Povežite se sa nama

INTERVJU

TEA GORJANC PRELEVIĆ, AKCIJA ZA LJUDSKA PRAVA: Građani zaslužuju bolju vlast

Objavljeno prije

na

Raduje me saradnja građanski orijentisanih stranaka, koje ne štite kriminalce u svojim redovima. To je put ka 2/3 ili 3/5 većini za imenovanja u pravosuđu, koja pomažu vladavinu prava i koja bi mogla da dovede do bolje zaštite ljudskih prava svih, i za to navijam

 

MONITOR:  U nedavnom izvještaju HRA konstatuje se da Sudski savjet od osnivanja nije postao nezavisan, a da ,,u oblasti dostizanja odgovornog i efikasnog sudstva nije bilo neophodnog napretka” protekle godine. Zbog čega ni nakon smjene prethodne vlasti, koja je zarobila institucije, pa i pravosuđe, nije bilo pomaka?

GORJANC – PRELEVIĆ: Sudstvo nije baš bilo u fokusu nove vlasti, nego samo tužilaštvo. Sudski savjet već tri godine čeka da se izaberu njegovi novi članovi iz reda uglednih pravnika, od posljednjeg konkursa je prošlo već godinu dana, a novi nije raspisan. Sudski savjet je uvijek imao članove koji su bili bliski vlastima, konkretno Demokratskoj partiji socijalista (DPS), što je, u najmanju ruku, usporilo reforme, jer je bilo važnije održavati status quo, koji je vlastima odgovarao. Sada se pokazalo da ideološki raznolike nove vlasti, nažalost, nisu dorasle zadatku koji je najvažniji za Crnu Goru, bar tako misli 75 posto građana, a to je da ona odskoči i dokaže se kao zemlja sposobna za članstvo u Evropskoj uniji. Za taj skok je neophodno da zakonodavna vlast obezbijedi da pravosuđe izađe iz v.d. stanja, i da onda neki novi ljudi u Tužilačkom i Sudskom savjetu obezbijede da Evropska komisija ne kritikuje pravosuđe na isti način svake godine.

MONITOR: Skupštinski odbor skoro godinu dana nije raspisao javni poziv za izbor članova Sudskog savjeta iz reda uglednih pravnika. Takođe, još se čeka na izbor Tužilačkog savjeta. Ko je odgovoran?

GORJANC – PRELEVIĆ: Odgovorna je vladajuća većina, konkretno, Demokratski front i Demokrate, koje su trgovale izborom članstva Tužilačkog, pa i Sudskog savjeta i ukočili reforme. Demokratski front, na primer, nije ni učestvovao u razgovorima na koje je pozvao predsjednik Skupštine da bi se prevazišla blokada imenovanja u pravosuđu. Ostali su učestvovali. Svi ostali zajedno imaju 2/3 većinu, koja je potrebna za izbor uglednih pravnika u Sudski savjet, kao i za izbor sudija Ustavnog suda i Vrhovnog državnog tužioca, a kamoli prostu većinu koja je potrebna za izbor Tužilačkog savjeta. Konačno, ti izbori su mogući i sa 3/5 većinom, a nov politički sporazum između URA-e, SNP-a i manjinskih partija i tome utire put. Zaboravlja se da izbori sudija Ustavnog suda, VDT-a i članova savjeta ne bi trebalo da budu politička imenovanja, već izbor uglednih i nezavisnih pravnika. Nov konkurs za Sudski savjet treba raspisati s nadom da će se prijaviti takvi stručni i nezavisni ljudi, oko kojih bi većina poslanika mogla i morala da se dogovori, bez obzira spadaju li u vlast ili opoziciju, ako im je stalo do opšteg interesa vladavine prava.

MONITOR:  Mnoga istraživanja pokazuju da stepen povjerenja građana u pravosuđe opada. Tužilaštvo građani posebno vide kao zavisno i pod kontrolom. Da li je percepcija građana opravdana, i kakve su njene posljedice?

GORJANC – PRELEVIĆ: Nerazjašnjene afere, netransparentne istrage, nekažnjivost za propuste u istragama, drugim rječima, izbjegavanje odgovornosti u državnom tužilaštvu, s jedne strane, a ocjenjivanje tužilaca samo odličnim ocjenama, s druge, naravno da su svakome ,,prst u oku”. To bi ubuduće neki razumni i odgovorni vrhovni državni tužilac ili tužiteljka morali da prepoznaju i da se time pozabave. Do najvećeg poduhvata u borbi protiv korupcije, priznanja krivice Svetozara Marovića, došlo je kada su se Đukanović i Marović politički razišli, a afera Telekom je procesuirana tako da Đukanovićeva sestra ostane po strani, iako je baš njenu ulogu problematizovala američka državna komisija za hartije od vrijednosti. Takođe, imamo javno priznanje državne tužiteljke da za procesuiranje ratnih zločina nije bilo političke volje, i da je to razlog neuspjeha u toj oblasti. Iz toga se može zaključiti koliko je politička volja, nažalost, presudna stvar za tužioce, pa kako za procesuiranje ratnih zločina, tako i za borbu protiv korupcije. To su samo primjeri koji objašnjavaju zašto sad tužilaštvo ne uživa povjerenje. Javnost posmatra stvari krupno, prema slučajevima od posebnog javnog interesa, što i nije uvijek fer prema nekim tužiocima koji odgovorno rade svoj posao, nesporno je da ima predmeta koji nikoga posebno ne zanimaju, a koji se redovno procesuiraju. Ali svačiji rad bi trebalo da se objektivno ocjenjuje, a to nije bio slučaj, kao što smo i pokazali u nedavno objavljenom izvještaju o radu Tužilačkog savjeta. Tužilac čiji rad kritikuje i Evropski sud za ljudska prava ovdje biva ocijenjen kao odličan.

MONITOR: Nedavno ste apelovali na Ustavni sud da hitno odluči o predlogu Sudskog savjeta za ocjenu saglasnosti člana 17 Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju (ZPIO). Šta je sa Ustavnim sudom danas?

GORJANC – PRELEVIĆ: Taj sud kao da je nokautiran, pri čemu se za to baš niko ne osjeća odgovornim. Poslije skandala (nezakonitog izbora ,,predsjedavajuće sutkinje Ustavnog suda”, činjenice da je i ,,predsjedavajuća” i još dvoje sudija dobilo stanove od Vlade protivno pozitivnim propisima, ukidanja roka od 18 mjeseci za odlučivanje, odbijanje predsjednika suda da konstatuje prestanak funkcije sudiji praćeno odbijanjem sudija da sude u vijeću sa njim), Ustavni sud ne prepoznaje potrebu da se nekim pitanjima prioritetno bavi. Činjenica je da je sudijska funkcija, a i tužilačka, morala da prestane mnogim sudijama i tužiocima samo zato što je izmijenjen taj član 17 ZPIO, iako to nije bio željeni efekat izmjene tog člana, moralo je da izazove Ustavni sud da taj problem prioritetno riješi. Mi u Akciji za ljudska prava smatramo da Tužilački savjet i Sudski savjet nisu bili ovlašćeni da ne utvrde prestanak funkcija, ali je zato Ustavni sud morao taj čvor da razriješi, jer tome i služi, bar bi trebalo da služi. Naravno, i taj sud već radi bez dvoje sudija, koje Skupština već predugo ne može da izabere.

MONITOR:  HRA je nedavno izdala publikaciju ,,Protiv zaborava – iskazi svjedoka u suđenjima povodom ratnih zločina”. Da li je te procese prekrio zaborav, i ko je za to odgovoran?

GORJANC – PRELEVIĆ: Iskaze tih ljudi treba pročitati i prisjetiti se zašto uvijek moramo da ustanemo protiv govora mržnje i svega drugog što vodi u takav totalni poraz čovječnosti kao što su rat i ratni zločini. Donekle je utješno pročitati i da u tom nečovještvu nisu baš svi bili neljudi, bilo je i policajaca koji su bili svjesni da imaju naređenje da izvrše ratni zločin, i koji su još tada tome umjeli da se suprotstave i po cenu ličnog rizika.

Te neuspjele procese sadašnja postava u državnom tužilaštvu izgleda da nastoji da zaboravi, ali ih nije prekrio zaborav, jer to prije svega ne dozvoljava Evropska komisija, koja svake godine podsjeća da su presude u predmetima ratnih zločina zasnovane na pogrešnoj primjeni prava. Ove godine se dogodila istorijska stvar, koja će, nadam se, postati tradicija, a to je da dva ministra spoljnih poslova, crnogorski i hrvatski, zajednički polože vijenac na mjesto na kojem je bio logor Morinj. Što naravno nije dovoljno, svi ratni zločini moraju da se obilježe da se ne bi ponovili, nadam se da će ministri obilježiti i logor u Lori. Za odavanje počasti žrtvama ratnih zločina je i preko 80% građana, sudeći po istraživanjima javnog mnjenja. Krivična odgovornost ne zastarijeva, čekamo nove državne tužioce, otpornije na bilo čiju političku volju, da se njome pozabave.

MONITOR: U obrazloženju publikacije navodi se da je ona važna u današnje vrijeme u ,,kom opet buja nacionalizam”. Koji su pokazatelji nabujalog nacionalizma i zašto je to tako?

GORJANC – PRELEVIĆ: Ustoličenje mitropolita je pokazalo u punom intenzitetu oba nacionalizma, i crnogorski i srpski. Činjenica da je Vlada dogovorena u manastiru Srpske pravoslavne crkve, i da je premijer ministre predstavljao kao apostole je, razumljivo, mnoge iritiralo. Ali treba imati u vidu da je svaki nacionalizam društveno opasan. Drugo je ostvarivanje prava i pravedno uređivanje imovinskih i drugih pitanja. Nadam se da će se sva sporna pitanja urediti na razuman način i da ćemo biti pošteđeni daljeg raspirivanja mržnje koja je uvijek samo uvertira za fizičko nasilje. Snaga male Crne Gore je u njenoj mješavini naroda, vjera, kultura. Dovoljno je da svako dio svoje vjere usmjeri u zajedničko dobro, u želju da ova država, s fantastičnom prirodom, zadrži svoju djecu ili da ima čime da ih dozove da joj se i vrate. Atmosfera u društvu je veoma važna za izbor mjesta za život, pored ostalog. Istraživanje nedavno rađeno među iseljenicima iz jedne susjedne zemlje, pokazalo je da su mnogi napustili zemlju i zbog urušavanja vrijednosnog sistema, a ne samo većih plata.

MONITOR:  Kako vidite godinu protekle Vlade?

GORJANC – PRELEVIĆ: Sveukupno je moglo da bude mnogo bolje, drugačije i brže nego ranije, a zašto nije, treba da se ozbiljno i samokritično preispitaju svi koji su bili na vlasti. Od spremnosti da to urade zavisiće i njihova politička budućnost. To kažem zato što su po više pitanja na koja je javnost testirana, odgovori građana bili mnogo više proevropski, zreliji i bolji od onoga što su vladajuće partije obezbijedile, tako da nije tačno da ovaj narod zaslužuje samo takvu vlast. Uprkos kritikama, nemam dilemu da je promjena vlasti na izborima bila veoma korisna za Crnu Goru. Mnogi su shvatili da ipak ničija do zore nije gorjela, iako su u to prestali da vjeruju. Promjena vlasti je posebno dragocjena pojava za sudstvo i tužilaštvo koji moraju da budu nezavisni, a koji, ako to nisu, ulaze, što bi se reklo, ,,u zonu krivične odgovornosti”. Međutim, ti državni organi su ,,odrasli” u jednoj te istoj vlasti i nerealno je bilo očekivati da su spremni da joj pošteno sude.

MONITOR:  Potpisan je Memorandum o  saradnji dijela malih partija na vlasti i manjinskih partija. Dešavaju li se prestrojavanja na političkoj sceni i zašto?

GORJANC – PRELEVIĆ: Mene u principu raduje saradnja građanski orijentisanih stranaka, koje ne štite kriminalce u svojim redovima. To je put ka 2/3 ili 3/5 većini za imenovanja u pravosuđu, koja pomažu vladavinu prava i koja bi mogla da dovedu do bolje zaštite ljudskih prava svih, i za to navijam.

Milena PEROVIĆ

Komentari

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, GENERAL U PENZIJI I ANALITIČAR GEOPOLITIKE: Političko lešinarenje nagriza društvo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Desile su se dvije smjene vlasti, treba provesti još dvije brze smjene pa će tek peta vlada početi ozdravljenje i društva i države. Novi glavni SDT Vladimir Novović je znak da u crnogorskom društvu ima zdravih snaga. Ukoliko u narednoj vladi bude i u najmanjoj mogućoj mjeri participirao DPS, siguran sam, Novović će biti smijenjen

 

MONITOR: Avgustovska većina u posljednjem času, nakon sedam sastanaka, dogovorila je mandatara i vladu. Kako to komentarišete?

GRAHOVAC: Politička prostitucija je osnovna karakteristika a političko lešinarenje je prodrlo skoro u sve sfere društvenog života pa nemoral svake vrste nagriza kako mnoge pojedince tako i veći dio društva.

Ako i ovlaš analiziramo ljudske kvalitete lica koja vrše vlast na svim nivoima u Crnoj Gori u posljednje tri decenije doći ćemo do zaključka da, osim malog broja časnih pojedinaca, na vlasti se nalazi  veoma rđav ljudski materijal. To za posljedicu ima ne samo kulturološke nego i mentalitetske poremećaje jer ovo stanje predugo traje.

Već smo svjedoci da oni, koji imaju nekakvu vlast a otimaju, kradu, uzurpiraju ili varaju, njihova djeca idu putem svojih roditelja. Ovo u Crnoj Gori  poprima zabrinjavajući   zamah. U takvom društvenom  i političkom ambijentu u Crnoj Gori se dogovara i vlada.

MONITOR: Gdje je uzrok i ko je za ovo najviše odgovoran?

GRAHOVAC: Uzrok je u višedecenijski nesmjenjivoj vlasti a najveću odgovornost snose sami građani jer uporno biraju političkog monstruma. Više od 15 godina DPS javno kvalifikujem kriminalnom, zločinačkom i neofašističkom organizacijom. Ovo ne činim jer sam nekakva zloća nego zato što prepoznajem parametre koji zlo nagovještavaju i na to upozoravaju. U isto vrijeme, ponavljam da u toj partiji postoji zdravo tkivo koje je  Crnoj Gori i te kako potrebno. Mnogi mi zamjeraju što i pomišljam da u DPS-u ima zdravog tkiva. Ovo ističem iz razloga što vidim da i u drugim političkim subjektima ima onih koji su jednako politički i moralno nezdravi kao što su oni u vrhu DPS-a.

MONITOR: Kako vidite dosadašnje pregovore avgustovskih pobjednika?

GRAHOVAC: Prethodno rečeno objašnjava veliku ličnu pohlepu, a malu ili nikakvu odgovornost prema svojoj državi.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitor od petka 23. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MAJA BJELOŠ, POLITIKOLOŠKINJA, VIŠA ISTRAŽIVAČICA BEOGRADSKOG CENTRA ZA BEZBJEDNOSNU POLITIKU: Tenzije na Balkanu će rasti sve dok lideri budu imali koristi od njih

Objavljeno prije

na

Objavio:

U diskusijama je malo i dokaza i bezbjednosnih procjena o vjerovatnoći totalnog rata, međutim, postoji snažno uvjerenje da rat u Ukrajini može imati efekat prelivanja, što bi moglo dovesti do raspada Bosne i Hercegovine ili otvorenog sukoba na Kosovu

 

MONITOR: Predsjednica Europrajda Kristina Garina, je izjavila za Politiko da se ta organizacija, tokom prethodnih 30 godina, nije suočila sa toliko intenzivnim teorijama zavjere i protivljenjima, kao u slučaju beogradskog Europrajda. Kako Vi objašnjavate političko-pravno-bezbjednosni rašomon koji je pratio tu ovogodišnju manifestaciju“?

BJELOŠ: Državni organi Srbije imaju kapaciteta da očuvaju javni red i mir i garantuju sigurnost učesnicima Evroprajda. Međutim, ne radi se o tome da li su policajci i pripadnici drugih bezbednosnih službi sposobni i opremljeni da izvršavaju propise. Problem je što građani Srbije žive u dramatičnom raskoraku između građanskih prava i sloboda garantovanih Ustavom i zakonima i svakodnevice u kojoj najviši državni zvaničnici aktivno krše Ustav i zakone, stvarajući nesigurnost i neizvesnost. Mimo svojih nadležnosti, predsednik Srbije je najavio da će Europrajd biti „odložen ili otkazan“, potom je ministar unutrašnjih poslova zabranio javno okupljanje, da bi 17. septembra mandatarka za novu vladu sopštila javnosti da šetnja ipak može da se održi, ali nije podržala skup svojim prisustvom.

Nezavisno od Europrajda ili Parade ponosa, pripadnici LGBT populacije se nikada neće osećati bezbedno u Srbiji sve dok im se uskraćuju i osporavaju osnovna ljudska prava i slobode (npr. pravo na javno okupljanje, izražavanje mišljenja, na brak, nasleđivanje imovine i dr.), zatim dok postoji mržnja u društvu i iracionalni strah od LGBT populacije, kao i dok deo državnih i nedržavnih centara moći ugrožava njihovu ličnu bezbednost. Da su Vlada Srbije i nadležni organi u prethodne dve decenije dosledno sankcionisali govor mržnje prema LGBT, pozive na nasilje, fizičke napade uz javnu osudu, ne bi bilo potrebno da danas hiljade policajaca obezbeđuje mirnu povorku.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitor od petka 23. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ANDRIJA MARDEŠIĆ I DAVID KAPAC, REDITELJI FILMA STRIC: Ispunjujuće emocionalno putovanje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije nam namjera bila raditi politički film. Makar danas kad se radi bilo koja vrsta umjetnosti, često je neizbježno da umjetnost, da bi bila dobra, mora imati stav, biti aktualna i na neki način rezonirati sa stvarnosti

 

Velika Zlatna mimoza – gran pri 35. Filmskog festivala Herceg Novi – Montenegro film festivala pripao je hrvatskom filmu Stric Davida Kapca i Andrije Mardešića, koji je dobio i posebno priznanje – plaketu Zoran Živković. Filmu je pripala i nagrada za najbolju mušku ulogu Predraga Mikija Manojlovića. To je bio povod za razgovor sa autorima Strica.

MONITOR: Koliko obojici znači nagrada iz Crne Gore, jer je konkurencija definitivno bila jaka?

MARDEŠIĆ: Većinu tih filmova smo gledali i za nijedan ne mogu reći ništa manje nego da je dobar ili odličan.  A posebno veseli činjenica da su to sve dragi ljudi ili prijatelji. I sad smo se svi našli u istoj konkurenciji!

Možemo reći da je Festival u Herceg Novom preuzeo onu ulogu koju je Pula imala prije 40-ak godina, prikazuje najbolje od regionalnih kinematografija, i  stvarno je čudo i velika čast da smo u toj konkurenciji baš mi uspjeli dobiti Zlatnu mimozu.

KAPAC: Ja sam se prije početka festivala šalio da nas u Herceg Novom čekaju Igre gladi, filmofilskom terminologijom, tako da smo se nadali samo izvući živu glavu. Ogromno priznanje i čast nam je da smo dio te odabrane skupine filmova, autora koje iznimno cijenimo i volimo, posebno jer su nam većina njih bliski kolege i prijatelji. Nagrada nam je došla samo kao šlag na tortu.

MONITOR: Andrija, Vi ste se obratili publici prije projekcije filma riječima – obično se kaže uživajte u filmu, a ja vam kažem – srećno. Da li Vas obojicu iznenađuje reakcija publike?

KAPAC: Redatelj je zapravo uvijek prva publika filma, a mi smo prvenstveno radili film kakav bi i sami htjeli gledati. Stric je spoj naših iskustva i stavova zapakiranih u dramski okvir svojevrsnog hightened genre-a, ali u suštini nešto naše iskreno i osobno. Naravno da smo razmišljali kako će publika doživjeti film, ali nismo se vodili aktualnim trendovima ni regionalne niti svjetske kinematografije. Mislimo da bi takvo kalkuliranje ispalo jeftino i neiskreno.

MARDEŠIĆ: To sa sretno je počelo kao šala na premijeri u Karlovim Varima, ali je zapravo postala neka vrsta našeg iskaza poštovanja prema našoj publici. Jer na početku svakog putovanja se zaželi sreća da se sigurno stigne na odredište. Kao što je David rekao, teško je ući u bilo kakav oblik kreativnog procesa sa nekakvim kalkulantskim primislima. Podilaženje trendovima ili publici se uvijek osjeti.

I da smo se upustili u takav proračunat proces, trebali smo tada, 2015. kad je prva scena Strica stavljena na papir, imati kristalnu kuglu da nam prikaže kakvi će biti trendovi u festivalskom i svjetskom filmu sedam godina kasnije. Drago nam je ako smo uspjeli u tome da film gledateljima ostaje dugo u glavi, da pričaju o njemu, razmišljaju i debatiraju.  Jer važno je da se u filmovima aktivno sudjeluje, a ne da su gledatelji pasivni promatrači kojima autori sve serviraju na pladnju. U tome je i veći izazov gledanja i doživljaja filma.

Naravno da se filmovi rade za publiku, ali filmovi ne moraju nužno biti i zabava, već nekakvo ispunjujuće  emocionalno putovanje koje kao i stvarni život, ne mora uvijek biti opuštajuće, zabavno i ugodno iskustvo.

Miroslav MINIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitor od petka 23. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo