Povežite se sa nama

MONITORING

OD MILANA DO SPUŽA: STRATEŠKO PARTNERSTVO DOSPJELO U PRITVOR: Milioni posvađali A2A i Đukanovića

Objavljeno prije

na

Tek što je početkom prošle nedjelje – navodno na zahtjev matične kompanije A2A – Flavijo Bjanka razriješen dužnosti finansijskog direktora EPCG (na njegovo mjesto izabran je Milan Perović, nekadašnji direktor Telekoma i Prve banke) Italijan je uhapšen po nalogu Specijalnog tužilaštva, zbog sumnje u zloupotrebu službenog položaja. Istražni sudija Višeg suda Miroslav Bašović odredio mu je pritvor od 30 dana, ,,zbog opasnosti od bjekstva”.

Bjanku se spočitava da je jedan od makar šest, a moguće i svih dvanaest, funkcionera EPCG koji su od početka 2010, do oktobra 2013 – na račun do danas uglavnom nepoznatih konsultantskih usluga – a mimo znanja borda direktora EPCG i odredbi Zakona o javnim nabavkama ka Italiji transferisali između sedam i 15 miliona eura. Većina tog novca zvanično je završila na računima ćerki firmi iz sistema A2A, ali su makar dva miliona otišla i kompanijama koje, barem formalno, sa A2A i njenim akcionarima nemaju nikakve veze (BAIN-Milano).

O ovim neobičnim transakcijama javnost je obaviještena zahvaljujući Udruženju manjinskih akcionara EPCG, još 2013. Prema njihovoj dokumentaciji, ugovore o konsultantskim uslugama EPCG je potpisala sa A2A, A2A Reti Eletrika i BAIN-Milano. A2A je po tom osnovu fakturisala 7,75, a naplatila 4,34 miliona, uz dodatno rezervisanje od 2,3 miliona eura. A2A Reti Eletrika je fakturisala i naplatila 1,17 miliona, a BAIN-Milano 2,08 miliona. Do istih podatka došla je, naredne godine, i Skupština Crne Gore.

Krajem iste 2013. godine, predsjednik Udruženja Vasilije Miličković je i preko Monitora pozvao Vrhovnog državnog tužioca da reaguje, ako ga ima.

,,Želimo objašnjenje o tome o kakvim se zapravo savjetodavnim i pravnim uslugama radi. Tražimo vrlo precizan odgovor kakvi su efekti u EPCG tih usluga”, poručio je Miličković naglašavajući da je ,,za EPCG vrijeme stalo u septembru 2009. godine. Od tada apsolutno ništa nije uloženo, ni u šta se nije investiralo – osim u Prvu banku. Zato je i tržišna cijena EPCG pala sa 1,2 milijarde eura na 200 miliona eura, sa tendencijom daljeg pada”.

Menadžeri A2A su na ove optužbe odgovorili tvrdnjom da im je tadašnja Komisija za kontrolu postupka javnih nabavki 2010, izdala pismeno mišljenje po kome se crnogorski Zakon o javnim nabavkama ne odnosi na poslovanje A2A i EPCG sa takozvanim ćerkama firmama italijanskog konzorcijuma.

Zaista, mediji su dobili faksimil odluke te Komisije, sa potpisom njenog predsjednika Marka Lazarevića. Tamo piše da se ,,u cilju realizacije zadatih indikatora” iz Ugovora o djelimičnoj privatizaciji i dokapitalizaciji EPCG bilo kakvo poslovanje A2A sa njenim ćerkama firmama neće tretirati kao kršenje Zakona o javnim nabavkama.

Valja, međutim, obratiti pažnju makar na dio predočenog obrazloženja ove odluke: ,,Imajući u vidu da je A2A uložila 436 miliona eura u EPCG i stekla 43,7 odsto akcija te firme, te zbog njenog visokog učešća u strukturi akcijskog kapitala, ugovorne strane su odlučile da će A2A upravljati društvom na način koji bi omogućio postizanje investicionih i operativnih indikatora…”. Dakle, odluku da se A2A izuzme iz zakona nijesu donijeli Lazarević i njegovi saradnici već – Vlada Crne Gore.

Ispostavilo se, ubrzo, da sa tim benefitima nijesu upoznati ni članovi borda EPCG. Makar ne oni koje je tamo imenovala Vlada CG kao vlasnik više od 50 odsto akcija Elektroprivrede.

Tako je na kontrolnom saslušanju koje je 2014. godine u parlamentu inicirao poslanik Mladen Bojanić, tadašnji ministar ekonomije Vladimir Kavarić pokazao dopis kojima ga predsjednik borda EPCG Srđan Kovačević obavještava da je menadžment angažovan od strane A2A u svom poslovanju prekršio privatizacioni Ugovor, kompanijski statut i zakone o privrednim društvima i javnim nabavkama. „Prema do sada sagledanom stanju konsultantskih usluga od A2A i A2A Reti Elettricha i kompanije BAIN-Milano je menadžment sproveo bez sprovođenja postupka javnih nabavki i obaveznih odluka Odbora direktora”, naveo je Kovačević i dodao da je A2Apo tom osnovu fakturisala 7,75 miliona i naplatila 4,34 miliona, uz dodatno rezervisanje od 2,3 miliona eura. A2A Reti Elettricha je fakturisala i naplatila 1,17 miliona, a Bain-Milano 2,08 miliona.

Dakle, nije problematično samo to što su menadžeri A2A (uz Bjanka Specijalno tužilaštvo sumnjiči i bivšeg izvršnog direktora EPCG Enrika Malerbu, i Masima Salu, koga je Bjanko naslijedio 2010, na funckiji finansijskog direktora EPCG) ugovore o konsultantskim uslugama sklapali bez javnog oglašavanja, već i priroda tih poslova (šta je učinjeno) i vrijednost fakturisanih usluga (stvarna vrijednost obavljenog posla). Svaka sličnost između ovih ugovora i onih koji su nam poznati kroz aferu Telekom za sada se mora tretirati kao slučajnost. Mada je broj aktera jedne i druge priče neuobičajeno visok.

Čudi naivnost i neupućenost Kovačevića i njegovih saradnika iz EPCG. Opet, kod predsjednika borda EPCG nije bilo ni traga one odlučnosti sa kojom je, prije nekoliko godina, novcem Elektroprivrede pokrivao zjapeće rupe u bilansima Prve banke braće Đukanović.

Kada je Srđan Kovačević ušao u bord Prve banke, zastupajući interese EPCG koja je u njoj imala 10 odsto akcijskog kapitala, to je bila mala lokalna banka čiji je vlasnik – mimo znanja i saglasnosti CBCG – praktično preko noći postao Aco Đukanović. Potom je, pod Kovačevićevom komandom, EPCG svoje učešće u akcijskom kapitalu jedne od (danas) najproblematičnijih banaka na Balkanu podigla na preko 20 odsto, sipajući u banku više od 20 miliona eura (ne računajući novac koji godinama drži na svojim računima u banci). Iako te investicije odavno ne vrijede ni trećinu uloženog.

Istovremeno, čelnici EPCG su nekažnjeno preživjeli informaciju da su u završnom računu za 2009. godinu od akcionara i poreznika prikrio profit od 10,81 milion (to smo saznali naredne godine, iz izvještaja njihovih revizora). Što je, ako ćemo da poredimo, tek nešto manje od onoga što se danas spočitava Italijanima.

Možda će svima skupa kao olakšavajuća okolnost biti uzeto to što su, braneći poslovnu čast i kapital braće Aca i Mila Đukanovića, u Prvu banku lagerovali – prema nekim navodima – blizu 70 miliona eura. To je bio samo nastavak krajnje neobične poslovne politike koja prati kompletno partnerstvo Vlade i A2A.

Italijani su u ovaj aranžman ušli sa skoro 500 miliona eura, iako prethodno nijesu razriješili dvije velike nepoznanice – odnose sa Kombinatom aluminijuma i cjenovnu politiku prema potrošačima iz kategorija domaćinstva i mala i srednja preduzeća. Samo KAP ih je koštao skoro 100 miliona eura gubitaka. Vasilije Miličković ne propušta priliku da podsjeti kako se Malerba, svojevremeno, pohvalio da KAP-u prodaju struju po cijeni duplo manjoj od one po kojoj su je uvezli, te da samo po tom osnovu EPCG mjesečno gubi dva miliona eura!? Zašto to nije smetalo ni Vladi CG ni akcionarima A2A?

Ni Vladina pozicija nije bila mnogo bolja. Skoro pola godine nakon potpisivanja ugovora tadašnji ministar ekonomije Branko Vujović najavio da će ,,uskoro” biti dogovoreno kako će Vlada provjeravati da li A2A ispunjava svoje obaveze ,,da ne bi bilo dilema i nejasnoća u vezi utvrđivanja postignutog nivoa ispunjenosti parametara”.

Tri godine kasnije, u maju 2012. godine, potpredsjednik Vlade Vujica Lazović obavještava kako je ,,nedavno pisao upravi A2A tražeći izvještaj o ispunjenju indikatora”. Zahtjev je ponovio i početkom naredne godine. Ne zna se da li je ikad dobio tražene podatke. Ali se zna da Lazović i njegov poslodavac Đukanović insistiraju na nastavku saradnje sa A2A. Iako pri tome nemaju ni jedan jedini argumenta kojim bi mogli obrazložiti svoju upornost.

Možda se nije zgorega prisjetiti kako je, prema onome što je Vlada obznanila nakon raspisivanja tendera za dokapitalizaciju i djelimičnu privatizaciju EPCG, strateški partner imao obavezu da do kraja petogodišnjeg aranžmana ostvari profit od 240 do 300 miliona eura, da poveća proizvodne kapacitete HE Perućica i TE Pljevlja za 90 megavata, smanji gubitke na prenosnoj i distributivnoj mreži sa 22 na 11 odsto.

Umjesto toga, EPCG je 2010. godinu završila sa gubitkom od 16,5 miliona. Naredne godine Elektroprivreda bilježi rekordan gubitak od 66,5 miliona (plan je bio profit od 40 miliona). Potom je Vlada Igora Lukšića, ,,zbog izmijenjenih uslova poslovanja”, Italijane oslobodila obaveze da Elektroprivredi obezbijede profit. Uglavnom, iz perspektive većinskog vlasnika (države Crne Gore), petogodišnji ugovor sa A2A donio je trošak umjesto očekivane dobiti i naplate dividende veće od 150 miliona.

Koliko su na sve to uticali konsultantski ugovori A2A sa ćerkama firmama ali i oni sa kompanijama – poput Bain-Milano iza kojih stoje neki drugi vlasnici. I na koje se, zbog toga, morao primjenjivati Zakon o javnim nabavkama?

,,A2A izražava čuđenje i žaljenje u pogledu zadržavanja Flavija Bjanka i nade se brzom zaključenju ovog događaja”, saopšteno je iz italijanske kompanije.

Crnogorske vlasti se nijesu oglašavale. Iskustvo nas uči da bi se ova priča mogla završiti na isti način na koji je okončan postupak protiv strateških partnera koji su državu i manjinske akcionare nakon privatizacije varali u Željezari, KAP-u, Boksitima, ili su – jednostavno – nekažnjeno krali struju iz evropskog prenosnog sistema. Većina aktera ovih radnji danas od Crne Gore traži – odštetu.

Bude li tako, nema druge nego da u Ustav Crne Gore ugradimo dio sporazuma koji su svojevremeno potpisali Branko Vujović i G.H.J. de Haas, u ime tadašnjih vlasnika Željezare, holandskog MNSS: ,,Svaka strana je saglasna i garantuje da neće preduzeti bilo kakve pravne radnje protiv druge Strane i druga Strana neće biti ugrožena u vezi prethodnih kršenja ugovora, incidenata prevare, nemara ili bilo kakvih drugih pogrešnih radnji…”. Pa ko koga prevari. Narod sve plaća.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

TRAGEDIJA U ROGAMIMA, BUJICA ODNIJELA TRI ŽIVOTA PORODICE KORUGA: Nadgornjavanje neodgovornih

Objavljeno prije

na

Objavio:

Automobil, u kom je bila porodica Koruga sletio je, usljed nevremena i nabujale riječice, u Širaliju. Vlasti se nadgornjavaju ko je bio dužan da zatvori saobraćaj na tom dijelu puta

 

Od početka godine svjedoci smo više tragedija u Crnoj Gori, u kojima su stradale majke sa djecom. Često ne želimo da povjerujemo informaciji da je gotovo cijela porodica stradala u nesreći. Tako smo protekle sedmice u nevjerici čitali kako su se u potoku, nadomak Podgorice, utopili majka i dva sina.

Automobil, kojim su putovali, sletio je u potok Šaralije, u Rogamima. U ranim jutarnjim časovima, nakon obilnih padavina, bujica je odnijela automobil za čijim upravljačem je bio muškarac koji je isplivao i spasio se. Dva sata kasnije Širalija je bila kobna za tročlanu porodicu Koruga. Aleksandra Koruga (43) i njeni sinovi nijesu  uspjeli da se spasu iz nabujalog potoka.

Ronioci su više sati pretraživali dubine rječice, dok nijesu pronašli beživotna tijela stradalih.  Slična tragedija dogodila se i početkom oktobra kada su Jelena Vuković (27) iz Mojkovca i njeno dvoje djece smrtno  stradali u saobraćajnoj nesreći u kanjonu Tare na magistralnom putu Mojkovac – Pljevlja. Nakon nesreće iz provalije je izvučeno živo dijete, dok se danima tragalo za još dvoje djece. Majka je putovala sa svo troje djece, koja su bila uzrasta od dvije do šest godina.

U Rogamima se  po priči mještana, ,,samo čekala jedna ovakva nesreća”. Oni tvrde da je mostić preko potoka Širalija, u blizini drevnog grada Duklja, odavno ,,crna tačka” saobraćajne infrastrukture Rogama. Kažu i da gotovo svake godine, nakon jake kiše, neko sleti u potok, ali da se, srećom, nijedan nije završio ovako kobno.

Mještanin Radomir Šoškić kaže da u Rogamima živi 60 godina i pamti razne nezgode i i brojna auta koja su završila  u rijeci. Tvrdi da niko u most nije uložio, iako se stalno žale Glavnom gradu.

,,Da je most podignut dva metra u visinu ne bi bilo nikakvih problema i narod bi bezbjedno prolazio. Autobusi i kamioni jedva uspiju da uđu. Predsjednici mjesnih zajednica su se stalno mijenjali i mislim da o tome nijesu vodili računa. Da su vodili računa bar nešto bi se uradilo. Most je trebalo zatvarati za saobraćaj čim počnu veće kiše”, kaže Šoškić.

U Glavnom gradu istakli su da je u oktobru prošle godine komisija koju čine profesori Građevinskog fakulteta sačinila izvještaj o stanju mosta na Širaliji. Izvještajem je, tvrde, konstatovano da je opšte stanje puta preko rječice kod Duklje dobro, bez bitnih pojava koje bi negativno uticale na nosivost i trajnost objekta.

„Data je preporuka da se sljedeći glavni pregled organizuje nakon pet godina. Dana kada se desila nesreća nije došlo do negativnog uticaja na nosivost i trajnost objekta, a time ni do njegovog oštećenja, zbog čega stanje u kojem se most nalazi nije moglo uticati na tragičan ishod događaja, već je uzrok hidrometeorološkog porijekla (poplava, bujica)”, poručili su iz Glavnog grada.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 25. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PODIGNUTA OPTUŽNICA PROTIV BLAŽA JOVANIĆA: „Stečajna mafija“ pred stečajem

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kontrola optužnice protiv bivšeg predsjednika Privrednog suda Blaža Jovanića i ostalih okrivljenih zakazana je za 30. novembar. Jovanić će kontrolu optužnice dočekati u zatvoru. Već dugo je Jovanić u javnosti označen kao blizak porodici Đukanović. Pritvor je produžen i nekadašnjoj stečajnoj upravnici Snežani Jović

 

Prije više od pola godine Specijalno državno tužilaštvo (SDT) počelo je obračun sa korupcijom u vrhu sudske grane vlasti. Tada su pozdravljeni aplauzima političara, međunarodne zajednice, a i nevladinog sektora, koji je izrazio dozu sumnje u krajnji ishod ovih procesa.

Tužilaštvo je nedavno uspjelo da podigne optužnicu u predmetima protiv bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice i bivšeg predsjednika Privrednog suda Blaža Jovanića. Dok je rješenjem Višeg suda Medenica puštena da se brani sa slobode, Jovanić će kontrolu optužnice dočekati u zatvoru. Kontrola optužnice protiv Jovanića i ostalih okrivljenih zakazana je za 30. novembar, a vanraspravnim krivičnim vijećem će predsjedavati sudija Boris Savić. Pritvor je produžen i nekadašnjoj stečajnoj upravnici Snežani Jović. Ostali okrivljeni su pušteni na slobodu nakon podignute optužnice, jer nije bilo predloga za produženje pritvora.

Optužnica je podnijeta i protiv stečajnih upravnika Saše Zejaka, Sanje Lješković, Ranka Radinovića, Sretena Mrvaljevića, kao i Pavića Globarevića, Stane Čelebić, Darka Perovića, Omera Markišića, Dejana Golubovića, Danijele i Dušana Lakovića i preduzeća Titan security, Securitas Montenegro, Top force system i Ogimar MNE.

SDT je u optužnici predložio i da se okrivljenima Jovaniću i Jovićevoj produži pritvor zbog opasnosti od bjekstva. Kako se navodi u optužnici, Jovaniću se, između ostalog, stavlja na teret da je tokom 2015. godine organizovao kriminalnu organizaciju koja je djelovala na teritoriji Crne Gore sve do aprila ove godine, a čiji članovi su postali ostala okrivljena fizička i pravna lica i više drugih, zasad nepoznatih osoba…

„Cilj (je) bilo vršenje krivičnih djela zloupotreba službenog položaja, radi sticanja nezakonite dobiti, a djelovanje kriminalne organizacije je planirano za neograničeni vremenski period i zasnovano na primjeni određenih pravila unutrašnje kontrole i discipline članova”.

U optužnici se navodi da je svaki član kriminalne organizacije imao unaprijed određeni zadatak ili ulogu, a u djelovanju kriminalne organizacije su se koristile privredne i poslovne strukture i postojao je uticaj kriminalne organizacije na sudsku vlast i na druge važne društvene i ekonomske činioce. Oni su državu oštetili kroz stečajne postupke u preduzećima Euromix Tours DOO Budva, Sotto la Collina’ DOO Podgorica, Nega Tours Montenegro DOO Budva, Bjelasica rada AD Bijelo Polje, Montri DOO Igalo, Princ & Co DOO Kotor, Montel’ – Motel Glava Zete DOO Nikšić i Jastreb DOO Podgorica.

„U kojima je okrivljeni Jovanić bio predsjednik i postupao kao stečajni sudija, a okrivljeni Saža Zejak, Sanja Lješković, Snežana Jović, Ranko Radinović i Sreten Mrvaljević učestvovali kao stečajni upravnici, odnosno okrivljeni Lješković i Zejak i kao procjenitelji i sudski vještaci i saradnici stečajnog upravnika, a okrivljena Jovićeva i kao advokat, pribavlja imovinsku korist, kroz nezakonito uvećavanje troškova stečajnih postupaka, njihovim odugovlačenjem i angažovanjem drugih okrivljenih i drugih lica kao saradnika, advokata, procjenitelja i sudskih vještaka ili za pružanje usluga fizičkog obezbjeđenja imovine stečajnih dužnika, pa i kada je to apsolutno nepotrebno, da bi im se na štetu Privrednog suda ili stečajne mase stečajnih dužnika isplatile fiktivne i nedokumentovane naknade i troškovi za učešće ili navodno učešće i rad u stečajnom postupku, odnosno za navodno date najpovoljnije ponude za izrade procjena imovine stečajnih dužnika, iako su i takve prihvaćene ponude procjena imovine višestruko prevazilazile realne troškove procjene, a koje troškove je odobravao okrivljeni Jovanić”, piše u optužnici.

Okrivljenom Jovaniću optužnicom se stavlja na teret i da je, kao predsjednik Privrednog suda, u martu 2016. godine, zaključenjem memoranduma o saradnji sa okrivljenim pravnim licem  Ogimar MNE, suprotno Zakonu o stečaju, zloupotrijebio svoj službeni položaj, nepotrebno uvećao troškove stečajnog postupka koji su isplaćeni iz budžeta suda, a okrivljenom pravnom licu pribavio imovinsku korist.

Jovanić je nakon hapšenja 9. maja u Specijalnom tužilaštvu tvrdio da je posao predsjednika Privrednog suda radio savjesno i odgovorno i da nije kršio zakon. On je istakao da pravosnažno okončani predmeti, a koji su obuhvaćeni krivičnom prijavom nemaju nijednu manjkavost i nezakonitost a što se dokazuje činjenicom da ni stranke ni povjerioci nijesu imali primjedbi.

„Skoro svi predmeti interpretirani u krivičnoj prijavi su pravosnažno okončani što podrazumijeva da je izvještaj stečajnog upravnika u spornim stečajnim postupcima bio na oglasnoj tabli 15 dana, da su ispoštovane sve zakonske procedure koje podrazumijevaju zakazivanje završnog ročišta od strane stečajnog sudije, objavljivanje u Službenom listu Crne Gore u roku koji je propisan Zakonom i održana završna ročišta koja su javna i kojima su mogle da prisustvuju sve zainteresovane strane“, kazao je Jovanić u istrazi.

Istakao je da je u svakom predmetu stečajni upravnik dužan da nakon unovčenja stečajne mase izvrši povraćaj tog novca na depozit Privrednog suda. Pojasnio je i da je stečajni upravnik dužan i da te troškove stečajnog postupka opravda stečajnim povjeriocima. Negirao je da je sa namjerom neke postupke dodjeljivao određenim stečajnim upravnicima.

Za krivično djelo ‘stvaranje kriminalne organizacije‘ propisana je kazna zatvora od tri do 15 godina, za organizatora, odnosno od jedne do osam godina, za pripadnika kriminalne organizacije, dok je za krivično djelo ‘zloupotreba službenog položaja‘ propisana kazna zatvora od 6 mjeseci do pet godina, za njegov osnovni oblik, od jedne do 8 godina za teži i od dvije do 12 godina za najteži oblik krivičnog djela, kada iznos protivpravno pribavljene imovinske koristi prelazi 30.000 eura.

Već dugo je Jovanić u javnosti označen kao navodno blizak porodici Đukanović, prije svega kontroverznom biznismenu i predsjednikovom bratu Acu Đukanoviću. Godinama su nevladin sektor i opozicija dovodili u vezu Jovanića sa predsjednikom Milom Đukanovićem i Demokratskom partijom socijalista.

Jovanić je za Vijesti 2017. godine izjavio da nije u rodbinskim odnosima, ali da je „ponosan, na višedecenijsko porodično prijateljstvo sa Đukanovićem“. Odbjegli biznismen Duško Knežević nazvao ga je „vojnikom“ porodice Đukanović i „vođom stečajne mafije“ u Crnoj Gori.

Jovanić je godinama bio na meti kritika opozicije, zbog postupanja u stečajnim postupcima za više crnogorskih preduzeća. Opozicija je tražila da se ispita imovina stečajnih upravnika. Stotinama miliona eura vrijednom imovinom crnogorskih državnih preduzeća u stečaju prethodnih godina upravljali su preko Privrednog suda stečajni upravnici, odnosno stečajne sudije. Kao predsjednik Privrednog suda Jovanić je istovremeno bio i stečajni sudija u slučajevima najvećih crnogorskih preduzeća Kombinata aluminijuma Podgorica, Boksita, Radoja Dakića, Vektra Boke, Brodogradilišta Bijela i Onogošta.

 

SDT: Postoji velika opasnost da Medenica pobjegne

Vijeće Višeg suda ukinulo je prošle sedmice pritvor Vesni Medenici. Oni su odbili predlog Specijalnog državnog tužilaštva da se, nakon podizanja optužnice, produži pritvor bivšoj predsjednici Vrhovnog suda. Odluku su obrazložili argumentom da „ne postoje okolnosti koje ukazuju na opasnost od bjekstva okrivljene“.

Tužilaštvo je, međutim, zbog „pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i bitne povrede odredaba krivičnog postupka“ uložilo žalbu na rješenje vijeća Višeg suda. Međutim, Apelacionom sudu Crne Gore još nije dostavljena žalba iz Višeg suda u Podgorici, koje je dužno da proslijedi dokument SDT-a. Portparolka Višeg suda Marija Raković saopštila je Vijestima da Viši sud nije dostavio Apelacionom sudu žalbu SDT-a jer je ujutro, 17. novembra u 10 časova, zakazana kontrola optužnice u ovom predmetu.

„Spisi za odlučivanje po žalbi na rješenje o ukidanju privora nisu još uvijek dostavljeni jer je ujutro u 10 časova zakazana kontrola optužnice. Nakon toga će žalba SDT-a biti dostavljena Apelacionom sudu“, kazala je Raković.

Prema nezvaničnim informacijama Vijesti, spisi predmeta se ne dostavljaju Apelacionom sudu prije ročišta za kontrolu optužnice jer će okrivljena Vesna Medenica da se pojavi na tom ročištu sjutra u zgradi Višeg suda. Navodno, prisustvo okrivljene Medenice trebalo bi da bude dokaz ili potvrda tvrdnji njene odbrane da ne želi da bježi i da će se odazivati na pozive suda u daljem krivičnom postupku, čime bi se otvorio put da vijeće Apelacionog suda – odbije žalbu SDT-a kao neosnovanu.

SDT se žalilo na takvo pravno tumačenje, navodeći da postoji velika i realna opasnost da će Vesna Medenica pokušati da pobjegne. Oni su tražili da se iz vijeća Apelacionog suda izuzme sutkinja Evica Durutović tokom odlučivanja o određivanju pritvora Medenici. Sutkinja je bila izvjestilac prilikom donošenja ranije odluke po žalbi branioca okrivljene, jer postoje okolnosti koje „izazivaju sumnju u njenu nepristrasnost“.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OBRAZOVANJE – KAKO DALJE: Lošiji od najlošijih

Objavljeno prije

na

Objavio:

Analiza Ministarstva prosvjete i UNICEF-a za period od 2015. do 2020. pokazala je da je više od 40 odsto učenika bilo ispod nivoa međunarodnog mjerila koje se označava kao ‘loš uspjeh’, te ne uspijevaju da ovladaju minimalnim nivoom kompetencija. Zabrinjava i to što svega neznatan procenat učenika 1,6 odsto, tj. 1 ili manje ostvaruju visoka postignuća na PISA testiranju

 

Skoro polovina đaka u našim školama lošija je od najlošije ocijenjenih đaka iz drugih država, pokazala je Analiza sektora obrazovanja za period od 2015. do 2020, koju su radili UNICEF i Ministarstvo prosvjete.

U sveobuhvatnoj analizi navodi se da je više od 40 odsto učenika bilo ispod nivoa međunarodnog mjerila koje se označava kao ‘loš uspjeh’, te ne uspijevaju da ovladaju minimalnim nivoom kompetencija. Zabrinjava i to što svega neznatan procenat učenika 1,6 odsto, tj. 1 ili manje ostvaruju visoka postignuća na PISA testiranju, koji odgovara naprednim 5 i 6 nivoima. U razvijenim zemljama taj procenat je u prosjeku 10 odsto, dok u zemljama sa najboljim postignućima on iznosi 20 procenata i više.

S druge strane, na domaćem terenu, u posljednjih pet godina u Podgorici imamo konstantan broj učenika koji dobijaju „Luču“ u iznosu od 15 odsto od svih upisanih učenika u završnom razredu osnovne škole.

Tokom predstavljanja Analize srednjoškolka Jelena Jovanović ukazala je na neke od problema ovdašnjeg obrazovanja: „Dok cijeli svijet napreduje, mi smo na istom mjestu. Nama profesori i dalje diktiraju. Nespremni dolazimo na fakultet, bez praktičnog znanja. Bez konkretnih primjera, brzo zaboravljamo. Sistem nam je nametnuo da učimo samo za ocjenu. A, ocjenjivanje nije pravedno – profesori favorizuju odlikaše, ponižavaju one sa nižom ocjenom“.

Ona je kazala da sistem mora da se digitalizuje i poručila: „Mi ćemo zamijeniti vas u svim institucijama i privatnim firmama. Pa ne bi valjalo da naše znanje tada bude kao vaše sada“.

Koliko smo daleko od digitalizacije govori podatak da je u prosjeku 16 učenika na jedan kompjuter u osnovnim i srednjim školama.

Šef predstavništva UNICEF-a u Crnoj Gori Huan Santander na predstavljanju Analize sektora obrazovanja u Crnoj Gori upozorio je i da dvoje od troje djece pohađaju osnovne škole s nedovoljnom infrastrukturom. On je istakao da ovo ukazuje da treba hitno obezbijediti sredstva za finansiranje novih školskih objekata i adekvatno opremanje svih škola novim tehnologijama. „Bez toga je nemoguće sprovoditi nastavu u skladu sa digitalnim dobom u kojem današnji učenici rastu“, istakao je Santander.

U Analizi se navodi da sedmoro od desetoro djece u Crnoj Gori pohađa osnovne škole u kojima je fizička infrastruktura nezadovoljavajuća. Ističe se i da su javna ulaganja u obrazovanje u Crnoj Gori relativno niska u odnosu na međunarodne standarde iako je Vlada Crne Gore povećala relativnu potrošnju na obrazovanje sa 7,6 u 2015. godini na 8,2 odsto u 2017. godini i na taj način smanjila razliku u odnosu na međunarodni prosjek, koji iznosi 9 do 11 odsto, s izuzetkom Švedske s potrošnjom od 15,8% u 2017.

Kako to izgleda u praksi u Analizi se objašnjava da su u predškolskom obrazovanju prosječni izdaci po djetetu porasli za oko 28,7%, sa 942 eura 2015. godine na 1.212 eura u 2020. U Srednjem obrazovanju potrošnja po učeniku se takođe povećala sa 1.089 eura na 1.480 eura u 2020. godini.

Najviše, oko polovine izdataka Ministarstva prosvjete odlazi na osnovno obrazovanje – 69,6 miliona eura u 2015. godini, 82,5 miliona eura u 2020. godini. Budući da ukupni upis u osnovno obrazovanje ostaje na prilično stabilnom nivou od oko 68.000 učenika godišnje, izdaci po učeniku nominalno su porasli za 17,8 odsto, sa 1.022 eura u 2015. na 1.204 eura u 2020. godini.

Kada se ulaganja u obrazovanje, koja su od 1.000 do 1.400 po djetetu u zavisnosti od godine i nivoa obrazovanja, uporede sa ulaganjima u pomenutom preriodu za preko 4.000 službenih automobila u iznosu od oko osam miliona eura godišnje samo za gorivo – sve je jasno.

O tome u Analizi govori i odjeljak o ulaganjima u infrastrukturu. Ukupni kapitalni budžet nominalno se povećao sa 45,2 miliona eura u 2015. na 76,8 miliona eura u 2020, dok se udio kapitalnog budžeta koji se izdvaja za obrazovni sektor značajno smanjio. Udio potrošen na obrazovanje smanjio se sa 12,3% u 2015. na 5,5% u 2020. Ovaj trend, koji ukazuje na činjenicu da se obrazovanju ne daju prioriteti u kapitalnom budžetu, u direktnoj je suprotnosti s urgentnošću potrebe da se riješi goruće pitanje školske infrastrukture koja pogađa većinu djece u predškolskom, osnovnom i srednjem obrazovanju, navodi se u Analizi.

U Analizi su pobrojani i brojni drugi problemi koji muče obrazovanje u Crnoj Gori – od nedostatka valjanjih statističkih podataka, do neusklađenosti sa tržištem rada. Kao i brojni statistički podaci koji zabrinjavaju: samo 89 psihologa bilo je zaposleno u vrtićima, osnovnim i srednjim školama u školskoj 2020/21. godini.

Santander je naveo i da tek svaki četvrti nastavnik pohađa programe za profesionalni razvoj. Ulaganje više sredstava u kontinuirano, stručno usavršavanje svih nastavnika, kazao je Santander, je prioritet ako želimo bolji kvalitet obrazovanja.

Anketa koja je sprovedena tokom rada na ovoj Analizi pokazala je veliko nezadovoljstvo nastavnika u mnogim aspektima njihove profesije – društveni status, zarade, materijalni i pedagoški uslovi u školama i problemi vezani za realizaciju nastave tokom epidemije izazvane kovidom-19.

Predsjednica Prosvjetne zajednice Olivera Leković predočila je analizu koju je ova organizacija radila u saradnji sa Zavodom za zapošljavanje i Univerzitetom, koja je  pokazala da nam nedostaju nastavnici matematike, biologije, informatike, njemačkog jezika… „U 2019. je bilo 370 oglasa za nastavnika matematike, a zaposleno 111, a na biroima rada bilo je tek četiri. To znači da se na te oglase javljaju ljudi koji nisu iz struke, a to utiče na kvalitet obrazovanja, ali i rezultate istraživanja PISA”, kazala je Leković.

Poručila je da ako „nastavimo da ne ulažemo u nastavnika i infrastrukturu, nastavimo da ga omalovažavamo ili ga ne uključujemo u donošenje odluka, bićemo sve dalje od društva znanja”.

Koliko smo daleko od takvog društva kao da su postali svjesni i u institucijama, pa iz Ministarstva prosvjete najavljuju bar neke promjene.

„Ono što želimo da izmijenimo u odnosu na prethodni period jeste nedostatak jednog ključnog dokumenta koji bi objedinio strateška opredjeljenja koja se odnose na period do 2030. godine. Time ćemo dati dodatni podstrek doprinosu podizanja ciljeva održivog razvoja, s akcentom na obezbjeđivanje inkluzivnog i pravičnog, kvalitetnog obrazovanja i promocija prilika za cjeloživotno učenje”, kazao je ministar prosvjete Miomir Vojinović.

U izradi najavljene Strategiju razvoja obrazovanja do 2030. i dalje će učestvovati UNICEF, a iz Delegacije EU su obećali finansijsku pomoć tokom izrade Strategije.

Džabe nam sve strategije ako se ne promijene prioriteti. Pa da se krene od osnovnog – gradnje novih škola i vrtića.

 

Poboljšanja

Neka od malobrojnih poboljšanja u sistemu obrazovanja registrovana su u Analizi. Tako je tokom analiziranog perioda (2015–2020) naročito brzo rastao stepen pristupa ranom i predškolskom obrazovanju, na šta ukazuje porast bruto stope upisa, koja je porasla sa 64,4 u 2015. godini na 76 odsto u 2020. Uprkos tome, obuhvat ovim nivoom obrazovanja i dalje je daleko ispod zacrtanog EU prosjeka od 95 odsto obuhvata djece starije od četiri godine.

I u osnovnom obrazovanju evidentno je poboljšanje u pogledu pristupa i uspješnog završavanja tog nivoa obrazovanja, pri čemu je udio onih koji napuštaju školu smanjen.

Srednjoškolsko obrazovanje, koje nije obavezno, takođe karakterišu slični pozitivni trendovi u pogledu pristupa i stope očekivanog trajanja školovanja. Stope tranzicije između nivoa obrazovanja su visoke, pa se i prosječno očekivano vrijeme provedeno u srednjem obrazovanju popravilo sa 3,12 godina u 2015. godini na 3,35 godina u 2020.

Stope pristupa i uspješnog završavanja romske i egipćanske djece takođe su porasle u posmatranom periodu, ali uglavnom u osnovnom obrazovanju (gdje se stopa pristupa povećala na 77 odsto, a stopa uspješnog završavanja na 56 odsto), dok su stopa pristupa predškolskim ustanovama te stopa pristupa i stopa završavanja srednje škole i dalje vrlo niske – 15–36 odsto na različitim nivoima ranog obrazovanja, 3–7 odsto kada je riječ o svim razredima srednjeg obrazovanja. Pristup redovnim školama povećan je i za djecu s posebnim potrebama, i to na svim nivoima.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo