Povežite se sa nama

FOKUS

OGLEDALO VLASTI: DOBRI MOMCI I SUMNJIVA LICA: Pravda za ponijeti

Objavljeno prije

na

Prva zvanična reakcija na višednevno dobrovoljno zatočeništvo poslanika DF u Skupštini stigla je sa susjedne adrese – iz zgrade Predsjednika. Prisjetio se Filip Vujanović davnih dana kada je, kao advokat na glasu, brižio o pravu i pravdi i od Vrhovnog državnog tužioca Ivice Stankovića zatražio da donese obavezujuće uputstvo i Glavnom specijalnom tužiocu Milivoju Katniću naloži da dalji postupak protiv Nebojše Medojevića vodi bez određivanja pritvora.

Prije Stankovića na Vujanovićev zahtjev odgovorio je DPS. Partijskim saopštenjem se “kategorički demantuje” da Vujanovićevo pismo ima “bilo kakve veze” sa partijom i vladarom. “DPS još jednom najoštrije demantuje da postoji bilo kakva uloga naše partije, ili predsjednika Đukanovića, u današnjim potezima predsjednika Vujanovića prema VDT, ili u bilo kojim procesima i odlukama koje vodi i donosi Tužilaštvo i drugi pravosudni organi”.

Dan – dva kasnije iz DPS stiže još jedno saopštenje na istu temu. “Logično je da je DPS imala potrebu da saopšti javnosti notornu istinu – da nije imala nikakvu ulogu niti prethodna saznanja o Vujanovićevom pismu Stankoviću”, stoji u saopštenju naslovljenom Pritisak DF i Vijesti na VDT. U DPS-u liju rijeku suza zbog „nedvosmislenog utiska da u ovoj državi postoje dva pravna sistema – jedan za političare, drugi za građane”. Posebno ih boli što je proljetošnjom odlukom VDT-a propao naum da se liderima DF Andriji Mandiću i Milanu Kneževiću odredi pritvor dok čekaju suđenje zbog optužbi da su organizovali kriminalnu grupu i spremali državni udar. Zato im je, dodatno, nepodnošljiva i i sama pomisao da bi i Medojević mogao izbjeći pritvaranje i pored optužbi specijalnog tužilaštva da je „prao novac” preko Pokreta za promjene.

„Nije dobra pravna i demokratska legitimacija države u kojoj za istu nečasnu radnju protiv Crne Gore Mandićev vozač odgovara pred sudom iz pritvorske jedinice ZIKS-a, a Mandić i Knežević kao slobodni ljudi. Kao što bi danas dodali da je jednako problematično da za istu nečasnu radnju protiv Crne Gore Medojevićev vozač odgovara iz pritvorske jedinice ZIKS-a, a Medojević sa slobode”, sročili su u vladajućoj partiji.

Jasno je da u DPS-u ne ostavljaju ni trunke dileme da li su optuženi opozicioni političari zaista krivi za nečasne radnje koje im tužilaštvo stavlja na teret. Dobro bi bilo da ponekad, umjesto što mu ljube slike, malo pažljivije slušaju partijskog šefa. Ima, recimo, jedan zgodan citat upotrebljiv u aktuelnoj priči o imunitetu, pritvoru i nametnutoj potrebi da se dokazuje nevinost, a ne krivica. Đukanović, dakle, kaže: ,,Sumnje su, da kažem, jedan kvalitet. Međutim, jako dobro znamo da na bazi sumnji, bez argumenata, ne možemo suditi ljudima. I posebno, ne možemo im uskraćivati elementarna građanska prava”. Jedino što je višestruki premijer Crne Gore citirano nije izrekao braneći građanska prava nekog od svojih političkih oponenata, već pravdajući Darka Šarića i naum svojih saradnika da mu omoguće upis u crnogorsko državljanstvo.

Može li u našoj Crnoj Gori postati normalno da o slobodi Nebojše Medojevića, kakva god da su danas njegova politička uvjerenja, odlučuje Ivan Brajović, predsjednik parlamenta stiješnjen u škripcu između Ramade i Limenke. I vođen saznanjem da bi njegov potčinjeni mogao robijati zbog nekolike stotine eura državnog novca nezakonito uloženog u Socijaldemokrate. Dok su on i njegovi prethodnici na čelu MUP-a, skupa sa nekadašnjim direktorom policije Veselinom Veljovićem oslobođeni odgovornosti za gubitak desetak miliona eura iz državnog budžeta, koje su, pod Milovom komandom, darovali njegovom bratu Acu Đukanoviću.

Na kakav napredak je osuđena zemlja u kojoj policija započinje prekršajni postupak protiv Željke Savković, članice koordinacionog odbora prevarenih majki, spočitavajući joj da je “odbila zahtjev policije da majkama naloži da se povuku sa zaštitne ograde ispred Skupštine”. Policija koja prethodno nije utvrdila ko na njene pripadnike baca kamenje i molotovljeve koktele, ko su kriminalci koji skriveni iza maskirne uniforme specijalnih jedinica lome kosti po podgoričkim ulicama, ko i zašto postavlja eksplozivne naprave pod automobile policijskih starješina, a ko su policijski funkcioneri koji za krvavi novac narko klanova odaju policijske tajne, opstruiraju domaće i međunarodne istrage, kradu i vraćaju dokaze…

Već kada pominjemo krađu i prekrađu dokaza: nedavno smo, nezvanično, saznali kako Specijalno tužilaštvo neće podnijeti optužni predlog protiv Dalibora Medojevića i Nikole Terzića, šefa i inspektora Odsjeka za sprječavanje organizovanog kriminala i korupcije, koju su pritvoreni u februaru prošle godine nakon nestanka dijela dokaza prikupljenih pretresom kuće Veselina Mujovića. Iz Uprave policije tada su u pomoć zvali Đukanovića i aktuelnog premijera Duška Markovića, ali i javno obećavali da će “ukoliko Medojević i Terzić pravosnažnom presudom ne budu osuđeni za krivična djela za koja se terete, kod nadležnih državnih organa inicirati pokretanje odgovornosti postupajućeg tužioca i nadležnog tužilaštva”.

Danas se o tome ne priča. Jednako kako se pokušava prećutati i pravosnažna presuda kojom su nekadašnje direktorke i osnivači CKB pravosnažno oslobođeni optužbi u koje su vlast, tužilaštvo i paradržavni mediji predvođeni Pobjedom pod komandom Srđana Kusovca ulagale mnogo volje, nade i – našeg novca.

Umjesto toga Milivoje Katnić započinje novu borbu. Meta je advokat Goran Rodić, nekadašnji kandidat za VDT (nije izabran zbog protivljenja DPS i njenih saveznika) advokat optuženih u slučaju CKB i branilac Milana Kneževića u slučaju državni udar. Rodiću se spočitava da je menadžerima A2A suočenim sa optužbama za zlupotrebu položaja koja je EPCG i Crnu Goru koštala nekoliko miliona eura, kao jednu od mogućih opcija za rješenje problema predložio organizovanje privatnog sastanka sa Glavnim specijalnim tužiocem. Na kome bi on, navodno, bio potplaćen da odustane od optužbi. Prema do sada poznatom, ne postoje materijalni dokazi koji potkrjepljuju ove sumnje.

“Postoji osnov sumnje da je advokat Rodić formirao kriminalnu organizaciju radi vršenja krivičnih djela mođu kojima je i podstrekavanje na davanje mita”, saopštio je Katnić pohvalivši se kako je sa Rodićem “prijatelj 25 godina”.

“Bilo kakav mito i ja nismo spojivi”, odgovorio je Rodić, „Nisam advokat koji predmete radi i ‘završava’ na ‘balkanski način’, niti na bilo koji od nezakonitih načina sa domicilnog prostora italijanskih državljana”, kazao je nakon što su mu pretreseni stan i kancelarija a oduzeti mobilni telefoni njega i njegovih saradnika.

Zanimljivo bi bilo vidjeti kako u tužilaštvo prave paralelu između tretmana ovog slučaja i, recimo, afere Telekom u kojoj su važne uloge igrali advokati Ana Kolarević i Nikola Martinović. Ili objašnjavaju kako je i zašto 16 mjeseci u pritvoru proveo novinar Jovo Martinović, optužen da je pomagao trgovinu narkoticima. “Martinović niti je počinio niti podržavao zločine, već je radio na važnom poslu istraživačkog novinarstva koje je kriminal razotkrivao”, stoji u jednom od brojnih saopštenja Evropskog centra za slobodu medija i štampe (ECPMF) na ovu temu.

Zamislimo da je isti tretman imao Veselin Barović, jedan od posrnulih heroja Đukanovićeve tranzicije državnog u privatno. On je krajem prošle godine priveden tužiocu, nakon što je u njegovom stanu i kući pronađeno pet pištolja i automatska puška “starije proizvodnje” (za dva pištolja imao je dozvolu) ali je ovaj procijenio da nema osnova za njegovo zadržavanje. Ili ono kada je sudski dostavljač deset dana nosio presudu kojom je Barović osuđen na 1.000 eura zbog fizičkog napada na Marka Milačića – s kraja na kraj ulice 13. jula – dok nije nastupila apsolutna zastara. Da tranzite, stečajeve i berzanske kombinacije ne pominjemo ovom prilikom. Pošto bi to zahtijevalo da proširimo spisak “biznismena s povlasticom” DPS-a.

Opet, trebalo je da znamo gdje ćemo stići još onda kada smo vidjeli kuda krećemo. Prije sedam godina, na primjer, kada nam je tadašnji gradonačelnik Pljevalja Filip Vuković, u jeku međunardone akcije Balkanski ratnik, objašnjavao kako su Darko Šarić i njegovi saradnici iz narko klana “vrlo korektni momci i da je sve vezano za njih predimenzionirano”.

Da „kriminalci imaju svoj moral”, uvjeravala nas je i Ranka Čarapić, tadašnja Vrhovna državna tužiteljka, objašnjavajući kako oni znaju da cijene „što nikada nikome na teret nijesam stavila ono za šta nijesam imala dokaze”. Zato je afera Zavala u njenoj fioci stajala osam godina. Brojna djela Miomira Mugoše makar toliko, dok prijave protiv Prve banke i njenih čelnika, nijesu ni stizale do fioka. Bez obzira na nezakonito trošenje novca svojih klijenata, ili neobične poslovne veze sa Stankom Subotićem, Darkom Šarićem, Safetom Kalićem i nizom drugih domaćih i stranih klijenata koji su sumnjičeni ili osuđeni zbog kriminalnih aktivnosti. U zaštiti partnera i štićenika režima išlo se dotle da je Čarapićka javno obmanula ovdašnju javnost tvrdnjom da su krivična djela sa video snimka Kalićeva svadba – zastarjela. Kad je dokazano suprotno, samo je zaćutala.

Repovi tog (ne)činjenja vuku se do danas. Dok tužilaštvo, sa ili bez štapa i šargarepe iz izvršne vlasti, svoju pažnju usmjerava na oponente nesmjenjive DPS vlasti. Bilo da je riječ o opozicionim poslanicima, partijskim aktivistima, advokatima ili novinarima. Ivica Stanković je na potezu. Ne povuče li – postaće pion.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

REKONSTRUKCIJA VLADE: Otvaranje dveri

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vladajuće partije tek se pozicioniraju, očekujući da URA prelomi na njihovu stranu, i da tada započnu stvarni pregovori o podjeli vlasti. A pozicionira se i premijer, potvrđujući sumnje da je upućen u započetu igru. U kojoj će evropske integracije ustupiti mjesto Vučićevom otvorenom Balkanu, sve sa nadom domaćih i izvanjih  promotera da će nas to dovesti do novog srpskog sveta

 

Tri mjeseca otkako je Vlada Zdravka Krivokapića izgubila podršku parlamentarne većine, zahuhtavaju se razgovori o njenoj rekonstrukciji.

Koliko su u tom naumu ozbiljne tri vladajuće koalicije i premijer koji u pregovorima zastupa samog sebe, kao osamostaljeni (usamljeni) predvodnik koalicije Za budućnost Crne Gore, možemo vidjeti iz onoga što se čini kao neupitno nakon dosadašnjih razgovora i prepucavanja partijskim saopštenjima.

I buduću, rekonstruisanu, Vladu predvodiće sadašnji premijer, odnosno, „običan lažov i izdajnička tranja“ (citat Marina Jočić, DF). Ostanak u Vladi garantovao je i ministru finansija – „članu međunarodne kriminalen grupe“ (Nebojša Medojević, predsjednik PzP i jedan od lidera DF-a) i potpredsjedniku Vlade koji je, prema najnovijim saznanjima njegovih koalicionih partnera skupa sa svojom partijom (URA) htio, tokom nedavnih događaja na Cetinju, da „preda vlast u ruke Veselinu Veljoviću“ (saopštenje Demokrata).

Pored pomenute trojice okosnicu nove Vlade trebalo bi da čine oni koji uz DPS, prema mišljenju Demokrata, „predstavljaju političku dvoglavu zmiju koja sikće otrove u vidu mržnje, uvreda i podmetanja“ (DF), skupa sa „najobičnijim titoistima koji se lažno predstavljaju demokratama“ (iz saopštenja DF-a o Demokratama). U novoj Vladi, slažu se njeni mogući konstituenti, mjesta bi trebalo da bude i za nacionalne manjinske partije, iste one koje „prekopavaju kosti žrtava iz Srebrenice da bi ih koristili u dnevno-političke svrhe“  (poslanik DF-a i predsjednik Odbora za ljudska prava i slobode Jovan Vučurović).

Konačno, na mjestu predsjednika Skupštine Crne Gore ostao bi Aleksa Bečić, koji  (GP URA)  napušta evropski kurs, moguće, „zbog prijetnji beogradskih tabloida o navodnom snimku“.

Sve ovo i još mnogo toga  što se ne citira u pristojnim novinama, jedni o drugima rekli su sadašnji koalicioni partneri. Uglavnom, od momenta kada je Vlada, sredinom juna, i zvanično izgubila podršku parlamentarne većine. Nakon što je parlament, uz pomoć glasova opozicionih poslanika, usvojio Deklaraciju o Srebrenici i na prijedlog premijera Krivokapića, a uz podršku DPS-a, razriješio ministra pravde Vladimira Leposavića. „Sada resetujemo stanje na nulu i tražimo novi dogovor. Pozdravljamo vas i neka vam je srećan DPS”, obznanio je šef poslaničkog kluba DF-a Slaven Radunović odluku da napuste parlament.

Svjedočimo novom početku. Uz demonstriranu dozu međusobnog povjerenja, razumjevanja, pristojnosti i spremnosti na kompromis,  očekivati je da kriza koja traje, praktično, od 31. avgusta prošle godine uskoro bude prevaziđena. Samo se ne zna da li će rezultat dogovora biti nova Vlada ili novi izbori.

Aleksa Bečić je optimista, pa očekuje da ćemo dobiti Vladu koja će trajati do 2024. i termina za raspisivanje redovnih parlamentarnih izbora. Dogovor je moguć, a iz pregovora i dogovora o rekonstrukciji Vlade „ni na jedan način nije izostavljen GP URA”, kaže predsjednik parlamenta ističući potrebu da parlamentarna većina bude osnažena i manjinskim partijama. I skidajući sa sebe i svoje partije odgovornost za rezultate ekspertske, odnosno, apostolske Vlade, pošto Demokrate, saznajemo to sa nekih 10 mjeseci zakašnjenja, nijesu bile saglasne sa načinom na koji je ona formirana. ,,Mi smo se zalagali za to da niko ne može biti diskriminisan. Šta je to ekspert? Gdje je to definisano? To što je neko političar, ne znači da nije ekspert…”.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

SIMBOL CRNE GORE U ŽARIŠTU BITKE ZA MOĆ: Čiji je Cetinjski manastir

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije riječ o  bogomolji,  o vjernicima, hrišćanima, pravoslavcima,  o njihovoj istoj potrebi da izgovore jednu te istu molitvu, na jednom te istom jeziku. Jer, da je tako, u Cetinjskom manastiru bilo bi  mjesta za sve vjernike i crkvene dostojanstvenike. Obje pravoslavne crkve.  Manastir bi bio, svih nas. Naš. Ovako, nastavljaju se bitke gladnih moći. Nad Crnom Gorom se nadvijaju utvare devedesetih minulog vijeka. I mnogih minulih vjekova

 

Nastavljeno je sa podizanjem tenzija i podjela i nakon ustoličenja mitropolita Joanikija na Cetinju 4. i 5. septembra. U centru  bitke za moć, sada se našao – Cetinjski manastir, u kom je prije deset dana, uz barikade, helikoptere i vojnu ćebad, ustoličen mitropolit Mitropolije crnogorsko-primorske –  Joanikije.

Nakon što je Skupština Prijestonice za ovu sedmicu zakazala sjednicu na kojoj je planirano da se izglasa inicijativa po kojoj se Cetinjski manastir, kao vlasništvo Prijestonice, daje na ustupanje Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi, Vlada je po hitnom postupku, dan prije zakazane sjednice, donijela odluku da se Cetinjski manastir hitno upiše kao državna imovina. Što je espresno i učinjeno. To je dovelo do novih protesta na Cetinju, ali i izliva mržnje i podizanja nacionalnih tenzija.

Policija je zbog vrijeđanja odbornika URA Slavka Jankovića, uhapsila dvojicu protestanata. Oni su Jankoviću, na ulazu u zgradu Opštine, dobacivali da je ,,izdajnik”, a pokret URA nazivali ,,sramnim i izdajničkim”. ,,Izdajnici, spustite glave, šta ste napravili građanima Cetinja”, ,,Da li će predstavnici URA-e ući u zgradu sa helikopterom”, čuje se na snimcima, dok prolazi Janković. Takođe, na jednom od snimaka, muškarac mu prijeti: ,,Ja ću ti kazati kad se vidimo”.

Cetinjsko Osnovno državno tužilaštvo formiralo je i krivični predmet protiv Miloša Vasiljevića, koji se sumnjiči za ugrožavanje sigurnosti potpredsjednika Vlade i lidera pokreta URA Dritana Abazovića. Na snimku se vidi kako Vasiljević ispred cetinjskog parlamenta poručuje Abazoviću da će ga, kada ga vidi, ,,objesiti za m**a”, psujući mu ,,majku muslimansku”.

Opasne poruke stigle su i iz zgrade cetinjske Skupštine. Milovan Janković, odbornik DPS-a u Skupštini Prijestonice Cetinje, i bivši gradonačelnik tog grada, poručio je Abazoviću da treba da ga je sramota.,,Sram te bilo, mrtvi ti se otac prevrće u grobu”, kazao je, između ostalog, na sjednici. Janković je u nastavku određivao kome više nije mjesto u Crnoj Gori.

To su slike još jedne crnogorske priče o istoriji diskriminacije i nepravde koja ne samo traje, već proizvodi nove mržnje i nasilja. Bitka koja se ove sedmice vodi na sjednicama Vlade i cetinjske skupštine, mnogo je više od rešavanja vlasničkog pitanja nad jednim vjerskim objektom. Ona je nastavak borbe političkih vođa  za moć preko identitetskih pitanja, i novo podizanje nacionalnih tenzija do usijanja. Premijer Zdravko Krivokapić saopštio je da su nedopustive brutalne, šofinističke uvrede na račun potpredsjednika Vlade, ali i pojedinih odbornika Skupštine Cetinja, koje su se, kako je kazao, mogle čuti od pojedinih simpatizera DPS-a na Cetinju.

Krivokapić je u pravu. Poruke okupljenih predstavnicima URA, ne samo da su nedopustive, nego moraju biti i adekvatno sankcionisane. I na Cetinju, ali i u ostatku Crne Gore.

No, nedopustivo je još nešto. Komentarišući bezopoteznu odluku Vlade da Cetinjski manastir prepiše na državu, Krivokapić je kazao da je država samo ispravila – grešku.  ,,Nijedna odluka koja se donosi ne može biti protivustavna, protivzakonita i na štetu bilo koga. Taj atak na imovinu je krenuo već formiranjem tzv. Crnogorske pravoslavne crkve (CPC) čiji je jedini cilj bio, ne da uspostavi vjeru, nego da vrati imovinu, kako bi ta imovina mogla da bude korišćena ili od strane države ili te NVO”, rekao je Krivokapić.  Tako je premijer, sve predstavljajući se zaštitnikom Ustava i vjerskih prava, takozvanom nazvao vjersku zajednicu upisanu u registar ove zemlje. I još jednom pokazao da je zastupnik interesa Mitropolije crnogorsko-primorske, a ne svih crnogorskih građana.

Na ovu izjavu premijera, te odbornika DPS-a Jankovića, reagovala je Akcija za ljudska prava (HRA). Oni su pozvali javne funkcionere da se uzdrže od govora koji izaziva mržnju. ,,Verbalno izazivanje i podsticanje mržnje je uvod u fizičko nasilje, pa tome svako ko ima nadležnosti i javni uticaj mora da se suprotstavi”, rekli su iz HRA. Istakli su da je premijer svojom izjavom ne samo povrijedio vjerska osjećanja vjernika CPC-a, nego i mogao da podstakne mržnju prema njima.

,,Podsjećamo da je ranije predsjednik Milo Đukanović, Srpsku pravoslavnu crkvu nazivao ‘kvazivjerskom zajednicom’, ‘koja pokušava da zadrži nezakonito prisvojenu imovinu’, ‘koja je odgovorna za genocid u Srebrenici'”, rekli su iz HRA.

Spuštanju tenzija nije pomogao ni mitropolit Joanikije. Tek nakon što je  na Cetinju, zalivenom suzavcem, ustoličen na neviđen način, on je u Danilovgradu u manastiru primio predsjednika Republike Srpske, Milorada Dodika. Osvjedočenog širitelja mržnje.  Političara koji  uprkos zabrani, nastavlja javno da negira genocid u Srbrenicu , uz spremnost, kako kaže, i da ,,robija”.  Mitropolit ga je opjevao kao viteza u borbi za srpstvo.

Trebali bi tomovi da se ispišu sva ,,podsticanja” na posijanu mržnju od strane predstavnika aktuelne i prethodne vlasti. Ne samo izjave, već i brojne odluke prethodne i ove vlast svojevrsna su vrsta nasilja i podsticanje na nasilje i mržnju. Jedna od takvih je i priča o Cetinjskom manastiru.

Cetinjski manastir, jedan od simbola Crne Gore, je izgradio u drugoj polovini 15. vijeka tadašnji crnogorski vladar Ivan Crnojević. Tokom narednih nekoliko vjekova  bio je sjedište svih crnogorskih vladara. Cetinjski manastir je jedan od  ukupno  2.000 kulturnih dobara u Crnoj Gori. Od toga oko 800 sada pripada Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Do kraja godine znaće se tačan broj, pošto još ne postoji ni prezican registar. Do 1986. godine sve  crkve i manastiri i zemljište, bili su u vlasništvu sela, bratstava i plemena.  Od 1986. do 2006. godine, na Mitropliju crnogorsko primorsku  prepisano je gotovo sve bitnije. Najveći imovinski rast Srpska pravoslavna crkva, odnosno Mitropolija, doživjela je u vrijeme tridesetogodišnje vladavine aktuelnog predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića, koji danas na Cetinju navodno brani crnogorske svetinje od apetita Srpske pravoslavne crkve i srpskog sveta.  U vrijeme njegove vladavine SPC je, bespravno gradila, zauzimala. Vjernici Crnogorske pravoslavne crkve sprečavani su da vrše obrede u vjerskim objektima. Đukanović je bio strateški  partner pokojnog mitropolita Amfilohija, dok su se gomilala brojna  nerazriješena  pitanja oko vjerskih objekata kojima je SPC upravljala.

Da nova vlast nije sposobna da ta pitanja riješi na pravi način, jasno je.  Ona ih pojačava, čineći sve da ispuni interese Mitroplije crnogorsko primorske, odnosno SPC-a i Beograda.

Vlasništvo nad Cetinjskim manastirom je upisano na Opštinu Cetinje 2005. SPC je to sporila, tvrdeći da je vlasništvo nad Cetinjskim manastirom upisano neustavno i podnijela zahtjev da se taj upis prava svojine briše. Ustavni sud je navodno proglasio neustavnim taj upis, ali se do ove sedmice  Cetinjski manastir u katastru  vodio na Opštinu Cetinje.

Litije koje su prethodile padu Đukanovićevog režima, organizovala je MPC  ne pristajući da se  vjerska imovina prepiše  na državu, nakon usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti i u parlamentu u decembru 2019.

Krivokapićeva Vlada je ove sedmice Upravi za katastar i državnu imovinu naložila da u vezi sa sudbinom Cetinjskog manastira uradio ovo: ,,Nalaže se Upravi za katastar i državnu imovinu da odmah i bez odlaganja izvrši ispravku upisanog nosioca prava svojine na način što će umjesto Prijestonice Cetinje kao nosioca prava svojine vratiti upis na Državu Crnu Goru, shodno rješenju Uprave za nekretnine Podgorica – Područna jedinica Cetinje od 24. 11. 2005, pri čemu se navedenim upisom ne dira u prava upisanog titulara korišćenja”.  Vlada je tu odluku donijela  13. septembra bez održavanja sjednice, a kako su saopštili,  na osnovu pribavljene saglasnosti većine članova Vlade. Za 14. septembar već je bila najavljena rasprava u Skupštini opštine Cetinje, koja je i održana, o građanskoj inicijativi da se Cetinjski manastir vrati Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi (CPC).

Blagota Mitrić, nekadašnji predsjednik Ustavnog suda, obje odluke nazvao je protivustavnim, i ocijenio da bi u ovoj situaciji trebalo da reaguje Ustavni sud. U toj instituciji, međutim, ćute.

,,Tu su bezumne pravne odluke, jer je malo reći da su protivustavne. To je u stvari početak jedne pravne rašomonijade u Crnoj Gori koja može da izazove vrlo teške i negativne posljedice”, kazao je Mitrić. ,,Stanje je došlo do usijanja. Vi imate i pravni apsurd u okviru ove prave rašomonijade. Prvo, ova Vlada, koja je svojom odlukom Cetinjski manastir ustanovila kao državnu svojinu, ona je prije godinu dana kada je došla na vlast poništila raniji zakon o vjeroispovijesti koji je predviđao baš to. I donijeli su novi zakon koji to ne predviđa, nego da je to vlasništvo Mitropolije. E sada kad su vidjeli da će Skupština opštine Cetinje u petak donijeti odluku o tom da se Cetinjski manastir da u vlasništvo Crnogorskoj pravoslovnoj crkvu, onda je Vlada, da bi preduhitrila takvu jednu odluku, napravila još veću nezakonitost, odnosno protivustavnost”, ističe Mitrić.

Svi znamo, da ovdje nije riječ o jednoj bogomolji,  o vjernicima, hrišćanima, pravoslavcima,  o njihovoj istoj potrebi da izgovore jednu te istu molitvu, na jednom te istom jeziku. Jer, da je tako, u Cetinjskom manstiru bilo bi  mjesta za sve vjernike i crkvene dostojanstvenike, i Srpske i Crnogorske pravoslavne crkve.  Drevni Manastir bio bi, svih nas. Naš. Umjesto policije štitila bi ga zajednička  ljubav. Okupljao bi nas. Ovako, nastavljaju se bitke gladnih moći, kojima religija treba kao pogonsko gorivo. A nad Crnom Gorom se nadvijaju utvare devedestih minulog vijeka. I mnogih minulih vjekova.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

POSLIJE CETINJA: Gubitnici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Cetinju, izgubili su mnogi. Prvo, predsjednik Đukanović, koji jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neki bolji svijet i od Đukanovićevog i od srpskog sveta

 

Gorak je ukus nakon subote na Cetinju i svega što je pratilo ustoličenje mitropolita Joanikija u Cetinjskom manastiru. I dok se još utvrđuje šta se tačno dešavalo iza onog što smo vidjeli, već sada je jasno da su na Cetinju  izgubili  mnogi.

Prvo, predsjednik Milo Đukanović, koji,  jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neku bolju, građansku, zemlju. I koja će još morati da čeka dostojne političke predvodnike.  Premijer  koji je spreman da sruši i Vladu i zemlju kako bi ustoličio svog mitropolita, i djelovi parlamentarne većine koji ga u tome prate,  to nije. Naravno nijesu ni oni koji su izgubili izbore lanjskog 30. avgusta.

Đukanović je pokušao na Cetinju da još jednom demonstrira svoju moć. Nedjeljama prije ustoličenja, njegova partija oglašavala se kao da je rat. Angažovana je i cjelokupna propaganda koja je Predsjedniku nastavila da služi i nakon avgusta prošle godine, a koja je pisala o ustoličenju na Cetinju kao o danu kada će nestati Crna Gora, i pasti krv. Podižući tenzije, Đukanović je  računao da će na podjelama po ko zna koji put utvrditi snagu. Pokazalo se da  trodecenijski vladar Crne Gore  više nema onu moć kojom je tri decenije držao državu  i njene institucije zarobljenim. Ni njegov dolazak na Cetinje,  ni pokušaji njegovog savjetnika za bezbjednost i višedecenijskog apsolutnog vladara policijskih snaga da utiče na policiju, nijesu pomogli. Veselin Veljović, koji je u jednom trenutku i napao policajce koji su bili na Cetinju da obezbijede ustoličenje,  je ne samo uhapšen, pa pušten da se brani sa slobode, zbog ometanja službenog lica u vršenju dužnosti, nego je i preko noći zaboravljen. Nema onih koji saosjećaju sa bivšim šefom policije, čiju su karijeru pratile optužbe da stoji iza mnogih napada na kritičare Đukanovićevog režima, afere o švercu cigareta i nelegalnom bogaćenju, te da je slijepo odan šefu koji je Crnu Goru,  i Cetinje, kroz tri decenije pretvarao u pustoš. Tako završavaju poslušnici, stubovi nekontrolisane moći.  Staro iskustvo kaže – oni su u javnosti neomiljeni nego njihove vođe. Veljović će imati prilike da se u to uvjeri.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 10. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo