Povežite se sa nama

MONITORING

UBISTVO U PLJEVLJIMA – SEDAM DANA KASNIJE: Akcija uspjela, osumnjičeni umro

Objavljeno prije

na

Pljevljak Goran Dragićević (47), osumnjičen da je početkom prošle nedjelje ubio bivšu suprugu i njenog muža, ubijen je prošlog četvrtka tokom akcije pripadnika Specijalne antiterorističke jedinice (SAJ) u pljevaljskom naselju Guke.

Prve, nezvanične, informacije da je Dragićević ubijen tokom pokušaja specijalaca da ga, u prvi suton, uhapse u napuštenoj kući u kojoj su ga tog jutra pronašli i opkolili pripadnici lokalne policije, uskoro su dobile i zvaničnu potvrdu.

,,Višesatni pregovori policije sa G.D. (47) iz Pljevalja, osumnjičenim za teško ubistvo izvršeno preksinoć na štetu supružnika S.R. i R.T. iz Pljevalja, završeni su večeras oko 20.00 časova upotrebom vatrenog oružja koju je započeo osumnjičeni u namjeri da liši života policijske službenike, pri čemu je on smrtno stradao”, saopšteno je iz Uprave policije. Dobra vijest bila je to da policijski službenici angažovani u ovoj akciji nijesu povrijeđeni, ,,iako su im životi bili ugroženi”.

Nedugo pošto je u Pljevljima utihnulo oružje, iz Podgorice se oglasio i koordinator Ministarstva unutrašnjih poslova i potpredsjednik Vlade Duško Marković. ,,Sada se radi uviđaj, slijedi policijski izvještaj o čitavom toku događaja i nakon toga će se procijeniti da li je sve rađeno u skladu sa procedurama”, naveo je Marković uz konstataciju: ,,Ono što u ovom trenutku mogu reći, na osnovu informacija koje imam, jeste da se radi o uspješnoj akciji pripadnika SAJ-a”.

Nije trebalo dugo čekati pa da događaji u Pljevljima i, posebno, njihova zvanična interpretacija, iniciraju bučnu raspravu u ovdašnjim medijima i na društvenim mrežama. Istovremeno, zaćutali su svi mogući nadležni da ovdašnjoj javnosti saopšte šta se, kako i zašto dogodilo prije nedjelju dana u naselju Guke. Kao da je interesovanje državnih institucija za ovaj događaj okončano nakon što je Hasan Lukač, viši državni tužilac iz Bijelog Polja saopštio da je ,,VDT pokrenulo izviđajne radnje, sprovelo uviđaj i prikuplja dokaze relevantne za rasvjetljavanje ovog slučaja”. Tužilac ispituje i da li su prilikom akcije u Pljevljima prekoračena ovlašćenja, kao i da li je bila neophodna primjena sile u ovolikoj mjeri… Ovako Lukačeve riječi svojim čitaocima prevodi jedan od ovdašnjih elektronskih medija.

Za druge je ,,pljevaljski slučaj” već završena priča. Prema njihovom sudu ne postoji bilo kakva dilema o opravdanosti i efikasnosti policijske intervencije – Dragićević je, samo što ne kažu, dobio što je tražio. ,,Zakonski uslovi da policija ubije Dragićevića stekli su se već prve noći, kada se nakon dvostrukog ubistva dao u bjekstvo”, obavještava svoje čitaoce jedna od prorežimskih dnevnih novina… Pa u istom tekstu, valjda da pritvrde tezu o opravdanom ubistvu, pred čitaoce kao nespornu činjenicu stavljaju i sljedeću tezu: ,,Njegov ubilački naum poprimio je nove dramatične dimenzije. Kako je (toj novini – prim. Monitora) opisano iz policije, situacija je bila jasna čovjek sa automatskom puškom i bombama, smanjene uračunljivosti i nepredvidivog ponašanja, bio je opasnost, kako za policajce, tako i za stanare okolnih kuća…”.

Nedostajala je, ipak, makar informacija o tome da li je – tokom višesatne akcije – pljevaljska policija evakuisala stanovnike kuća koje su bile u blizini njihovog bojišta sa Dragićevićem. U svakom slučaju, nije lako pronaći pravnika koji vam može objasniti kako se to stiče zakonski uslov da policija ubije nekoga u momentu kada on ne ugrožava nečiji život. Da li je Dragićević, neposredno pred upad specijalaca, ispunjavao taj uslov?

U saopštenju Uprave policije stoji da su sa osumnjičenim dvostrukim ubicom, o njegovoj predaji, pregovarali profesionalni pregovarač SAJ-a i njegovi prijatelji i rođaci. Bez uspjeha. ,,Policijski službenici su potom u kuću ubacili hemijska sredstva – suzavac i šok bombe, u namjeri da onesposobe osumnjičenog G.D. i liše ga slobode, nakon čega je G.D. ponovo pucao u policiju iz automatske puške i pištolja”, saopštava Uprava policije. ,,Pošto G.D., iako su u kuću ubačena hemijska sredstva, nije izlazio iz kuće a u međuvremenu se u kući čuo prasak nalik na aktiviranje bombe, policijski službenici su izvršili upad u kuću u namjeri pronalaska lica i njegovog lišenja slobode…”. Ishod znamo.

Ono što ne znamo je – ko je procijenio da je vrijeme pregovora isteklo? Da li starješine policije, resornog Ministarstva i Državnog tužilaštva smatraju da je ta procjena bila dobra? Postoji li opasnost da – ni javnost ni nadležni državni organi – ne dobijemo odgovore na ova pitanje?

Za skeptične podsjećanje: prošlo je više od šest mjeseci kako je tridesetak maskiranih pripadnika SAJ-a brutalno pretuklo Podgoričanina Mija Martinovića i njegov automobil. Tužilaštvo i policija su za sada identifikovali dva aktera događaja koji je svijetom pronio sramotnu sliku o Crnoj Gori a građane ove države, po osnovu vansudskog poravnanja sa Martinovićem, koštao nekih 150 hiljada eura. Zapravo, ni tu dvojicu nijesu identifikovali. Oni su se sami prijavili. Dobrovoljci. I šta ako se u Pljevljima ponovi ista priča? Odnosno – zbog čega se u Pljevljima ne bi ponovila ista priča?

Specijalci su, prema saopštenju UP, u napuštenu kuću iz koje je pucao Dragićević poslati nakon što se iz nje čuo ,,prasak nalik na aktiviranje bombe”. Da li su ti ljudi bili izloženi pretjeranoj i, možda, nepotrebnoj opasnosti? Da li su oni znali za ratno iskustvo čovjeka koga su pokušavali da uhapse (neutrališu)? Prema pisanjima beogradskih medija Goran Dragićević je ratovao, kao vojnik Srpske dobrovoljačke garde Željka Ražnatovića Arkana, u Hrvatskoj i BiH. Nije mu, dakle, manjkalo borbenog iskustva. A, vidimo, ni oružja. Automatska puška, pištolj, bombe (eksplozivne naprave) pominju se u izvještajima policije i tužilaštva. Odakle? Hoće li se neko pozabaviti tim aspektom priče?

Druga je stvar što o tom arsenalu, kao i o svemu drugome što je pratilo pljevaljsku operaciju moramo prosuđivati samo na osnovu navodnih izjava NN lica iz MUP-a i civilnih svjedoka koji, zapravo, nijesu ništa vidjeli. Nego prepričavaju nešto što im je neko rekao. Da skratimo: nema nijednog snimka, fotografije, skice ili bilo kog dokumenta koji bi potkrijepio zvaničnu verziju događaja. A šest mjeseci (od 24. oktobra i sukoba SAJ-a sa učesnicima antivladinih protesta na podgoričkim ulicama) je suviše kratak period da bi SAJ-u i njegovim šefovima vjerovali na riječ. Policijsku ili partijsku, svejedno.

Izmjenama zakona protiv zločina iz strasti

U poplavi nasilja kojoj svjedočimo, upozoravaju aktivistkinje ženskih organizacija, sve su češća ubistva iz strasti. Žrtve su, kažu, po pravilu – žene.

Sagovornice Monitora smatraju da bi broj slučajeva sa fatalnim ishodom bio manji ukoliko bi domaće zakonodavstvo kao krivično djelo prepoznalo proganjanje žrtve od strane nasilnika, koje najčešće prethodi zločinu.

Iz Sigurne ženske kuće (SŽK) navode da su u toku 2015. godine uputile poslanicama inicijativu za pooštravanje kazni za nasilnike i uvođenje novog krivičnog djela – proganjanje.

One podsjećaju da je Crna Gora ratifikovala Konvenciju o sprečavanju i suzbijanju nasilja nad ženama i nasilja u porodici, pa sve nadležne institucije treba da preduzmu mjere kako bi se osigurala efikasnija i efektivnija zaštita žena – žrtava nasilja u porodici. Crna Gora je, ujedno, ratifikacijom Konvencije Savjeta Evrope o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici preuzela obavezu da, između ostalog, sankcioniše namjerno postupanje koje je usmjereno na ponavljano zastrašivanje druge osobe, što uzrokuje da se ta osoba plaši za svoju bezbijednost.

Po sadašnjim propisima, objašnjavaju stručnjaci, ovakvo ponašanje moguće je procesuirati samo kao krivično djelo ugrožavanje sigurnosti, koje zahtijeva ,,kao radnju izvršenja” – ozbiljnu prijetnju da će se napasti na život ili tijelo. Dakle, uhođenje, uznemiravanje i radnje koje ne sadrže ozbiljnu prijetnju usmjerenu na lišavanje života ili povredu zakonodavac ne prepoznaje kao ugrožavanje sigurnosti.

Praksa, ukazuju naše sagovornice, pokazuje da je zbog toga ,,proganjanje” nužno precizno definisati u domaćem zakonodavstvu.

Direktorica SŽK Ljiljana Raičević u razgovoru za Monitor navodi da se u svojoj dugogodišnjoj praksi svakodnevno susrijeće sa proganjanjem. „Gotovo svaka žena koja nam se obratila, jer je trpjela neku vrstu nasilja, u toku razgovora pomenula je – on me proganja ili on me proganjao. Proganjanje se najčešće iskazuje slanjem pisama, sms-ova, putem društvenih mreža, dok ima i onih koji proganjaju uhođenjem gdje situacija postaje komplikovanija”, kaže ona.

Direktorica SŽK ukazuje da je nedavno jedna Budvanka bezuspješno pokušala policiji da prijavi da je proganja bivši muž. „Kad je otišla u policijsku stanicu da prijavi slučaj, oni nisu mogli da odrede koje je to kazneno djelo”.

„Postoji pregršt situacija proganjanja koje nijesu regulisane zakonskim okvirom. A ono može da bude veoma opasno i ne treba se sa ignorancijom odnositi prema njemu”, kaže Raičevićeva.

Aktivistkinje ženskih organizacija u Srbiji takođe su prošle godine zatražile da se to djelo uvrsti u krivično zakonodavstvo. One su zatražile i da se propiše obaveza svih profesionalaca koji postupaju u slučajevima partnerskog i nasilja u porodici da moraju da procjenjuju rizik od ponavljanja nasilja i nastupanja smrtne posljedice.

U 2015. godini Sigurnoj ženskoj kući u Podgorici se obratilo za pomoć 536 osoba sa iskustvom porodičnog nasilja, dok je u skloništu SŽK tokom prošle godine bila smještena 151 osoba (99 žena i 52 djece).

Bojana DRAGAŠ
Zoran RADULOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

KRAĐA ŠLJUNKA: Građevinska mafija i dalje jača od države

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dvije godine od zabrane eksploatacije, građevinska mafija se dodatno obogatila, uništila rijeke, a ovog ljeta mještane i turiste zbog krađe šljunka iz Morače očekuju restirkcije vode na Primorju. Državne institucije su nesložne, korumpirane i nemoćne, pa se prijeti vojskom

 

Snimak bagera koji nesmetano kradu i odnose šljunak iz razorene Morače, prikazao je u utorak na TV Vijestima novinar i aktivista Vuk Vujisić. Iz Operativnog tima za borbu protiv nelegalne eksploatacije šljunka i Ministarstva ekologije dobili smo odgovore da oni pokušavaju da to zaustave ali da im loše ide, da je sve to naslijeđen problem iz doba DPS-a, te da građani prijave svaku ovakvu aktivnost…

Od decembra 2020. godine svaki oblik eksploatacije šljunka je zabranjen jer je ugroženo snabdijevanje Regionalnog vodovoda Bolje sestre. No i pored rješenja inspekcija o zabrani eksploatacije šljunka i naredbi o uklanjanju nelegalnih objekata sa državne imovine, građevinske kompanije su nastavile da kradu, a država da žmuri.

Kao rezultat, mamo još uništeniju Moraču, Cijevnu, Taru, Lim i ostale napadnute rijeke, uz dodatne milione koji su se slili na račune građevinskih firmi. Posljedice nerada institucija osjetiće u vidu restrikcija vode ovog ljeta mještani i turisti šest primorskih opština koje se snadbijevaju iz vodovoda Bolje sestre, najavili su iz Regionalnog vodovoda za crnogorsko primorje. Sa nekadašnjih 2.600 litara u sekundi izdašnost izvorišta je tokom posljednjih ljetnih sezona padala na 265 l/s, a ovog ljeta će se dodatno smanjiti.

Regionalni vodovod je građane koštao preko 100 miliona eura, a prema ranijoj računici Centra za zaštitu i proučavanje ptica, pored uništene rijeke i ekosistema, krađom šljunka samo iz Morače izvučeno je 138 miliona eura. Bivši ministar Aleksandar Stijović je kazao da je ta procjena niska, te da je šteta daleko veća. Premijer Dritan Abazović je ove nedjelje izjavio da je biznis u vezi sa nelegalnom eksploatacijom šljunka u posljednjih 10 do 15 godina bio vrijedan „blizu milijardu eura“.

Ogromne pare koje je građevinska mafija zaradila uništavanjem i krađom zajedničkog resursa donijele su joj i enormnu moć. Nakon što su nove vlasti u decembru 2020. godine zabranile  eksploataciju  šljunka, postalo je jasno da bageri koji izvlače milione iz rijeka neće stati sami od sebe. Godinu kasnije, tadašnji ministar poljoprivrede Aleksandar Stijović javno je progovorio o zvjerskom uništavanju rijeka. Javašluku poluga sistema čudio se i  tadašnji premijer Zdravko Krivokapić koji je ocijenio da policija ne radi svoj posao i da sa reagovanjem kasne po dva sata, namjerno, da bi kamioni prošli: „Zašto se neko od nekoga plaši? Plašite se od lopova? Kada je to bilo u Crnoj Gori?”. Tadašnji potpredsjednik Vlade  Dritan Abazović je izjavio da je „Vlada odlučna da se obračuna sa građevinskom mafijom“.

U novembru 2021. uhapšeni je vlasnik firme Cijevna Comerc Danilo Petrović, vlasnik firme Per Mar Predrag Maraš, i još nekoliko osoba. Privedena je i direktorka Montenegro petrola Andreja Šuškavčević- Novović. Svi su pušteni da se brane sa slobode. Neposredno nakon hapšenja kamioni Cijevne Comerc snimljeni kako nesmetano odnose šljunak.

Novinar i aktivista Vuk Vujisić držao je ovu temu u fokusu i uz stalne prijetnje i napade snimao i prijavljivao krađu šljunka. Nije imao ko da ga prati.

Borba je nastavljena traljavo i selektivno. Sredinom ovog mjeseca uhapšen je vlasnik Tehnoputa Saša Aćimić. On je i pored zabrane inspekcije nastavio sa nelegalnom izgradnjom asfaltne baze na obali Cijevne, gdje je uzurpirao državnu imovnu. Pušten je da se brani sa slobode. Nejasno je zašto nijesu uhapšeni i čelnici drugih kompanija koje su učinili ista krivična djela zbog kojih je uhapšen  Aćimić – povreda službenog pečata, odnosno rad uprkos zabrani građevinske inspekcije.

Da sve prelazi u farsu pokazalo je prošlonedjeljno uklanjanje nelegalnog postrojenja za proizvodnju betona kompanije Cijevna Comerc. Vujisić je isti dan upozorio da je sve bila predstava za javnost. Bukvalno, uklonjeno je samo par elektromotora i nekoliko kvadrata lima sa obližnje hale.

A onda je javnost imala priliku da se upozna sa vajber prepiskom članova Operativnog tima za borbu protiv nelegalne eksploatacije šljunka. U prepisci direktor Uprave za imovinu i katastar Koča Đurišić lamentira nad sudbinom radnika zaposlenih u Montenegro petrolu i Cijevni Comerc, te navodi da im treba omogućiti da zakupe parcele van korita rijeka i da se uvedu u sve pravne tokove. „Sinoć smo imali priliku da vidimo prepiske gdje je osoba na čelu Operativnog tima za borbu protiv nelegalne eksploatacije šljunka (inače državni sekretar iz redova SNP-a) saglasna sa direktorom Uprave za državnu imovinu i katastar (iz redova DF-a) koji otvoreno lobira za one koji su Moraču i Cijevnu nepovratno devastirali, koji su uzurpirali i opljačkali državnu imovinu, umjesto da državnu imovinu zaštite, naplate štetu i vrate je građanima. Sada znamo gdje leže problemi. Ako kod premijera ima političke volje kao što govori, smijeniće ove dvije osobe i stati na čelo operativnog tima i tako preuzeti političku odgovornost”, napisao je ekološki aktivista Aleksandar Dragićević na svom Fejsbuk profilu.

Niko nije smijenjen. Operativni tim je napustila zamjenica zaštitnika imovinsko-pravnih interesa Crne Gore Marija Božović, koja smatra da ne bi smjeli da se traže kompromisi sa uzurpatorima.

Pojedini uzurpatori državne imovine javno su govorili da imaju obećanja od opštinskih vlasti da dobiju nove parcele za nastavak posla. Da je kompromis moguć potvrdio je i premijer koji je na pitanje za mogućnost da navedenim kompanijama daju kamenolomi, odgovorio: „U skladu sa zakonom i na mjestima koje država propiše kao moguća mjesta za eksploataciju u skladu sa zakonom, nemam ništa protiv“.

Do tada, protiv istih tih kompanija državnu imovinu moraće da brani Vojska. Angažovanje Vojske Crne Gore radi zaštite vodoizvorišta Bolje seste i korita rijeke Morače  predložio je Vladi – Nacionalni savjet za borbu protiv korupcije na ovonedjeljnoj konstitutivnoj sjednici.

Savjet je iskazao očekivanje da sudska grana vlasti, tužilaštvo i policija djeluju. Predsjednik Savjeta Abazović predložio je i da Građevinska inspekcija kao prioritet sprovede rušenje bespravno sagrađenih objekata koje koriste nelegalni eksploatatori šljunka. Zašto do sada to nije uradila, odgovora nema.

Umjesto toga najavljene su smjene osoba koje su novinarima proslijedile prepisku Operativnog tima.

„Nijesam zadovoljan time što se traga za ljudima koji su poslali poruke novinarima iz Operativnog tima. Vjerujem da su ti ljudi istinske patriote jer su ukazale na problematičan stav određenih članova tima. Umjesto da smjenjujemo trule daske u institucijama, pominju se smjene ljudi koji su slali poruke novinarima. Vlada bi trebalo da se pozabavi time ko opstruira ovaj proces a ne onima koji su ukazali na problematične stavove članova Operativnog tima“, kaže Vujisić za Monitor.

On kaže da je na Savjetu iznio sva saznanja i podatke koje ima i viđenje situacije na terenu kada je u pitanju nelegalna eksploatacija šljunka. „Ohrabrujemo nadležne institucije da počnu da poštuju zakone. Bićemo tu kao podrška užem timu kojim će rukovoditi premijer kada je u pitanju borba protiv nelegalne eksploatacije i daćemo sve dokaze“, kaže Vujisić.

Premijer je kazao da je kompanija Bemaks bila „glavni eksploatator“ u protekloj deceniji, i najavio krivičnu prijavu protiv Glavnog grada za ugrožavanje ekonomskih interesa države. Rekao je da je lokalna samouprava vezala ruke građevinskoj inspekciji da ne može ukloniti objekte Bemaksa.

Blago rečeno, kontradiktorna je Abazovićeva ocjena da je kompanija Bemaks sada zainteresovana da se zaustavi eksploatacija na rijekama. „Vršili su nelegalnu eksploataciju godinama, onda su se prvi povukli, i sada navijaju da se druge firme onemoguće u tome, kako bi te firme dolazile kod njih po materijal, odnosno oni imali monopol“, objasnio je. Ispada da će država opet raditi u korist Bemaksa.

Abazović je kazao da nijesu daleko od odluke da se angažuje Vojska da štiti nacionalni interes. On je poručio ljudima u državnoj upravi – ko nema smjelosti, neka to i saopšti.

Naši sagovornici, zaposleni u institucijama, tvrde da država može ako hoće u kratkom roku da sruši nelegalne objekte, konfiskuje mašine, pa i da naplati štetu. Preduslov za to je jedinstvena volja državnih institucija, koje za sada nema, ali i uklanjanje korumpiranih službenika.

Premijer je opet obećao da neće biti selektivnosti. Tome se nadaju i mnogi u institucijama. Oni sa kojima je Monitor razgovarao ističu da nade polažu u Specijalno državno tužilaštvo kod koga su mnogi dokumenti o dugotrajnoj nelegalnoj eksploataciji šljunka.

„Nadamo se da će se ova stvar brzo završiti, a nadamo se i reakciji SDT-a. Pitanje je zašto se ne ide na rušenje objekata tamo gdje je pravno sve čisto. Pitanje je i zašto se ne procesuiraju sve firme, od namanje do najveće jer se ovako stiče utisak da se neke štede. Imamo priču da će jedan firma postati monopolistička, a i ona je u prekršaju jer je uzurpirala državno zemljište. Zato sam da se sve firme koje su u prekršaju procesuiraju i ne smije biti nikakvog kompromisa niti dogovora sa tim firmama. Pitanje je ko se sastajao sa tim firmama, da li je i do kakvog dogovora došlo i ko opstruira ovaj proces“, navodi Vujisić.

Prema informacijama Monitora ubrzo će uslijediti akcije protiv nelegalnih eksploatatora. Pitanje je samo hoće li one biti farsa kao i do sada ili stvarni  udar na građevinsku mafiju.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

TUŽILAŠTVO ISPITUJE NAVODNU KORUPCIJU U SUDSKOM SAVJETU: Penzije ili suspenzije?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon što je odluka o penzionisanju sutkinje Svetlane Vujanović poništena kao nezakonita, što je razljutilo resornog ministra, Sudski savjet je penzionisao jednu od donosilaca te odluke sudiju Hasniju Simonović. Ona je odgovorila tvrdnjama o mogućoj korupciji i zloupotrebama među članovima Savjeta

 

Sutkinja Vrhovnog suda Svetlana Vujanović prisilno je penzionisana u avgustu prethodne godine. Tada je odlukom Sudskog savjeta u penziju ispraćeno 23 crnogorskih sudija. Tužilački savjet je, prije gotovo godinu, na isti način smijenio glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića sa još deset njegovih kolega.

I Sudski i Tužilački savjet pozvali su se na Zakon o penzijskom osiguranju, koji propisuje sa koliko godina starosti i radnog staža funkcioner te grane vlasti može u penziju, i na zakone o sudu i tužilaštvima koji propisuje da ovim službenicima prestaje funkcija čim ispune uslove u penziju. Nova vlast je iskoristila ovaj mehanizam kako bi se obračunala sa dijelom tužilaca i sudija bliskih bivšem režimu, odnosno za dovođenje „svježe krvi“.

Međutim, odluke ovih tijela čekaju izjašnjenje Ustavnog suda, s obzirom na to da dio javnosti smatra da je riječ o diskriminatornom odnosu i pogrešnom tumačenju zakona o penzijskom osiguranju. Nezadovoljne sudije i tužioci u svoju odbranu kažu da je riječ o odredbama zakona koje propisuju beneficirani radni staž u pravosuđu, koji funkcioner tog resora mogu koristiti samo ukoliko to oni žele. Drugi sporni dio odluka je što žene, prema ovom tumačenju, u penziju idu sa navršenih 64 godine, kako kaže zakon, dok muškarci mogu da rade dvije godine duže. Ovo je, smatraju, diskriminatoran odnos prema ženama.

Zbog toga je Upravni, a potom i Vrhovni sud, presudio u korist Svetlane Vujanović, supruge bivšeg predsjendika Crne Gore Filipa Vujanovića, i naložio Sudskom savjetu da je vrati u Vrhovni sud. ,,Konačno sam uspjela u sporu i dokazala da je Sudski savjet donio nezakonite odluke kojima je meni i koleginicama oduzeo sudijske funkcije. Svi navodi moje tužbe prepisani su u presudi. Nažalost, Sudski savjet i neodgovorne sudije meni i mojim koleginicama oduzeli su 18 mjeseci prava na rad i obavljanje sudijske funkcije, ali naša pravna borba nije bila uzaludna”, kazala je Vujanović.

Ova odluka je otvorila Pandorinu kutiju u pravosudnom sektoru, zbog koje je u cijeli slučaj uvedeno i državno tužilaštvo.

Nakon što je Vijeće drugostepenog organa, Vrhovnog suda, potvrdilo odluku Upravnog suda da je Vujanović protivzakonito penzionisana, oglasio se ministar pravde u tehničkom mandatu Marko Kovač. On je obje presude nazvao „skandaloznim“, dok je optužio sutkinju Hasniju Simonović, članicu Vijeća koje je vratilo penzionisanu Vujanović u Vrhovni sud, za konflikt interesa.

,,Vrhovni sud Crne Gore je 14. decembra 2022. godine donio presudu odlučujući o zahtjevu za ispitivanje sudske odluke – presude Upravnog suda Crne Gore. U tom Vijeću, u svojstu sudije izvjestioca, odlučivala je i sutkinja Hasnija Simonović koja je direktno bila zainteresovana za donošenje ovakve presude jer po postojećem zakonu ona stiče uslove za prestanak sudijske funkcije u januaru 2023. godine. Po svim standardima a naročito poštujući načelo nepristrasnosti u radu sudija, sutkinja Simonović nije smjela da bude sudija izvjestilac u konkretnom slučaju, niti da u njemu odlučuje”, naveo je ministar Kovač.

Odlazećem ministru je veliki broj crnogorskih pravnika i relevantnih pravnih organizacija zamjerio na direktnom miješanju u rad pravosuđa. Kovač je, ispred Ministarstva pravde, takođe i član Sudskog savjeta. Ovakve izjave zamjerila mu je i predsjednica Udruženja sudija i bivša sutkinja Vrhovnog suda Hasnija Simonović. Nju je Sudski savjet, na prvoj narednoj sjednici, takođe poslao u penziju. Kovač je bio izuzet iz glasanja.

Simonovićeva je, pak, tražila izuzeće i predsjednice Savjeta Vesne Simović-Zvicer, kao i Ljora Markića, Dobrice Šljivančanina i Radoja Koraća i sudije Predraga Tabaša. U odnosu na Simović-Zvicer, Markića i Šljivančanina kao razlog zahtjeva za izuzeće navela je što su njih troje promijenili prvobitni stav Sudskog savjeta da sudijama koje ispune uslove po članu 17 Zakona o penzijskom osiguranju ne treba da prestane sudijska funkcija do donošenja odluke Ustavnog suda po inicijativi za ocjenu ustavnosti tog člana. Ujedno obrazložila je da bi na njihovu objektivnost u odlučivanju uticala i činjenica što je u nedavnom intervjuu Mini Simonovićeva ukazala da im je mandat istekao 2. jula 2018. i da nemaju ovlašćenje da legitimno i ustavno postupaju. Sudija Tabaš je, navela je, očekivao da će Simonović ukinuti presudu Upravnog suda o vraćanju Vujanovićeve na posao, što je, navodno, i javno izjavio.

Simonovićeva je pored zahtjeva za izuzeće optužila neimenovane članove Sudskog savjeta za korupciju i zloupotrebu službenog položaja. Ona tvrdi da postoji osnovana sumnja da je jedan član Sudskog savjeta iz reda sudija počinio krivično djelo prikrivanja krivičnog djela i davanje mita, dok je drugi, takođe iz reda sudija prekršio zakon, „te da za to nije sigurna dok ne provjeri“.

Sudski savjet je tražio od nadležnih organa da ispitaju tvrdnje koje je Simonovićeva saopštila. Oni su se ogradili od tih tvrdnji. „Sudski savjet se ograđuje od iznijetih tvrdnji sudije Simonović i poziva nadležne državne organe da utvrde njene navode, kako bi zaštitio integritet i dignitet članova Sudskog savjeta kao organa koji obezbjeđuje nezavisnost, samostalnost, odgovornost i profesionalnost sudova i sudija“, navodi se u saopštenju Sudskog savjeta.

Simonovićeva za Monitor kaže da je sve što zna rekla pred Sudskim savjetom, a da činjenice tek treba utvrditi. Tužilaštvo je već pokrenulo izviđaj povodom njenih tvrdnji. Rukovodilac Osnovnog državnog tužilaštva u Podgorici Duško Milanović nije mogao da nam kaže više o slučaju sem da je u fazi izviđaja.

,,U tom predmetu provjerićemo njene navode kako bi utvrdili da li u bilo čijim postupcima ima elemenata bića krivičnog djela koje se goni po službenoj dužnosti, a koja su u stvarnoj i mjesnoj nadležnosti ODT Podgorica. Sutkinja Simonović biće saslušana u tom predmetu i imaće priliku da sa tužiocem podijeli svoje sumnje i saznanja. Ukoliko postupajući tužilac, tokom postupka, utvrdi da ima elemenata bića krivičnog djela iz nadležnosti nekog drugog tužilaštva, predmet ćemo dostaviti tom tužilaštvu”, kazao je ranije Milanović.

Čeka se nastavak i epilog najnovije afere u crnogorskom pravosuđu.

Inače, za razliku od sutkinje Vujanović, Sudski savjet se u odluci o prestanku funkcije Hasniji Simonović pozvao na stav 2. spornog člana 17, prema kojem osiguranik pravo na starosnu penziju ispunjava kada navrši 40 godina staža i 61 godinu života.  Članovi Sudskog savjeta su uporište za odluku temeljili i na presudi Upravnog suda u slučaju tužbe sutkinje Dragice Kovačević kojoj je Sudski savjet 2021. godine prekinuo funkciji po osnovu navršenih 40 godina staža, ali i navršenih 64 godine.

Upravni sud je, naime, odbio tužbu sutkinje Kovačević i time potvrdio stav Savjeta da je pravilno utvrdio prestanak funkcije Kovačević zbog 40 godina staža osiguranja. Međutim, upravo je raniji saziv Sudskog savjeta inicirao ispitivanje spornog člana 17 Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju pred Ustavnim sudom. Iz svima poznatih razloga njihove odluke još nema.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ĐUKANOVIĆEVA PUTOVANJA: Moj je život Švicarska

Objavljeno prije

na

Objavio:

Đukanovićevi luksuzni odmori i još skuplji satovi, poslovni u zemlji i inostranstvu, neobjašnjiva su misterija za javnost u Crnoj Gori. I dalje. Od zvaničnih primanja koje prijavljuje u imovinskom kartonu, Đukanović taj luksuz sebi ne bi mogao da priušti

 

 

Predsjednik Crne Gore i DPS-a Milo Đukanović je sa suprugom Lidijom i obezbjeđenjem novogodišnje praznike, od 30. decembra do 7. januara, proveo u  luksuznom hotelu Grand Hotel des Bains Kempinski u švajcarskom mondenskom odmaralištu Sent Moric.

Cijena prava sitnica. Na sajtu hotela navodi se da se za datume u kojima je boravio Đukanović, najjeftiniji smještaj mogao naći za oko 1.800 eura za noć u sobi od 25 kvadrata, dok apartmani počinju od 2.500 eura za noć do preko 13 hiljada eura za predsjednički apartman. Hotel nudi i ,,rezidencije” koje počinju od 5.000 eura za noć, a najskuplja opcija košta 20.000 eura.

Iz Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP) su saopštili da su troškovi po osnovu službenog putovanja njihova dva službenika, koji obezbjeđuju Đukanovića, iznosili preko 11 hiljada eura. Troškove obezbjeđenja štićenih ličnosti snosi država. ,,Od ukupnog iznosa, iznos od 8.931,42 eura se odnosi na hotelski smještaj, a troškovi za dnevnice su iznosili 2,209,20 eura”, navodi se u odgovorima MUP-a na pitanja Vijesti.

Portal A-plus je prvi objavio da je Đukanović bio u Sent Moricu i tada su naveli i da se vratio iznajmljenim privatnim avionom. A o tome da je na odmor otišao Vladinim avionom prvi je pisao Portal Press koji je objavio informaciju o letu u Bergamo, a tom portalu bliska NVO Lupa poslala je Specijalnom državnom tužilaštvu obavještenje ,,koje se može smatrati krivičnom prijavom” o ,,mogućem krivičnom djelu” u vezi sa letom Đukanovića.

Đukanovićevi luksuzni odmori i još skuplji satovi, poslovni u zemlji i inostranstvu, neobjašnjiva su misterija za javnost u Crnoj Gori. Od zvaničnih primanja koje prijavljuje u imovinskom kartonu, Đukanović taj luksuz sebi ne bi mogao da priušti. Njegova predsjednička plata iznosi oko 2.200 eura mjesečno, dok njegova supruga prima oko 900 eura.

Korišćenje državnih resursa se ne računa. Tako se Đukanović u Istanbulu 30. decembra sastao sa turskim predsjednikom Redžepom Tajipom Erdoganom. Istog dana, popodne, avion Vlade Crne Gore je poletio iz Istanbula, ali nije sletio u Podgoricu, već je oko 20.30 sletio u Bergamo, a nakon pola sata se uputio ka Podgorici gdje je sletio nešto poslije 22 časa.

Iz Vlade Crne Gore je Vijestima rečeno da Đukanović jeste tražio da avion leti rutom Podgorica-Istanbul-Bergamo-Podgorica i da je u zahtjevu navedeno da je tome razlog diplomatski susret. Kabinet predsjednika nije obavijestio javnost o tome sa kojim diplomatom ili stranim zvaničnikom se to Đukanović navodno sreo u Bergamu ili bilo gdje u Italiji, a kamoli Švajcarskoj.

Poznato je da Đukanović voli da uživa u novogodišnjim slavljima u inostranstvu. Tako je 2018. uoči novogodišnjih praznika Vladinim avionom letio u Amsterdam, bez ikakvog zvaničnog objašnjenja. Otputovao je 29. decembra u Amsterdam, državni avion se vratio u Podgoricu, da bi do istog grada državni avion letio i vratio se 8. januara 2019. godine. Nikad nije razjašnjeno da li je Đukanović bio do Amsterdama na par sati u razmaku od desetak dana, ili je ostao u Amsterdamu ili odatle otputovao dalje pa se državnim avionom vratio u Podgoricu nakon završetka odmora.

Đukanović je državni avion koristio i tokom novogodišnjih praznika 2019. za odlazak u Pariz, odakle je sa suprugom i prijateljima otputovao u Majami. Vratio se istim avionom iz Pariza desetak dana kasnije u Podgoricu, utvrdio je MANS u februaru 2020. godine.

Predsjednik je Agenciji za sprječavanje korupcije, objasnio da je u Parizu 29. decembra 2019. imao službene obaveze o kojima nije obavijestio javnost jer su ,,u pitanju sastanci sa odgovarajućim stepenom tajnosti”, nakon čega je o svom trošku otputovao redovnom linijom za Majami, saopštio je ASK u januaru 2021. Tada je, pozivajući se na rješenje Specijalnog državnog tužilaštva kojim je odbačena prijava MANS-a za zlopupotrebu službenog položaja, ASK utvrdio da Đukanović nije prekršio zakon.

Direktor Istraživačkog centra MANS-a, Dejan Milovac rekao je tada da SDT i ASK nisu drugim dokazima provjeravali tvrdnju Đukanovića da je u Parizu bio službeno a tajno, već da su samo konstatovali da je poštovana procedura odobravanja letova. Milovac je rekao da ASK nije cijenila to što je državni avion nakon službenih sastanaka u Parizu vraćen u Crnu Goru, te da je, nakon što se Đukanović vratio iz Majamija, ponovo poslat u Pariz po njega: ,,Sve i da se zaista radilo o službenom putu u Pariz, nesporno je Đukanovićeva odluka da novogodišnje praznike provede u SAD-u, dodatno koštala crnogorske građane u vidu naknadnih letova državnog aviona za Pariz”, rekao je Milovac.

Vijesti su tokom 2021. otkrile da je Đukanović od januara 2019. do decembra 2020. godine 19 puta letio tajno na razne evropske destinacije. Za te letove se ne znaju ni putnici ni razlozi. Bez javnog objašnjenja Đukanović je osam puta letio u Švajcarsku – sedam puta u Ženevu i jednom u Cirih. Mediji su nagađali da je jedina poznata okolnost koja povezuje Đukanovića sa Ženevom bila to što u njoj živi i njegov dugogodišnji prijatelj Stanko Cane Subotić.

A onda su tokom 2021. Pandora papiri, koje je objavio MANS, otkrili još jedan razlog tolikog Đukanovićevog interesovanja za Švajcarsku. MANS je utvrdio da je firma koja je upravljala trastovima koje su Đukanović i njegov sin Blažo formirali 2012. godine – i sakrili to vlasništvo preko pet država – poslovala na adresi u švajcarskom mjestu Nušatel. Ono se nalazi na stotinak kilometara od Ženeve, a u blizini više malih aerodroma oko Ženevskog jezera. Od 2017. godine, firma LJ Management, kod koje se nalazi dokumentacija o poslovanju trastova Đukanovića, preselila se na adresu u Ženevi. Iako su Đukanovići negirali da su imali bilo kakvu imovinu u osnovanim trastovima, MANS je utvrdio da su postojali najmanje do 2014. godine.

Direktorica MANS-a Vanja Ćalović Marković poručila je 2021. da crnogorska policija, tužilaštvo i tajne službe treba da u saradnji sa inostranim partnerima utvrde gdje se i s kim u Švajcarskoj tajno sastajao.

,,Činjenica je da je Đukanović više puta putovao u Ženevu državnim avionom, iako tamo nije imao nikakvih zvaničnih obaveza. Podaci iz Pandora papira pokazuju da se upravo u Švajcarskoj nalazila kompanija koja je upravljala skrivenim trastovima Mila Đukanovića i njegovog sina. Zbog toga bi tužilaštvo i policija, ali i obavještajna služba, trebalo da kroz međunarodnu saradnju utvrde gdje je išao predsjednik države dok je boravio u Švajcarskoj. Posebno je važno utvrditi koja lica su bila sa njim prilikom posjete Ženevi, jer upravo te osobe mogu biti takozvani proksiji, odnosno fiktivni vlasnici njegove imovine”, rekla je ona Vijestima.

Utvrđivanje za sada teče ovako – Agencija za sprečavanje korupcije (ASK) je u oktobru prošle godine utvrdila da Đukanović nije prekršio Zakon  o sprečavanju korupcije kada je davne 2010. putovao u Dubaji na poziv i o trošku biznismena Duška Kneževića.

Đukanović je priznao da je u glavni grad UAE putovao na privatnu zabavu u organizaciji Duška Kneževića optuženog biznismena i predsjednika Atlas grupe, koji je i sam više puta izjavio da je snosio troškove Đukanovićevog putovanja. ,,Đukanović je istakao da je na putovanje bio pozvan sa suprugom na privatno druženje, te da u konkretnom javna funkcija koju je obavijao u tom momentu ni na koji način nije bila povezana sa putovanjem”, navodi se u obrazloženju Đukanovićevog putovanja koje je objavio ASK.

Iako mu je Knežević 2010. plaćao putovanje, Đukanović je devet godina kasnije izjavio da Knežević nikada nije bio njegov prijatelj: ,,Imam vrlo pažljiv odnos prema prijateljima, imam vrlo strogu selekciju prijatelja i on nikada nije bio dio tog kruga”.

Agencija je, istovjetnu odluku donijela i kada je Đukanović takođe o Kneževićevom trošku putovao na njegovu zabavu u Sen Trope, u junu te iste 2010. godine. Knežević je izjavio da Đukanović u imovinskom kartonu za tu godinu nije prijavio prihod koji je od njega dobio u vidu poklona i koji je kako je precizno izračunao koštao, najmanje 22.763 eura –  za troškove puta i boravka u ljetovalištu San Trope.

Da bi sve bilo bar politički korektno, ASK je istovjetnu odluku donio i povodom sadašnjeg premijera, a tadašnjeg vicepremijera Dritana Abazovića. On je u decembru 2021. putovao takođe u Dubaji na poziv Muhameda Šajbanija, člana tamošnje vladarske porodice. Po tumačenju ASK-a u putovanjima o trošku trećih lica najviših državnih funkcionera nema elemenata korupcije.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo