Povežite se sa nama

MONITORING

ZLOUPOTERBA VIDEO NADZORA: Kriminalci i policajci kao Veliki brat

Objavljeno prije

na

Čuveni Džordž Orvel napisao je roman “1984”, viziju svijeta u kojem će svi biti pod prismotrom Velikog Brata. U romanu kao najmoćnije oružje represivnog režima opisuje Telekran, uređaj koji istovremeno prima i šalje sliku i ton. Bio je postavljen svuda po Londonu.

Do prije neki dan na Orvelov London ličio je Kotor. Mjesecima je više od dvadeset video kamera bilo postavljeno na raznim lokacijama ovog drevnog grada, na ulazu u tunel Vrmac, u naseljima Kavač i Dobrota…

Nezvanično, video kamere su postavili članovi kriminalnih grupa da kontrolišu ko ulazi i izlazi iz grada i kreće se Kotorom. Kriminalci su se, navodno, tako štitili, kontrolisali ko im se približava, prikupljali materijal za eventualne ucjene…

U Kotoru je policija pronašla 18 kamera i uklonila ih. U osam slučajeva utvrđeno je ko ih je postavio, a tri osobe su uhapšene, saopštilo je Vrhovno državno tužilaštvo. Tužilaštvo je naložilo da se utvrdi da li je postavljanjem kamera učinjeno krivično djelo za koje se goni po službenoj dužnosti.

Čudno je kako su kamere postavljene na stubovima ulične rasvjete, trafo-stanici, javnim mjestima…, a da nijedna opštinska služba nije reagovala.

,,Sa bezbjednosnog aspekta ovo predstavlja evidentan propust zbog toga što ništa nije učinjeno na sprječavanju krivičnih djela i to u produženom trajanju. Ovo je jasan primjer nesprovođena zakona, odnosno njegove selektivne primjene, što je još opasnije. U ovom slučaju logika i pravo su isključeni i to duži period samim tim što se procesno nijesu preduzimale odgovarajuće mjere i radnje, već se čekalo da Vrhovno državno tužilaštvo naredi da odgovorni počnu da rade svoj posao za koji su plaćeni”, kaže, u razgovoru za Monitor, Vladan Pavićević, privatni detektiv.

Uprava policije najavila je još u avgustu 2011. godine da će predložiti nadležnim ogranima lokalne samouprave postavljanje sistema video nadzora u gradskim jezgrima i na glavnim saobraćajnicama u primorskim gradovima radi prevencije i otkrivanja krivičnih djela i prekršaja, kao i smanjenja broja saobraćajnih prekršaja. Plan nije realizovan, a policiju su, bar u Kotoru, preduhitrili kriminalaci.

Agencija za zaštitu ličnih podataka je saopštila da im niko nije tražio saglasnost za postavljanje video nadzora na javnim površinama u Kotoru.

,,Video nadzorom mogu se, kao u Velikoj Britaniji, pokrivati gotovo cijeli gradovi, ali ono što je bitno jeste da se to tamo radi po propisima javno objavljenim, a opremu instalira ovlašćena služba. Ukoliko se ukaže potreba podatke dobijene video nadzorom uzimaju ovlašćeni organi, prvenstveno policija. U zemljama kontinentalne Evrope manje više odstupa se od pokrivenosti cijelih gradova i pokrivaju se mahom aerodromi i željezničke stanice gdje je veliki protok ljudi i gdje postoji opasnost od terorizma. Napominjem, u Velikoj Britaniji javne površine se snimaju po javno objavljenim propisima, za razliku od situacije u Crnoj Gori gdje se video nadzor zloupotrebljava”, objašnjava za Monitor Aleksa Ivanović, savjetnik u Agenciji za zaštitu ličnih podataka.

Još prije četiri godine u tadašnjem izvještaju Agencije upozoreno je da se video nadzor u Crnoj Gori u većini slučajeva zloupotrebljava.

Ivanović naglašava da video nadzor mora biti postavljen na način propisan zakonom, a u skladu sa zakonom moraju da se obrađuju i čuvaju podaci i štiti privatnost građana. I to ne samo kada se video nadzor koristi za potrebe privrednih društava i građana, nego i za potrebe države.

,,Video nadzor je značajan za zaštitu javnog reda i mira, ali se mora napraviti balans sa zaštitom prava na privatnost i ličnih podataka građana”, upozorio je, takođe prije četiri godine, šef Sektora za politiku u Delegaciji Evropske unije u Podgorici Alberto Kamarata.

Odavno je javna tajna da su brojne javne lokacije i u Podgorici pokrivene kamerama, koje se koriste u privatne svrhe. Jedna od njih je naselje Zagorič, u kojem živi veći broj bezbjednosno interesantnih osoba. Prodaja opreme za video nadzor svakodnevno se oglašava u medijima, nije skupa i svako može da je instalira. Tako mogu da se detektuju i zloupotrebljvaju biometrijski podaci, događaji iz privatnog života, prati kretanje građana…

Da li video nadzor u vlasništvu građana može da pokriva javni prostor?

,,Po Zakonu o zaštiti ličnih podataka može da se snima samo ono što je u vašem posjedu. Naš zakon je usklađen sa zakonima Evropske unije. Ali, vidjeli smo i na primjeru Kotora da građani video nadzorom pokrivaju i javni prostor. I privredna društva koriste video nadzor zahvatajući velikim dijelom i javne površine. Oni nemaju pravo na to i Agencija za zaštitu ličnih podataka preko svojih kontrolora treba da utvrdi sve relevantne činjenice vezane za ovaj slučaj”, kaže Ivanović.

I Vladan Pavićević podsjeća da je neovlašćeno snimanje kažnjivo, jer se njime krše osnovna ljudska prava i slobode.

,,Ustav i zakon Crne Gore štite građanke i građane od neovlašćenog snimanja. U kotorskom slučaju je jasno da je kršen Ustav Crne Gore i to za duži period, što je dovelo do haosa, javnost je uznemirena i svi sa nekom zebnjom o tome govore. Ako je istina da je takav video nadzor postojao duži period onda je logično da se zapitamo gdje je završio prikupljeni materijal, da li će se neko pridružiti krivičnom gonjenju, postaviti odštetni zahtjev zbog neovlašćenog snimanja i neovlašćenog prikupljanja podataka”, pita se Pavićević.

Zbog video nadzora jedna tužba iz Crne Gore stigla je i do Suda u Strazburu. Profesori Prirodno-matematičkog fakulteta dr Jovan Mirković i dr Nevenka Antović podnijeli su početkom 2012. godine tužbu protiv Univerziteta Crne Gore, Agencije za zaštitu ličnih podataka i države. U tužbi su tražili da se zabrani dalja obrada ličnih podataka od strane dekana fakulteta Predraga Stanišića, da se naloži trajno uklanjanje video-nadzora iz unutrašnjosti sala u kojima se izvodi nastava, kao i brisanje ličnih podataka sakupljenih nezakonito.

Video nadzor može biti koristan policiji, ali nekad ni od njega nema koristi. Podsjećamo na paljenje dva dostavna vozila Vijesti prije pet godina, kada nijedna od kamera nije ,,uhvatila” osobu koja ih je zapalila. Čudne neke kamere.

Ranije se polemisalo i o tome treba li instalirati video kamere u školama, bolnicama, kafićima…

Kotorski slučaj će aktuelizovati i ta pitanja. Za sada je nesporno: u svijetu mnogi gradovi imaju kriminalce, a naši su imali svoj grad! Pod punim nadzorom.

Kamere za uznemiravanje građana

– U Crnoj Gori ne postoji jasan pravni okvir o pokrivanju video nadzorom javnih površina. Treba donijeti novo ili izmijeniti postojeće zakonodavstvo kako bi bi se građanima garantovala pravna sigurnost u vezi video nadzora, posebno na javnim površinama, a organima za sprovođenje zakona omogućilo sankcionisanje počinilaca krivičnih djela. Državno tužilaštvo je najavilo da će utvrditi eventualnu krivično-pravnu odgovornost povodom slučaja u Kotoru, ali ostaje nam da vidimo da li imamo mogućnost pokretanja i prekršajnog postupka, po članu 4. Zakona o javnom redu i miru. Video nadzor s razlogom izaziva uznemirenje građana i oni imaju pravo da od države traže da gradom mogu slobodno da šetaju bez ikakvih uznemiravanja. Često prolazimo pored kamera a nigdje nema upozorenja da se snima, ko snima, za koje potrebe i ko će koristiti te podatke. U Zapadnoj Evropi stoje takva upozorenja i možda je ovo što se desilo u Kotoru najbolja prilika da reagujemo kao država i da građanima garantujemo ostvarivanje njihovih ljudskih i ostalih prava, kaže Aleksa Ivanović.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

Izdvojeno

DODIK POSLIJE PUTINA OBIŠAO MANDIĆA: Open srpski svet

Objavljeno prije

na

Objavio:

Predsjednik parlamenta CG ugostio je predsjednika RS koji se prije nedjelju  vratio sa poklonjenja PutinuDodik je u Moskvi ponovio  punu podršku ruskoj agresiji na Ukrajinu.  Putinu poželio “sve pobjede koje može da ostvari i rekao : “ Sve Putinove pobjede i pobjede Rusije su i naše pobjede”. Obišao je i  Putinovog vazala  Lukašenka.   Umjesto zastave BiH, čiji je RS sastavni dio, Mandić je  postavio samo zastavu Dodikovog (po mnogima de facto privatnog) entiteta. Uslijedila je  nota Ministarstva vanjskih poslova BiH našem ministarstvu

 

 

Nedavna, tobože državna, posjeta Milorada Dodika, predsjednika bosansko-hercegovačkog entiteta Republika Srpska (RS), Crnoj Gori ozbiljno dovodi u pitanje javno deklarisane političke motive i ciljeve njegovog domaćina – predsjednika Skupštine Andrije Mandića. Bilo bi razumljivo da je Mandić primio predsjednika Skupštine RS ili Parlamentarne Skupštine BiH. Umjesto njih dolazi Dodik koji se samo prije nedjelju dana vratio sa poklonjenja diktatoru Vladimiru Putinu u Moskvi. Dodik je u izjavama ruskom RT-u i domaćim medijima, po ko zna koji put, dao punu podršku ruskoj agresiji na Ukrajinu rekavši da je Putinu “poželio sve pobjede koje može da ostvari i rekao da su sve Putinove pobjede i pobjede Rusije i naše pobjede”.

Dodik se osvrnuo i na  posjetu 19. januara Putinovom vazalu i diktatoru Aleksandru Lukašenku rekavši da je uspio “dogovoriti razne aranžmane bitne za RS”. Bjelorusija je, po Dodiku, “razvijena zemlja i nije omotana bodljikovom žicom kako to neki pokušavaju da predstave”. Ona je prijatelj RS-a. Takođe je rekao da vjeruje da će jednog dana doći do ujedinjenja srpskog naroda sa dvije strane Drine kao što je došlo do ujedinjenja dvije Njemačke. On već duže vrijeme ne krije da mu je rasturanje BiH, kako kaže mirnim sredstvima, jedan od glavnih političkih prioriteta.

Dodik, kao takav – ratnohuškački nacionalista i sa oreolom sponzora organizovanog kriminala i korupcije, u Crnoj Gori nije dočekan sa državničkim počastima niti su ga primili njegov kolega Jakov Milatović ni premijer Milojko SpajićVijestima je nezvanično saopšteno iz Vlade i Predsjedništva da Dodik nije ni tražio sastanak – vjerovatno znajući kakav bi odgovor bio. Kod Mandića je dobrodošao i učinio mu “veliku čast”. Iako je crnogorski predsjednik parlamenta kasnije izjavio da Crna Gora poštuje BiH kao državu, on je umjesto zastave Bosne i Hercegovine, čiji je RS sastavni dio, postavio samo zastavu Dodikovog (po mnogima de facto privatnog) entiteta zbog čega je uslijedila i nota Ministarstva vanjskih poslova BiH našem ministarstvu.

Dodik je Mandiću izrazio i brigu “da srpska nacionalna zajednica u Crnoj Gori bude adekvatno zastupljena” ali i da je tu da podrži stabilnost i razvoj Crne Gore kao i njeno EU članstvo. Koncept srpskog sveta je za Dodika “fenomenalna ideja” i ranije je govorio da je prirodno i da Crna Gora bio dio tog projekta.  Na kraju, Mandiću je predat, suprotno protokolima i rangu sagovornika, i Prijedlog sporazuma o uspostavljanju specijalnih paralelnih odnosa između RS i CG koji je Mandić na sebe preuzeo da proslijedi predsjedniku i premijeru.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

RAZREŠENJE DIREKTORA UP ZORANA BRĐANINA STIGLO PRED VLADU: Bajka o vladavini prava

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon više mjeseci ignorisanja od strane Vlade, inicijativa ministra policije Danila Šaranovića za smjenu direktora UP Zorana Brđanina, je  izgleda konačno na dnevnom redu izvršne vlasti.  Kakva će bit njena sudbina nije izvjesno. Za sada je sigurno tek da se iza priče o procedurama krije priča o kontroli bezbjednosnog sektora

 

 

Vlada Crne Gore će se konačno izjasniti o inicijativi za razrešenje direktora Uprave policije Zorana Brđanina, koju je krajem prošle godine uputio ministar policije Danilo Šaranović. Vlada bi, kako pišu Vijesti, to pitanje trebalo da otvori na sjednici u petak 29. decembra, kada ovaj broj Monitora bude na kioscima. Na sajtu Vlade, ipak, još nema najave o održavanju sjednice sa tom temom na dnevnom redu, niti se o tome govori u javnosti.

Razrešenje Brđanina jedno je od pitanja oko kog se spore Demokrate i Pokret Evropa sad, u okviru očigledne borbe za bezbjednosni sektor.  Odnosi PES-a i Demokrata, kojima je u izvršnoj vlasti pripao sektor bezbjednosti, zaoštreni su nakon sjednice Vlade početkom decembra prošle godine, na kojoj je ministar pravde Andrej Milović, izlazeći iz svoje nadležnostizatražio hitne smjene u tom sektoru.

Nakon više mjeseci ignorisanja inicijative Šaranovića, Vladina komisija za kadrovska i administrativna pitanja, kako pišu Vijesti, ove sedmice  proslijedila Vladi predlog  Šaranovića o razrješenju Brđanina.

Vlada je najprije tvrdila da nije dobila Šaranovićev predlog, a potom da je predlog odgođen dok Šaranović ne dostavi i predlog za određivanje vd direktora Uprave polcije. S druge strane, ministar policije je insistirao da se privremeni šef policije može predložiti tek kad to mjesto bude upražnjeno. Takođe, utvrdio je da odlaganjem ovog pitanja „neko čuva Brđanina“.

Šaranović je predlog uputio  krajem 2023. godine, nakon što je skupštinski Odbor za bezbjednost i odbranu dao negativno mišljenje na dva prošlogodišnja izvještja o radu UP. Izvještaji su razmatrani ubrzo pošto je Brđanin na poziciju direktora UP vraćen sudskom odlukom, 7. decembra prošle godine.

Brđanin je odbio da prisustvuje sjednici na kojoj su razmatrani njegovi izvještaji, uz obrazloženje da je jasno da „njegovo prisustvo nije potrebno, te da su partije već dale svoj sud o tim izvještajima“. Kako je saopštio, tim izvještajima, i njihovim neblagovremenim razmatranjem, se samo „fingira“ njegova zakonita smjena.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

100 GODINA ODĆUTANOG ZLOČINA NAD BOŠNJACIMA( MUSLIMANIMA) ŠAHOVIĆA: Može li Crna Gora pogledati sebi u oči

Objavljeno prije

na

Objavio:

Rezolucijom koju su u ime  Odbora za obilježavanje stogodišnjice genocida u Šahovićima potpisali Reis Islamske zajednice u Crnoj Gori Rifat Fejzić i  akademik  Šerbo Rastoder, traži se  da parlament osudi zločin, omogući obilježavanje 100 godina od masakra i podizanje spomen-obilježja stradalima. Zločin u Šahovićima, navodi se, treba unijeti u obrazovne i nastavne programe Traži se i da se pomenu osobe pravoslavne vjere koje su tada spasile jedan broj svojih susjeda muslimana

 

Početkom februara Skupštini Crne Gore i svim poslaničkim klubovima je poslat prijedlog rezolucije koji je uputio  Odbor za obilježavanje stogodišnjice genocida u Šahovićima (današnje Tomaševo) 1924. Potpisnici su predsjednik i potpredsjednik Odbora – Reis Islamske zajednice u Crnoj Gori Rifat Fejzić i istoričar i akademik  Šerbo Rastoder. Da bi formalno ušao u skupštinsku proceduru, neophodna su najmanje četiri potpisa poslanika.

U izjavi za Radio Slobodna Evropa (RSE) Rastoder je istakao da je Prijedlog rezolucije o genocidu, kako je zvanično nazvana, „pitanje časti sojske i čojske Crne Gore, njenog građanskog karaktera i multinacionalne politike“.

Rezolucijom se traži da parlament osudi zločin, omogući obilježavanje 100 godina od masakra i podizanje spomen-obilježja stradalima. Zločin u Šahovićima treba unijeti u obrazovne i nastavne programe kao “nedopustivu pojavu u civilizovanom društvu”. Traži se i da se posebno pomenu osobe pravoslavne vjere koje su tada spasile jedan broj svojih komšija muslimana od pogroma razularene mase koja je brojala oko dvije hiljade ljudi došlih uglavnom iz Polja, Mojkovca, ali i iz okolnih mjesta u Vraneškoj dolini.

U noći 9. na 10. novembar 1924. godina rulja  u kojoj su bili  i rezervni majori  Sekula  Bošković i Dimitrije Redžić, i  umirovljeni načelnik kolašinske žandarmerije Nikola Đilas (otac Milovana Đilasa) se spustila na Vranešku dolinu. U dužini od 19 kilometara takozvani „osvetnici“ su „popalili sve muslimanske kuće, popljačkali i pobili svakog koga su zatekli” –  kako reče jedan od učesnika pogroma generalu Danilu Jaukoviću 28. avgusta 1973. godine u Mojkovcu. General Jauković je tada okupio preživjeli aktere i svjedoke zločina, snimio sve na magnetofonskoj traci i kasnije objavio stenograme.

Ovaj zločin je direktno podstaknut i koordiniran od strane Beogradu potčinjenih vlasti i kasnije je zataškan bez ikakve istrage. Glavni inspirator je bio načelnik bjelopoljskog sreza Nikodim Cerović koji je naredio zaključavanje dvije žandarmerijske stanice u Šahovićima kako vlasti ne bi reagovale kad se rulja spusti u dolinu. Prije pokolja je sprovedena akcija razoružavanje muslimanskog stanovništva i uzet je 31 talac. Oni su navodno trebali biti sprovedeni u Bijelo Polje ali su predati rulji 250 metara  od žandarmerijske stanice. Njih 28 su odmah ubijeni, dvojica su platili veliki otkup i spasili glave, a 13-godišnjeg dječaka je spasio jedan pravoslavac koji je zamalo nastradao zbog toga.

Izgovor za ovakav teški zločin u mirnodopskim uslovima, je bila „osveta“ za ubistvo umirovljenog službenika Ministarstva unutrašnjih djela i lokalnog silnika Boška Boškovića odgovornog za veliki broj ratnih i poratnih zločina nad muslimanskim i crnogorskim stanovništvom koje je htjelo obnovu samostalne Crne Gore. Ubistvo je pripisano muslimanskim odmetnicima Jusufu Mehonjiću i Huseinu Boškoviću iako su oni tada bili u Albaniji.

Boško Bošković je, prema ogromnoj većini svjedoka i učesnika masakra, uključujući i navode Milovana Đilasa u engleskom izdanju Besudne zemlje (Njujork 1958.god.), likvidiran od strane crnogorskih komita Radoša i Draga Bulatovića, zbog brojnih ubistava i pohare Rovaca i drugih sela po sjeveru, koje je Bošković počinio sa srbijanskom žandarmerijom i vojskom. Predstavnicima tadašnjih beogradskih vlasti (na čijem čelu je bio premijer Nikola Pašić) je odgovarala ideja da su Boška Boškovića „ubili Turci“ kako bi se pokrenuli pogromi i iseljavanje bošnjačkog stanovništva iz Sandžaka. Srbijanska vlast je radila na stvaranju jaza između crnogorskog i bošnjačkog stanovništva kako bi lakše vladali prostorom koji je ušao u sastav Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca (SHS).

Broj pobijenih je ostao nepoznat iz razloga što nikakva istraga nije pokrenuta uprkos nekoliko interpelacija u Skupštini Kraljevine SHS gdje je nekoliko poslanika tražilo kažnjavanje zločina. Broj stradalih varira, zavisno od izvora, od stotinu do preko hiljadu.

Prijedlog rezolucije navodi da je „rezultat ovog zločina  bio: cjelokupno muslimansko stanovništvo sa ovog područja je pobijeno, opljačkano i protjerano“ pa stoga „rijetki primjeri spasavanja pojedinaca od strane pravoslavnih komšija ukazuje na potrebu afirmacije dobra u ljudima”. Prijedlog rezolucije podsjeća i na 2022.godine  donesenu Rezoluciju o genocidu u Pivi i Velici koja se odnosi na stradanje pravoslavnog stanovništva 1943. i 1944. od strane njemačkih SS jedinica potpomognutih  lokalnim balističkim,  ustaškim i četničkim jedinicama kada je stradalo više od hiljadu civila uključujući stare, žene i djecu.

Od poslanika se prvi javio lider Demokratske narodne partije (DNP) Milan Knežević rekavši na TV Adria da njegova partija neće podržati rezoluciju, „ne zato što žele da relativizuju ili dovedu u pitanje bilo koji zločin koji je napravljen nad muslimanskim stanovništvom, nego što smatraju to u ovom trenutku ne doprinosi ni pomirenju, ni putu ka EU“. Po Kneževiću bi onda trebalo donositi rezolucije od Vidovdana 1389. god., pa do 1912. i 1913., tj. “od onoga danka u krvi, do rušenja manastira, zločina nad pravoslavnim stanovništvom, do islamiziranja pravoslavnog stanovništva”. Smatra da će rezolucija biti test za Vladu premijera Milojka Spajića. Druge partije se još nisu izjasnile rekavši da će se opredijeliti kada rezolucija uđe u skupštinsku proceduru.

Potomci porodica iz Šahovića koji žive u Bosni i Hercegovini su takođe pisali Skupštini za zahtjevom da se 9. i 10. novembar uvrste u državni kalendar sjećanja na nevino ubijene, uz podizanje spomen-obilježja i održavanje komemoracije.

Profesor Rastoder je izjavio u medijima da potomci traže mogućnost da obiđu i urede groblja predaka kojih ima 34 u toj oblasti ali i „da nikome ne pada na pamet da traži nazad zemlju koja je uglavnom oteta i naseljena drugima ljudima“. Za sada,  kaže Rastoder nisu uspjeli od mještana otkupiti dio zemljišta na kome bi bio podignut spomenik.

U prepunoj sali Mjesne zajednice Tomaševo (nekadašnji Šahovići) je 18. februara održana tribina nazvana Prošlost Vraneša u 20. vijeku – tumačenja i zloupotrebe, u organizaciji Zavičajnog udruženja Vranešana. Tribinu je blagoslovio iguman Manastira Zlateš, otac Nikolaj Stamatović. Organizatori su istakli da je skup održan „da saopštimo istinu o događajima u Vranešu 1924. godine“ i pozvali na „detaljna naučna istraživanja“ o dešavanjima u Šahovićima. Sa skupa je poručeno da „osuđujemo sve zločine koji su se desili u prošlosti, posebno prema nejači, bez izuzetka“ ali da se da se ne „prihvata pravno-politička formulacija o genocidu u Vranešu i sve aktivnosti po tom pitanju koje se plasiraju u poslednje vrijeme“. Potpredsjednik udruženja, pisac i publicista Svetislav Šestović rekao je da su izazvani da se okupe jer „decenijama traju uvrede i nasrtaji na stanovništvo Vraneškog kraja i njihove pretke, od strane jedne grupacije bošnjačke vjeroispovijesti, čime se želi narušiti mir i suživot ovog naroda“. Optužio je za „pokušaje krivotvorenja istorije, da bi bacili ljagu na jedan narod“ i „da naše slavne pretke i nas njihove potomke proglase genocidnim narodom“. Prijedlog rezolucije je „raspirivanje nacionalne mržnje i  zato su, za nas Vranešane, zahtjevi odbora Bošnjaka neprihvatljivi“ – poručio je Šestović.

Publicista i istoričar Miloš Vojinović, kako prenosi list Dan, kazao je da nije istina da su muslimani protjerani iz tog kraja. „ Popisom iz 1931. godine u pavinopoljskoj opštini živjela su su 104 muslimana, a u opštini Šahovići 103 – što je dokaz da nije bilo riječi o genocidu“, rekao je Vojinović.  Dakle,  ukupno 207 muslimana. To je  92, 5  posto manje, nego što ih je popisano 1921. godine.   Na tom području 1921. godine  živjelo 2.755 muslimana – 1559 u Pavinom Polju i 1195 u Šahovićima.  Sa tribine u Vranešu,  Vojinović je pozvao Šerba  Rastodera na televizijski duel.

Ostaje da se vidi da li će Crna Gora imati hrabrosti da se suoči sa tamnim mrljama svoje prošlosti. Nesumnjivo je da su u zločinu, koji je organizovan za velikosrpske političke interese, učestvovali prije svega domicilni  Srbi i Crnogorci.  Zločin se desio na teritoriji Crne Gore. To obavezuje.  Na ovoj generaciji je da prekine ćutanje i pogleda istini u oči.

  Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo