Povežite se sa nama

Izdvojeno

NOVINARKE NAKON NAPADA I PRIJETNJI: Zaštita spora, pomoć nedovoljna

Objavljeno prije

na

Novinari i novinarke koje su žrtve prijetnji i napada u Crnoj Gori na raspolaganju imaju samo uobičajnu proceduru prijave policiji. Ni vaninstitucionalni mehanizmi zaštite nijesu razvijeni i ojačani

Plašila sam se, bila izgubljena i bespomoćna i to sedmicama, kaže dopisnica TV Vijesti Alisa Hajdarpašić  koju su dok je izvještavala ispred kuće porodice bivšeg visokog policijskog zvaničnika Zorana Lazovića u Bijelom Polju, tokom policijskog pretresa njenih prostorija, vrijeđali i omalovažavali.

Slučaj je odmah prijavila policiji. No, reakcije nije bilo. “Nakon što sam shvatila da dani prolaze a pomaka u istrazi nema, odlučila sam da se oglasim javno, preko Društva profesionalnih novinara Crne Gore (DPNCG)”, kaže Hajdarpašić.

Ona je iz Tužilaštva kontaktirana tek nakon što je DPNCG javno osudio ovaj napad. “Tek tada su me pozvali da dam izjavu, što mi je stvorilo dodatne sumnje u postupanje istražnih organa, jer do tada nisam doživjela da su ozbiljno shvatili moju prijavu, odnosno,  šikaniranje i zastrašivanje kojim sam bila izložena”, kaže Hajdarpašić. Dodaje da država nema apslotno nikakve mehanizme prevencije i zaštite novinara i novinarki u slučaju napada, nego čak svojim nedjelovanjem ohrabruje nove napade.

Hajdarpašić ističe i utisak da se, bez podrške DPNCG i advokata kojeg su angažovali, Tužilaštvo ne bi ni pozabavilo njenom prijavom.

Slično  iskustvo proživjela je i novinarka iz Kolašina Dragana Šćepanović. Ona je skoro dvije godine bila meta anonimnih tekstova na portalu Aktuelno. Taj portal nije evidentiran u registru Ministastva kulture i medija. U vlasništvu je  Ski Resort Kolašina, tj. biznismena Zorana Bećirovića.

Dragana Šćepanović je izvještavala o njihovim poslovima u tom gradu. ,,Nedopustivo dugo sam trpjela kampanju diskreditacije, sve dok nisam primijetila da sam postepeno izmijenila životne navike – nijesam više išla sama nigdje noću, imala sam nesanice, osjećala sam nelagodu”, priča Šćepanović. Konstatuje i da je u anonimnim komentarima na portalu Aktuelno bilo niz seksističkih uvreda, komentara na račun njenog izgleda i privatnog života koje uredništvo nije filtriralo. Slučaj je prijavila policiji, ali tužilaštvo je utvrdilo da nema elemenata krivičnog djela.

,,Najviše me pogodilo i obeshrabrilo to što sam osjećala da država nema mehanizme i  ne želi da ih nađe kako bi spriječila ono što trpim, kako bi mi omogućila da se svojim poslom bavim bez svakodneve nelagode, strijepnje i straha”, kaže Šćepanović. Zahvaljujući pravnoj podršci koju je i njoj pružilo DPNCG podnijela je privatnu tužbu protiv osnivača i urednika portala. Kroz projekat ove organizacije ima i plaćenu psihoterapiju. ,,Nažalost, sa mjesečnim primanjima koje imam, plaćanje psihoterapeuta sebi ne mogu priuštiti. To stvara još jednu frustracije jer mi je jasno da će mi psihološka podrška još dugo trebati, a projekat kojim se ona finansira je ograničen”, kaže naša sagovornica.

U Crnoj Gori je prema podacima Sindikata medija, samo za četiri mjeseca 2024. godine evidentirano osam napada na novinare, dok ih je 2023. godine, bilo 16, a godinu ranije 28. Posebno su novinarke postale česta meta uvredljivog govora i uznemiravanja u komentarima onlajn medija i na društvenim mrežama.

Sa zastrašivanjem i diskriminacijom se ne srijeću samo novinarke u našoj zemlji. Johannu Vehkoo, finsku novinarku i suosnivačicu istraživačkog portala Longplay bivši političar Junes Lokke tužio je za klevetu nakon što ga je 2016. u svom tekstu optužila za rasizam. Slučaj je trajao  pet godina. ,,Olakšanje koje sam osjetila kada su nakon pet godina odbačene optužbe bilo je ogromno”, kaže Vehkoo.

Ni ona, baš kao i crnogorske novinarke, nije mogla računati na mehanizme državne pomoći novinarima. “Finski novinarski sindikat i moje lično pravno osiguranje nisu mogli da mi pomognu. Kao freelancerka nisam imala ni podršku poslodavca. Srećom, međunarodnu podršku sam pronašla preko organizacije Free Press Unlimited, što je bilo presudno važno da spasem život i ključno za vođenje slučaja do Vrhovnog suda”, kaže Vehkoo.

Holandska međunarodna organizacija za slobodu štampe Free Press Unlimited (FPU) ima fond koji nudi hitnu  podršku novinarima i medijskim radnicima koji su ugroženi fizički, psihički ili u online sferi. Kako su nam objasnili, to podrazumijeva brze i anonimne grantove za medicinsku pomoć, životne troškove, preseljenje, psiho-socijalnu podršku, opremu, digitalnu sigurnost i druge oblike podrške kako bi im omogućila siguran i brz povratak na posao.

Za pomoć FPU mogu se obratiti novinari i novinarke koji se bave novinarstvom ili medijskim radom u državi članici EU ili zemlji kandidatkinji, putem onlajn prijave. “Svaka aplikacija za podršku koju primimo prolazi kroz temeljan, ali brz i anoniman proces verifikacije kao dio procesa donošenja odluka o fondu”, navodi se u odgovoru Free Press Unlimited.

Iako većinu zahtjeva za hitnu pomoć dobijaju iz Evrope, bilo ih je i iz drugih krajeva svijeta. “Od 2020. do danas primili smo 1.800 zahtjeva za pomoć. Ona je odobrenu u 228 slučaja i dat im je mali grant u iznosu od ukupno 390 hiljada eura”, navode u toj organizaciji. Prema njihovim podacima, u 49 odsto slučajeva imali su zahtjeve koji se tiču života i preseljenja, 21 odsto tražilo je pomoć za kupovinu opreme, a 12 odsto psiho-socijalnu podršku. Najviše podržanih novinara i organizacija bilo je iz Turske, Ukrajine i Njemačke.

Kako pravo na pomoć imaju i zemlje koje su kandidatkinje za članstvo u EU, za pomoć im se mogu obratiti i novinari i novinarke iz Crne Gore.

U okviru Media Freedom Rapid Response (MFRR), čiji je član i ova organizacija, već su pružali pomoć crnogorskim novinarima i novinarkama. Tako su tokom 2020. pružili podršku istraživačkom novinaru Jovu Martinoviću koji je tada osuđen na 18 mjeseci zatvora zbog sumnje da ima veze sa organizovanim kriminalom o kome je izvještavao. On je, nakon teške sudske borbe, oslobođen optužbi. MFRR je tokom prvog suđenju pokrio dio Martinovićevih sudskih troškova i javno ga branio od optužbi.

Iste godine pružili su i podršku istraživačkoj novinarki Oliveri Lakić i predstavnicima tadašnje crnogorske vlasti uputili apel da hitno pruže Lakićevoj i njenoj porodici adekvatnu policijsku zaštitu.

Dražen Đurašković iz Sindikata medija kaže da je jedini državni mehanizam za zaštitu novinara u Crnoj Gori Komisija za praćenje istraga napada na novinare, koja ima ograničeni uticaj jer njena preporuke institucije ne sprovode. “Ne postoji mehanizam prevencije i zaštite u slučaju napada”, kaže naš sagovornik. On  ističe i da crnogorskim novinarkama/novinarima fali veća podrška poslodavca kao i uspostavljanje specijalizovanih timova u Upravi policije i tužilaštvu koji će pratiti i istraživati slučajeve napada na njih. “Novinari koji su se nama obratili uglavnom ističu da takve podrške trenutno nema, zbog čega smatramo da je neophodno raditi na jačanju kapaciteta samih medija da pruže slične servise zaposlenima”, kazao je on.

Novinari i novinarke koje su žrtve prijetnji i napada na raspolaganju imaju samo uobičajnu proceduru prijave crnogorskoj policiji. Ni vaninstitucionalni mehanizmi zaštite nijesu razvijeni i ojačani, već se svode na pojedinačne slučajeve pomoći strukovnih udruženja i NVO  koji projektno nude servise pomoći i zaštite novinarima.

I Hajdarpašić ističe da su mehanizmi zaštite poput onih koje postoje u zemljama EU neophodne i Crnoj Gori, s obzirom da ne postoje državni mehanizmi zaštite. “Iz ličnog iskustva, ali i od kolega novinara, mogu reći da je mnogo više neprijavljenih uvreda, prijetnji, protivzakonitih pritisaka, fizičkih nasrtaja od prijavljenih”, kaže ona. Dragana Šćepanović takođe ističe potrebu za kontinuiranom podrškom. ,,Vapim za takvom podrškom, pa čak i prostorom da ispričam kako se osjećam, nekome ko se bavi novinarstvom i ko razumije kakve posljedice može na zdravlje, ali i na kvalitet bavljenja novinarstvom, imati situacija u kojoj sam ja”, objašnjava ona.

Naši sagovornici su saglasni da bi uspostavljenje fonda sličnog onome koji je pokrenuto FPU, koji bi nudio kontinuiranu pomoć koja nije vremenski (projektno) ograničena bila značajna novina jer bi  pružala adekvatniju zaštitu u slučajevima napada, prijetnji, kampanja zastrašivanja ili neosnovanih tužbi.

Teodora ĐURNIĆ
Tekst  je dio projekta „Efektivna prevencija i zaštita novinara u Crnoj Gori“ koji sprovode  Društvo profesionalnih novinara Crne Gore (DPNCG), Udruženje za odgovorni i održivi razvoj (UZOR) i Hanns Seidel fondacija uz finansijsku podršku Evropske unije i kofinansiranje Ministarstva javne uprave. Sadržaj  teksta je isključiva odgovornost autora i ne odražava nužno stavove Evropske unije, Ministarstva javne uprave i partnera.

Komentari

FOKUS

PRERASPODJELA MOĆI POSLIJE 30. AVGUSTA 2020.: Borba za duvansko nasljeđe

Objavljeno prije

na

Objavio:

Preuzimanje duvanskih poslova nakon smjene DPS vlasti okupilo je kriminalce, policajce i kontroverzne biznismene – neke nove i neke stare. Tužilaštvo je na potezu. Ili je duvanska priča (ponovo) u rukama neke od druge dvije grane vlasti

“Biće sada velike borbe”, kazivao je jedan dobro upućen i pronicljiv čovjek nedugo nakon avgustovskih izbora 2020. i smjene višedecenijske DPS vlasti koja je uslijedila. Na iznenađenje svojih sagovornika, on nije najavljivao juriš oslobodilaca na zarobljene institucije kriminalno-koruptivnog sistema, već bitku za preuzimanje i kontrolu njegovih poluga moći. Sa naglaskom na uhodane švercerske kanale pod patronatom (djelova) bivših vlasti.

Ubrzo je stigla potvrda da se stvari kreću u tom pravcu. Unutar tridesetoavgustovske većine, već početkom 2021. godine, krenule su prve međusobne optužbe o interesima njihovih zvaničnika u različitim tranzitnim poslovima. Ponajviše duvanskim. Pandorinu kutiju otvorio je Nebojša Medojević pa su mu se, uskoro, pridužile kolege iz tada vladajuće koalicije, prozivajući saborce iz vlasti koji, navodno, nijesu odoljeli izazovima unosnih duvanskih poslova.

U tom su kontekstu pominjani članovi porodice nekadašnjeg premijera Zdravka Krivokapića, potpredsjednik vlade nadležan za sistem bezbjednosti Dritan Abazović i njegova URA, ministar finansija Milojko Spajić… Sve skupa sa nekim policijskim zvaničnicima i sveštenicima SPC.

Te su priče dobile svojevrsnu potvrdu nakon hapšenja Rada Miloševića (URA), nekadašnjeg direktora Uprave prihoda i carina, u decembru 2022., nakon gubitka milionski vrijednog tovara zaplijenjenih cigareta. Nestanak dupke punog kamiona koji je zaplijenjene cigarete prevozio iz carinskog skladišta u Podgorici ka spalionici u Nikšiću registrovale su, umjesto domaćih pripadnika sistema bezbjednosti, strane partnerske službe. Uhapšeno je, uz Miloševića, 20-tak osoba među kojima je popriličan broj državnih službenika, a SDT do danas nije okončalo istragu koja je, u međuvremenu, “proširena” makar dva puta. Dok se čeka epilog tog slučaja, Milošević tvrdi da mu je “sve namjestila” ANB.

U aprilu prošle godojne, nakon hapšenja predsjednika opštine Budva Mila Božovića (NSD, odnosno, nekadašnji DF), priča o učešću novih vlasti u starim švercerskim poslovima dobila je još jednu dimenziju. I veći nivo, pošto se Božović tereti za učešće u švercu kokaina. Ali, ni ta priča još nema sudski epilog.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

POSLIJE IBAR-A: Ko će u vlast, ko niz vodu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministar pravde Andrej Milović, ukoliko parlamentarna većina usvoji  prijedlog premijera Milojka Spajića  za njegovo razrješenje, neće sa te pozicije otići zbog IBAR-a, ili loših zakonskih rješenja.  U središtu političkih trvenja u vlasti, kojih je sve više, nijesu  principi i reforme, već borba za moć

 

Tek što su u parlamentu usvojeni tzv IBAR zakoni, krenula su politička trvenja. Sedmica je otvorena konferencijom za štampu ministra pravde Andreja Milovića, na kojoj je on pozvao premijera Spajića da predloži Skupštini  da ga razriješi.

„Predsjedniče Vlade Spajiću, pozivam Vas da uputite prijedlog Skupštini za smjenu ministra pravde koji Vas je svugdje branio. Šta će reći plenum i kako će komentarisati moj dosadašnji rad – vidjećemo”, saopštio je Milović. U nastavku je obrazlagao kako je zbog IBAR-a ćutao kada je „mučki protivstatutarno“ isključen iz Pokreta Evropa sad, te ocijenio da je došlo vrijeme da Spajić i on svedu političke i institucionalno račune: „Prije negoli njegovo toksično okruženje, a onda i on povuče sve ka ponoru, kako PES koji je počeo da vuče ka ponoru, tako Vladu i cijelu Crnu Goru“.

Konferencija je uslijedila nakon što je Spajićeva Vlada donijela krajem sedmice odluku da jedan od IBAR zakona iz domena pravosuđa u parlamentu na završnoj sjednici  predstavlja Momo Koprivica, potrpedsjednik Vlade za politički sistem, a ne ministar pravde. Prethodno je Spajić uputio notu predsjedniku Parlamenta Andriji Mandiću da ministri ne mogu u Skupštini prihvatiti bez konsultacija sa Vladom amandmanske intervencije. Nakon što je Milović prihvatio jedan od amandmana, za koji kaže da je „čisto tehnički“, odlučeno je da ga zamijeni Koprivica, koji bi prema nezvaničnim izvorima, mogao biti novi ministar pravde.

Premijer je uzvratio prijedlogom Skupštini za razrješenje Milovića.  „Nakon što sam, kada su mi obaveze to dozvolile, ispratio današnji nastup ministra Andreja Milovića, moram priznati da sam sasvim siguran u ispravnost odluke da Skupštini predložim njegovo razrješenje“, ocijenio je Spajić odmah nakon konferencije, nakon čega je taj prijedlog uputio parlamentu.

“Sa tom odlukom, istini za volju, upoznao sam ga prije njegovog javnog istupa, što njegovu konferenciju za medije u konačnom čini običnom predstavom za javnost”, saopštio je.  „Preciznosti radi, Milovićevi raniji nastupi u javnosti, na koje sam mu vrlo jasno skretao pažnju, a na momente ih se i stidio, razlog su podnošenja prijedloga za njegovu smjenu, koji zbog rada na ispunjavanju evropske agende nije mogao biti podnijet ranije”.

Konačno, Spajić je optužio Milovića da je “stao rame uz rame sa predsjednikom Crne Gore  u pokušaju destabilizacije integriteta Vlade i time urušavanja evropskog puta Crne Gore”.  Spajić tvrdi : “Nije slučajnost da u trenutku kada su i Vlada i Skupština demonstrirale rezultate u poglavljima 23 i 24 i ispunile neophodne uslove za dobijanje IBAR-a, kreće koordinisana opstrukcija ministra Milovića i predsjednika Milatovića”.  Milatović je prethodno odbio da potpiše dva od 12 IBAR zakona koji su mu upućeni. Jedan se odnosi na zakon o RTCG, a drugi o sudskom savjetu. Civilni sektor smatra da su Milatovićevi razlozi za kritiku tih rešenja opravdani.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

AFERA TUNEL: Izgubljeni u mraku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok čekamo da istina konačno izađe iz tunela, ako tamo već nije trajno zatrpana i zabetonirana, predstavnici nove vlasti svu krivicu za sve evidentniji neuspjeh istrage prebacuju na svoje prethodnike. Ostaje samo kontinuitet neriješenih zločina koji su potresli Crnu Goru

 

Da je u administrativnom centru Podgorice, u kojem se nalaze najvažnije državne institucije, u tajnosti iskopano 30 metara tunela od stambene zgrade do depoa Višeg suda, saznali smo u septembru prošle godine. Činjenica da je, neopaženo, moguće iskopati tunel u zoni u kojoj se nalaze štićeni objekti poput Skupštine, Vlade, Ustavnog suda, Centralne banke, otvorilo je brojna pitanja o stanja u bezbjednosnom sektoru u Crnoj Gori.

Devet mjeseci kasnije sumnje su samo produbljene. Ove sedmice, Osnovni sud u Podgorici ukinuo je pritvor državljaninu Srbije Vladimiru Eriću, osumnjičenom da je učestvovao u kopanju tunela koji je vodio do depoa Višeg suda. Erić je bio u pritvoru od marta, kada je na osnovu međunarodne potjernice izručen iz Švedske. Iz suda je saopšteno da se Erićev DNK ne poklapa sa tragovima koji su pronađeni u tunelu.

,,Imajući u vidu navedene rezultate DNK vještačenja, dovedena je u pitanje osnovana sumnja da je okrivljeni izvršio krivična djela stavljena mu na teret, što za posljedicu mora imati ukidanje pritvora okrivljenom”, naveli su iz suda. Iz Osnovnog državnog tužilaštva su uložili žalbu Višem sudu na ovu odluku, te naveli da imaju dokaze i da je njihova istraga u završnoj fazi.

U sklopu istrage, do sada su bile uhapšene četiri osobe iz Podgorice – Katarina Baćović, Nikola Milačić, Ivica Piperović i Marijan Vuljaj, zbog sumnje da su povezani sa kopanjem tunela. Vrhovni sud u januaru ove godine odbio je da im produži pritvor, jer Osnovno tužilaštvo nije navelo za koje krivično djelo ih tereti, za koji period, niti su date činjenice na osnovu kojih se traži produženje pritvora.

Po saznanjima policije u kopanju tunela učestvovali su i državljani Srbije Veljko i Milan Marković, Dejan Jovanović i Vladimir Erić. Osim oslobođenog Erića, ostali osumnjičeni su i dalje nedostupni crnogorskim istražiteljima. Tokom dosadašnje istrage nije pronađen nijedan predmet iz dokaznog materijala koji je ukraden iz depoa Višeg suda.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo