Povežite se sa nama

MONITORING

OD MILANA DO SPUŽA: STRATEŠKO PARTNERSTVO DOSPJELO U PRITVOR: Milioni posvađali A2A i Đukanovića

Objavljeno prije

na

Tek što je početkom prošle nedjelje – navodno na zahtjev matične kompanije A2A – Flavijo Bjanka razriješen dužnosti finansijskog direktora EPCG (na njegovo mjesto izabran je Milan Perović, nekadašnji direktor Telekoma i Prve banke) Italijan je uhapšen po nalogu Specijalnog tužilaštva, zbog sumnje u zloupotrebu službenog položaja. Istražni sudija Višeg suda Miroslav Bašović odredio mu je pritvor od 30 dana, ,,zbog opasnosti od bjekstva”.

Bjanku se spočitava da je jedan od makar šest, a moguće i svih dvanaest, funkcionera EPCG koji su od početka 2010, do oktobra 2013 – na račun do danas uglavnom nepoznatih konsultantskih usluga – a mimo znanja borda direktora EPCG i odredbi Zakona o javnim nabavkama ka Italiji transferisali između sedam i 15 miliona eura. Većina tog novca zvanično je završila na računima ćerki firmi iz sistema A2A, ali su makar dva miliona otišla i kompanijama koje, barem formalno, sa A2A i njenim akcionarima nemaju nikakve veze (BAIN-Milano).

O ovim neobičnim transakcijama javnost je obaviještena zahvaljujući Udruženju manjinskih akcionara EPCG, još 2013. Prema njihovoj dokumentaciji, ugovore o konsultantskim uslugama EPCG je potpisala sa A2A, A2A Reti Eletrika i BAIN-Milano. A2A je po tom osnovu fakturisala 7,75, a naplatila 4,34 miliona, uz dodatno rezervisanje od 2,3 miliona eura. A2A Reti Eletrika je fakturisala i naplatila 1,17 miliona, a BAIN-Milano 2,08 miliona. Do istih podatka došla je, naredne godine, i Skupština Crne Gore.

Krajem iste 2013. godine, predsjednik Udruženja Vasilije Miličković je i preko Monitora pozvao Vrhovnog državnog tužioca da reaguje, ako ga ima.

,,Želimo objašnjenje o tome o kakvim se zapravo savjetodavnim i pravnim uslugama radi. Tražimo vrlo precizan odgovor kakvi su efekti u EPCG tih usluga”, poručio je Miličković naglašavajući da je ,,za EPCG vrijeme stalo u septembru 2009. godine. Od tada apsolutno ništa nije uloženo, ni u šta se nije investiralo – osim u Prvu banku. Zato je i tržišna cijena EPCG pala sa 1,2 milijarde eura na 200 miliona eura, sa tendencijom daljeg pada”.

Menadžeri A2A su na ove optužbe odgovorili tvrdnjom da im je tadašnja Komisija za kontrolu postupka javnih nabavki 2010, izdala pismeno mišljenje po kome se crnogorski Zakon o javnim nabavkama ne odnosi na poslovanje A2A i EPCG sa takozvanim ćerkama firmama italijanskog konzorcijuma.

Zaista, mediji su dobili faksimil odluke te Komisije, sa potpisom njenog predsjednika Marka Lazarevića. Tamo piše da se ,,u cilju realizacije zadatih indikatora” iz Ugovora o djelimičnoj privatizaciji i dokapitalizaciji EPCG bilo kakvo poslovanje A2A sa njenim ćerkama firmama neće tretirati kao kršenje Zakona o javnim nabavkama.

Valja, međutim, obratiti pažnju makar na dio predočenog obrazloženja ove odluke: ,,Imajući u vidu da je A2A uložila 436 miliona eura u EPCG i stekla 43,7 odsto akcija te firme, te zbog njenog visokog učešća u strukturi akcijskog kapitala, ugovorne strane su odlučile da će A2A upravljati društvom na način koji bi omogućio postizanje investicionih i operativnih indikatora…”. Dakle, odluku da se A2A izuzme iz zakona nijesu donijeli Lazarević i njegovi saradnici već – Vlada Crne Gore.

Ispostavilo se, ubrzo, da sa tim benefitima nijesu upoznati ni članovi borda EPCG. Makar ne oni koje je tamo imenovala Vlada CG kao vlasnik više od 50 odsto akcija Elektroprivrede.

Tako je na kontrolnom saslušanju koje je 2014. godine u parlamentu inicirao poslanik Mladen Bojanić, tadašnji ministar ekonomije Vladimir Kavarić pokazao dopis kojima ga predsjednik borda EPCG Srđan Kovačević obavještava da je menadžment angažovan od strane A2A u svom poslovanju prekršio privatizacioni Ugovor, kompanijski statut i zakone o privrednim društvima i javnim nabavkama. „Prema do sada sagledanom stanju konsultantskih usluga od A2A i A2A Reti Elettricha i kompanije BAIN-Milano je menadžment sproveo bez sprovođenja postupka javnih nabavki i obaveznih odluka Odbora direktora”, naveo je Kovačević i dodao da je A2Apo tom osnovu fakturisala 7,75 miliona i naplatila 4,34 miliona, uz dodatno rezervisanje od 2,3 miliona eura. A2A Reti Elettricha je fakturisala i naplatila 1,17 miliona, a Bain-Milano 2,08 miliona.

Dakle, nije problematično samo to što su menadžeri A2A (uz Bjanka Specijalno tužilaštvo sumnjiči i bivšeg izvršnog direktora EPCG Enrika Malerbu, i Masima Salu, koga je Bjanko naslijedio 2010, na funckiji finansijskog direktora EPCG) ugovore o konsultantskim uslugama sklapali bez javnog oglašavanja, već i priroda tih poslova (šta je učinjeno) i vrijednost fakturisanih usluga (stvarna vrijednost obavljenog posla). Svaka sličnost između ovih ugovora i onih koji su nam poznati kroz aferu Telekom za sada se mora tretirati kao slučajnost. Mada je broj aktera jedne i druge priče neuobičajeno visok.

Čudi naivnost i neupućenost Kovačevića i njegovih saradnika iz EPCG. Opet, kod predsjednika borda EPCG nije bilo ni traga one odlučnosti sa kojom je, prije nekoliko godina, novcem Elektroprivrede pokrivao zjapeće rupe u bilansima Prve banke braće Đukanović.

Kada je Srđan Kovačević ušao u bord Prve banke, zastupajući interese EPCG koja je u njoj imala 10 odsto akcijskog kapitala, to je bila mala lokalna banka čiji je vlasnik – mimo znanja i saglasnosti CBCG – praktično preko noći postao Aco Đukanović. Potom je, pod Kovačevićevom komandom, EPCG svoje učešće u akcijskom kapitalu jedne od (danas) najproblematičnijih banaka na Balkanu podigla na preko 20 odsto, sipajući u banku više od 20 miliona eura (ne računajući novac koji godinama drži na svojim računima u banci). Iako te investicije odavno ne vrijede ni trećinu uloženog.

Istovremeno, čelnici EPCG su nekažnjeno preživjeli informaciju da su u završnom računu za 2009. godinu od akcionara i poreznika prikrio profit od 10,81 milion (to smo saznali naredne godine, iz izvještaja njihovih revizora). Što je, ako ćemo da poredimo, tek nešto manje od onoga što se danas spočitava Italijanima.

Možda će svima skupa kao olakšavajuća okolnost biti uzeto to što su, braneći poslovnu čast i kapital braće Aca i Mila Đukanovića, u Prvu banku lagerovali – prema nekim navodima – blizu 70 miliona eura. To je bio samo nastavak krajnje neobične poslovne politike koja prati kompletno partnerstvo Vlade i A2A.

Italijani su u ovaj aranžman ušli sa skoro 500 miliona eura, iako prethodno nijesu razriješili dvije velike nepoznanice – odnose sa Kombinatom aluminijuma i cjenovnu politiku prema potrošačima iz kategorija domaćinstva i mala i srednja preduzeća. Samo KAP ih je koštao skoro 100 miliona eura gubitaka. Vasilije Miličković ne propušta priliku da podsjeti kako se Malerba, svojevremeno, pohvalio da KAP-u prodaju struju po cijeni duplo manjoj od one po kojoj su je uvezli, te da samo po tom osnovu EPCG mjesečno gubi dva miliona eura!? Zašto to nije smetalo ni Vladi CG ni akcionarima A2A?

Ni Vladina pozicija nije bila mnogo bolja. Skoro pola godine nakon potpisivanja ugovora tadašnji ministar ekonomije Branko Vujović najavio da će ,,uskoro” biti dogovoreno kako će Vlada provjeravati da li A2A ispunjava svoje obaveze ,,da ne bi bilo dilema i nejasnoća u vezi utvrđivanja postignutog nivoa ispunjenosti parametara”.

Tri godine kasnije, u maju 2012. godine, potpredsjednik Vlade Vujica Lazović obavještava kako je ,,nedavno pisao upravi A2A tražeći izvještaj o ispunjenju indikatora”. Zahtjev je ponovio i početkom naredne godine. Ne zna se da li je ikad dobio tražene podatke. Ali se zna da Lazović i njegov poslodavac Đukanović insistiraju na nastavku saradnje sa A2A. Iako pri tome nemaju ni jedan jedini argumenta kojim bi mogli obrazložiti svoju upornost.

Možda se nije zgorega prisjetiti kako je, prema onome što je Vlada obznanila nakon raspisivanja tendera za dokapitalizaciju i djelimičnu privatizaciju EPCG, strateški partner imao obavezu da do kraja petogodišnjeg aranžmana ostvari profit od 240 do 300 miliona eura, da poveća proizvodne kapacitete HE Perućica i TE Pljevlja za 90 megavata, smanji gubitke na prenosnoj i distributivnoj mreži sa 22 na 11 odsto.

Umjesto toga, EPCG je 2010. godinu završila sa gubitkom od 16,5 miliona. Naredne godine Elektroprivreda bilježi rekordan gubitak od 66,5 miliona (plan je bio profit od 40 miliona). Potom je Vlada Igora Lukšića, ,,zbog izmijenjenih uslova poslovanja”, Italijane oslobodila obaveze da Elektroprivredi obezbijede profit. Uglavnom, iz perspektive većinskog vlasnika (države Crne Gore), petogodišnji ugovor sa A2A donio je trošak umjesto očekivane dobiti i naplate dividende veće od 150 miliona.

Koliko su na sve to uticali konsultantski ugovori A2A sa ćerkama firmama ali i oni sa kompanijama – poput Bain-Milano iza kojih stoje neki drugi vlasnici. I na koje se, zbog toga, morao primjenjivati Zakon o javnim nabavkama?

,,A2A izražava čuđenje i žaljenje u pogledu zadržavanja Flavija Bjanka i nade se brzom zaključenju ovog događaja”, saopšteno je iz italijanske kompanije.

Crnogorske vlasti se nijesu oglašavale. Iskustvo nas uči da bi se ova priča mogla završiti na isti način na koji je okončan postupak protiv strateških partnera koji su državu i manjinske akcionare nakon privatizacije varali u Željezari, KAP-u, Boksitima, ili su – jednostavno – nekažnjeno krali struju iz evropskog prenosnog sistema. Većina aktera ovih radnji danas od Crne Gore traži – odštetu.

Bude li tako, nema druge nego da u Ustav Crne Gore ugradimo dio sporazuma koji su svojevremeno potpisali Branko Vujović i G.H.J. de Haas, u ime tadašnjih vlasnika Željezare, holandskog MNSS: ,,Svaka strana je saglasna i garantuje da neće preduzeti bilo kakve pravne radnje protiv druge Strane i druga Strana neće biti ugrožena u vezi prethodnih kršenja ugovora, incidenata prevare, nemara ili bilo kakvih drugih pogrešnih radnji…”. Pa ko koga prevari. Narod sve plaća.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

NOVA RASPODJELA DUBINE PO PARTIJSKOM KLJUČU: Kao da i nije bilo avgusta

Objavljeno prije

na

Objavio:

DPS-u bi, kako sada stvari stoje, trebalo da pripadne 30 odsto državnih pozicija po „dubini“. Pored Pošte, ta partija  je bacila oko na Investiciono razvojni fond, EPCG, Plantaže, Rudnik uglja, Željeznicu… Ni ostali ne zaostaju. A skoro niko više ne pominje da za zapošljavanje ne smije biti presudna partijska knjižica, već znanje

 

Skupštinska većina mora do kraja mjeseca dogovoriti raspodjelu pozicija u odborima najvećih državnih preduzeća jer mandati članovima tih tijela u većini kompanija ističu na kraju mjeseca.

Pregovori su dugi i mučni ali se „principi“ podjele odavno znaju – sve po partijskom ključu. Rijetko više ko i pominje obećanje da nakon smjene DPS-a neće biti presudna partijska knjižica, već znanje, sposobnosti, pregnuće…

Da se ništa nije promijenilo svjedoče aktuelni članovi Vlade. Potpredsjednik Vlade Vladimir Joković je izjavio da je DPS Vlada nakon što je 30. avgusta 2020. izgubila izbore uspjela da do Nove godine zaposli 4.700 radnika u državnim institucijama i preduzećima.

Iako je decenijska praksa čudo, ni prošla vlast nije imala zanemarljive učinke u ovom segmentu. Čelnici tri državne kompanije su za godinu dana uvećali broj zaposlenih za skoro 20 odsto, po kompaniji, precizirao je Ervin Ibrahimović, ministar kapitalnih investicija. Objasnivši da su Elektroprivreda, Crnogorski elektrodistributivni sistem, Rudnik uglja Pljevlja od kraja 2020. do kraja 2021. godine dobile po skoro 200 novih radnika. I to je bilo malo pa je menadžment CEDIS-a pred smjenu pokušao da zaposli još 300 novih radnika i da časti pojedine u menadžmentu sa po stanom.

Koja je razlika između podgoričkog Vodovoda, tog višedecenijskog pribježišta za DPS-ovsku porodično-umreženu klijentelu i današnjeg CEDIS-a, tog hrama nepotističkih poriva i potreba, pogotovo Demokrata i DF-ovaca, pita se u izjavi za Monitor bloger Duško Kovačević: „Ima li ko da pita direktora Vladimira Čađenovića koliko tisuća on i žena prihoduju mjesečno? A on nije DPS-ovac. Mnoge stvari su čak neuporedivo gore i tragičnije“.

On kaže da kada smo konačno vidjeli bivšu opoziciju na djelu, na ministarskim, direktorskim i svim tim funkcijama „naišli smo na isto zlo, i to, da ironija bude veća, upravo putem koji smo odabrali da bi pobjegli od zla, da parafraziram jednu divnu rečenicu Žana de Lafontena. Nova vlast nam je upriličila istu korupciju, nepotizam i filozofiju partitokratije, pa DPS više nije usamljeni bauk koji kruži Crnom Gorom. Jednu traumu izliječili smo novom došavši na to nihilističko mjesto o kojem su nam uporno govorili oni koji su davno doživjeli ‘promjene’: ne očekujte bolje, sve će ostati po starom i nakaradnom, a oni koji su bili moćni u starom sistemu postaće još moćniji u novom“.

Na nedavnoj sjednici Vlade, njen potpredsjednik Raško Konjević je bio otvoren i izjavio je da su zapošljenja stvar političkog dogovora. Imao je i određenih nedoumica: „Za dogovor jesam, ali mislim da kondukter i ugostitelj ne treba da budu predstavnici državnog kapitala, jer nemaju dovoljno znanja i iskustva“, rekao je Konjević konstatujući da se takvim predlozima pravi velika šteta dignitetu Vlade. Na Konjevićeve primjedbe, premijer Dritan Abazović je konstatovao da „dogovor kuću gradi“ uz ocjenu da to što je neko završio fakultet nije garant znanja.

I nije, fakultet je ništa spram partijske knjižice. A kad se već ova praksa ozvaničila, red je da se u novoj raspodjeli podmire i njeni tvorci. Tako bi DPS-u trebalo da pripadne 30 odsto pozicija po „dubini“.

Šef poslaničkog kluba DPS-a Danijel Živković kazao je ove nedjelje da se ta stranka „ne gurka” za pozicije „po dubini”, ali da njen kadar može da pomogne upravi ako bude potrebno. A biće. Spremni su, kaže Živković, da u ukupni kadrovski potencijal stave u „funkciju institucionalne nadogradnje i pomoći sistemu, koji je razaran u prethodnom periodu od kadrova bivše Vlade Zdravka Krivokapića“. Tri decenije njihovog razaranja su izgleda ništa spram Zdravkove godine dana.

„Ako je rješenje problema nezaposlenosti taj da se učlanjujemo u partije kako bismo se zapošljavali u državnoj upravi i preduzećima, te napredovali unutar njih, onda bi to značilo da svi treba da se učlanimo u partije i da svi radimo u državnim ustanovima i preduzećima. Izvedimo logički stvar do kraja: to bi značilo da kompletna privreda bude državna i da bi ona u privatnom vlasništvu trebalo da bude svedena na minimum. Ovu stvar je nužno razjasniti na ovaj način da bi se razumjelo koliko je sveopšta partitokratija zapravo ne samo ekonomski štetna i sporna sa etičke strane, već i besmislena“, kaže za Monitor ekonomista Mirza Krnić, član pokreta Preokret. On smatra da nam treba „ekonomija koja može da pokrene društvo naprijed, a nju pokreću dinamika, inovacije, organizacija, znanje, preispitivanje odluka, upornost u radu – sve ono što partijska poslušnost isključuje“.

Kako god bilo, stari DPS kadrovi se vraćaju. Tako se spekuliše da bi poslanik DPS-a Branimir Gvozdenović mogao da bude predložen u Odbor direktora Pošte CG.

U novoj vladinoj komisiji koja treba da preispita sporne dodjele stanova i stambenih kredita član je Nataša Pešić, savjetnica predsjednika države Mila Đukanovića. Primijećeno je da je Pešić i sama dobila stan od države, te da nije jasno kako će ona preispitati dodelu stanova sebi i svojim partijskim kolegama.

„Brine što će se na nekim važnim mjestima naći čak i stari kompromitovani kadar, ljudi protiv kojih su podnošene krivične prijave, koji su već uživali brojne privilegije i dobijali povoljne stanove i kredite“, kaže za Monitor novinarka Aleksandra Mudreša. Ističe da iako još ne znamo ko će „prigrabiti“ koje preduzeće, znamo da će se to raditi na isti način kao što je to rađeno trideset godina unazad: „Ne postoje kriterijumi za izbor članova odbora direktora, ne postoji organ kome su oni odgovorni i ko ih kontroliše. Drsko je i bezobrazno da oni koji su sada vlast a sve su ovo kritikovali do prije dvije godine, danas samo nastavljaju po mustri DPS-a i ne rade ništa da ‘partijske ispostave’  budu u službi svih građana“.

Pored Pošte, DPS je bacio oko na Investiciono razvojni fond, EPCG, Plantaže, Rudnik uglja, Željeznicu… Za člana borda Održavanje željezničkih voznih sredstava (OŽVS) ova partija predložila je Milorada Vukovića, koji je 10 godina bio izvršni direktor tog preduzeća, a smijenjen je u martu prošle godine. Vuković, koji je tri mandata bio izvršni direktor OŽVS-a, preduzeće je ostavio sa akumuliranim gubitkom od 5,92 miliona eura.

„To što DPS dobija 30 odsto kadrova po ‘dubini’ i to, svi su izgledi, onih ključnih za upravljanje državom, govori o jasnoj namjeri partija vlasti da se preko naših leđa ostvaruju njihovi dogovori i interesi. Na suštinskoj ravni, stranke od kojih to nismo očekivali i koje nam to nisu obećavale na izborima, zapravo daju legitimitet DPS praksi kao jedinoj mogućoj. Može se drugačije, ali sa ovakvom retrogradnom sviješću partitokrata – teško“, kaže Krnić.

A što radi opozicija koja je najavljivala „blokadu“ Crne Gore? Potpredsjednik Vlade Konjević izjavio je da Demokratski front „nudi” da bude dio dvotrećinske podrške u Skupštini u zamjenu da zadrži pojedine funkcije „po dubini”. Zna se da je prije svega riječ o funkcijama u energetskom sektoru. Šef poslaničkog kluba DF-a Slaven Radunović rekao je da svaki stručnjak koji je predložen od DF-a ili neke druge stranke pobjednice izbora 30. avgusta 2020. treba da zadrži funkciju ako je radom i rezultatima ispunio očekivanja.

Energetika je zanimljiva i DPS-u, pa se kao kandidati za Odbor direktora CEDIS-a pominju poslanik Ivan Mitrović i predsjednik podgoričkog odbora DPS-a i zamjenik gradonačelnika Podgorice Časlav Vešović.

Iz Demokrata, čiji će kadrovi u ovoj raspodijeli najviše stradati ne kriju nezadovoljstvo: „Javnost svjedoči da se bez obzira na kvalitet rada i ostvarenih rezultata razrješavaju svi oni koji se na bilo koji način povezuju sa Demokratama, dok se na ta mjesta biraju kadrovi DF-a. S jedne strane, potpredsjednik Vlade kaže da se kondukteri biraju za rukovodioce državnih kompanija zbog političkog dila, a s druge strane iz Odbora direktora iste državne kompanije se eliminiše saobraćajani inžinjer, a iz MUP-a ekspert za bezbjednost uz jednu jedinu ‘zamjerku’ da su bliski Demokratama“.

Ne biraju se baš svi po partijskom ključu. Ima i stručnjaka. Bivši direktor Montenegro Airlinesa (MA) Zoran Đurišić angažovan je u kabinetu premijera Abazovića kao ekspert konsultant za vazdušni saobraćaj od 15. juna ove do 15. juna 2023. godine. Za svoj posao odgovaraće samo premijeru.

„Zar nije čitava Crna Gora zgrožena pred društvenom reinkarnacijom Zorana Đurišića koji je lično od premijera Abazovića nagrađen za upokojenje nacionalne avio-kompanije, jedan od najmarkatnijih simbola te mračne i odnarođene epohe, čovjek koji se sumnjičio za višemilionsku pronevjeru i od kojeg je i prokazani bivši režim oprao ruke. Prema tome, ja se uopšte ne čudim što nema značajnijeg protivljenja novim kadrovskim riješenjima po kojima DPS popunjava 30 odsto po dubini“, ističe Kovačević.

Sve po starom. Do kraja mjeseca znaćemo koliko je koja partija ugrabila moći, na radost izabranih partijskih vojnika i njihovih porodica.

„Sve dok su građani primorani da budu taoci partija koje im umjesto javnih službi pružaju usluge a zauzvrat traže glas, stanje će biti nepromijenjeno. Plašim se da ćemo na dane kada će javni biti iznad partijskog interesa pričekati“, zaključuje Mudreša.

Sve u svemu, kao da i nije bilo avgusta.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

GOMILAJU SE KRIVIČNE PRIJAVE PROTIV VESNE MEDENICE: Optužnice još nema

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok se čeka odluka Specijalnog državnog tužilaštva u predmetu protiv organizovane kriminalne grupe Miloša Medenice, tom državnom organu stižu nove optužbe na račun njegove majke

 

Lisice na rukama bivšoj čelnici Vrhovnog suda Vesni Medenici – desetak dana prije, slabo je ko mogao zamisliti takvu scenu. Pogotovo ne nakon „penzionisanja“ koje je izgledalo više kao bezbjedno sklanjanje predsjednice Vrhovnog suda nakon neustavnog trećeg mandata, nego kao kazna.

Iako se još tačno ne zna šta se kriminalnoj grupi Miloša Medenice i njegovoj majci stavlja na teret, na stolovima Specijalnog državnog tužilaštva gomilaju se predmeti i koji bacaju novo svjetlo na rad nekadašnje prve dame sudstva. Svi predmeti nose oznaku „tajno“.

Nakon što je uhapšena u aprilu, prve nezvanične informacije su bile da je Medenica osumnjičena da je, navodno, u najmanje dva slučaja uticala da sudije tog suda donesu odluku, za šta je njen sin Miloš dobio više stotina hiljada eura. Vesni Medenici, njenom nekadašnjem tjelohranitelju – policajcu Miloradu Medenici, Luki Bakoču, Vasiliju Petroviću i službenici Uprave prihoda i carina Ivani Kovačević odmah je određen pritvor do 30 dana. Njen sin se nedavno iz Beograda vratio u Crnu Goru i takođe mu je određen pritvor. Svi su negirali krivična djela koja im se stavljaju na teret.

Do 11 osumnjičenih policija i tužilaštvo došli su analizirajući kriptovanu komunikaciju ranije uhapšenog Medeničinog tjelohranitelja Darka Lalovića. Prema toj komunikaciji Miloš Medenica se bavio raznim kriminalnim poslovima, pretežno švercom cigareta, a njegova majka je ,,završavala” kriminalcima sudske predmete i zauzvrat dobijala stanove i drugu korist.

Vesna Medenica sumnjiči se da je kao predsjednica Vrhovnog suda pristala da za 590.600 eura sinu Milošu Medenici i dvojici njegovih prijatelja utiče da se u postupcima revizije donesu odluke u korist kompanija Fab lajv i Cijevna komerc, piše u naredbi za sprovođenje istrage u koju je Pobjeda imala uvid. Pored Miloša Medenice, SDT je Marka Vučinića, Nikolu Raičevića označilo kao osobe koje su između nekadašnje predsjednice Vrhovnog suda posredovale u dogovaranju mita koji su Vasilije Petrović, sin vlasnika kompanije Cijevna komerc i Bojan i Marko Popović, izvršni direktor i ovlašćeni zastupnik Fab petrola pristali da daju za pozitivne ishode bez obzira na činjenično stanje u sudskim procesima koje su kompanije Fab lajv i Cijevna komerc vodile protiv kompanija Gugi komerc i Omorika.

Mjesec dana kasnije pojavile su se sumnje u Specijalnom državnom tužilaštvu da je Medenica u još dva sudska predmeta protivzakonito uticala na štetu države.  U ovom slučaju u korist privatne kompanije podgoričke firme Carine Čedomira Popovića, sa kojim je u kumovskim vezama. Specijalna tužiteljka Nataša Bošković saslušala je tada u svojstvu svjedoka sudiju hercegnovskog Osnovnog suda Jovana Stankovića. On je u SDT-u rekao da je Medenica, navodno, od njega izričito tražila da u jednom predmetu donese presudu u korist firme Carine. Rekao je da mu je poznato da je predmet spora bilo vraćanje zajma firmi Čedomira Popovića u iznosu od 20.000 eura. Stanković je nakon toga podnio ostavku na mjesto sudije.

Nedavno je podgorička kompanija Temple’s glory 2.9 podnijela krivičnu prijavu Specijalnom državnom tužilaštvu protiv Petrola Ljubljana, nekadašnje predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice, sudije Vrhovnog suda Branimira Femića, drugih NN lica iz Petrola, kao i protiv NN lica – visokih funkcionera Vlade Crne Gore koja je bila u mandatu do avgusta 2020. godine. Krivičnom prijavom, kako je kazao advokat Veselin Radulović, njima je stavljeno na teret izvršenje krivičnih djela stvaranje kriminalne organizacije i najteži oblik krivičnog djela zloupotreba službenog položaja. U kompaniji Temple’s glory 2.9 sumnjaju da je visoki funkcioner Vlade 2019. godine, na zahtjev iz Petrola, preko Medenice uticao da Vrhovni sud donese presudu u korist slovenačke kompanije, a na njihovu štetu. U ovom sudskom postupku podgorička firma tužila je Petrol i tražila obeštećenje od devet miliona eura. Nakon šest godina suđenja Apelacioni sud je dijelimično prihvatio tužbu i pravosnažno dosudio obeštećenje od 2,9 miliona eura. Međutim, obje kompanije su zatražile reviziju Vrhovnom sudu, a sudija Femić je za samo nekoliko dana, 4. februara 2020, presudio da Temple’s glory 2.9 vrati Petrolu 2,9 miliona uvećano za kamate i sudske troškove, i od tada traje blokada računa i poslovanja podgoričke firme.

I beogradski advokat Borivoje Borović imao je primjedbe na rad Medenice. On je od Specijalnog državnog tužilaštva tražio da sasluša nekadašnju predsjednicu Vrhovnog sud, optuživši je da je uticala na presudu kojom je njegov klijent Marko Šaranović osuđen na 14 godina zatvora zbog ubistva biznismena Dragana Bećirovića. U predstavci upućenoj početkom maja glavnom specijalnom tužiocu Vladimiru Novoviću, Borović navodi da je taj predmet ,,evidentan primjer ‘naručene presude’”. On je u predstavci napisao da je prije objavljivanja presude objelodanjeno da su Medenica i brat ubijenog – Zoran Bećirović, imali poslovne i privatne veze.

,,Ovaj predmet je evidentan primjer ‘naručene presude’. Jasno je da brojnost i ozbiljnost povreda prava okrivljenog od strane Višeg suda i pojedinih sudija Apelacionog suda, policijskih službenika i Višeg tužilaštva, ne može da bude rezultat njihovog nepoznavanja prava, niti posljedica nekakvog slučaja. Radi se o pristrasnom vođenju postupka, koje ima svoj uzrok u pritisku na navedene postupajuće organe. Da su ove tvrdnje tačne, nedvosmisleno proizilazi nakon saznanja koja su u javnost dospjela neposredno prije donošenja pravosnažne presude, a koja se tiču poslovnih i privatnih veza između tadašnje predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice i Zorana Bećirovića… Zoran Bećirović ima svojstvo oštećenog u tom predmetu”, piše u predstavci.

Kako vrijeme prolazi nove optužbe isplivavaju na površinu. Kredibilitetu i autoritetu crnogorskog pravosuđa već je pričinjena ogromna šteta. Ukoliko se uspije dokazati samo dio optužbi na sudu i kazne se odgovorni – to bi moglo izroditi novu nadu da će se konačno krenuti u reformu sudstva. Neke sudije bi se mogle ohrabriti i tužiocima dati još dokaza. Povjerenje u sudstvo nakon produženja pritvora Medenici poraslo je.  Međutim, nakon oslobađajuće presude bivšem gradonačelniku Podgorice Miomiru Mugoši ponovo je poljuljano. Mnogi se plaše da bi to na kraju moglo da se desi i u slučaju Medenice.

 

I roditelji inficiranih beba optužuju Medenicu

Vesna Medenica je za nezakoniti uticaj nedavno optužena i u Apelacionom sudu. Tamo su razmatrane žalbe na odluku bjelopoljskog Višeg suda kojom su ljekari tamošnje Opšte bolnice Tomislav Jeremić, Haka Tahirović, Zvonko Puletić i Jela Cimbaljević oslobođeni optužbe za infekciju pet beba u novembru 2014. od kojih je jedna preminula u Kliničkom centru Crne Gore. Na tu odluku žalilo se tužilaštvo, ali i roditelji beba.

Roditelji sumnjaju da za sudije Vrhovnog suda početkom 2019. godine nijesu bili presudni dokazi već riječ tadašnje predsjednice Vesne Medenice. Prvom presudom, iz 2017. godine Jeremić i Tahirović su osuđeni na po sedam mjeseci zatvora, a Puletić i Cimbaljević na po šest mjeseci kućnog pritvora. Apelacioni sud je tu odluku preinačio i osudio ih na po godinu zatvora. Uslijedile su žalbe koje je uvažio Vrhovni sud i odredio ponovno suđenje uz pouku da treba povoljnije presudititi u korist optuženih.

Odluka je sada na Vijeću Apelacionog suda, u kome su sudije: Evica Durutović, Predrag Tabaš i Ana Vuković.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

UKIDANJE POVLASTICA ZA VLASNIKE JAHTI: Predsjednik na braniku bogatih

Objavljeno prije

na

Objavio:

Predsjednik države i DPS-a oštro se suprotstavio ukidanju jeftinog goriva za bogate vlasnike jahti. Građanima je odavno poručio da je za njih gorivo luksuz

 

Od subote vlasnicima privatnih brodova koji uplovljavaju u Crnu Goru ukinuto je pravo na jeftinije gorivo. Bogati vlasnici jahti su do subote plaćali 44 centa jeftinije gorivo u odnosu na uglavnom siromašne građane Crne Gore.

U Ministarstvu finansija su izračunali da je od 2018. zaključno sa majem ove godine 103,9 miliona litara goriva prodato za jahte, brodove i ostala plovila u lukama i marinama. Vrijednost goriva, bez ostalih dažbina, je bila 47,7 miliona, dok su nenaplaćene dažbine za akcize bile 40,97 miliona eura, a za PDV 18,6 miliona.

Prema računici, državni budžet za skoro četiri i po godine uskraćen je za ukupno 59 miliona po osnovu nenaplaćenih akciza i PDV na promet goriva za jahte i brodove, bez obzira da li obavljaju komercijalnu djelatnost ili se koriste za rekreaciju. Od ove ukupne sume, po procjeni, oko 40 miliona odnosi se samo na jahte za rekreaciju.

Obrazlažući odluku zašto Crna Gora ne može u uslovima krize da čašćava rekreativce milionima, ministar finansija Aleksandar Damjanović objasnio je da je ovu povoljnost za bogate, u januaru, ukinula i Albanija, te da Crna Gora, nakon više opomena, ovo pitanje konačno usklađuje sa propisima EU.

Napomenuto je i da su jahtašima ostale na usluzi druge pogodnosti koje je država dala za razvoj jahting industrije – sedam odsto PDV-a na vezove u marinama i oslobađanje od PDV-a za usluge hrane i pića za potrebe jahti.

Nedovoljno. Po riječima ministra Damjanovića, ova odluka je unervozila bogatu elitu: „Pokušavamo da napravimo jednu balansiranu politiku koja je izazvala u jednom dijelu biznis javnosti nervozu. Ipak, naše je nastojanje da izađemo u susret privredi i onima kojima zaista treba, građanima, tako da očekujemo solidarnost i empatiju i od strane bogatijih“.

Da se od bogatih ne očekuje ništa, a posebno ne empatija, ubrzo je podsjetio njihov zaštitnik. Predsjednik države Milo Đukanović pozvao je Vladu da preispita rješenje o naplati akciza na gorivo za jahte. Objasnio je da je ova povoljnost bila mamac za jahtaše u odnosu na „neprikosnovenu konkurenciju na Mediteranu“. Navodi i odlične rezultate u prethodnih 15 godina u pozicioniranju Crne Gore kao prestižne destinacije nautičkog turizma. I baš sada kada se zaokružuje kompletna ponuda – „najnovijom uslugom koju Crna Gora upravo priprema, remonta jahti na lokaciji nekadašnjeg brodogradilišta u Bijeloj“, dešava se ukidanje povlastica.

Predsjednik je zato uputio, kako je naveo, urgentno upozorenje: „Preispitajte rješenje o naplati akciza na gorivo za jahte. Kako bi naš narod rekao: biće veća dara nego mjera”.

Đukanovićevu mjeru dobro znamo – njegova vlada je uvela neustavnu akcizu na gorivo, pa je gorivo za građane preko godinu dana bilo sedam centi skuplje, milioneri su gorivo plaćali tada i sve doskora 44 centa jeftinije. Iz tog prerioda je i njegova tvrdnja da je gorivo luksuz. Podrazumjeva se za „obične građane“, a onima koji imaju treba izaći u susret da imaju još više.

Đukanovićeva izjava izazvala je oštre reakcije na društvenim mrežama i podsjetila nas na 30-godišnji način DPS vladanja. „Vlasnike jahti građani Crne Gore častili su 40 miliona eura u prethodne četiri godine tako što ih je prethodna vlast oslobodila akciza i PDV-a na gorivo. Prije par godina, kada se povela debata o smanjenju akciza za građane, Đukanović je rekao da je gorivo luksuz. Sjetite se ovog podatka kada budemo skupljali nekome novac za bubreg ili slali sms za liječenje djece. U Crnoj Gori nije izgrađena nova bolnica skoro 40 godina”, sažeo je kritike građanski i ekološki aktivista Aleksandar Dragićević u objavi na Fejsbuku.

I Đukanovićeva partija se oštro pobunila protiv odluke Vlade koju u parlamentu podržava. Član Glavnog odbora i potpredsjednik Savjeta mladih DPS Crne Gore Andrija Klikovac saopštio je da je se ova odluka donosi u vrijeme zamaha nautičkog turizma u Crnoj Gori, koji traje već osam godina. Ipak, vjeruje, da će i ova odluka „doživjeti istu sudbinu kao i program ekonomskog državljanstva, odnosno da dojučerašnji protivnici programa postanu najveći zagovornici jer su shvatili pojam održivog razvoja i potrebe privlačenja stranih investicija“.

Zanimljivo da su obje odluke godinama kritikovane od strane Evropske komisije uz logično objašnjenje da donose privilegije bogatima, uz veliki prostor za korupciju, a sa malo benefita za građane.

Iz DPS-a sada upozoravaju da su sve ovo rezultati neodgovorne politike, ali ne njihove. „Bez analize, efekati u srednjem i dugom roku su sljedeći – rast stope nezaposlenosti, pad izvoza, rast javnog duga, preko 50 miliona eura duga Fonda zdravlja, preko 40 miliona eura nedostaje za socijalne usluge i servise“, nabrojao je Klikovac.

I sam ministar Damjanović je ove nedjelje kazao da fali novca za povećanje penzija, isplatu naknada za majke i dječjih dodataka. Ipak, tvrdi da će Vlada te socijalne mjere koje je usvojila bivša vlast primijeniti.

Već se izračunalo da je nova vlada u prvom mjesecu mandata na gorivo i ugovore o djelu izdvojila skoro milion eura. S druge strane, izdvajanja za socijalno ugrožene, prema podacima NVO, su bila simbolična oko 12.000 eura.

I dok državni vrh „plače“ nad ukidanjem benificija onima koji ionako imaju previše, građani još uvijek čekaju podzakonska akta koja će ograničiti cijene osnovnih životnih namirnica. A do tada – poskupilo je ulje, šećer, brašno…

Iz vlasti javnost zatrpavaju podacima koliko im novca nedostaje – 40 miliona za socijalna davanja, desetine miliona za penzije,  izgradnju škola, bolnica, sportskih dvorana, za lijekove, dječje i porodiljske dodatke… Za sve ono što državu čini servisom građana. Čudo, kako nikad, ni par hiljada, ne nedostaje za službene automobile, gorivo, reprezentacije, putovanja…

Izgleda da je predsjednik DPS-a bio u pravu – gorivo je za građane bilo i ostalo luksuz. Isto tako, strategija privlačenja bogatih da bi građanima bilo bolje pokazala se kao – veća dara nego mjera.

 

UDRUŽENJE POMORSKIH AGENATA:
Gubitak konukrentnosti

iz Udruženja pomorskih agenata Crne Gore (UPACG) ukazuju da bi ukidanje povoljnosti za gorivo moglo imati izrazito negativan uticaj na nautički turizam i pomorsku privredu. Tajming za ovakvu odluku ocjenjuju nepogodnim, s obzirom na to da je ljetnja sezona već počela te da su mnogi planovi putovanja unaprijed dogovoreni.

U dopisu koji su uputili Damjanoviću, premijeru Dritanu Abazoviću te ministrima ekonomije i kapitalnih investiticija Goranu Đuroviću i Ervinu Ibrahimoviću traže da se takva odluka preispita upozoravajući da onemogućavanjem snabdijevanja bescarinskim gorivom Crna Gora gubi jednu od glavnih konkurentskih prednosti na tržištu Mediterana.

Iz UPACG ukazuju da se na ovaj način Crna Gora izuzima sa liste atraktivnih destinacija, što dovodi do velikih ekonomskih gubitaka za činioce nautičkog turizma, pomorske privrede i brojnih povezanih djelatnosti, kao i do gubitka radnih mjesta, a osim toga ima i negativan uticaj na oporavak ekonomije nakon dvogodišnje pandemije.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo