Povežite se sa nama

INTERVJU

OGNJEN JOVOVIĆ, GENERALNI DIREKTOR MINISTARSTVA PROSVJETE: Trenutno kopamo i dno u obrazovanju

Objavljeno prije

na

MONITOR: Nedavno ste obavijestili javnost o neregularnostima prilikom upisa na FLU na Cetinju. Uprava fakulteta je demantovala vaše navode uz tvrdnju da je upis bio po zakonu. U čemu je suština neregularnosti, kako komentarišete demante uprave FLU i šta su naredni koraci u ovom slučaju?
JOVOVIĆ: Kao što je javnost mogla primijetiti iz saopštenja koje sam poslao medijima, rukovodio sam se zapisnikom koji je načinio prosvjetni inspektor Radan Nikolić. On je utvrdio neregularnosti i donio rješenje. Na odluku prosvjetnog inspektora dekanica FLU dr Milena Jovićević se u potpunosti oglušila i pokušala da dokaže nešto što se ne može dokazati. Naime, najveći problem ovog konkursa se tiče kandidatkinje Sare Petrović-Poljak, koja je već jednom (2014) upisala FLU, završila prvu godinu, pa se prepisala na drugi fakultet. Zakon je ovdje jasan. Ona se mogla ponovno prepisati na FLU, ali ga ne i ponovno upisati. Suština je da se željelo ovoj kandidatkinji omogućiti dobijanje statusa studenta koji se finansira iz budžeta. Takođe, nemoguće je povjerovati da bi ponovnim upisom u I godinu studija kandidatkinja opet slušala i polagala iste predmete. Prema riječima Dragana Martinovića, sekretara Muzičke akademije Centinje, dugogodišnja praksa je bila da se lica sa izgubljenim statusom studenta prijavljuju na konkurs za upis u I godinu studija, poslije čega, ukoliko budu primljeni, podnose zahtjev za priznanjem već položenih ispita i potom se upisuju na odgovarajuću godinu studija. Mišljenja sam da je ova praksa kriminalna, ne ulazeći u to da možda kandidatkinja Petrović-Poljak posjeduje ogroman talenat. Sa stanovišta prava, njen slučaj dovodi u pitanje cjelokupni konkurs. Ovo je i više nego dovoljan razlog koji dovodi u pitanje legalitet konkursa. Naravno, prosvjetni inspektor Nikolić je pronašao i druge razloge. Međutim, ovaj je najočitiji. Još par dana ću sačekati da se pokuša situacija ispraviti. Ako ostane postojeće stanje, onda ću naložiti disciplinski postupak protiv dekanice Jovićević.

MONITOR: Da li ste na tragu još nekih nepravinosti u radu obrazovnih institucija ili Ministarstva?
JOVOVIĆ: Erozija obrazovnog sistema, koja traje godinama, nažalost, uslovila je da probleme obrazovanja konstatujete na svim nivoima. Budući da je kratak period ispred mene, za sada planiram da pokrenem još par slučajeva, koji su interesantni jer se odnose na nezakonite modele zapošljavanja. Tu prije svega mislim na rodbinsko-partijske veze. S tim u vezi ne bih otkrivao o čemu je riječ, ali svakako da nepravilnosti ima.

MONITOR: Naslijedili ste Tatjanu Bečanović na poziciji generalnog direktora Ministra prosvjete. Predstavnici opozicije u Vladi izbornog povjerenja često pominju razne opstrukcije. Kakva su Vaša iskustva na novom radnom mjestu?
JOVOVIĆ: Do sada nisam imao nikakvih opstrukcija. Da li zbog iskrene ili fingirane korektnosti ljudi u vrhu Ministarstva, u to ne bih ulazio. Ukoliko bude opstrukcija, javnost će biti upoznata. Na kraju krajeva, informacije koje posjedujem o nepravilnostima nijesam dobio od Ministarstva, već od ljudi iz obrazovnog sistema. Tako da opstrukcija i ne može biti, sve i da su planirane. Nadam se da ih i dalje neće biti, pogotovo u onom dijelu koji se tiče mojih zahtjeva za dokumentacijom od strane Ministarstva i Univerziteta.

MONITOR: Koji su glavni problemi obrazovanja u Crnoj Gori?
JOVOVIĆ: O problemima u obrazovanju možemo govoriti danima. Dno je dohvaćeno, međutim, mi trenutno kopamo dno. Naime, čini se da još jedino osnovno obrazovanje ima nekog smisla, dok srednješkolsko počinje da liči na visoko obrazovanje. Upravo visoko obrazovanje i Univerzitet predstavljaju kancer našeg obrazovnog sistema. Reforma visokog obrazovanja iz 2004, svoje pravo lice pokazuje trenutno. Zapravo, to i nije bila reforma, već revolucija. Jer, pitanje je da li je bilo šta ostalo od starog sistema školstva, koji je u odnosu na ovaj sistem bio daleko progresivniji. Takođe, kod nas je sistem školstva vješto iskorišćen da bi se kupovao socijalni mir. Bez bilo kakvog upisnog kriterijuma, omogućiti svakom da studira i time sebi obezbjediti sigurnost od eventualnih socijalnih nemira. Zbog toga je svaki drugi mladi čovjek u ovoj zemlji bez posla. Dakle, neusklađenost sistema obrazovanja sa tržištem rada nas je dovela u ćorsokak. Sada plaćamo tu refleksiju. Jako je malo stručnih i obrazovnih kadrova, jer smo sistemom nivelacije došli do nivoa osrednjosti, pa oni najbolji napuštaju državu. Drugi suštinski problem vidim u politizovanom obrazovnom sistemu. Ukoliko nisi blizak vladajućoj oligarhiji, ne postoji šansa, bez obzira na stručnost, da kreiraš bilo što u sistemu obrazovanja. Dakle, partitokratija u sistemu obrazovanja, cjelokupni parazitski državni aparat, intelektualno inferioran i moralno problematičan kadar, kao i nemanje jasne strategije razvoja obrazovanja, uslovili su ovo dekadentno stanje.

MONITOR: Na koji način prevazići brojne probleme u obrazovanju na svim nivoima?
JOVOVIĆ: Nikakvim reformama nećemo sistem obrazovanja oporaviti. Potrebna je nova revolucija, sa jasnim ciljem i metodologijom ostvarenja tog cilja. Najprije sam za čistku partijskih (parazitskih) kadrova iz obrazovnih institucija; hitna revolucija visokoobrazovnog sistema, gdje primarno mislim na ukidanje privatnih Univerziteta, a zatim obezbjeđivanje izgubljene autonomije državnog Univerziteta. Kada se vrati Univerzitetu, ne formalna, već fundamentalna naučna, ekonomska, pravna i moralna autonomnost, onda se možemo nečemu nadati.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

INTERVJU

SRĐAN PERIĆ, ORGANIZACIJA KOD: Samo bjesomučna borba za moć

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izdijeljena, posvađana i bez jasne ideje kako pokrenuti temeljne reforme, i korak dalje, kako izvući zemlju recimo iz problema da naše stanovništvo stari, da ulazimo u zonu bijele kuge, da postajemo odredište nekvalifikovane i niskoplaćene radne snage… nova većina razumije da je glavni problem odgovor na pitanje ko će biti ,,DPS poslije DPS-a”.

 

MONITOR:  Demokratski front najavio je bojkot parlamenta i svih Vladinih zakona, ukoliko u Vladu  ne uđe lider DF-a Andrija Mandić. Kako vidite taj zahtjev?

PERIĆ: Ukoliko nova vlast želi da bude operativna, ona mora pronaći put uzajamnog uvažavanja. Niti je uvažavanje da nekoga unaprijed proglasite nepoželjnim za ministarske pozicije bez obzira na procenat koji osvoji na izborima, niti je od onog ko osvoji najviše glasova u novoj vlasti korektno da insistiranjem nametanja svojih političkih ciljeva doslovno uništava subjekt koji treba da obezbijedi većinu. Da ne govorimo koje su refleksije takve pozicije na cijelu zajednicu. U tom kontekstu valja demistifikovati određenje u odnosu na državu. Ako uzmemo jednu od najneutralnijih definicija da je država skup procedura koji nam omogućava da funkcionišemo kao zajednica, onda svi treba da prihvate da će poštovati te procedure i da će činiti što i koliko mogu da se društvo nepoštovanjem tih procedura ne bi dezintegrisalo. Bez toga je doslovno nemoguće, ne samo formirati djelotvornu većinu, već i funkcionisati uopšte.

Nama fali plan i dogovor na mnogim poljima, a posebno u politici. Političari bi trebalo da rješavaju probleme, da razumiju značaj kompromisa i da podnose odgovornost. Nažalost, ovo ostaje samo lijepa želja – u praksi je to bjesomučna borba za moć uz pomoć koje onda želite da raspolažete resursima svih nas.

Sve političke partije rasporedile su  svoje ljude u javnim preduzećima na čelnim pozicijama i ,,po dubini” uveliko kadriraju. Tu vidimo da onamo gdje imaju zajedničke interese partije se bez većih problema dogovaraju – bez obzira da li je to u interesu građana ili ne. Razumijem da mnogi ljudi zbog političke pripadnosti nisu mogli da se zaposle i/ili napreduju, ali taj problem se mora rješavati time što će se prvo procesuirati svi oni koji su radili nezakonito u prethodnom periodu i tako što ćete kadrirati najkvalitetnije, a ne ,,najzaslužnije” ljude.

MONITOR: Da li pregovori parlamentarne većine vode izborima ili će se nastaviti sa krizama, uslovljavanjima i pregovorima?

PERIĆ: Nije bilo teško predvidjeti da će se tokom pregovora nastaviti uzajamne optužbe unutar vlasti. Činjenica je da svaka od koalicija ima svoj ucjenjivački kapital, ali bojim se da će stalnim naglašavanjem te pozicije građani postajati taoci te političke realnosti. Ko će biti vještiji, a čija će procjena biti loša je nešto što razumijem da zanima stranke, ali šta to znači iz perspektive propuštanja prilike realizacije suštinskih promjena koju su sami akteri nazvali istorijskom i koja zaista ima taj potencijal?

Da li su razjašnjenje ovog rebusa izbori? Oni jesu opcija, ali ne vjerujem da je ijedan subjekt spreman za njih, a još manje da je siguran da bi mogao da politički kapitalizuje to što bi ih izazvao – tako da ne očekujem izbore u najmanje narednih pola godine.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

STAŠA ZAJOVIĆ, KOORDINATORKA ŽENA U CRNOM: Moramo pogledati lice prošlosti

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Srbiji nikada nije postojao konsenzus oko odgovornosti za rat i ratne zločine ni na nivou države ni na nivou društva, pa čak ni civilnog društva. To je, za mene, zagrljaj smrti u ovoj zemlji

 

MONITOR: Prošlo je trideset godina od osnivanja Žena u crnom. Šta je urađeno, u čemu se uspjelo, a u čemu nije?

ZAJOVIĆ: Najvažnija je činjenica da smo mi dosledne i istrajne, da se nismo prilagođavale nikakvim projektnim ni nacionalnim zahtjevima, nikakvim konsenzusima niti modama – nego smo se prilagođavale našim moralnim, etičkim i političkim  principima. Pada mi na pamet Atena Atanasiu, naučnica koja nas je proučavala i koja kaže da je hrabrost istrajnost i odlučnost, bez obzira na neizvesnosti, bez obzira na rizike i često veoma visok stupanj straha. To je jedno opstajanje bez oslonca, bez oslonaca na neke poznate modele. Imale smo puno uzora, ali mi smo se kretale, kako kaže Hana Arent, „bez gelendera“. Imale smo prethodnice, iz NOB-a, ali i iz globalnog, antifašističkog i antimilitarističkog pokreta. Mi smo ipak smatrale da bi trebalo da napravimo svoje prakse i da se u našim teorijama oslanjamo na kontekst koji nas okružuje. Da sve što radimo izranja iz tog konteksta u kojem živimo. Naravno da pozajmljujemo znanja.

Imale smo preko 2500 uličnih akcija, bez obzira na užasne probleme koji su najviše proizlazili iz toga što smo se fokusirale i nikada nismo odustale od pitanja odgovornosti za rat i ratne zločine 90-ih. Otuda svi naši najveći problemi. Proizvele smo potpuno nove prakse jer u vezi sa tranzicionom pravdom nismo imale nikakve modele. To su prakse koje zagovaraju feministički pristup pravdi, kao što je posećivanje mesta zločina počinjenih u naše ime. To je potpuno nova vrsta politike. Zahvaljući tim praksama i doslednosti, mi smo mogle da okupimo žene žrtve iz svih zemalja bivše Jugoslavije u Ženski sud. Mislim da neću biti pretenciozna ako kažem da to nije niko drugi uspeo, jer su one iz zajednice žrtava tražile da mi kontrolišemo taj proces. To nije bilo zato što smo mi visokoprofesionalne, već zbog izgrađenog ogromnog povjerenja. Šest godina smo stajale na Trgu republike tokom ratova.To je nova paradigma mirovnog prisustva u javnosti na Trgu koji je simbol najgorih nacionalističkih narativa, a ti ga preokrećeš u mesto saosećanja sa onima koji su proglašeni nepodobnima, neprijateljima, sa onima koji su subverzivni. To su žrtve različitih etničkih predznaka. Mi smo i u takvim okolnostima napravile pluralitet javnosti, regovale smo ne samo na kontekst zla već smo i proizvodile jednu drugačiju javnost. To smo radile zajedno sa umetničkim kolektivima, stvarajući subverzivno sećanje, subverzivno pamćenje, dugačiju memoralizaciju. I kako kažu u grupi Škart „One su pokretne uznemiriteljke“. To je odluka da neprekidno uznemiravaš kako državu tako i društvo i da podsećaš da je grad Beograd odavno prestao da bude grad. Mi ih ometamo u mitomaniji, u kontroli nad nacionalnim telima. Ovaj grad i ova zemlja samo žele da kontrolišu nacionalna tela i mi smo im na Trgu republike to oduzele. I kako kaže meni blizak teoretičar Malford: grad je samo organ pamćenja. A grad koji to briše i negira, to nije grad to je samo konglomerat zgrada i fizičkih bića. Uglavnom su to tela nacije.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

IVANA MARINIĆ KRAGIĆ, REDITELJKA: Pravo na ljubav

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako će neko živjeti svoj život je isključivo osobna odluka, bez uplitanja politike u privatnost, nametanja ili lažnog moraliziranja

 

Film Nun of your business u režiji Ivane Marinić Kragić dobio je nagradu Maslačak za najbolji film u regionalnoj selekciji na nedavno završenom Underhillfestu. Ivana Marinić Kragić je takođe koscenaristkinja, direktorica fotografije i producentkinja projekta Nun of Your Business. Film je prikazan u okviru programa U fokusu, a rediteljka je bila gošća festivala. Podgorička publika je bila veoma zainteresovana da pogleda film o životnoj priči dvije časne sestre koje su se upoznale u samostanu i zaljubile. Nakon što su zajedno donijele najtežu odluku u životu, jedna za drugom odlaze iz samostana u kojem su u izolaciji proživjele godine ne uvijek idiličnog života.

MONITOR:  Kakvo iskustvo nosite iz Podgorice i UnderhillFesta i koliko Vam je prijalo da budete na festivalu koji se održava uživo, pred publikom i gostima – autorima filma, jer smo svjedoci sve većeg broja online festivala zbog pandemije i to u cijelom svijetu?

MARINIĆ KRAGIĆ: Imam same riječi hvale. Za mene gostovanje na UnderhillFestu ove godine je ujedno bio i moji prvi izlet u Crnu Goru. Divno iskustvo, čemu je prvenstveno zaslužan i odličan tim UnderhillFest-a koji se maksimalno potrudio na gostoprimstvu. S druge strane bila mi je velika čast sudjelovati sa svojim filmom u programu vrlo zanimljive i kvalitetne selekcije filmova. Iskreno se veselim idućem susretu.

MONITOR: Žiri 12. UnderhillFesta je bio jednoglasan i istakao da inovativnim, svježim i modernim rediteljskim postupkom, sve vrijeme publiku milujete i nježno navodite na smijeh tamo gdje je u pitanju najdublja emotivna drama kroz koju su junakinje prolazile zajedno sa Vama.

MARINIĆ KRAGIĆ: Lijep je osjećaj kad dobiješ priznanje struke za svog dugogodišnji rad, a pogotovo kad se to dogodi na festivalu kao što je UnderhillFest. Sjećam se svoje prve nagrade koja je došla od publike na ZagrebDox Festivalu u listopadu 2020, gdje je film ujedno imao i svoju svjetsku premijeru. Bila sam jako napeta, nisam bila sigurna kako će publika prihvatiti film, a najmanje sam se nadala nagradi. Nakon premijerne projekcije uzbuđenje je bilo toliko intenzivno da mi je trebalo tri dana da dođem k sebi.

MONITOR: U filmu “Nun of Your Business” pratimo priču o časnim sestrama i njihovoj potrazi za Bogom, kroz koju one pronalaze ljubav i jedna drugu. Kako i kada ste čuli za njihovu priču i kako ste upoznali Maritu i Fani?

MARINIĆ KRAGIĆ: Tijekom jednog ljetovanja na Korčuli upoznala sam Maritu. Bile smo igrom slučaju u istom društvu. Toga dana sam se pobliže i upoznala s njezinom pričom, pa iako me priča instant zaintrigirala, prošlo je godinu dana kada sam se usudila pitati o mogućnosti snimanja filma. Marita je bila dosta otvorena prema mojoj ideji, ali ni ona ni Fani nisu još bile spremne izaći u javnost sa punim identitetima. Od izlaska iz samostana i outanja obiteljima prošlo je malo vremena, stoga im je trebalo da se prilagode novim okolnostima. Kako je taj proces u njima sazrijevao tako je i odluka da priču podijele s drugima ojačala.

Miroslav MINIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo