Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Odavde do Sibira i Damaska

Objavljeno prije

na

Podaci koji su se nedavno pojavili u medijima o djelovanju automafije na Balkanu i razmjerama te vrste kriminala i prekograničnog šverca nijesu iznenađenje za Monitorov dobro obaviješteni policijski izvor. On, ipak, smatra, da su razmjere šverca ukradenih automobila u posljednjim godinama mnogo manje nego ranije. No, prema bosanskoj agenciji Anadolija kriminalne grupe na Balkanu krađom automobila godišnje inkasiraju nevjerovatnih osam milijardi eura. ,,Regionalna automafija veliki je problem na teritoriji Balkana, a jedan od kraka te organizacije zahvata i glavni grad Crne Gore. Sudeći po zahtjevima evropskih osiguravajućih kuća, na Balkanu se potražuje čak 130.000 ukradenih vozila” – podaci su ove bosanske agencije

U Bosni i Hercegovini dnevno se ukradu najmanje tri četvorotočkaša, navode u agenciji Anadolija, koja se kasnije pronalaze u Crnoj Gori, Albaniji, Rusiji, Srbiji i na Kosovu. Automobili se masovno kradu u Srbiji, BiH, Hrvatskoj, Crnoj Gori, Kosovu. Prema podacima Interpola i Europola, centri automafije na Balkanu su Sarajevo, Banja Luka, Bijeljina, Podgorica, Priština, Sofija, Skoplje, Beograd, Novi Sad, Šabac, Split i Zagreb.

,,Samo na području Federacije BiH, automafija je u prvom polugodištu 2012. godine u nepoznatom pravcu odvezla 526 vozila, što predstavlja rast od skoro 30 odsto u odnosu na prethodnu godinu. U nekim djelovima BiH broj ukradenih vozila je porastao i za 900 odsto. Najviše ih je pokradeno u Sarajevskom Kantonu – 340” – prenose mediji.

Monitorov izvor iz crnogorske policije tvrdi da je Bosna centar automafije, i da u toj državi djeluje naviše kriminalnih grupa sa tom profilacijom. On kaže da je najača grupa koju predvodi izvjesni Ivan Franić iz Viteza.

,,Članovi ove grupe su iz raznig bosanskih gradova, ali djeluju zajednički u krađama, prekucavanjima brojeva šasija, farbanju, pa i rastavljanju i prodavanju u djelovima” – objašnjava naš izvor.

Prema njegovim riječima u Bosni i Hercegovni je takođe jaka kriminalna grupa koja djeluje sa područja Prnjavora i koju predvodi Slaviša Gatarić, koji je kao paravan koristio autootpad u Donjim Štrpcima.

On tvrdi i da je jedanu od najpoznatijih kriminalnih grupa u BiH imao Sanel Kreho iz Sarajeva, ali da je ova grupa ranije razbijena.

Mediji prenose da se automafija osjeća toliko moćno i nezavisno da, prema riječima policijskih službenika, očajni vlasnici ukradenih vozila sami posjećuju ugostiteljske objekte u Istočnom Sarajevu gdje se okupljaju kriminalci.

Svjesni da im državni organi neće pomoći, oni tamo u kovertama ostavljaju ceduljice s imenom vozila i brojem telefona. Potom ih automafijaši kontaktiraju i vrate im automobil, ali tek kada za njega daju dodatni novac.

Policija navodi da je ovdje riječ o regionalnoj automafiji koja na meti najčešće ima luksuzne automobile novijeg datuma proizvodnje. Najčešće se kradu automobili marke “folksvagen”, zatim “škoda”, a slijede “audi”, “BMW” i “reno”. Često kriminalci iz BiH “rade” po narudžbinama kriminalnih krugova iz drugih balkanskih država, među kojima je i Crna Gora.

,,Godišnje se pronađe 100 do 120 vozila ukradenih u BiH, i to najviše u Crnoj Gori, Albaniji, Rusiji, Srbiji i na Kosovu”, kazali su za agenciju Anadolija iz Direkcije za koordinaciju policijskih tijela BiH.

Ti podaci se poklapaju sa podacima Interpola i Europola prema kojima se od sto trideset hiljada ukradenih automobile, oko 60 000 nalazi se na prostoru Crne Gore, 30 hiljada u Bosni i Hercegovini i 25 hiljada na Kosmetu, dok je 15 hiljada ukradenih automobila nove vlasnike našlo je u Hrvatskoj, Makedoniji i užoj teritoriji Srbije.

Prema Monitorovom izvoru iz crnogorske policije u Srbiji je ranije bila najjača takozvana surčinska grupa, sa Ljubišom Buhom Čumetom na čelu. U toj grupi su bili i Milan Narandžić zvani Limun, Ljubomir Jovanović Stakleni. Članovi grupe su takođe bili pokojni Zoran Šijan i Zvonko Plečić.

,,Kraci ove automafijaške grupe stizali su i do Grčke, gdje su imali centar za prekucavanje šasija” – tvdi naš izvor.

On kaže da je u Srbiji bila veoma jaka i kriminalna grupa iz Čačka, koju je predvodio Milan Ostojić, zvani Sandokan. ,,Ova grupa je prebacivala kradene automobile iz Bosne za Srbiju i Kosovo. Šef kosovske automafije je Fadilj Tači” – tvrdi naš izvor iz policije.

On podsjeća i da su se prodajom kradenih automobile sa Kosova i njihovim prebacivanjem do Srbije i Crne Gore bavila braća Veselinovići iz Kosovske Mitrovice.

,,Organizovane kriminalne grupe na Balkanu u ovom poslu tijesno sarađuju, tako da i vozila ukradena u Srbiji završavaju na Kosovu” – kaže naš izvor.

Prema pisanju medija jedan kanal automafije vodi ka Moldaviji, Ukrajini, Bjelorusiji i Rusiji, dok drugi preko Bugarske ide ka Turskoj i dalje ka Iraku i Siriji. Policija je zabilježila slučajeve da su vozila srednje klase ukradena u Srbiji završila kod kupaca u Sibiru ili na auto-pijaci u Damasku gdje niko i ne provjerava dokumentaciju.

Policijski eksperti objašnjavaju da su poslovi u automafiji strogo podijeljeni. Zna se ko krade, ko je zadužen za falsifikovanje dokumentacije, ko za prekucavanje broja šasije i motora, a ko je zadužen za prodaju.

Kradljivci dobro poznaju elektroniku i u stanju su da probiju fabričke elektronske kodove, da dekodiraju ključeve skupih vozila i čak da isključi satelitsko praćenje. Osobe zadužene za falsifikovanje dokumentacije imaju lažne pečate i svu potrebnu papirologiju koja je potrebna za legalizovanje lažnjaka. Osobe zadužene su za prekucavanje broja šasije i motora, posjeduju specijalne mašine za brisanje starog i ukucavanje novih brojeva, a taj proces se odvija u improvizovanim automehaničarskim radnjama. Prodavci su zadnji u lancu.

,,Ovaj posao je cvjetao u vrijeme ratova na prostorima bivše Jugoslavije. Centar za prodaju i registraciju kradenih automobila bio Beli Manastir. Taj vid šverca nije zanemarljiv, ali je znatno manji nego ranije, posebno u Crnoj Gori” – kaže Monitorov policijski izvor. Nekad je to bio u Crnoj Gori, javni državni posao.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

DRUŠTVO

MMF O NAJAVAMA PROGRAMA EVROPA SAD 2: Visokorizično i inflatorno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok iz Vlade ponavljaju šta sve neće (zaduženja, povećanje PDV-a), nikako da saznamo šta namjeravaju uraditi kako bi, nakon obećanog povećanja minimalnih i prosječnih zarada, državne finansije ostale održive. To je razlog više da upozorenjima iz MMF-a posvetimo dužnu pažnju

 

Vladin program Evropa sad 2 i dalje je tajna. Ipak, klub onih koji upozoravaju na neželjene posljedice najavljenog povećanja zarada na račun smanjenja ili potpunog ukidanja doprinosa za penziono osiguranje, dobio je još jednog člana. Međunarodni monetarni fond (MMF).

Značajan dio nedavnog izvještaja MMF-a za Crnu Goru odnosi se na izborna obećanja pokreta Evropa sad Milojka Spajića „koja nijesu sadržana u prijedlogu budžeta za 2024. godinu ili u srednjoročnim projekcijama vlasti, uključuju i djelimično ili potpuno ukidanje penzijskih doprinosa“. Prije svega, iz MMF-a su u fokus svoje analize stavili najavljeno povećanje minimalne plate sa  sadašnjih 450 na 700 eura, i prosječne zarade  sa februarskih 820 na 1.000 eura mjesečno.

Ni analitičarima MMF-a nijesu poznati detalji „reforme“ koju Spajić i njegovi najbliži saradnici najavljuju za kraj ove ili početak naredne godine. Ali su i oni, poput većine ovdašnjih analitičara, došli do zaključka da se tajna najavljenog povećanja minimalne i prosječne zarade krije u prevođenju bruto u neto platu. Čime bi državna kasa ostala bez, još uvijek nepoznatog, dijela prihode koji je ove godine planiran na 560 miliona. „To bi dovelo do značajnog pogoršanja fiskalne pozicije (države Crne Gore – prim. Monitora)“, navodi se u Izvještaju. Uz konstataciju: „Povećanje plata takođe bi dovelo do veće inflacije“.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POLITIKA U LOKALU: Novi izbori, stari principi   

Objavljeno prije

na

Objavio:

Funkcionerske kampanje, prljavi obračuni na društvenim mrežama, kršenje koalicionih sporazuma, ostavke, krize, nepoštovanje ženskih kvota – samo su neki od detalja političke scene u lokalu. Sve u svemu – ništa novo. U odnosu na vrijeme DPS-a, razlika je tek – hiperpordukcija partija

 

Bliže se izbori u dvije crnogorske opštine, Budvi i Andrijevici. Izbori u Budvi održaće se 26. maja, a oni u Andrijevici  2. juna.  I bez izbora, Ulcinj je promijenio vlast. Dok u Šavniku izbori i dalje traju. Gotovo dvije godine.

Funkcionerske kampanje, prljavi obračuni na društvenim mrežama, kršenje koalicionih sporazuma, ostavke, krize, nepoštovanje ženskih kvota – samo su neki od detalja trenutne političke scene u lokalu. Sve u svemu – ništa novo. U odnosu na vrijeme DPS-a, razlika je tek – hiperpordukcija partija.

U Budvi će građani te primorske opštine moći da glasaju za devet lista. Analitičari ne očekuju da bi neka od izbornih lista sama mogla osvojiti vlast, koja će se u tom slučaju morati organizovati kroz postizborne koalicije.

Da pobjeda jedne liste ne garantuje stabilnost, u Budvi smo već imali prilike da vidimo. Iako je na prethodnim lokalnim izborima apsolutnu pobjedu u tom gradu odnio bivši Demokratski front, njihov mandat protekao je u svađama i konačnom raskolu, što je Budvu dovelo do hronične krize. Plus hapšenje bivšeg gradonačelnika Mila Božovića, koji je dugo ključna gradska pitanja rešavao iz Spuža.

Bivši DF ovog put ide u dvije kolone.  Na jednoj strani je široka koalicija nekadašnjih članica tog političkog saveza. Lista nosi naziv Za budućnost Budve – Budva otvoreni grad, a čine je – NSD, PzP, DNP, SNP, Ujedinjena Crna Gora, Prava Crna Gora, Slobodna Crna Gora i Demos.  S druge strane je Grupa građana Budva naš grad  koju predvodi aktuelni predsjednik Skupštine opštine Nikola Jovanović. Svađe dojučerašnjih saboraca, kako iz lokala izvještvaju mediji, nastavile su se u predizborno doba i pretvorile u prljavu kampanju u kojima se rivalima spočitava  seksualna orijentacija ili porijeklo.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SEZONSKI RADNICI U TURIZMU: Manjak ,,goriva” u motoru crnogorske privrede

Objavljeno prije

na

Objavio:

Priča o hroničnom manjku radnika u turizmu zatiče nas i pred ovogodišnju sezonu. Iako crnogorska ekonomija zavisi od turističke sezone, prosječna plata u turizmu iznosi 760 eura i niža je od prosječne na državnom nivou

 

I ove, kao i svake godine, očekuje se rekordna turistička sezona. A najave protiču uz upozorenja o hroničnom nedostatku radne snage.

I dalje nema zvaničnih podataka koliko nedostaje sezonaca. Umjesto toga imamo procjene koje govore da će ih nedostajati više nego prošle godine i da ta brojka prelazi 30.000.

Iz Zavoda za zapošljavanje najavljuju da će izdati oko 20.000 radnih dozvola za strance, a očekuje se da će strancima za sezonski rad u  turizmu biti izdato oko 5.000 dozvola. Iz MUP-a stižu informacije da je ovogodišnja kvota dozvola za privremeni boravak i rad stranaca 29.000, od čega je za sezonsko zapošljavanje planirano samo 2,5 hiljada dozvola.

Tokom prošle godine izdato je 2.710 sezonskih radnih dozvola. Najviše za državljanje Srbije 1.603, BiH 283, Kosova 234, Sjeverne Makedonije 152, a ispod sto za državljanje Turske, Rusije, Albanije, Indije, Meksika, Argentine.

Iako je broj nezaposlenih u Crnoj Gori krajem aprila bio preko 36.000, dovoljan da podmiri sve potrebe za radnom snagom, podsticaji za nezaposlene da rade sezonski se nijesu bitno promijenili u odnosu na prethodnu godinu.

Posebno za mlade, Hrvatska je atraktivnija za sezonske poslove u odnosu na Crnu Goru. U 2023. godini u Hrvatskoj je izdato 1.488 dozvola za boravak i rad crnogorskim državljanima, a u prava dva mjeseca 2024. godine 194 dozvole, navodi Forbes Crna Gora.

U Hrvatskoj kuvari/ce zarađuju od 1.400 do 2.500 eura, pica i roštilj majstori zarađuju oko 1.500 eura, pomoćni radnici u kuhinji od 1.000 do 1.300 eura, sobarice 1.200 eura, a zarada konobara/ca kreće se od 1.000 eura plus bakšiš.

Većina oglasa na sajtu Zavoda za zapošljavanje Crne Gore nema u opisu visinu plate. Oglasi u kojima se zainteresovanima daje uvid u platu govore od tome da su one niže od onih u Hrvatskoj. Tako u oglasima Zavoda za zapošljavanje sobaricama se nude plate od 450 do 600 eura, kuvarima od  450, 950 i 1.200, šankerima 600, perač suđa 600, noćni recepcionar 600, pomoćni radnik u kuhinji 1.000, pomoćna kuvari/ica od 700 do 850, poslastičarka 700…

Prema podacima Monstata plate u turizmu u prvom kvartalu ove godine su iznosile 760 eura i niže su od prosječne na državnom nivou koja iznosi 821 euro. Državni službenici, na primjer, imaju veće prosječne plate od turističkih djelatnika iako crnogorska ekonomija zavisi od turizma. Prema podacima Centralne banke, prošla turistička sezona je bila rekordna, ostvaren je prihod od 1,5 milijardi eura. Ukupno učešće turizma u bruto domaćem proizvodu Crne Gore je najveće u Evropi, prošle godine je iznosilo 22 odsto. Zato, turistički poslenici i ističu da je turizam motor crnogorske privrede, koji generiše saobraćaj, trgovinu, poljopriivredu i ostale usluge.

Pored većih zarada, sezonci iz Crne Gore i regiona više idu u Hrvatsku jer tamo sezona duže traje, pa su često angažovani šest i više mjeseci. Tokom mjeseci kada se ne radi, u Hrvatskoj država ovim radnicima plaća dio plate da bi se oni i sljedeće sezone vratili. O ovoj ideji i uvođenju kategorije ,,stalni sezonski radnik“ u Zakonu o radu govoreno je i prethodne godine.

Iz Privredne komore Crne Gore su istakli da  bi se uvođenjem ove kategorije ublažio problem nedostatka sezonskih radnika, jer bi se nezaposlene osobe motivisale da se prekvalifikuju i imaju sigurno stalno sezonsko zaposlenje i primanja tokom cijele godine u skladu sa pozitivnim iskustvima zemalja EU. Prema tom konceptu rješenje je da sezonski radnik radi pola godine, dok bi dio plate preostalih šest mjeseci plaćala država. U prevodu imali bi osiguranje, sigurnost radnog mjesta, mogli nešto da planiraju, da dignu kredit…

Nade da će ovo rješenje zaživjeti tokom ove sezone izjalovile su se, a ministarka rada i socijalnog staranja Naida Nišić najavila je da bi ovaj model mogao biti spreman za uvođenje tek sljedeće godine. Slijede analize, promjene Zakona o radu i drugih zakona, pa dokle se stigne.

Nedavno je iz Odbora Udruženja za turizam i ugostiteljstvo Privredne komore (PKCG) navedeno da je i pored rekordnih prihoda, prethodne sezone zabilježen rast troškova u dijelu zarada, nedostatka radne snage i nabavke, zbog čega poslovni rezultati nijesu bili na očekivanom nivou, ali da su turistički poslenici, uprkos svemu, zadovoljni.

Poslodavci svake godine i pored hroničnog manjka radnika apostrofiraju troškove zarada. Česta su i čuđenja kako i zašto niko neće da radi iako su plate koje oni nude ,,astronomske”. Novina je da su, uprkos svemu, zadovoljni i svojim profitom.

Zbog nemanja snijega, zimske turističke sezone skoro da nije bilo. U prvih par mjeseci zabilježena je manja posjeta nego protekle godine. Iz Ministarstva turizma tvrde da je razlog tome i veći odlazak Rusa i Ukrajinaca iz Crne Gore.

Predsjednik Odbora Udruženja za turizam i ugostiteljstvo Privredne komore (PKCG) Ranko Jovović najavaljuje da bi predstojeća ljetnja turistička sezona, prema bukingu i rezervacijama hotelskih kapaciteta, trebalo da nadmaši prošlogodišnju. Optimistična očekivanja, prema njegovim riječima, potvrđuju saobraćajne gužve i izletničke ture u predsezoni, kao i dobar buking hotelskih kapaciteta i najave za glavnu sezonu. Ova predviđana je potvrdila i dobra posjećenost za prvomajske praznike.

Da bi preduprijedili rizike, kao i protekle godine kada su na primorju pred sezonu podigli cijene usluga za 15 odsto, rast cijena ponavlja se i ove godine. Zvanični podaci govore da je u prvom kvartalu ove godine u odnosu na isti period prošle u segmentu smještaja i ishrane rast cijena bio 13,5 odsto. Kako se sezona približava rast će biti veći.

 

Šta sezonci traže

Hrvatski mediji su nedavno izvjestili da je prema podacima prikupljenim istraživanjem koje je MojPosao sproveo na temu sezonskog zapošljavanja, u kojem je učestvovalo više od 500 ispitanika, tri četvrtine Hrvata (76 odsto) je barem jednom tokom svoje karijere radilo u sezoni.

Prema istraživanju, najveće prednosti sezonskog posla su sticanje novih znanja i vještina (68 odsto ispitanika), upoznavanje novih ljudi (61 odsto). Tek na trećem mjestu je plata, koja je po pravilu osjetno viša nego u slučaju cjelogodišnjeg zaposlenja (54 odsto). Tu su još boravak na moru (45 odsto) te zanimljivost i atraktivnost posla (44 odsto), a svega šest odsto ljudi smatra da sezonski posao nema prednosti.

Kad je riječ o plati u prosjeku, očekivana mjesečna neto plata za sezonski posao iznosi 1307 eura, što je šest odsto više u odnosu na prošlu godinu.

Očekivanja govore da konobari u prosjeku očekuju mjesečnu platu od 1.408 eura, kuvari bi za svoj rad htjeli minimalno 1.482 eura, sobari mjesečno u prosjeku očekuju minimalno 1.145 eura, recepcionari smatraju da bi za svoj rad trebalo da dobiju minimalno 1.259 eura, prodavci u prosjeku očekuju platu od 1.105 eura, skladištari u sezoni očekuju 1.050 eura, a pomoćni radnik u kuhinji očekuje 1.322 eura.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo