Povežite se sa nama

INTERVJU

Od KAP-a nije ostalo ni ime

Objavljeno prije

na

Crna Gora je jedina zemlja na Balkanu koja nema ni jednu fabriku za preradu aluminijuma. Zato se ne može govoriti da Crna Gora ima aluminijumsku industriju. Ima samo jednufabriku za proizvodnju T-ingota koja ne može da opstane bez znatne finansijskepomoći Vlade, konstatuje u razgovoru zaMonitor Goran Đukanović, jedini analitičaraluminijuma u Crnoj Gori, ukazujućida njegovo znanje i iskustvo ne koristi nimenadžerskoj ekipi koja u ime CEAC-aupravlja KAP-om, ni vladinim timovimakoji vlasnicima KAP-a obezbjeđuju kreditei subvencije vrijedne desetine milionaeura. ,,Ove godine sam dosta pisao zainostrane časopise a imam i kolumnu ubritanskom časopisu Aluminium timesza koji pratim i analiziram dešavanjana tržištu. Pisao sam i za američki JOMmagazin i njemački Aluminium i to su trivodeća časopisa u svijetu za aluminijum.Kao priznanje za sve dobio sam pozivda učestvujem kao predavač na najvećojameričkoj konferenciji TMS, u Sijetlu, u februaru naredne godine”. MONITOR: Da li će KAP u doglednovrijeme stati na noge kao što to očekuju u Vladi i CEAC-u?
ĐUKANOVIĆ: Prije svega, nije umjesno da se ta kompanija više zove tim imenom. Kombinat podrazumijeva skup proizvodnih cjelina, međusobnopovezanih, u cilju proizvodnje nekog proizvoda i njegove dalje prerade. Zatvaranjem Fabrike prerade, Kovačnice, Glinice i svođenjem proizvodnje naElektrolizu, Anode i Livnicu, ta je fabrika prestala da bude Kombinat i može se jedino zvati FAP (Fabrika aluminijuma Podgorica) ili jednostavno AP (AluminijumPodgorica).

MONITOR: Kako je KAP, uopšte, došao u situaciju da njegov opstanak zavisi od pomoći Vlade? I da li vlasnici te kompanije zaslužuju državnu pomoćovog obima?
ĐUKANOVIĆ: Sigurno da nije interes ni KAP-a ni Crne Gore da tafirma prodaje aluminijumske ingote sa premijom 50-60 američkih dolara po toni (US$/t) iznad keš LME cijene, ako je trenutna premija 140-150 dolara u regionu. Prodavanje aluminijuma ispod tržišne cijene sigurno jeste u interesu kupca, moguće i vlasnika KAP-a koji je u tijesnoj poslovnoj vezi sa tim kupcem, ali nije u interesu Crne Gore! Kada bi proizvodio trupce umjesto T-ingota, na koje je premija trenutno 350 US$/t iznad LME cijene, KAP bi profitirao minimum 18 miliona dolara godišnje pri sadašnjoj, prepolovljenoj proizvodnji. A kada bi proizvodio namjenske profile i foliju, čija tržišna cijena ide i do 1000 eura iznad LME cijene primarnog aluminijuma, KAP bi zaista bio firma od koje bi ova država imala dobit i višestruke koristi. Pošto se ništa od toga ne proizvodi, logično je zaključiti da je neko ubijedio Vladu Crne Gore da joj to nije u interesu. Zašto bi inače neka Vlada radila protiv svog i interesa države?

MONITOR: Monitor godinama traži odgovor na to pitanje. Da se vratimo KAP-u: kažete da je i nabavka sirovina za proizvodnju aluminijuma jednako problematična kao i njegova prodaja ispod cijene?
ĐUKANOVIĆ: Pri trenutnoj cijeni glinice na tržištu od oko 320 dolara za tonu, što znači približno 400 US$/t kada ona stigne u KAP, obesmišljava se zatvaranje Fabrike glinice. Smanjenjem proizvodnih troškova u Rudnicima boksita, pa time i prodajne cijene boksita, uz osjetan pad cijena svih ulaznih sirovina u odnosu na prošlu godinu, Fabrika glinice bi mogla biti na granici rentabilnosti, a to znači i zaposlenje za par stotina radnika u fabrici i nekoliko stotina u Rudnicima boksita. Fabriku glinice je trebalo privremeno zatvoriti pri cijeni glinice na tržištu manjoj od 200 dolara za tonu, kao što je bio slučaj krajem prošle godine, uz pretpostavku da se obezbijedi nabavka glinice za narednu godinu po toj cijeni. Vještačko naduvavanje proizvodnih troškova u Glinici na 550 US$/t, da bi se opravdalo njeno kupovanje na tržištu po 350 US$/t, a potom se hvaliti uštedama od 200 US$/t je nešto na šta Vlada Crne Gore nije smjela da nasjedne. Nasjela je zato što nema informacije, pretpostavljam. Zašto ne pita? Ili se više isplati ono, po milioniti put: ,,nijesmo znali, nijesmo se nadali….”. A sve na štetu Crne Gore!

MONITOR: Cijena aluminijuma je porasla.Kakva su očekivanja za narednu godinu?
ĐUKANOVIĆ: Porasla je na oko 2.100 US$/t početkom decembra, uprkos ogromnim zalihama i još nedovoljno velikoj potražnji.Na rast cijena povoljno utiče pad vrijednosti dolara i visoka cijena bakra koja se odražava i na ostale obojene metale. Za rast cijena metala, pa i aluminijuma, najzaslužniji su tzv. hedž fondovi, koji kupuju metale u očekivanju rasta cijena tokom narednih godina. Zato dolazi do naglog rasta cijena, iako na tržištu još nema realnih pokazatelja koji bi taj rast opravdali.

MONITOR: A kakvo je stanje na tržištu?
ĐUKANOVIĆ: LME zalihe aluminijuma stagniraju od septembra, na oko 4,6 miliona tona, što je rekordno visok nivo zaliha, oko pet puta viši u odnosu na nivo zaliha prije ekonomske krize. Oko 70 odsto zaliha je vezano ugovorima do maja naredne godine, i ne mogu se koristiti, što prividno daje sliku ravnoteže ili čak deficita na tržištu. Otud paradoks dacijena raste uprkos rastu zaliha, tokomvećeg dijela ove godine. Ipak, postoji realna mogućnost da ove zalihe preplavetržište sredinom naredne godine, kada budu oslobođene za isporuku, što može dovesti do naglog pada cijene u uslovima nedovoljno oporavljenog tržišta. Osim ovih registrovanih zaliha, postoje zalihe i na skladištima proizvođača, od oko 1,2 miliona tona, zatim kineske zalihe koje se procjenjuju između 1,5 i dva miliona tona koje, bez ograničenja, mogu svakog trenutka da budu iznijete na tržište. Zato je dalji rast cijene na duži rok malo vjerovatan prije nego se globalna ekonomija oporavi, a postoji realan rizik od padacijene u odnosu na sadašnju vrijednost tokom naredne godine.

MONITOR: Vidite li sebe ponovo u KAP-u?
ĐUKANOVIĆ: Ne vjerujem da ima mogućnosti za moj ponovni angažman dok je CEAC vlasnik, a ako država ponovo preuzme kompaniju, pod određenim uslovima, prihvatio bih da se vratim. Naravno, morao bih da vjerujem da postoji mogućnost za opstanak KAP-a, što danas nije slučaj. KAP-u su potrebne ogromne investicije, prije svega za energetski kompleks, a ne pamet i dobrota menadžmenta, ikad bi ih bilo.Civilizacije su propadale,a ne kompanijekoje nijesu koristile sve svoje mogućnosti i koje su često bile žrtve pogrešnih poslovnih odluka i/ili korupcije. Ne znam zašto bi KAP bio izuzetak.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

INTERVJU

NASTAVAK KADROVANJA U RESORU VESNE BRATIĆ – SLUČAJ RADE VIŠNJIĆ: Greška koja nije slučajna

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministarka  Bratić  očito ne smatra  da je veličanje četništva i  ratnih zločinaca ikkava  smetnja  za obavljanje rukovodećih finkcija u školstvu

 

Slučaj Rade Višnjić, nesuđene v.d. direktorice Osnovne škole (OŠ) „Jugoslavija” u Baru, u žižu javnosti vratio je Ministarstvo prosvjete, nauke, kulture i sporta (MPNKS) na čijem je čelu Vesna Bratić. Kao diplomirana učiteljica, Rada Višnjić je za v. d. direktoricu imenovana na period od šest mjeseci, počev od 12. jula.  Razriješena je samo osam dana kasnije.

Na imenovanje Višnjićeve javnost je burno reagovala. Protiv nje je u januaru 2020. godine pokrenut disciplinski postupak, nakon što je učenicima na času zadala da crtaju trobojku, u vrijeme snažne politizcije upotreba zastava. Tada je dobila uslovni prestatak radnog odnosa. U jesen iste godine, preko Vajber grupe pozvala je učenike na moleban u Hram Svetog Jovana Vladimira u Baru. Uslijedio je definitivan otkaz.

Višnjićeva je na svom Fejsbuk profilu objavila i odu Ratku Mladiću, bivšem komandantu Vojske Republike Srpske, u Hagu doživotno osuđenom ratnom zločincu. U prilog tvrdnji da hvalospjevi Mladiću nijesu smetnja već više preporuka kod ministarke Bratić ide i činjenica da je za novog direktora Doma učenika u Beranama nedavno imenovan Goran Kiković. On je otvoreni podržavalac četničkog pokreta, a aktivno je učestvovao u predlaganju imenovanja ulice u Beranama po Mladiću.

Vesna Bratić je prije par mjeseci Bojanu Đačić, takođe učiteljicu, ideološki blisku koleginici iz Bara, postavila za v.d. direktoricu Osnovne škole (OŠ) „Ristan Pavlović” u Pljevljima. Đačićeva je smijenjena nakon dva dana, jer su njena fotografija, na kojoj na glavi nosi šajkaču sa kokardom, i tekstovi šovinističkog sadržaja, osvanuli na Instagramu. I izazvali snažnu osudu građana.

Ni tada, baš kao ni u slučaju Višnjić, ministarka Bratić se nije ogradila od stavova   izabranica. Đačićeva je smijenjena u tišini, bez izjašnjenja MPNKS-a. Višnjićeva je prošla gore. U pokušaju da se zaštiti, Vesna Bratić je u saopštenju u kom navodi da je promijenila mišljenje o njenom imenovanju, kazala da je do toga došlo nakon što su iz MPNKS-a imali uvid u  privatne materijale opscene prirode profesorice Višnjić – aludirajući na nage fotografije koje su kružile društvenim mrežama, a na kojima je navodno ona. To je i vrhunac opscenosti ministarke Bratić – što su joj pri kadriranju „opscene fotografije” veći problem od podrške Mladiću. I zloupotreba privatnosti pri raskidanju radnog odnosa. Zbog toga su ministarku kritikovali iz Centra za građansko obrazovanje (CGO), skupštinskog Odbora za ravnopravnost, Centra za ženska prava (CŽP), kao i pojedinih političkih partija.

Vesna Bratić je, objašnjavajući odluku o razrješenju Rade Višnjić, nenamjerno otkrila i da u MPNKS-u ne obavljaju nikakve provjere kandidata. „Sva priča o depolitizaciji državnog aparata pala je u vodu sramnim postupkom Vesne Bratić, iza kojeg nesporno stoje partije vladajuće većine. Umjesto da oslobode škole političkog uticaja i da razbiju ćelije za kupovinu glasova, što je nasljeđe koje je ostavio DPS sa svojim koalicionim partnerima, oni su se odlučili da te mehanizme preuzmu. Umjesto partijskih direktora i zamjenika – dobili smo partijske direktore i zamjenike”, konstatuje u svojoj objavi na Fejsbuku dugogodišnji aktivista nevladinog sektora Vuk Maraš.

Ministarka tvrdi da su novoizabrani vršioci dužnosti direktora osnovnih i srednjih škola birani nepartijski. Nije tako, narvano. Monitorovi upućeni izvori tvrde da je Radu  Višnjić imenovala na predlog Socijalističke narodne partije (SNP). Brojni slučajevi upotpunjuju sliku o krugovima iz kojih dolaze kadrovi u kulturi i prosvjeti. Monitor redovno piše o tome.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ŠERBO RASTODER, ISTORIČAR: Treba nam istina   

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Rezoluciju  o Srebrenici u crnogorskom političkom kontekstu  su se upecali zagovornici zla koji su se sakrivali iza „naroda“ kako bi osporili zlo. Sreća je da su ubjedljivo poraženi na način koji Crnu Goru vraća na stazu kakve – takve normalnosti i civilizacijske vrijednosti što je sa simpatijama prihvaćeno u regionu i svijetu

 

MONITOR: Usvajanje Rezolucije o Srebrenici i sporenja oko nje?

RASTODER:  Srebrenica je postala prepoznatljiva tačka topografije zla u Evropi. To je ,,zasluga” onih koji su počinili genocid ali i međunarodnog  suda  koji je pravno verifikovao tu činjenicu u dokaznom postupku koji je trajao više godina i u kojem je priloženo nekoliko hiljada dokaza (snimaka zločina, iskaza svjedoka, naredbi viših organa vojnih formacija, iskaza  aktera). Neki od počinilaca genocida (Nikolić, Krstić, Erdemović i drugi) priznali su zločin i iskazali kajanje, a neki od njihovih sljedbenika evo to odbijaju da urade. Zašto bi to bilo važno? Ne zbog toga što se mogu promijeniti činjenice vezane za genocid, već zbog nastojanja da se one politički relativizuju i na taj način odgovornost sa pojedinaca (koji su uglavnom priznali) socijalizuje na čitav narod.  To je nepošteno i neljudski prema narodu zato što je individualizacija krivice bio primarni cilj suda. To se radi ne zbog toga što ,,nije bilo” nego zbog odbrane,,ideologije zločina”. Postoji opravdan strah, da će se kad-tad postaviti pitanje o prirodi tvorevine, čiji je predsjednik, vrhovni komandant, predjednik skupštine, vlade itd. osuđen za genocid. Takva tvorevina  može biti samo ,,genocidna”, proizvod najvećeg  zločina u Evropi nakon Drugog svjetskog rata.

Sud u Hagu nije, kao nijedan sud, idealan. Ali u odnosu na onaj u Ninbergu, sud u Hagu je najmanje nekoliko desetina puta uređenija, sređenija i organizovanija institucija. Kako u primjeni prava tako i u dokaznom postupku. Ali tvrditi za sud u Ninbergu da je bio ,,antinjemački“ zato što  je primarno sudio nacistima je jednako stupidno i moguće samo ako ste pobornik nacizma.

Rezolucije o Srebrenici nemaju nikakav značaj za  činjenicu kvalifikovanu kao ,,genocid“ oni  su politička potreba društva da se odredi ,,na kojoj je strani”. U crnogorskom  kontekstu ovo je bio politički mamac na koji su se upecali zagovornici zla koji su se sakrivali iza „naroda” kako bi osporili zlo. Sreća je  da su ubjedljivo poraženi na način koji Crnu Goru vraća na stazu kakve takve normalnosti i civilizacijske vrijednosti, što je sa simpatijama prihvaćeno u regionu i svijetu.

MONITOR: Minuo je još jedan 13. jul. Kako tumačite sve glasnije revizionističke stavove o ulozi četnika u II svjetskom ratu?

RASTODER: Ne postoji ,,revizionizam u istoriji”. Ne može  se promijeniti ,,ono što je bilo”, mijenja se  samo mišljenje  o ,,onom što je bilo”. Tu se ne radi o istorijskom nego o ideološkom revizionizmu. Miješanjem ova dva posve različita pojma omalovažava se istorijska nauka, koja ima precizno definisane obrasce po  kojima dozvoljava naučno legitimne ,,promjene”. Nije svako mišljenje o prošlosti  istorija, niti je isto pričati o istoriji i istorijskoj nauci. Promjena mišljenja o četničkom  pokretu je ideološko konstruisanje novog narativa koje ne počiva na novootkrivenim činjenicama već na diskvalifikaciji postojećih. To može postati naučno prihvatljiv narativ o prošlosti tek kada se novim  dokazima (istorijskim izvorima) dokažu učešća četnika u bitkama sa okupatorom, njihova saradnja sa antifašistima. Treba i dokazati da su glavni programski dokumenti, poput onog Homogena Srbija i mnogi slični,  falsifikati, te zašto su četnike, ako su bili antifašisti, ostavili  saveznici. Sve u svemu, nema revizije istorije, proizvodi se samo idološki i vrijednosni haos.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BUDIMIR MUGOŠA, FARMER I BIVŠI MINISTAR POLJOPRIVREDE: To što imamo brzo će nestati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prethodna vlast osudila je crnogorsku poljoprivredu na smrt, a aktuelni ministar poljoprivrede, gospodin Stijović, formirao je streljački vod

 

MONITOR: Jedan ste od učesnika protesta poljoprivrednika. Ministar Aleksandar Stijović kaže „pitanje je ko su ti ljudi i koje su im namjere“. Evo prilike da razjasnite tu „dilemu“.

MUGOŠA: Bezprimjerno je takvo ponašanje ministra prema ljudima od čijeg rada živi i zbog kojih postoji. Ako ministar ne zna ko su 70 najvećih farmera u Crnoj Gori koji imaju farme od 50 do 200 grla, onda smo svi u velikom problemu. Ovi ljudi su prije svega dobri domaćini, pripadnici svih vjera, nacija i partija, koji imaju dovoljno građanske svijesti, hrabrosti i odgovornosti da iznesu stavove i brane svoje i državne interese. To su ljudi koji su spremni na danonoćan rad da bi obezbijedili sebi i svojim porodicama egzistenciju a građanima kvalitetnu hranu.

Ako bismo govorili brojkama: to su vlasnici nekoliko hiljada najkvalitetnijih muznih grla u Crnoj Gori koji proizvode više od 50 odsto mlijeka koje se predaje mljekarama. Da je izašao jedan čovjek da protestuje trebao je biti uvažen  i primljen na razgovor. Nijesmo mi bravi da nas neko sa prozora prebrojava.

Nas povezuje domaćinsko razmišljanje i zajednički problem. Tražimo od države pomoć da preživimo ovu tešku situaciju a da onda sa institucijama pokušamo naći bolji model agrarne politike. Mi na to imamo pravo a država obavezu. Ne postoji niti jedan zakonski osnov da nam se ne izađe u susret, postoji samo nedostatak volje, znanja i razumijevanja. Bahato ponašanje ministra, njegovih saradnika i premijera su dodatno zakomplikovali situaciju, pa su naši zahtjevi sada radikalizovani i tražimo ostavku ministra Stijovića.

MONITOR: Ministar kaže da ne mogu ispuniti vaše zahtjeve pošto za to treba previše novca. Šta dalje? 

MUGOŠA: Kada nešto nećete onda je lako naći razloge. Poljoprivreda je izuzeta iz Zakona o kontroli državne pomoći što znači da država može pomoći a da pri tome ne krši niti jedan zakon ili međunarodni sporazum (STO, CEFTA). Sve evropske države su pomogle svojim poljoprivrednicima, osim naša.

Mi smo u martu tražili pomoć od pet euro centi po litru i na te naše zahtjeve ministar nije odgovorio, iako su naše kalkulacije govorile da je za to potrebno oko 1,5 miliona. Na posljednjem protestu mi smo preformulisali naše zahtjeve ali je suština ostala ista.

Dobrom argumentacijom na Vladi ta sredstva bi bila obezbijeđena kao što su data mnogim drugim djelatnostima u iznosu od preko 160 miliona. Za nas nema dva miliona iako smo strateška privredna grana.

MONITOR: Zašto u resornom Ministarstvu nemaju sluha za vaše probleme? 

MUGOŠA: Ministar ne zna, a nema ko da mu objasni, kako stvari stoje u ovom sektoru. Kako se, recimo,  kalkuliše cijena mlijeka: troškovi hrane su 65 odsto a onda dolaze troškovi energije, sredstava za higijenu, amortizacija, oprema stada, sitni alat , veterinarske usluge i , konačno, radna snaga.

Ministar neznaveno izvodi računicu da krava svaki dan daje dvadeset litara mlijeka i ispade sve sjajno. Naravno to nije tako. U periodu „pika laktacije“ lako je poslovati sa dobitkom ali što raditi kada se krava ne muze, a to je 50 do 70 dana u godini. Krava za života u dobrim uslovima da 20.000 litara mlijeka. Njena vrijednost na početku je preko 2.000 a na kraju vijeka 500 eura, pod uslovom da ne ugine i da je debela. Kada ovu razliku podijelimo na prinos mlijeka, pokazuje se da u cijenu koštanja mlijeka amortizacija stada učestvuje sa 7,5 centi po litru. A gdje je sve ostalo?

Svakoga ko hoće da se bavi poljoprivredom treba držati kao malo vode na dlanu. To je EU prepoznala i izdvaja polovinu budžeta za poljoprivredu i ruralni razvoj. Ta informacija još nije stigla do naših vlasti.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo