Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Odavde do Sibira i Damaska

Objavljeno prije

na

Podaci koji su se nedavno pojavili u medijima o djelovanju automafije na Balkanu i razmjerama te vrste kriminala i prekograničnog šverca nijesu iznenađenje za Monitorov dobro obaviješteni policijski izvor. On, ipak, smatra, da su razmjere šverca ukradenih automobila u posljednjim godinama mnogo manje nego ranije. No, prema bosanskoj agenciji Anadolija kriminalne grupe na Balkanu krađom automobila godišnje inkasiraju nevjerovatnih osam milijardi eura. ,,Regionalna automafija veliki je problem na teritoriji Balkana, a jedan od kraka te organizacije zahvata i glavni grad Crne Gore. Sudeći po zahtjevima evropskih osiguravajućih kuća, na Balkanu se potražuje čak 130.000 ukradenih vozila” – podaci su ove bosanske agencije

U Bosni i Hercegovini dnevno se ukradu najmanje tri četvorotočkaša, navode u agenciji Anadolija, koja se kasnije pronalaze u Crnoj Gori, Albaniji, Rusiji, Srbiji i na Kosovu. Automobili se masovno kradu u Srbiji, BiH, Hrvatskoj, Crnoj Gori, Kosovu. Prema podacima Interpola i Europola, centri automafije na Balkanu su Sarajevo, Banja Luka, Bijeljina, Podgorica, Priština, Sofija, Skoplje, Beograd, Novi Sad, Šabac, Split i Zagreb.

,,Samo na području Federacije BiH, automafija je u prvom polugodištu 2012. godine u nepoznatom pravcu odvezla 526 vozila, što predstavlja rast od skoro 30 odsto u odnosu na prethodnu godinu. U nekim djelovima BiH broj ukradenih vozila je porastao i za 900 odsto. Najviše ih je pokradeno u Sarajevskom Kantonu – 340” – prenose mediji.

Monitorov izvor iz crnogorske policije tvrdi da je Bosna centar automafije, i da u toj državi djeluje naviše kriminalnih grupa sa tom profilacijom. On kaže da je najača grupa koju predvodi izvjesni Ivan Franić iz Viteza.

,,Članovi ove grupe su iz raznig bosanskih gradova, ali djeluju zajednički u krađama, prekucavanjima brojeva šasija, farbanju, pa i rastavljanju i prodavanju u djelovima” – objašnjava naš izvor.

Prema njegovim riječima u Bosni i Hercegovni je takođe jaka kriminalna grupa koja djeluje sa područja Prnjavora i koju predvodi Slaviša Gatarić, koji je kao paravan koristio autootpad u Donjim Štrpcima.

On tvrdi i da je jedanu od najpoznatijih kriminalnih grupa u BiH imao Sanel Kreho iz Sarajeva, ali da je ova grupa ranije razbijena.

Mediji prenose da se automafija osjeća toliko moćno i nezavisno da, prema riječima policijskih službenika, očajni vlasnici ukradenih vozila sami posjećuju ugostiteljske objekte u Istočnom Sarajevu gdje se okupljaju kriminalci.

Svjesni da im državni organi neće pomoći, oni tamo u kovertama ostavljaju ceduljice s imenom vozila i brojem telefona. Potom ih automafijaši kontaktiraju i vrate im automobil, ali tek kada za njega daju dodatni novac.

Policija navodi da je ovdje riječ o regionalnoj automafiji koja na meti najčešće ima luksuzne automobile novijeg datuma proizvodnje. Najčešće se kradu automobili marke “folksvagen”, zatim “škoda”, a slijede “audi”, “BMW” i “reno”. Često kriminalci iz BiH “rade” po narudžbinama kriminalnih krugova iz drugih balkanskih država, među kojima je i Crna Gora.

,,Godišnje se pronađe 100 do 120 vozila ukradenih u BiH, i to najviše u Crnoj Gori, Albaniji, Rusiji, Srbiji i na Kosovu”, kazali su za agenciju Anadolija iz Direkcije za koordinaciju policijskih tijela BiH.

Ti podaci se poklapaju sa podacima Interpola i Europola prema kojima se od sto trideset hiljada ukradenih automobile, oko 60 000 nalazi se na prostoru Crne Gore, 30 hiljada u Bosni i Hercegovini i 25 hiljada na Kosmetu, dok je 15 hiljada ukradenih automobila nove vlasnike našlo je u Hrvatskoj, Makedoniji i užoj teritoriji Srbije.

Prema Monitorovom izvoru iz crnogorske policije u Srbiji je ranije bila najjača takozvana surčinska grupa, sa Ljubišom Buhom Čumetom na čelu. U toj grupi su bili i Milan Narandžić zvani Limun, Ljubomir Jovanović Stakleni. Članovi grupe su takođe bili pokojni Zoran Šijan i Zvonko Plečić.

,,Kraci ove automafijaške grupe stizali su i do Grčke, gdje su imali centar za prekucavanje šasija” – tvdi naš izvor.

On kaže da je u Srbiji bila veoma jaka i kriminalna grupa iz Čačka, koju je predvodio Milan Ostojić, zvani Sandokan. ,,Ova grupa je prebacivala kradene automobile iz Bosne za Srbiju i Kosovo. Šef kosovske automafije je Fadilj Tači” – tvrdi naš izvor iz policije.

On podsjeća i da su se prodajom kradenih automobile sa Kosova i njihovim prebacivanjem do Srbije i Crne Gore bavila braća Veselinovići iz Kosovske Mitrovice.

,,Organizovane kriminalne grupe na Balkanu u ovom poslu tijesno sarađuju, tako da i vozila ukradena u Srbiji završavaju na Kosovu” – kaže naš izvor.

Prema pisanju medija jedan kanal automafije vodi ka Moldaviji, Ukrajini, Bjelorusiji i Rusiji, dok drugi preko Bugarske ide ka Turskoj i dalje ka Iraku i Siriji. Policija je zabilježila slučajeve da su vozila srednje klase ukradena u Srbiji završila kod kupaca u Sibiru ili na auto-pijaci u Damasku gdje niko i ne provjerava dokumentaciju.

Policijski eksperti objašnjavaju da su poslovi u automafiji strogo podijeljeni. Zna se ko krade, ko je zadužen za falsifikovanje dokumentacije, ko za prekucavanje broja šasije i motora, a ko je zadužen za prodaju.

Kradljivci dobro poznaju elektroniku i u stanju su da probiju fabričke elektronske kodove, da dekodiraju ključeve skupih vozila i čak da isključi satelitsko praćenje. Osobe zadužene za falsifikovanje dokumentacije imaju lažne pečate i svu potrebnu papirologiju koja je potrebna za legalizovanje lažnjaka. Osobe zadužene su za prekucavanje broja šasije i motora, posjeduju specijalne mašine za brisanje starog i ukucavanje novih brojeva, a taj proces se odvija u improvizovanim automehaničarskim radnjama. Prodavci su zadnji u lancu.

,,Ovaj posao je cvjetao u vrijeme ratova na prostorima bivše Jugoslavije. Centar za prodaju i registraciju kradenih automobila bio Beli Manastir. Taj vid šverca nije zanemarljiv, ali je znatno manji nego ranije, posebno u Crnoj Gori” – kaže Monitorov policijski izvor. Nekad je to bio u Crnoj Gori, javni državni posao.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

DRUŠTVO

POVEĆANJE PLATA I PROSVJETA: Nijesu na spisku prioriteta

Objavljeno prije

na

Objavio:

I pored obećanja nove vlade da će, nakon zdravstva, njima prvima biti povećana plata, prosvjetni radnici su strpani, kako kažu, u isti koš sa ostalima. O najavljenom povećanju koje će obuhvatiti sve zaposlene u Crnoj Gori malo znaju jer dijaloga sa Ministarstvom nema

 

Prosvjetni radnici koji su, pored zdravstvenih, već godinu i po u prvoj liniji borbe protiv korona virusa – ponovo se osjećaju izigranima. Prema podacima Monstata prosječna plata u zdravstvu je za 100 eura veća od one u prosvjeti, a za razliku od prosvjetara, zdravstveni radnici su dobili obećanje o povećanju plate za 12 odsto, pored onog od 17 odsto koje će od početka sljedeće godine, kako je najavljeno, sljedovati sve zaposlene u Crnoj Gori.

Povećanje koje je najavljeno za sve u Ministarstvu prosvjete, nauke, kulture i sporta pripisali su kao svoj uspjeh, pa su najavili da će zarade prosvjetnih radnika od 1. januara 2022. godine biti veće za 17 odsto. Iz resora Vesne Bratić poručuju da su od početka mandata pokazali i dokazali da su im na prvom mjestu djeca i prosvjetni radnici, što je misija i vizija koja mora biti primarna, posebno u resoru prosvjete.

„Jako smo nezadovoljni činjenicom da smo i pored obećanja ministra finansija i socijalnog staranja Milojka Spajića, datom na našem prvom zajedničkom sastanku u januaru mjesecu ove godine, da će prosvjetni radnici poslije zdravstvenih biti prva adresa sa kojom će razgovarati u vezi sa povećanjem njihovih zarada, ostali, da tako kažem, u košu sa ostalim zaposlenima u Crnoj Gori. Bez ulaganja u obrazovni sistem i plata prosvjetnim radnicima nema napretka društva u cjelini. Sve ozbiljne zemlje, sa uspješnim ekonomijama, najviše izdavajaju upravo za prosvjetu“, kaže za Monitor Nikolaj Knežević, potpredsjednik Sidikata prosvjete Crne Gore (SPCG).

Posebnu brigu o obrazovanju najavio je i premijer Zdravko Krivokapić u svom ekspozeu. I pored najava, posljednje povećanje postignuto je u socijalnom dijalogu i pregovorima sa prethodnom Vladom. Tada su se plate u prosvjeti uvećale za devet odsto 2020. i početkom januara 2021. dodatnih tri odsto. Trenutno se kreću malo iznad državnog prosjeka, po posljednjim podacima Monstata za avgust ove godine prosječna zarada u prosvjeti iznosi 553 eura.

„Nesumnjivo su zapošljeni u zdravstvu i prosvjeti ponijeli najveći teret odgovornosti od početka pandemije COVID-19 virusa. Iako su ti sektori pokazali da su u ovim kriznim situacijama u stanju da idu i preko sopstveih
granica, to se i dalje ne cijeni adekvatno, a posebno kad je riječ o zapošljenim u prosvjeti“, kaže za Monitor Snežana Kaluđerović, viša pravna savjetnica u Centru za građansko obrazovanje (CGO). Ona smatra da je neobjašnjivo što najavljeni talas povećanja zarada nije kao posebnu kategoriju prepoznao i zapošljene u prosvjeti i što pitanje njihovih zarada nije zasebno razmatrano od strane resornih ministarstava.

„S obzirom da nacrt Zakon o budžetu još nije ni podnešen Skupštini, prostor za ispravljanje ove greške postoji. Vjerujemo da bi to imalo stimulativan uticaj na prosvjetne radnike, koji  tokom pandemije, za razliku od zdravstvenih radnika, nisu imali dodatke na zaradu na račun povećanog
obima rada. CGO podsjeća da su nove okolnosti rada nastavnika pedagoški vrlo zahtjevne i da je količina nastavnog materijala ostala ista, dok je količina odgovornosti i obaveza nastavnika samo rasla“, kaže Kaluđerović.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POKRENUT POSTUPAK ZA VRAĆANJE CITADELE U BUDVI: Sporna privatizacija kulturnog dobra

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dajući nekoliko stanova u Tivtu, biznismen Branko Ćupić postao je vlasnik objekata od 684 m2 i parcela površine blizu tri hiljade kvadrata, vrijednog kulturno-istorijskog nasljeđa u Budvi

 

Skandalozna razmjena nepokretnosti između Ministarstva odbrane SRJ i privatne firme Imobilia sa Svetog Stefana, čiji je vlasnik kontroverzni biznismen Branko Ćupić, obavljena u decembru 1992. godine, ne prestaje da intrigira građane Budve, koji se ne mire sa tim da je jedan od značajnijih  spomenika kuture drevne Budve, na volšeban način trajno prešao u privatne ruke.

Sekretarijat za zaštitu imovine opštine Budva započeo je prije dvije godine postupak za poništenje Ugovora o razmjeni nepokretnosti u cilju zaštite prava i interesa Opštine Budva i države Crne Gore, obraćajući se instituciji Zaštitnika imovinsko pravnih interesa CG. Na dopise Sekretarijata, koje potpisuje Đorđe Zenović, odgovora nije bilo sve do nedavno, kada je iz Podgorice stigao dopis Zaštitnika, Bojane Ćorović, kojim se traži dostava kompletne dokumentacije o Citadeli i sudskom sporu vođenom od 1993. do 1998. u Osnovnom sudu u Kotoru.

Tvrđava Citadela uzdiže se nad Starim gradom, zahvata površinu od ukupno 2.650 kvadrata, odnosno 8 odsto površine stare Budve. Tu je izgrađeno više objekata ukupne površine 650 m2, dok je ostao slobodan prostor koji čine prolazi, terase, kule, stražare… Nakon zemljotresa slobodan prostor na Citadeli adaptiran je za pozorišne scene tada uspješnog budvanskog festivala Grad teatar.

Kupoprodaja Citadele između Ministarstva odbrane SRJ – VP Podgorica, kao vlasnika tvrđave i Branka Ćupića uznemirila je tada građane Budve. Iza ustupanja značajnog kuturnog dobra prebogatom biznismenu stajali su tada pojedini funkcioneri DPS-a, među kojima i Svetozar Marović. Ugovorom o razmjeni  Ministarstvo odbrane prenijelo je na preduzeće Imobilia tri nepokretnosti, objekat austrougarske kasarne korisne površine 615 m2, staru kulu od 56 kvadrata i suterenski prostor ispod velikog platoa od 12,50 kvadrata. To je ukupno 684,39 m2.

Zauzvrat, Imobilia je preuzela obavezu da Ministrastvu odbrane preda isto toliko, 680 m2 stambene površine na lokaciji Delfin u Tivtu, u stanovima koji tek treba da se sagrade. Građani su ogorčeni ovakvom razmjenom po kojoj je  kvadrat na budvanskoj Citadeli vrijedio isto koliko i kvadrat u nekoj stambenoj zgradi u Tivtu.

Pored toga, Ministarstvo odbrane ustupa Ćupiću na korišćenje cjelokupan neizgrađen prostor Citadele, za koji navode da predstavlja gradsko građevinsko zemljište, površine nešto manje od 3.000 kvadrata. U međuvremenu, kupac je korišćenje pretvorio u vlasništvo, te je u katastru nepokretnosti pod firmom Citadela d.o.o, uknjižen kao vlasnik cijelog prostora.

Dakle, za nekoliko stanova u Tivtu, biznismen Ćupić postao je vlasnik objekata od 684 m2 i parcela površine blizu tri hiljade kvadrata, vrijednog kulturno-istorijskog nasljeđa u Budvi.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ZNACI: Zbog ugrožavanja sigurnosti novinarke tri mjeseca zatvora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Božidar Filipović osuđen na tri mjeseca zatvora zbog ugrožavanja sigurnosti Milke Tadić-Mijović. Ovakve, preblage presude, ohrabruju nasilje nad novinarima.

 

Božidar Boško Filipović (56) osuđen je u srijedu na tri mjeseca zatvora zbog ugrožavanja sigurnosti direktorice Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore Milke Tadić-Mijović.

Tu odluku donijela je sutkinja Osnovnog suda u Kotoru Momirka Tešić, koja je Filipoviću produžila pritvor. U njenoj sudnici saslušani su svjedoci, a sutkinja je nakon više opomena, udaljila Filipovića iz sudnice. Tokom iznošenja završnih riječi, državna tužiteljka Anđa Radovanović tražila je da se produži pritvor Filipoviću.

Punomoćnik oštećene Tadić-Mijović, advokat Aleksandar Đurišić u završnim riječima ocijenio je da je dokaznim postupkom nesumnjivo utvrđeno činjenično stanje, odnosno dokazano da su ostvareni elementi bića krivičnog djela koje se optužnim predlogom Filipoviću stavlja na teret. On je istakao da dugogodišnja novinarka ne podnosi imovinsko-pravni zahtjev i da se pridružuje krivičnom gonjenju okrivljenog Filipovića.

Đurišić je istakao da, kada se radi o otežavajućim okolnostima, podržavaju završne riječi tužiteljke: ,,I smatramo da su dvije osnovne – njegovo (Filipovićevo) nepriznavanje djela i neiskreno odnos sa jedne strane, a sa druge povrat u konkretnoj pravnoj stvari, čak i specijalni, što se vidi iz izvoda kaznene evidencije”.

Branilac okrivljenog, advokatica Slavica Ilić, u završnim riječima tražila je ukidanje pritvora Filipoviću. Isto je tražio i okrivljeni.

Podsjetimo – sredinom avgusta Filipović je psovao i prijetio novinarki, na parkingu u Petrovcu kod supermarketa Voli. Novinari Vijesti lažu, pišu bez dokaza protiv škaljaraca i Mila Đukanovića, ispričala je detalje napada na nju Tadić – Mijović. Prijetnje su se ređale od toga da će izbušiti gume do toga da pojedine treba ubiti. Policija je ovoga puta brzo reagovala, pa je Filipovića uhapsila za manje od pola sata.

Filipović, bivši bokser koji je u policijskoj evidenciji označen kao bezbjednosno interesantno lice, ni u jednoj fazi postupka nije priznao krivicu, već je tvrdio da je pokušavao da novinarku zaštiti od verbalnog napada izvjesne osobe u trenutku dok se parkirala.

Njega je sud u Beogradu u julu 2018. osudio  na 11 mjeseci kućnog pritvora zbog prijetnji smrću predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću i bivšem ministru MUP-a Nebojši Stefanoviću. On je skinuo ,,nanogicu” i utočište našao u Crnoj Gori, gdje je ubrzo uhapšen nakon što je u jednom petrovačkom kafiću vitlao pištoljem i prijetio osoblju i gostima. Beogradski mediji su pisali da srpsko tužilaštvo i sud razmatraju da Crnoj Gori pošalju zahtjev za uvažavanje presude srpskih sudova, na osnovu koje će Filipović biti poslat u zatvor.

,,Kod specijalnog povrata vrlo je neuobičajeno da se dobije ista kazna kao i ranije, obično se dobija oštrija kazna u ovom slučaju najmanje dvostruko veća”, kaže za Monitor advokat Aleksandar Đurišić. ,,Ići će  žalba koju će na prvostepenu presudu, ne sumnjam u to, uložiti tužilaštvo. Vidjećemo  kakav će biti epilog pravosnažne presude”.

Ovakve,  preblage presude,  ohrabruju nasilje nad novinarima.

P.NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo