Povežite se sa nama

MONITORING

ODLAZAK PITERA MANKA: Arapi preuzimaju Porto i Kumbor

Objavljeno prije

na

Promjenu vlasničke strukture u tivatskom nautičko-turističkom kompleksu Porto Montenegro, Monitor je u svojim tekstovima nagovijestio u oktobru 2014. godine. Šesnaest mjeseci kasnije ova ekskluzivna poslovna transakcija na pragu je pune realizacije. Novi vlasnici tivatske marine, hotela, stambenog kompleksa i drugih sadržaja stižu iz Ujedinenih Arapskih Emirata. U pitanju je suvereni investicioni fond Emirata Dubai, Investments Corporation of Dubai (ICD), jedan od finansijski najmoćnijih fondova na Bliskom istoku.

Očekuje se da zvanična potvrda vijesti o definitivnom povlačenju osnivača i većinskog vlasnika kompanije Adriatic Marinas koja upravlja kompleksom, kanadskog biznismena Pitera Manka, bude objavljena na pres konferenciji koja će u upravi Porta biti održana u petak, kada ovaj broj Monitora bude na kioscima. Tada će, najvjerovatnije, biti navedeno ko je sve od akcionara Porto Montenegra prodao svoj udio i po kojoj cijeni, osim Manka, koji zajedno sa svojim sinom Entonijem posjeduje 62 odsto kapitala ove kompanije u Crnoj Gori.

ICD iz Dubaija, jednog od sedam emirata federacije UAE, vlasnik je značajnih kompanija u svojoj zemlji u gotovo svim sektorima, od finansija, naftne industrije, energetike, avioprevoza, nekretnina, trgovine… Na njihovom protfoliju, pored ostalog nalazi se Emirate Airlines, jedna od najbrže rastućih aviokompanija u svijetu, posjeduju vodeću banku, Emirati NBD, u njihovom je vlasništvu Burdž Kalifa u Dubaiju, jedan od najvećih i najpoznatijih nebodera u svijetu.

Za domaću javnost, je posebno zanimljiv podatak da je fond ICD već prisutan u Crnoj Gori preko projekta turističkog kompleksa Portonovi, koji na mjestu bivše vojne kasarne Kumbor u Herceg Novom gradi kompanija Azmont Investments iz Azerbejdžana. Arapi su ušli preko luksuznog hotelskog brenda One&Only, koji će svoj prvi hotel u Evropi izgraditi upravo u Kumboru.

Prema navodima svjetskih medija koji su izvještavali o toj transakciji, fond ICD kupio je u aprilu 2014. godine paket od 46 odsto akcija jednog od najvećih i najluksuznijih hotelskih operatera u svijetu, lanca One&Only od osnivača, kompanije Kerzner International. Kako je oko 25 odsto kapitala posjedovala i firma Istithmar World, podružnica Dubai World, tako su kompanije iz Emirata postale većinski vlasnici i preuzele liderstvo u tom hotelskom lancu, iz kojeg se Sol Kerzner povukao poslije 40 godina od osnivanja.

Nedavno je premijer Milo Đukanović položio kamen temeljac za gradnju hotela One&Only u Kumboru koji će predstavljati esencijalni dio resorta Portonovi. Ukoliko se projekat realizuje, Crna Gora će biti na listi poznatih destinacija širom svijeta na kojima ova hotelska kuća posjeduje ekstravagantne letnjikovce za bogate, poput Bahama, Dubaija, Maurucijusa, Maldiva, Meksika, Južne Afrike, Kine…

Kupovinom Porto Montenegra vlasnici ICD-a, zaokružuju zavidan posjed na dijelu tivatske i hercegnovske obale. Nije poznata cijena ove prvorazredne trgovine, ali se zna šta sve pripada kompaniji Pitera Manka, kome je Vlada prodala nekadašnji Remontni zavod Sava Kovačević za sumu od 3,2 miliona eura, koji je prethodno bio procijenjen na 80 miliona. Manku je ustupljen i zemljišni fond u zoni morskog dobra na rok od 90 godina.

Površina lokacije koju kompanija kontroliše prostire se na 168,52 hektara, prema Studiji lokacije Arsenal. Od toga, na akvatorijum zaliva Boke koji zauzima marina Porto Montenegro, odnosi se 139 hektara. Granica marine na moru ide do 1.500 metara od obale. Kopneni dio atraktivnog zemljišta u zoni morskog dobra na koje Adriatic uživa pravo zakupa, zahvata 234.000 kvadrata. To je prostor na kome se grade poslovni, hotelski i stambeni objekti u sklopu prostarne marine koja raspolaže sa oko 450 vezova za jahte svih veličina, od 15 do 150 metara.

Porto Montenegro je daleko konkurentniji od marina u evropskim zemljama. Pruža usluge sa PDV-om od samo sedam odsto, dok je gorivo za jahte, oslobođeno plaćanja carina i poreza, jeftinije do 45 odsto nego u drugim državama, uz niz drugih olakšica.

Mank je dobio povlastice za korišćenje morske obale. Ugovorom sa JP Morsko dobro kompaniji Adriatic Marinas dozvoljen je prenos prava korišćenja morskog dobra „u cilju omogućavanja finansiranja gradnje objekata na parcelama u okviru Studije lokacije Arsenal”.

Aneksom ugovora koji je potpisao direktor Rajko Barović, zakupcu je omogućeno da zemljište da u zalog za podizanje kredita kod inostranih i crnogorskih banaka ili nekih finansijskih organizacija. Precizirano je, ukoliko dužnik ne izmiri obaveze na vrijeme, pravo zakupa prelazi na zajmodavca, banke ili privatne firme.

Uz ove i mnoge druge beneficije, te privilegovano poslovanje koje je Mank obezbijedio u Crnoj Gori, marina može postići zavidnu cijenu na tržištu ovakvih top nekretnina. Mank je u jednom intervjuu lamentirao o vrijednosti njegovog projekta u Tivtu: ,,Kombinovana vrijednost svih jahti u tivatskoj marini veća je od BDP države Crne Gore”.

Prodajom tivatske marine, ,,igrališta za bogate” kako su pojedini svjetski mediji opisali Porto Montenegro, označen je kraj zlatne poslovne ere vremešnog Kanađanina, koja je dotakla i preporodila Tivat. Pretpostavlja se da je ova odluka posledica Mankovog narušenog zdravstvenog stanja, nakon operacije srca izvedene prije pola godine, zbog koje se povlači iz aktivnog poslovnog života.

Ukoliko se najavljena kupoprodaja Porto Montenegra realizuje, grupacija milijardera iz Dubaija biće finansijski najmoćniji investitor koji je došao u Crnu Goru. Ukoliko, ne kupuju za drugoga. Ulazak državnog fonda iza koga stoje kraljevske porodice Emirata, obično prate i drugi, jednako moćni investitori, što bi mogla biti dobra prilika za crnogorski turizam i hotelijerstvo, smatraju pojedini turistički poslenici.

Arapi i Azerbejdžanci postaju vodeći investitori na tivatskoj i hercegnovskoj rivijeri. Projekt Portonova je u rukama kompanije iz Azerbejdžana, a tri najznačajnija projekta realizuju se kapitalom bogatih bliskoistočnih zemalja. Ozbiljnijih ulaganja sa Zapada, iz zemalja Evropske unije ili Amerike, na Crnogorskom primorju nema.

Na poluostrvu Luštica, egipatska kompanija Orascom kontroliše područje od sedam miliona kvadrata, koje je uzela u zakup na 90 godina. Na tom dijelu tivatskog zaliva Egipćani podižu nova naselja, gradove i sela, vile, hotele, marine… Na sceni je poptuno preoblikovanje neizgrađenog i nenaseljenog prostora Luštice.

U neposrednom komšiluku, državna kompanija Qatari Dijar iz Katara, kupila je oko 29 hektara zemljišta u uvali Pržno, lokaciju poznatu kao Plavi horizonti, na kojoj planira zidati istovjetne sadržaje, hotel, apartmane i vile za tržište.

Kapital iz ove male države na Arapskom poluostrvu uskoro će graditi Buljaricu.

Katarska kompanija Construction Development Company International (CDCI) sa sjedištem u Dohi, ozbiljno je zainteresovana za turističku valorizaciju Buljarice. Vlada priprema međunarodni tender za prodaju ili ustupanje pod posebnim uslovima oko 11 miliona kvadrata za gradnju takozvanog mix-use resorta na ovoj lokaciji.

Ako se ovome doda planirana valorizacija Kraljičine plaže, atraktivne uvale kod Bara, za koju je bila zainteresovana Royal grupa iz Ujedinjenih Arapskih Emirata, ispada da strana ulaganja u crnogorski turizam i turističku valorizaciju neizgrađenih prirodnih resursa na primorju na koja se može računati, jesu ulaganja bogatog arapskog svijeta.

Portonovi, Porto Montenegro, Luštica, Plavi horizonti, Buljarica, Kraljičina plaža, lokacije su preko kojih arapski kapital na velika vrata ulazi u Crnu Goru.

Jedan arhitekta za sve

Zanimljivo je kako jedna dizajnerska ruka oblikuje više projekata na Crnogorskom primorju. Žan Mišel Geti, arhitekta i dizajner super luksuznih hotelskih brendova, oprobao se i u crnogorskim hotelima. Kao glavni dizajner hotelske kompanije Aman Resort, bio je odgovoran za rekonstrukciji i novi minimalistički stil unutrašnjeg uređenja hotela Sveti Stefan. Njegov biro Denniston u Maleziji izradio je projekte hotela i apartmana u Miločeru još 2006. godine, prije potpisivanja ugovora o zakupu hotela sa Amanom. Trenutno je angažovan na projektu resorta One&Only i cijelog kompleksa Portonovi.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

EKONOMSKE TEME U SJENCI VISOKE POLITIKE: Život na čekanju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Elektroprivreda, Željezara, Aerodromi, nastavak auto-puta… Ljetnja sezona, javni dug, platni promet… Partijsko zapošljavanje i egzodus radne snage… Teme o kojima se ne govori

 

Aerodromi Crne Gore dočekali su, u srijedu, milionitog putnika u 2022. Dok je Petar Radulović, zamjenik izvršnog direktora Aerodroma, skupa sa vršiteljkom dužnosti izvršne direktorice Air Montenegro, putnici iz Istambula uručivao prigodan poklon (besplatnu avio kartu) Odbor direktora kompanije koja gazduje aerodormima u Podgorici i Tivtu donio je odluku o smjeni izvršnog direktora Gorana Jendreoskog. I imenovanju jednog od njegovih pomoćnika za v.d. direktora.

Tako je prestižni klub državnih institucija i preduzeća sa upravom u v.d. stanju dobio još jednog člana.

Da li zbog neočekivanog razrješenja direktora za koga je prije nepunih četrnaest mjeseci rečeno kako ga krasi ,,bogato radno iskustvo u vazduhoplovstvu” (obrazloženje za smjenu nijesmo čuli), tek i u Vladi su se sjetili da tender za izbor koncesionara koji bi trebalo da gazduje aerodromima u Tivtu i Podgorici nekoliko narednih decenija, još nije završen. Taj je posao započela, i trebala da ga privede kraju, još Vlada Duška Markovića, odnosno, resorno Ministarstvo saobraćaja kojim je tada upravljao Osman Nurković. Prije dvije godine, ili još ranije.

Postoje tri rješenja za nastalu situaciju, prosvijetlio nas je premijer Dritan Abazović objašnjavajući kako Vlada može prihvatiti ponudu i potpisati ugovor sa nekim od tadašnjih kandidata (iako su se uslovi u međuvremenu dramatično   promijenili), raspisati novi tender ili odustati od traženja koncesionara i Aerodrome zadržati pod državnom upravom. Premijer nije pomenuo ali ima i četvrto rješenje, čini se najvjerovatnije: da aktuelna Vlada taj posao, kao i mnoga druga proljetošnja obećanja, ostavi u amanet svojim nasljednicima.

Do tada će Aerodromi i država kao njihov vlasnik, očekivati od manadžmenta u v.d. stanju ,,ubrzanje započetih procesa modernizacije”. Iskustvo uči da bi se narečeni proces mogao svesti na nova zapošljavanja. U Aerodromima je od prethodnih izbora do početka ljeta zapošljeno 140 novih radnika.

Približno, to je nekih pet posto od ukupnog broja onih koji su posao u državnim preduzećima našli nakon posljednjih parlamentarnih izbora. Riječ je, računaju u medijima i Ministarstvu kapitalnih investicija, o nekih 2,6 hiljada novozapošljenih. Skoro četvrtina njih uhljebljena je u pljevaljskom Rudniku uglja (posljednji podaci govore o 646 novih radnika na određeno, neodređeno vrijeme i sa ugovorima o djelu). Negdje na pola tog posla, iz Pljevalja smo saznali da među novozaposlenima nema nijedan pripadnik manjina. Do danas, nema naznaka da je politika jednonacionalnog zapošljavanja bitnije promijenjena. Kao što se ne vidi da aktuelna Vlada pokušava uraditi išta drugačije oko partijske raspodjele plijena.

Da se vratimo Aerodromima i njihovom milionitom putniku. Poređenja radi, u ljeto 2019. oba su crnogorska aerodroma dočekala i darovala svog milionitog putnika. Tivat nešto ranije od Podgorice – 31. avgusta u odnosu na drugu polovinu septembra.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 5. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREDSJEDNIK PRELOMIO O NEUSTAVNOM ZAKONU O OPŠTINAMA: Na izbore – pa ko šta odnese

Objavljeno prije

na

Objavio:

I Ustavni sud je ocijenio neustavnim dopune Zakona o lokalnoj samoupravi, na osnovu kojih su odloženi izbori u 14 opština, ali nije obustavio radnje u vezi sa izborima i one koje su već završene. Zbog izazova koje ostavlja odluka suda, kojom se samo konstatuje da zakon nije u skladu sa Ustavom, izdvojili su mišljenje sudija Miodraga Iličkovića i Milorada Gogića

 

Dopune Zakona o lokalnoj samoupravi, kojima su redovni izbori u 14 opština odloženi za 23. oktobar (umjesto u maju), proglašene su neustavnim. Nova parlamentarna većina, sastavljena od Demokratske partije socijalista (DPS, Socijalističke narodne partije (SNP), Koalicije Crno na bijelo, Socijal-demokratske partije i manjinskih partija izglasala je odlaganje izbora na Dan Evrope (9. maja). Međutim, iako je postupak zahtijevao hitnost, Ustavni sud je odluku o neustavnosti zakonskih odredbi donio tek 28. jula – gotovo tri mjeseca nakon donošenja spornog zakona.

Pravno dejstvo i šteta od neustavnog zakona nastupili su odmah nakon što je predsjednik Crne Gore Milo Đukanović potpisao izmijenjeni zakon. On je akt jednom vratio Skupštini na ponovno izglasavanje, što mu omogućava Ustav, ali morao ga je potpisati nakon što je ponovo usvojen. Premijer Dritan Abazović pravdao je odlaganje izbora time što nemamo izglasan Ustavni sud i Sudski savjet, dok su opozicione stranke i civilno društvo upozoravali da se time krši Ustav i pravo građana da vlast biraju svakih četiri godine.

U opštinama koje su izbjegle izbore na proljeće, lokalnim parlamentima produženi su mandati. Aktuelne većine odbornika kasnije su ponovo izabrale predsjednike opština na drugi mandat, bez izbora. Do sada su ponovo izabrani predsjednik Opštine Žabljak Veselin Vukićević, Glavnog grada – Ivan Vuković, Bara – Dušan Raičević i Opštine Golubovci Tanja Stajović. Svi su iz Demokratske partije socijalista. Pravnici tvrde da su sva imenovanja sporna, jer proizilaze iz neustavnog zakona.

I Ustavni sud je ocijenio neustavnim dopune Zakona o lokalnoj samoupravi, na osnovu kojih su odloženi izbori u 14 opština, ali nije obustavio radnje u vezi sa izborima i one koje su već završene. Zbog izazova koje ostavlja odluka suda, kojom se samo konstatuje da zakon nije u skladu sa Ustavom, na sjednici ustavnosudske instance izdvojili su mišljenje sudije Miodraga Iličkovića i Milorada Gogića.

Iličković kaže da je dao i izdvojeno mišljenje jer je odluka nepotpuna i necjelovita, donijeta sa zakašnjenjem, zbog čega su nastupile mnoge štetne posljedice koje će biti vrlo teško otkloniti. Odluka, tvrdi, ostavlja brojne dileme.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 5. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

POSLODAVCI NA MUKAMA: Radnika nema, a neće ih ni biti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za Crnu Goru, budućnost je izvjesna. Domaće radne snage, i one iz regiona, biće sve manje, pa će se morati zapošljavati radnici iz dalekih zemalja

 

„Potrebne radnice“, „Traži se konobar“, „Zapošljavamo“ – skoro da nema ulice u Podgorici u kojoj na malim prodavnicama, radnjama ili kafićima ne vidite oglas za posao. Vlasnik kafića kaže za Monitor da je oglas za konobara objavio prije skoro dva mjeseca: „Da se bar ko javio da se interesuje. Niko. Ni jedan poziv nisam imao“. Njegov kolega odložio je otvaranje novog kafića za septembar jer su mu dvije ekipe radnika otišle da rade na primorje.

Iste nevolje i na primorju. „Radna snaga nas napušta. Digli smo plate da bi ih zadržali, da ne bi pošli u Hrvatsku i mi smo u velikom minusu, ne možemo da podmirimo troškove. Jedino što imamo su inspekcije koje su za nam za vratom“, žalio se medijima na početku sezone ugostitelj iz Petrovca.

Nevolje sa radnom snagom ponavljaju se tokom svake ljetnje turističke sezone. Ugostitelji kažu da se od pandemije samo pojačao. Ljudi su iz ugostiteljstva otišli u druge, sigurnije branše ili na druga mjesta gdje imaju bolje uslove.

Samo Budvi tokom sezone nedostaje oko 3.000 radnika, uglavnom  kuvara, konobara, čistačica, sobarica… Da bi privukli radnike neki od ugostitelja su ove sezone bili prinuđeni da povećaju plate – konobarima i sobaricama od 500 do 800 eura, kuvarima od 800 do 2.500… Aleksandar Jovanović iz Udruženja ugostitelja Budve izjavio je: „Ugostitelji su bili primorani da izdvajaju više za plate zaposlenima. Uz povećanje zarada na nivou države, došlo se u apsurdnu situaciju da kuvar ima zaradu kao ministar ili premijer“.

Iz Unije slobodnih sindikata upozoravaju da  problem nedostatka radne snage nije slučajan. „On ima utemeljenje i u činjenici da u određenim sektorima (turizam, građevinarstvo, trgovina…) poslodavci godinama ne stvaraju ambijent za dostojanstvene uslove rada što odvlači domaću radnu snagu od ovih poslova. Niske zarade, nesigurni (prekarni) ugovori o radu, prekovremeni rad koji je pravilo, a ne izuzetak, nemogućnost korišćenja godišnjeg odmora i druge povrede prava iz radnog odnosa, doprinosili su i dalje doprinose tome da naši građani i građanke ne žele da budu radno angažovani u tim sektorima“, kaže za Monitor Ivana Mihajlović, zamjenica generalnog sekretara Unije.

Ne nedostaje radnika samo u turizmu. Prema podacima Unije poslodavaca deficitarna zanimanja su ona trećeg i četrtog nivoa kvalifikacije iz sektora turizma i ugostiteljstva, saobraćaja, trgovine, građevinarstva, najčešće zanatska zanimanja i usluga:  konobari, kuvari, recepcioneri, točilaci pića, prodavci, higijeničari, sobarice, serviri, pomoćni građevinski radnici i druga srodna i pomoćna zanimanja iz navedenih oblasti. Među visokoškolskim zanimanjima kao deficitarna od strane privatnog sektora izdvajaju zanimanja iz oblasti informacionih tehnologija (IT).

Iz Privredne komore za Monitor su kazali da zbog sezonskog karaktera crnogorske privrede poslodavci u pojedinim oblastima imaju velike poteškoće da nađu odgovarajuću radnu snagu. Naglašavaju da je to posebno izraženo u sferi turizma, ugostiteljstva i građevinarstva, i rezultira većim zapošljavanjem strane radne snage, u odnosu na domaće radnike. Prema podacima Ministarstva rada, u utrošenim kvotama za zapošljavanje stranaca u 2021. godini, pretežno učešće (79,65 posto), imaju četiri grupe zanimanja: građevinarstvo, usluge smještaja i ishrane, ostale uslužne djelatnosti i trgovina. Takođe je stalna potražnja za stručnjacima iz oblasti informacionih tehnologija, gdje dolazi do izražaja ne samo pitanje ponude radne snage na tržištu rada iz ove oblasti odnosno kvantiteta, već i njenog kvaliteta. Deficitarni kadrovi u pojedinim opštinama su takođe doktori medicine, a u oblasti saobraćaja vozači teretnjaka, vozači autobusa, vozovođe…

„Uzroci navedene deficitarnosti odnosno neusklađenosti ponude i tražnje u Crnoj Gori su višestruki: obrazovna politika i kvalitet obrazovanja, politika zapošljavanja, migracije stanovništva ali i sistem vrijednosti i mentalitet crnogorskih građana pri čemu vrlo često, prema riječima poslodavaca, domaća radna snaga nije zainteresovana za rad u pojedinim sektorima odnosno na pojedinim od navedenih pozicija. Naročito posljednje rezultira zapošljavanjem strane radne snage, pa se u Crnoj Gori svake godine izda preko 20.000 radnih dozvola za strance“, kaže za Monitor Ana Marković, šefica sektora za obrazovanje i rad sa članstvom Unije poslodavaca.

Mladi nijesu spremni da rade slabo plaćene poslove. Godinama ankete govore da sve više njih razmišlja da napusti Crnu Goru – 33,4 odsto mladih želi da napusti Crnu Goru (istraživanje rađeno maja 2022), a 92 odsto mladih bi privremeno ili trajno napustilo Crnu Goru radi boljih poslovnih prilika (decembar 2021).

Posljednje istraživanje Instituta za strateške studije i projekcije koje je sprovedeno u 15 crnogorskih opština na uzorku od 1.818 mladih govori da je najveći broj mladih koji rade zaposlen u sektoru trgovine i usluga. Trećina ispitanih, odnosno 30,5 odsto, radi na poslu koji ne odgovara nivou stečenih kvalifikacija ni oblasti školovanja, odnosno studiranja. Najčešće prepreke koje su identifikovali su opšti nedostatak poslova, loši radni uslovi, potrebna partijska knjižica kao i potrebna veza, dok se 31,9 odsto mladih nije registrovalo u Zavodu za zapošljavanje, najčešće jer ne vide korist od registracije.

Mihajlović upozorava da se Crna Gora već suočava i da će se tek suočiti sa egzodusom radne snage. Iz Sindikata ističu da poslodavci ne preduzimaju ništa kako bi stvorili dostojanstvene uslove rada i zadržali radnu snagu.

Istraživanje koje je USSCG sprovela tokom 2021. godine uz podršku Međunarodne organizacije rada, pokazalo je da 38,2 odsto ispitanika razmišlja o odlasku iz Crne Gore u potrazi za boljim poslom, ali još uvijek nije preduzelo konkretne aktivnosti na tom planu. Dodatnih 11,1 odsto ispitanika je već preduzelo konkretne korake u vezi sa odlaskom.

„Kao najfrekventniji odgovor na pitanje koji je dominantan razlog za odlazak iz Crne Gore, 57,7 odsto ispitanika navelo je adekvatnu zaradu, a odmah nakon toga bolje uslove rada. Ovakvi i slični podaci iz drugih istraživanja trebalo bi da budu alarm kako za poslodavce, tako i za samu državu jer ćemo u suprotnom izgubiti najznačajniji resusr – ljude“.

Procjenjuje se da je Zapadni Balkan za nepunih 20 godina napustilo 4,4 miliona ljudi, što je jasan signal da moramo raditi u pravcu mobilizacije svih kreativnih potencijala, reformi obrazovnog sistema, podsticanju privatnog sektora i inovativnosti kako bi od naše zemlje i regiona napravili perspektivno mjesto za život i rad, ističu iz Privredne komore.

Preciznih podataka koliko je stanovnika posljednjih decenija napustilo Crnu Goru nema. I dok naši idu na Zapad, svake godine se uvećava broj onih koji posao traže u Crnoj Gori. Posljednji podaci Zavoda za zapošljavanje o deficitarnim kadrovima su iz 2019. Navodi se da je te godine najviše dozvola za strance se izdato u sektoru Usluge smještaja i ishrane – preko 6.000, zarim Građevinarstvo – 5.500, Ostale uslužne djelatnosti – 2.150 i Trgovina na veliko imalo preko hiljadu. Zapošljeni dolaze iz Srbije, Turske, BiH, Kine, Albanije, Rusije, Kosova, Makedonije.

I u komšiluku slične muke. U posljednje dvije decenije stanovništvo Srbije smanjeno je za 625.000 ljudi i radna snaga postala je oskudan resurs. Srbija već godinama na ovaj ili onaj način uvozi radnike, prije svega iz okolnih zemalja: Albanije, Makedonije, BiH, ali sve više se nalazi na mapi stanovnika udaljenih, egzotičnih i siromašnih država. Mediji su objavili da je tamošnja Vlada u procesu zaključivanja sporazuma sa Bangladešom, Vijetnamom i Gvatemalom kojim bi se olakšao dolazak radnika iz ovih zemalja u Srbiju.

Hrvatska, iz koje se masovno odlazi na rad u Njemačku i Irsku, se godinama suočava sa hroničnim nedostatkom radne snage. Procjenjuje se da Hrvatskoj kontinuirano nedostaje 60.000 radnika.

Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata, za DW je izjavio da se procjenjuje da je Hrvatsku napustilo do deset posto stanovnika: „Iako u Hrvatsku dolaze raditi ljudi iz Srbije, BiH, Sjeverne Makedonije i Kosova, i njih je sve manje s obzirom na to da je i njima, kao i Hrvatima, isplativije otići u razvijenije zapadnoeuropske zemlje. Sve više stranih radnika dolazi u Hrvatsku putem posredničkih agencija iz Nepala, Filipina, Bangladeša, Kine, Indije, Rusije, Koreje, čak i Tajlanda, Meksika…“.

U BiH, egzodus koji je započeo tokom rata, nikada nije ni prestao.

Problem nedostatka odgovarajuće radne snage karakteriše i privredu EU, pa je tako u ekonomskom istraživanju Evropske asocijacije komora – EUROCHAMBRES-a, 40 odsto poslodavaca u Evropi prijavilo poteškoće u pronalaženju zaposlenih sa potrebnim vještinama. Nedostatak kvalifikovanih radnika smatra se drugim glavnim izazovom za preduzetnike.

U Evropskoj uniji stopa nezaposlenosti je dostigla istorijski minimum i iznosila je u martu 2022. 6,2 odsto, a u eurozoni na 6,8 odsto aktivnog stanovništva prema podacima Eurostata. Među članicama EU, najviše stope nezaposlenosti u martu su imale Španija (13,5 odsto), Grčka (12,9 odsto) i Italija (8,3 odsto), dok su najnižu stopu nezaposlenosti imale Češka (2,3 odsto), Njemačka (2,9 odsto), Malta i Poljska (po tri odsto).

Iz Privredne komore kažu da se očekivanim padom društvenog bruto proizvoda i inflacije izazvane krizom zbog pandemije, ratom u Ukrajini i privrednom recesijom, očekuje pogoršanje stanja i u ovoj sferi.

Za Crnu Goru, budućnost je izvjesna. Poslodavci neće moći da ispraćaju radnike sa onom čuvenom – „Ako nećeš ti, ima ko će da radi“ (podrazumjeva se za male pare i nikakve uslove rada). Domaće radne snage, i one iz regiona, će biti sve manje, pa će se morati zapošljavati radnici iz dalekih zemalja.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo