Povežite se sa nama

Izdvojeno

OPOZICIJA I VLAST: Ko se kome približava

Objavljeno prije

na

Tezu da možda Zapad u Crnoj Gori trasira neki treći put bez Đukanovića i ostalih koji drže živim politike devedesetih, podgrijale su ove sedmice nove izjave iz Vlade, ali i opozicije

 

Vidi se  iako se prikriva: stvaraju se mostovi između djelova opozicije i vlasti.  Znakova ima.

Prošle sedmice Memorandum o saradnji potpisale su  male partije vlasti –  URA, SNP, CIVIS i opozicione manjinske partije. To se sa različitih  adresa tumačilo kao put ka prekompoziciji na političkoj sceni, i manjinskoj vladi, što su potpisnici  demantovali.

Potom je ove sedmice  lider SDP-a, Raško Konjević, potvrdio da se povezuju i partije vlasti i opozicije koje nijesu potpisnice Memoranduma. Objašnjavajući zašto je opozicija 13. decembra odustala od Inicijative za  smjenu Vlade, on je potvrdio: ,,Postoje određeni signali da bi pojedine strukture iz parlamentarne većine bile sklone da, u saradnji sa opozicijom, prekinu mandat ovoj Vladi. Mi smo to odlaganje napravili da bismo investirali u izgradnju povjerenja, a ne da bismo otvorili raspravu o povjerenju Vladi”.

Opozicija je povukla Inicijativu, jer je, tvrde iz  DPS-a,  DF najavio da će podnijeti inicijativu za skraćenje mandata Skupštini.  Da li  DF daje signale opoziciji ili neka druga vladajuća partija, Konjević nije objašnjavao.

Ako je cilj formiranje nove vlade, i dalje nije jasno, na koji način se to planira postići. Kako je Monitor u prošlom broju pisao, potpisnice Memoranduma, manjinsku vladu ne mogu formirati bez podrške DPS-a ili , DF-a. One imaju ukupno 14 mandata.

DPS je saopštio da potpisnice Memoranduma imaju ,,otvorena vrata“ ukoliko je taj dokument  put za manjinsku vladu, naglasivši da ne žele uslovljavanja. Demoratski front, krajnje neobično, pošto je po nekim verzijama konačni cilj pregrupisanja isključivanje  njihovog učešća u vladi, nije imao grku riječ za SNP i lidera te parije Vladimira Jokovića, koji je potpisao Memorandum. Ubijeđeni su, saopštio je Andrija Mandić, da Joković neće izdati. Demokrate su se izjasnile da oni neće podržati Memorandum ukoliko se u njega ne ugradi odredba da DPS neće činiti vlast ,,u bilo kojoj formi i obliku”.  Potpisinice Memoranduma nijesu bile jasne da DPS neće ući u  kombinatoriku u bilo kom obliku. Otuda, čini se, Demokrate ostaju van novih političkih prekomponovanja.

Lider URA-e Dritan Abazović saopštio je ove sedmice da ,,URA sa ovakvim DPS-om neće imati nikad ništa”.  To je  opet otvorilo pitanje da li se to dugoročno računa na drugačiji,  reformisani DPS bez Đukanovića.  Da su reforme toj partiji  neophodne, ove je sedmice, da li slučajno,  saopštio na hrvatskom javnom servisu i Đukanović. On je potom na Anteni M primijetio da postoji ,,određeni zastoj” u odnosu određenih krugova međunarodne politike prema ,,neminovnosti povratka” te partije na vlast.  Ali i da, kako je rekao,  iste adrese smatraju da je nova vlast ,,neuspješan eksperiment”.

Možda   adrese o kojima govori Đukanović koordiniraju neki treći put za Crnu Goru. Bez Đukanovićevog DPS-a, kao simbola korupcije i zarobljenih institucija, ali i bez politika kakvu praktikuje DF.

Tu tezu podgrijala je i izjava Dritana Abazovica, koji je ove sedmice ponovio da ,,očekuje iznenađenja iz Vašingtona koja će uticati na rasplet političke krize u Crnoj Gori”. Od odlaska Abazovića u Vašington, te njegovog tamošnjeg sastanka sa visokim američkim zvaničnikom Gabrijelom Eskobarom, govori se o mogućem modelu prelazne, manjinske vlade, koju bi krstio Zapad.

Eskobar je tokom posjete Crnoj Gori saopštio da SAD ne vide Demokratski front kao partnera. Tada je otvoreno  i pitanje da li je Đukanović na crnoj listi SAD-a,  zbog ugrožavanja mira i stabilnosti u regionu i povezanosti sa korupcijom.

Da li je Eskobar prilikom razgovora nesto došapnuo i Đukanoviću, ostalo je iza zatvorenih vrata predsjednikovog kabineta, u kom je, tokom posjete Eskobara, sudeći po saopstenjima nakon sastanka, vladala panika. Očito je, da i Abazović zna za iznenađenja iz Vašingtona. Lider URA-e  pohvalio se ranije da je on taj na vladajućoj sceni koji ,,ima međunarodne kontakte”.

Da Đukanovićevo vrijeme prolazi pokazali su i posljednji lokalni izbori. DPS je u sve tri opštine u kojima su izbori održani – Mojkovac, Petnjica, Cetinje, zabilježio pad podrške. U Petnjici je ipak zadržao apsolutnu vlast. Iako je osvojio najveći broj mandata u druge  dvije opštine, zbog toga što nema koalicioni kapacitet,  sve sem apsolutne pobjede za višedecenijsku partiju vlasti znači – poraz. Znaci gubitka Đukanovićeve moći vidjeli su se ranije  na Cetinju, prilikom ustoličenja mitropolita Joanikija. Ni njegov dolazak na Cetinje,  ni pokušaji njegovog savjetnika za bezbjednost i višedecenijskog šefa policijskih snaga da utiče na policiju, nijesu pomogli.

I Memorandum koji su manjinske partije poptisale, pokazuje da Đukanovićevo vrijeme prolazi. Te partije su bile  tradicionalni koalicioni partneri DPS-a. Đukanović je ljetos  organizovao sastanak opozicionih predstavnika, pokušavajući da preduhitri eventualna pregrupisavanja i dodatno slabljenje pozicije DPS-a. Izgleda uzalud. Manjinske partije su potpisivanjem Memoranduma sa dijelom parlamentarne vecine dale znak da postoji i drugačija politička kombinatorika. I da postoji možda model vlade u kojoj će se manjine naći,  a da u njoj ne budu ni Đukanovićev DPS, ali ni DF.

,,Nije toliko bitan sadržaj Memoranduma koliko to što su se za stolom našle partije koje čine  vlast i opoziciju, odnosno manjinske partije koje su do sada svi pozivali da budu dio parlamentarne većine. Mislim da je ovo veliki korak, da je to desetkovanje na neki način i Demokratske partije socijalista  koja se uvijek pozivala na to da su te partije bezrezervno uz njih i da to nas odvlači od referendumske politike podjele na dva bloka”, prokomentarisao je ove sedmice Abazović.

On je u intervjuu podgoričkim Vijestima nagovijestio da je model manjinske vlade ipak moguć, iako je prethodno bio izricit da  Memorandum nije ,,pakt o manjinskoj vladi”

,,URA podržava aktuelnu Vladu. Vrlo iskreno je podržavala od početka. Na kraju mi smo i ponudili model ekspertske vlade i mi ostajemo posvećeni tome. Ali, mi ne možemo da zatvaramo oči ako ova Vlada ima problem sa parlamentarnom većinom”, ocijenio je. ,,Nismo spremni da skrštenih ruku gledamo kako su institucije sistema i dalje zarobljene, kako parlamentarna većina ne funkcioniše, ni zakoni koji su bili presudni, kao što je Zakon o državnom tužilaštvu oko kojeg smo se toliko namučili”.

Da su i  evropske adrese  uključene u zbivanja jasno je iz više izjava njihovih zvaničnika. ,,Vlada Crne Gore trenutno nema većinu u parlamentu i to treba da se riješi”, kazao je specijalni predstavnik EU za dijalog Beograda i Prištine i druga pitanja na Balkanu, Miroslav Lajčak. Francuski ambasador u Crnoj Gori Kristijan Timonije pozdravio je potpisivanje Memoranduma. A, nekako,  ukazao da je Đukanovićevo vrijeme prošlo.

,,Najzad evropski program koji prevazilazi trvenja između većine i opozicije… Treba uspostaviti efikasnu parlamentarnu većinu kako bi se postigao normalan institucionalni okvir – Evropa će integrisati samo funkcionalne države lišene uticaja političko-ekonomski-porodičnih grupa čije je vrijeme prošlo“, ocijenio je on u intervjuu podgoričkim Vijestima.

U moru nejasnoća jasno je: Crna Gora ne može naprijed ni sa Đukanovićem, ali ni sa onima koji danas žive u  devedesetim.

 

NOVI LIDERI, STARE PRAKSE

Ako Crna Gora želi da krene nekim novim putem, jasno je da novi lideri ne bi smjeli koristiti stare prakse, kojih smo se nagledali  u doba Đukanovića.  Ipak, one su i dalje tu.

Mreža za afirmaciju nevladinog sektora upozorila je potpredsjednika Vlade Dritana Abazovića da ,,prijavi poklon veći od 50 eura – put u Dubai, koji je platio vlasnik Porto Montenegra”.

Iz MANS-a su podsjetili da je u toku postupak po njihovoj prijavi protiv predsjednika države Mila Đukanovića, zbog njegovog putovanja u San Trope, koje je platio Duško Knežević.

Abazović je, odgovorio u Đukanovićevom stilu. Kazao je da njegov put u Dubai nije bio vezan za Vladu i koštao je nula eura: ,,Otišli smo o njihovom trošku, bili tamo o njihovom trošku, iskoristili smo priliku da odemo na Ekspo i treba sada da se bunimo”, poručio je Abazović.

Crnoj Gori trebaju zvaničnici koji znaju da je neprihvatljivo da im puteve po bijelom svijetu plaćaju moćni vlasnici privatnih biznisa. Čak i kad to nije protivzakonito. Novi liuderi bi morali biti drugačiji i po tome što drže do dostojanstva državne funkcije koje obavljaju. Time i države.

Milena PEROVIĆ

Komentari

FOKUS

DRŽAVNE FINANSIJE I PARTIJSKA POLITIKA: Hod po tankoj žici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Predloženi rebalans ima potrebnu podršku u parlamentu. Plate, penzije i socijalna davanja iz državne kase nijesu upitni do kraja godine. Onda bi na red mogle doći loše vijesti. Samo da se političari dogovore ko će biti glasnik

 

Crna Gora nije pred kolapsom, ohrabrio nas je ministar finansija Aleksandar Damjanović u srijedu veče, na kraju rasprave o (drugom) rebalansu budžeta za 2022. godinu. „Pokušavamo da obezbijedimo nesmetano funkcionisanje vitalnih sistema društva do kraja tekuće godine”. Valjda su to dobre vijesti.

Dan je počeo u drugačijem raspoloženju. Zdravstveni i obrazovni sistem mogli bi stati, a država ostati bez novca neophodnog za isplatu plata, penzija i socijalnih davanja, saopštili su iz Ministarstva finansija. „Ukoliko ne dođe do usvajanja rebalansa, uvećane isplate je vrlo teško obezbijediti preraspodjelom sredstava iz budžeta drugih potrošačkih jedinica, a da pritom ne dođe do narušavanja funkcionalnosti rada tih institucija i servisa koje one pružaju građanima”.

Upozorenje je pratio i popis finansijskih obaveza „koja proizilaze iz zakonskih rješenja usvojenih u prethodnom periodu”: za Fond zdravstva (38,6 miliona), Fond PIO (36 miliona), za uvećane zarade zaposlenima u zdravstvu i prosvjeti (28,5 miliona), bivšim korisnicama naknada po osnovu rođenja troje ili više djece (5,5 miiona), licima prepoznatim zakonom iz rudarske i metalske industrije (šest miliona), poslodavcima za zapošijavanje osoba sa invaliditetom (tri miliona), nezaposlenim licima (jedan milion)… Tokom rasprave shvatili smo da problem nijesu samo nova zakonska rješenja nego i loše računice onih koji su, u ime vlade Zdravka Krivokapića, pripremali ovogodišnji budžet.

Slijedio je niz „trulih kompromisa”. Izvršna vlast je podmitila poslanike tadašnje većine ponudom da svaki od njih, pojedinačno ili pod okriljem partije, uveća rashodnu stranu budžeta amandmanom koji bi državnu kasu koštao „do million eura”. Rečeno – učinjeno. Zakonodavna većina je, zauzvrat, prihvatila da tadašnjoj vladi, kao realno očekivane prihode, prizna i projekcije koje su se zasnivale na primjeni nepostojećih zakona. Neke od njih tadašnja vlada nije ni pripremila do usvajanja budžeta, a nijedan od njih do danas nije usvojen u parlamentu.

I, kada se sve sabere i oduzme, dolazimo do rebalansa. Nakon koga će očekivani državni prihodi tokom ove godine biti za tri miliona manji (uprkos inflaciji, poskupljenjima i jačanju fiskalne discipline), a rashodi skoro 200 miliona veći u odnosu na ono što je planirano krajem prošle godine (i pored golemih „ušteda” u kapitalnom budžetu).

Poslanicima su te informacije dobrodošle da nastave započetu predizbornu kampanju pred lokalne i, prije ili kasnije neizbježne, vanredne parlamentarne izbore. Tako je suština problema javnih finansija ostala zatrpana pričama koje su išle od bankrota države do biciklističkih staza u Podgorici. I međusobnih optužbi za stanje u kome se Crna Gora nalazi.

Neki su zvučali iskreno, bezmalo, nudeći izvinjenje za to što su, podrškom prošlogodišnjem prijedlogu Zakona o budžetu za 2022. doprinijeli aktuelnim, ali očekivanim, problemima.

„Ovo je posljedica i jednog nezrelog projekta Evropa sad”, konstatovao je poslanik PzP Branko Radulović. „Ja sam glasao za njega, a meni kaže Nebojša Medojević ‘kako možeš za njega da glasaš’ a ja mu kažem – kako moram. Moram da glasam jer je ovo opilo gladni dio građana”. Poslije se Radulović dopunio: „Morao sam da glasam jer bi me građani kršima gađali da nisam glasao za to. To je bila naša istina”, pa se, valjda za kaznu, preporučio za budućeg potpredsjednika vlade zaduženog za ekonomiju.

Drugi su o ponuđenom rebalansu sudili kroz prizmu dolazećih lokalnih izbora.

„Imamo jasne naznake da se budžet pokušava pretvoriti u rezervoar za finansiranje izborne kampanje, posebno za dvije najzastupljenije političke partije u 43. Vladi (GP URA i SNP – prim. Monitora) i to je ponavljanje prakse DPS-a”, upozorio je poslanik Demokrata Momo Koprivica, apostrofirajući povećanje budžetske rezerve i jednokratna socijalna davanja koja se iz nje isplaćuju. „Sredstva ne dobijaju svi, procjenjuje se na osnovu bliskosti sa određenim partijama. Sve se radi suprotno zakonu, dešava se zloupotreba u budžetskom sistemu. Mi ćemo zato predložiti amandman kojim će se zabraniti isplata sredstava fizičkim licima u toku izborne kampanje”, najavio je Koprivica. Zaboravljajući da je njegova partija, u dogovoru sa tadašnjim ministrom finansija Milojkom Spajićem, poprilično „kumovala” neplaniranom rastu budžetskih davanja. I to baš u oblasti socijale (dječji dodatak za sve mlađe od 18 godina, naknada majkama).

Iz DF-a su minimalizovali vlastitu odgovornost za faličan budžet i veličali ekonomska dostignuća svojih kadrova raspoređenih po dubini u energetskom sektoru. SD-ovci su ponavljali kako su oni odavno najavljivali pristigle ekonomske probleme, SNP potrdio da će, kao odgovorna partija, podržati ponuđeni rebalans (i ministra sa njihove kvote u vladi Dritana Abazovića).

Sve ih je zasjenio DPS. To poglavlje rasprave o rebalansu budžeta zaslužuje posebnu pažnju.

Danas imamo, obavijestio nas je predsjednik poslaničkog kluba DPS Danijel Živković „finansijski, ekonomski, obrazovno, bezbjednosno, politički, institucionalno, vrjednosno uništenu Crnu Goru”. Njegov kolega Jevto Eraković nadovezao se tvrdnjom: „Ukidanje doprinosa za zdravstveno osiguranje – pucanj je u crnogorsko zdravstvo”.

Sve to je, i još ponešto, na jezik ekonomije preveo poslanik i savjetnik predsjednika države Petar Ivanović: „Inflacija u Crnoj Gori je gotovo 15 odsto. Ugašen je KAP, gubitak EPCG grupe je skoro 100 miliona eura, Rudnik uglja je pred kolapsom. Turistička sezona je kratka i loša, neki investitori odlaze. Neki tuže državu. Fali novca za Fond PIO, zdravstveni sistem je pred kolapsom. Nezaposlenost povećana”.

U DPS-u, valjda, računaju da smo zaboravili: rekordnu inflaciju u Crnoj Gori (tada dio tzv. SRJ) imali smo u januaru 1994. godine. Otprilike:  5.578.000.000.000.000.000 odsto (5,578 triliona) ili, približno, oko 113 odsto na dan. KAP je bankrotirao 2013, koji mjesec nakon što je stečaj uveden na zahtjev Ministarstva finansija. Tadašnje DPS vlade predvodio je premijer Milo Đukanović. Prethodno su KAP, EPCG i Vlada CG mjesecima krali struju iz sistema evropske interkonekcije. Rudnik uglja je, dok su njim gazdovale DPS vlade i njihov strateški partneri A2A i Aco Đukanović, bio na čelu crne liste poreskih dužnika (2016). Onda su novcem Elektroprivrede otkupljene njihove akcije. Najveća nezaposlenost u Crnoj Gori bila je u julu 2010 – 32,7 odsto (DPS Vlada Igora Lukšića). Najgoru turističku sezonu u nezavisnoj Crnoj Gori organizovala je vlada Duška Markovića (2020). Škaljarski i kavački klan, i njihov niz smrti koji je odnio preko 60 života, nijesu produkt „većine od 30. avgusta”.

Poslanik Živković je zaboravio DPS Zakon o slobodi vjeroispovijesti i litije koje su, u istom momentu, na ulice crnogorskih gradova izvodile preko 100.000 ljudi. A Jevto Eraković početak pandemije koju su medicinski radnici, njegove tadašnje kolege, dočekale baz zaštitnih maski i rukavica. Dok nijesu stigle prve donacije…

Moglo bi se tako nabrajati u nedogled. O nekadašnjim dostignućima DPS vladavine svjedočiće, izgleda, Vesna Medenica, Blažo Jovanić, Veselin Vukotić, trenutni spuški stanari. … Pa, moguće, i Petar Ivanović (zloupotreba novca Abu Dabi fonda), nađe li se izvršna vlast spremna da pravosudni sistem osposobi, kadrovski i finansijski, da radi svoj posao i završi višegodišnje istrage i suđenja.

Posljedice navedenog vidljive su i u aktuelnom budžetu. Samo, možda, ne na prvi pogled. Biće, zato, da se poslanica DPS Aleksandra Vuković pomalo šali kad najavljuje: „Nakon pobjede građanske politike, krećemo u razvoj i ostvarenje ekonomskog plana na kojem smo mi u DPS-u radili ove dvije godine dok su oni prodavali zjale…”.

Ni taj humor ne smije da zavara. Ekonomski problemi Crne Gore su veliki. I sistemski. Na svaka četiri eura koja će potrošiti ove godine, država pozajmi jedan. Dijelom od same sebe (iz depozita formiranih prethodnim zaduženjem) a dijelom od domaćih i stranih kreditora. Štedi se samo na razvoju i budućnosti. Od 350 projekata iz ovogodišnjeg kapitalnog budžeta stvarno se realizuje njih manje od stotinu (85, kaže da je prebrojao poslanik SD Boris Mugoša). Većina ostalih nema ni osnovnu dokumentaciju. A sljedeće godine, ne dođe li do radikalnih rezova u potrošnji, državni izdaci biće još veći. Isto se ne može garantovati i za državne prihode.

Da ponovimo, za kraj, dobre vijesti. Predloženi rebalans ima potrebnu podršku u parlamentu. Plate, penzije i socijalna davanja iz državne kase nijesu upitni do kraja godine. Kao u svakom vicu, onda bi na red mogle doći loše vijesti. Samo da se političari dogovore ko će biti glasnik.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ĐUKANOVIĆ PREDLOŽIO ŽUGIĆA ZA TREĆI MANDAT GUVERNERA: Da je vječan

Objavljeno prije

na

Objavio:

Đukanovićev cilj nastavka kontrole bankarskog sektora je jasan, nepoznanica je da li će se u parlamentu sastaviti većina spremna da mu pomogne da taj cilj i ostvari.  Po cijenu još jednog moćnika u trećem mandatu

 

,,Dr Radoje Žugić, ministar finansija, na sjednici od 25. februara 2015, informisao je Vladu, da u ovom trenutku nije moguće obezbjediti ponudu koja će sadržati povoljnije uslove kreditiranja poljoprivrede u odnosu na ponudu Abu Dabi fonda za razvoj”, navodi se u dokumentu, koji Monitor prvi put objavljuje, a koji je Vlada uputila Investiciono razvojnom fondu (IRF) u martu 2015. Tu se citira i Žugićev stav o usaglašenom mišljenju dva ministarstva i IRF-a u vezi sa dva najozbiljnija  pitanja koja se tiču ovog ugovora – troškova valutnog rizika i rizika odobrenja, odnosno procedure kreditnog rizika.

Strah je, pokazalo se, bio  opravdan, pa je nakon četiri godine, u aprilu 2019, Specijalno državno tužilaštvo (SDT) pokrenulo izviđaj koji se odnosi na radnje prilikom raspodjele i trošenja 23 miliona dolara kredita iz ovog fonda. Prethodni ministar poljoprivrede Aleksandar Stijović je po dolasku na čelo tog resora dokumentovao da je novac u državu ušao mimo računa državnog trezora, i da u dokumentaciji nema garancije od 50 miliona koju  je država dala za taj kredit, u okviru Zakona o budžetu za 2015. godinu.

Javnost je tada saznala da je novac išao preko posebnog računa koji je nazvan ,,specijalnim” i koji je u Prvoj banci otvorio tadašnji ministar poljoiprivrede i aktuelni poslanik DPS-a Petar Ivanović. Skupština je na  zahtjev SDT-a Ivanoviću ukinula poslanički imunitet. U sklopu istrage saslušani su i bivši direktor fonda Zoran Vukčević, nekadašnji ministar poljoprivrede u prelaznoj Vladi 2016. godine i aktuleni državni sekretar u tom resoru Budimir Mugoša i procjenitelj Milan Adžić. Na saslušanju u SDT-u bili su i korisnici Abu Dabi kredita, među kojima i vlasnik kompanije Vektra Dragan Brković. Jedini koji nije saslušan je Žugić.

Specijalno tužilaštvo je tokom 2018. ispitivalo minuli rad guvernera CBCG povodom prijave o zloupotrebama novca za udruženja penzionera i naplaćivanja članarina u periodu od 2004. do 2010. kada je bio direktor Fonda PIO. Dok je bio na ovoj poziciji državni fond je učestvovao u transakcijama kojim je Prva banka, familije Đukanović, vraćala kredit Vladi Crne Gore. Ocjena da su transakcije između Prve banke u Vlade sumnjive bile su povod za sukob tadašnjeg guvernera CBCG Ljubiše Krgovića sa Milom Đukanovićem i njegovom DPS većinom. Ubrzo je spremljen novi Zakon o CBCG, Krgović je smijenjen, a zamijenio ga je Žugić.

On je prije toga ispekao zanat kao predsjednik Upravnog odbora Prve banke, i 2008. godine pomogao da se od Ministarstva finansija dobije zajam od 44 miliona evra za spas banke, nakon godina nezakonitih i neregularnih finansijskih aranžmana koji su obilježili njeno poslovanje od kada je Aco Đukanović postao njen najveći akcionar (vlasnik).

I tada je je reagovalo tužilaštvo pa je 2012. vođena  istraga protiv Žugića i ministra finansija Igora Lukšića zbog zloupotrebe ovlašćenja u vezi sa slučajem Prve banke. Kao i u ostalim slučajevima koji se tiču Đukanovića i njegove najbliže okoline, sve prijave su odbačene. Ili arhivirane, pod šifrom „istraga je u toku“.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NE NAZIRE SE KRAJ POLITIČKE KRIZE: Država na pauzi  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako će se razriješiti duboka politička kriza u kojoj se nalazi zemlja, niko ne zna. Institucije su ili u blokadi, ili na pauzi. Jedino predano rade političke partije, u susret lokalnim izborima 23. oktobra

 

Nakon burne prethodne sedmice, u kojoj se, makar u medijima, masovno razrješavalo s funkcija i tumačio Ustav – zatišje. I parlament, pred kojim je u narednom periodu glasanje o nekoliko inicijativa, od one za razrešenje predsjednika države, preko „zaboravljene“ inicijative za razrešenje predsjednice Skupštine, do zahtjeva Đukanovića za skraćenje mandata Skupštini – pauzira.

Predsjednica Skupštine Danijela Đurović rekla je da će se sjednica, na čijem je dnevnom redu njeno razrješenje, nastaviti nakon što to zatraže poslanici koji su tražili pauzu, i podsjetila da je potpredsjednica  Skupštine Branka Bošnjak dala pauzu na zahtjev Poslaničkog kluba Demokratskog fronta. Pauza, kako su izračunali neki od poslanika, traje duže od 624 sata.

Istovremeno, predsjednica Đurović je za kraj sedmice, petak 30. septembar,  zakazala vanrednu sjednicu na kojoj bi trebalo da se glasa o Đukanovićevom predlogu za skraćenje mandata Skupštini. Ukoliko bi taj predlog prošao, raspisali bi se vanredni parlamentarni izbori. Malo je vjerovatno, procjenjuju mediji i analitičari, da će u petak, kada ovaj broj Monitora bude na trafikama, parlament imati većinu za raspravu i glasanje o skraćenju mandata Skupštini, na zahtjev predsjednika države. Prema nezvaničnim informacijama, avgustovski pobjednici u parlamentu neće podržati dnevni red sjednice koju je inicirao predsjednik države.

Đukanović je 23. septembra predložio skraćenje mandata sadašnjeg skupštinskog saziva, nakon što je odbio predlog avgustovskih pobjednika da bude formirana nova vlada na čelu sa Miodragom Lekićem. „Glasaćemo i protiv dnevnog reda i protiv skraćenja mandata ako bude usvojen”, saopštile su Demokrate i ocijenile da bi ukoliko bi neko iz „stare nove većine” odlučio da glasa suprotno, potvrdio da je  u „dilu sa DPS i  Đukanovićem”.

Tim povodom oglasio se i premijer tehničke vlade Dritan Abazović, tokom  višednevne posjete SAD, u koju je pošao neposredno pred posljednji rok da se Đukanoviću dostavi ponuda o novoj vladi, nakon čega su potpisi URA na dogovor avgustovskih pobjednika stavljeni sa zakašnjenjem.

Za Glas Amerike Abazović je kazao da „misli da bi trebalo da u Skupštini izglasamo inicijativu o razrešenju predsjednika Mila Đukanovića, jer se time šalje važna politička poruka, a pitanje je za pravnike da li to može da se operacionalizuje zbog situacije sa Ustavnim sudom”.  Abazović je dodao da bi, i u slučaju da ne dođe do deblokade Ustavnog suda, koji je neophodan u proceduri razrešenja predsjednika, to bila „važna politička poruka”.

Abazović je iz Amerike poručio i da misli da je Đukanoviću došao kraj. „Đukanović više ne može da bude dio nikavog konstruktivnog dogovora u našem društvu i bilo bi dobro da to sam prihvati. Znam da je teško, ali posle puno decenija, mislim da je ovo kraj”, kazao je. Slično je govorio i prošle godine u ovo doba. Usput opet je optužio Demokrate da su Đukanoviću, glasanjem o nepovjerenju manjinskoj vladi, omogućile povratak na scenu. Po ko zna koji put, javno zaboravljajući da je upravo URA, uz Đukanovićevu podršku, srušila prvu avgustvsku vladu i formirala manjinsku.

Uglavnom, zbog duboke institucionalne krize u koju je zapala zemlja, sve se i svodi na političke poruke. Ustavni sud je u blokadi nakon što je nedavno penzionisan dugogodišnji sudija tog suda Miodrag Iličković. Civilni sektor odgovornost za blokadu vidi u partijskim trgovinama i neuspješnim dogovorima. Iz HRA su ranije podsjetili da su u posljednje dvije godine raspisana četiri konkursa za sudije, a da su članovi Ustavnog odbora i poslanici Demokrata, DF i URE u različitim periodima, barem jednom, odbijali da glasaju za bilo kog kandidata, dok su predstavnici opozicije – DPS, preko dva mjeseca bojkotovali rad Skupštine i skupštinskih tijela.

Đukanović je krajem prošle sedmice pozvao parlamentarnu većinu da hitno da svoj glas za izbor sudija Ustavnog suda. „Promjenljivoj parlamentarnoj većini koja prijeti da će me smijeniti ukazala se jedinstvena šansa. Nepokolebljivi borci protiv Crne Gore imaju jedinstvenu priliku, iako to ne bi željeli, da urade nešto za svoju državu. Da hitno daju svoj glas za izbor sudija Ustavnog suda i tako pokažu da stvarno misle da sam prekršio Ustav”, naveo je Đukanović. Đukanović svakako zna da nije stvar samo u tome deblokirati Ustavni sud, nego i učiniti ga nezavisnim i autonomnim od politike i moćnika. Tri decenije njegov DPS predano je radio na porobljavanju te institucije. I svake druge. A tek slobodan, Ustavni sud može procijeniti da li je Đukanović prekršio Ustav.

No, iako je Ustavni sud važna instanca i za održavanje lokalnih izbora, i jedini nadležan za konačno rješevanje izbornih sporova, političke partije uveliko učestvuju u predizbornoj utrci za lokalne izbore koji Crnu Goru očekuju 23. oktobra. Liste su predate, iako je bilo stručnih mišljenja da se izborni proces ne može održati bez Ustavnog suda. Takođe, lokalni izbori se održavaju po starim zakonima jer ni izborna reforma nije okončana. Zapravo, rad na dugo najavljivanoj reformi izbornog zakonodavstva nije ni započeo.

Da su izborne zloupotrebe nešto sa čime će se Crna Gora suočiti i tokom ovih lokalnih izbora, najavio je i ministar unutrašnjih poslova Filip Adžić.

Adžić je saopštio je da policija i tužilaštvo preispituju moguće zloupotrebe promjene prebivališta, u svrhu izbornog inžinjeringa. „Nakon analize prijava promjene prebivališta od strane Direktorata za upravne poslove državljanstvo i strance, uočeno je da u pojedinim opštinama gdje se održavaju lokalni izbori postoji povećan broj zahtjeva za prijavu promjene prebivališta od strane građana, saopštio je Adžić.

On je precizirao: „Upoređujući stanje sa prethodnom ili drugim godinama, u kojima nije bilo održavanja lokalnih izbora, uočava se drastičan porast, naročito u opštini Šavnik, što upućuje na sumnju da se vrše izborne zloupotrebe”. Zaista je sumnjivo da je u gradiću u kome je na posljednjim parlamentarnim izborima pravo glasa imalo nešto oko 1.500 glasača, ove godine u birački spisak pridodato više od 370 duša. Novodoseljenih.

Koliko će dugo trajati institucionalna i politička kriza, za sada nije jasno. Ni da li nas nakon oktobarskih lokalnih izbora, očekuju pravne vratolomije sa žalbama eventualno nezadovoljnih, ili vanredni parlamentarni izbori, po starim pravilima i sa blokiranim institucijama. U susret teškoj jeseni, žive su samo političke borbe.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo