Povežite se sa nama

OKO NAS

NOVINARE FRILENSERE U CRNOJ GORI NE PREPOZNAJE NIJEDAN MEDIJSKI ZAKON: Strani i nezaštićeni

Objavljeno prije

na

Frilenseri ne mogu  da se prijave kao zaposleni, pa nemaju ni zdravstveno ni radno osiguranje. Neki tako, uz brojne pritiske i druge neprijatnosti, žive godinama

 

O frilens novinarima, novinarima bez matične redakcije, u Crnoj Gori malo se zna i govori. Nijedna medijska zakonska regulativa ih ne prepoznaje. Ne mogu da se prijave kao zaposleni, pa nemaju ni zdravstveno ni radno osiguranje. Neki tako žive godinama. „Uz to, dešava se da budu izloženi raznim rizicima – pritiscima, neprijatnostima, napadima, prijetnjama, a nemaju redakciju koja bi stala iza njih. Zbog toga je važno da imaju zakon koji će to učiniti”, kaže za Monitor frilens novinarka Marija Pešić.

Ona oko tri godine, u kontinuitetu, sarađuje sa jednim medijem, portalom PCNEN. Pisala je i za mnoge druge – Dan, BIRN, Vijesti, Institut za medije, a u okviru projekata, i za nevladine organizacije koje se bave istraživačkim novinarstvom. „Sagovornici često znaju da me pitaju ‘A za koga ti je ovo?’, što može da utiče na njihove odgovore i iskrenost. Naučila sam da kažem da je ‘za mene’. Mnoge kolege i koleginice, koji takođe frilensuju, često imaju probleme pri pronalaženju sagovornika. Dešava se da ih zbog toga što nemaju matičnu redakciju ne uzimaju za ozbiljno”, ističe.

Prema njenim riječima, takav odnos prema frilens novinarima je upravo ono što ih čini dragocjenim. „Sloboda u izvještavanju, objektivnost, nepostojanje cenzure i nametnutog autoriteta – od toga sagovornici i naročito oni u istraživačkim pričama, strepe, jer znaju da nemaju preko koga da ‘zategnu konce’ ukoliko to bude bilo potrebno”.

Iz Sindikata medija Crne Gore (SMCG) za Monitor ističu da su frilenseri rastuća zajednica u medijskom sektoru i da zahtijevaju dodatnu pažnju strukovnih udruženja i nadležnih institucija. ,,Opšta pravna tekovina ih jedino pominje u Zakonu o podsticajnim mjerama za razvoj istraživanja i inovacija koji ih definiše kao ‘domaće ili strano fizičko lice koje ima boravište u Crnoj Gori i koje samostalno obavlja inovativne aktivnosti pružajući intelektualne usluge za potrebe domaćih i stranih pravnih i fizičkih lica’. To im ne garantuje nikakva radna prava i socijalnu zaštitu, već samo nudi opciju registrovanja i oporezivanja, vezujući rad frilensera za istraživanja i inovativne aktivnosti. Rezultat takvog zakonodavstva je takav da frilenseri u Crnoj Gori rade bez ugovora o radu, bez zdravstvenog i socijalnog osiguranja, bez ikakve sigurnosti”.

Bez ugovora o radu, frilens novinarima ne preostaje drugo sem da biraju da li da rade „na crno“,  ne plaćaju porez i „odreknu“ se radnog staža, ili da potpišu ugovor o djelu, pri čemu bi oko 40 odsto ugovorene zarade poslodavac uplatio u svrhe osiguranja i doprinosa.

Frilens novinarka Jovana Damjanović sarađuje i sa inostranim medijskim kućama poput Dojče Velea, gdje je radila na programu Balkan Booster za video sadržaje. Za Monitor kaže da joj radni dan zavisi od obaveza kojih se tog mjeseca prihvatila. „Dobra strana frilensinga je apsolutna sloboda izbora tema i vremena koje ću ostaviti da ih obradim. Međutim, kada pišete za različite medije, stil koji preferiraju varira, pa se i načini rada znatno razlikuju, što zna da bude mučno. Još je nešto problematična – kada pišete a nijedna redakcija ne stoji iza vas, ko vas onda štiti?”.

Crna Gora nema ni informaciju o broju frilensera uopšte, pa tako ni frilensera u medijskoj industriji. „Imajući u vidu značaj regulisanja njihovog položaja, posebno zbog tendencije da poslodavci u medijima sve češće angažuju frilensere, nedavno smo formirali mrežu frilensera koja će funkcionisati u okviru granskog sindikata. Glavni odbor je usvojio i plan daljeg djelovanja koji uključuje identifikovanje najvećih problema i zalaganje za njihovo rješavanje. Među njima, osim neprepoznavanja od strane medijskog i radnog zakonodavstva, identifikovan je izostanak podrške od strane redakcije, kao i nemogućnost pristupa državnim fondovima”, navode iz Sindikata medija.

Oni najavljuju i da će kroz zagovaračke aktivnosti insistirati da se status frilensera zakonski reguliše, da im se omogući isti obim prava kao i drugim medijskim radnicima, pri tom formirajući servise koji će im biti na usluzi u okviru sindikata.

Neke države u regionu, poput Hrvatske i Srbije, pitanje novinara frilensera su počele da rješavaju. U Srbiji su izbili i protesti, jer su zakoni frilensere obavezivali da plate porez retroaktivno. Među desetinama hiljada koliko ih ima u toj državi, mnogi su morali da u te svrhe izdvoje i desetostruko veću sumu od mjesečnih primanja. Nakon pregovora sa Vladom, novo zakonsko rješenje Zakona o porezu na dohodak građana, čije se usvajanje očekuje narednih mjeseci, uvešće frilensere u sistem naplate poreza.

U brojnim evropskim državama, a naročito u Mađarskoj, slobodno novinarstvo postalo je glavni oblik novinarskog rada. Frilenseri širom Evrope tretiraju se kao „preduzetnici“, kako bi poslodavci izbjegli troškove njihovog zapošljavanja. Pored toga, kolektivni ugovori koje zaključuju sindikati koji organizuju slobodne medijske radnike (posebno ugovori koji se tiču utvrđivanja cijena usluga), u većem dijelu država Evropske unije (EU) proglašeni su nezakonitim. Dobar primjer je Holandija koja je uvela zakonske mjere koje štite frilensere. U toj državi, ako poslodavac angažuje samozaposlenog novinara na istoj aktivnosti kao i zaposlenog, njihov status mora biti jednak.

Monitor je Ministarstvo javne uprave, digitalnog društva i medija pitao šta će preduzeti u vezi sa ovim pitanjem. Nijesu odgovorili. Iz tog ministarstva, izuzev povremenih diplomatskih saopštenja u kom osuđuju napade i pritiske na novinare i građanske aktiviste, duže od godinu ćute na sva važna pitanja.

Novinari frilenseri u Crnoj Gori su baš kao i termin koji ih opisuje. Strani. I nezaštićeni.

 

Frilensing cvjeta i u drugim profesijama

U frilensere, sem različitih tipova medijskih radnika, spadaju i programeri, jutjuberi, influenseri i mnogi drugi. Njih poreski sistem naše države, na konkretan način, ne prepoznaje.

,,Glavna prednost frilensinga u Crnoj Gori danas je nerazvijenost tržista za mnoge poslove koje frilenseri mogu da ponude, uključujući i video produkciju. Mana je slabo razvijena kolektivna svijest o informacionim tehnologijama (IT) generalno, njihovoj marketinškoj primjenjljivosti i efikasnosti, kao i potencijalnoj mogućnosti zarade“, kaže za Monitor frilens video producent Anton Luković.

Mnogi frilenseri zarađuju na internetu, i jedan od glavnih problema sa kojim se često suočavaju je nemogućnost primanja uplata iz inostranstva putem PayPal-a i sličnih posredničkih alatki, jer one nijesu aktivne u Crnoj Gori. „Kroz omogućavanje takvih servisa, frilensing iz Crne Gore bio bi dostupniji internacionalno“, zaključuje Luković.

Andrea JELIĆ

Komentari

Izdvojeno

TRAGOM PISANJA MONITORA O NOVOM STUDENTSKOM DOMU: Vladino čišćenje  

Objavljeno prije

na

Objavio:

,,Govorili ste o tome da je kupljeno nešto? Nije, mi taj objekat nismo kupili. Ni jedan euro iz državnog budžeta nije otišao za kupovinu bilo kog objekta”, odgovorio je premijer na poslaničko pitanje o detaljima sumnjivog posla kupovine novog studentskog doma od Tomislava Čelebića. Monitor otkriva kako su nadležni „čistili“ urađeno nakon poništenja spornog ugovora

 

Krajem protekle sedmice u Skupštini se, na premijerskom satu, raspravljalo i o Studentskom domu u Donjoj Gorici. Poslanica Posebnog kluba Radinka Ćinćur uputila je premijeru Milojku Spajiću pitanja: ,,Objasnite javnosti situaciju oko kupovine hotela u Donjoj Gorici, od firme Čelebić, kako bi se preuredio u Studentski dom. Da li su postojale analize o potrebama studenata, zašto je odabrana ova lokacija koja je daleko od našeg najvećeg univerziteta, državnog, te koiiko je studenata iskazalo zainteresovanost za dom na ovom mjestu? Da li je predviđena izgradnja menze u ovom domu za koji bi država trebala da izdvoji 6,4 miliona eura i koliko bi to koštalo?”

Premijer Spajić je odgovorio i naveo ono o čemu je Monitor već pisao –  da je u julu raspisan tender na koji se javila samo jedna firma Čelebić City i da je prihvaćena njena ponuda od 6,3 miliona eura. Naveo je i da je 21. oktobra ministarka prosvjete Anđela Jakšić-Stojanović potpisala ugovor o kupovini objekta. Nedelju dana nakon potpisivanja ugovora dobijaju negativno mišljenje Zaštitnice imovinsko-pravnih interesa o ovom poslu, a ministarka 5. oktobra raskida ugovor.

Premijer nije rekao da je postupak nezakont te da je mimo zakonske procedure Ministarstvo prosvjete uz saglasnost Vlade prihvatilo duplo veću cijenu koju je ponudila kompanije Čelebić City od one propisane tenderom koja je iznosila 2,9 miliona. Kao i da je sami objekat opterećen brojnim hipotekama.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 29. novembra ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

AGENCIJA ZA SAJBER BEZBJEDNOST I (NE)ODGOVORNOST: Ko će koga nadzirati i za koga

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministar javne uprave Maraš Dukaj tvrdi  da se novim Zakonom o informacionoj bezbjednosti kod nas uvode standardi Evropske unije i da je Crna Gora prva na Zapadnom Balkanu koja primijenjuje EU direktive u toj oblasti. Dio opozicije  tvrdi da ovaj zakon spada u novi primjer sakrivanja i netransparentnosti koja se pravda brzom trakom evropskih integracija,  ispunjavanjem uslova za  članstvo u EU 2028.

 

Skupština Crne Gore je 19. novembra usvojila sa 53 glasa “za” novi Zakon o informacionoj bezbjednosti. Usvajanje ovog zakona je jedan od preduslova za zatvaranje poglavlja 10 – Informatičko društvo. Ministar javne uprave Maraš Dukaj je u Skupštini pojasnio da se tim zakonom kod nas uvode novi standardi Evropske unije (EU) i da je Crna Gora prva na Zapadnom Balkanu koja primijenjuje EU direktive u toj oblasti. Dukaj je takođe naglasio da je Zakon urađen u saradnji sa Ambasadom Ujedinjenog Kraljevstva. Druge zemlje nije pominjao.

Tokom rasprave prihvaćen je i amandman poslanika Nikole Camaja koji propisuje je da se zaposleni na programu “sajber bezbjednost” zapošljavaju bez javnog oglasa i bez kadrovskog plana. Dovoljan će biiti akt o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji. Camaj je predvidio i da se zarade i druga primanja direktora i zaposlenih u budućoj Agenciji za sajber bezbjednost  utvrđuju “odlukom nadležnog organa Agencije, u skladu sa zakonom”. Time se preskače propisani Zakon o državnim službenicima i namještenicima. Izgovor je opet da se što brže korača u EU pa da tako i sajber Agencija dobije svoj kadar što prije.

Dio opozicije tvrdi da ovaj zakon spada u novi primjer sakrivanja i netransparentnosti koja se pravda brzom trakom evropskih integracija i što bržim    ispunjavanjem uslova za  članstvo u EU 2028.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 29. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

IZAZOVI SNABDIJEVANJA STRUJOM NA BJELASICI: Turistička sezona u rukama “trećih lica”

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iako se u Kolašinu hvale da su pripreme za predstojeću turističku sezonu obavili na vrijeme i kvalitetno,  osim snijega ovog puta se mora  čekati i struja. Pokidani kablovi na jednoj privatnoj parceli, dotrajali stub na drugoj i trafo-stanica do koje se ne može prići, izazovi su koji će prijetiti urednom snabdijevanju strujom skijališta i objekata na Bjelasici 

 

 

Nije se bilo lako snaći minule dvije sedmice, sa informacijama koje su stizale sa raznih adresa, kao pokušaj objašnjenja zbog čega je na pragu zimske turističke sezone više objekata na Bjelasici bez struje.  U mraku su danima  državni ski centar Kolašin 1600, privatni hotel na tom lokalitetu, novi tunel Klisura, Radiodifuzni centar, objekat koji koristi Vojska Crne Gore na Zekovoj glavi… Tri  10kV k i jedan 35 kV kabl, koji vodi do trafo-stanice (TS) “Jezerine” iskidali su  bageri, tokom pripremnih radova, na privatnoj parceli. Kada su iz Crnogorskog elektrodistributivnog sistema (CEDIS) pokušali da saniraju kvar, otkrilo se da taj dio infrastrukture   nije vlasništvo  kompanije, a da vlasnici parcele, kako  tvrde, niti znaju koliko je kablova niti gdje su bili ukopani. Znaju da nikad nije obavljena eksproprijacija,  pa nijesu dozvolili da električari prevežu vodove.

U rješavanje problema, od nedavno, uključili su se iz nekoliko resora Vlade, no to, makar do zaključenja ovog broja Monitora, nije dalo rezulate. Struje nema, a  mnogo toga potvrđuje da je  snabdijevanje  planinskih cenatara na Bjelasici i pred novu sezonu  na klimavim nogama i zavisi od volje,  kako u CEDIS-u, kažu “trećih lica”.

Pravdajući se zbog čega ne mogu do kablova, koji nijesu njihovo vlasništvo, iako imaju obavezu prema potrošačima, iz CEDIS-a su, uzgred, otkrili i da ne mogu, osim pješke, ni do TS  Jezerine.  TS jeste njihova, ali puta do nje nema, jer se na mjestu nekadašnje saobraćajnice gradi garaža, dugo čekani državni projekat.  CEDIS-ovi radnici do TS mogu pješke, ali, opet, preko parcele, na kojoj su pokidani kablovi.  Naravno, ukoliko vlasnici dozvole.

Kako je za Monitor kazao Srđa Anđelić, jedan od vlasnika, popravka  neće biti “dok država,   konačno, ne plati za postavljene instalacije”. Proces eksproprijacije, objašnjava, počeo je još prije više godina, ali je zaustavljen. Anđelić objašnjava da mu nije jasno zbog čega. Prema njegovim riječima, vlasnici zemljišta nikad nijesu dobili skicu gdje su instalacije postavljene niti je obilježen teren.  Prema njihovoj logici, radili su na svojoj zemlji, svojim mašinama, a ono što je ispod zemlje odgovornost je nekog drugog.

Oko 230 metara kablova na Anđelićevom zemljištu, kažu iz CEDIS-a, još je  vlasništvo  Uprave za kapitalne projekte, odnosno, Ministarstvo finansija. Falilo je, navodno, dokumentacije, kako bi se proces otkupa okončao.

“CEDIS je, kada je izgrađena TS Jezerine,  otkupio taj objekat, krajem 2020. godine, ali ne i vod u dužini od 230 metara, na kojem je došlo do prekida. Za taj dio infrastrukture nije dostavljena uredna dokumentacija (građevinska i upotrebna dozvola, geodetski snimak kabla…).  Ipak, kako smo dužni da korisnicima obezbijedimo napajanje, pokušali smo da otklonimo kvar, ali nam vlasnici parcele to nijesu dozvolili.  Podnijeli smo krivičnu prijavu protiv NN lica zbog kidanja kablova, ali i zahtjev sudu za privremenu mjeru…To je sve što smo mogli uraditi”, kazali su nezvanično Monitoru u toj kompaniji.

Anđelić, pak, tvrdi da CEDIS nema osnova ni za krivične prijave, ni  privremenu mjeru.  Vlasnici parcele očekuju da će u nadležnim resorima uspjeti da objasne u čemu je problem.

Kablovi su na privatnoj parceli postavljeni krajem 2020. godine, nakon što je državno skijalište bilo bez struje više od mjesec i po.  Do tada su  bili ukopani na parcelama susjednog, privatnog skijališta Kolašin 1450 Zorana Ćoća Bećirovića. Do izmještanja elektro vodova tada je došlo tokom pripremnih radova za izgradnju Hotela D, takođe, u Bećirovićevom vlasništvu. Navodno, trasa vodova je bila na lokaciji temelja tog objekta, pa je nadležna inspekcija zbog opasnosti od kablova koji su nakon iskopavanja bili na površini zemlje,  naložila prekid napajanja.  Kasnije su, na osnovu usmenog dogovora, ukopani na Anđelićevoj parceli, međutim,  država nikad  nije ispunila obećanje o završetku procesa eksproprijacije.

Privatno skijalište, minulih dana, nije bilo u mraku. Tako je jer  drugi dalekovod, koji vodi od sela Rijeka Mušovića do Jezerina, takođe nije CEDIS-ov, već privatnog skijališta. Navodno, kupljen je prilikom privatizacije Ski centra Bjelasica. Međutim, u mraku je  Bećirovćev nadavno otvoreni hotel u neposrednoj blizini državnog ski centra. Hotel se, prema nezvaničnim informacijama, već mjesecima u dogovoru sa  menadžmentom Skijališta Crne Gore, napaja  na isti način kao i državni Ski centar Kolašin 1600.

Problematizovanje stabilnosti napajanja strujom državnog skijališta, natjeralo je CEDIS da se požali na još jedan veliki izazov. Navodno, dotrajali drveni stub na dijelu  dalekovodo od grada do TS Jezerine, mogao bi tokom zime, ugroziti snabdijevanje  strujom planinskih centara.  Stub je, takođe, na privatnom imanju, a vlasnik ne dozvoljava zamjenu.  Izvršni direktor CEDIS-a je nedavno, gostujući na TV Vijesti, kazao da je pokušaj  dogovora sa vlasnikom  imanja bio bezuspješan. Kolašinac s kojim CEDIS “ne može da se dogovori” je Milo Grujić, mještanin Mušovića Rijeke. On je Monitoru kazao da je sastanak sa predstavnicima kompanije došao na molbu predsjednika Opštine Petka Bakića.

“Kratko je trajao taj sastanak. Ja vodim dugogodišnji sudski spor sa CEDIS-om oko stubova postavljenih na mom imanju. Zbog dotrajalih stubova, to jest, žica na njima, koje  su se kidale, umalo sam izbjegao smrt tri  puta. Usred sudskog spora, dva tri dana pred jedno od ročišta,  zvali su me na razgovor. Nijesam dozvolio da dolaze na moje imanje, na koje su bez pitanja i nadokande nekada davno, postavili stub. Mogu da ga izmjeste, naravno, ali su mi na sastanku  rekli da troškove izmještanja  ja treba da snosim”, kazao je Grujić.

On tvrdi da su mu predstavnici CEDIS-a rekli i da će,  ukoliko bude pao stub tokom naredne zime  snositi odgovornost  “za propast zimske turističke sezone”. Grujić, ipak ostaje pri stavu  da sa tom kompanijom može da se “dogovori” samo na sudu.

“Krajem decembra 2020. po treći put zamalo su me ubile u dvorištu porodične kuće pokidane žice dalekovoda Breza-Rijeka Mušovića. Izbjegao sam smrt  zahvaljujući tome što sam se bacio u stranu. Nekoliko godina prije toga, na isti način se dva puta žica kidala i ugrožavala život mene i moje familije”, sjeća se mještanin kolašinskog sela.

Tada su mu, tvrdi, iz Elektroprivrede čvrsto obećali da će kompletan nadzemni vod tog dalekovoda ukloniti, tako što će se od TS Breza do male hidroelektrane (mHE) “Rijeka Mušovića” izgraditi kablovski podzemni vod.   “U najkraćem mogućem roku, čim to vremenske prilike budu dozvolile, preduzećemo sve potrebne aktivnosti na pronalaženju tehničkog rješenja na izmještanju ili kabliranju dionice”, jedno je od neispunjenih obećanja,  koje je Grujić dobio prije četiri godine.

Iako se u Kolašinu hvale da su sve pripreme za predstojeću turističku sezonu obavili na vrijeme i kvalitetno, ostaje gorka istina, da se  osim snijega, ovog puta, mora strpljivo čekati i struja. Sporovi i ugovori, koji državi predstoje sa vlasnicima parcela na kojoj je infrastruktura CEDIS-a, bar prema dosadašnjem iskustvu, neće se ni lako ni brzo završavati. Struja na državno skijalište i ostale objekte na Bjelasici naredne zime može redovno stizati samo, ako se, kao i ranijih godina , izdejstvuju  “brza i kusa” rješenja.

                                                                             Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo