Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Opasno štivo?

Objavljeno prije

na

Crnogorsko kulturno društvo iz Toronta, ovih se dana, nezadovoljno izborom knjiga koje im je poslao Centar za iseljenike, obratilo na razne adrese u Crnoj Gori. U pismu upućenom premijeru Milu Đukanoviću žale se da neke od knjiga negiraju crnogorsku osobenost i crnogorsku naciju i da je njihov sadržaj asimilatorski. “Ovaj akt smatramo – neprijateljskim; motivisan politikom mržnje prema svima onima koji vole i podržavaju Crnu Goru, crnogorsku naciju, CPC, crnogorski jezik i sve druge atribute ovog naroda. Tri godine nakon obnove nezavisnosti, ovakvu politiku i ponašanje onih koji se sakrivaju iza funkcija crnogorske države mi više nećemo tolerisati”, oštro poručuju iz Toronta. Centar za iseljenike je prošle godine udruženjima iseljenika iz Crne Gore poklonio biblioteku sa preko 50 naslova. Tako su se među nekim od najvećih djela našle za Crnogorsko kulturno društvo iz Toronta i sporne knjige: Stevana Dučića Pleme Kuči, Radosava Jagoša Vešovića Pleme Vasojevići, Jovana Vukmanovića Paštrovići, Andrije Jovićevića Zeta, Lješkopolje i Skadarsko jezero, Svetozara Tomića Drobnjaci, Piva i Banjani…

Na sajtu Crnogorskog kulturnog društva iz Toronta nalaze se izvodi iz nekih od tih poklonjenih knjiga. Tako, recimo, piše da “veliko i znamenito srpsko pleme Vasojevići sa svojim sedištem među visokim planima i pod ogromnim Komovima, dosta duboko u unutrašnjosti srpske zemlje nije moglo toliko dolaziti u dodir sa ostalim svetom kako što su mogla druga stara srpska plemena osobito ona u Boki Kotorskoj, u staroj Crnoj Gori i u Hercegovini”.

Ili: “Tri hercegovačka srpska plemena, oslobođena od Turaka i prisajedinjena Crnoj Gori u drugoj polovini prošlog veka jesu Drobnjak, Piva i Banjani”.

Predsjednik Crnogorskog kulturnog društva Zoran Raičević kaže za Monitor da te knjige sadrže razne neistine o Crnoj Gori i da se Crna Gora u njima isključivo pominje kao srpska zemlja, odnosno da se u potpunosti negira crnogorska nacija.

“Ili su ljudi koji rade u Centru, odnosno Ministarstvu inostranih poslova kao nadležnom državnom organu nepismeni pa šalju knjige koje su anticrnogorske ili se radi o ljudima koji to rade namjerno, jer se zna da Ministartvo nikada nije očišćeno od nižih činovnika koji su i početkom devedesetih bili velikosrbi i širili tu ideologiju”, objašnjava Raičević moguće motive zašto su iseljenicima poslate i neke sporne knjige.

Dobro upućeni sagovornici Monitora kažu da su te knjige, u stvari, nastajale kao priče đedova – njihovi autori su išli od kuće do kuće i zapisivali priče domaćina. Kao takve one nemaju neku posebnu naučnu vrijednost, ali ipak na neki način čine istorijsku baštinu Crne Gore.

Direktor Centra za iseljenike Milan Vukčević kaže za Monitor da se radi o fototipskim izdanjima knjiga sa početka prošlog vijeka u izdanju CID -a.Ta izdavačka kuća je za doprinos afirmaciji crnogorske kulture nagrađena ove godine Trinaestojulskom nagradom.

“Ove knjige sadrže informacije o crnogorskim plemenima, običajima, naseljima, statističkim podacima, porijeklu pojedinih naziva, društvenim i pravnim odnosima, privrednim i ekonomskim prilikama u Crnoj Gori itd. te su u tom smislu od interesa za dobar dio našeg iseljeništva”, kaže Vukčević.

Dodaje da “odnos prema crnogorskoj naciji kod takvih autora kao uostalom i kod crnogorskih klasika (Petra II, kralja Nikole itd) treba posmatrati u kontekstu vremena, jasno izdvajajući istoriografsku i umjetničku od ideološke, tim vremenom imanentne, komponente ovih djela”.

Sagovornici Monitora kažu da sporne knjige, iako nemaju naučnu vrijednost, nekim našim iseljenicima mogu biti zanimljive upravo zato što sadrže priče njihovih predaka. Ukazuju i na činjenicu da ta djela kao takva postoje i da ih ne treba zabranjivati. Moguće je, međutim, da nekome u bijelom svijetu takve knjige koje nemaju naučnu vrijednost budu obrazovna literatura i da na osnovu njih isključivo steknu znanja o prošlosti Crne Gore.

Protiv sadržaja knjiga, osim Crnogorskog kulturnog društva iz Toronta i jednog od udruženja iz Australije, koliko znamo, niko se nije bunio. Poznato je da se mnoga udruženja crnogorskih iseljenika međusobno ne trpe. I da je, kako kažu, Centar nekima manje a nekima više naklonjen. I to je priča o Crnoj Gori.


POKLON BIBLIOTEKA ZA CRNOGORSKA ISELJENIČKA UDRUŽENJA


KOMPLET KNJIGA KOJE JE DAROVAO CENTAR ZA ISELJENIKE:

1. P.A. Rovinski: ZAPISI O CRNOJ GORI
2. P.A. Rovinski: STUDIJE O CRNOJ GORI
3. Min. finansija: ZBORNIK DOKUMENATA 1879-1915
4. Min. inost. djela: ZBORNIK DOKUMENATA 1879-1915
5. S. Tomović: MORALNA TRADICIJA CRNOGORACA
6. V.D. Nikčević: KNJIŽEVNOST DUKLJE I PREVALITAN
7. D.Martinović: NAUKA O KNJIZI U CRNOJ GORI
8. G.Kastratović: ISTORIJA CRNOGORSKOG FILMA
9. Č. Marković: ARHEOLOGIJA CRNE GORE
10. B. Ostojić: ISTORIJA CRNOG. KNJIŽ. JEZ. IZRAZA
11. R. Radonjić: POLITIČKA MISAO U CRNOJ GORI
12. B. Marović: EKONOMSKA ISTORIJA CRNE GORE
13. M. Šuković: ISTORIJA ZAKONODAVSTVA CG
14. M. Starovlah: ISTORIJA ŠKOLSTVA U CRNOJ GORI
15. R. Vujičić: SREDNJOVJEKOVNA ARHITEKT. I SLI.
16. R. Knežević: ISTORIJA POLITIČKE KULTURE U CG.
17. B. Babić: KRITSKI ODRED
18. S. Dučić: PLEME KUČI
19. J.Vukmanović: PAŠTROVIĆI
20. A.Jovićević: ZETA, LJEŠKOPOLJE I SKADARSKO JEZ.
21. S.Tomić: DROBNJAK, PIVA I BANJANI
22. R.J. Vešović: PLEME VASOJEVIĆI
23. N.B. Tomašević: ORLOV KRŠ
24. Klasici cr. knjiž.: PETAR II PETROVIĆ NJEGOŠ
25. Klasici cr. knjiž: PETAR I PETROVIĆ NJEGOŠ
26. Klasici cr. knjiž:: NIKOLA I PETROVIĆ
27. Klasici cr. Knjiž: MARKO MILJANOV POPOVIĆ
28. Klasici cr. Knjiž: STEFAN MITROV LJUBIŠA
29. Živko M. Andrijašević, Šerbo Rastoder: ISTORIJA CRNE GORE
30. Đorđije Pejović: ISELJEVANJE CRNOGORACA U XIX v.
31. Marijan Mašo Miljić: PEROJ – CRNOGORCI U PEROJU 1657 -2007 .
32. Milutin Đuričković: POVRATAK – ANTOLOGIJA POEZIJE CRNOGORSKIH ISELJENIKA
33. Marjan Mašo Miljić: MEDOVA 1916-2008

KOMPLET KNJIGA KOJE JE DAROVALO MINISTARSTVO PROSVJETE:

1. Maternji jezik, III cg
2. Književnost, III cg
3. Maternji ČIGRA
4. Književnost, II
5. Maternji jezik ČIGRA
6. Maternji jezik, VI
7. Književnost, VI
8. Maternji jezik, VII
9. Maternji jezik VIII
10. Književnost, VIII
11. Maternji jezik, II gim.
12. Čitanka, II gim.
13. Maternji jezik, Svijet jezika
14. Istorija VII
15. Istorija VIII
16. Geografija, II gim.
17. Pjesmoslov CD
18. Škozorište za mladje osnovce
19. Škozorište za starije osnovce
20. Bukvar-Kuća slova
21. Crna Gora moja domovina
22. Moja slova latinica/ćirilica

Albanski jezik:
1. Čitanka, III razred
2. Književnost, II razred
3. Književnost, II razred – radna sveska
4. Poznavanje društva, IV razred
5. Građansko vaspitanje, VII
6. Književnost
7. Moja slova albanski

Vesna RAJKOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

SVI UHAPŠENI POLICAJCI: Brojka samo raste

Objavljeno prije

na

Objavio:

Po nalogu Novovića i njegovih specijalnih tužilaca uhapšeno je više bivših čelnika crnogorskog sudstva, tužilaštva ali najviše osoba iz bezbjednosnog i policijskog sektora

 

“Nadam se da smo dosadašnjim radom makar malo promijenili percepciju da visoka korupcija prolazi nekaženjeno. Naša misija je da svaki slučaj procesuiramo, kako bi pokazali da niko nije iznad zakona“, rekao je nedavno glavni specijalni tužilac Vladimir Novović.

U prilog njegovim tvrdnjama idu i brojne akcije koje su pripadnici Specijalnog policijskog odjeljenja izvodili od marta 2022.godine kada je imenovan.  Spisak osoba uhapšenih tokom tih akcija je trocifren.

Po nalogu Novovića i njegovih specijalnih tužilaca uhapšeno je više bivših čelnika crnogorskog sudstva, tužilaštva ali najviše osoba iz bezbjednosnog i policijskog sektora.

Prošle sedmice uhapšen je Ilija Vasović, bivši šef kriminalistike u Baru, a nakon što je portal Libertass press objavio prepisku između njega i optuženog šefa kriminalne organizacije koja se bavila švercom cigareta, Aleksandra Mrkića.  Vasoviću tužilaštvo na teret stavlja krivično djelo – stvaranje kriminalne organizacije i produženo krivično djelo zloupotreba službenog položaja.

Poslije hapšenja bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice i predsjednika Privrednog suda Blaža Jovanića prvi na spisku za hapšenje iz bezbjednosnog sektora našao se bivši službenik Agencije za nacionalnu bezbjednost Petar Lazović.

U julu 2022.godine dobio je poziv da se javi službenicima Specijalnog policijskog odjeljenja, što je i uradio i od tada se nalazi u pritvoru. Lazović je u spisima Europola označen kao pripadnik kriminalnog Kavačkog klana, koji se dovodi u vezu sa međunarodnim švercom kokaina. SDT Lazovića sumnjiči za pripadnost kriminalnoj organizaciji, šverc droge, oružja i zloupotrebu položaja.  I pored brojnih optužbi na njegov račun, u podgoričkom Višem sudu mu ni nakon dvije godine nije počelo suđenje niti u jednom slučaju.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

Rudnika u Mojkovcu neće biti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kompanija Tara resources nije do 25. maja dostavila korigovanu Studiju izvodljivosti, pa se Vlada odlučila za raskid ugovora i naplatu bankarske garancije. Koncesionaru ostaje da se žali Privrednom sudu ili da pokrene arbitražu

 

Vlada će raskinuti ugovor za kompanijom Tara resources, o ekspolataciji rude u rudniku Brskovo kod Mojkovca, saopštio je ministar rudarstva i energetike Saša Mujović. Koncesionar nije u roku koji je istekao 25. maja dostavio Vladi korigovanu Studiju izvodljivosti čime su se stekli uslovi za jednostrani raskid ugovora i naplatu bankarske garancije.

Vlada je zadužila Mujovića da dostavi pisani otkaz koncesionaru, aktivira bankarsku garanciju (500.000 eura) i sprovede sve druge radnje u cilju zaštite prava države. ,,Problem sa kompanijom Tara Resources je bila njihova studija izvodljivosti, koja je u dva navrata dostavljena, ali se oba puta kosila sa zakonima Crne Gore. A znate da je riječ o krovnom dokumentu kojim investitor dokazuje da će rudnik funkcionisati po ekološkim standardima”, naglasio je Mujović.

Tara Resources može se žaliti Privrednom sudu, kao i pokrenuti arbitražu. ,,Na njima je kakva će biti odluka, ali mi smo spremni na sve scenarije i duboko utemeljeni u činjenicama da je pravda na našoj strani i uporedna sudska praksa”, dodao je Mujović.

Projekat otvaranja rudnika je vrijedan 150 miliona eura. Koncesionar je prošle godine saopštio da je uložio 30 miliona, te da od januara 2023. godine plaća koncesionu naknadu koja iznosi blizu 650 hiljada  eura. Nakon osnovnog ugovora iz 2010. godine Vlada je sa Tara Resources potpisala šest aneksa. Posljednjim, u julu 2021. godine, koncesionar je dobio dvije godine da pribavi urbanističko-tehničke uslove. Tumačenja oko toga da li su se stekli razlozi za raskid ugovora, rješila je Međuresorna komisija koja je predložila Vladi da se ugovor raskine.

Premijer Milojko Spajić zatražio je da se pribavi dodatno pravno stručno mišljenje kako bi se otklonio finansijski rizik za državu. Angažovana je advokatska kuća Harrisons. Ministar Saša Mujović je na konferenciji za novinare 21. marta objasnio kako je dobijeno pravno tumačenje da bi jednostranim raskidom ugovora, kakav je bio prijedlog komisije, došli na klizav teren, a postojala bi mogućnost da Tara Resources pokrene međunarodnu arbitražu i ugrozili bi interese Crne Gore. Zato je koncesionaru određen rok 25. maj, da dostavi korigovanu dokumentaciju.

,,Ovo je pobjeda znanja nad neznanjem, istine nad obmanom, dobrom nad lošom namjerom, opštim dobrom nad interesom malog broja osoba”, saopštili su iz Građanske inicijative Zdravi Mojkovac.“Lokalna zajednica je pokazala ogromnu snagu i izrazito visoku svijest. Nisu nasjeli na priče ‘o zlatnim brdima i dolinama’ koje su plasirali kompanija i njihovi pomagači, kako iz prethodne tako i sadašnje vlasti.“ Oni su pozvali obrađivače nacrta prostornog plana Crne Gore do 2030. godine da uklone iz tog dokumenta sve što je vezano za rudarske aktivnosti na Brskovu.

P. NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SUDSKA PRAKSA IZMEĐU NAVIKA I PRAVA: Klin, ploča i pritvor

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osumnjičeni i optuženi u pritvoru, neki i godinama, čekaju da se domaća pravila o određivanju i produženju pritvora usaglase sa preporukama Evropskog suda. Odgovornima se ne žuri pošto njihove greške, po pravilu, plaća neko drugi

 

Ustavni sud Crne Gore je adresa na koju nezadovoljne stranke traže pravni lijek kada smatraju da im je nanijeta nepravda. No o njihovim odlukama i mišljenju, svjedoci smo, u javnosti se govori zavisno od slučaja i toga da li i kome odgovara ono što su oni utvrdili. I ne samo u javnosti. Podjednaka selektivnost, da pročitaju i usvoje mišljenje sudija Ustavnog suda, prisutna je i kod sudija Višeg suda. Opet zavisno od slučaja do slučaja. To je najuočljivije kada se govori o pritvorskim predmetima u kojima sudije Ustavnog i Višeg suda, u većini slučajeva, imaju različita mišljenja. Od kojih ne odustaju.

Tako postoje već tri žalbe koje su na rješenje o pritvoru pisali advokati bivšeg specijalnog tužioca Saše Čađenovića, a koje su sudije Ustavnog suda usvojile. Te odluke, izgleda, ne zanimaju sutkinju specijalnog odjeljenja Višeg suda Nadu Rabrenović. Baš kao što je ne dotiču ni one koje su sudije Ustavnog suda usvojile u slučaju Miloša Medenice, sina bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice. U njegovom slučaju i sudije Apelacionog suda su, prilikom donošenja odluke o ukidanju rješenja kojim mu se produžava pritvor, ukazale na odluku Ustavnog suda, ali ni to nije uticalo na odluku sutkinje Rabrenović.

Tako je Medenica u pritvoru više od dvije godine, kao jedini član kriminalne grupe, koju je, prema tvrdnjama Specijalnog tužilaštva, lično formirao. A suđenje nije odmaklo dalje od početka, tačnije ni do danas nijesu saslušani svi optuženi. Tako se pritvori, saglasni su brojni pravnici, pretvaraju u kaznu.

To smatra i advokatica Andrijana Razić. Ona kaže kako je u Crnoj Gori pritvor – suprotno zakonu, Ustavu, međunarodnim standardima – postao pravilo, a ne strogi izuzetak, kako bi trebalo i moralo da bude.„Postala je, nažalost, uobičajena praksa da se onoga momenta kad se odredi pritvor bilo kojem uhapšenom ili osumnjičenom licu, već podrazumijeva provizorno osuđujuća presuda, da bi se pokrilo trajanje tog pritvora. To je zastrašujuća praksa koju primjenjuju sudovi odavno“, smatra Razić.

Bivša zastupnica Crne Gore pred Evropskim sudom Valentina Pavličić ukazuje da je neophodno da postoji kvalitetniji dijalog između Ustavnog sudstva i redovnog sudstva. Taj  dijalog ne postoji. „Imamo situaciju da Ustavni sud utvrđuje povrede ljudskih prava, a da se one na identičan način ne verifukuju kod redovnog sudstva. Uvijek kažem da je bolje da se učimo na tuđim greškama i vidimo kako je praksa u regionu ili uopšte regulisala ta pitanja, a da izbjegnemo greške koja će država sjutra morati da ispravlja ili plaća. Međutim, to je nemoguće uraditi dok se ne utvrdi individualna profesionalna odgovornost“, kazala je ona.

Pavličić je pojasnila da se individualna profesionalna odgovornost ne odnosi na izraženo mišljenje sudija u njihovoj odluci. “Ali, ako Ustavni sud kao zadnja brana i zadnji branik prava na nacionalnom nivou, primijeni određene međunarodne standarde ono što je najmanje očekivati ja da se njegovim primjerom povode i ostali sudovi. Tim prije što nemam dilemu da ti predmeti neće, u konačnom, doći pred Evropski sud“, kaže Pavličić. Zato ne krije čuđenje što krivično odjeljenje Vrhovnog suda ne zasjeda i razmatra šta je to Ustavni sud vodilo u pogledu ukidnih razloga odluka o produženju pritvora. I da, ako imaju različite stavove po tim pitanjima, ukrste argumente.

Kada je riječ o dugom trajanju pritvora Pavličić dodaje da nije dobro za Crnu Goru i njen pravosudni sistem da postoji, kako ocjenjuje, ozbiljan zaostatak u rješavanju te vrste predmeta. „Kao neko ko je bio i predsjednik tog odjeljenja, prema onome što ja znam, nema te države koja će moći u realnom periodu da presudi 170 predmeta organizovanog kriminala. I dobijamo sporu pravdu. Onda neko bude tri godine u pritvoru i nakon toga mora biti pušten jer država nije u stanju da izvrši svoje obeveze  i obezbijedi pravo na pravično suđenje u razumnim rokovima, Prema nekim pokazateljima, nama su rokovi po 196 dana trajanja postupaka“, dodaje ona.

Pavličić ukazuje da je neophodno da rukovodioci redovne pravne vlasti i Ustavnog  suda zauzmu jedinstvene stavove. “U nekim predmetima već tri puta se ukidaju redovne odluke sudova. To će biti problematizovano od strane Evropskog suda jer će reći da mi ne poštujemo naš pravni sistem. Čak je Apelacioni sud ukazao Višem na odluku Ustavnog suda i ukinuo neka rješenja o pritvoru vraćajući ih Višem sudu na ponovno odlučivanje. I Viši sud je donio istu odluku. To je taj ping- pong postupak koji je prisutan apsolutno u svim procesima u Crnoj Gori – i krivičnim i parničnim. I to će nam se vratiti kao bumerang. Zato sam, i kao zastupnik pred Evropskim sudom, zagovarala potrebu da se ona sredstva koja se odlivaju iz budžeta na tu vrstu odšteta isplaćuju iz budžeta onih institucija gdje je napravljena ta povreda.”

Pavličić smatra da bi tek tada sudovi vodili računa kada se ukine rješenje Ustavnog suda da to obrazloženje ne bude copy paste već da se dobro razmotri i argumentuje. “Sudovi po tom pitanju moraju biti na visini zadatka. Oni sada to, nažalost, nisu i tu treba uraditi dosta toga kako bi se stanje popravilo”.

Pavličić smatra da koliko god pričali o vetingu, kojem se ne protivi, postavlja se pitanje ko da ga sprovede. “Parlament? Pa to neće prihvatiti nijedan naš međunarodni partner. To jedino mogu biti nezavisne komisija od strane međunarodnih eksperata. I  da se prvo vetinguju tijela koja biraju tužioce i sudije, a ne da tamo sjede lica iz reda uglednih pravnika koji su najmanje ugledni u tom smislu stručnosti ali su predstavnici određenih političih grupacija. I da po tom kriterijumu biraju kandidate…”,  zaključuje ona.

Direktorica Direktorata ljudskih i manjinskih prava, Mirjana Pajković, ukazala je nedavno da se dešava da odluke o lišenju slobode budu zakonite u smislu nacionalnog zakonodavstva, a da sa stanovišta Konvencije budu prilično proizvoljne ili protivne.

„U praksi se nailazi na krovne primjere kršenja zakonitosti odluke o lišenju slobode kao što su samo formalno pokrivenost nacionalnim zakonom, korišćenje stereotipnih formulacija uz odsustvo relevantnih dokaza o odluci za lišenje slobode, nepreispitivanje blažih mjera, ali i nepoštovanje zakonskih rokova o produženju pritvora i nepoštovanje odluke Ustavnog suda“, rekla je Pajković.

Prema njenim riječima, praksa Evropskog suda za ljudska prava daje jasne smjernice ukazujući da postojanje osnova sumnje kao uslova za određenje pritvora, protokom vremena, ne može biti dovoljan razlog da se pritvor produži. „Razlozi da se produži pritvor moraju biti relevantni, dovoljni i moraju biti sadržani u odluci o pritvoru. Odsustvo takvih razloga u obrazloženju odluke nije rijedak primjer u nacionalnim pravnim sistemima. Zbog toga je potrebno navesti šta se u praksi Evropskog suda smatra relevantnim i dovoljnim razlozima“, navela je Pajković.

Osumnjičeni i optuženi u pritvoru, neki i godinama, čekaju da se domaća pravila o određivanju i produženju pritvora standardizuju sa preporukama Evropskog suda. Odgovornima se ne žuri pošto njihove greške, po pravilu, plaća neko drugi.

Svetlana ĐOKIĆ   

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo