Povežite se sa nama

Izdvojeno

MIODRAG MIKI TRIFUNOV, DOAJEN SARAJEVSKOG POZORIŠNOG SVIJETA: Poezijom protiv terora

Objavljeno prije

na

,,…Izuj obuću kad prelaziš Koranu, Glinu, Savu i Drinu, operi noge u rijekama, Bosna je ćilimom zastrta”.  Na kraju recitala  Miki kaže: “Eto, zato je sam ja u ovoj zemlji”  A u Bosni je skoro pet decenija

 

Sreli smo se u onoj uskoj Šenoinoj ulici, u centru Sarajeva, uz kafu i sok od jabuke. One, koji ga poznaju, neće iznenaditi: stihom, a kako drugačije, Miodrag Miki Trifunov, bard sarajevske pozorišne scene, počeo je razgovor. ’’Kad ponudiš pravi stih, u pravom trenutku i na pravi način, svako, bez obzira da li voli poeziju ili ne, uoči da poezija komunicira sa životom i to postaje prijatno…’’ A pravi stih, u ovom času, misli Miki,  pjesma je  Bosna Nedžada Ibrišimovića.

Bosna to je jedna dobra zemlja,
kad plače klobučaju kiseljaci,
sagni se i pij, niko se ne ljuti…
U Bosni ima jedna tišinu,
u toj tišini jedna njiva,
u toj njivi obeharalo stablo
Zimi Bosna   po svu noć srebrom zvoni
Bosna ima Bosanca.
Kad Bosanac liježe na počinak,
on polahko spušta glavu na zemlju,
da zemlju ne povrijedi…
…Bosna ima kuću.U kući živi starica
Njen osmijeh je ajet o dženetu…
Izuj  obuću kad prelaziš
Koranu, Glinu
Savu i  Drinu
Operi noge u rijekama.
Bosna je ćilimom zastrta

,,Eto, zato  sam ja u ovoj zemlji…’’ kaže Miki na kraju recitala. A u Bosni je skoro pet decenija.

Rodio se 1947. godine u selu Nova Crnja kod Kikinde. Majka, porijeklom iz Bosanske krajine, ovdje se doselila tokom kolonizacije Vojvodine. Po završetku osnovne  škole Miki  školovanje  nastavlja u Kikindi. ‘’ Šest godina, više sam obilazio školu, nego što sam bio u njoj’’, kroz smijeh priča. Svira bubnjeve u lokalnom bendu. Sa ovim orkestrom nastupiće u predstavi amaterskog pozorištu u Kikindi i prvi put stati na pozorišne daske.Sledećih 50 decenija provešće na njima.

U Zrenjanin seli, jer tamo je Proleter, nogometni tim, a to je ono što ga  privlači. Slučaj i  oglas u lokalnim novinama, odrediće njegov životni i profesionalni put. Traže se tri mlada glumca, a Akademija  nije neophodna. Stihove Majakovskog , koje je tog dana govorio  na prijemnom ispitu,  i danas pamti i recituje. Primili su ga.

Put će ga, a na preporuku i u društvu sa čuvenim rediteljem i profesorom Jovanom Batom Putnikom, 1975. godine, dovesti u Zenicu. Miki  ponovlja: ‘’ Hvala Batu na tome. Tih četrnaest godina koliko sam tamo bio, pomoglo mi je da kao glumac sazrijem. Radili smo sa velikim entuzijazmom. Po pola godine smo znali raditi, a da niko ne pita za slobodan dan.Vodjeni potrebom da čarkamo, da dekonstruišemo stvarnost, pa da je opet konstruišemo na jedan drugi način, postala je estetika prepoznatljiva za tu Zenicu…’’

Bile su to godine kad je Zenica bila veliko gradilište. Zidana je četvrta visoka peć zeničke željezare, a istovremeno se pravilo pozorište.’’ Možda, obzirom na broj stanovnika, velelepno i monumentalno, ali gradilo se i izgradilo.’’

Trifunov se rado sjeća tog doba.  Tokom boravka u ovom gradu imaće 67 premijera, igrati Raskoljnikova,  Robespjera… Neke manje uloge, poneki promašaj. ’’ Ovdje, u ovom  pozorištu  bilo je moguće misliti drugačije, tragati  za vlastitim bićem, za svojim ukusom i mirisom. Raditi i družiti se sa ljudima koji su bili spremni na to, koji su imali tu estetiku u sebi i tu avanturističku potrebu da se posvadjaju sa životom, sa svijetom, sa svim što je etablirano i što je gradjanski red vožnje…’’.

U tom pozorištu se,  ako je  to scenski bilo izvodljivo, radila dramatizacija tekstova koji su te godine osvajali Nin-ovu nagradu.  “ Bilo je to pozorište u kome je” , sjeća se naš sagovornik, ‘’ sve bilo moguće i u koje je,  dolazio svako ko se želio ludirati. Pozorište na kojem  je radio čuveni jugoslovenski vajar Dušan Džamonja,  ukrasila  ga Jagoda Bujić najvećom tapiserijom na svijetu, a Nin  dodijelio 1978. nagradu za arhitekturu.”

Put u bosansku pijestonicu vodio je Mikija Trifunova preko, (u to vrijeme) Titograda i pozorišta u ovom gradu. Oženio se kolegicom Oliverom, preselio u grad sa mediteranskom klimom. Tu je dobio i ćerku. Ostao je tek godinu. Prihvata  poziv Slavka Šantića, novinara i publiciste, da preseli u Sarajevo. Bilo je to  1984- te. Na sceni sarajevskog  Kamernog  teatra ostaće do penzije. “Četrdeset i kusur godina’’, naglašava.

‘’ Evo, tu sam i dalje. Nikad, ni na tren, nisam razmišljao da odem iz Sarajeva’’, kaže  Miki. Ponosno. “ Bio sam tu i onda kad su  neki zli ljudi htjeli da nam pobrkaju živote”…I onda kada su ga neki posmatrali sa podozrenjem, jer pravoslavac je, nema stan u Sarajevu, a ostao je. Da li je špijun, peta kolona…?  “Prirodno je sve to bilo’’, pomirljivo objašnjava Miki.

Išao je od stana do stana, od čovjeka do čovjeka i u kratkim prekidima izmedju bombardovanja grada sa okolnih brda,  govorio  poeziju. Bar na trenutak pružao je zaborav, bijeg od surove ratne stvarnosti, ponižavajuće i odvratne…

Bilo je to strašne 1993.  Struje, vode, hrane  danima nema. Društvo okupljeno  u  sarajevskom kafiću sjedi uz svijeće. Dolazi Miki u sakou i kravati, garderobi tako netipičnoj za njega.’’ Misle prolupao sam ’’.Na molbu okupljenih iz fascikle koju nosi sa sobom počinje da čita. Očekuju poeziju, ali čuju –sote Stroganov, bečka šnicla… Miki čita  jelovnik hotela  Holidey inn zaboravljen negdje iz predratnih dana …” Velikim aplauzom pozdravili su ovo čitanje. Morao sam im par puta ponovo pročitati”, sjeća se Trifunov.

Igru nije ništa prekinuti moglo. Ljudi su dolazili na predstave masovno.  Ulice su granatirane, snajperski hici prijetili sa svih strana, ali  pozorišta su bila puna.” Pogotovo vikendom, kad dodju vikend ratnici iz Nikšića i iživljavaju se pucajući po gradu, a uzvratiti im ne možeš.U takvim danima predstave su način da se glava okrene na drugu stranu.Da se na trenutak zaboravi stvarnost, da se doživi  fatamorgana, ljudski obojena.”

Miodrag Miki Trifunov recitovao je na ruševinama, spaljene granatiranjem, gradske Vijećnice. U posjeti Sarajevu bila je unuka Žaka Prevera, rat je još trajao, a Miki je stajao na ostacima izgorjelih zidova i govorio stihove Preverove  Barbare .Na bosanskom. ” Bio je to način da cijelom svijetu pokažemo koga ovdje uništavaju i ubijaju”.

Sjećanja na te dane, provedene u sarajevskom paklu, neizbježna su tema. Pozorište mladih u centru grada, okupljalo je sve one koji su se tu sklanjali od smrtonosnih granata. Penzionere, radnike obližnjeg hotela  Beograd, intelektualce. Nezaobilazna tema rat i vječno pitanje, ko je kriv i ko je počeo. Dubravko Bibanović i Safet Plakalo bilježili su priče, a od njih je nastala predstava i zaživio sarajevski ratni teatar SARTR . Svijetom je odjeknula vijest da se  u Sarajevu ”nekakvi ludaci” teatrom bore protiv smrti.I naš sagovornik bio je jedan od tih ” ludaka”

Recitovao je rado i često i svog omiljenog Miku Antića. I tokom onih ratnih godina, kada se dopisnik beogradske  Borbe čudio, da se srpska poezija može u Sarajevu  javno govoriti. Po najdražoj i posljednjoj   Antićevoj  pjesmi Svedok nazvan je  i poetsko muzički performans koji se po 54. put održao prošle godine. Njime je, uz muzičku pratnju grupe  Konvoj, Miodrag Miki Trifumov, doajen bosanskohercegovačkog glumišta još jednom, ovaj put na Festivalu Baščaršijske noći, približio poeziju poetskih velikana, Tina Ujevića, Maka Dizdara, F.G.Lorke, Bertolda Brehta, i naravno Mike Antića.

U penziji je. Ali,  nema dana da ne govori stihove, da ne čita, da ne nastupa.,Voljen, prihvaćen i poštovan. Za Mikija Trifunova u Sarajevu kažu da je  puls ovog grada. On kaže:  ” Samo sam nastojao ostati normalan”

Lidija KOJAŠEVIĆ SOLDO

 

 

Komentari

FOKUS

PRERASPODJELA MOĆI POSLIJE 30. AVGUSTA 2020.: Borba za duvansko nasljeđe

Objavljeno prije

na

Objavio:

Preuzimanje duvanskih poslova nakon smjene DPS vlasti okupilo je kriminalce, policajce i kontroverzne biznismene – neke nove i neke stare. Tužilaštvo je na potezu. Ili je duvanska priča (ponovo) u rukama neke od druge dvije grane vlasti

“Biće sada velike borbe”, kazivao je jedan dobro upućen i pronicljiv čovjek nedugo nakon avgustovskih izbora 2020. i smjene višedecenijske DPS vlasti koja je uslijedila. Na iznenađenje svojih sagovornika, on nije najavljivao juriš oslobodilaca na zarobljene institucije kriminalno-koruptivnog sistema, već bitku za preuzimanje i kontrolu njegovih poluga moći. Sa naglaskom na uhodane švercerske kanale pod patronatom (djelova) bivših vlasti.

Ubrzo je stigla potvrda da se stvari kreću u tom pravcu. Unutar tridesetoavgustovske većine, već početkom 2021. godine, krenule su prve međusobne optužbe o interesima njihovih zvaničnika u različitim tranzitnim poslovima. Ponajviše duvanskim. Pandorinu kutiju otvorio je Nebojša Medojević pa su mu se, uskoro, pridužile kolege iz tada vladajuće koalicije, prozivajući saborce iz vlasti koji, navodno, nijesu odoljeli izazovima unosnih duvanskih poslova.

U tom su kontekstu pominjani članovi porodice nekadašnjeg premijera Zdravka Krivokapića, potpredsjednik vlade nadležan za sistem bezbjednosti Dritan Abazović i njegova URA, ministar finansija Milojko Spajić… Sve skupa sa nekim policijskim zvaničnicima i sveštenicima SPC.

Te su priče dobile svojevrsnu potvrdu nakon hapšenja Rada Miloševića (URA), nekadašnjeg direktora Uprave prihoda i carina, u decembru 2022., nakon gubitka milionski vrijednog tovara zaplijenjenih cigareta. Nestanak dupke punog kamiona koji je zaplijenjene cigarete prevozio iz carinskog skladišta u Podgorici ka spalionici u Nikšiću registrovale su, umjesto domaćih pripadnika sistema bezbjednosti, strane partnerske službe. Uhapšeno je, uz Miloševića, 20-tak osoba među kojima je popriličan broj državnih službenika, a SDT do danas nije okončalo istragu koja je, u međuvremenu, “proširena” makar dva puta. Dok se čeka epilog tog slučaja, Milošević tvrdi da mu je “sve namjestila” ANB.

U aprilu prošle godojne, nakon hapšenja predsjednika opštine Budva Mila Božovića (NSD, odnosno, nekadašnji DF), priča o učešću novih vlasti u starim švercerskim poslovima dobila je još jednu dimenziju. I veći nivo, pošto se Božović tereti za učešće u švercu kokaina. Ali, ni ta priča još nema sudski epilog.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

POSLIJE IBAR-A: Ko će u vlast, ko niz vodu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministar pravde Andrej Milović, ukoliko parlamentarna većina usvoji  prijedlog premijera Milojka Spajića  za njegovo razrješenje, neće sa te pozicije otići zbog IBAR-a, ili loših zakonskih rješenja.  U središtu političkih trvenja u vlasti, kojih je sve više, nijesu  principi i reforme, već borba za moć

 

Tek što su u parlamentu usvojeni tzv IBAR zakoni, krenula su politička trvenja. Sedmica je otvorena konferencijom za štampu ministra pravde Andreja Milovića, na kojoj je on pozvao premijera Spajića da predloži Skupštini  da ga razriješi.

„Predsjedniče Vlade Spajiću, pozivam Vas da uputite prijedlog Skupštini za smjenu ministra pravde koji Vas je svugdje branio. Šta će reći plenum i kako će komentarisati moj dosadašnji rad – vidjećemo”, saopštio je Milović. U nastavku je obrazlagao kako je zbog IBAR-a ćutao kada je „mučki protivstatutarno“ isključen iz Pokreta Evropa sad, te ocijenio da je došlo vrijeme da Spajić i on svedu političke i institucionalno račune: „Prije negoli njegovo toksično okruženje, a onda i on povuče sve ka ponoru, kako PES koji je počeo da vuče ka ponoru, tako Vladu i cijelu Crnu Goru“.

Konferencija je uslijedila nakon što je Spajićeva Vlada donijela krajem sedmice odluku da jedan od IBAR zakona iz domena pravosuđa u parlamentu na završnoj sjednici  predstavlja Momo Koprivica, potrpedsjednik Vlade za politički sistem, a ne ministar pravde. Prethodno je Spajić uputio notu predsjedniku Parlamenta Andriji Mandiću da ministri ne mogu u Skupštini prihvatiti bez konsultacija sa Vladom amandmanske intervencije. Nakon što je Milović prihvatio jedan od amandmana, za koji kaže da je „čisto tehnički“, odlučeno je da ga zamijeni Koprivica, koji bi prema nezvaničnim izvorima, mogao biti novi ministar pravde.

Premijer je uzvratio prijedlogom Skupštini za razrješenje Milovića.  „Nakon što sam, kada su mi obaveze to dozvolile, ispratio današnji nastup ministra Andreja Milovića, moram priznati da sam sasvim siguran u ispravnost odluke da Skupštini predložim njegovo razrješenje“, ocijenio je Spajić odmah nakon konferencije, nakon čega je taj prijedlog uputio parlamentu.

“Sa tom odlukom, istini za volju, upoznao sam ga prije njegovog javnog istupa, što njegovu konferenciju za medije u konačnom čini običnom predstavom za javnost”, saopštio je.  „Preciznosti radi, Milovićevi raniji nastupi u javnosti, na koje sam mu vrlo jasno skretao pažnju, a na momente ih se i stidio, razlog su podnošenja prijedloga za njegovu smjenu, koji zbog rada na ispunjavanju evropske agende nije mogao biti podnijet ranije”.

Konačno, Spajić je optužio Milovića da je “stao rame uz rame sa predsjednikom Crne Gore  u pokušaju destabilizacije integriteta Vlade i time urušavanja evropskog puta Crne Gore”.  Spajić tvrdi : “Nije slučajnost da u trenutku kada su i Vlada i Skupština demonstrirale rezultate u poglavljima 23 i 24 i ispunile neophodne uslove za dobijanje IBAR-a, kreće koordinisana opstrukcija ministra Milovića i predsjednika Milatovića”.  Milatović je prethodno odbio da potpiše dva od 12 IBAR zakona koji su mu upućeni. Jedan se odnosi na zakon o RTCG, a drugi o sudskom savjetu. Civilni sektor smatra da su Milatovićevi razlozi za kritiku tih rešenja opravdani.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

AFERA TUNEL: Izgubljeni u mraku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok čekamo da istina konačno izađe iz tunela, ako tamo već nije trajno zatrpana i zabetonirana, predstavnici nove vlasti svu krivicu za sve evidentniji neuspjeh istrage prebacuju na svoje prethodnike. Ostaje samo kontinuitet neriješenih zločina koji su potresli Crnu Goru

 

Da je u administrativnom centru Podgorice, u kojem se nalaze najvažnije državne institucije, u tajnosti iskopano 30 metara tunela od stambene zgrade do depoa Višeg suda, saznali smo u septembru prošle godine. Činjenica da je, neopaženo, moguće iskopati tunel u zoni u kojoj se nalaze štićeni objekti poput Skupštine, Vlade, Ustavnog suda, Centralne banke, otvorilo je brojna pitanja o stanja u bezbjednosnom sektoru u Crnoj Gori.

Devet mjeseci kasnije sumnje su samo produbljene. Ove sedmice, Osnovni sud u Podgorici ukinuo je pritvor državljaninu Srbije Vladimiru Eriću, osumnjičenom da je učestvovao u kopanju tunela koji je vodio do depoa Višeg suda. Erić je bio u pritvoru od marta, kada je na osnovu međunarodne potjernice izručen iz Švedske. Iz suda je saopšteno da se Erićev DNK ne poklapa sa tragovima koji su pronađeni u tunelu.

,,Imajući u vidu navedene rezultate DNK vještačenja, dovedena je u pitanje osnovana sumnja da je okrivljeni izvršio krivična djela stavljena mu na teret, što za posljedicu mora imati ukidanje pritvora okrivljenom”, naveli su iz suda. Iz Osnovnog državnog tužilaštva su uložili žalbu Višem sudu na ovu odluku, te naveli da imaju dokaze i da je njihova istraga u završnoj fazi.

U sklopu istrage, do sada su bile uhapšene četiri osobe iz Podgorice – Katarina Baćović, Nikola Milačić, Ivica Piperović i Marijan Vuljaj, zbog sumnje da su povezani sa kopanjem tunela. Vrhovni sud u januaru ove godine odbio je da im produži pritvor, jer Osnovno tužilaštvo nije navelo za koje krivično djelo ih tereti, za koji period, niti su date činjenice na osnovu kojih se traži produženje pritvora.

Po saznanjima policije u kopanju tunela učestvovali su i državljani Srbije Veljko i Milan Marković, Dejan Jovanović i Vladimir Erić. Osim oslobođenog Erića, ostali osumnjičeni su i dalje nedostupni crnogorskim istražiteljima. Tokom dosadašnje istrage nije pronađen nijedan predmet iz dokaznog materijala koji je ukraden iz depoa Višeg suda.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo