Povežite se sa nama

MONITORING

UBISTVO U PLJEVLJIMA – SEDAM DANA KASNIJE: Akcija uspjela, osumnjičeni umro

Objavljeno prije

na

Pljevljak Goran Dragićević (47), osumnjičen da je početkom prošle nedjelje ubio bivšu suprugu i njenog muža, ubijen je prošlog četvrtka tokom akcije pripadnika Specijalne antiterorističke jedinice (SAJ) u pljevaljskom naselju Guke.

Prve, nezvanične, informacije da je Dragićević ubijen tokom pokušaja specijalaca da ga, u prvi suton, uhapse u napuštenoj kući u kojoj su ga tog jutra pronašli i opkolili pripadnici lokalne policije, uskoro su dobile i zvaničnu potvrdu.

,,Višesatni pregovori policije sa G.D. (47) iz Pljevalja, osumnjičenim za teško ubistvo izvršeno preksinoć na štetu supružnika S.R. i R.T. iz Pljevalja, završeni su večeras oko 20.00 časova upotrebom vatrenog oružja koju je započeo osumnjičeni u namjeri da liši života policijske službenike, pri čemu je on smrtno stradao”, saopšteno je iz Uprave policije. Dobra vijest bila je to da policijski službenici angažovani u ovoj akciji nijesu povrijeđeni, ,,iako su im životi bili ugroženi”.

Nedugo pošto je u Pljevljima utihnulo oružje, iz Podgorice se oglasio i koordinator Ministarstva unutrašnjih poslova i potpredsjednik Vlade Duško Marković. ,,Sada se radi uviđaj, slijedi policijski izvještaj o čitavom toku događaja i nakon toga će se procijeniti da li je sve rađeno u skladu sa procedurama”, naveo je Marković uz konstataciju: ,,Ono što u ovom trenutku mogu reći, na osnovu informacija koje imam, jeste da se radi o uspješnoj akciji pripadnika SAJ-a”.

Nije trebalo dugo čekati pa da događaji u Pljevljima i, posebno, njihova zvanična interpretacija, iniciraju bučnu raspravu u ovdašnjim medijima i na društvenim mrežama. Istovremeno, zaćutali su svi mogući nadležni da ovdašnjoj javnosti saopšte šta se, kako i zašto dogodilo prije nedjelju dana u naselju Guke. Kao da je interesovanje državnih institucija za ovaj događaj okončano nakon što je Hasan Lukač, viši državni tužilac iz Bijelog Polja saopštio da je ,,VDT pokrenulo izviđajne radnje, sprovelo uviđaj i prikuplja dokaze relevantne za rasvjetljavanje ovog slučaja”. Tužilac ispituje i da li su prilikom akcije u Pljevljima prekoračena ovlašćenja, kao i da li je bila neophodna primjena sile u ovolikoj mjeri… Ovako Lukačeve riječi svojim čitaocima prevodi jedan od ovdašnjih elektronskih medija.

Za druge je ,,pljevaljski slučaj” već završena priča. Prema njihovom sudu ne postoji bilo kakva dilema o opravdanosti i efikasnosti policijske intervencije – Dragićević je, samo što ne kažu, dobio što je tražio. ,,Zakonski uslovi da policija ubije Dragićevića stekli su se već prve noći, kada se nakon dvostrukog ubistva dao u bjekstvo”, obavještava svoje čitaoce jedna od prorežimskih dnevnih novina… Pa u istom tekstu, valjda da pritvrde tezu o opravdanom ubistvu, pred čitaoce kao nespornu činjenicu stavljaju i sljedeću tezu: ,,Njegov ubilački naum poprimio je nove dramatične dimenzije. Kako je (toj novini – prim. Monitora) opisano iz policije, situacija je bila jasna čovjek sa automatskom puškom i bombama, smanjene uračunljivosti i nepredvidivog ponašanja, bio je opasnost, kako za policajce, tako i za stanare okolnih kuća…”.

Nedostajala je, ipak, makar informacija o tome da li je – tokom višesatne akcije – pljevaljska policija evakuisala stanovnike kuća koje su bile u blizini njihovog bojišta sa Dragićevićem. U svakom slučaju, nije lako pronaći pravnika koji vam može objasniti kako se to stiče zakonski uslov da policija ubije nekoga u momentu kada on ne ugrožava nečiji život. Da li je Dragićević, neposredno pred upad specijalaca, ispunjavao taj uslov?

U saopštenju Uprave policije stoji da su sa osumnjičenim dvostrukim ubicom, o njegovoj predaji, pregovarali profesionalni pregovarač SAJ-a i njegovi prijatelji i rođaci. Bez uspjeha. ,,Policijski službenici su potom u kuću ubacili hemijska sredstva – suzavac i šok bombe, u namjeri da onesposobe osumnjičenog G.D. i liše ga slobode, nakon čega je G.D. ponovo pucao u policiju iz automatske puške i pištolja”, saopštava Uprava policije. ,,Pošto G.D., iako su u kuću ubačena hemijska sredstva, nije izlazio iz kuće a u međuvremenu se u kući čuo prasak nalik na aktiviranje bombe, policijski službenici su izvršili upad u kuću u namjeri pronalaska lica i njegovog lišenja slobode…”. Ishod znamo.

Ono što ne znamo je – ko je procijenio da je vrijeme pregovora isteklo? Da li starješine policije, resornog Ministarstva i Državnog tužilaštva smatraju da je ta procjena bila dobra? Postoji li opasnost da – ni javnost ni nadležni državni organi – ne dobijemo odgovore na ova pitanje?

Za skeptične podsjećanje: prošlo je više od šest mjeseci kako je tridesetak maskiranih pripadnika SAJ-a brutalno pretuklo Podgoričanina Mija Martinovića i njegov automobil. Tužilaštvo i policija su za sada identifikovali dva aktera događaja koji je svijetom pronio sramotnu sliku o Crnoj Gori a građane ove države, po osnovu vansudskog poravnanja sa Martinovićem, koštao nekih 150 hiljada eura. Zapravo, ni tu dvojicu nijesu identifikovali. Oni su se sami prijavili. Dobrovoljci. I šta ako se u Pljevljima ponovi ista priča? Odnosno – zbog čega se u Pljevljima ne bi ponovila ista priča?

Specijalci su, prema saopštenju UP, u napuštenu kuću iz koje je pucao Dragićević poslati nakon što se iz nje čuo ,,prasak nalik na aktiviranje bombe”. Da li su ti ljudi bili izloženi pretjeranoj i, možda, nepotrebnoj opasnosti? Da li su oni znali za ratno iskustvo čovjeka koga su pokušavali da uhapse (neutrališu)? Prema pisanjima beogradskih medija Goran Dragićević je ratovao, kao vojnik Srpske dobrovoljačke garde Željka Ražnatovića Arkana, u Hrvatskoj i BiH. Nije mu, dakle, manjkalo borbenog iskustva. A, vidimo, ni oružja. Automatska puška, pištolj, bombe (eksplozivne naprave) pominju se u izvještajima policije i tužilaštva. Odakle? Hoće li se neko pozabaviti tim aspektom priče?

Druga je stvar što o tom arsenalu, kao i o svemu drugome što je pratilo pljevaljsku operaciju moramo prosuđivati samo na osnovu navodnih izjava NN lica iz MUP-a i civilnih svjedoka koji, zapravo, nijesu ništa vidjeli. Nego prepričavaju nešto što im je neko rekao. Da skratimo: nema nijednog snimka, fotografije, skice ili bilo kog dokumenta koji bi potkrijepio zvaničnu verziju događaja. A šest mjeseci (od 24. oktobra i sukoba SAJ-a sa učesnicima antivladinih protesta na podgoričkim ulicama) je suviše kratak period da bi SAJ-u i njegovim šefovima vjerovali na riječ. Policijsku ili partijsku, svejedno.

Izmjenama zakona protiv zločina iz strasti

U poplavi nasilja kojoj svjedočimo, upozoravaju aktivistkinje ženskih organizacija, sve su češća ubistva iz strasti. Žrtve su, kažu, po pravilu – žene.

Sagovornice Monitora smatraju da bi broj slučajeva sa fatalnim ishodom bio manji ukoliko bi domaće zakonodavstvo kao krivično djelo prepoznalo proganjanje žrtve od strane nasilnika, koje najčešće prethodi zločinu.

Iz Sigurne ženske kuće (SŽK) navode da su u toku 2015. godine uputile poslanicama inicijativu za pooštravanje kazni za nasilnike i uvođenje novog krivičnog djela – proganjanje.

One podsjećaju da je Crna Gora ratifikovala Konvenciju o sprečavanju i suzbijanju nasilja nad ženama i nasilja u porodici, pa sve nadležne institucije treba da preduzmu mjere kako bi se osigurala efikasnija i efektivnija zaštita žena – žrtava nasilja u porodici. Crna Gora je, ujedno, ratifikacijom Konvencije Savjeta Evrope o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici preuzela obavezu da, između ostalog, sankcioniše namjerno postupanje koje je usmjereno na ponavljano zastrašivanje druge osobe, što uzrokuje da se ta osoba plaši za svoju bezbijednost.

Po sadašnjim propisima, objašnjavaju stručnjaci, ovakvo ponašanje moguće je procesuirati samo kao krivično djelo ugrožavanje sigurnosti, koje zahtijeva ,,kao radnju izvršenja” – ozbiljnu prijetnju da će se napasti na život ili tijelo. Dakle, uhođenje, uznemiravanje i radnje koje ne sadrže ozbiljnu prijetnju usmjerenu na lišavanje života ili povredu zakonodavac ne prepoznaje kao ugrožavanje sigurnosti.

Praksa, ukazuju naše sagovornice, pokazuje da je zbog toga ,,proganjanje” nužno precizno definisati u domaćem zakonodavstvu.

Direktorica SŽK Ljiljana Raičević u razgovoru za Monitor navodi da se u svojoj dugogodišnjoj praksi svakodnevno susrijeće sa proganjanjem. „Gotovo svaka žena koja nam se obratila, jer je trpjela neku vrstu nasilja, u toku razgovora pomenula je – on me proganja ili on me proganjao. Proganjanje se najčešće iskazuje slanjem pisama, sms-ova, putem društvenih mreža, dok ima i onih koji proganjaju uhođenjem gdje situacija postaje komplikovanija”, kaže ona.

Direktorica SŽK ukazuje da je nedavno jedna Budvanka bezuspješno pokušala policiji da prijavi da je proganja bivši muž. „Kad je otišla u policijsku stanicu da prijavi slučaj, oni nisu mogli da odrede koje je to kazneno djelo”.

„Postoji pregršt situacija proganjanja koje nijesu regulisane zakonskim okvirom. A ono može da bude veoma opasno i ne treba se sa ignorancijom odnositi prema njemu”, kaže Raičevićeva.

Aktivistkinje ženskih organizacija u Srbiji takođe su prošle godine zatražile da se to djelo uvrsti u krivično zakonodavstvo. One su zatražile i da se propiše obaveza svih profesionalaca koji postupaju u slučajevima partnerskog i nasilja u porodici da moraju da procjenjuju rizik od ponavljanja nasilja i nastupanja smrtne posljedice.

U 2015. godini Sigurnoj ženskoj kući u Podgorici se obratilo za pomoć 536 osoba sa iskustvom porodičnog nasilja, dok je u skloništu SŽK tokom prošle godine bila smještena 151 osoba (99 žena i 52 djece).

Bojana DRAGAŠ
Zoran RADULOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

ĐUKANOVIĆ PREDLOŽIO ŽUGIĆA ZA TREĆI MANDAT GUVERNERA: Da je vječan

Objavljeno prije

na

Objavio:

Đukanovićev cilj nastavka kontrole bankarskog sektora je jasan, nepoznanica je da li će se u parlamentu sastaviti većina spremna da mu pomogne da taj cilj i ostvari.  Po cijenu još jednog moćnika u trećem mandatu

 

,,Dr Radoje Žugić, ministar finansija, na sjednici od 25. februara 2015, informisao je Vladu, da u ovom trenutku nije moguće obezbjediti ponudu koja će sadržati povoljnije uslove kreditiranja poljoprivrede u odnosu na ponudu Abu Dabi fonda za razvoj”, navodi se u dokumentu, koji Monitor prvi put objavljuje, a koji je Vlada uputila Investiciono razvojnom fondu (IRF) u martu 2015. Tu se citira i Žugićev stav o usaglašenom mišljenju dva ministarstva i IRF-a u vezi sa dva najozbiljnija  pitanja koja se tiču ovog ugovora – troškova valutnog rizika i rizika odobrenja, odnosno procedure kreditnog rizika.

Strah je, pokazalo se, bio  opravdan, pa je nakon četiri godine, u aprilu 2019, Specijalno državno tužilaštvo (SDT) pokrenulo izviđaj koji se odnosi na radnje prilikom raspodjele i trošenja 23 miliona dolara kredita iz ovog fonda. Prethodni ministar poljoprivrede Aleksandar Stijović je po dolasku na čelo tog resora dokumentovao da je novac u državu ušao mimo računa državnog trezora, i da u dokumentaciji nema garancije od 50 miliona koju  je država dala za taj kredit, u okviru Zakona o budžetu za 2015. godinu.

Javnost je tada saznala da je novac išao preko posebnog računa koji je nazvan ,,specijalnim” i koji je u Prvoj banci otvorio tadašnji ministar poljoiprivrede i aktuelni poslanik DPS-a Petar Ivanović. Skupština je na  zahtjev SDT-a Ivanoviću ukinula poslanički imunitet. U sklopu istrage saslušani su i bivši direktor fonda Zoran Vukčević, nekadašnji ministar poljoprivrede u prelaznoj Vladi 2016. godine i aktuleni državni sekretar u tom resoru Budimir Mugoša i procjenitelj Milan Adžić. Na saslušanju u SDT-u bili su i korisnici Abu Dabi kredita, među kojima i vlasnik kompanije Vektra Dragan Brković. Jedini koji nije saslušan je Žugić.

Specijalno tužilaštvo je tokom 2018. ispitivalo minuli rad guvernera CBCG povodom prijave o zloupotrebama novca za udruženja penzionera i naplaćivanja članarina u periodu od 2004. do 2010. kada je bio direktor Fonda PIO. Dok je bio na ovoj poziciji državni fond je učestvovao u transakcijama kojim je Prva banka, familije Đukanović, vraćala kredit Vladi Crne Gore. Ocjena da su transakcije između Prve banke u Vlade sumnjive bile su povod za sukob tadašnjeg guvernera CBCG Ljubiše Krgovića sa Milom Đukanovićem i njegovom DPS većinom. Ubrzo je spremljen novi Zakon o CBCG, Krgović je smijenjen, a zamijenio ga je Žugić.

On je prije toga ispekao zanat kao predsjednik Upravnog odbora Prve banke, i 2008. godine pomogao da se od Ministarstva finansija dobije zajam od 44 miliona evra za spas banke, nakon godina nezakonitih i neregularnih finansijskih aranžmana koji su obilježili njeno poslovanje od kada je Aco Đukanović postao njen najveći akcionar (vlasnik).

I tada je je reagovalo tužilaštvo pa je 2012. vođena  istraga protiv Žugića i ministra finansija Igora Lukšića zbog zloupotrebe ovlašćenja u vezi sa slučajem Prve banke. Kao i u ostalim slučajevima koji se tiču Đukanovića i njegove najbliže okoline, sve prijave su odbačene. Ili arhivirane, pod šifrom „istraga je u toku“.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NE NAZIRE SE KRAJ POLITIČKE KRIZE: Država na pauzi  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako će se razriješiti duboka politička kriza u kojoj se nalazi zemlja, niko ne zna. Institucije su ili u blokadi, ili na pauzi. Jedino predano rade političke partije, u susret lokalnim izborima 23. oktobra

 

Nakon burne prethodne sedmice, u kojoj se, makar u medijima, masovno razrješavalo s funkcija i tumačio Ustav – zatišje. I parlament, pred kojim je u narednom periodu glasanje o nekoliko inicijativa, od one za razrešenje predsjednika države, preko „zaboravljene“ inicijative za razrešenje predsjednice Skupštine, do zahtjeva Đukanovića za skraćenje mandata Skupštini – pauzira.

Predsjednica Skupštine Danijela Đurović rekla je da će se sjednica, na čijem je dnevnom redu njeno razrješenje, nastaviti nakon što to zatraže poslanici koji su tražili pauzu, i podsjetila da je potpredsjednica  Skupštine Branka Bošnjak dala pauzu na zahtjev Poslaničkog kluba Demokratskog fronta. Pauza, kako su izračunali neki od poslanika, traje duže od 624 sata.

Istovremeno, predsjednica Đurović je za kraj sedmice, petak 30. septembar,  zakazala vanrednu sjednicu na kojoj bi trebalo da se glasa o Đukanovićevom predlogu za skraćenje mandata Skupštini. Ukoliko bi taj predlog prošao, raspisali bi se vanredni parlamentarni izbori. Malo je vjerovatno, procjenjuju mediji i analitičari, da će u petak, kada ovaj broj Monitora bude na trafikama, parlament imati većinu za raspravu i glasanje o skraćenju mandata Skupštini, na zahtjev predsjednika države. Prema nezvaničnim informacijama, avgustovski pobjednici u parlamentu neće podržati dnevni red sjednice koju je inicirao predsjednik države.

Đukanović je 23. septembra predložio skraćenje mandata sadašnjeg skupštinskog saziva, nakon što je odbio predlog avgustovskih pobjednika da bude formirana nova vlada na čelu sa Miodragom Lekićem. „Glasaćemo i protiv dnevnog reda i protiv skraćenja mandata ako bude usvojen”, saopštile su Demokrate i ocijenile da bi ukoliko bi neko iz „stare nove većine” odlučio da glasa suprotno, potvrdio da je  u „dilu sa DPS i  Đukanovićem”.

Tim povodom oglasio se i premijer tehničke vlade Dritan Abazović, tokom  višednevne posjete SAD, u koju je pošao neposredno pred posljednji rok da se Đukanoviću dostavi ponuda o novoj vladi, nakon čega su potpisi URA na dogovor avgustovskih pobjednika stavljeni sa zakašnjenjem.

Za Glas Amerike Abazović je kazao da „misli da bi trebalo da u Skupštini izglasamo inicijativu o razrešenju predsjednika Mila Đukanovića, jer se time šalje važna politička poruka, a pitanje je za pravnike da li to može da se operacionalizuje zbog situacije sa Ustavnim sudom”.  Abazović je dodao da bi, i u slučaju da ne dođe do deblokade Ustavnog suda, koji je neophodan u proceduri razrešenja predsjednika, to bila „važna politička poruka”.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ZAŠTO ODLAZE STRANI INVESTITORI: Neispunjena obećanja DPS vlasti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da li je strah od nove vlasti i najave poslovanja i ulaganja uz poštovanje zakona, bez prečica, razlog što ranije ugovorene investicije neće biti realizovane? Ili su problem neispunjena obećanja DPS ministara koji su, pretpostavlja se, obećavali razne povlastice koje nisu bile u skladu sa važećim zakonskim propisima ili planskom dokumentacijom

 

Nakon promjene vlasti u Crnoj Gori u avgustu 2020., pojedini strani investitori odustaju od ranije ugovorenih projekata i značajnih investicionih ulaganja na području Crnogorskog primorja.

Prvi je to učinio zakupac elitnog turističkog kompleksa Sveti Stefan-Miločer, kompanija Adriatic properties i njen vlasnik, grčki biznismen Petros Statis. On je krajem maja 2021. godine objelodanio kako će hotelski operater Aman Resorts zatvoriti hotele Sveti Stefan i Miločer i pokrenuti arbitražni postupak pred sudom u Londonu protiv države Crne Gore, sa odštetnim zahtjevom od 100 miliona eura. Odlučili su se na takav korak zbog odluke lokalne zajednice da ukloni barijere u vidu gvozdenih ograda i kapija na prilazu maloj, Kraljičinoj plaži. Zahtjevi mještana da se oslobode prilazi plažama doveli su Aman u situaciju da ne može svojim gostima da obezbijedi mir i privatnost.

Arbitražom prijeti i drugi investitor, Konzorcijum kompanija Nortstar d.o.o iz Podgorice i of-šor kompanije Eqest Capital Ltd, registrovane na britanskom ostrvu Jersey, koji je planirao gradnju turističkog kompleksa na hercegnovskoj rivijeri, pod nazivom Montrose.

Početkom septembra ove godine Ministarstvu finansija stigao je dopis kompanije Nortstar o raskidu ugovora o zakupu zemljišta, lokacije na kojoj je planirana izgradnja više hotela, naselja sa luksuznim vilama, apartmanima, pristaništima, marinama i mnogobrojnim pratećim objektima. Vrijednost investicije procjenjivana je na 250 miliona eura.

Realizacija oba navedena projekta umnogome je zavisila od dobrih relacija investitora sa istaknutim političarima iz redova DPS-a, sa ministrima ključnih resora koji su, pretpostavlja se, obećavali razne povlastice koje nisu bile u skladu sa važećim zakonskim propisima ili planskom dokumentacijom za te dvije lokacije. Što je tokom investicione euforije od 2006. godine bila uobičajena praksa.

Visok nivo korupcije obilježio je sektor građevinarstva i stranih investicija, u kome su državni funkcioneri ucjenjivali investitore. Sve njihove potrebe i želje  ispunjavali su donošenjem niza urbanističkih planova na štetu prirodnih resursa  priobalnog područja. Povlastice su se, nerijetko, odnosile i na finansijske ustupke u pogledu plaćanja raznih državnih taksi i poreza ili naknade za zakupljeni prostor kopna i mora, koji se mjerio stotinama hiljada ili milionima kvadrata.

Da li je strah od nove vlasti i najave poslovanja i ulaganja uz poštovanje zakona, bez prečica, razlog što ranije ugovorene investicije neće biti realizovane?

„Ugovor stoljeća“ iz  2007. kojim su pod višegodišnji zakup dati hoteli Miločer i Sveti Stefan, doživio je potpuni krah, koji se poklopio sa promjenom vlasti u Crnoj Gori. Biser turističke ponude Crne Gore pod ključem je već drugo ljeto zaredom, isključen iz turističkog prometa, vidno oronuo i zapušten. Za to vrijeme u Londonu teku dva arbitražna postupka oko Svetog Stefana. Prvi je podnio zakupac, kompanija Adriatic properties protiv tri državne firme, HG Budvanska rivijera, HTP Miločer i Sveti Stefan Hoteli, kao i  protiv Ministarstva ekonomije i turizma. Vlasnik Svetog Stefana i Hotela Miločer, kompanija Sveti Stefan Hoteli, vodi istovremeno arbitražni postupak protiv zakupca.

Na primjeru Svetog Stefana vidljivo je kakvu je privilegije zakupac uživao tokom prethodnih 13 godina najma. Ugovor o zakupu drastično je izmijenjen na štetu države. Prethodno ugovoren iznos godišnje naknade od 1,9 miliona eura smanjen je za 30 odsto dok je rok zakupa produžen sa 30 na 45 godina.

Kruna ustupaka koje su Vlada i Skupština Crne Gore ovom zakupcu napravile, bila je dozvola za gradnju stanova za tržište na najatraktivnijem dijelu Crnogorskog primorja, u samom Miločerskom parku, na nekadašnjem imanju  dinastije Karađorđević.

Miločer je trenutno građevinsko ruglo bivše vlasti i zakupca. Neshvatljiva devastacija vrijednog prostora Miločerskog parka sa betonskim višespratnicama u njemu, ne ostavlja nikoga ravnodušnim. Gradilište je napušteno a prema izjavama Petrosa Statisa, zakupac neće nastaviti tu investiciju.

Grad hotel Sveti Stefan je zatvoren „jer ljudi mogu da plivaju zajedno sa gostima hotela, a to nikada nije bio dio plana. U polu-privatni rizort ne bi nijedan investitor uložio, pa ni Aman“, naveo je između ostalog  Statis.

Projekat Montrose je druga priča  ali sa istim akterima iz tadašnje Vlade. Vlada je 2009. godine sa navedene dvije kompanije, Nortstar i Eqest Capital, zaključila ugovor o zakupu 510.927 m2  zemljišta u zoni morskog dobra u naselju Rose, na hercegnovskom dijelu poluostrva Luštica, na 90 godina. Iza navedenih kompanija, prema izjavama odbjeglog biznismena Duška Kneževića, stoji njegov kum, Branislav Gvozdenović, višegodišnji ministar i visoki funkcioner DPS-a. Vlada je Konzorcijumu dala ekskluzivna prava u pogledu korišćenja zemljišta i dijela morske obale.

Posebno je zanimljiv ugovor koji je Konzorcijum zaključio sa JP Morsko dobro, 2019. godine. Prema tom ugovoru investitoru je dat dio obale na lokalitetu Rt Dobrič u dužini od 1.500 metara, sa akva prostorom površine 62.445 m2, na rok od 90 godina. Zakupac je oslobođen plaćanja zakupnine morskog dobra tokom izgradnje turističkog kompleksa. Konzorcijumu je bilo dozvoljeno „modeliranje“ obale, povećanje površine nasipanjem mora radi izgradnje plaža, privezišta i pristaništa… Ugovorom je dato i ekskluzivno pravo svojine nad izgrađenim objektima kao i pravo da djelove zakupljenog morskog dobra proglase privatnim posjedom. Sva prava JP Morsko dobro, na ovom dijelu obale, prelaze na Nortstar i partnere. Skrivene i zvanične.

Predlog ugovora po kojem je investitor oslobođen plaćanja naknade za morsko dobro stigao je u direkciju JPMD iz Ministartva održivog razvoja i turizma i Ministarstva finansija.

Protokol o pravosnažnosti ugovora potpisan je 2013. od kada traju obaveze investitora da u prvoj fazi gradnje, u prvih pet godina, investira oko 140 miliona eura. Taj iznos je kasnije smanjen na 80 miliona, sa novim rokovima. Potpisivani su aneksi ugovora, prema jednom od njih Opština Herecg Novi preuzela je obavezu izgradnje infrastrukture do lokacije za Monterose.  Za proteklih deset godina niti su izgrađeni putevi, ni vodovod, a za najavljeni luksuzni rizort nije ugrađena nijedna cigla. Ali je investitor platio naknadu za zemljište, unaprijed za 10 godina, do 26. avgusta 2023., u iznosu od 3,9 miliona eura.

Trinaest godina kasnije, potpisnici ugovora svaljuju krivicu jedni na druge, da bi u konačnom kompanija Nordstar obavijestila Vladu da napušta projekat na Luštici.

Ministar finansija Aleksandar Damjanović rekao je da želi sastanak sa pravim vlasnicima projekta i da je Ministarstvo spremno učiniti sve kako bi zaštitilo interese Crne Gore, da se u direktnoj komunikaciji otklone problemi i da se investicija realizuje transparentno. Do sastanka nije došlo jer su predstavnici investitora zahtijevali susret izvan Crne Gore. Kao krajnji rok za razgovor između Vlade i vlasnika, određen je 23. septembar.

Međutim, premijer Dritan Abazović bio je konkretniji.

„U ovom projektu nisu ispunjene obaveze koje su morale da se ispune. Investitori odlaze jer je neko prethodno loše radio ugovore sa njima. Svaka stvar se završavala na mufte. Nefer odnos prema investitorima treba tražiti kod Vlada od broja 40 do 42“, kazao je Abazović.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo