Povežite se sa nama

OKO NAS

ZORAN BEĆIROVIĆ I SKIJALIŠTA CRNE GORE U ZAJEDNIČKOM POSLU NA BJELASICI: Naš trošak, njegova žrtva

Objavljeno prije

na

 Dva skijališta se spajaju, još nije poznato kako će biti dijeljen prihod od  jedinstvenih ski-karata, ali Bećirović kaže da će on biti na gubitku. I da se žrtvovao u korist države

 

Objedinjavanje ponude dva kolašinska skijališta, državnog Ski-centra Kolašin 1600 i privatnog Kolašin 1450 trebalo bi da se završi uskoro. Potrebno je da se završi testiranje žičare K7, građene novcem države, koja će spojiti staze dva skijališta na Bjelasici. To će podrazumijevati i jednistvenu ski-kartu, a prihode će dijeliti država i Zoran Bećirović, koji je vlasnik Ski-centra Kolašin 1450.

Vijest o fizičkom objedinjavanju skijaške infrastrukture na Bjelasici obradovala je korisnike, ali još se ne zna kome će opanci, a kom’ obojci iz tog privatno javnog partnerstva. Dok su iz Skijališta Crne Gore, u okviru kojeg je radi Ski- centar Kolašin 1600, tajnoviti, Bećirović već, preko bliskih mu portala,  predstavlja sebe kao žrtvu budućeg dogovora.

Prve, nazavnične, informacije iz Ski-centra Kolašin 1600 govorile su da će od naplate jednistvenog ski-pasa 70 odsto pripasti državi, a ostatak Ski-centru Kolašin 1450. To su iz  Bećirovićeve firme odmah demantovali. I takve  informacije nazvali „zakulisnim radnjama“. Prema njihovoj interpretaciji,  dogovorene je bitno drugačija „podjela kolača“. Detalje sporazuma prati objašnjenja da se, na sopstvenu štetu, „izašlo u susret državi“.

Skijališta Kolašin 1450 i 1600 su u fazi ugradnje opreme koja precizno može da obračunava procenat podjele ski-pasova na dnevnoj bazi. Kada bi se po tom parametru mjerile posjete, Skijalište Kolašin 1450 bi sigurno imalo udio od prodaje jedinstvene ski-karte veći od 50 odsto. Međutim, Skijališta Crne Gore i Kolašin 1450 su se ove godine dogovorili da podijele udio tako što će državno skijalište Kolašin 1600 dobiti 60 procenata od prodaje ski-pasova, a Kolašin 1450 – 40 odsto. Jasno je, dakle, da Kolašin 1450 u ovom slučaju izlazi u susret državi na sopstvenu štetu”,  navodi poratal Aaktuelno riječi neimenovanih izvora  „dobro upućenih“ u način poslovanja skijališta na Bjelasici.

Prema tim izvorima, navodno su iz Skijališta Crne Gore predložili da se ovogodišnji prihodi dijele pola-pola. No, kako su rekli,  „na zadovoljstvo državnog Skijališta odmah je dogovorena raspodjela koja još nije zvanično potvrđena“. Tu su i motivi. „Kolašin 1450 je žrtvovao dio dobiti da rukovodstvo državnih firmi ne bi bilo provlačeno kroz medije kako su nesposobni ili kako su zakinuli državu“.

Međutim, kako je Monitoru kazao direktor Skijališta Crne Gore Đuro Milošević nikavog dogovora o podjeli prihoda od ski-pasova još nije bilo. Svi predlozi, kazao je on, na zajedničkim sastancima sa menadžmentom  Bećirovićevog ski-centra bili su posve neformalni.

„Prije svega, sa mnom nije moglo biti nikavog zvaničnog  dogovora, jer odluku treba da donese bord direktora Skijališta Crne Gore. Kako će se dijeliti prihod od ski-pasova tek treba da se dogovorimo i to će biti učinjeno neposredno prije puštanje u rad žičare K7, koja treba da poveže infrastrukturu oba skijališta. Mislim da se time sada ne treba baviti“, kazao je Milošević Monitoru.

Povezivanjem postojeće skijaške infrastrukture na Bjelasici skijašima će biti na raspolaganju oko 40 km staza. Prema zvaničnim podacima, Bećirovićevo skijalište ima 17 km staza. Osim šestosjedne žičare, imaju i bebi ski-lift i tri ski-lifta tipa „tanjir“, čija je dužina po pola kilometra.

Uključujući izgradnju žičare K7 i nove staze, država je u Ski-centar Kolašin 1600 do sada uložila oko 30 miliona eura. Izgradnja nove žičare koštala je 9,1 miliona, a novih 10 kilometara staza oko 1,8 miliona eura.

To je trostruko više od cijene koju je Bećirovićeva firma Bepler i Džejkobson 2007. godine platila za DD Ski centar Bjelasica, od kojeg kasnije nastaje Ski- centar Kolašin 1450.

Za nešto više od pola milona eura Bećirović je dobio 147.000 m2  zemljišta,  žičaru, tri ski-lifta, dva restorana, vodohvat i vodovod Jezerine-Bljušturni do. Predstavnici manjinskih akcionara bivšeg Ski-centra Bjelasica više puta su ponavljali da je, u trenutku kada je Privredni sud pokrenuo stečaj u tom preduzeću, dug bio manje od pet procenata od ukupne imovine, kojom je firma raspolagala. Nakon toga, DD Ski-centar Bjelasica podnio je žalbu Vrhovnom sudu u zakonskom roku protiv rješenja o otvaranju postupka stečaja. Žalba je podnijeta, zbog „bitnih povreda Zakona o prinudnom poravnanju, stečaju i likvidaciji (ZPPSL) i Zakona o parničnom postupku (ZPP)“. Vrhovni sud uskoro je u cjelosti uvažio žalbu.

Privredni sud je ignorisao odluku Vrhovnog suda. Stečajno vijeće je nastavilo s postupkom, a da nikada nije donesena odluka o zakonitom uvođenju stečaja. To jest, o drugom stečaju 1999. godine nijesu bili obaviješteni manjinski akcionari, ali ni tadašnji direktor Luka Medenica, na čiji je prigovor Vrhovni sud poništio rješenje o uvođenju stečaja. Manjinski akcionari u oktobru su najavili za Monitor da će  pokušati da državu privole da preispita privatizaciju tog kolašinskog preduzeća.

Bećirović je u posljednje vrijeme više posvećen gradnji hotela na Bjelasici nego Skijalištu.

U toku je izgradnja više turističkih objekata čiji je on investitor. Kupovinom imovine nekadašnjeg Ski-centra Bjelasica dobio je vrijedno građevinsko zemljište. Posebnim ugovorom s državom, prije dvije godine, postao je i zakupac atraktivnog dijela Bjelasice na period od 90 godina. Ski-centar Kolašin 1450 dio je konzorcijuma kojem je Vlada dala u zakup 270.000 metara kvadratnih zemljišta na Bjelasici. Zauzvrat, država će na ime godišnjeg zakupa  od Bećirovića i njegovog poslovnog partnera Baškima Uljaja, biznismena iz Albanije, dobijati 10 euro centi po kvadratu i hiljaditi dio neto dobiti investitora. Na godišnjem nivou, to garantuje prihod od 27.000 eura fiksne zakupnine, uvećane za 1.000 eura po svakom milionu dobiti koju Uljaj i Bećirović prihoduju nakon odbijanja troškova poslovanja.

Na zakupljenom zemljištu Bećirović i njegovi poslovni partneri, u narednih devet decenija, imaju pravo i obavezu da grade hotele, turističko naselje i apartmane za prodaju, ukupno 74.000 kvadrata stambenog i poslovnog prostora.  Infrastruktura do tih objekata uglavnom je već završena. Ili treba da se završi uskoro. O našem trošku.

Novcem iz budžeta već je, dijelom, završena infrastruktura za stabilno snabdijevanje električnom energijom. U planu je da se novcem iz državne kase i evropskih fondova finansira i vodosnabdijevanje tog dijela Bjelasice. Država će graditi i garažu u blizini oba ski-centra.

                                                                             Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

OKO NAS

REKORDAN ROD PEČURKE NA SJEVERU: Zanemarena privredna grana

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iako je ova godina rekordna po rodu pečurke i šumskih plodova, ekonomska kriza izazvana ratom u Ukrajini, mogla bi se negativno odraziti na izvoz. Država ne pomaže

 

U domaćinstvu šezdesetogodišnjeg stanovnika beranskog sela Petnjik, Borovija Barjaktarovića, puši se dim iz malenog objekta pored kuće. Ovaj čovjek tu, na toplom vazduhu, na manuelan način, suši pečurke, i objašnjava da je ova godina najrodnija od kada pamti i bavi se u slobodno vrijeme tim poslom.

On priča da su zbog toga magacini na sjeveru puni i da otkupljivači sada uzimaju samo najkvalitetniju pečurku, prve klase.

„Ja se na ovaj način snalazim. Svježu, prvu klasu, prodam, a ostalu ovdje sušim, i tako osušenu mogu da čuvam koliko god hoću. Ljetos je sušena bila četrdeset eura za kilogram, dok je trenutno zbog velike ponude cijena znatno manja. Zašto bih je sada prodavao. Čim prođe svježa, počeće ponovo da raste cijena sušene“, kaže Borivoje.

Posao berača pečurke njemu predstavlja dodatni prihod, a može da se zaradi sasvim dobro tokom sezone.

„Čim pečurka krene s proljeća, supruga i ja svaki slobodni dan koristimo da idemo u branje. Najviše je zastupljen vrganj, ali ima i svih drugih vrsta. Taj posao, nije nikakva tajna, donosi nam dobre prihode“, dodaje ovaj čovjek.

Da dobar rod, međutim, može otkriti  i neke probleme, pričaju otkupljivači, odnosno vlasnici nekih od najvećih firmi  za otkup i preradu pečurke, šumskih plodova i ljekobilja, na sjeveru Crne Gore.

Oni kažu da bi se ekonomska kriza u zapadnoevropskim zemljama izazvana ratom u Ukrajini, mogla ove godine negativno odraziti i na izvoz pečurke i šumskih plodova, što je postala značajna privredna grana u ovom dijelu države.

„Naša roba se smatra luksuzom čak i na zapadoevropskom tržištu. Zbog globalne ekonomke krize, potražnja za njom je manja, pa je manji i izvoz. Najveći dio robe ćemo, možda, biti prinuđeni da lagerujemo i čuvamo do nekog povoljnijeg momenta za prodaju“, kaže za Monitor vlasnik bjelopoljske firme Eko promet Nebojša Nedović.

On ističe da to znači istovremeno da su otkupljivačima „zarobljena“ novčana sredstva koja su uložili, a da pri tome ne znaju sa sigurnoću kada će ih moći povratiti.

„Rod pečurke je dobar, ali se poklopilo ove godine da je dobar rod i u Bosni i Hecegovini, u Srbiji. Svi bi htjeli da izvezu. Sa druge strane solidan rod je bio i u Italiji i Francuskoj, koji ove godine imaju svoju robu, i njihovo interesovanje za uvoz je slabo, pa je slaba i cijena“, kaže Nedović.

Njegova firma, jedna od većih na sjeveru, svake godine izvozi po stotinu tona pečurke, ali je, tako, ove godine, to dovedeno u pitanje.

„Svi smo na izdisaju, što bi se reklo. Roba mora brzo da se preradi, inače propada. Država bi morala da pomogne da se ovaj problem riješi“, smatra Nedović.

On ukazuje da su se problemi na globalnom evropskom tržištu, osim sa pečurkama, odrazili i na  plasman maline.

„Ja trenutno imam u hladnjači stotinu tona maline. Nekako smo u regionu postigli dogovor da otkupna cijena bude jedinstvena, 4,80 eura. Problem je u tome što u ovom trenutku mi ne možemo da je prodamo više od četiri eura, znači ni toliko koliko smo je otkupljivali“, kaže privrednik sa dugogodišnjim iskustvom u poslu sa otkupom šumskih plodova, malina i drugog voća.

Nedovića, kao i većinu drugih firmi iz ove djelatnosti, spašava donekle to što su izgradili značajnu infrastrukturu, prije svega magacine i hladnjače značajnih kapaciteta.

U Rožajama postoje makar tri registrovana preduzeća u oblasti otkupa i prerade pečurke, šumskih plodova i voća, i svi se suočavaju sa sličnim problemom. Posao sa otkupom pečurke je trenutno u punom jeku, i neki od njih, zauzeti poslom, nijesu imali vremana čak ni za kratak telefonski razgovor.

I vlasnik kompanije K.D. Sloga iz tog sjevernog grada, Feho Kalač, potvrđuje za Monitor da od kada se bavi ovim poslom, ne pamti bolji rod pečurke nego što je to ove godine.

On je već uspio da izveze oko pedeset tona u svježem stanju, ali je zato još pedeset tona zamrznuo, dvanaest osušio, a oko četrdeset tona salamurio i pripremio, odnosno sačuvao za naknadnu preradu.

„Ove godine je i rod i kvalitet pečurki najbolji od kada sam ja počeo da radim. Obično sam do sada otkupljivao oko 150 tona pečurke godišnje, i sve je to išlo u izvoz. Ove godine sam izvezao samo trećinu“, kaže Kalač.

Dobar rod donio je probleme i beračima, koji sada, uz slabiju otkupnu cijenu, nemaju kome da je prodaju, jer su svi magacini na sjeveru puni. Dok pojedini od njih tvrde da je otkup potpuno stao, iz najvećih preduzeća za otkup to demantuju, ali objašnjavaju da se kupuje samo najkvalitetnija roba, odnosno prva klasa pečurke, najčešće vrgnja.

Osim Borivoja Barjaktarovića iz Berana, i u ovom gradu, kao i na čitavom sjeveru Crne Gore, ima još veliki broj drugih individualnih domaćinstava, koja nijesu privredno registrovana, a bave se berbom i osnovnom preradom.

Svi oni, kao i Borivoje, toliko su razvili posao, da su počeli sami da prerađuju pečurku u kućnoj radinosti i manjim pogonima, i najčešće sušeći je, čuvaju do trenutka kada će biti bolja potražnja i cijena.

U jednom velikom domaćinstvu u Andrijevici, poznatom po otkupu pečurke za firmu u Rožajama, Monitoru su kazali da se čak i pri ovako trenutno niskim otkupnim cijenama, od svega 1,5 eura za prvu klasu, može dosta dobro zaraditi.

„Ko hoće, može da zaradi. Jedan berač može za samo dan da skupi trideset do četrdeset kilograma vrgnja i drugih pečurki prve klase. Kada se to pomnoži sa  cijenom od euro i po, a bila je i skuplja, dobija se oko šezdeset eura za samo jedan dan. Ako je više berača u porodici, to je znači više novca. Tolike dnevnice nema nigdje“, kažu u tom domaćinstvu.

Zbog činjenice da je pečurka na sjeveru Crne Gore prerodila, i da su otkupljivači postali probirljivi u nedostatku skladišnih prostora i smanjene potražnje na tradicionalnom evropskom tršištu, u crnogorskim šumama na sjeveru države, vjerovatno će dosta ostati neubrano.

Sezona branja pečurke traje sve do prvih snjegova, a dobri i vješti berači, znaju je pronaći čak i ispod prvog snijega, na mjestima na kojima stalno rađa.

Zbog ranije privatizacije i propasti nekih velikih poljoprivrednih preduzeća, kakvo je, na primjer, bilo beransko Agropolimlje, sada se osjeća veliki nedostatak skladišnih prostora i hladnjača. Sagovornici Monitora slažu se da privatni preduzetnici, kojih nije malo, ipak nijesu nadomjestili bivše državne poljoprivredne kompanije.

Ova godina je pokazala da bi, kako ističu, država morala da se organizovanije uključi, i da pomogne privatne preduzetnike koji se bave poslom otkupa i prerade i zapošljavaju značajan broj radnika, ali i da spriječi da trunu neubrane pečurke i drugi šumski plodovi.

Najbolji način za to je, smatraju, razvijanje prerađivačkih, ali isto tako i skladišnih kapaciteta u Crnoj Gori, u kojima bi sirovina mogla da se čuva sve do trenutka kada je najpovoljnija situacija, najbolja potražnja i najbolja cijena na tržištu.

                               Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KOLAŠIN U SURET LOKALNIM IZBORIMA: Doskorašnji protivnici pod istim političkim kišobranom

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Kolašinu su se odlučili da izborne liste ispune, uglavnom, novim licima. Takav pristup učesnika lokalnih izbora mogao bi  donijeti novi kvalitet, ali može biti i riskantan kada je riječ o rezultatima

 

Sastav izbornih lista učesnika lokalnih izbora u Kolašinu  svojevrsna je kombinacija  partijskog podmlađivanja i  političkih  transfera,  koji su,  u nekoliko slučajeva,  spojili čak i  doskora ljute političke  oponente. Uz to, neuobičajeno za kolašinske prillike, na listama gotovo svih partija, koalicija i pokreta dominiraju nova lica.

U izbornoj trci u Kolašinu učestvovaće  SNP, Grupa birača ,,Za naš Kolašin – dr Momčilo Vukčević”,  pokret „Zajedno gradimo Kolašin“ (DPS, SDP, SD i nestranačke ličnosti), Evropa sad,  koalicija ,,Idemo ljudi” (Demokrate i Ujedninjena), DF i URA.

Željka Vuksanović, koja je bila dugogodišnja predsjednica OO SPD i bivša predsjednica Opštine našla se na listi URA, na čijem je čelu  Miodrag Vlahović,  koji do sada nije bio aktivan u političkom životu garada. Vuksanović će tako ubuduće u Opštinskom odboru URA sarađivati sa Milanom Đukićem, aktuelnim predsjednikom Skupštine opštine (SO). I Đukić je, bez zvaničnog saopštenja, iz Grupe birača (GB), koja je u tom gradu dugogodišnji vjerni saveznik Demokratske partije socijalista (DPS), prešo u URA. Međutim za njega nije bilo mjesta na izbornoj listi te stranke.

Vuksanović  je, tokom minule skoro dvije decenije, najoštriji kritičar kako DPS-a, tako i GB-a, čije je lokalne lidere Mila Šukovića i pokojnog Miletu Bulatovića  optuživala za zloupotrebu, pa čak i podnosila krivične prijave protiv njih.

Kritički se osvrtala, tokom minule četiri godine, i na rad koalicije  čiji je kadar bio Đukić, kao i na način na koji je on obavljao funkciju predsjendika SO. Đukić je, pak, u drugoj polovini mandata aktuelne kolašinske vlasti (DPS, GB i Socijledmokrate)  oštro kritikovao rad nekih svojih koalicionih partnera iz izvršne vlasti. Kamen spoticanja u vladajućoj kolašinskoj koaliciji bilo je i neuspjelo osnivanje RTV-a, kao i infrastrukturni projekti za potrebe MOSI igara.

Razlaz sa GB-om u kojoj je započeo političku karijeru Đukić nikad nije objasnio, ali konflikti između njega a i lidera GB-a Šukovića traju, navodno, već više od godinu. Šuković se , međutim, odlučio da naziv, pa i vrh  izborne liste prepusti dr Momčilu Vukčeviću, koji je u lokalni parlament ušao kao odbornik DPS-a.  Odmah nakon parlamentarnih izbora 2020. godine, Vukčević je napustio tu stranku i do sada djelovao kao nezavisni odbornik, mada je svojim glasom davao podršku svim predlozima izvršne vlasti.

Dugogodišnji partijski kolega i saborac Vuksanović,  šef odborničkog kluba SDP-a, ali takođe i žestoki kritičar DPS-a,  Bojan Zeković sada je na izbornoj listi pokreta ,,Zajedno gradimo Kolašin”. Taj pokret  čine DPS, SDP i SD, a na  izbornoj listi je i značajan broj  nestranačkih ličnosti, Kolašinaca i Kolašinki koji do sada nijesu bili aktivni ni u jednoj političkoj partiji. Na čelu liste je aktuelna predsjednica Opštine Marta Šćepanović, ali prvih 10 kandidata za odbornike nijesu dosadašnji predstavnici te partije u lokalnom parlamentu. Za lokalne prilike smio, a  u odnosu na glasačko tijelo DPS riskantan potez, Šćepanović je obrazložila nastojanjem da  „stvori pokret mnogo širi od partijskih interesa sa nestranačkim ličnostima na mjestima odlučivanja“.

,,Naš pokret okuplja ljude sa različitim pogledima na političke, državne i globalne teme, ali mi te razlike ne krijemo. Sa ovom listom znate na čemu ste. Ovo je nešto drugo. Ovo je prava stvar”, rekla je ona novinarima nakon što je lista predata u Opštinsku izbornu komisiju (OIK).

Prilično neočekivano postupio je i DF. Na čelu njihove liste je, do sada politički neeksponiran Vasilije Bulatović. Od 31 kandidata, 30  do sada nijesu bili ni na jednoj izbornoj listi. Iz tog političkog saveza tvrde da je  upravo to dokaz da njihovo zalaganje za promjene nije samo deklarativno.

,,Sastavom liste pokazali smo da želimo nešto novo. Naša izborna lista garant je odgovornosti stručnosti, usresređenosti na budućnost Kolašina i kvalitet života sugrađana”, saopštili su iz DF-a.

Demokrate i Ujedinjena su se odlučili za sigurnu varijant, pa su na njihovoj zajedničkoj listi već pretpoznata lica tih partija. Očekivano, nosilac je poslanik i potpredsjednik Demokrata Vladimir Martinović.  Nije iznenađenje, takođe, i to što listu Socijalističke narodne stranke predvodi Zoran Kujović.

Pokret Evropa sad debituje na kolašinskim lokalnim izborima, a nosilac liste je ekološki aktivista Vasilije Ivanović. Javnosti je poznat kao jedan od predvodnika protesta zbog gradnje male hidroelektrane (mHE) Skrbuša u Rečinama. Kandat za odbornika tog pokreta je i Branislav Jeknić, dugogodišnji direktor kolašinskog Centra za kulturu. Jeknić, ranije doživljavan kao kadar DPS-a, smijenjen je 2018. godine, jer mu partijske kolege nijesu mogle oprostiti  što je ostao na čelu te ustavove i za vrijeme mandata Vuksanovićeve. Koordinatorka tog pokreta u Kolašinu je Tijana Đinović Lakićević, jedna od radnica Centra za kulturu, koja je izgubila posao, prilikom racionalizacije radnih mjesta u toj ustanovi dok je direktor bio njen sadašnji partijski kolega.

Raznolikost je, saopštio je Ivanović, prednost izborne liste Evropa sad. A ljudi koje predvodi „ne žele da budu profesionalni političari, već borbu za lokalnu vlast  prihvataju kao društvenu odgovornost. To podrazumijeva da ćemo kao nosioci buduće vlasti odgovorno i domaćinski postupati sa opštinom, uvažavajući svakog Kolašinca podjednako”.

Bez obzira na rezultate lokalnih izbora jasno je da se doživljaj stranačke pripadnosti u Kolašinu promijenio. Izborne liste su pokazale da su mnoge stare netrpeljivosti ili zaboravljne ili odložene, konflikti amortizovani i da pod isti politički kišobran mogu čak i oni koji su se minule dvije  decenija žestoko međusobno kritikovali.

Ipak, neki obrazci ponašanja u političkom životu Kolašina ostali su konstanta. Od sedam nosila izbornih lista samo je jedna žena. Broj žena među kandidatima za odbornike opet je samo „onoliko koliko se mora“, pa su rijetke liste na kojima je više od trećine žena.

                                                                             Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NAKON LIKVIDACIJE JOVANA VUKOTIĆA – NAZIRE LI SE KRAJ RATU KLANOVA:  Krvavi niz

Objavljeno prije

na

Objavio:

Broj uniformisanih policajaca  i inspektora u civilu koji su u utorak obezbjeđivali sahranu Vukotića u selu Čevo nadomak Cetinja, upućuje  da službe nijesu željele da ovaj čin prepuste slučaju. Više je razloga zbog kojih se vjeruje da rat klanova nije stao

 

Da li će likvidacijom Kotoranina Jovana Vukotića biti okončan osmogodišnji krvavi rat između škaljarskog klana čiji je bio apsolutni vođa i kavačkog, čije vođe su većinom u zatvoru, pitanje je na koje ni bezbjednosne strukture nemaju odgovor.

Broj uniformisanih policajaca ali i inspektora u civilu koji su u utorak obezbjeđivali sahranu Vukotića u selu Čevo nadomak Cetinja, jasno upućuje  da službe nijesu željele da ovaj čin prepuste slučaju već se strogo vodilo računa da se i ovom prilikom očuva bezbjednost stotinak onih koji su došli da se oproste sa ubijenim.

U spisima  predmeta koji su formirani protiv pripadnika obje kriminalne grupe navedeni su njihovi planovi da određene članove suprostavljenog klana likvidiraju upravo u vrijeme sahrane Vukotića.  Do realizacije takvog plana ipak nije došlo.

S druge strane, broj oproštajnih poruka u vidu čitulja ali i sadržaj pojedinih, razlog je više da se vjeruje da će uslijediti nastavak krvavog rata. Tako se u nizu oproštajnih čitulja izdvojila i jedna kojom se poručuje da će  se nastaviti tamo gdje je Vukotić stao.

,,Škaljarski kriminalni klan jeste obezglavljen, ali to ne znači da je došao kraj likvidacijama. Ubistvom Vukotića škaljarci jesu zadobili težak udarac, ali upravo zato vjerujemo da će njegovi podanici krenuti osvetničkim putem”,  smatra sagovornik iz bezbjednosnog sektora.

Vukotić je ubijen 8. septembra u Istanbulu, a tamošnji istražitelji su za samo 8 dana uspjeli da sklope mozaik zločina i uhapse čak 14 osoba za koje se vjeruje da imaju veze sa njegovom likvidacijom. Tako su 16. septembra u opsežnoj akciji uhapšeni Radoje Živković, zvani Žuti i Zdravko Perunović, koji su, prema optužbama,  organizovali egzekuciju. Kako je zvanično saopšteno, pronađeno je i oružje iz kojeg je za milion i po eura ubijen Vukotić.

Tamošnji istražitelji su utvrdili da je, navodno, Radoje Živković platio milion i po eura lideru turske kriminalne grupe Binaliju Džamgozu za organizaciju ubistva, koji je u julu uhapšen u Crnoj Gori i nalazi se u Istražnom zatvoru.

Kako su objavili mediji turska policija pregledala je 1.700 sati snimaka na 200 lokacija, počevši od mjesta gde je Vukotić ubijen – te su tako iscrtavajući trasu motocikla i utvrdili da je na dan incidenta Vukotića pratilo vozilo. Motorom je upravljao Jakup Dogan, član kriminalne organizacije koju je predvodio Bariš Neck, koji je bio na crvenoj Interpolovoj potjernici, kao i Emircan Sumer, član iste organizacije, koji je pucao na Vukotića.

– Policijski timovi su otkrili da su E. E, Elanur Tuna i Furkan Iesil, članovi kriminalne organizacije koju predvodi Binali Camgoz, pratili četiri mjeseca Vukotića i to automobilom koji su iznajmili u Izmiru – navode turski mediji.

Dobro obaviješteni sagovornici tvrde da je Vukotić skoro godinu boravio pod lažnim identitetom u Istanbulu i da se kretao bez dodatne pratnje, jer je navodno uživao, zaštitu tamošnjih kolega.

,,Na to ukazuje i podatak da se nesmetano kretao, živio, nije nosio pancir što se potvrdilo i tog 8. septembra kada je sa nevjenčanom suprugom i djetetom krenuo do tržnog centra. Imao je vozača kojem je vjerovao i nikog drugog. Ovo su samo neki od pokazatelja na osnovu kojih se može zaključiti da se osjećao sigurno.  Nesporno je da mu  je tu sigurnost morao neko i omogućiti jer se u suprotnom zasigurno ne bi uputio tog dana sa nevjenčanom suprugom i djetetom i doveo ih u opasnost“, smatra sagovornik iz bezbjednosnog sektora.

Podsjeća na podatak da je Vukotić već jednom hapšen od strane turskih istražitelja te da je i tada kod njega pronađen falsifikovan pasoš. ,,I pored toga, Vukotić se ponovo usudio da pođe za Tursku i tu nađe sigurno sklonište“, kaže naš sagovornik.

Turska policija uhapsila  je i Podgoričanina Milana Vujotića, koji je jedan od ključnih kavčana, a kojem se svaki trag gubi u februaru 2015. godine kada je u podne u Bloku pet, u Podgorici, aktivirana eksplozivna naprava ispod njegovog blindiranog automobila, dok je bio u obližnjem lokalu sa djetetom. Istog dana, nakon ovog događaja, Vujotić je napustio Crnu Goru.  Toga dana u kasnim večernjim časovima u podzemnoj garaži na Novom Beogradu ubijen je Goran Radoman (37) sa Cetinja. U trenutku kada je Radoman parkirao blindirani ,,BMW“ koji je vozio, ubica je sačekao da on izađe iz automobila i krene ka liftu, koji vodi do stana u potkrovlju u kojem je živio, i zapucao iz automatskog oružja. Radoman je bio prva žrtva obračuna između škaljarskog i kavačkog klana i jedan od odgovornih za nestanak 300 kilograma kokaina u Valensiji.

Crna Gora će tražiti od Turske izručenje Radoja Živkovića i Zdravka Perunovića, bez obzira što se protiv njih pred turskim organima vode krivični postupci – potvrđeno je za Portal RTCG iz Ministarstva pravde.

– Nadležni organi Crne Gore će, u skladu sa Zakonom o međunarodnoj pravnoj pomoći u krivičnim stvarima i međunarodnim ugovorima koji regulišu izručenje okrivljenih i osuđenih, tražiti izručenje osoba koje se potražuju radi vođenja krivičnih postupaka pred pravosudnim organima Crne Gore, bez obzira na to da li se protiv tih osoba (u državama gdje se nalaze) vode krivični postupci – kazali su iz Ministarstva pravde.

Protiv Perunovića i Živkovića podignuta je optužnica jer su, kao članovi kriminalne organizacije Slobodana Kašćelana i njegove grupe, u avgustu 2020. godine oteli, mučili  i na svirep i podmukao način ubili Nikolu Stanišića.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo