Povežite se sa nama

INTERVJU

TEA GORJANC PRELEVIĆ, AKCIJA ZA LJUDSKA PRAVA: Građani zaslužuju bolju vlast

Objavljeno prije

na

Raduje me saradnja građanski orijentisanih stranaka, koje ne štite kriminalce u svojim redovima. To je put ka 2/3 ili 3/5 većini za imenovanja u pravosuđu, koja pomažu vladavinu prava i koja bi mogla da dovede do bolje zaštite ljudskih prava svih, i za to navijam

 

MONITOR:  U nedavnom izvještaju HRA konstatuje se da Sudski savjet od osnivanja nije postao nezavisan, a da ,,u oblasti dostizanja odgovornog i efikasnog sudstva nije bilo neophodnog napretka” protekle godine. Zbog čega ni nakon smjene prethodne vlasti, koja je zarobila institucije, pa i pravosuđe, nije bilo pomaka?

GORJANC – PRELEVIĆ: Sudstvo nije baš bilo u fokusu nove vlasti, nego samo tužilaštvo. Sudski savjet već tri godine čeka da se izaberu njegovi novi članovi iz reda uglednih pravnika, od posljednjeg konkursa je prošlo već godinu dana, a novi nije raspisan. Sudski savjet je uvijek imao članove koji su bili bliski vlastima, konkretno Demokratskoj partiji socijalista (DPS), što je, u najmanju ruku, usporilo reforme, jer je bilo važnije održavati status quo, koji je vlastima odgovarao. Sada se pokazalo da ideološki raznolike nove vlasti, nažalost, nisu dorasle zadatku koji je najvažniji za Crnu Goru, bar tako misli 75 posto građana, a to je da ona odskoči i dokaže se kao zemlja sposobna za članstvo u Evropskoj uniji. Za taj skok je neophodno da zakonodavna vlast obezbijedi da pravosuđe izađe iz v.d. stanja, i da onda neki novi ljudi u Tužilačkom i Sudskom savjetu obezbijede da Evropska komisija ne kritikuje pravosuđe na isti način svake godine.

MONITOR: Skupštinski odbor skoro godinu dana nije raspisao javni poziv za izbor članova Sudskog savjeta iz reda uglednih pravnika. Takođe, još se čeka na izbor Tužilačkog savjeta. Ko je odgovoran?

GORJANC – PRELEVIĆ: Odgovorna je vladajuća većina, konkretno, Demokratski front i Demokrate, koje su trgovale izborom članstva Tužilačkog, pa i Sudskog savjeta i ukočili reforme. Demokratski front, na primer, nije ni učestvovao u razgovorima na koje je pozvao predsjednik Skupštine da bi se prevazišla blokada imenovanja u pravosuđu. Ostali su učestvovali. Svi ostali zajedno imaju 2/3 većinu, koja je potrebna za izbor uglednih pravnika u Sudski savjet, kao i za izbor sudija Ustavnog suda i Vrhovnog državnog tužioca, a kamoli prostu većinu koja je potrebna za izbor Tužilačkog savjeta. Konačno, ti izbori su mogući i sa 3/5 većinom, a nov politički sporazum između URA-e, SNP-a i manjinskih partija i tome utire put. Zaboravlja se da izbori sudija Ustavnog suda, VDT-a i članova savjeta ne bi trebalo da budu politička imenovanja, već izbor uglednih i nezavisnih pravnika. Nov konkurs za Sudski savjet treba raspisati s nadom da će se prijaviti takvi stručni i nezavisni ljudi, oko kojih bi većina poslanika mogla i morala da se dogovori, bez obzira spadaju li u vlast ili opoziciju, ako im je stalo do opšteg interesa vladavine prava.

MONITOR:  Mnoga istraživanja pokazuju da stepen povjerenja građana u pravosuđe opada. Tužilaštvo građani posebno vide kao zavisno i pod kontrolom. Da li je percepcija građana opravdana, i kakve su njene posljedice?

GORJANC – PRELEVIĆ: Nerazjašnjene afere, netransparentne istrage, nekažnjivost za propuste u istragama, drugim rječima, izbjegavanje odgovornosti u državnom tužilaštvu, s jedne strane, a ocjenjivanje tužilaca samo odličnim ocjenama, s druge, naravno da su svakome ,,prst u oku”. To bi ubuduće neki razumni i odgovorni vrhovni državni tužilac ili tužiteljka morali da prepoznaju i da se time pozabave. Do najvećeg poduhvata u borbi protiv korupcije, priznanja krivice Svetozara Marovića, došlo je kada su se Đukanović i Marović politički razišli, a afera Telekom je procesuirana tako da Đukanovićeva sestra ostane po strani, iako je baš njenu ulogu problematizovala američka državna komisija za hartije od vrijednosti. Takođe, imamo javno priznanje državne tužiteljke da za procesuiranje ratnih zločina nije bilo političke volje, i da je to razlog neuspjeha u toj oblasti. Iz toga se može zaključiti koliko je politička volja, nažalost, presudna stvar za tužioce, pa kako za procesuiranje ratnih zločina, tako i za borbu protiv korupcije. To su samo primjeri koji objašnjavaju zašto sad tužilaštvo ne uživa povjerenje. Javnost posmatra stvari krupno, prema slučajevima od posebnog javnog interesa, što i nije uvijek fer prema nekim tužiocima koji odgovorno rade svoj posao, nesporno je da ima predmeta koji nikoga posebno ne zanimaju, a koji se redovno procesuiraju. Ali svačiji rad bi trebalo da se objektivno ocjenjuje, a to nije bio slučaj, kao što smo i pokazali u nedavno objavljenom izvještaju o radu Tužilačkog savjeta. Tužilac čiji rad kritikuje i Evropski sud za ljudska prava ovdje biva ocijenjen kao odličan.

MONITOR: Nedavno ste apelovali na Ustavni sud da hitno odluči o predlogu Sudskog savjeta za ocjenu saglasnosti člana 17 Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju (ZPIO). Šta je sa Ustavnim sudom danas?

GORJANC – PRELEVIĆ: Taj sud kao da je nokautiran, pri čemu se za to baš niko ne osjeća odgovornim. Poslije skandala (nezakonitog izbora ,,predsjedavajuće sutkinje Ustavnog suda”, činjenice da je i ,,predsjedavajuća” i još dvoje sudija dobilo stanove od Vlade protivno pozitivnim propisima, ukidanja roka od 18 mjeseci za odlučivanje, odbijanje predsjednika suda da konstatuje prestanak funkcije sudiji praćeno odbijanjem sudija da sude u vijeću sa njim), Ustavni sud ne prepoznaje potrebu da se nekim pitanjima prioritetno bavi. Činjenica je da je sudijska funkcija, a i tužilačka, morala da prestane mnogim sudijama i tužiocima samo zato što je izmijenjen taj član 17 ZPIO, iako to nije bio željeni efekat izmjene tog člana, moralo je da izazove Ustavni sud da taj problem prioritetno riješi. Mi u Akciji za ljudska prava smatramo da Tužilački savjet i Sudski savjet nisu bili ovlašćeni da ne utvrde prestanak funkcija, ali je zato Ustavni sud morao taj čvor da razriješi, jer tome i služi, bar bi trebalo da služi. Naravno, i taj sud već radi bez dvoje sudija, koje Skupština već predugo ne može da izabere.

MONITOR:  HRA je nedavno izdala publikaciju ,,Protiv zaborava – iskazi svjedoka u suđenjima povodom ratnih zločina”. Da li je te procese prekrio zaborav, i ko je za to odgovoran?

GORJANC – PRELEVIĆ: Iskaze tih ljudi treba pročitati i prisjetiti se zašto uvijek moramo da ustanemo protiv govora mržnje i svega drugog što vodi u takav totalni poraz čovječnosti kao što su rat i ratni zločini. Donekle je utješno pročitati i da u tom nečovještvu nisu baš svi bili neljudi, bilo je i policajaca koji su bili svjesni da imaju naređenje da izvrše ratni zločin, i koji su još tada tome umjeli da se suprotstave i po cenu ličnog rizika.

Te neuspjele procese sadašnja postava u državnom tužilaštvu izgleda da nastoji da zaboravi, ali ih nije prekrio zaborav, jer to prije svega ne dozvoljava Evropska komisija, koja svake godine podsjeća da su presude u predmetima ratnih zločina zasnovane na pogrešnoj primjeni prava. Ove godine se dogodila istorijska stvar, koja će, nadam se, postati tradicija, a to je da dva ministra spoljnih poslova, crnogorski i hrvatski, zajednički polože vijenac na mjesto na kojem je bio logor Morinj. Što naravno nije dovoljno, svi ratni zločini moraju da se obilježe da se ne bi ponovili, nadam se da će ministri obilježiti i logor u Lori. Za odavanje počasti žrtvama ratnih zločina je i preko 80% građana, sudeći po istraživanjima javnog mnjenja. Krivična odgovornost ne zastarijeva, čekamo nove državne tužioce, otpornije na bilo čiju političku volju, da se njome pozabave.

MONITOR: U obrazloženju publikacije navodi se da je ona važna u današnje vrijeme u ,,kom opet buja nacionalizam”. Koji su pokazatelji nabujalog nacionalizma i zašto je to tako?

GORJANC – PRELEVIĆ: Ustoličenje mitropolita je pokazalo u punom intenzitetu oba nacionalizma, i crnogorski i srpski. Činjenica da je Vlada dogovorena u manastiru Srpske pravoslavne crkve, i da je premijer ministre predstavljao kao apostole je, razumljivo, mnoge iritiralo. Ali treba imati u vidu da je svaki nacionalizam društveno opasan. Drugo je ostvarivanje prava i pravedno uređivanje imovinskih i drugih pitanja. Nadam se da će se sva sporna pitanja urediti na razuman način i da ćemo biti pošteđeni daljeg raspirivanja mržnje koja je uvijek samo uvertira za fizičko nasilje. Snaga male Crne Gore je u njenoj mješavini naroda, vjera, kultura. Dovoljno je da svako dio svoje vjere usmjeri u zajedničko dobro, u želju da ova država, s fantastičnom prirodom, zadrži svoju djecu ili da ima čime da ih dozove da joj se i vrate. Atmosfera u društvu je veoma važna za izbor mjesta za život, pored ostalog. Istraživanje nedavno rađeno među iseljenicima iz jedne susjedne zemlje, pokazalo je da su mnogi napustili zemlju i zbog urušavanja vrijednosnog sistema, a ne samo većih plata.

MONITOR:  Kako vidite godinu protekle Vlade?

GORJANC – PRELEVIĆ: Sveukupno je moglo da bude mnogo bolje, drugačije i brže nego ranije, a zašto nije, treba da se ozbiljno i samokritično preispitaju svi koji su bili na vlasti. Od spremnosti da to urade zavisiće i njihova politička budućnost. To kažem zato što su po više pitanja na koja je javnost testirana, odgovori građana bili mnogo više proevropski, zreliji i bolji od onoga što su vladajuće partije obezbijedile, tako da nije tačno da ovaj narod zaslužuje samo takvu vlast. Uprkos kritikama, nemam dilemu da je promjena vlasti na izborima bila veoma korisna za Crnu Goru. Mnogi su shvatili da ipak ničija do zore nije gorjela, iako su u to prestali da vjeruju. Promjena vlasti je posebno dragocjena pojava za sudstvo i tužilaštvo koji moraju da budu nezavisni, a koji, ako to nisu, ulaze, što bi se reklo, ,,u zonu krivične odgovornosti”. Međutim, ti državni organi su ,,odrasli” u jednoj te istoj vlasti i nerealno je bilo očekivati da su spremni da joj pošteno sude.

MONITOR:  Potpisan je Memorandum o  saradnji dijela malih partija na vlasti i manjinskih partija. Dešavaju li se prestrojavanja na političkoj sceni i zašto?

GORJANC – PRELEVIĆ: Mene u principu raduje saradnja građanski orijentisanih stranaka, koje ne štite kriminalce u svojim redovima. To je put ka 2/3 ili 3/5 većini za imenovanja u pravosuđu, koja pomažu vladavinu prava i koja bi mogla da dovedu do bolje zaštite ljudskih prava svih, i za to navijam.

Milena PEROVIĆ

Komentari

INTERVJU

DUŠKO VUKOVIĆ, NOVINAR: Mora se naći racionalno prelazno rješenje  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Minimum političke odgovornosti koju sadašnja parlamentarna većina ima prema onima koji su za nju glasali, ali i prema svim građanima i građankama Crne Gore, jeste da kanališu političku energiju nezadovoljstva i nađu racionalan prelazni model upravljanja državom koji će pripremiti vanredne parlamentarne izbore i ostaviti nekontaminiran prostor za neku buduću saradnju

 

MONITOR: Kako vidite ocjenu premijera Zdravka Krivokapića da je na djelu državni udar?

VUKOVIĆ: Vidim lakoću sa kojom barata procjenama neko ko bi, prema dužnosti koju ima u državi koja je formalno demokratska, trebao da bude razuman i odgovoran, i da iz takve perspektive procjenjuje, argumentuje svoje procjene i dijeli ih sa javnošću. Način na koji je to učinio premijer više je bilo nalik marifetluku nekog lošeg spin majstora. No, ovo ne znači da se u nekim slojevima ovog iskaza ne krije tragična istina aktuelne crnogorske političke zbilje, i ne samo aktuelne, nego i one koja joj je prethodila, a to je da mi imamo u dužem trajanju na djelu neku vrstu državnog udara. Hoću da kažem da su ovdje državne institucije bile uglavnom kulise iza kojih se skrivala realna, vaninstitucionalna moć koja je upravljala državom i sudbinama građana i građanki u njoj.

Rodno mjesto ovoga što se sada dešava u političkom životu Crne Gore su upravo te crne kutije vaninstitucionalne i netransparentne moći. Bilo da je ona smještena u vladičanskim odajama, kabinetima  u kojima vijeća krem domaće političke klase ili  onima u kojima se o balkanskim geopolitičkim pitanjima mrsomudi u Briselu, Vašingtonu i Moskvi, a sasvim moguće i u nekim mafijaškim štekovima u regionu i šire. Niko nije od vlasti koja se konstituisala nakon izbora 30. avgusta 2020. godine očekivao da izvedu čaroliju preobražaja društva, ali jeste da institucijama vrati moć i da, na tragu obećane transparentnosti, učini potpuno vidljivim i kontroli podložnim mehanizme zakonitog i pravednog upravljanja javnim poslovima. Desio se, nažalost, upravo kontinuitet starog načina vladanja, koje sada završava u nečemu što liči na melodramske obračune elita u predmodernim društvima.

MONITOR: Kako cijenite ono što se desilo nakon predloga GP URA za formiranje manjinske vlade, inicijative za različite  smjene koje su podnijete, ali i postupke izvršne vlasti?

VUKOVIĆ: Od samih početaka nove, trojedine vlasti i njene kvaziekspertske Vlade nije bilo naročito teško uočiti da su, umjesto armature koja bi  tu vlast dugoročno učinila smisleno održivom, u nju bile ugrađene klice razdora. Glumljenjem iskrenosti u odnosima i zavjetovanosti izbornoj volji dijela naroda koji je glasao za svrgavanje s vlasti Demokratske partije socijalista nije se moglo prikriti nepostojanje jasnog jedinstvenog fokusa u političkom djelovanju, a upravo je to ukazivalo na to da svaki dio ,,osvježavajućeg” političkog trolista ima rezervnu agendu i da je nastoji nametnuti. URA je tu svoju agentu artikulisala kroz ponudu izlaska iz krize preko modela manjinske vlade i to je, konačno, bio znak da svako može da prestane glumiti finoću i dohvatiti se batine koja se držala ispod skuta.

MONITOR: A ideja manjinske vlade, da li je ona izlaz iz političke krize?

VUKOVIĆ:  Mislim da nije. Naprotiv, u aktuelnom političkom kontekstu ideja o manjinskoj vladi onakva kakvu je predložila URA, odnosno koalicija Crno na bijelo može samo političku krizu prevesti na neki drugi kolosjek. To može dodatno zakomplikovati političke prilike u zemlji i odgoditi reforme koje bi vodile ozdravljenu društva i snaženju institucija.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGO HEDL, HRVATSKI NOVINAR I KNJIŽEVNIK: Nije bilo volje da se učini odmak od Tuđmanove politike

Objavljeno prije

na

Objavio:

Haški sud nije uspio u misiji koja mu je bila povjerna: da osudi glavne aktere krvavog sukoba u raspadu Jugoslavije, a „sitnije ribe“ prepusti lokalnim pravosuđima

 

MONITOR: Prošle jeseni je prošlo 30 godina kako je Hrvatska formalizovala nezavisnost i, istovremeno, otpočeo je rat na teritoriji Hrvatske. Vi ste novinar s velikim iskustvom iz tog perioda. Koliko su tadašnje srpsko rukovodstvo i prevlast pristalica pro-Miloševićeve politike u Predsjedništvu SFRJ, a koliko retorika pobjedničkog HDZ-a i Franje Tuđmana kao i promjena položaja Srba u novom hrvatskom Ustavu, uticali na brutalni rasplet?

HEDL: Dopustite da na to pitanje pokušam odgovorite s „ki bi da bi“, rečenicom koju je izgovorio Franjo Tuđman a koju su onda jezični stručnjaci preveli kao „što bi bilo kad bi bilo“. Moglo se, naravno, da je bilo pameti s obje stane, izbjeći sukob i civilizirano se razići, ali sve je nekako išlo „tuk na utuk“. Teza o „svim Srbima u jednoj državi“ (dakako i s teritorijima na kojima su živjeli), s jedna strane i definiranje Nezavisne Države Hrvatske kako to nije bila samo zločinačka tvorevina, nego i izraz povijesnih težnji hrvatskog naroda“, nikako nije moglo zajedno. Da Milošević nije sanjario o Velikoj Srbiji, a da Tuđman i HDZ nisu relativizirali zločinački režim Ante Pavelića, moglo se normalno razići, poput Čeha i Slovaka i svaka je država mogla nastaviti svojim putem. Tuđman je, recimo, kada je došao na vlast, mogao otići u Jasenovac, pokloniti se žrtvama i reći kako se takav zločin nikada više neće ponoviti i kako će Srbi u novonastaloj hrvatskoj državi imati ista prava kao i Hrvati, a Milošević je mogao pozvati hrvatske Srbe i reći im da priznaju hrvatsku državu kao svoju, jer će u njoj imati sva prava. Ali, toga nije bilo pa se danas svako lamentiranje o tome može svesti na ono citirano: ki bi da bi.

MONITOR: Danas je Hrvatska članica EU i NATO, ali i, reklo bi se, pod jakim uticajem nasljeđa politike prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana koji se, iako partizan i komunistički general, nije ustezao da daje šovinističke izjave, pa i vodi takvu politiku. U izvjesnoj mjeri, opterećeni tim nasljeđem su i neki vrlo visoko pozicionirani dužnosnici iz SDP-a. Ima li tome „lijeka“?

HEDL: Proces detuđmanizacije mogao se elegantno provesti nakon njegove smrti, kada na vlast dolazi koalicija predvođena SDP-om, a na Pantovčaku Stipe Mesić zamjenjuje Tuđmana. Ivica Račan i Dražen Budiša, osovina koalicije SDP-HSLS, koja je došla na vlast početkom 2000. godine nije bila najsretnija. Budiša je bio umjereni nacionalist, Račan je na leđima imao stigmu Saveza komunista, pa je njihova Vlada škripala od samog početka i funkcionirala uz mnogo kompromisa. Na kraju Budiša je napustio koaliciju. Nije bilo volje da se učini odmak od Tuđmanove politike, smatrali su vjerojatno kako je dovoljno da se smanje ovlasti predsjednika Republike, pa su razvlastiti Stipu Mesića i gotovo ga sveli na ulogu fikusa. Mesić je, koliko je mogao, učinio ozbiljan odmak od Tuđmanovog autoritarnog, povremeno i diktatorskog načina vladanja, ali i da je htio, nakon što su mu skresane ovlasti, nije mogao biti „Tuđman nakon Tuđmana“. Onda se na vlast vraća HDZ, dolazi Ivo Sanader, detuđmanizaciju više nitko ne spominje. Njegovu, Tuđmanovu ulogu, trebalo je pažljivo odvagati i smjestiti je na skali između zasluga i zabluda, točno na ono mjesto gdje pripada. To nije učinjeno, pa je danas hrvatska javnost podosta podijeljena oko toga: jedni mu dižu spomenike, drugi po njima šaraju sprejom.

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

RATKA JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ, NOVINARKA: Potpis dajem, uspjehu se ne nadam

Objavljeno prije

na

Objavio:

O projektu manjinske vlade znam samo ono što piše u novinama, na osnovu toga ,,potpis dajem, uspjehu se ne nadam”. Citirala sam Lalića, zato što ni prije ni poslije njega niko nije uspio da toliko pronikne u dubinu crnogorskih podjela i težinu njihovih posljedica u prelomnim vremenima…

 

 

MONITOR:  Kako vidite predlog građanskog pokreta URA o formiranju manjinske vlade bez DPS-a i DF-a?

 JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ: Jasno je da manjinska vlada nije optimalno nego iznuđeno rješenje, pokušaj da se izborom – uslovno rečeno – manjeg zla zaustavi nepodnošljivo mrcvarenje Crne Gore i svih nas u njoj.

Premijer Zdravko Krivokapić ili nije htio ili nije umio da ispuni obaveze preuzete Sporazumom lidera tri pobjedničke koalicije. Jedino što mu je pošlo za rukom jeste da održi obećanje dato njegovoj crkvi i njenim vjernicima, i to po cijenu raspirivanja podjela koje je izazvao bivši režim.

Evrope  i većih plata premijer se sjetio tek kad je izgubio podršku poslanika i povjerenje birača, nakon višemjesečne uzajamne blokade izvršne i zakonodavne vlasti.

Alternativa predlogu URA-e mogu biti samo novi izbori. Pošto je sasvim izvjesno da će oni donijeti stare rezultate, jedini izlaz i tada će biti – manjinska vlada…

MONITOR: A je li taj prijedlog realan? Demokrate su se već izjasnile da neće dati podršku manjinskoj vladi.

JOVANOVIĆ -VUKOTIĆ:   Demokrate neće dati podršku ni ulasku FK Zeta u Premijer ligu ako taj projekat predloži Dritan Abazović. Njihov animozitet prema lideru URA-e više je za medicinsku nego za političku analizu. Žali bože partije koja je do ulaska u vlast bila vjesnik moderne Crne Gore…

O projektu manjinske vlade znam samo ono što piše u novinama, na osnovu toga ,,potpis dajem, uspjehu se ne nadam”. Citirala sam Lalića, zato što ni prije ni poslije njega niko nije uspio da toliko pronikne u dubinu crnogorskih podjela i težinu njihovih posljedica u prelomnim vremenima…

Činjenica da URA nikad nije igrala na kartu podjela, da je nacionalne strasti stišavala čak i na svoju štetu, da građanska Crna Gora jeste svrha njenog postojanja, preporučuje tu partiju kao okosnicu projekta manjinske vlade.

To što podrška URA-i ne prelazi desetak posto ne znači da njen kurs nije ispravan. Nijesu devedesetih ni ideje liberala, monitorovaca i esdepeovaca imale više pristalica, a danas najmanje dvije trećine Crne Gore podržavaju njen demokratski evropski put…

Ipak, sve i da bude formirana, jedna oročena i iznuđena vlada ne može državu izvući iz političkog, pravnog i ekonomskog haosa koji su većinske vlade stvarale trideset godina.

Otežavajuća okolnost je ponašanje ove sadašnje, odnosno odlazećeg premijera i nekih ministara kojima pogled na svijet ne doseže dalje od ruševina lovćenske kapele.

Ukoliko bude formirana, najvažnija promjena koju bi donijela manjinska vlada bila bi okretanje zemaljskim temama. Ali, da bi do takve promjene došlo, najjače parlamentarne partije morale bi najprije da promijene – sebe.

Naravno da ovakav DPS nikad neće glasati za državnog tužioca za kojeg postoji makar udaljena sumnja da će se baviti svojim poslom.

Naravno da se ovakav DF nikad neće posvetiti slobodi, pravdi i jednakosti drugih naroda osim srpskog, niti se odreći osuđenih zločinaca Mladića i Karadžića, a kamoli (za sada) nevinog Vučića.

MONITOR:  Priča o formiranju manjinske vlade aktuelizovana je nakon posjete visokog američkog zvaničnika Gabrijela Eskobara. Vidite li vezu eventualnog raspleta političke krize u Crnoj Gori sa geopolitikom?

JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ:  Sve u Crnoj Gori ima veze sa geopolitikom, ne funkcionišu ni ostale države mimo svijeta. Problem je što mi ne shvatamo da se svojim ponašanjem ne kandidujemo za podršku nego prizivamo staratelje, još otkako smo ranih devedesetih pokazali koliko zla možemo da nanesemo i susjedima i sebi.

Tako to biva kad malobrojni narodi na vrijeme ne nauče da borba protiv stranog okupatora donosi slobodu državi, ali da je za slobodu svakog građanina pojedinačno najvažnije ograničiti moć domaćih gospodara.

Za društvo koje demokratiju upoznaje sa dvjesta godina zakašnjenja svakako je zdravije da čuje savjete ovog Eskobara, Gabrijela, nego da nastavi putem njegovog prezimenjaka Pabla.

Uostalom, ništa nam novo nije rekao ni novi izaslanik SAD-a, ni oni stari iz EU. Država koja hoće u evroatlantske integracije mora poštovati principe NATO-a i Evropske unije. Pravne i političke tekovine Srbije i Rusije možemo početi da preuzimamo kad srpsko-ruske integracije dobiju podršku iznad 50 posto…

MONITOR:  Ukoliko manjinska vlada ipak ne bude prihvaćena, kako će se odvijati politički proces u Crnoj Gori?

JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ:  Moraćemo na vanredne izbore iako ćemo nakon njih opet dobiti manjinsku vladu, što je ne samo besmisleno nego i skupo. Izgubićemo još nekoliko mjeseci i koji milion eura da bismo dobili ono što danas odbijemo.

Obrazovno zapušteno, politički nepismeno, finansijski osiromašeno i moralno pogubljeno društvo ponovo će slijediti iste lidere. A oni će, naravno, i dalje biti nesposobni da preuzmu odgovornost vlasti, previše sujetni da prihvate savjete mudrijih, nespremni da izdrže teret vlastite pobjede i nevoljni da se žrtvuju za opšte dobro.

MONITOR: Kako vidite rezultate aktuelne vasti, odnosno Vlade, tokom protekle godine? U prethodnoj kolumni kazali ste da je to „dvanaest mjeseci iz niđe u ništa“.

JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ:  Tom naslovu moje kolumne nemam što ni da oduzmem, niti da dodam. Osim da je svako rješenje bolje od ovog mrcvarenja, naročito nakon što je premijer u utorak konačno skinuo masku zbunjenog profesora i pred javnošću pokazao pravo lice.

MONITOR:  Nikšićki paroh Nikola Marojević postavljen je za člana UO UCG-a na prijedlog ministarke prosvjete, kulture, nauke i sporta, Vesne Bratić. Kako komentarišete još jedno u nizu postavljenja, ljudi povezanih sa SPC-om na društveno važne funkcije?

JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ:  Potpuno očekivano, nakon što javnost nije reagovala na uvođenje popova u školske savjete. Ništa lično, ne poznajem gospodina Marojevića ali spremna sam da garantujem kako će UCG imati više koristi od njega nego od onog gospodina Bjelice i njemu sličnih. Problem je principijelne prirode, državi državno obrazovanje – crkvi crkveno.

Nemam ništa protiv da obje pravoslavne crkve otvore svoje škole u svakom gradu, ako imaju novca neka to urade i Katolička crkva i Islamska i Jevrejska zajednica, ali popovima, fratrima, imamima i rabinima nije mjesto u sekularnim obrazovnim ustanovama.

MONITOR:  A prisustvo mitropolita Joanikija proslavi neustavnog dana Republike Srpske?

JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ:   Kršio je Ustav Bosne i Hercegovine i crnogorski premijer, moglo bi se i mitropolitu Joanikiju progledati kroz prste. Učešće na toj proslavi neoprostivo je zbog onoga što je dovelo do tog ,,praznika”. A dovelo je –  etničko čišćenje Bošnjaka, ratni zločini nad bošnjačkim civilima i genocid u Srebrenici kao završna vojna operacija bez koje Republika Srpska ne bi mogla biti formirana.

MONITOR: Gdje su Crna Gora i region danas u odnosu na duhove devedesetih?

JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ: Duhovi devedesetih, nažalost, dobro se drže. Sve dok svi stanovnici Crne Gore ne shvate i ne prihvate istinu da je njihova država u njihovo ime prije tri decenije vodila okupatorski, a ne oslobodilački rat – ne možemo se osloboditi tih duhova.

Za suđenje ratnim zločinicima očigledno smo zakasnili, ali za presudu politici mržnje i rata nikad nije kasno…

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo