Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Krivo srastanje

Objavljeno prije

na

Državni činovnici u Crnoj Gore, da poštuju zakon, ne bi smjeli da zloupotrebljavaju svoje funkcije u predizborne svrhe. Neke evropske zvaničnike ovdašnji zakoni ne obavezuju, a najblaže rečeno, dobar ukus im ne smeta da vlastima direktno pomažu u predizbornoj kampanji. Svaki čas neko od namjernika iz Evrope impresioniran je napretkom Crne Gore. U čemu – ne zna se – ali vlastima bolji marketing teško da je moguće obezbijediti. Posljednji je impresioniran Jelko Kacin, izvjestilac Evropskog parlamenta za Balkan. Nakon njegovog sastanka sa potpredsjednikom Vlade i ministrom pravde i ljudskih prava Duškom Markovićem stigla je raskošna vijest da ,,Crna Gora predstavlja pozitivan primjer cijelom regionu kad je riječ o pristupanju EU i NATO”. Zvanično: „Zaključeno je da je uspjeh Crne Gore ujedno i uspjeh politike proširenja EU i generator progresa za ostale države u regionu”.

Pored uloge izvjestioca, Kacin se pojavio i u svojoj liberalnoj modifikaciji. Kao predsjedavajući evropske Alijanse liberala i demokrata za Zapadni Balkan susreo se da predsjednikom Liberalne partije Crne Gore Andrijom Popovićem. Riječ je o partiji nastaloj od ostatka ostataka od ostataka nekadašnjeg Liberalnog saveza, od nastanka čvrsto vezanoj za DPS.

,,Predsjednik Popović je informisao Kacina o Odluci Glavnog odbora LPCG o sklapanju sporazuma o koalicionoj saradnji sa Demokratskom partijom socijalista na parlamentarnim izborima koji će se održati 14.10. 2012. Konstatovano je da će ta Odluka još više približiti Crnu Goru Evropskoj uniji”. Pored toga, ,,zajednički je zaključeno da je veoma važno da crnogorski liberali učestvuju u započetom pregovaračkom procesu Crne Gore sa EU, jer bi mu to dalo novi kvalitet”.

To nije sve i nije kraj. Kacin je svojim prisustvom uveličao i zajedničku sjednicu predsjedničkog kolegijuma i savjeta Liberalne partije Crne Gore. Skup je poslužio i kao priprema za treću regionalnu konferenciju liberala, koja će 14. i 15. septembra biti održana u Budvi.

Stvar je prosta: funkcija specijalnog izvjestioca sasvim ozbiljno zvuči i morala bi podrazumijevati objektivnost izvjestioca i izvještaja. Ovdje više nije riječ o navijanju u kampanji, već o direktnom uključivanju u nju.

Jelko Kacin nije ni prvi, sigurno ni posljednji od kog nam stižu poruke suprotne od onoga što se smatra evropskim vrijednostima. Nema evropskog izvještaja o izborima u Crnoj Gori u kojem nije naglašeno da treba spriječiti miješanje državnih i partijskih funkcija u kampanji. Kad dođu živi ljudi, međutim, nekako se razgale. Tako je, uoči lokalnih izbora u Tivtu i Herceg Novom, odgovarajući na konstataciju da članovi vlade zloupotrebljavaju svoje funkcije učešćem u predizbornim aktivnostima, poslanica Evropskog parlamenta Doris Pak kazala da se takve kampanje dešavaju i u njenoj zemlji, te da se ona ne bi ljutila ako bi vlada vodila kampanju na lokalnim izborima.

Lijepo je biti staložene prirode, samo, ako bi desetak minuta, možda u avionu, posvetila razmišljanju na datu temu, moguće da bi poslanica Pak uvidjela izvjesne razlike između svoje i zemlje u kojoj se vlast nije promijenila više od dvadeset godina. Uočiti srastanje države i partije ovdje zaista nije teško.

Posmatraće nas još, iako se Demokratska partija socijalista bila izjasnila da smo mi tako demokratski napredovali da nam nikakvi posmatrači ne trebaju. Praćenje izbora u Crnoj Gori najavile su Parlamentarna skupština OEBS-a i OEBS-ova Kancelarija za ljudska prava i demokratske institucije, kao i misija Parlamentarne skupštine Savjeta Evrope.

Na prošlim izborima, bili su impresionirani. ,,Izborni dan je bio istinski impresivan. Nema sumnje da su ovi izbori dodatno ojačali demokratiju u Crnoj Gori” rekao je Roberto Bateli, šef delegacije Parlamentarne skupštine OEBS-a, nakon izbora 2009. Bateli je tada precizirao kako se optužbe o kupovini ličnih karata mogu čuti u svim zemljama u regionu. ,,Nekada se pitam da li se te glasine namjerno šire sa ciljem da se destabilizuje razvoj i ometu dalje demokratske promjene”.

,,Osjetili smo dozu pritiska prema običnim građanima, pogotovo onima koji zavise od države, državnih institucija i vlasti, direktno ili indirektno. Ponosan sam na kolegu, parlamentarca iz Norveške, koji je u Baru prisustvovao jednom incidentu. On je bio prisutan kada su se ljudi fotografisali da bi dokazali da su uradili stvari koje su od njih tražene. Mi nalaze ne zasnivamo na navodima već na posmatranju, to jest na onome što sami vidimo. Ne možemo da dajemo ocjene na osnovu indirektnih ili neprovjerenih navoda”, rekao je nakon izbora šef delegacije Parlamentarne skupštine Savjeta Evrope Andreas Gros. Direktan navod kolege iz Norveške otišao je u vjetar, zapravo ostao je incident.

Samo petnaestak dana kasnije Andreas Gros je kazao kako je sudstvo u Crnoj Gori ,,sve samo ne nezavisno od vlasti” i kako stara imovina Komunističke partije ne može više da bude vlasništvo vladajuće partije. ,,Vlast mora još više da radi kako bi zaštitila autonomiju pojedinačnih građana kada se radi o pritisku šefova u državnim i institucijama i kompanijama koje su bliske vlasti (škole, bolnice, TV stanice i drugi). Šefovi pogrešno misle da će najbolje služiti svojim vlastima kada koriste pritisak na svoje zaposlene da favorizuju vladajuće snage.”

Razlika između izjava tokom boravka posmatračkih misija u Crnoj Gori i njihovih zvaničnih izvještaja je ogromna. Nakon izbora 2009. posmatrači ODIHR-a su zabilježili da nedostatak povjerenja javnosti ostaje ,,ključni izazov”, jer su navodi o izbornoj prevari i nejasna podjela između države i partijskih struktura stvorili negativnu atmosferu među biračima.„Ostali izazovi uključuju potrebu za harmonizacijom i reformom izbornog okvira, nedostatak adekvatnih pravnih lijekova i nedovoljno kritičko izvještavanje većine elektronskih medija”. Kako, pored svega toga, opstaje izjava da su izbori fer i demokratski, nije moguće dokučiti.

Broj izjava u kojima se evropski zvaničnici dive napretku Crne Gore nikako nije saglasan sa dokumentima u kojima se naglašava da se Crna Gora mora posvetiti borbi protiv korupcije i organizovanog kriminala. Odobravajući Crnoj Gori početak pregovora o pristupanju Vijeće ministara EU pozvalo je Crnu Goru da se uhvati u koštac sa ranije uočenim problemima u oblasti nezavisnosti i borbi protiv korupcije i organizovanog kriminala. Dio budućih izvještaja o Crnoj Gori biće i izvještaj Europola, zajedničke evropske agencije za suzbijanje kriminala.

Povremeno, poneko od Evropljana, izjavi i kako Crna Gora u borbi protiv korupcije i kriminala mora početi da hvata krupne ribe. Sudeći po njihovim nježnostima u odnosima sa najvišim predstavnicima vlasti, krupne ribe se kriju među čobanima po Durmitoru.

Miloš BAKIĆ

Komentari

DRUŠTVO

DRŽAVA I FALSIFIKOVANE DIPLOME: U redu je to

Objavljeno prije

na

Objavio:

Afera oko lažne diplome pomoćnice direktorice Instituta za javno zdravlje (IJZ) Miljane Pavličić ponovo nas je upozorila na činjenicu da ,,stručnjaka” u javnoj upravi, policiji, obrazovanju, zdravstvu i ostalim oblastima u kojima bilježimo nenapredak ima na hiljade. I nikom ništa

 

Afera oko lažne diplome pomoćnice direktorice Instituta za javno zdravlje (IJZ) Miljane Pavličić razobličila je svu nemoć države i institucija da se uhvate u koštac sa armijom zaposlenih u državnim institucijama kojima na osnovu kupljenih  ili falsifikovanih uvjerenja dobijaju posao i napreduju u službi.

O kakvom se haosu i nekoordinaciji između državnih službi radi govori podatak da je Pavličić za 12 godina koliko radi u IJZ konstantno napredovala u službi i radila na poslovima koji zahtijevaju stručnost. Pored falsifikovane diplome, niko u njenoj ustanovi ali ni u nadležnim ministarstvima kao da nije znao da je ona početkom 2014. proglašena krivom zbog krivičnog djela falsifikovanja isprave.

Prema presudi iz 2014, Pavličić je na sudu priznala krivično djelo lažiranja diplome Hemijskog fakulteta u Beogradu. Sud je tada ocijenio da je ona ,,bila svjesna svog djela, čije je izvršenje htjela, postupajući sa direktnim umišljajem”.  I pored toga sud je cijeneći olakšavajuće okolonosti ,,izrekao uslovnu osudu kojom je utvrdio kaznu zatvora od četiri mjeseca i istovremeno je odredio rok provjeravanja od dvije godine, odnosno da se utvrđena kazna neće izvršiti ako okrivljena za vrijeme od dvije godine od pravosnažnosti presude ne učini krivično djelo”. Kako su sud i ostali provjeravali, dovoljno govori podatak da je Pavličić napredovala u službi i došla do mjesta pomoćnice direktora. Možda bi bila izabrana i za direktoricu da nije bilo višemjesečnog istraživanja novinarki Vijesti koje su razobličile ovaj slučaj.

Da sve nije prošlo bez odjeka, potvrđuje ostavka dosadašnjeg direktora  Instituta za javno zdravlje Igora Galića. ,,Vezano za navode iz medija gdje se pominju falsifikovane diplome, želim jasno da stavim do znanja da se principijelno protivim svakom vidu malverzacija i molim da se istrage u ovom pravcu nastave u cijelom državnom sistemu”, saopštio je Galić.

I kako to obično biva nakon skandala ovakvih razmjera, iz Ministarstva prosvjete i ostalih su najavili da će sada podrobnije ispitivati diplome a iz tužilaštva da će prilježnije ispitati ovaj i ostale slučajeve lažnih diploma.

Za sada se tužilaštvu ne žuri u ispitivanju i kažnjavanju ovakve prakse. Iz Ministarstva prosvjete, nauke i inovacija su nakon izbijanja afere upozorili da su posljednjih godina podnijeli desetine krivičnih prijava protiv lica za koje je dobijena potvrda da su njihove diplome nevalidne, ali da nijedan slučaj nije procesuiran.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

OŽIVLJAVANJE PRAVOSUĐA: Deblokada počela od Ustavnog suda

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministar pravde Andrej Milović (PES) tražio je nedavno od šefa Skupštine Andrije Mandića (ZBCG) da se hitno pokrene dijalog unutar parlamentarne većine, ali i organizuju uporedni sastanci s opozicijom o popuni ključnih pozicija u pravosuđu – jednog mjesta u Ustavnom sudu, tri u Sudskom savjetu, te pozicije vrhovnog državnog tužioca (VDT)

 

Poslanici Skupštine Crne Gore su u drugom krugu sa 56 glasova izabrali Faruka Resulbegovića za sudiju Ustavnog suda. Tako je omogućeno da Ustavni sud, poslije višegodišnje krize, ponovo radi u punom sastavu, sa sedam sudija.

Lokalni izbori prošle godine pokazali su neophodnost funkcionalnog Ustavnog suda (US). Četiri opštine nisu mogle da proglase rezultate izbora i formiraju vlast  nakon što su odbijene žalbe, podnijete opštinskoj izbornoj komisiji, došle do Ustavnog suda. US nije mogao  odlučiti po žalbama jer je nekoliko mjeseci ranije ostao bez kvoruma za odlučivanje, sa samo troje sudija.

Nakon mnogo odugovlačenja i pritisaka međunarodne zajednice, prije svega Evropske komisije (EK), početkom ove godine izabrano je troje sudija US.  Poslanici su  izabrali  Snežanu Armenko, Momirku Tešić i Draganu Đuranović. Alija Beganović i Faruk Resulbegović nijesu dobili dovoljan broj poslaničkih glasova. Izabrane sudije bile su kompromis između tehničke Vlade,  Dritana Abazovića, i velikih koalicija okupljenih oko Demokratske partije socijalista (DPS), Za budućnost Crne Gore i Demokrata.

Kako nije izabran sedmi sudija, Ustavni sud u nekim slučajevima nije mogao  imati većinu. Tako u slučaju ukaza bivšeg predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića da raspusti Skupštinu, Ustavni sud nije mogao da se izjasni da li je on  prekršio Ustav. Odluka o ocjeni ustavnosti izostala jer je troje sudija glasalo da je riječ o pojedinačnom pravnom aktu, a troje  je  bilo protiv.

“Ustavni sud Crne Gore, u sastavu: predsjednik Budimir Šćepanović i sudije – Snežana Armenko, Dragana Đuranović, Milorad Gogić, Desanka Lopičić i Momirka Tešić, u predmetu U-II broj 11/23, nije donio Odluku, jer predlog sudije izvjestioca nije dobio Ustavom propisanu potrebnu većinu”, saopšteno je iz Ustavnog suda.

Nakon  formiranja nove vlasti, lideri vladajuće koalicije istakli su da je reforma pravosuđa prioritet.  Za izbor sudije Ustavnog suda potrebna je dvotrećinska većina (54) u prvom krugu, ili tropetinska (49) u drugom. Ubrzo je pokrenuta  procedura i na red je ponovo došlo glasanje o rukovodiocu ulcinjskog tužilaštva Faruku Resulbegoviću. Bošnjačka stranka (BS)  je tražila da sedmi član US bude Bošnjak. Lider Bošnjačke stranke (BS) Ervin Ibrahimović, je kazao da  Bošnjaka nema u Sudskom i Tužilačkom savjetu, Državnoj revizorskoj instituciji, Centralnoj banci Crne Gore… “Da li Bošnjak može da vjeruje u institucionalni i pravni sistem Crne Gore? Pozivam vas da ne glasate za sedmog sudiju, nego da otvorimo dijalog”, rekao je Ibrahimović.

Poslanik Albanskog foruma Nikola Camaj, ocijenio je da je funkcionalan Ustavni sud prioritet. Kaže da je iznenađen stavovima Bošnjačke stranke. “Nešto što pripada manjinama ne pripada po difoltu najjačoj manjinskoj starnci. U suprotnom bi u našim dokumentima pisalo da ta mjesta pripadaju BS-u”, smatra Camaj.

Skupština je u drugom krugu, glasovima 56 poslanika izabrala Ruselbegovića za sedmog sudiju Ustavnog suda. Uzdržani su bili poslanici iz redova Demokratske partije socijalista i Bošnjačke stranke. Šef poslaničkog kluba DPS-a Andrija Nikolić objasnio je stav DPS: “Upravo iz odgovornosti prema politici multietničke demokratije u Crnoj Gori. Ta odgovornost pripada predstavnicima manjinskih naroda, a ton na današnjoj sjednici je pokazao da saglasnosti nema”.

Poslanik sa liste vladajuće i najjače partije u ovom sazivu Pokreta Evropa sad Seid Hadžić, kazao je da je on Bošnjak i da će se uvijek boriti da predstavnici tog naroda budu na  pozicijama gdje se odlučuje. Tvrdi da je nezadovoljan što „izvjesni period“ u Ustavnom sudu neće biti Bošnjaka. „Ali, nije problem u današnjem kandidatu, nego u prethodnih šest. Mizerno je pričati oko kvota za manjine. Ne interesju me kvote, ako imamo stabilne kandidate – zašto ne bi bilo sedam kandidata koji su Albanci, koji su Bošnjaci”, upitao je.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ŠEŠELJ, CRNA GORA I ODJECI: Da se ne zaboravi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ohrabrujuće su brojne reakcije osude knjige ratnog zločinca Vojislava Šešelja o Draginji Vuksanović Stanković, bivšoj poslanici i liderki SDP. Ali treba poslušati savjet bivšeg premijera Duška Markovića i “tvrdo upamtiti ko nije osudio ovaj sramni napad”.  Pa ne zaboraviti ni ko je  otćutao  mnoge ranije slične napade. I koje su politike izrodile raznorazne šešelje, a koje ih još podržavaju

 

Da, nevjerovatno je što je knjiga sa takvim naslovom uopšte ugledala svjetlost dana, primijetili su neki.  Nije prva koju je isti autor, ratni zločinac, sa raznim vulgarnim naslovima  lansirao u javni prostor. Autor  je odavno  upisan u mračne i krvave stranice regionalne istorije: Vojislav Šešelj,  predsjednik Srpske radikalne stranke (SRS) i haški osuđenik. Naslov njegovog uratka, objavljenog ove godine,  nije za pristojne, a kamoli profesionalne medije.  Pa ni sa mnogo zvjezdica..  Ovoga puta ne meti je bivša poslanica i liderka Socijaldemokratske partije (SDP) Draginja Vuksanović Stanković.

Knjigu je  izdala Šešeljeva izdavačka kuća Velika Srbija, a zavedena je u Narodnoj biblioteci Srbije, sa tiražom od hiljadu primjeraka i predmetnom odrednicom – Srbi – Progoni – Crna Gora – 21. v.  Prije tri godine, u julu 2020 godine, ista izdavačka kuća izdala je Šešeljevu knjigu sličnog naziva. Meta je tada bila Aleksandra Jerkov, funkcionerka tamošnje Demokratske stranske. Ta stranka i Stranka slobode i pravde tada su zahtijevale od srpskog tužilaštva da hitno zabrani njenu distribuciju i prodaju. Ništa. Šešelj je nastavio. Na meti njegovih uradaka prethodno su bili i pokojna predsjednica Komiteta pravnika za ljudska prava (YUCOM) Biljana Kovačević – Vučo, funkcionerka Stranke slobode i pravde Marinika Tepić, lider Lige socijaldemokrata Vojvodine Nenad Čanak

Jerkov je prije objavljivanja Šešeljeve knjige prijavila prijetnje koje je dobila od lidera SRS. Ona je saopštila tada da je “ohrabruje međunarodna i domaća podrška”, ali da ona ne može da “zameni to što nadležni već treći dan ne reaguju na pretnje”. Šešelj joj je uputio prijetnje putem društvene mreže Tviter pošto se javno upitala zašto lideru radikala ni godinu dana posle pravosnažne presude za ratne zločine nije oduzet poslanički mandat u Skupštini Srbije.

I Draginja Vuksanović Stanković je prije objavljivanja posljednjeg Šešeljevog naslova, bila na njegovoj meti.  Zbog uvreda koje je na njen račun  saopštio u programu beogradske TV Hepi u januaru 2022, televizije koja je pod kontrolom Šešeljevog nekadašnjeg partijskog saborca,  danas predsjednika Srbije Aleksandra Vučića,  Agencija za elektronske medije (AEM) je privremeno zabranila emitovanje programa te televizije u Crnoj Gori.

Objavljivanje Šešeljeve knjige o Vuksanović Stanković naišlo je na brojne osude u Crnoj Gori. Reakcije su stigle sa gotovo svih adresa.  Oglasile su se partije na vlasti, ministri, predsjednik države, opozicione partije, civilni sektor…Pokrenuta je i  onlajn peticija kojom se od ministra spoljnih poslova Crne Gore Filipa Ivanovića traži da uputi protestnu notu Srbiji zbog objavljenje knjige Vojislava Šešelja sa uvredljivim, mizoginim naslovom.

“Ovo je nažalost samo posljednji u nizu primjera Šešeljevih vulgarnih i uvredljivih javnih objava. On je i prije gospođe Vuksanović-Stanković na sličan način pokušavao da našteti i ženama prisutnim u javnom životu Srbije, političarkama, novinarkama i aktivistkinjama koje mu nijesu bile po volji, uključujući i Povjerenicu za zaštitu ravnopravnosti Republike Srbije koja je više puta kritikovala njegove ispade kao nezakonite. Tačno je i da se Šešelj jednako vulgarno obrušavao i na svoje neistomišljenike, muškarce, kako iz Srbije tako i iz inostranstva”, navodi se u saopštenju  Akcije za ljudska prava (HRA) i Centra za ženska prava (CŽP).

Ove organizacije  ističu da “koliko god Šešelj bio personalno groteskna i primitivna figura, ne smije se potcijeniti da je on suštinski na vlasti u Srbiji i da ima sistemsku medijsku i drugu podršku države, što i ovaj i sve prethodne slučajeve čini još ozbiljnijim”.

Takođe, ocjenjuju da “brojnost negativnih reakcija na crnogorskoj javnoj sceni povodom ovog događaja “ohrabruje”.

Primijećena su, međutim, i neka ćutanja.  Nakon što se predsjednik parlamenta i jedan od lidera ZBCG nije oglasio ovim povodom, reagovao je DPS tvrdeći da je to ćutanje odobravanje.

„Postoje stvari koje se ne komentarišu i koje su ispod svakog nivoa a to je situacija u kojoj se u knjizi Vojislava Šešelja pominje bivša poslanica Socijaldemokratske partije (SDP) Draginja Vuksanović Stanković” kazao je kasnije  Mandić upitan da to prokomentariše, Šešeljevo djelo. “Gospođa Vuksanović Stanković se više ne bavi politikom i primijetio sam da pojedini to sada žele da nametnu kao temu. Ovolika povika u Crnoj Gori je želja što više nametnuti tu temu ne vodeći računa o ugledu gospođe Vuksanović Stanković. Niti ću to čitati niti ću to komentarisati. Ja ne želim da namećem tu temu i ponavljam, to je ispod nivoa komentarisanja”, preczirao je Mandić

Na portalu Borba, koji se vezuje za bivši Demokratski front, međutim, više nego komentarišu Šešeljevu knjigu. Oni su nakon reakcija i osuda Šešeljevog uratka, objavili i njegovu izjavu tim povodom i dali mu priliku da dodatno vrijeđa bivšu poslanicu SDP-a.  Na kraju teksta ogradili su se konstatcijom da Šešeljev stav „nije stav redakcije“. Šteta je, naravno, učinjena.

Zanimljive su i reakcije koje su došle iz Demokratske partije socijalista. Iz te partije su kazali da nije prvi put da autor tog ogavnog nedjela napada na ono, u Crnoj Gori, najsvetije – ženu, i to ne bilo koju nego jednu iz reda onih koji su život podredile odbrani vlastite kuće i njenog dostojanstva od „ovih i ovakvih, jadnih i bijednih, kakav je ovaj mrzitelj svega crnogorskoga“.

Neki od napada na “ono najsvetije – ženu”, dolazili su iz krugova bliskih upravo dugogodišnje partije na vlasti. Uz gromoglasno ćutanje poslanika i funkcionera te partije.  Poput slučaja Vanje Ćalović Marković, recimo.

Interesantan je i savjet bivšeg DPS premijera Duška Markovića, nekadašnjeg dugogodišnjeg šefa tajne službe:“… Da manje bilježimo ko je dao podršku Draginji, već dobro i tvrdo da upamtimo ko nije osudio ovaj sramni napad”.

Ohrabrujuće su brojne reakcije osude knjige ratnog zločinca Vojislava Šešelja o Draginji Vuksanović Stanković, bivšoj poslanici i liderki SDP. Ali treba poslušati Markovića i “tvrdo upamtiti ko nije osudio ovaj sramni napad”. I ne zaboraviti ko je  otćutao  mnoge ranije slične napade. I koje su politike izrodile raznorazne šešelje, a koje ih još podržavaju.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo