Povežite se sa nama

MONITORING

ZLOUPOTERBA VIDEO NADZORA: Kriminalci i policajci kao Veliki brat

Objavljeno prije

na

Čuveni Džordž Orvel napisao je roman “1984”, viziju svijeta u kojem će svi biti pod prismotrom Velikog Brata. U romanu kao najmoćnije oružje represivnog režima opisuje Telekran, uređaj koji istovremeno prima i šalje sliku i ton. Bio je postavljen svuda po Londonu.

Do prije neki dan na Orvelov London ličio je Kotor. Mjesecima je više od dvadeset video kamera bilo postavljeno na raznim lokacijama ovog drevnog grada, na ulazu u tunel Vrmac, u naseljima Kavač i Dobrota…

Nezvanično, video kamere su postavili članovi kriminalnih grupa da kontrolišu ko ulazi i izlazi iz grada i kreće se Kotorom. Kriminalci su se, navodno, tako štitili, kontrolisali ko im se približava, prikupljali materijal za eventualne ucjene…

U Kotoru je policija pronašla 18 kamera i uklonila ih. U osam slučajeva utvrđeno je ko ih je postavio, a tri osobe su uhapšene, saopštilo je Vrhovno državno tužilaštvo. Tužilaštvo je naložilo da se utvrdi da li je postavljanjem kamera učinjeno krivično djelo za koje se goni po službenoj dužnosti.

Čudno je kako su kamere postavljene na stubovima ulične rasvjete, trafo-stanici, javnim mjestima…, a da nijedna opštinska služba nije reagovala.

,,Sa bezbjednosnog aspekta ovo predstavlja evidentan propust zbog toga što ništa nije učinjeno na sprječavanju krivičnih djela i to u produženom trajanju. Ovo je jasan primjer nesprovođena zakona, odnosno njegove selektivne primjene, što je još opasnije. U ovom slučaju logika i pravo su isključeni i to duži period samim tim što se procesno nijesu preduzimale odgovarajuće mjere i radnje, već se čekalo da Vrhovno državno tužilaštvo naredi da odgovorni počnu da rade svoj posao za koji su plaćeni”, kaže, u razgovoru za Monitor, Vladan Pavićević, privatni detektiv.

Uprava policije najavila je još u avgustu 2011. godine da će predložiti nadležnim ogranima lokalne samouprave postavljanje sistema video nadzora u gradskim jezgrima i na glavnim saobraćajnicama u primorskim gradovima radi prevencije i otkrivanja krivičnih djela i prekršaja, kao i smanjenja broja saobraćajnih prekršaja. Plan nije realizovan, a policiju su, bar u Kotoru, preduhitrili kriminalaci.

Agencija za zaštitu ličnih podataka je saopštila da im niko nije tražio saglasnost za postavljanje video nadzora na javnim površinama u Kotoru.

,,Video nadzorom mogu se, kao u Velikoj Britaniji, pokrivati gotovo cijeli gradovi, ali ono što je bitno jeste da se to tamo radi po propisima javno objavljenim, a opremu instalira ovlašćena služba. Ukoliko se ukaže potreba podatke dobijene video nadzorom uzimaju ovlašćeni organi, prvenstveno policija. U zemljama kontinentalne Evrope manje više odstupa se od pokrivenosti cijelih gradova i pokrivaju se mahom aerodromi i željezničke stanice gdje je veliki protok ljudi i gdje postoji opasnost od terorizma. Napominjem, u Velikoj Britaniji javne površine se snimaju po javno objavljenim propisima, za razliku od situacije u Crnoj Gori gdje se video nadzor zloupotrebljava”, objašnjava za Monitor Aleksa Ivanović, savjetnik u Agenciji za zaštitu ličnih podataka.

Još prije četiri godine u tadašnjem izvještaju Agencije upozoreno je da se video nadzor u Crnoj Gori u većini slučajeva zloupotrebljava.

Ivanović naglašava da video nadzor mora biti postavljen na način propisan zakonom, a u skladu sa zakonom moraju da se obrađuju i čuvaju podaci i štiti privatnost građana. I to ne samo kada se video nadzor koristi za potrebe privrednih društava i građana, nego i za potrebe države.

,,Video nadzor je značajan za zaštitu javnog reda i mira, ali se mora napraviti balans sa zaštitom prava na privatnost i ličnih podataka građana”, upozorio je, takođe prije četiri godine, šef Sektora za politiku u Delegaciji Evropske unije u Podgorici Alberto Kamarata.

Odavno je javna tajna da su brojne javne lokacije i u Podgorici pokrivene kamerama, koje se koriste u privatne svrhe. Jedna od njih je naselje Zagorič, u kojem živi veći broj bezbjednosno interesantnih osoba. Prodaja opreme za video nadzor svakodnevno se oglašava u medijima, nije skupa i svako može da je instalira. Tako mogu da se detektuju i zloupotrebljvaju biometrijski podaci, događaji iz privatnog života, prati kretanje građana…

Da li video nadzor u vlasništvu građana može da pokriva javni prostor?

,,Po Zakonu o zaštiti ličnih podataka može da se snima samo ono što je u vašem posjedu. Naš zakon je usklađen sa zakonima Evropske unije. Ali, vidjeli smo i na primjeru Kotora da građani video nadzorom pokrivaju i javni prostor. I privredna društva koriste video nadzor zahvatajući velikim dijelom i javne površine. Oni nemaju pravo na to i Agencija za zaštitu ličnih podataka preko svojih kontrolora treba da utvrdi sve relevantne činjenice vezane za ovaj slučaj”, kaže Ivanović.

I Vladan Pavićević podsjeća da je neovlašćeno snimanje kažnjivo, jer se njime krše osnovna ljudska prava i slobode.

,,Ustav i zakon Crne Gore štite građanke i građane od neovlašćenog snimanja. U kotorskom slučaju je jasno da je kršen Ustav Crne Gore i to za duži period, što je dovelo do haosa, javnost je uznemirena i svi sa nekom zebnjom o tome govore. Ako je istina da je takav video nadzor postojao duži period onda je logično da se zapitamo gdje je završio prikupljeni materijal, da li će se neko pridružiti krivičnom gonjenju, postaviti odštetni zahtjev zbog neovlašćenog snimanja i neovlašćenog prikupljanja podataka”, pita se Pavićević.

Zbog video nadzora jedna tužba iz Crne Gore stigla je i do Suda u Strazburu. Profesori Prirodno-matematičkog fakulteta dr Jovan Mirković i dr Nevenka Antović podnijeli su početkom 2012. godine tužbu protiv Univerziteta Crne Gore, Agencije za zaštitu ličnih podataka i države. U tužbi su tražili da se zabrani dalja obrada ličnih podataka od strane dekana fakulteta Predraga Stanišića, da se naloži trajno uklanjanje video-nadzora iz unutrašnjosti sala u kojima se izvodi nastava, kao i brisanje ličnih podataka sakupljenih nezakonito.

Video nadzor može biti koristan policiji, ali nekad ni od njega nema koristi. Podsjećamo na paljenje dva dostavna vozila Vijesti prije pet godina, kada nijedna od kamera nije ,,uhvatila” osobu koja ih je zapalila. Čudne neke kamere.

Ranije se polemisalo i o tome treba li instalirati video kamere u školama, bolnicama, kafićima…

Kotorski slučaj će aktuelizovati i ta pitanja. Za sada je nesporno: u svijetu mnogi gradovi imaju kriminalce, a naši su imali svoj grad! Pod punim nadzorom.

Kamere za uznemiravanje građana

– U Crnoj Gori ne postoji jasan pravni okvir o pokrivanju video nadzorom javnih površina. Treba donijeti novo ili izmijeniti postojeće zakonodavstvo kako bi bi se građanima garantovala pravna sigurnost u vezi video nadzora, posebno na javnim površinama, a organima za sprovođenje zakona omogućilo sankcionisanje počinilaca krivičnih djela. Državno tužilaštvo je najavilo da će utvrditi eventualnu krivično-pravnu odgovornost povodom slučaja u Kotoru, ali ostaje nam da vidimo da li imamo mogućnost pokretanja i prekršajnog postupka, po članu 4. Zakona o javnom redu i miru. Video nadzor s razlogom izaziva uznemirenje građana i oni imaju pravo da od države traže da gradom mogu slobodno da šetaju bez ikakvih uznemiravanja. Često prolazimo pored kamera a nigdje nema upozorenja da se snima, ko snima, za koje potrebe i ko će koristiti te podatke. U Zapadnoj Evropi stoje takva upozorenja i možda je ovo što se desilo u Kotoru najbolja prilika da reagujemo kao država i da građanima garantujemo ostvarivanje njihovih ljudskih i ostalih prava, kaže Aleksa Ivanović.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

Izdvojeno

SMANJENJE STAROSNE GRANICE ZA PENZIJU: Ni javnog interesa, ni smjene Katnića

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zakon o radu je izmijenjen bez javne rasprave, bez konsultacija sa socijalnim partnerima, finansijskih analiza, bez procjene štete po budžet…

 

Nakon što je početkom decembra poslije višemjesečnih peripetija nekako sklopljena  izvršna vlast, smjena glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića bio je prvi zahtjev Demokratskog fronta (DF). Čak su pokušali da izmjenama Zakona o državnom tužilaštvu ukinu SDT, ali taj dokument nije prošao Venecijansku komisiju, jer nije ispunjavao evropske standarde.

U srijedu su izglasane izmjene Zakona o radu koje su predložili Milan Knežević (DF) i Maja Vukićević (DF) kojim će građani biti obavezni da idu u penziju sa 66 godina, umjesto za 67, kako je to do sada bio slučaj.

Zakon je izglasan na brzinu, bez javne rasprave, bez konsultacija sa Socijalnim savjetom, niti drugim socijalnim partnerima. Vlada je odavno pokazala da je izvršno tijelo bez „izvršne moći“. Zato ne čudi što nijesu prstom mrdnuli. Sve to da bi se jedan čovjek poslao u penziju. Milivoje Katnić je, međutim, i dalje na funkciji, dok je, po riječima sindikalnih predstavnika, veliki broj ljudi prijevremeno ostao bez posla zbog izmjena Zakona o radu, a ostale su im kreditne i druge obaveze koje penzijom ne mogu da finansiraju.

Knežević je rekao da nije imao namjeru da izmjenama Zakona o radu ubrza odlazak Katnića u penziju, već da taj akt uskladi sa Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju kojim je već predviđeno da osiguranik stiče pravo na penziju sa 66 godina starosti i 15 godina radnog staža. On je naveo da desetine hiljada mladih čeka da se zaposli, što je bio još jedan motiv izmjena ovog zakona.

,,Da je ovaj zakon donešen protiv specijalnog državnog tužioca, Milivoja Katnića, on bi u ponedjeljak dobio rješenje o penziji, a to se nije desilo. Zakon o tužilaštvu jasno je normirao da Katniću treba Tužilački savjet da konstatuje prestanak mandata”, kazao je Knežević tokom skupštinske rasprave.

Iz Unije slobodnih sindikata i Akcije za ljudska prava tvrde da Zakon o radu i Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju (PIO) ne treba usklađivati, jer nijesu u koliziji. Zakon o PIO propisao je starosnu granicu za penziju od 66 navršenih godina, međutim, Zakon o radu je davao mogućnost radniku da nastavi da radi do 67 godine. Dakle, građaninu je data mogućnost da pođe u penziju godinu ranije, ali je imao izbor da to ne učini ukoliko se osjeća sposobnim da radi duže. Novim izmjenama zakona im je taj izbor ukinut.

Slaven Radunović (DF) je još tokom skupštinske rasprave u vezi sa radom tužilaštva, nedvosmisleno rekao da su „nadmudrili“ i „pobijedili“ Katnića i donijeli izmjene Zakona o radu zbog kojih će mu prestati mandat. On je rekao da će Katnić otići sa funkcije 12. juna, kada je prvobitno stupio na snagu Zakon o radu.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PROMJENE U JAVNOM SERVISU: Kocka je bačena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da će promjena vlasti konačno značiti i oslobađanje RTCG-a i stvaranje istinskog javnog servisa obećali su poslanici većine u Skupštini. Dosadašnji potezi ne ulivaju nadu da će se to stvarno i desiti

 

Sa promjenama u Radio-televiziji Crne Gore nova vlast nije žurila. Tek prošle subote je Skupština, sa 43 glasa za, imenovala nove članove Savjeta RTCG-a. Izabrani su Bojan Baća (Univerzitet Crne Gore), Žarko Mirković (CANU), Naod Zorić (predlog nacionalnih ustanova kulture i NVO), Filip Lazović (Unija poslodavaca), Veselin Drljević (NVO iz oblasti medija), Milica Špajak i Amina Murić (NVO koje se bave ljudskim pravima), Marijana Camović-Veličković (Unija slobodnih sindikata) i Predrag Marsenić (Crnogorski olimpijski i paraolimpijski komitet).

Za ovu sedmicu je najavljena konstitutivna sjednica, a predsjednik Skupštine Aleksa Bečić je u srijedu izvlačio žrijeb kojim je ispalo da mandat od pet godina u Savjetu imaju Marsenić, Drljević, Špajak i Lazović, od četiri godine Murić, Camović Veličković i Mirković, a na tri Bojan Baća i Naod Zorić.

Bečić je najavio da novi Savjet u roku od osam dana od imenovanja treba da započne postupak izbora novog generalnog direktora RTCG-a. Za izbor novog generalnog direktora Savjet raspisuje javni konkurs koji traje 15, a najduže mjesec dana, nakon čega postoji rok od 20 dana za žalbe. Tako da bi u avgustu RTCG trebao da ima novog direktora.

Aktuelnom generalnom direktoru  RTCG-a Božidaru Šundiću, koji je na toj poziciji od  novembra 2018, mandat je trebao da traje četiri godine. On je ranije najavio da menadžerski i urednički tim  neće podnijeti ostavke. Šundić nema zakonskog osnova da kao neki od njegovih prethodnika tuže RTCG – Branku Vojičiću isplaćeno 80.000, a Rade Vojvodić potraživao blizu 250.000 eura.

Prošlonedjeljna skupštinska rasprava o RTCG-u, prošla je bez opozicije, a vladajuće partije su jednoglasno obećale da ,,javni servis” više neće služiti vlasti već građanima.

Govorilo se nadahnuto:,,Uredništvo Radio-televizije Crne Gore konačno selimo iz Splendida i vraćamo u Bulevar revolucije”, kazao je Boris Bogdanović iz Demokrata. Poslanica SNP-a Milosava Paunović nazvala je RTCG štetočinama društva. Poslanica Pokreta za promjene (PzP) Branka Bošnjak pohvalila je obrazovni program TVCG-a, ali je rekla da je informativni program ,,javno zastiđe”. Božena Jelušić, iz URA, pomenula je rijetke svijetle trenutke u radu: ,,Govorim na primjer o emisiji Mehanizam. Znamo da smo imali jednu epizodu kada je javni servis krenuo boljim putem kad su na čelu bili Mićunović i Kadija. Kad je javni servis pokušao da odgovori zadacima na putu pridruživanja EU”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BURNA UVERTIRA UOČI DODJELE TRINAESTOJULSKE NAGRADE: Duhovi vremena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Četnici su gospoda, tvrdi Bećir Vuković koji je predložen za predsjednika žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade. Bili i ostali, a poslije njih gospode i nema, obrazlaže dalje. Izbor Vukovića samo oslikava gdje smo. I do sada je dodjela ovog priznanja često bila praćena raznim tenzijama i oslikavala je duh vremena

 

Predlog da na čelu žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade, najvišeg državnog priznanja u Crnoj Gori, bude Bećir Vuković, pjesnik koji veliča četnički pokret, izazvao je buru.

Administrativni odbor Skupštine je pored Vukovića za članove žirija predložio prof. dr Dragana Koprivicu, mr Isidoru Damjanović, prof. dr Miletu Marka Ivanovića, dr Milenu Burić, Gorana Batrićevića i Miomira Vojinovića.

Iz DPS-a je ocijenjeno da se radi o još jednom „ekspertu u negiranju antifašističkih temelja Crne Gore.“ SDP je kritiku usmjerio na URU: „Sramotno je što je URA, a i ostale nazovi građanske partije, za komisiju koja slavi 13. jul, Dan državnosti i Dan ustanka crnogorskog naroda protiv fašizma izabrala osobu kojoj je ‘Draža vođa trećeg srpskog ustanka'“.

Predsjednik Administrativnog odbora je Milutin Zogović iz DF-a, a članovi su Luiđ Škrelja (DPS), Radoš Zečević (DF), Vladan Raičević (DF), Dragan Vukić (SNP), Momo Koprivica (Demokrate), Vladan Martinović (Demokrate), Miloš Konatar (URA), Daliborka Pejović (DPS), Suzana Pribilović (DPS), Damir Šehović (SD), Kenana Strujić-Harbić (Bošnjačka stranka) i Raško Konjević (SDP).

Kako je Vuković bio član ovog žirija i prošle godine, iz URE su odgovorili da SDP-u tada to nije smetalo. Iz DPS-a su prošlogodišnju podršku Vukoviću, koji je predložen od strane DF-a, obrazložili kao pokušaj „zdravog dijaloga“ sa jedinim djelom opozicije koji je tada učestvovao u radu parlamenta.

I ovom prilikom potvrdila se praksa nove vlasti koja uporno zanemaruje manjine. O predlogu Bošnjačke stranke da Suljo Mustafić bude član žirija, Odbor nije ni raspravljao. Objasnili su da je bio sedmi na listi, a oni biraju šest članova.

Reagovali su i iz Saveza udruženja boraca NOR-a i antifašista Crne Gore. Oni  smatraju da je Vuković „negator antifašističkih tekovina Trinaestojulskog ustanka crnogorskog naroda, te da mu ne pripada mjesto predsjednika žirija za dodjelu ovog najvišeg državnog priznanja”. Jedan od dobitnika 13-julske nagrade Vukić Pulević izjavio je da je ovo riskantan potez, preko kojeg se ne smije olako preći. Adnan Čirgić, dekan Fakulteta za crnogorski jezik, koji je ovu nagradu dobio 2018. ironično je konstatovao: „Da se kojim slučajem 13-julska nagrada može dodjeljivati posthumno, nema sumnje da bi je ovaj žiri gotovo jednoglasno dodijelio Pavlu Đurišiću, za životno djelo.“

Za Vukovića su „četnici gospoda.“ Bili i ostali, piše Vuković na portalu Vidovdan 2018. godine i dodaje da poslije njih gospode i nema. Nakon promjene vlasti, Vuković veliča DF a kritikuje Vladu,  za URU, koja ga izglasa, tvrdi da je „Udbina Udba.“ Nije mu po volji ni novi premijer Zdravko Krivokapić jer je sve više protiv njemu omiljenog DF-a. Posebno ga je šokirala vijesti da je podržao osnivanje Monitora. Piše da je na Trgu bana Jelačića kada se pojavio prvi broj Monitora bilo opšte veselje. Premda: „Nije svakome bilo do slavlja. Neki ustaški tjednici uplašili su se konkurencije, jer je Monitor na samom startu daleko dobacio, i evo do danas ne podbacuje…“ U tom stilu objašnjava i današnju situaciju: „Zar nije kohabitacija crnogorskih partizana i crnogorskih ustaša protiv crnogorskih četnika, vrlo inspirativan uzor…“  A čovjek može biti izabran da odlučuje o najznačajnijoj državnoj nagradi za 2021. godinu – 76 ljeta nakon Drugog svjetskog rata.

I do sada je dodjela ovog priznanja često bila praćena raznim tenzijama i oslikavala je duh vremena.

Prošle godine, kada se pandemija zahuktavala, nagrada je dodijeljena Institutu za javno zdravlje, doktoru Ranku Lazovići i istoričaru Živku Andrijaševiću. Jedan od lidera DF-a Milan Knežević tvrdio je da je prekršen Zakon o državnim nagradama jer on predviđa da se u jednoj oblasti može dodijeliti samo jedna godišnja Trinaestojulska nagrada.

I 2018. u žiži je bio predsjednik žirija – slikar Ranko Todorović Todor koji nakon postavljenja izjavio da „dokazani neprijatelji Crne Gore ne mogu da dobiju Trinaestojulsku nagradu.“ Da podsjetimo da je tada, a umnogome i sada, potvrde o patriotizmu izdavao DPS.

Ipak, dešavalo se i da politički nepodobni dobiju nagradu. Tako je 2015. Trinaestojulsku dobio dramski pisac Ljubomir Đurković, koji u kritikama nije štedio prošlu vlast. I to u oštroj konkurenciji – te godine KAP je predložio tajkuna Veselina Pejovića. Objasnili su da bez njega ne bi bilo ni Kombinata.

Pojedini dobitnici ove nagrade prijetili su 2013. da će je vratiti. Te godine nagrada je dodijeljena politikologu Radulu Kneževiću, književniku Iliji Lakušiću i književniku Gojku Čelebiću, bivšem ministru kulture u Vladi Mila Đukanovića od 1993. do 1996. Kritičari su bili bijesni, tvrdeći da se najznačajnija državna nagrada dodjeljuje dvojici protivnika nezavisnosti Crne Gore Lakušiću i Čelebiću, te anonimnom zagrebačkom politologu. Književnik Andrej Nikolaidis je napustio žiri u kojem su, pored njega, bili predsjednik prof. dr Dragan K. Vukčević i članovi prof. dr Predrag Ivanović, prof. dr Dragan Koprivica i prof. dr Milenko Popović. Dodjeli nagrade nijesu prisustvovali tadašnji predsjednik Filip Vujanović, niti premijer Đukanović, a svoju obavezu dodjele priznanja eskivirao je predsjednik Skupštine Ranko Krivokapić. Nagradu je dobitnicima uručio tadašnji potpredsjednik Skupštine Suljo Mustafić.

Kakav nas još skandal očekuje tokom ovogodišnje dodjele, uskoro ćemo saznati.

Na brojne kritike Vuković nije odgovarao. Za Dan je izjavio da će svoje reći tek nakon dodjele nagrade.

A odluku o predlogu Administrativnog odbora o članovima ovogodišnjeg saziva žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade donijeće poslanici na zasijedanju koje je u toku.

 

Dobitnici

Prošle godine Trinaestojulsku nagradu su dobili Institut za javno zdravlje, ljekar Ranko Lazarević i istoričar Živko Andrijašević. Književni istoričar Dragan B. Perović, istoričar Božidar Šekularac i književnik Pavle Goranović nagrađeni su 2019, a 2018. slikar Krsto Andrijašević, violončelista Aleksa Asanović i filolog Adnan Čirgić.

  1. godine nagradu su dobili vajar Miodrag Šćepanović, prof. dr David Kalaj i dr Svetozar Savić; 2016 – prof. dr Igor Đurović, pisac Milorad Popović i kantautor Miladin Šobić; 2015 – književnik Ljubomir Đurković, univerzitetska profesorica Vesna Kilibarda i slikar Srđan Vukčević; 2014 – reditelj Gojko Kastratović, istoričar umjetnosti Aleksandar Čilikov i direktor Muzeja i galerija Podgorice Niko Martinović, te godine je nagradu za životno djelo, koja se može dodijeliti svake druge godine, dobio slikar Vojislav Vojo Stanić.

Godine 2012. nagrada je pripala kompaniji 13. jul Plantaže, ŽRK Budućnost i reditelju Branku Baletiću. Marina Abramović dobila je nagradu za životno djelo; 2011 – laureati su bili reditelj Slobodan Milatović, kompozitor Žarko Mirković i istoričar Šerbo Rastoder.

Miodrag Dado Đurić primio je Trinaestojulsku nagradu za životno djelo 2010, te godine godišnjim nagradama ovjenčani su slikar Luka Lagator, književnik Radoslav Rotković i VK Primorac. Rajko Todorović Todor nagrađen je 2009, zajedno sa timom arhitekata koji je izlagao na Venecijanskom bijenalu i izdavačkom kućom CID. Dobitnici 2007. bili su šahista Božidar Ivanović, dramski pisac Veljko Radović i pjesnik Mladen Lompar, a 2005. ljekar Pero Lompar, biolog Vukić Pulević i pisac Zuvdija Hodžić.

 

Biografija potencijalnog predsjednika žirija

Bećir Vuković, rođen je 1954. godine u Kolašinu. Studirao na Filološkom fakultetu u Beogradu, Opštu i jugoslovensku književnost.

Od 1980. do 2016. objavio je 16 knjiga poezije. Nagradu Risto Ratković, dobio je godinu dana nakon što se njom ovjenčao sada presuđeni ratni zločinac Radovana Karadžić, 1994. godine. Nagrada Marko Miljanov dodijeljena mu je 1989, Kočićevo pero 2010, Zlatno pero Rusije 2011…

Član je Udruženja književnika Srbije i Pokreta pjesnika Svijeta (Poetas del Mundo). Predsjednik je Društva srpskih književnika Crne Gore i Hercegovine i glavni i odgovorni urednik časopisa Srpki jug.

Na Vukovićevom zvaničnom sajtu istaknut je citat iz njegove poezije: lep je/ ni noć na njega ne može da padne/ lep je lep je.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo