Povežite se sa nama

MONITORING

ODLAZAK PITERA MANKA: Arapi preuzimaju Porto i Kumbor

Objavljeno prije

na

Promjenu vlasničke strukture u tivatskom nautičko-turističkom kompleksu Porto Montenegro, Monitor je u svojim tekstovima nagovijestio u oktobru 2014. godine. Šesnaest mjeseci kasnije ova ekskluzivna poslovna transakcija na pragu je pune realizacije. Novi vlasnici tivatske marine, hotela, stambenog kompleksa i drugih sadržaja stižu iz Ujedinenih Arapskih Emirata. U pitanju je suvereni investicioni fond Emirata Dubai, Investments Corporation of Dubai (ICD), jedan od finansijski najmoćnijih fondova na Bliskom istoku.

Očekuje se da zvanična potvrda vijesti o definitivnom povlačenju osnivača i većinskog vlasnika kompanije Adriatic Marinas koja upravlja kompleksom, kanadskog biznismena Pitera Manka, bude objavljena na pres konferenciji koja će u upravi Porta biti održana u petak, kada ovaj broj Monitora bude na kioscima. Tada će, najvjerovatnije, biti navedeno ko je sve od akcionara Porto Montenegra prodao svoj udio i po kojoj cijeni, osim Manka, koji zajedno sa svojim sinom Entonijem posjeduje 62 odsto kapitala ove kompanije u Crnoj Gori.

ICD iz Dubaija, jednog od sedam emirata federacije UAE, vlasnik je značajnih kompanija u svojoj zemlji u gotovo svim sektorima, od finansija, naftne industrije, energetike, avioprevoza, nekretnina, trgovine… Na njihovom protfoliju, pored ostalog nalazi se Emirate Airlines, jedna od najbrže rastućih aviokompanija u svijetu, posjeduju vodeću banku, Emirati NBD, u njihovom je vlasništvu Burdž Kalifa u Dubaiju, jedan od najvećih i najpoznatijih nebodera u svijetu.

Za domaću javnost, je posebno zanimljiv podatak da je fond ICD već prisutan u Crnoj Gori preko projekta turističkog kompleksa Portonovi, koji na mjestu bivše vojne kasarne Kumbor u Herceg Novom gradi kompanija Azmont Investments iz Azerbejdžana. Arapi su ušli preko luksuznog hotelskog brenda One&Only, koji će svoj prvi hotel u Evropi izgraditi upravo u Kumboru.

Prema navodima svjetskih medija koji su izvještavali o toj transakciji, fond ICD kupio je u aprilu 2014. godine paket od 46 odsto akcija jednog od najvećih i najluksuznijih hotelskih operatera u svijetu, lanca One&Only od osnivača, kompanije Kerzner International. Kako je oko 25 odsto kapitala posjedovala i firma Istithmar World, podružnica Dubai World, tako su kompanije iz Emirata postale većinski vlasnici i preuzele liderstvo u tom hotelskom lancu, iz kojeg se Sol Kerzner povukao poslije 40 godina od osnivanja.

Nedavno je premijer Milo Đukanović položio kamen temeljac za gradnju hotela One&Only u Kumboru koji će predstavljati esencijalni dio resorta Portonovi. Ukoliko se projekat realizuje, Crna Gora će biti na listi poznatih destinacija širom svijeta na kojima ova hotelska kuća posjeduje ekstravagantne letnjikovce za bogate, poput Bahama, Dubaija, Maurucijusa, Maldiva, Meksika, Južne Afrike, Kine…

Kupovinom Porto Montenegra vlasnici ICD-a, zaokružuju zavidan posjed na dijelu tivatske i hercegnovske obale. Nije poznata cijena ove prvorazredne trgovine, ali se zna šta sve pripada kompaniji Pitera Manka, kome je Vlada prodala nekadašnji Remontni zavod Sava Kovačević za sumu od 3,2 miliona eura, koji je prethodno bio procijenjen na 80 miliona. Manku je ustupljen i zemljišni fond u zoni morskog dobra na rok od 90 godina.

Površina lokacije koju kompanija kontroliše prostire se na 168,52 hektara, prema Studiji lokacije Arsenal. Od toga, na akvatorijum zaliva Boke koji zauzima marina Porto Montenegro, odnosi se 139 hektara. Granica marine na moru ide do 1.500 metara od obale. Kopneni dio atraktivnog zemljišta u zoni morskog dobra na koje Adriatic uživa pravo zakupa, zahvata 234.000 kvadrata. To je prostor na kome se grade poslovni, hotelski i stambeni objekti u sklopu prostarne marine koja raspolaže sa oko 450 vezova za jahte svih veličina, od 15 do 150 metara.

Porto Montenegro je daleko konkurentniji od marina u evropskim zemljama. Pruža usluge sa PDV-om od samo sedam odsto, dok je gorivo za jahte, oslobođeno plaćanja carina i poreza, jeftinije do 45 odsto nego u drugim državama, uz niz drugih olakšica.

Mank je dobio povlastice za korišćenje morske obale. Ugovorom sa JP Morsko dobro kompaniji Adriatic Marinas dozvoljen je prenos prava korišćenja morskog dobra „u cilju omogućavanja finansiranja gradnje objekata na parcelama u okviru Studije lokacije Arsenal”.

Aneksom ugovora koji je potpisao direktor Rajko Barović, zakupcu je omogućeno da zemljište da u zalog za podizanje kredita kod inostranih i crnogorskih banaka ili nekih finansijskih organizacija. Precizirano je, ukoliko dužnik ne izmiri obaveze na vrijeme, pravo zakupa prelazi na zajmodavca, banke ili privatne firme.

Uz ove i mnoge druge beneficije, te privilegovano poslovanje koje je Mank obezbijedio u Crnoj Gori, marina može postići zavidnu cijenu na tržištu ovakvih top nekretnina. Mank je u jednom intervjuu lamentirao o vrijednosti njegovog projekta u Tivtu: ,,Kombinovana vrijednost svih jahti u tivatskoj marini veća je od BDP države Crne Gore”.

Prodajom tivatske marine, ,,igrališta za bogate” kako su pojedini svjetski mediji opisali Porto Montenegro, označen je kraj zlatne poslovne ere vremešnog Kanađanina, koja je dotakla i preporodila Tivat. Pretpostavlja se da je ova odluka posledica Mankovog narušenog zdravstvenog stanja, nakon operacije srca izvedene prije pola godine, zbog koje se povlači iz aktivnog poslovnog života.

Ukoliko se najavljena kupoprodaja Porto Montenegra realizuje, grupacija milijardera iz Dubaija biće finansijski najmoćniji investitor koji je došao u Crnu Goru. Ukoliko, ne kupuju za drugoga. Ulazak državnog fonda iza koga stoje kraljevske porodice Emirata, obično prate i drugi, jednako moćni investitori, što bi mogla biti dobra prilika za crnogorski turizam i hotelijerstvo, smatraju pojedini turistički poslenici.

Arapi i Azerbejdžanci postaju vodeći investitori na tivatskoj i hercegnovskoj rivijeri. Projekt Portonova je u rukama kompanije iz Azerbejdžana, a tri najznačajnija projekta realizuju se kapitalom bogatih bliskoistočnih zemalja. Ozbiljnijih ulaganja sa Zapada, iz zemalja Evropske unije ili Amerike, na Crnogorskom primorju nema.

Na poluostrvu Luštica, egipatska kompanija Orascom kontroliše područje od sedam miliona kvadrata, koje je uzela u zakup na 90 godina. Na tom dijelu tivatskog zaliva Egipćani podižu nova naselja, gradove i sela, vile, hotele, marine… Na sceni je poptuno preoblikovanje neizgrađenog i nenaseljenog prostora Luštice.

U neposrednom komšiluku, državna kompanija Qatari Dijar iz Katara, kupila je oko 29 hektara zemljišta u uvali Pržno, lokaciju poznatu kao Plavi horizonti, na kojoj planira zidati istovjetne sadržaje, hotel, apartmane i vile za tržište.

Kapital iz ove male države na Arapskom poluostrvu uskoro će graditi Buljaricu.

Katarska kompanija Construction Development Company International (CDCI) sa sjedištem u Dohi, ozbiljno je zainteresovana za turističku valorizaciju Buljarice. Vlada priprema međunarodni tender za prodaju ili ustupanje pod posebnim uslovima oko 11 miliona kvadrata za gradnju takozvanog mix-use resorta na ovoj lokaciji.

Ako se ovome doda planirana valorizacija Kraljičine plaže, atraktivne uvale kod Bara, za koju je bila zainteresovana Royal grupa iz Ujedinjenih Arapskih Emirata, ispada da strana ulaganja u crnogorski turizam i turističku valorizaciju neizgrađenih prirodnih resursa na primorju na koja se može računati, jesu ulaganja bogatog arapskog svijeta.

Portonovi, Porto Montenegro, Luštica, Plavi horizonti, Buljarica, Kraljičina plaža, lokacije su preko kojih arapski kapital na velika vrata ulazi u Crnu Goru.

Jedan arhitekta za sve

Zanimljivo je kako jedna dizajnerska ruka oblikuje više projekata na Crnogorskom primorju. Žan Mišel Geti, arhitekta i dizajner super luksuznih hotelskih brendova, oprobao se i u crnogorskim hotelima. Kao glavni dizajner hotelske kompanije Aman Resort, bio je odgovoran za rekonstrukciji i novi minimalistički stil unutrašnjeg uređenja hotela Sveti Stefan. Njegov biro Denniston u Maleziji izradio je projekte hotela i apartmana u Miločeru još 2006. godine, prije potpisivanja ugovora o zakupu hotela sa Amanom. Trenutno je angažovan na projektu resorta One&Only i cijelog kompleksa Portonovi.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KRAĐA ŠLJUNKA: Građevinska mafija i dalje jača od države

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dvije godine od zabrane eksploatacije, građevinska mafija se dodatno obogatila, uništila rijeke, a ovog ljeta mještane i turiste zbog krađe šljunka iz Morače očekuju restirkcije vode na Primorju. Državne institucije su nesložne, korumpirane i nemoćne, pa se prijeti vojskom

 

Snimak bagera koji nesmetano kradu i odnose šljunak iz razorene Morače, prikazao je u utorak na TV Vijestima novinar i aktivista Vuk Vujisić. Iz Operativnog tima za borbu protiv nelegalne eksploatacije šljunka i Ministarstva ekologije dobili smo odgovore da oni pokušavaju da to zaustave ali da im loše ide, da je sve to naslijeđen problem iz doba DPS-a, te da građani prijave svaku ovakvu aktivnost…

Od decembra 2020. godine svaki oblik eksploatacije šljunka je zabranjen jer je ugroženo snabdijevanje Regionalnog vodovoda Bolje sestre. No i pored rješenja inspekcija o zabrani eksploatacije šljunka i naredbi o uklanjanju nelegalnih objekata sa državne imovine, građevinske kompanije su nastavile da kradu, a država da žmuri.

Kao rezultat, mamo još uništeniju Moraču, Cijevnu, Taru, Lim i ostale napadnute rijeke, uz dodatne milione koji su se slili na račune građevinskih firmi. Posljedice nerada institucija osjetiće u vidu restrikcija vode ovog ljeta mještani i turisti šest primorskih opština koje se snadbijevaju iz vodovoda Bolje sestre, najavili su iz Regionalnog vodovoda za crnogorsko primorje. Sa nekadašnjih 2.600 litara u sekundi izdašnost izvorišta je tokom posljednjih ljetnih sezona padala na 265 l/s, a ovog ljeta će se dodatno smanjiti.

Regionalni vodovod je građane koštao preko 100 miliona eura, a prema ranijoj računici Centra za zaštitu i proučavanje ptica, pored uništene rijeke i ekosistema, krađom šljunka samo iz Morače izvučeno je 138 miliona eura. Bivši ministar Aleksandar Stijović je kazao da je ta procjena niska, te da je šteta daleko veća. Premijer Dritan Abazović je ove nedjelje izjavio da je biznis u vezi sa nelegalnom eksploatacijom šljunka u posljednjih 10 do 15 godina bio vrijedan „blizu milijardu eura“.

Ogromne pare koje je građevinska mafija zaradila uništavanjem i krađom zajedničkog resursa donijele su joj i enormnu moć. Nakon što su nove vlasti u decembru 2020. godine zabranile  eksploataciju  šljunka, postalo je jasno da bageri koji izvlače milione iz rijeka neće stati sami od sebe. Godinu kasnije, tadašnji ministar poljoprivrede Aleksandar Stijović javno je progovorio o zvjerskom uništavanju rijeka. Javašluku poluga sistema čudio se i  tadašnji premijer Zdravko Krivokapić koji je ocijenio da policija ne radi svoj posao i da sa reagovanjem kasne po dva sata, namjerno, da bi kamioni prošli: „Zašto se neko od nekoga plaši? Plašite se od lopova? Kada je to bilo u Crnoj Gori?”. Tadašnji potpredsjednik Vlade  Dritan Abazović je izjavio da je „Vlada odlučna da se obračuna sa građevinskom mafijom“.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 27. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

TUŽILAŠTVO ISPITUJE NAVODNU KORUPCIJU U SUDSKOM SAVJETU: Penzije ili suspenzije?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon što je odluka o penzionisanju sutkinje Svetlane Vujanović poništena kao nezakonita, što je razljutilo resornog ministra, Sudski savjet je penzionisao jednu od donosilaca te odluke sudiju Hasniju Simonović. Ona je odgovorila tvrdnjama o mogućoj korupciji i zloupotrebama među članovima Savjeta

 

Sutkinja Vrhovnog suda Svetlana Vujanović prisilno je penzionisana u avgustu prethodne godine. Tada je odlukom Sudskog savjeta u penziju ispraćeno 23 crnogorskih sudija. Tužilački savjet je, prije gotovo godinu, na isti način smijenio glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića sa još deset njegovih kolega.

I Sudski i Tužilački savjet pozvali su se na Zakon o penzijskom osiguranju, koji propisuje sa koliko godina starosti i radnog staža funkcioner te grane vlasti može u penziju, i na zakone o sudu i tužilaštvima koji propisuje da ovim službenicima prestaje funkcija čim ispune uslove u penziju. Nova vlast je iskoristila ovaj mehanizam kako bi se obračunala sa dijelom tužilaca i sudija bliskih bivšem režimu, odnosno za dovođenje „svježe krvi“.

Međutim, odluke ovih tijela čekaju izjašnjenje Ustavnog suda, s obzirom na to da dio javnosti smatra da je riječ o diskriminatornom odnosu i pogrešnom tumačenju zakona o penzijskom osiguranju. Nezadovoljne sudije i tužioci u svoju odbranu kažu da je riječ o odredbama zakona koje propisuju beneficirani radni staž u pravosuđu, koji funkcioner tog resora mogu koristiti samo ukoliko to oni žele. Drugi sporni dio odluka je što žene, prema ovom tumačenju, u penziju idu sa navršenih 64 godine, kako kaže zakon, dok muškarci mogu da rade dvije godine duže. Ovo je, smatraju, diskriminatoran odnos prema ženama.

Zbog toga je Upravni, a potom i Vrhovni sud, presudio u korist Svetlane Vujanović, supruge bivšeg predsjendika Crne Gore Filipa Vujanovića, i naložio Sudskom savjetu da je vrati u Vrhovni sud. ,,Konačno sam uspjela u sporu i dokazala da je Sudski savjet donio nezakonite odluke kojima je meni i koleginicama oduzeo sudijske funkcije. Svi navodi moje tužbe prepisani su u presudi. Nažalost, Sudski savjet i neodgovorne sudije meni i mojim koleginicama oduzeli su 18 mjeseci prava na rad i obavljanje sudijske funkcije, ali naša pravna borba nije bila uzaludna”, kazala je Vujanović.

Ova odluka je otvorila Pandorinu kutiju u pravosudnom sektoru, zbog koje je u cijeli slučaj uvedeno i državno tužilaštvo.

Nakon što je Vijeće drugostepenog organa, Vrhovnog suda, potvrdilo odluku Upravnog suda da je Vujanović protivzakonito penzionisana, oglasio se ministar pravde u tehničkom mandatu Marko Kovač. On je obje presude nazvao „skandaloznim“, dok je optužio sutkinju Hasniju Simonović, članicu Vijeća koje je vratilo penzionisanu Vujanović u Vrhovni sud, za konflikt interesa.

,,Vrhovni sud Crne Gore je 14. decembra 2022. godine donio presudu odlučujući o zahtjevu za ispitivanje sudske odluke – presude Upravnog suda Crne Gore. U tom Vijeću, u svojstu sudije izvjestioca, odlučivala je i sutkinja Hasnija Simonović koja je direktno bila zainteresovana za donošenje ovakve presude jer po postojećem zakonu ona stiče uslove za prestanak sudijske funkcije u januaru 2023. godine. Po svim standardima a naročito poštujući načelo nepristrasnosti u radu sudija, sutkinja Simonović nije smjela da bude sudija izvjestilac u konkretnom slučaju, niti da u njemu odlučuje”, naveo je ministar Kovač.

Odlazećem ministru je veliki broj crnogorskih pravnika i relevantnih pravnih organizacija zamjerio na direktnom miješanju u rad pravosuđa. Kovač je, ispred Ministarstva pravde, takođe i član Sudskog savjeta. Ovakve izjave zamjerila mu je i predsjednica Udruženja sudija i bivša sutkinja Vrhovnog suda Hasnija Simonović. Nju je Sudski savjet, na prvoj narednoj sjednici, takođe poslao u penziju. Kovač je bio izuzet iz glasanja.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 27. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ĐUKANOVIĆEVA PUTOVANJA: Moj je život Švicarska

Objavljeno prije

na

Objavio:

Đukanovićevi luksuzni odmori i još skuplji satovi, poslovni u zemlji i inostranstvu, neobjašnjiva su misterija za javnost u Crnoj Gori. I dalje. Od zvaničnih primanja koje prijavljuje u imovinskom kartonu, Đukanović taj luksuz sebi ne bi mogao da priušti

 

 

Predsjednik Crne Gore i DPS-a Milo Đukanović je sa suprugom Lidijom i obezbjeđenjem novogodišnje praznike, od 30. decembra do 7. januara, proveo u  luksuznom hotelu Grand Hotel des Bains Kempinski u švajcarskom mondenskom odmaralištu Sent Moric.

Cijena prava sitnica. Na sajtu hotela navodi se da se za datume u kojima je boravio Đukanović, najjeftiniji smještaj mogao naći za oko 1.800 eura za noć u sobi od 25 kvadrata, dok apartmani počinju od 2.500 eura za noć do preko 13 hiljada eura za predsjednički apartman. Hotel nudi i ,,rezidencije” koje počinju od 5.000 eura za noć, a najskuplja opcija košta 20.000 eura.

Iz Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP) su saopštili da su troškovi po osnovu službenog putovanja njihova dva službenika, koji obezbjeđuju Đukanovića, iznosili preko 11 hiljada eura. Troškove obezbjeđenja štićenih ličnosti snosi država. ,,Od ukupnog iznosa, iznos od 8.931,42 eura se odnosi na hotelski smještaj, a troškovi za dnevnice su iznosili 2,209,20 eura”, navodi se u odgovorima MUP-a na pitanja Vijesti.

Portal A-plus je prvi objavio da je Đukanović bio u Sent Moricu i tada su naveli i da se vratio iznajmljenim privatnim avionom. A o tome da je na odmor otišao Vladinim avionom prvi je pisao Portal Press koji je objavio informaciju o letu u Bergamo, a tom portalu bliska NVO Lupa poslala je Specijalnom državnom tužilaštvu obavještenje ,,koje se može smatrati krivičnom prijavom” o ,,mogućem krivičnom djelu” u vezi sa letom Đukanovića.

Đukanovićevi luksuzni odmori i još skuplji satovi, poslovni u zemlji i inostranstvu, neobjašnjiva su misterija za javnost u Crnoj Gori. Od zvaničnih primanja koje prijavljuje u imovinskom kartonu, Đukanović taj luksuz sebi ne bi mogao da priušti. Njegova predsjednička plata iznosi oko 2.200 eura mjesečno, dok njegova supruga prima oko 900 eura.

Korišćenje državnih resursa se ne računa. Tako se Đukanović u Istanbulu 30. decembra sastao sa turskim predsjednikom Redžepom Tajipom Erdoganom. Istog dana, popodne, avion Vlade Crne Gore je poletio iz Istanbula, ali nije sletio u Podgoricu, već je oko 20.30 sletio u Bergamo, a nakon pola sata se uputio ka Podgorici gdje je sletio nešto poslije 22 časa.

Iz Vlade Crne Gore je Vijestima rečeno da Đukanović jeste tražio da avion leti rutom Podgorica-Istanbul-Bergamo-Podgorica i da je u zahtjevu navedeno da je tome razlog diplomatski susret. Kabinet predsjednika nije obavijestio javnost o tome sa kojim diplomatom ili stranim zvaničnikom se to Đukanović navodno sreo u Bergamu ili bilo gdje u Italiji, a kamoli Švajcarskoj.

Poznato je da Đukanović voli da uživa u novogodišnjim slavljima u inostranstvu. Tako je 2018. uoči novogodišnjih praznika Vladinim avionom letio u Amsterdam, bez ikakvog zvaničnog objašnjenja. Otputovao je 29. decembra u Amsterdam, državni avion se vratio u Podgoricu, da bi do istog grada državni avion letio i vratio se 8. januara 2019. godine. Nikad nije razjašnjeno da li je Đukanović bio do Amsterdama na par sati u razmaku od desetak dana, ili je ostao u Amsterdamu ili odatle otputovao dalje pa se državnim avionom vratio u Podgoricu nakon završetka odmora.

Đukanović je državni avion koristio i tokom novogodišnjih praznika 2019. za odlazak u Pariz, odakle je sa suprugom i prijateljima otputovao u Majami. Vratio se istim avionom iz Pariza desetak dana kasnije u Podgoricu, utvrdio je MANS u februaru 2020. godine.

Predsjednik je Agenciji za sprječavanje korupcije, objasnio da je u Parizu 29. decembra 2019. imao službene obaveze o kojima nije obavijestio javnost jer su ,,u pitanju sastanci sa odgovarajućim stepenom tajnosti”, nakon čega je o svom trošku otputovao redovnom linijom za Majami, saopštio je ASK u januaru 2021. Tada je, pozivajući se na rješenje Specijalnog državnog tužilaštva kojim je odbačena prijava MANS-a za zlopupotrebu službenog položaja, ASK utvrdio da Đukanović nije prekršio zakon.

Direktor Istraživačkog centra MANS-a, Dejan Milovac rekao je tada da SDT i ASK nisu drugim dokazima provjeravali tvrdnju Đukanovića da je u Parizu bio službeno a tajno, već da su samo konstatovali da je poštovana procedura odobravanja letova. Milovac je rekao da ASK nije cijenila to što je državni avion nakon službenih sastanaka u Parizu vraćen u Crnu Goru, te da je, nakon što se Đukanović vratio iz Majamija, ponovo poslat u Pariz po njega: ,,Sve i da se zaista radilo o službenom putu u Pariz, nesporno je Đukanovićeva odluka da novogodišnje praznike provede u SAD-u, dodatno koštala crnogorske građane u vidu naknadnih letova državnog aviona za Pariz”, rekao je Milovac.

Vijesti su tokom 2021. otkrile da je Đukanović od januara 2019. do decembra 2020. godine 19 puta letio tajno na razne evropske destinacije. Za te letove se ne znaju ni putnici ni razlozi. Bez javnog objašnjenja Đukanović je osam puta letio u Švajcarsku – sedam puta u Ženevu i jednom u Cirih. Mediji su nagađali da je jedina poznata okolnost koja povezuje Đukanovića sa Ženevom bila to što u njoj živi i njegov dugogodišnji prijatelj Stanko Cane Subotić.

A onda su tokom 2021. Pandora papiri, koje je objavio MANS, otkrili još jedan razlog tolikog Đukanovićevog interesovanja za Švajcarsku. MANS je utvrdio da je firma koja je upravljala trastovima koje su Đukanović i njegov sin Blažo formirali 2012. godine – i sakrili to vlasništvo preko pet država – poslovala na adresi u švajcarskom mjestu Nušatel. Ono se nalazi na stotinak kilometara od Ženeve, a u blizini više malih aerodroma oko Ženevskog jezera. Od 2017. godine, firma LJ Management, kod koje se nalazi dokumentacija o poslovanju trastova Đukanovića, preselila se na adresu u Ženevi. Iako su Đukanovići negirali da su imali bilo kakvu imovinu u osnovanim trastovima, MANS je utvrdio da su postojali najmanje do 2014. godine.

Direktorica MANS-a Vanja Ćalović Marković poručila je 2021. da crnogorska policija, tužilaštvo i tajne službe treba da u saradnji sa inostranim partnerima utvrde gdje se i s kim u Švajcarskoj tajno sastajao.

,,Činjenica je da je Đukanović više puta putovao u Ženevu državnim avionom, iako tamo nije imao nikakvih zvaničnih obaveza. Podaci iz Pandora papira pokazuju da se upravo u Švajcarskoj nalazila kompanija koja je upravljala skrivenim trastovima Mila Đukanovića i njegovog sina. Zbog toga bi tužilaštvo i policija, ali i obavještajna služba, trebalo da kroz međunarodnu saradnju utvrde gdje je išao predsjednik države dok je boravio u Švajcarskoj. Posebno je važno utvrditi koja lica su bila sa njim prilikom posjete Ženevi, jer upravo te osobe mogu biti takozvani proksiji, odnosno fiktivni vlasnici njegove imovine”, rekla je ona Vijestima.

Utvrđivanje za sada teče ovako – Agencija za sprečavanje korupcije (ASK) je u oktobru prošle godine utvrdila da Đukanović nije prekršio Zakon  o sprečavanju korupcije kada je davne 2010. putovao u Dubaji na poziv i o trošku biznismena Duška Kneževića.

Đukanović je priznao da je u glavni grad UAE putovao na privatnu zabavu u organizaciji Duška Kneževića optuženog biznismena i predsjednika Atlas grupe, koji je i sam više puta izjavio da je snosio troškove Đukanovićevog putovanja. ,,Đukanović je istakao da je na putovanje bio pozvan sa suprugom na privatno druženje, te da u konkretnom javna funkcija koju je obavijao u tom momentu ni na koji način nije bila povezana sa putovanjem”, navodi se u obrazloženju Đukanovićevog putovanja koje je objavio ASK.

Iako mu je Knežević 2010. plaćao putovanje, Đukanović je devet godina kasnije izjavio da Knežević nikada nije bio njegov prijatelj: ,,Imam vrlo pažljiv odnos prema prijateljima, imam vrlo strogu selekciju prijatelja i on nikada nije bio dio tog kruga”.

Agencija je, istovjetnu odluku donijela i kada je Đukanović takođe o Kneževićevom trošku putovao na njegovu zabavu u Sen Trope, u junu te iste 2010. godine. Knežević je izjavio da Đukanović u imovinskom kartonu za tu godinu nije prijavio prihod koji je od njega dobio u vidu poklona i koji je kako je precizno izračunao koštao, najmanje 22.763 eura –  za troškove puta i boravka u ljetovalištu San Trope.

Da bi sve bilo bar politički korektno, ASK je istovjetnu odluku donio i povodom sadašnjeg premijera, a tadašnjeg vicepremijera Dritana Abazovića. On je u decembru 2021. putovao takođe u Dubaji na poziv Muhameda Šajbanija, člana tamošnje vladarske porodice. Po tumačenju ASK-a u putovanjima o trošku trećih lica najviših državnih funkcionera nema elemenata korupcije.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo