Povežite se sa nama

DRUŠTVO

I POLICAJAC UMIJEŠAN U NAPAD NA NOVINARKU OLIVERU LAKIĆ: Ide li tužilaštvo do kraja ili koliko mora

Objavljeno prije

na

Od prvih prijetnji Oliveri Lakić  2011. zbog tekstova o nelegalnoj proizvodnji i krijumčarenju cigareta spekulisalo se da iza napada na nju stoje kriminalne strukture unutar bezbjednosnih službi. Uhapšeni policajac Darko Lalović, je zaposlen u sektoru za obezbjeđenje ličnosti i objekata. Taj  sektor je bio zadužen za bezbjednost Olivere Lakić. Lalović je  bio zadužen za bezbjednost penzionisane predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice

 

Nakon više od tri i po godine od ranjavanja istraživačke novinarke Olivere Lakić uhapšen je jedan policijski službenik. U Specijalnom državnom tužilaštvu (SDT) sumnjaju da je policijski službenik – Nikšićanin Darko Lalović kriminalnoj grupi koja je napala novinarku odavao informacije. Krivično djelo je prvo kvalifikovano kao pokušaj ubistva, ali je kasnije prekvalifikovano u nanošenje teških tjelesnih povreda.

Još od prvih prijetnji novinarki 2011. godine zbog serije priča o nelegalnoj proizvodnji i krijumčarenju cigareta u javnosti se spekulisalo da iza svih napada na nju stoje kriminalne strukture unutar bezbjednosnih službi. Posljednji je to, nakon njenog ranjavanja, učinio tadašnji opozicioni poslanik, današnji potpredsjednik Vlade – Dritan Abazović. On je tada izjavio da je „vrh policije“ pucao u Oliveru Lakić.

Iz Specijalnog državnog tužilaštva ne pominju dalju umiješanost policije, a Lalovića zasad samo sumnjiče da je dio organizovane kriminalne grupe. Njegovu umiješanost tužioci su otkrili na osnovu dekriptovane Sky prepiske, koja, u djelovima, stiže iz Europola. Navodno je preko te aplikacije pisao i uhapšeni policajac. Sudija za istragu mu je naredio zadržavanje do 30 dana.

Ovo je drugi put da se neki policijski funkcioner sumnjiči za umiješanost u napad na Oliveru Lakić. Prvi put je zbog prijetnji kćerki novinarke i njenoj cimerki, optužbi oslobođen Milenko Rabrenović, blizak bivšem direktoru Uprave policije Veselinu Veljoviću. Nakon podizanja optužnice protiv Rabrenovića, Lakićeva je označila Veljovića kao nalogodavca prijetnji.

Prema nezvaničnim informacijama Monitora, u izuzetoj Sky prepisci se pominju i još neki policajci i drugi politički moćnici. Izvori Monitora, međutim, nisu znali u kom svojstvu i ko ih pominje. Do sada tužilaštvo ni u jednom slučaju napada na Lakićevu nije pronašlo nalogodavce, a pitanje je da li će u ovom slučaju uspjeti ili će pratiti samo tragove koje im pruže prepiske iz Sky aplikacije.

Pravni zastupnik Olivere Lakić – advokat Dalibor Tomović kaže da imaju puno povjerenje u rad nadležnog tužioca na ovom predmetu. Zbog činjenice da je predmet proglašen tajnim, nije mogao govoriti o detaljima.

„Smatramo poražavajućim, ako se dokaže, da je policijski službenik, zaposlen u sektoru Uprave policije,  koji pruža obezbjeđenje novinarki Oliveri Lakić, na bilo koji način učestvovao u njenom ranjavanju“, kazao je Tomović za Monitor.

Lalović je zaposlen u sektoru policije za obezbjeđenje ličnosti i objekata. Isti sektor je sada, a i nakon ranijih napada, bio zadužen za bezbjednost novinarke. Kao službenik tog sektora osumnjičeni policajac je  bio zadužen za bezbjednost penzionisane predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice.

Inspektori Uprave policije uhapsili su i Nikšićanina Branislava Karadžića, kojeg, zajedno sa Lalovićem, terete se da je dio kriminalne organizacije, bliske takozvanom „kavačkom“ klanu. Karadžić je, kako sumnjaju, pratio novinarku prije nego je ranjena 8. maja 2018. godine i članovima klana prenosio informacije o njenom kretanju.

Glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić kazao je nedavno da se nikome, pa ni Laloviću, ne treba stavljati na teret ništa dok se ne dokaže. Istakao je da će oni utvrdili koja je bila njegova uloga u ranjavanju Olivere Lakić.

Specijalno državno tužilaštvo (SDT) nedavno je saopštilo da imaju dokaze o tome ko je organizovao, a ko pucao u Lakićevu. Kao direktni napadač na novinarku označen je izvjesni Filip Knežević, iako su 2019. godine policija i tužilaštvo tvrdili da je napadač Filip Bešović. Osim Kneževića i Bešovića, za napad se sumnjiče nekadašnji službenik Uprave policije Goran Rakočević, Luka Bulatović, i Vesko Bubanja. Prema informacijama Monitora predmet je još u fazi istrage i saslušanja osumnjičenih su u toku. Ne zna kada će optužnica.

Krajem 2020. godine, iz SDT-a je saopšteno da je grupa okrivljenih u spuškom zatvoru dogovarala ubistvo Olivere Lakić. Tužilaštvu je, pored Sky prepiske, pomogao i iskaz svjedoka saradnika Bajrama Piste, koji je tužiocima ispričao da su mu osumnjičeni za ubistvo novinarke nudili 200.000 eura. Prema njegovom iskazu, Vesko Bubanja mu je u spuškom zatvoru ispričao da je Lakićeva ,,vidjela nešto što nije trebala”, zbog čega je počeo da prati kuda se kreće, fotografiše je, i sve šalje Kneževiću. Navodno, rekao mu je i da je Bešović bio šofer kada su pratili Oliveru Lakić i da je javio Filipu Kneževiću, vrijeme i momenat kada  je sama i da može nesmetano da joj se priđe…

,,Njihov motiv je, prema dokazima tužilaštva, sprečavanje novinarke da istražuje kriminalne organizacije na teritoriji Crne Gore i njihove veze sa kriminalnim grupama iz regiona”, saopštio je specijalni tužilac Saša Čađenović u decembru 2020. godine.

Olivera Lakić je u noći 8. maja 2018. godine sa leđa ranjena iz vatrenog oružja ispred zgrade u kojoj stanuje, u Podgorici. Na istom mjestu fizički je napadnuta u martu 2012.

Prije tog napada više puta joj je prijećeno od 31. januara do 10. februara 2011. godine zbog serije tekstova koje je objavila u Vijestima o nelegalnoj proizvodnji i krijumčarenju cigareta u fabrici Tara u Mojkovcu i njenom skladištu u predgrađu Podgorice – Donja Gorica, i povezanosti tih aktivnosti sa Upravom policije i Agencijom za nacionalnu bezbjednost. Prijetnjama su bile obuhvaćene i njena kćerka i kćerkina cimerka, koje su se tada nalazile na studijama u inostranstvu.

Nalogodavac nijednog od ovih napada nije otkriven. Više od deset godina bezbjednost novinarke je narušena, jer su naredbodavci ili naredbodavac napada na nju i dalje na slobodi. Svaki novi dan u kom se Olivera Lakić – žena, majka i istraživačka novinarka, osjeća ugroženo, velika je sramota za bezbjednosni sektor, pravosuđe i  cjelokupni državni aparat Crne Gore. A u tradicionalnoj Crnoj Gori, na koju se mnogi pozivaju ovih dana,  napad na ženu i majku je ,,najstrašniji grijeh”.

 

Svi policajci oslobođeni odgovornosti

Za prethodne napade na novinarku Oliveru Lakić kažnjeni su samo Slavko Musić, zaposlen kod vlasnika fabrike Montenegro tobacco company, koji joj je prvi prijetio 2011. godine, zatvorskom kaznom od četiri mjeseca, i Ivan Bušković, koji ju je napao 2012. godine, zatvorskom kaznom od devet mjeseci.

Zbog prijetnji kćerki novinarke i njenoj cimerki, optužbi je oslobođen Milenko Rabrenović, blizak bivšem direktoru Uprave policije Veselinu Veljoviću. Nakon podizanja optužnice protiv Rabrenovića, Lakićeva je označila Veljovića kao nalogodavca prijetnji, što je on na sudu negirao.

Odgovornosti je oslobođen Milan Grgurović, koji je sebe lažno optužio da joj je prijetio. Nikada nije utvrđeno zašto je, odnosno za čiji račun je to uradio. Zbog lažnog prijavljivanja sutkinja Osnovnog suda u Podgorici Željka Jovović ga je dva puta osudila na godinu robije, ali ga je kasnije sudija Goran Đuković oslobodio.

Bez kazne je prošao i nekadašnji visoki policijski funkcioner Siniša Stojković, koji je 28. decembra 2012. godine uhapšen zbog koruptivnog krivičnog djela – protivzakoniti uticaj, a zbog osnovane sumnje da je on kod osnovnog državnog tužioca u Podgorici posredovao da obustavi radnje u postupku protiv Rabrenovića. Ni Dejan Čurović i Ivan Siništaj nijesu odgovarali zbog prijetnji Lakićevoj, koje su uputili u maju 2014. godine – sutkinja Osnovnog suda odbila je optužni prijedlog protiv njih, kojim im je na teret stavljano ugrožavanje sigurnosti novinarke.

 

Nema dokaza ako nećete da ih nađete

Potpredsjednik Vlade i koordinator službi bezbjednosti Dritan Abazović čestitao je policiji i SDT-u zbog hapšenja još dvojice osumnjičenih za ranjavanje novinarke Olivere Lakić. On je, međutim, rekao da se nijedan novinar u Crnoj Gori ne može osjećati sigurno, jer i dalje nije rasvijetljeno ubistvo novinara Duška Jovanovića.

,,Nema dokaza ako nećete da ih nađete, ima ako hoćete”, rekao je Abazović, odgovarajući na pitanje kako se novinari mogu osjećati bezbjedno, ako je pripadnik Uprave policije uhapšen zbog ranjavanja Lakićeve.

Ocijenio je i da u policiji ima milionera, čija djeca idu na žurke kod kriminalaca. Tvrdi da oni sada pokušavaju da ,,vedre i oblače” u Crnoj Gori, a da nema volje i hrabrosti da im se ,,pokuca na vrata”.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

ODUSTAJE LI VLADA OD SUMNJIVE KUPOVINE STUDENTSKOG DOMA OD  TOMISLAVA ČELEBIĆA: Rupa u zakonu i u budžetu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Umjesto novog raspisivanja tendera, Vlada je posao kupovine novog studentskog doma, odlučila da obavi drugačije. Studentski dom će, da bi izbjegla zakonske implikacije,  kupiti odlukom, tako što će ove godine platiti 3,6 miliona iz budžetskih rezervi, dok će dodatna sredstva obezbijediti naredne godine. Baš onako kako je ranije dogovoreno sa Tomislavom Čelebićem

 

Ministarstvo prosvjete i Vlada ne odsustaju od namjere da milionima iz budžeta pomognu Tomislava Čelebića i Đukanovićev Univerzitet Donja Gorica (UDG). Prošle srijede su, nakon pisanja Monitora, poništili tender o kupovini studentskog doma u blizini UDG od kompanije Čelebić City. Tender je bio sporan i zbog toga što je prihvaćena duplo veća cijena od ponuđene (6,3 miliona umjesto 2,9), zbog čega je Vladi, osim javnog suda, prijetila i reakcija nadležnih institucija.

Činilo se da je Vlada  odustala od tog posla. No, samo dva dana  nakon poništenja tendera, u petak, 1.novembra, na telefonskoj sjednici, Vlada je, odlukom većine članova, dala  saglasnost za kupovinu nepokretnosti za potrebe povećanja smještajnih kapaciteta studenata. Kako Monitor nezvanično saznaje, dio ministara nije želio da aminuje tu odluku.

Umjesto novog raspisivanja tendera, Vlada je posao kupovine novog studentskog doma, odlučila da obavi drugačije. U priču je uključila Upravu za državnu umovinu  i Ministarstvo prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine na čijem je čelu Slaven Radunović.  Prema dokumentima razmatranim na sjednici Vlade, Uprava se obratila Radunovićevom ministarstvu samo  noć nakon poništavanja tendera, sa Informacijom o kupovini  objekta za potrebe povećanja smještajnih kapaciteta studenata, koju je prethodno iniciralo Ministarstvo prosvjete.  To znači da je Ministarstvo prosvjete, koje vodi Anđela Jakšić-Stojanović, u trenutku poništenja tendera već imalo spreman novi model realizacije ovog posla. Sa kojim se Vlada brže bolje saglasila na telefonskoj sjednici.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 8. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

VIŠE OD DESET DANA POTJERE ZA  ALIJOM BALIJAGIĆEM: Bjegunac izmiče i Crnoj Gori i  Srbiji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok se Balijagić skriva po planinama između Crne Gore i Srbije, a dvije države prepucavaju ko je bolji, građani strijepe za svoje najbliže jer institucije koje plaćamo da bi bili bezbjedni, očigledno ne rade svoj posao

 

 

Više od deset dana prošlo je kako je osuđivani pljačkaš, ubica, silovatelj, Alija Balijagić ubio dvoje starih ljudi, brata i sestru  Jovana i Milenku Madžgalj, a za njim se još traga između Bijelog Polja i Prijepolja. U potragu su uključene dvije države – Crna Gora i Srbija, na čijim teritorijama se kreće bjegunac.

U cijelom regionu vlada strah. Mještani sela dvije države – od Sokolca, gdje su Madžgalji ubijeni, pa do Brajkovca (Prijepolje), gdje je Balijagić posljednji put viđen, strahuju za svoje i živote svojih familija. Nastave u školama se odlažu ili se obavljaju onlajn, dok su sela puna uniformisanih lica – policije, specijalnih jedinica, vojske…

Uz svu savremenu tehnologiju i opremu, kojom raspolažu bezbjednosni organi obje države, od kojih je jedna članica NATO Alijanse, čini se da nijesu ni blizu opasnom bjeguncu. Prema kazivanju mještana, Balijagić mirno ide od sela do sela, popriča i popije po koju s žiteljima polupraznih sela, dok su  obje države upregle sve resurse, kako tvrde same vlasti, da bi ga zarobili.

Mještanin Brajkovca kaže da je vidio čovjeka koji je iskočio iz žbunja, imao je pušku i ranac. Predstavio mu se kao lovac i rekao da se ne plaši.

„Ostavio je pušku uz jednu bukvu, i rekao ajde da popijemo po jednu rakiju. Ja sam tada rekao, ima neki čovjek kog traže zbog ubistva. On je dodao – pa jesu li ga našli, ja sam rekao – ne, a on je kazao – naći će ga. Malo smo popričali, sve to je kratko trajalo i on je otišao dalje“ prepričava svoj susret.

On tvrdi da je odmah prepoznao o kome se radi, ali je ćutao kako ne bi svoj život izložio opasnosti. Zbog straha da se Balijagić ne vrati u njegovu kuću kao što se vratio kod Madžgalja i ubio ih, kaže da je spavao kod komšije.

„Strah je i mene, strah je i sve ljude koji žive u selu. Sve vrijeme su vrata zaključana, sigurni smo samo kad policiju vidimo u blizini naših kuća. Policajci nam kažu da se ne plašimo i da su oni tu, ali sve je uzalud. Mi ćemo biti mirni tek kad ga pronađu“, kaže mještanin.

U potrazi za Alijom Balijagićem dnevno je angažovano oko 200 policijskih službenika i preko 70 pripadnika Vojske Crne Gore (VCG), saopšteno je ranije iz Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP). Pripadnici vojske su noćili kod mještana Sokolca, sela ubijenih Madžgalja. Sa druge strane, u Srbiji su angažovane jedinice Uprave kriminalističke policije, Specijalne antiterorističke jedinice, Žandarmerije, granična policija i policijski službenici policijskih uprava u Prijepolju i Užicu, saopšteno je iz njihovog MUP-a. Do sada je, tvrde, pregledano više od 80 napuštenih objekata,  koristi se sva moguća tehnika i oprema MUP-a Srbije – dronovi, termovizija i psi tragači.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 8. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ANDRIJA MANDIĆ I ALEKSA BEČIĆ NE MOGU SLUŽBENIM AVIONOM PREKO HRVATSKE: Ni  zemljom, ni nebom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Monitor od više dobro obaviještenih izvora u crnogorskoj vlasti i državnoj upravi, saznaje da  predsjednik parlamenta Andrija Mandić i potpredsjednik Vlade Aleksa Bečić ne mogu Vladinim avionom preko Hrvatske. To je  iznenadilo   crnogorske vlasti, koje su  mislile da  odluka susjedne Hrvatske iz jula ove godine, da se Mandić, Bečić i lider DNP Milan Knežević, proglase osobama non grata, važi samo na – zemlji

 

Da predsjednik parlamenta Andrija Mandić i potpredsjednik Vlade Aleksa Bečić ne mogu službenim, Vladinim avionom preko Hrvatske, crnogorske vlasti shvatile su kada je Mandić, nedavno, planirao službeni put  preko Hrvatske, saznaje Monitor od više dobro obaviještenih izvora u crnogorskoj vlasti i državnoj upravi. Do tada se mislilo da odluka susjedne Hrvatske iz jula ove godine, da se Mandić, Bečić i lider Demokratske narodne partije (DNP) Milan Knežević, proglase osobama non grata, važi samo na – zemlji.

Odluka Hrvatske da proglasi tri crnogorska funkiconera za osobe non grata, podsjećamo, donešena je nakon što je crnogorski parlament krajem juna ove godine usvojio Rezoluciju o Jasenovcu, čija je svrha u stvari bila da relativizuje  glas Crne Gore u UN o Srebrenici. Crna Gora je prethodno, u maju ove godine, u skupštini UN glasala za Rezoluciju o Srebrenici, a nakon velikog pritiska koji je dolazio od strane srpskih vlasti, SPC, ali i unutrašnjih političkih struktura koje su pod uticajem tih adresa.

Hrvatska je  tada obrazložila da je Mandića, Kneževića i Bečića proglasila nepoželjnima “zbog sistemskog djelovanja na narušavanju dobrosusjedskih odnosa i kontinuiranog zloupotrebljavanja Republike Hrvatske u unutrašnje političke svrhe”.

Monitor je pokušao da dobije zvanične odgovore od nadležnih o tome zašto i kako Mandić i Bečić ne mogu službenim avionom preko hrvatskog neba, i šta to znači za Crnu Goru. Niko nije javno želio da govori o tome.  Jasno je, međutim, iz nezvaničnih razgovora, da crnogorske vlasti nijesu znale da se hrvatska odluka odnosi i na nebo.

Na pitanje da li je Mandić već krenuo na službeni put, pa  saznao da ne može preko Hrvatske , ili se to shvatilo ranije, dok je naumio  da putuje,  izvor u crnogorskoj vlasti koji je želio da ostane anoniman kazao je: „Naumio“.

Hrvatska strana ima  obrazloženje zabrane prelaska neba službenim avionom za Bečića i Mandića . „ To je uobičajeno kada su u pitanju odluke ovakve vrste, da se neko proglasi personom non grata. Takoreći, standard u međunarodnom pravu.  Budući da se radi o vladinom, državnom  avionu, njegovi putnici moraju biti evidentirani kada se prelazi preko zemlje. Što nije slučaj sa civilnim avionima“, objasnili su za Monitor iz hrvatske diplomatske mreže. Ni oni nijesu zvanično htjeli da komentarišu slučaj.

Generalni sekretarijat Vlade je nedavno objavio Dokumenta  o korišćenju aviona u vlasništvu Generalnog sekretarijata Vlade Crne Gore u periodu od 01. 07. do 27. 09.2024. godine. Ta dokumenta, odnosno zahtjevi za korišćenje aviona, i putni nalozi, prethodno su nosili  oznaku tajno.  Prema njima, Mandić nije u tom periodu putovao u pravcu koji bi uključivao i hrvatsko nebo, dok  Bečića nema na spsiku putnika.  Prema objašnjenju Monitorovih dobro upućenih izvora,  Bečiću po funkciji i ne pripada da koristi službeni, Vladin avion.  Ipak, mogao bi biti putnik kao član neke Vladine delegacije. Za razliku, Mandić ima pravo na korišćenje službenog aviona, i prema podacima koje su nedavno objavljeni u periodu od juna do kraja septembra, u kom je važila zabrana Hrvatske, koristio ga je dva puta – za Maroko  i Maltu. Tamo se nije išlo  preko hrvatskog neba.

Slučaj proglašenja Mandića, Bečića i Kneževića personama non grata, pominje se i u najnovijem, ove sedmice objavljenom, Izvještaju Evropske Komisije (EK) za Crnu Goru, u kontekstu pogoršanja odnosa sa Hrvatskom

U Izvještaju se ocjenjuje da su ti odnosi pogoršani, nakon usvajanja Rezolucije o Jasenovcu u crnogorskom parlamentu.  Brisel takođe ocjenjuje da su tenzije, kako stoji u Izvještaju,  proizašle iz „nerazriješenih bilateralnih pitanja“.

“Nije bilo napretka u vezi sa neobilježenom granicom između dvije zemlje ili vlasništvom nad brodom ‘Jadran’. Usvajanje rezolucije u crnogorskom parlamentu u junu, koja se fokusira na istorijske događaje u Jasenovcu, Mauthauzenu i Dahauu, izazvalo je snažnu diplomatsku reakciju Hrvatske, uključujući proglašenje tri visoka crnogorska zvaničnika za persone non grata”, piše u Izvještaju.

Ovih je dana u parlamentu, povodom godinu dana Vlade Milojka Spajića, od strane Adrijana Vuksanovića,  poslanika Hrvatske građanske inicijative (HGI, problematizovana izjava Andrije Mandića na jednom od Vučićevih glasila. Vuksanović je pitao  premijera Spajića za komentar  Mandićeve izjave u emisiji Ćirilica na Televiziji Happy,  da se danas Hrvati “identifikuju sa NDH”.

Spajić je odgovorio da nije vidio tu izjavu,  da Hrvatsku vidi kao partnera, te da su oni potpuni diskonituitet onog što se dešavalo 90-tih.

“Mi smo mlada generacija koja kaže da sve ono što je rađeno u ime Crne Gore nije u naše ime”, saopštio je premijer. Takođe, upitan za mišljenje, kazao je da on ne povezuje Hrvatsku sa bilo kojom Hrvatskom iz prošlosti, kao i da, ko god je spreman da pomogne na evropskom putu, njegov je saveznik.

Bilo bi dobro, ako Spajić zaista planira  da uvede Crnu Goru u EU, da ipak “poveže Hrvatsku sa nekom Hrvatskom iz prošlosti”. Recimo, onom  kojoj je Crna Gora, tokom devedesetih godina,  napala Dubrovnik.  Taj ratni zločin ne samo što nije dobio epilog pred pravosuđem, nego se o njemu gotovo ne govori, izuzev na godišnjicu napada,  u rijetkim medijima.

Nerijetko se čuju upozorenja da bi Crna Gora ukoliko želi da uđe u EU, morala da popravi odnose sa Hrvatskom, koja bi mogla da  joj taj put uspori, potencijalno i blokira. U tome joj neće pomoći samo  premijerov evropski govor u parlamentu, ili posjeta Dubrovniku  predsjednika Crne Gore. Toga smo se „napretka na evoropskom putu“ nagledali.

Stvar je mnogo složenija i od  toga kako dobiti štrik za dobrosusjedske odnose u izvještaju Brisela. Ukoliko Crna Gora zaista želi da postane društvo evropskih vrijednosti, ona to mora istinski i da postane. A to ne može biti dok  politiku budu krojili oni koji podržavaju ideologije devedesetih, koje su  proizvele hiljade i hiljade žrtava  na ovim prostorima, samo zbog njihovog imena, ili vjere.

To što naši zvaničnici  moraju službenim avionom da kruže oko Hrvatske, – nije suštinski hrvatsko već naše pitanje.  Sve i da mogu, sve dok njihova politika bude kočila suočavanje ove zemlje sa ratnom prološću, budila nacionalne strasti i tenzije  i kočila stvaranje normalnog društva, uzalud će biti i štrikovi Brisela.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo