Povežite se sa nama

MONITORING

SPORAZUM O IZBORIMA: Vaistinu potpisaše

Objavljeno prije

na

I sa simbolikom i bez nje, neuporedivo bi bolje bilo da je Sporazum o stvaranju uslova za slobodne i fer izbore potpisan oko Božića, a ne oko Vakrsa. Pošto slobodnih i fer izbora dosad nije bilo, mogli su, je li, samo da se rode, ne i da vaskrsnu. Skroz ovozemaljski, svako zna da bi sporazum, da je nastao prije pet mjeseci, imao znatno više šansi da uspije.

Sporazum su potpisale DPS, Socijaldemokrate Ivana Brajovića, Bošnjačka stranka, Pozitivna, Demos, Građanski pokret URA i SDP. Demokratski front je odbio da učestvuje u pregovorima vlasti i opozicije. Demokrate Alekse Bečića neko vrijeme su učestvovale u parlamentranom dijalogu, ali su odustali zbog toga što je Vlada Mila Đukanovića opstala na osnovu političke korupcije. Više puta su naglasili da neće biti smetnja sprovođenju sporazuma niti će napadati kolege iz opozicije koje su sporazum potpisale.

Socijalistička narodna partija odbila je da potpiše sporazum zato što nije prihvaćeno da u njemu bude zapisano da će se o članstvu Crne Gore u NATO savezu odlučivati na referendumu. Ipak, predstavnici te partije će, ravnopravno sa potpisnicima, učestvovati u raspodjeli funkcija koje na osnovu sporazuma preuzima opozicija.

Time je dodatno obogaćen fenomen ,,pola riba, pola đevojka” u crnogorskom političkom životu. Imamo SDP koji je 17 godina bio na vlasti, a sad je opozicija, samo što nije potpisala izjavu da nakon izbora neće sa DPS-om. Tu je Pozitivna koja je vlastima izručila opozicione glasove i omogućila opstanak Vlade Mila Đukanovića u trenutku kad joj je SDP uskratila povjerenje i, uprkos tome, pokušava da glumi opoziciju. SNP nije potpisao sporazum, ali hoće u Vladu. Ima ih, dakle – od svake ruke.

Vanredna sjednica Skupštine na kojoj će se raspravljati o leks specijalisu koji će omogućiti primjenu Sporazuma o slobodnim i fer izborima, novom sastavu Vlade i razrješenju predsjednika prlamenta Ranka Krivokapića zakazana je za srijedu, 4. maja. Iako su mnogi bili spremni da se opklade kako Krivokapić pokušava da se, na razne načine, održi na mjestu predsjednika parlamenta kako bi u toj ulozi 21. maja proslavio desetogodišnjicu nezavisnosti, to u ovom času ne zvuči nerealno.

Trenutno se čeka da SDP, SNP, URA, i Demos usaglase listu kandidata za minisarska i ostala mjesta koja im po sporazumu pripadaju. Bilo je najavljeno da će se to desiti u srijedu uveče, dok ovaj broj Monitora ide u štampu imena se još čekaju.

Koplja se i dalje lome i oko smještanja Pozitivne. SDP, Demos i URA su izričiti da kadrovi te partije ne mogu zauzimati opoziciona mjesta. Posebno je, reklo bi se, ogorčen predsjedik SDP-a čije ljude je tokom posljednjih mjeseci DPS bez pardona ostavljao bez funkcija. Krivokapić je rekao da se u Crnoj Gori trenutno dešavaju stvari kao u 90-im godinama prošlog vijeka – tjeranje i pokušaj zastrašivanja ljudi koji profesionalno rade svoj posao. Prema njegovim riječima, Pozitivna svakako nije dio opozicije „i to je čitav proces pokazao i dokazao”.

Zasad je od ljudi koji će u Vladi predstavljati opoziciju poznato samo ime Borisa Marića koji će na predlog pokreta URA zamijeniti Zoricu Kovačević na čelu Ministarstva rada i socijalnog staranja. On trenutno radi u Centru za demokratsku tranziciju. ,,Prihvatio sam angažman u tom ministarstvu jer je moj fah državna i javna uprava. Mislim da ovo treba da bude atipičan projekat monitoringa rada tog resora koji treba da dovede do toga da se izgrade barijere zloupotrebama gdje god da ih ima. Da bi se to postiglo mora se raditi na trensparentnosti”, kaže Marić u izjavi za Monitor uz napomenu da treba sačekati i vidjeti da li će se sve odvijati onako kako je dosadašnjim dogovorima predviđeno.

,,Mislim da se može uspostaviti drugačija praksa rada organa državne uprave koja bi pokazala crnogorskom društvu da je politizacija resora velikim dijelom doprinijela ovako dubokoj krizi u društvu. Koliko će se u tome uspjeti – ostaje da se vidi”, objašnjava Marić. Kaže da će o tome koji su prioriteti u tom poslu moći da govori desetak dana nakon što stupi na funkciju.

Po Marićevim riječima bitne su dvije stvari: ,,Mora se raditi u skladu sa zakonom što znači da treba provjeriti zakonitost dosadašnjeg rada ministarstva i insistirati na zakonitosti u budućem radu. Takođe, ovo je prilično jak kontrolni mehanizam, ali to se završava u oktobru i moraće da se razmišlja o uspostavljanju redovne kontrole”. On smatra da je čitav posao istovremeno velika šansa i veliki rizik. ,,Najveći je rizik to što prilično veliki broj ljudi ulazi u posao i pitanje je koliko će se njih snaći i na pravi način odvojiti bitno od nebitnog”.

Na pitanje da li se može desiti da njegov rad bude zaglušen ehom onoga što ovih mjeseci radi ministarka Kovačević, Marić kaže da on ne može da vodi kampanju i da će na javnosti biti da prosudi da li je značajnije da se uspostavi puna zakonitost rada nekog resora i otvore konkretni problemi ili rješavanje socijalnih pitanja ad hoc. ,,Nakon pet mjeseci, biću tu i za kritike i za pohvale”, zaključuje Marić.

Gotovo istovremeno kad i sporazum, predsjednici Demosa, Građanskog pokreta URA i SNP-a Miodrag Lekić, Žarko Rakčević i Srđan Milić potpisali su deklaraciju kojom se obavezuju da neće praviti predizborne i postizborne saveze sa DPS-om. Objasnili su da su svjesni činjenice da je opoziciona ideja koja je imala većinsku podršku javnosti u prošlim godinama više puta bila iznevjerena, uz indicije koje upućuju na političku korupciju.,,Riješeni smo da spriječimo da se tako nešto ponovi”, poručili su Lekić, Rakčević i Milić. Demokrate su podsjetile da su se odmah poslije osnivanja partije obavezale da neće sa DPS-om. Iz SDP-a se o tome nije čuo glas.

U svakom slučaju, grubi obrisi predizbornih formacija su pred nama. Formalno, uskoro će biti usvojena i pravila po kojima će biti održani.

Glancan mjesecima, sporazum, kao jednu od prvih odredbi bilježi da su njegovi potpisnici preuzeli obavezu da ,,rezultate izbora organizovanih u skladu sa ovim sporazumom prihvate kao odluku građana Crne Gore”.

Dritan Abazović, potpredsjednik Građanskog pokreta URA i nezavisni poslanik objašnjava za Monitor da obaveza priznavanja rezultata izbora nije bezuslovna. ,,U slučaju ozbiljnih opstrukcija DPS-a u primjeni sporazuma – on više neće važiti”, kaže Abazović.

On naglašava da sporazum predviđa trajanje parlamentarnog dijaloga tokom primjene sporazuma i smatra da će to biti jedna vrsta kontrolnog mehanizma za sprječavanje nepoštovanja sporazuma.

Na pitanje – šta ako se velike zloupotrebe dese na dan izbora, kao što je to bilo u Beranama kad je DPS u mini štabovima na dan izbora dijelio novac koji, izvjesno, nije dolazio iz legalnih tokova novca, Abazović kaže da će onda svako morati da podnese političku odgovornost. ,,Naravno da u slučaju tako velikih nepravilnosti ne bi važila obaveza o priznavanju rezultata izbora. Ako na dan izbora budu utvrđene velike nepravilnosti ili očigledne krađe i faslifikati ni opozicija, a nadam se ni međunarodna zajednica, neće biti spremna da prizna takve izbore”, kaže Abazović uz napomenu da to ostaje u domenu hipotetičkog.

U svakom slučaju, obeshrabrujuće je što dosad niko ko je ,,poslovao” sa DPS-om nije dobro prošao. Ako se ne računa prodaja. Ohrabrujuće bi moglo biti to što izgleda da ovako više ne može. S tim što nam se već bezbroj puta činilo da ,,od ovoga ne može gore”. Pa je moglo.

DF: Sporazum je izdaja

Sa raznih strana su se, otkako je Demokratski front najavio da će prisustvovati sjednici parlamenta na kojoj će biti razmatran lex specialis, kao je riječ o njihovom pokušaju da se na mala vrata vrate u Skupštinu. Iz Fronta takvo viđenje odbacuju. ,,Demokratski front se vraća na ovu sjednicu samo da bi u direktnom prenosu rekli šta imamo u vezi ove sramne kolaboracije lažne opozicije sa monstruoznim režimom Mila Đukanovića, jer se već pola godine nalazimo u potpunoj medijskoj blokadi. Mi nastavljamo sa protestima, uporno i istrajno i nećemo iznevjeriti naše saborce po suzavcu, jer nema predaje, a nema ni prodaje iako sve vrvi od cjenkanja na ovoj nikad prljavijoj političkoj sceni”, kaže za Monitor poslanica Demokratskog fronta Branka Bošnjak. Ona ocjenjuje da se potpisivanjem sporazuma unaprijed daje legitimitet za ,,vrlo sofisticiranu fensi krađu izbora koju će preko sistema za elektronsku identifikaciju biraca, kreiranom po DPS mustri, maher izbornih prevara da priredi” ,,Ako su se nadali da ćemo ovu izdaju da otćutimo grdno se varaju”, kaže Bošnjak. Bošnjak tvrdi da će kontinuirano postavljati pitanje zašto neke partije ,,interese naroda stavljaju iza ličnih interesa i pokazuju slijepu servilnost prema nekim ambasadama koje iz svojih razloga pomažu Đukanoviću da pokrade još jedne izbore.”

Zamajavanje

Malo ko je obratio pažnju da sporazum sadrži rečenicu u kojoj se ,,konstatuje mogućnost izmjene izbornog zakonodavstva u dijelu predstavljanja Albanaca u Skupštini Crne Gore”. Dritan Abazović objašnjava da izmjene izbornih zakona kojima bi albanskim partijama bili vraćeni garantovani mandati, izvjesno, nijesu moguće prije ovih izbora. ,,Ne treba isključiti mogućnost da se to desi u nekom narednom sazivu parlamenta”, kaže Abazović. Za koje zamajavanje Albanaca onda može da koristi ta rečenica u soprazumu- zna DPS i albanske partije koje će pristati da budu zamajane.

Miloš BAKIĆ

Komentari

Izdvojeno

EKONOMIJA VLASTI: Državna preduzeća – partijsko vlasništvo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Službena saopštenja iz državnih kompanija, nerijetko, otkrivaju i najnovija pomjeranja na ovdašnjoj političkoj mapi. Neke ljubavi se gase, neke razbuktavaju. A neke traju

 

Još ne postoji zvaničan podatak o broju preduzeća koja su u većinskom vlasništvu države Crne Gore ili neke od ovdašnjih 25 opština. Iz Instituta alternativa potrudili su se i napravili svoju listu. Ona, u stvarnosti, ne može biti kraća. Samo duža. Prema njihovim podacima, imamo 55 državnih i 123 lokalna preduzeća sa, makar, 20.515 zapošljenih. Čiji broj u kontinuitetu raste.

Makar neki od donosioca odluka u prebrojanim državnim  preduzećima ne osjećaju se kao dio tog sistema. Odnosno, ne prihvataju pripadajuće obaveze o javnosti rada. Tako su iz pljevaljskog Rudnika uglja (dio sisetama EPCG) odbili da NVO MANS dostave podatke o zapošljavanju i poslovnim aranžanima vezanim za prodaju uglja kompanijama iz Srbije. Poslovna tajna, objasnili su.

„Kada smo tražili kopiju pravilnika o poslovnoj tajni, odgovoreno nam je da ova kompanija nije obveznik Zakona o slobodnom pristupu informacijama (SPI), jer Rudnik nije u vlasništvu države“, objasnili su iz MANS-a novinarima Vijesti. I predočili dokument – odgovor koji su dobili iz Rudnika uglja. Tamo stoji: „U smislu citirane zakonske odredbe (dio Zakona o SPI, primjedba Monitora), a imajući u vidu činjenicu da je Rudnik uglja, kao jednočlano akcionarsko društvo u 100 odsto vlasništvu EPCG, a ne države Crne Gore, smatramo da ne postoji zakonska obaveza Rudnika uglja za postupanje“.

To što je EPCG skoro pa u sto postotnom vlasništvu države – nema veze. Da je važno, valjda bi neko od nadležnih iz izvršne vlasti ili regulatornih i nadzornih agencija reagovao na objavljene tvrdnje. Ovako, stvari su sada postavljene na sledeći način: Rudnik uglja nije državno nego vlasništvo Elektroprivrede, pa se na njega ne odnosi Zakon o slobodnom pristupu informacijama. Pride, pošto im je resorni ministar Saša Mujović to završio, ubuduće će „sva nabavka uglja EPS-a od RUP-a ići na osnovu bilateralne saradnje dvije kompanije“. Tako će se, pojasnili su iz Ministarstva energetike dogovor Mujovića i izvršnog direktora EP Srbije Dušana Živkovića, „izbjegnuti nepotrebni troškovi trećih lica, posrednika u trgovini, smanjiti mogućnost manipulacija i postigli maksimalni benefiti za kompanije“. Možda. Ali će se tako takođe izbjeći i javno oglašavanje prodaje, nadmetanje potencijalnih kupaca koje bi moglo donijeti bolju cijenu prodavcu (iz perspektive Crne Gore to nam je u interesu) i bilo kakva kontrola poslova ugovorenih bilateralnom saradnjom. Čija se tajnost, vrlo je vjerovatno, podrazumijeva.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NOVO VRIJEME, STARI NAČIN: Posao sa malim HE cvjeta

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vlasnici  33 mHE koje su sagrađene po osnovu šeme podsticaja koju plaćaju građani ubiraju milionske profite. Oni kojima je spriječena gradnja traže od države milionski odštetu. Nacrtom zakona o obnovljivim izvorima predviđaju se brojne olakšice, pa se prekaljeni biznismeni već  organizuju da prigrabe nove subvencije

 

 

Deset firmi koje gazduju sa 22 male hidroelektrane (mHE), od biznisa prodaje struje u prethodnim godinama, pa do kraja prošle godine, prikazalo je dobit od preko 21,5 miliona eura, saopštili su iz Akcije za socijalnu pravdu (ASP).

Iz ove organizacije podsjećaju da su biznis mHE razvile vlade Demokratske partije socijalista. Do poslova su došli uglavnom bliski vrhu te partije po političkom, rodbinskom, kumovskom-prijateljskom ključu.

Podsticaj za mHe, kao obnovljive izvore energije, plaćaju građani. Prema zvaničnim podacima na terenu imamo 33 mHE koje su sagrađene po osnovu šeme podsticaja. Biznis šema je obuhvatala dodjelu koncesija za proizvodnju struje iz mHE na period od 27 do 30 godina, a koncesionar dobija pravo na subvencije u prvih 12 godina, koje plaćaju potrošači kroz račune na struju, a dio se izdvaja iz državne kase, naveli su iz ASP.

Male HE uglavnom se nalaze na nerazvijenom sjeveru, gdje mještani godinama ukazuju da su im uništile rijeke. Ilustrativan je primjer Andijevice na čijoj teritoriji se nalazi deset malih HE, devet privatnih i samo jedna opštinska. Godišnje vlasnici mHE sa područja ove opštine od njih zarade oko četiri miliona eura, a budžet Andijevice je 2,5 miliona. No u ovoj opštini su donekle zadovoljni jer su se izborili za procenat od šest odsto koje naplaćuju malim HE za koncesuju na vode. U drugim opštinama taj je procenat svega 0,5 odsto. Koncesije se naplaćuju preko Ministarstva finansija, a 70 odsto pripada lokalnim samoupravama, dok 30 odsto ide u državni budžet. Prema projekcijama mHE će u tri decenije, koliko će biti u privatnom vlasništvu, zaraditi oko 120 miliona eura. Opštini Andijevica će u tom periodu pripasti samo devet miliona eura.

U susjednim Beranama Hidroenergija Montenegro je razgranala posao sa  malim hidroelektranama. ,,Hidroenergija Montenegro, koja gazduje sa osam mHE, a do kraja prošle godine je nagomilala dobiti oko devet miliona eura“, navode iz ASP-a.

Ova kompanija je u vlasništvu Olega Obradovića i Ranka Radovića, kome su vlasništvo ustupili Ranko Ubović i Aleksandar Mijajlović, nezvanični vlasnici kompanije Bemaks.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

VLAST, ZAKON I LOGIKA: Čudesa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministar policije tuži Vladu zbog nezakonitih odluka. Sud poništava Vladina  rješenja koja, kažu, nijesu obrazložena. Predsjednik smatra da Vlada donosi odluke koje mogu dovesti do “narušavanja pravnog poretka i prave sigurnosti u zemlji”. Za sada sve ide po planu, kaže premijer

 

 

Ministar tužio Vladu.

Brojni domaći i strani mediji pod sličnim naslovima prenijeli su vijest da je ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović Upravnom sudu podnio tužbu protiv Vlade čiji je član. Razlog je nedavno imenovanje Aleksandra Radovića za vršioca dužnosti direktora Uprave policije.

U tužbi ministar MUP-a ponavlja tvrdnje da je Vlada nezakonito ovlastila premijera Milojka Spajića da predloži v. d. direktora UP, nakon što su odbili njegov prijedlog da na to mjesto dođe Lazar Šćepanović. I od Upravnog suda traži da poništi, po njemu, nezakonito rješenje.

Mnogima se po glavi motala misao koju je Amer Smailović, poslanik Bošnjačke stranke, sažeo u jednu prostoproširenu rečenicu: „To je jedinstven slučaj u svijetu gdje ministar tuži Vladu, čiji je dio”. Onda je premijer nadogradio tu tezu. “Nekako je malo čudno da neko sam sebe tuži”, komentarisao je Spajić tužbu za koju je, navodno, saznao iz medija. Pošto, tvrdio je početkom nedjelje, nema informaciju da je njegova Vlada primila tužbeni zahtjev njegovog ministra unutrašnjih poslova.

Ne znamo da li je Spajić bio u prilici da na tu temu razgovara sa, recimo, potpredsjednikom Vlade za bezbjednost, unutrašnju politiku, evropske i vanjske poslove Aleksom Bečićem. Kako je Bećić, uz sve pomenuto, i predsjednik stranke iz koje dolazi ministar Šaranović (Demokrate), nije isključeno da je on o podnijetoj tužbi znao nešto više od premijera.

Danilo Šaranović je osjetio potrebu da pojasni : “Niti mogu, niti sam utužio samog sebe, već Rješenje o postavljenju v.d. direktora UP, protiv kog sam glasao zajedno sa još šest članova Vlade (među njima je bio i ministar pravde – prim. Monitora), a na čiju nezakonitost sam ukazao prije samog donošenja. U zemlji koja se zalaže za evropske vrijednosti, demokratiju i vladavinu prava, svaki član Vlade bi trebalo da afirmiše rješavanje sporova pred sudom.”

U takvoj zemlji bi, vjerovatno, imali jasniju ideju o tome treba li ministar da sjedi u vladi koju tuži zbog nezakonitog rada u njegovom resoru, ili se očekuje da u nekom takvom slučaju podnese ostavku. Odnosno, da li se od vlade koju je utužio njen ministar očekuje da pokaže političku toleranciju i ljudsku širinu, ili da pokrene postupak njegovog razrješenja. Dileme ne bi bilo po pitanju trenutne političke sudbine onoga kome sud ne bi dao za pravo. Taj bi spakovao stvari i krenuo kući. Prije nego ga spakuju oni kojima u uređenim demokratijama pripada pravo da imenuju i razrješavaju članove vlade.

Kako govorimo o današnjoj Crnoj Gori, možda je ipak najvjerovatnije da se ništa od pomenutog neće dogoditi. Moguće je, čak, da nikada ni ne saznamo šta sudije u Upravnom sudu misle o postupku imenovanja Aleksandra Radovića. Ova priča, naime, ima još jednu malu začkoljicu,   jer  je prethodno smijenjeni direktor Uprave policje Zoran Brđanin od suda zatražio ocjenu zakonitosti te odluke. Po treći put Brđanin tuži, sada drugu, Vladu. Sud mu je u dva ranija postupka dao za pravo, a pravnici kažu da ima elemenata da se isto ponovi i treći put. Ukoliko se Brđanin još jednom vrati na čelo UP, o (ne)zakonitosti imenovanja njegovog v.d. nasljednika bilo bi bepsredmetno raspravljati.

Upravni sud već je poništio rješenje Spajićeve Vlade kojim je Artan Kurti razriješen sa mjesta Generalnog inspektora Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB). U obrazloženju predsjednice sudskog vijeća Ljiljane Šoškić piše da Vlada nije navela ni jedan razlog za Kuritijevu smjenu. Samo je citarala član zakona kojim joj se daje za pravo za postavlja i razrješava Generalnog inspektora ANB-a. Premijer Spajić još od 2021. muku muči da nauči kako su pravni osnov i razlozi/valjano obrazloženje za nečiju smjenu dvije različite stvari. Ne ide mu da utuvi kako  poslu kojim se sada bavi, bez poštovanja forme nema ni suštine.

Kada se, citirajući ministra Šaranovića, dotakosmo evropskih vrijednosti, da zaokružimo priču: Od kako je Vlada odbila njegov prijedlog o imenovanju Lazara Šćepanovića za v.d. direktora Uprave policije, ministar Šaranović ne prisustvuje njenim sjednicama. Prisustvo je inače obavezno za sve ministre, izuzev kada su opravdano spriječeni da budu na sjednici. “Član Vlade dužan je da prisustvuje sjednici Vlade i učestvuje u njenom radu. Samo izuzetno, kad je član Vlade opravdano spriječen da prisustvuje sjednici Vlade, sjednici prisustvuje njegov pomoćnik ili sekretar ministarstva, uz prethodnu saglasnost predsjednika Vlade”, piše u jedinom postojećem propisu (Poslovnik) koji reguliše rad i ponašanje članova Vlade. Crna Gora nema zakon o vladi i, kako stvari stoje, neće ga ni dobiti u dogledno vrijeme.

Da slika bude kompletna – još jedna nezvanična informacija. Bolje rečeno javna tajna: od imenovanja Radovića ministar Šaranović ne komunicira sa prvim čovjekom Uprave policije. Kao što od svog imenovanja i povratka zakonitog direktora na čelo UP, nije komunicirao ni sa Zoranom Brđaninom.

Kao posljedicu takvog odnosa izvršne vlasti i Uprave policije imamo krajnje neobičnu, vanrednu situaciju. Prošlog ponedjeljka obaviješteni smo da su šumokradice kod Berana pucale na policajce koji su im oduzeli kamion sa bespravno posječenom oblovinom. Jedan policajac je, navodno, ranjen u tom obračunu. Premijer Spajić javno je zatražio kompletnu informaciju o tom događaju.

“Država će zaštititi svakog policajca, carinika, inspektora i bilo kojeg državnog službenika…”, napisao je Spajić na društvenoj mreži X, svom omiljenom kanalu komunikacije sa javnošću. I ministar Šaranović je, javno (opet preko X-a), naložio hitnu i temeljnu istragu “kako bismo razjasnili činjenično stanje i utvrdili istinu.”

Istog dana oglasio se i advokat Aleksandar Šćekić, iznoseći bitno drugačiju verziju spornog događaja. “Potpuna je neistina da je neko od građana pucao na policiju. Istina je obrnuta – policajac koji je čekao švercere, naišao je na grupu mladića koji su automobilom pretekli kamion. Za upravljačem je bio policajac koji je u tom momentu izvadio pištolj i ispalio ka njima pet ili šest metaka. Nakon toga svi su privedeni, a moj punomoćnik i momak koji je bio sa njim u automobilu pušteni su čim su dali izjave. Policajac je prvobitno zadržan u Odjeljenju bezbjednosti Berane, ali je i on pušten. Dakle, ne stoji premijerova opaska da moramo štiti policiju od građana, već obratno – u ovom slučaju treba da čuvamo građane od policije. Nadam se da će premijer, jer je obmanut, nakon sprovedene istrage donijeti zakonite odluke”, kazao je Šćekić.

Deset dana od tada, i još se ne zna ko je pucao na koga, da li je neko zaista ranjen u tom okršaju, sa koje strane obarača se nalazio eventualno povrijeđeni… Da li je crnogorski sistem bezbjednosti toliko nesposoban da ne može da dođe do osnovnih informacija o tom slučaju? Ili su neki od aktera obračuna toliko moćni da im ni Vlada ni UP ne smiju ići uz dlaku? Od koga tražiti neophodne odgovore?

Vlada ima preča posla. Kako saveznicima dokazati proklamovanu evroatlansku opredijeljenost vladajućih, kada Maja Vukićević (DNP) poslanica u Skupštini Crne Gore i Parlamentu Savjeta Evrope,  u ime Crne Gore glasa protiv prijema Kosova u tu organizaciju. A onda, dok ministarka evropskih integracija Maida Gorčević objašnjava kako to nije stav Vlade, potpredsjednik Vlade Vladimir Joković se glasne da kaže kako bi on isto glasao da je bio na mjesti poslanice Vukićević. Za kompletan utisak valja imati i, za sada nezvaničnu, informaciju da će, kada i ukoliko ukoliko dođe do najavljene rekonstrukcije vlade, upravo poslanica Maja Vukićević biti kandidatkinja partije Milana Kneževića za mjesto potpredsjednice Vlade zadužene za infrastrukturu. U čijem razvoju očekujemo ozbiljnu finansijsku  pomoć EU.

Još malo o domaćim nevoljama. Nekako u isto vrijeme svi su se dosjetili da lokalni izbori u Šavniku, započeti u jesen 2022. (dakle  prije 18 mjeseci) još nijesu završeni. Pošto bi taj posao valjalo privesti kraju, lokalne vlasti u tehničkom mandatu su, na elektronskoj sjednici, izmijenile sastav opštinske izborne komisije i donijeli odluku o skraćenju davno isteklog mandata odbornicima u lokalnom parlamentu. Očekujući da predsjednik Jakov Milatović utvrdi datum novih izbora, na koje bi oni izašli sa pozicija vlasti. Paralelno, Vlada je uvela privremene mjere u Šavniku i, takođe, donijela odluku o skraćenju mandata Skupštini SO Šavnik. Jednako očekujući da Milatović, kao što je to ovih dana uradio u slučaju SO Budva i Andrijevica, raspiše lokalne izbore i utvrdi datum njihovog održavanja. A da Šavnikom do izbora upravlja tim povjerenika naklonjen aktuelnoj većini u državnom parlamentu.

Potom je iz Vlade stiglo obavještenje da je donijeta odluka povučena, pošto je ona iz Šavnika prva stupila na snagu. Milatović je onda odbio da raspiše izbore ustvrdivši da mu odluka lokalne većine u Šavniku, predvođene DPS-om, “ne pruža pravno valjan osnov” za traženu odluku. Zatim je “povučena” odluka Vlade ipak izašla u Službenom listu i stupila na snagu. Predsjednik je ponovo odbio da postupi po njoj, analizirajući kako Vlada ne može lokalnom parlamentu skratiti mandat koji je već istekao. A i da on ne može raspisati nove izbore kad ni prethodni nijesu završeni.

Stručnjaci vijećaju kako izaći iz tog pravno-političkog galimatijasa. Laička javnost čeka ishod: da li će u Šavniku biti nijedan, jedan ili čak dva izborna procesa. Možda i oba istovremeno, pošto ne mogu donijeti veće nevolje od postojećih.

Milojko Spajić ostaje optimista. Čeka da sredinom juna dobijemo Izvještaj o ispunjenosti privremenih mjerila (IBAR).”Za sada sve ide po planu. Postoje neke teškoće, ali ih u hodu rješavamo”, poručuje premijer, “Nadam se da će nas držati duh zajedništva i fokusa na evropske integracije.“

Ako je ovo “sve po planu”, možemo samo da zamislimo kakva bi nam se tek čuda dešavala da nešto skrene s puta.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo