Povežite se sa nama

FOKUS

OD PLJEVALJA DO BUDVE – SKADAR NA BOJANI: Ekonomija laži

Objavljeno prije

na

Mogli smo ovih dana, da nam je do slavlja, svečano obilježiti dvije godine kako je u Skupštini usvojen paket propisa neophodnih za početak izgradnje autoputa Bar – Boljare. Umjesto toga, parlamanetarna većina predvođana DPS-om, u pratnji „tradicionalnih partnera” – praktično bez diskusije – usvojila je rebalans budžeta za 2016. godinu. Tako je zakonsko utemeljenje dobila i „ušteda” od 200 miliona eura kojom se na sva zvona hvalisao Vujica Lazović, bivši potpredsjednik bivše vlade zadužen za ekonomsku politiku.

Riječ je, u stvari, o tome da je novac iz ovogodišnjeg kapitalnog budžeta, namijenjen gradnji tzv. prioritetne dionice auotputa Bar-Boljare (41 kilometar puta od Smokovca do Mateševa) ostao neiskorišćen zato što planirani radovi nijesu izvedeni. Preciznije, jedva da su i započeti, iako je gradnja ovog dijela puta, zvanično, počela 11. maja prošle godine. Uz čvrsta obećanja da će sve biti završeno za četiri godine. I ni dana duže.

Doduše, ti što su obećavali sad nijesu u Vladi. Što, možda, jeste utjeha – ali ne vrijedi ni djelić od skoro milijardu eura, koliko će nas (najmanje) koštati ovaj projekat.

„Za sada najbolje napreduju radovi na izgradnji tunela Vjeternik”, uhvatile su nam muštuluk, krajem septembra, Dnevne novine, „brdo Vjeternik je sa strane koju radi kineska kompanija probijeno 26 metara, dok je sa druge strane oko deset metara”. Projektovana dužina tog tunela je 3.042 metara. Matematika kaže da je, u prvoj trećini vremena predviđenog za gradnji kompletne dionice, završeno više od jedan odsto tunela. Što je, u procentima, skoro pa tri puta više od obavljenih radova na tunelu Kosman. Tamo je, dva mjeseca unazad, probijeno „oko deset” od potrebnih 2.671 metara tunela. „Skoro osam metara” bio je probijen i tunel Jabučki krš. Prema projektu, kraća cijev ovog tunela dugačka je 1.360 a duža 1.445 metara.

Tom dinamikom, neće proći ni sto godina a asfalt će sa Smokovca stići u Mateševo. Ili će se sliti nizbrdo, svejedno. Da bi se ljudi pitali čemu sve to služi… „S obzirom na to da prvi put radimo u Crnoj Gori, bilo je potrebno da se uspostavi odnos povjerenja”, tješio nas je početkom decembra Hou Jin Long, glavni inženjer CRBC, obećavajući „Kada smo prevazišli taj početni, sporiji korak, sada će se stvari odvijati brže”.

Nezvanično, Šef nije zadovoljan brzinom kojom se gradi „najveći infrastrukturni projekat u istoriji Crne Gore” (što, vjerovatno, nije tačno imajući u vidu prugu Beograd-Bar, HE Piva, Luku Bar…). Jedan bivši ministar bivše vlade predočio nam je golemo razočarenje Mila Đukanovića suočenog sa činjenicom da se radovi na autoputu odvijaju nekih 25 puta sporije od planiranog. „Ovo je sramota”, navodno je Đukanović spočitao Lazoviću i Ivanu Brajoviću, doskorašnjem ministru saobraćaja. Parafraziramo bivšeg premijera: Da su realizovani radovi vrijedni 100 miliona, mogli bi da pričamo zašto nije urađeno sve što je planirano. Ovako, nemamo o čemu da razgovaramo. Ali, ja sam kriv što sam vas pustio….

Đukanovićev nasljednik u premijerskoj fotelji je, bez obzira na sve, optimista. „Pripremićemo se i za početak izgradnje druge dionice autoputa Mateševo–Andrijevica”, najavio je Duško Marković u svom ekspozeu. U kome je, mudro, propustio da govori o onome što je do sada učinjeno. Tek načelno, Marković je ponovio crnogorsku investicionu mantru: „Implementacija ovog projekta će doprinijeti boljoj povezanosti Crne Gore sa Evropom, omogućiti kvalitetniju i sigurniju mobilnost ljudi, roba i usluga, povećati bezbjednost saobraćaja, i saobraćajno integrisati Crnu Goru”. Pa kome se sviđa može i da mu vjeruje.

Takve bi, ako već nijesu čuli, mogao obradovati još jedan „ekskluzivan” podatak iz uvodnog izlaganja novog premijera. „Danas imamo niz prepoznatljivih turističkih projekata, čija se vrijednost mjeri milijardama eura”, tvrdi Marković. Nepovjerljive podsjeća na dobre primjere „kao što su Aman rizort i vila Miločer na Svetom Stefanu, hotel Hilton u Podgorici i Porto Montenegro u Tivtu”. Marković potom obećava: „Isti efekat očekujemo i od projekata koji će se realizovati u narednom četvorogodištu: Luštica Bay u Tivtu, Porto Novi i Mamula u Herceg Novom, hotel Kraljičina plaža u Miločeru, Plavi horizonti u Tivtu”. Konačno, zagledan u daljine budućih izbora i mandata, premijer vizionarski najavljuje „stvorićemo uslove za realizaciju projekata na prioritetnim turističkim lokacijama” Buljarica, Kraljičina plaža, Maljevik, Velika plaža, i hercegnovski dio poluostrva Luštica… Biće – čim ih otmu od legalnih vlasnika.

Dobro, ko zna ko piše sve te govore. Čudi, ipak, da aktuelnom premijeru nije za oko zapala makar jedna nelogičnost iz njegovog ekspozea: ako se crnogorska turistička stvarnost zaista mjeri kamionima, avionima i milijardama kako je moguće da je broj registrovanih turista i njihovih noćenja tek prošle, 2015. godine, premašio rekord iz 1987!? Zna li premijer Marković još jednu zemlju u kojoj je turizam glavna privredna grana, a koje je na obaranje ovog rekorda čekala skoro 30 godina. Čak je i legendarni rekord Amerikanca Boba Bimona u skoku udalj trajao kraće (21 godinu). Ili taj podatak, ipak, ponešto govori o prirodi vladavine DPS/a u prethodnih 28 godina.

Postoji tu još jedan problem. Pod uslovom da je milijarda i dalje hiljadu miliona, premijerov početni račun nije tačan. Pobrojane investicije s početka citata, računamo li uloženo a ne obećano, sve skupa ne vrijede ni 500 miliona a ne milijarde eura.

Pogrešna računica novog premijera predstavlja svojevrstan nastavak politike njegovog prethodnika. Možda ste zaboravili ili, ako čitate patriotsku štampu i gledate Pink MN, još nijeste čuli – od gradnje drugog bloka TE u Pljevljima za sada nema ništa. Baš kao što ne radi ni pljevaljska fabrika peleta koju su Petar Ivanović i Dragan Brković slavodobitno otvorili u jeku izborne kampanje.

Bivši premijer Đukanović je, u više navrata, insistirao kako će se Drugi blok TE u Pljevljima graditi „uprkos nastojanjima energetske mafije”. Poslednji put obećanje je izrečeno u julu ove godine, u Pljevljima, u momentu kada je DPS započinjao svoju, tada još uvijek nezvaničnu, predizbornu kampanju. „Realno je očekivati da radovi na izgradnji Drugog bloka TE počnu krajem avgusta ili u septembru”. Kad ono – Ugovor o gradnji između EPCG i češke Škode Praha potpisan je tek krajem septembra. Uz klauzulu da stupa na snagu tek kad Česi obezbijede 85 odsto sredstava potrebnih za izgradnju (riječ je o 324,5 miliona evra). Do danas taj „problemčić” nije riješen. I pitanje je kada će biti. Ali Đukanović nije imao nikakvih dilema: „Mi smo radili projekat sa namjerom da dokažemo njegovu fizibilnost i ona je dokazana. Projekat će se realizovati iz ovih ili onih izvora…”. Na Markoviću je da nastavi zacrtanom trasom. Bez obzira na cijenu.

„Treba da stvorimo atmosferu u kojoj neće biti politikantskog i demagoškog otpora investitorima, te zdravim i održivim investicijama”, kazao je premijer prošle nedjelje ne precizirajući – ko to i koga koči. Umjesto toga – obećanje: „Preispitaćemo postojeći model koncesija i u svim slučajevima u kojima se korišćenje prirodnih bogatstava pokaže neadekvatnim, uvesti nove modele i uslove njihovog korišćenja”. Eto svjetla na kraju tunela. Pod uslovom da se ne sjećamo kako je i Đukanović, prije četiri godine, istom žestinom najavio detaljnu kontrolu privatizacionih ugovora i raskid svih poslova u kojima znani i neznani investitori nijesu ispunili ugovorene obaveze. Na tome se, otprilike, i završilo. Ako ne računamo stečaje i bankrote.

Vrijeme je novac, davno su kazali mudri. A Crna Gora, trenutno, nema ni jedno ni drugo.

Statistika bijede

„Povećan je broj zaposlenih”, kazao je premijer Duško Marković veličajući rezultate svog prethodnika i neprikosnovenog partijskog šefa. Onda povratak u stvarnost: „Nezaposlenost – posebno mladih i visokoobrazovanih – ostaje najteži izazov društveno–ekonomskog razvoja naše države”. Zvanična statistika otkriva dimenzije problema. U nedjelji kada nam je novi premijer predstavljao svoj program, na evidenciji Zavoda za zapošljavanje bilo je 48 hiljada muškaraca i žena koji su tražili posao. To je više od 20 odsto radno sposobnog stanovništva. Broj nezapošljenih povećao se, u odnosu na isti period prošle godine, za 10.156 osoba. Šta bi tek bilo da nijesmo imali izbore? Najviše nezapošljenih je u „najboljim godinama” odnosno u starosnoj kategoriji od 31 do 40 godina života (više od 11,5 hiljada). Prate ih najmlađi – preko devet hiljada osoba starih od 15 do 24 godine bezuspiješno traži posao. Novi paradoks predstavlja činjenica da su poslodavci od početka godine oglasili 30,5 hiljada slobodnih radnih mjesta a zaposlili svega 13 hiljada radnika (samo hiljadu na neodređeno vrijeme). U tom kontekstu bitno drugačije zvuče premijerove tvrdnje iz ekspozea: „Sačuvali smo proizvodnju i radna mjesta u velikim industrijskim i rudarskim sistemima: KAP–u, Željezari, Rudniku mrkog uglja u Beranama, Rudnicima boksita u Nikšiću, Vektri–Jakić, i time uspješno završili prvu fazu restrukturiranja ovih preduzeća”. Za koga uspješnu? Novi problem otkriva obrazovna struktura (ne)zaposlenih. Iako premijer najavljuje „intenziviranje aktivnosti na sprječavanju ranog napuštanja obrazovnog sistema”, podaci govore da je tek svaki četvrti novozapošljeni u ovoj godini imao više od četiri razreda srednje škole. Statistika kazuje da su, praktično, iste šanse da posao nađe osoba sa četiri godine fakulteta kao i ona sa tri razreda stručne srednje škole. Plata je i jednima i drugima, uglavnom, nedovoljna za pristojan život. „Crna Gora se nalazi na 41 odsto prosjeka razvijenosti Evropske unije, mjereno bruto društvenim proizvodom per capita po paritetu kupovnih snaga”, kaže premijer. Šta to znači u stvarnom životu govore nam vaške, šuga i narodne kuhinje.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

MANDATAR BEZ MANDATA: Il je vlada ili su izbori, il je nešto gore od oboje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon što je dodatno produbljena politička kriza, a zemlja upala u institucionalni bezdan, pa se ne zna čekaju li nas izbori ili nova vlada, svi okrivljuju sve za sabotiranje dogovora i kršenje Ustava. Ustav, na žalost, nije predvidio da zemljom upravljaju neodgovorne elite, spremne na sve zarad funkcija

 

Nakon maratonskih konsultacija avgustovske većine i konačnog dogovora da formiraju novu 44. vladu sa Miodragom Lekićem na čelu, rasplet političke krize se – ne nazire.

Predsjednik Crne Gore Milo Đukanović odbio je da prihvati ponudu 41 poslanika koja mu je verbalno, putem medija, saopštena po isteku zakonskog roka. Prethodno je Andrija Mandić, pismom, od njega zatražio da mandat za sastav nove vlade povjeri Lekiću. Dok su se lideri tzv. stare većine međusobno optuživali za neuspjeh pregovora,  Đukanović je u utorak, nakon što nikome nije povjerio mandat za sastav nove vlade, Skupštini dostavio predlog za skraćenje mandata i raspisivanje novih izbora. U obrazloženju je naveo da „nije stekao utisak da postoji jasna većina koja bi bila u stanju da formira vladu”, kao i to da se oni koji su predložili Miodraga Lekića nisu odazvali konsultacijama ni dostavili potpise kojima bi potvrdili postojanje neophodne podrške.

Predlog predsjednika za skraćenje mandata parlamentu stara parlamentarna većina već je javno odbila, tvrdeći da neće na sjednici glasati za to. Lider DF-a Andrija Mandić ocijenio je da je Đukanović na taj način izvršio „državni udar“.

Đukanović je tražio da se o inicijativi za skraćenje mandata parlamentu glasa 30. septembra. Avgustovski pobjednici prijete da će izazvati prijevremene predsjedničke izbore ukoliko Đukanović do tada ne povuče svoj predlog. Đukanović je saopštio da neće da prejudicira šta će uraditi ako Skupština Crne Gore ne skrati mandat 30. septembra, ali je naveo da će „njegov potez biti u skladu sa Ustavom“.

Ustav je ove sedmice najčešće korišćena riječ. Nakon što je dodatno produbljena politička kriza, a zemlja upala u institucionalni bezdan, pa se ne zna čekaju li nas izbori ili nova vlada, svi okrivljuju sve za kršenje Ustava i tumače ga po svojoj volji. Ustav, na žalost, nije predvidio da zemljom upravljaju neodgovorne elite, spremne na sve zarad funkcija i moći.

Poslanici stare parlamentarne sada tvrde da je predsjednik države prekršio Ustav jer nije ispoštovao odredbu koja ga obavezuje da pozove predstavnike svih parlamentarnih partija na konsultacije.

„Đukanović je napravio veliku grešku koja se slobodno može nazvati kršenjem Ustava, kada je sazvao konsultacije. On je, prenebregavajući ono što piše u članu 95 Ustava, pozvao samo dio predstavnika političkih partija zastupljenih u Skupštini… Pošto to nije urađeno kako treba, jedan od najlakših izlaza je da Đukanović ponovi proces, da u skladu sa Ustavom sazove konsultacije, i stvar će biti riješena. Da stvar bude smješnija i čudnija, čak nije pozvao ni Lekića, za kojeg zna da je kandidat za mandatara”, ocijenio je je šef Kluba poslanika Demokratskog fronta Slaven Radunović.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitor od petka 23. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

STARA VEĆINA I POTRAGA ZA MANDATAROM: Uđite momci, ne bojte se

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kad se sve sabere, teško je povjerovati da avgustovski pobjednici zaista traže  kompromis kako bi uspješno došli do okončanja pregovora i predloga za Đukanovića. Predsjednik je, sasvim sigurno, zadovoljan

 

Skoro dvije sedmice nakon što je lider Nove Andrija Mandić radosno građanima saopštio da se avgustovska većina saglasila kako bi formirala 44. vladu, i nakon nekoliko sastanaka te iste većine, konačnog dogovora – nema. Dok ovaj broj Monitora odlazi u štampu, u crnogorskom parlamentu traje jedan u nizu sastanaka avgustovskih pobjednika. Istovremeno, predsjednik države Milo Đukanović čeka predstavnike parlamentarnih partija da mu dođu sa ponudom. Vrijeme otkucava.

U posljednji čas, u srijedu 14. septembra, blizu ponoći, avgustovska većina uspjela je da se dogovori oko imena mandatara. Prethodno su održana četiri sastanka na kojima, izuzev potpisivanja sporazuma kojim je predviđen izbor nove vlade i skupštinske administracije, nije bio napravljen ozbiljniji korak ka rješavanju krize vlasti.

U srijedu, nakon što je Mandić predložio da mandatar bude bivši diplomata, nekadašnji lider DF-a i lider Demosa Miodrag Lekić, avgstovski pobjednici saopštili su da oko predloga da Lekić bude mandatar postoji „visoka saglasnost”, te da je on „nesporan”. No, ostale su sporne raspodjele funkcija i moći unutar vlade koju bi eventualno formirali, pa su se pregovori nastavili.

Prethodno, partije su za mandatare predlagale sopstvene lidere. Otprilike ovako: Mandić Mandića, Abazović Abazovića… Nakon deset dana pregovora, Abazović je saopštio da će on odustati od pozicije mandatara samo ukoliko na to mjesto „dođe neko bolji”, odnosno posvećeniji borbi protiv organizovanog kriminala, kako je saopštio. Nakon skoro dvije sedmice sjetio se ko bi to mogao biti. Kazao je da bi „volio da kao mandatarku vidi Vanju Ćalović Marković”, direktoricu MANS-a. Ne postoje potvrde da se s njom o tome zaista i razgovaralo. Otuda, pregovori od početka liče kao pokušaj da se vode reda radi, i ne završe uspješno. I stav Demokrata, koji ne traže ništa, ni poziciju mandatara ni predsjednika parlamenta, idu tome u prilog, iako tvrde da je to njihova žrtva, zarad pregovora i građana. Teško je povjerovati da su srušili Abazovićevu vladu, da bi potom nezainteresovano stajali sa strane.

Ta stranka je na četvrtom sastanku saopštila da im ne bi bilo sporno da za najvažnije funkcije budu predložene potpredsjednica parlamenta Branka Bošnjak i bivša ministarka zdravlja Jelena Borovinić Bojović, poručujući da im je neprihvatljivo da odlazeći premijer Abazović bude kandidat za mandatara. Opet, nema potvrde da se sa Bošnjak ili Borovinić Bojović o tome razgovaralo.

Da ne postoji ozbiljna volja da se pregovori uspješno okončaju, pokazao je i nastavak sastanka, u četvrtak ujutru. Nakon što su se avgustovski pobjednici konačno usaglasili da za mandatara ponude ime Miodraga Lekića, na pregovarački sto su stavljene nove teme za razmirice: ko će pokrivati koji resor i koju funkciju u vladi.

URA Dritana Abazovića je tražila kontrolni paket u Vladi, i bezbjednosti sektor. „Tražimo da pokrivamo sektor bezbjednosti i da sa SNP i manjinama imamo kontrolni paket, a to je jedno ministarstvo više u odnosu na ostale i da ministri koji su sada u Vladi ostanu”, kazao je lider URA-e i predsjednik akutelne vlade kojoj je izglasano nepovjerenje. Abazović faktički traži da se ne promijeni gotovo ništa. Da manjinska vlada koju je on kreirao, uz male korekcije, i eventualno novog premijera, nastavi da vrši vlast uz podršku onih koji su mu izglasali nepovjerenje – Demokrata i Fronta. Opet, nema potvrda da su manjinske partije pristale da budu dio ovog Abazovićevog paketa.

Demokrate su takav zahtjev URA-e ocijenile kao ucjenjivački. Predsjednik Demokrata Aleksa Bečić optužio je GP URA za ucjenjivanje i maksimalističke zahtjeve, napominjući da su ih stalno mijenjali i vraćali se korak unazad.

„Vidjećemo kako će ovo dalje teći, da li će neko gledati demokratske principe i građane. Mi ćemo i dalje biti maksimalno konstruktivni i da se nadamo da će razum prevladati i da će se prestati s politikom uslovljavanja”, saopštio je nakon sastanka Bečić, navodeći da bi izvršna vlast trebalo da bude konstituisana na osnovu snage svake partije u parlamentu.

„I DF traži sektor bezbjednosti”, saopštio je lider URA-e, kazavši da on smatra da  DF-u treba da pripadne čelno mjesto u Skupštini, koji su nakon avgusta pokrivale Demokrate.

Zahtjev Demokratskog fronta da preuzme bezbjednosni sektor, još jedan je u nizu nerealnih zahtjeva avgustovskih pobjednika tokom pregovora, imajući u vidu da Brisel i Vašington, odavno javno tvrde da DF ne vide kao partnere. Teško da bi takva vlada imala podršku međunarodne zajednice. Znaju to i u Demokratskom frontu.

U prilog tome da ne postoji ozbiljna volja da se pregovori i uspješno okončaju govori i detalj da na nastavak pregovora, odnosno na sastanak pred odlazak kod Đukanovića, na kom je trebalo konačno usaglasiti ponudu, nijesu došli ni lider URA-e, ni lider Demokrata. I taj sastanak je prekinut, pa nastavljen sat i po kasnije.

Nakon prekida, koji je objašnjen kao pauza, lider Ujedinjene Crne Gore Goran Danilović kazao je da su Demokrate odustale od sektora bezbjednosti. Tek iz te izjave javnost je saznala da su i Demokrate imale volju da preuzmu Službe. Danilović je objasnio da „ima preklapanja oko mjesta potpredsjednika vlade i da je zato data pauza”.

Tokom pauze, izvršni direktor URA-e Zoran Mikić kazao je da DF i Demokrate treba da kažu šta pripada koaliciji Crno na bijelo „kad im je odbijeno da vode sektor bezbjednosti i dobiju najviše funkcije u zemlji“.

Kad se pogledaju izjave, ispada da niko ili nema ništa protiv, ili se nije ni izjašnjavao o zahtjevu DF-a da vodi bezbjednosni sektor. To je još jedan čudan detalj pregovora.

Nije bilo izjašnjenja, makar ne javnih, ni na predlog lidera Prave Marka Milačića da poslanici stave 41 potpis da mandatar bude Miodrag Lekić i dostave to predsjedniku države. „Hajde da mu damo mandat i da ne radimo njegov posao, nego da on ponudi sastav vlade“, predložio je. I ništa.

Kad se sve sabere, teško je povjerovati da avgustovski pobjednici zaista traže  kompromis kako bi uspješno došli do okončanja pregovora i predloga za Đukanovića. Predsjednik je, sasvim sigurno, zadovoljan.

On je koji dan ranije, tokom posjete Pragu, ocijenio da „ne postoji raspoloženje u parlamentu da se oformi nova vlada”, te da je „realnije da se ide u organizaciju izbora da se dođe do odgovorne vlade”.

„Problem nekadašnje većine je što su njihovi odnosi opterećeni netrpeljivostima i omrazama, i to umnogome otežava dogovor“, prokomentarisao je pregovore direktor Televizije Nikšić Nikola Marković.

Ako se ne budu dogovorili, izvjesni su vanredni parlamentarni izbori, koji će uslijediti nakon skraćenja mandata parlamentu.

Istovremeno, na šta je podsjetio i Abazović, Đukanović može uprkos dogovoru „stare većine“ i nekome drugome dati mandat.

Šta god da se desi, sigurno je: dvije godine od pada DPS-a, Đukanović je još tu. Avgustovski pobjednici učinili su da se danas bolje osjeća nego 30. avgusta 2020.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

KRIZA VLASTI: STARA VEĆINA NOVA VLADA?: Ponavljači obnavljaju gradivo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Približno četvrtina poslanika eventualne većine, treće u ovom sazivu parlamenta, veći dio ljeta provela je u koalicij sa DPS-om, pa je teško povjerovati da im je, kao što piše u novom sporazumu,  prvi cilj da spriječe njihov povratak na vlast ,,u bilo kojoj formi”. Uostalom, bez podrške i danas najjače partije u parlamentu i njenih tradicionalnih saveznika nema deblokade pravosuđa

 

Sa serije sastanaka parlamantarnih partija koje su prije nepune dvije godine podržale Vladu Zdravka Krivokapića stižu optimističke najave. „Desilo se ono što su mnogi sumnjali da može da se desi“,  poručio je Andrija Mandić objavljujući kako su partije stare većine – „ponovo zajedno“. Samo nema bivšeg pemijera.

Kao dokaz tih tvrdnji predočen je Politički sporazum parlamentarne većine – pobjednika izbora 2020. godine. Njegovo objavljivanje pratila je  nezvanična tvrdnja da ga poslanici URA nijesu htjeli potpisati. „Ponovo zajedno“, tako, može da bude ali ne mora da znači.

Redosljed koraka nalaže da koalicije Za budućnost Crne Gore (DF, SNP, Prava i Ujedinjena CG), Mir je naša nacija (Demokrate i DEMOS) i Crno na bijelo (GP URA i Civis) iskazanu obnovu političke saradnje potvrde izborom novog rukovodstva Skupštine i predlaganjem i izborom nove, kako je precizirano, tehničke Vlade. Lakše je to reći nego učiniti.

Za početak, zapelo je oko nastavka mandata predsjednice parlamenta Danijele Đurović (SNP). Demokrate insistiraju da ona podnese ostavku. SNP je ne da. DF se ne oglašava, mada su njegovi poslanici potpisnici inicijative za smjenu Đurović (skupa sa Vladom koja je u međuvremenu pala). URA i tu priču koristi kao povod za nastavak obračuna sa Demokratama kojima još ne mogu oprostiti glasanje za smjenu Vlade Dritana Abazovića.

,,Ti što je ucjenjuju da podnese ostavku imaju mogućnost da sa DPS-om nastave sjednicu (parlamaneta) i smijene je”, kazao je premijer u tehničkom mandatu, konstatujući kako ne vidi razlog za smjenu Danijele Đurović, izuzev ako to bude dio novog dogovora nove-stare većine. Abazović je, dodatno, potencijalnim koalicionim partnerima spočitao šurovanje sa DPS-om: ,,Smatram da su određene strukture imale dogovor sa DPS-om koji nisu mogli da ispoštuju do kraja i traže sada neki izgovor da bi nekako uradili nešto što su obećali”.

Abazović,  u polemičkom žaru, zaboravlja da je on, skupa sa DPS-om, početkom godine inicirao rušenje prethodne 42. Vlade i smjenu Alekse Bečića sa čela parlamenta. Potom je sa partijom Mila Đukanovića potpisao sporazum o formiranju manjinske Vlade kojoj je bio na čelu.

Trenutno, postoje dva realna raspleta. Prvi je (ne mora biti i realniji) nova Vlada. Moguća alternativa je opstanak sadašnje Vlade u tehničkom mandatu do novih izbora. Kad se za to stekne minimum zakonom propisanih uslova. Sada ih nema. Najinteresantnija pitanja u slučaju prvog scenarija su: ko bi bio mandatar, koliko bi ta Vlada trajala i gdje bi tražila međunarodnu podršku – u Beogradu ili Briselu/Vašingtonu.

U nedostatku jače podrške u parlamentu, Dritan Abazović i njegov prethodnik Zdravko Krivokapić gradili su legitimitet svojih vlada na podršci zapadnih partnera. Prva crnogorska Vlada bez DPS-a dobila je kredit od 750 miliona, praktično, prvog radnog dana svog mandata. Borba protiv šverca duvana i kokaina dala je rezultate u velikoj mjeri zahvaljujući operativnim podacima partnerskih službi sa Zapada. Bez dešifrovanih podataka sa zaštičenih telefona koje su u komunikaciji koristili pripadnici kriminalnih grupa, Vesna Medenica bi i danas bila neformalni centar moći crnogorskog pravosuđa. Milojko Spajić i Jakov Milatović su poresku reformu Evropa sad  predstavljali u Briselu i Vašingtonu prije nego u Podgorici… Konačno, Abazović je kao ključnu prepreku za ulazak lidera DF-a u izvršnu vlast navodio protivljenje zapadnih partnera.

Da li se stvari mijenjaju? Pokušavajući da sačuva podršku manjinskoj Vladi, Abazović je prije dva mjeseca tvrdio kako je „rušenje ove Vlade direktna podrška ruskom uticaju u Crnoj Gori“. Ovih dana, ipak, pregovara o formiranju nove Vlade sa partijama Andrije Mandića i Milana Kneževića koje svoju prorusku i putinovsku profilaciju ističu kao jednu od najvećih vrlina. A međunarodni kontekst, nakon ruske agresije na Ukrajinu, radikalno se promijenio. O tome svjedoče i nedavne poruke zapadnih diplomata – od Tonina Picule i Vladimira Bilčika,  do neimenovanog izvora administracije SAD-a koji je za Glas Amerike ponovio pređašnje stavove Gabrijela Eskobara da oni „DF ne vide kao partnera“.

Odgovori na prozivke o mogućem skretanju na istok mogu se pronaći u prošlonedjeljnom Sporazumu obnovljene većine. Tamo piše: „Partije potpsinice izražavaju spremnost da stave moratorijum na sva identitetska pitanja koja dijele društvo ili oko kojih u ovom trenutku nije moguće postići širi društveni konsenzus”. Kosovo, NATO i Rusija svakako spadaju među takve teme.

U istom Sporazumu stoji i formulacija:  ,,… U naše međusobne dogovore ne želimo da budu uključene bilo koje druge strukture koje ne čine većinu od 30. avgusta i za koje nisu glasali građani na izborima”. Jasno je da potpisnici ne žele da u pregovore budu uključeni  Brisel i Vašington. Pošto je Beograd već tu.

Nova stara većina je kao prvi cilj svog ponovnog udruživanja navela ,,eliminaciju svake mogućnosti povratka DPS-a na vlast u bilo kojoj formi i nastavak demontaže bivšeg režima”. U javnosti, ne bez osnova, dominira uvjerenje, da se sa demontažom DPS sistema nije ni počelo. Suštinski, DPS tek treba da ode sa vlasti.

Kada bi pokušali pobrojati sve optužbe za nesposobnost, kriminal, korupciju, nepotizam, prevaru i izdaju svake vrste, koje su partije ,,pobjednice” prošlih izbora međusobno razmijenile za dvije godine, u ovom tekstu ne bi ostalo mjesta ni za tačku. To  ne ide u prilog obećanom nastavku borbe protiv korupocije i kriminala.

Sve to nikako ne može abolirati DPS za trodecenijske učinke. Netačna je tvrdnja da je danas, osim možda u obrazovanju, stanje u bilo kojoj oblasti života gore nego što je to bilo 30. avgusta 2020. Pobjednici su, međutim, pokazali ozbiljan potencijal da bi se, uz dovoljno vremena, mogli primaći rezultatima svojih prethodnika.

Ni politički kontekst nije ohrabrujući. Približno četvrtina poslanika eventualne većine, treće u ovom sazivu parlamenta, veći dio ljeta  provela je u koaliciji sa DPS-om, pa je teško povjerovati da im je, kao što piše u novom sporazumu,  prvi cilj da spriječe njihov povratak na vlast ,,u bilo kojoj formi”. Uostalom, bez podrške i danas najjače partije u parlamentu i njenih tradicionalnih saveznika nema deblokade pravosuđa i izbora nedostajućih sudija Ustavnog suda. A bez toga nema ni regularnih izbora. Ta jednačina se odavno pokušava riješiti. Bez rezultata.

To dovodi do pitanja koliko bi trajala nova tehnička Vlada. U sporazumu piše da bi vanredni parlamentarni izbori mogli biti održani ,,najranije”  zajedno sa redovnim predsjedničkim izborima, na proljeće naredne godine. A najkasnije? To treba da nagađamo.

Stižemo do pitanja premijera. Iz DF-a kandiduju Mandića. Nezvanično, ali uporno. ,,Ima li išta logičnije”, pita se poslanik DF-a Dejan Đurović. Nema, bude li predsjednik Nove srpske demokratije u stanju da obezbijedi podršku 41 poslanika. Ni URA nije odustala od svog predsjednika. Demokrate čekaju i ćute.

Dritan Abazović treba da ostane premijer bez obzira na ishod aktuelnih pregovora, smatra   politička direktorka URA i ministarka ekologije, prostornog planiranja i urbanizma u tehničkoj Vladi Ana Novaković-Đurović. Objašnjavajući: ,,Najprije, da završi procese koje je započeo, od ključne važnosti za borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala”. Šta li to znači: ,,Bez obzira na ishod pregovora?”

Nijesmo jedini koji su postavili to pitanje. ,,Gospođa Novaković – Đurović zna da ovakve poruke ruše dijalog stare većine“, reagovao je i predsjednik Ujedinjene CG Goran Danilović (njegova partija ima jedan mandat kroz koaliciju Za budućnost Crne Gore). ,,Makar jednom se ponašajte državnički, a ne sitno-sopstvenički. Ako nešto treba bez obzira na tok i ishod političkih pregovora onda je pregovaranje besmisleno i unižava sve koji pregovaraju. Makar jednom bez diktata i dirigovanja sa strane”, zaključuje Danilović.

U političkim kuloarima pominju se još neka imena potencijalnih kandidata za premijera koji bi, možda, mogli biti po volji svim poslanicima sve tri koalicije. Jedan od njih to je i javno komentarisao. Rezervisano. ,,Nemam nikakvu ponudu, u neformalnom obliku ima nekih razgovora. Ako se inicira takav predlog, odnijeću se odgovorno prema njemu, ali vjerujem da postoje ambiciozniji i bolji i glasaću za predlog većine”, saopštio je poslanik Miodrag Lekić (Demos). Od ostalih ,,kandidata” ni toliko.

Đukanović i njegov DPS ne žele da izgube inicijativu. Nakon što su srušili dvije vlade za šest mjeseci, jednu svoju i jednu njihovu, zvaničnici DPS-a kreću u kampanju kako bi domaću i međunarodnu javnost ubijedili da bez njih nema građanske, evropske, prozapadno orjentisane Crne Gore. I pripremaju se za izbore. Predsjednik države i DPS-a neki dan je objavio formiranje koalicije ,,onih koji su obnovili nezavisnost” za predstojeće izbore u Podgorici. Najavio je da bi se slična koalicija mogla formirati i za parlamentarne izbore.

,,Moramo izaći na izbore, moramo prestati da zbog svoje zlovolje ili inata činimo sebi štetu, da nagrađujemo one za koje znamo da će izdati nakon završenih izbora”, poručio je Đukanović. Ostaje da se vidi da li su baš svi ,,suverenisti” spremni da stanu u njegovu kolonu.

 Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo