Povežite se sa nama

INTERVJU

TEA GORJANC PRELEVIĆ, AKCIJA ZA LJUDSKA PRAVA: Građani zaslužuju bolju vlast

Objavljeno prije

na

Raduje me saradnja građanski orijentisanih stranaka, koje ne štite kriminalce u svojim redovima. To je put ka 2/3 ili 3/5 većini za imenovanja u pravosuđu, koja pomažu vladavinu prava i koja bi mogla da dovede do bolje zaštite ljudskih prava svih, i za to navijam

 

MONITOR:  U nedavnom izvještaju HRA konstatuje se da Sudski savjet od osnivanja nije postao nezavisan, a da ,,u oblasti dostizanja odgovornog i efikasnog sudstva nije bilo neophodnog napretka” protekle godine. Zbog čega ni nakon smjene prethodne vlasti, koja je zarobila institucije, pa i pravosuđe, nije bilo pomaka?

GORJANC – PRELEVIĆ: Sudstvo nije baš bilo u fokusu nove vlasti, nego samo tužilaštvo. Sudski savjet već tri godine čeka da se izaberu njegovi novi članovi iz reda uglednih pravnika, od posljednjeg konkursa je prošlo već godinu dana, a novi nije raspisan. Sudski savjet je uvijek imao članove koji su bili bliski vlastima, konkretno Demokratskoj partiji socijalista (DPS), što je, u najmanju ruku, usporilo reforme, jer je bilo važnije održavati status quo, koji je vlastima odgovarao. Sada se pokazalo da ideološki raznolike nove vlasti, nažalost, nisu dorasle zadatku koji je najvažniji za Crnu Goru, bar tako misli 75 posto građana, a to je da ona odskoči i dokaže se kao zemlja sposobna za članstvo u Evropskoj uniji. Za taj skok je neophodno da zakonodavna vlast obezbijedi da pravosuđe izađe iz v.d. stanja, i da onda neki novi ljudi u Tužilačkom i Sudskom savjetu obezbijede da Evropska komisija ne kritikuje pravosuđe na isti način svake godine.

MONITOR: Skupštinski odbor skoro godinu dana nije raspisao javni poziv za izbor članova Sudskog savjeta iz reda uglednih pravnika. Takođe, još se čeka na izbor Tužilačkog savjeta. Ko je odgovoran?

GORJANC – PRELEVIĆ: Odgovorna je vladajuća većina, konkretno, Demokratski front i Demokrate, koje su trgovale izborom članstva Tužilačkog, pa i Sudskog savjeta i ukočili reforme. Demokratski front, na primer, nije ni učestvovao u razgovorima na koje je pozvao predsjednik Skupštine da bi se prevazišla blokada imenovanja u pravosuđu. Ostali su učestvovali. Svi ostali zajedno imaju 2/3 većinu, koja je potrebna za izbor uglednih pravnika u Sudski savjet, kao i za izbor sudija Ustavnog suda i Vrhovnog državnog tužioca, a kamoli prostu većinu koja je potrebna za izbor Tužilačkog savjeta. Konačno, ti izbori su mogući i sa 3/5 većinom, a nov politički sporazum između URA-e, SNP-a i manjinskih partija i tome utire put. Zaboravlja se da izbori sudija Ustavnog suda, VDT-a i članova savjeta ne bi trebalo da budu politička imenovanja, već izbor uglednih i nezavisnih pravnika. Nov konkurs za Sudski savjet treba raspisati s nadom da će se prijaviti takvi stručni i nezavisni ljudi, oko kojih bi većina poslanika mogla i morala da se dogovori, bez obzira spadaju li u vlast ili opoziciju, ako im je stalo do opšteg interesa vladavine prava.

MONITOR:  Mnoga istraživanja pokazuju da stepen povjerenja građana u pravosuđe opada. Tužilaštvo građani posebno vide kao zavisno i pod kontrolom. Da li je percepcija građana opravdana, i kakve su njene posljedice?

GORJANC – PRELEVIĆ: Nerazjašnjene afere, netransparentne istrage, nekažnjivost za propuste u istragama, drugim rječima, izbjegavanje odgovornosti u državnom tužilaštvu, s jedne strane, a ocjenjivanje tužilaca samo odličnim ocjenama, s druge, naravno da su svakome ,,prst u oku”. To bi ubuduće neki razumni i odgovorni vrhovni državni tužilac ili tužiteljka morali da prepoznaju i da se time pozabave. Do najvećeg poduhvata u borbi protiv korupcije, priznanja krivice Svetozara Marovića, došlo je kada su se Đukanović i Marović politički razišli, a afera Telekom je procesuirana tako da Đukanovićeva sestra ostane po strani, iako je baš njenu ulogu problematizovala američka državna komisija za hartije od vrijednosti. Takođe, imamo javno priznanje državne tužiteljke da za procesuiranje ratnih zločina nije bilo političke volje, i da je to razlog neuspjeha u toj oblasti. Iz toga se može zaključiti koliko je politička volja, nažalost, presudna stvar za tužioce, pa kako za procesuiranje ratnih zločina, tako i za borbu protiv korupcije. To su samo primjeri koji objašnjavaju zašto sad tužilaštvo ne uživa povjerenje. Javnost posmatra stvari krupno, prema slučajevima od posebnog javnog interesa, što i nije uvijek fer prema nekim tužiocima koji odgovorno rade svoj posao, nesporno je da ima predmeta koji nikoga posebno ne zanimaju, a koji se redovno procesuiraju. Ali svačiji rad bi trebalo da se objektivno ocjenjuje, a to nije bio slučaj, kao što smo i pokazali u nedavno objavljenom izvještaju o radu Tužilačkog savjeta. Tužilac čiji rad kritikuje i Evropski sud za ljudska prava ovdje biva ocijenjen kao odličan.

MONITOR: Nedavno ste apelovali na Ustavni sud da hitno odluči o predlogu Sudskog savjeta za ocjenu saglasnosti člana 17 Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju (ZPIO). Šta je sa Ustavnim sudom danas?

GORJANC – PRELEVIĆ: Taj sud kao da je nokautiran, pri čemu se za to baš niko ne osjeća odgovornim. Poslije skandala (nezakonitog izbora ,,predsjedavajuće sutkinje Ustavnog suda”, činjenice da je i ,,predsjedavajuća” i još dvoje sudija dobilo stanove od Vlade protivno pozitivnim propisima, ukidanja roka od 18 mjeseci za odlučivanje, odbijanje predsjednika suda da konstatuje prestanak funkcije sudiji praćeno odbijanjem sudija da sude u vijeću sa njim), Ustavni sud ne prepoznaje potrebu da se nekim pitanjima prioritetno bavi. Činjenica je da je sudijska funkcija, a i tužilačka, morala da prestane mnogim sudijama i tužiocima samo zato što je izmijenjen taj član 17 ZPIO, iako to nije bio željeni efekat izmjene tog člana, moralo je da izazove Ustavni sud da taj problem prioritetno riješi. Mi u Akciji za ljudska prava smatramo da Tužilački savjet i Sudski savjet nisu bili ovlašćeni da ne utvrde prestanak funkcija, ali je zato Ustavni sud morao taj čvor da razriješi, jer tome i služi, bar bi trebalo da služi. Naravno, i taj sud već radi bez dvoje sudija, koje Skupština već predugo ne može da izabere.

MONITOR:  HRA je nedavno izdala publikaciju ,,Protiv zaborava – iskazi svjedoka u suđenjima povodom ratnih zločina”. Da li je te procese prekrio zaborav, i ko je za to odgovoran?

GORJANC – PRELEVIĆ: Iskaze tih ljudi treba pročitati i prisjetiti se zašto uvijek moramo da ustanemo protiv govora mržnje i svega drugog što vodi u takav totalni poraz čovječnosti kao što su rat i ratni zločini. Donekle je utješno pročitati i da u tom nečovještvu nisu baš svi bili neljudi, bilo je i policajaca koji su bili svjesni da imaju naređenje da izvrše ratni zločin, i koji su još tada tome umjeli da se suprotstave i po cenu ličnog rizika.

Te neuspjele procese sadašnja postava u državnom tužilaštvu izgleda da nastoji da zaboravi, ali ih nije prekrio zaborav, jer to prije svega ne dozvoljava Evropska komisija, koja svake godine podsjeća da su presude u predmetima ratnih zločina zasnovane na pogrešnoj primjeni prava. Ove godine se dogodila istorijska stvar, koja će, nadam se, postati tradicija, a to je da dva ministra spoljnih poslova, crnogorski i hrvatski, zajednički polože vijenac na mjesto na kojem je bio logor Morinj. Što naravno nije dovoljno, svi ratni zločini moraju da se obilježe da se ne bi ponovili, nadam se da će ministri obilježiti i logor u Lori. Za odavanje počasti žrtvama ratnih zločina je i preko 80% građana, sudeći po istraživanjima javnog mnjenja. Krivična odgovornost ne zastarijeva, čekamo nove državne tužioce, otpornije na bilo čiju političku volju, da se njome pozabave.

MONITOR: U obrazloženju publikacije navodi se da je ona važna u današnje vrijeme u ,,kom opet buja nacionalizam”. Koji su pokazatelji nabujalog nacionalizma i zašto je to tako?

GORJANC – PRELEVIĆ: Ustoličenje mitropolita je pokazalo u punom intenzitetu oba nacionalizma, i crnogorski i srpski. Činjenica da je Vlada dogovorena u manastiru Srpske pravoslavne crkve, i da je premijer ministre predstavljao kao apostole je, razumljivo, mnoge iritiralo. Ali treba imati u vidu da je svaki nacionalizam društveno opasan. Drugo je ostvarivanje prava i pravedno uređivanje imovinskih i drugih pitanja. Nadam se da će se sva sporna pitanja urediti na razuman način i da ćemo biti pošteđeni daljeg raspirivanja mržnje koja je uvijek samo uvertira za fizičko nasilje. Snaga male Crne Gore je u njenoj mješavini naroda, vjera, kultura. Dovoljno je da svako dio svoje vjere usmjeri u zajedničko dobro, u želju da ova država, s fantastičnom prirodom, zadrži svoju djecu ili da ima čime da ih dozove da joj se i vrate. Atmosfera u društvu je veoma važna za izbor mjesta za život, pored ostalog. Istraživanje nedavno rađeno među iseljenicima iz jedne susjedne zemlje, pokazalo je da su mnogi napustili zemlju i zbog urušavanja vrijednosnog sistema, a ne samo većih plata.

MONITOR:  Kako vidite godinu protekle Vlade?

GORJANC – PRELEVIĆ: Sveukupno je moglo da bude mnogo bolje, drugačije i brže nego ranije, a zašto nije, treba da se ozbiljno i samokritično preispitaju svi koji su bili na vlasti. Od spremnosti da to urade zavisiće i njihova politička budućnost. To kažem zato što su po više pitanja na koja je javnost testirana, odgovori građana bili mnogo više proevropski, zreliji i bolji od onoga što su vladajuće partije obezbijedile, tako da nije tačno da ovaj narod zaslužuje samo takvu vlast. Uprkos kritikama, nemam dilemu da je promjena vlasti na izborima bila veoma korisna za Crnu Goru. Mnogi su shvatili da ipak ničija do zore nije gorjela, iako su u to prestali da vjeruju. Promjena vlasti je posebno dragocjena pojava za sudstvo i tužilaštvo koji moraju da budu nezavisni, a koji, ako to nisu, ulaze, što bi se reklo, ,,u zonu krivične odgovornosti”. Međutim, ti državni organi su ,,odrasli” u jednoj te istoj vlasti i nerealno je bilo očekivati da su spremni da joj pošteno sude.

MONITOR:  Potpisan je Memorandum o  saradnji dijela malih partija na vlasti i manjinskih partija. Dešavaju li se prestrojavanja na političkoj sceni i zašto?

GORJANC – PRELEVIĆ: Mene u principu raduje saradnja građanski orijentisanih stranaka, koje ne štite kriminalce u svojim redovima. To je put ka 2/3 ili 3/5 većini za imenovanja u pravosuđu, koja pomažu vladavinu prava i koja bi mogla da dovedu do bolje zaštite ljudskih prava svih, i za to navijam.

Milena PEROVIĆ

Komentari

INTERVJU

MIORAG VUJOVIĆ, ORGANIZACIJA KOD: Stvaraju se preduslovi za raspodjelu nacionalnih resursa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sve ukazuje na to da se stvaraju preduslovi za rasprodaju nacionalnih resursa kako bi se pokrivale fiskalne avanture i velika zaduženja bez realnog osnova u privrednom rastu

 

 

MONITOR: Kako komentarišete najavu izmjena Zakona o državnoj imovini ?

VUJOVIĆ: Ne možete pravdati izbjegavanje poštovanja procedura i zaobilaženje zakona time da želite brže donositi odluke. Javne finansije i državna imovina su zaštićene upravo tim procedurama i tim zakonima. To nisu privatne finansije niti privatna imovina da bi sa njom raspolagali na taj način. U privatnom biznisu stvari stoje drugačije, ali u onome što je opšti interes, uz mehanizme kontrole i provjere, a uz podrazumijevanu strategiju djelovanja, što je moguće dužu, vi smanjujete mogućnost greške. Zašto je to važno? Pa svaka greška na tom polju košta mnogo i nekada su potrebne decenije za ispravku. Ujedno, korupcija je tada lakše moguća, jer kada potisnete osigurače koje štite opšte dobro, tada je i rizik od te pojave veći. Procedura i transparentnost se uvode da bi se uz pomoć javnosti državna imovina  zaštitila od bilo kakve mogućnosti njenog umanjenja ili devastiranja.

MONITOR: Aktuelni zakon obavezuje Vladu da traži dozvolu od parlamenta za valorizaciju imovine vrijedne do 150 miliona. Izmjenama bi se ta vrijednost podigla na 300 miliona eura. Šta bi to značilo?

VUJOVIĆ: Razumijem da se desila inflacija, ali ne vidim zašto bi Vlada bježala od toga da se u Skupštini javno pretrese svaka odluka kojom se raspolaže državna imovina, dakle imovina građana. Zar ona ne bi trebala da bude okrenuta ka tome da sa parlamentom podijeli odgovornost u donošenju takvih odluka. Priča da treba brže djelovati ne stoji, jer i parlament može brzo reagovati ako se radi o stvarima koje mogu biti na dobrobit građana u smislu da vi nekoj imovini dajete dodatu vrijednost. Sve ukazuje na to da se stvaraju preduslovi za rasprodaju nacionalnih resursa kako bi se pokrivale fiskalne avanture i velika zaduženja bez realnog osnova u privrednom rastu.

Dopuštanje ovakve odluke bi u praksi značilo da Vlada ima dodatnu koncentraciju moći na polju ekonomije i fiskalne politike uopšte, da je manje kontrolisana i da uticaj ekstremno krupnog kapitala kroz takve odluke može da poraste do neviđenih proporcija, jer možete tada prodavati ili zalagati državnu imovinu za sve i svašta.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 21. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR RADE  VELJANOVSKI, POLITIČKI I MEDIJSKI ANALITIČAR, PROFESOR FPN U BEOGRADU U PENZIJI: Najveća opasnost po region bilo bi Vučićevo potpuno okretanje ka Istoku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Brisel i Vašington imaju bojazan da napetosti u regionu ne eskaliraju-a oni znaju koliko je u tome Srbija važna, pa im je bitnije da se održi stabilnost nego da se promijeni vlast. Od ovih centara moći se može očekivati diskretno ohrabrivanje opozicije da izvede promjene, ali ne i da oni urade posao umjesto nje

 

 

 

MONITOR:. Jedno vrijeme ste bili aktivni u srpskoj politici. Da li ste  iznenađeni prilično oštrom podjelom u koaliciji Srbija protiv nasilja i kakva bi bila Vaša odluka?

VELJANOVSKI: Nisam iznenađen podelom u koaliciji Srbija protiv nasilja, zapravo je to sasvim logično. Tu koaliciju je okupljalo iskreno odupiranje nasilju i zajednička želja da se promeni vlast, ali to nije dovoljno za političko delovanje. Ne mogu istim putem oni koji su za Evropsku uniju i oni koji su protiv, oni koji smatraju da je u Srebrenici bio genocid i oni koji to negiraju i čak slave zločince iz srpskog naroda, stranke koje se zalažu za stvarne demokratske vrednosti i imaju svest o realnosti kosovskog problema i one koje veličaju mitove prošlosti i traže da se na Kosovu proglasi okupacija. Ja i dok sam bio više u politici nisam imao nikakav uticaj, ali bih se zalagao za jasno profilisanje svake partrije i zajedničko delovanje isključivo po programskim ciljevima.

MONITOR: Na izborima je,  prvi put, učestvovao i „narodni tribun“ Savo Manojlović i osvojio značajan broj glasova. On je, po završetku izbora, pozvao na neku vrstu postizbornog bojkota republičke skupštine i dijela lokalnih parlamenata. Kako ocjenjujete njegov iznenadni ulazak u institucionalizovanu politiku i očigledan pokušaj da bude i tu proaktivan?

VELJANOVSKI: Savo Manojlović je samo još jedan dokaz nezrelosti opozicione scene u Srbiji. Inače, u politiku se i može ući samo institucionalizovano, sve ostalo je amaterizam ili NGO građanski aktivizam, što ima dodirnih tačaka sa politikom, ali nema mnogo izgleda da se poentira. Izlaskom na izbore, a zatim pozivom na bojkot odnosno izlazak iz lokalnih parlamenata, Manojlović je doprineo konfuziji koja je već postojala, a što obeshrabruje birače i dovodi do apatije. Respektabilan broj glasova koje je ova opcija dobila tu i tamo, takođe dokazuje da je građanima potrebno nešto novo, što odavno očekuju, ali čega nema.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 21. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

JOVANA MAROVIĆ, SAVJETODAVNA GRUPA BALKAN U EVROPI: Predstoji nam ogroman posao

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dobijanjem IBAR-a ne zatvaramo ni jedno pitanje i ni jednu oblast „na duže staze“, u smislu da smo napravili toliki iskorak i postigli velike rezultate i da se time ne moramo više baviti. I ona poglavlja koja su spremna za zatvaranje zatvaramo samo privremeno, predstoji nam ogroman posao na svim poljima

 

 

MONITOR:  Momenat kada ćemo znati da li smo dobili IBAR približava se. Je li IBAR izvjestan?

MAROVIĆ: Da, dobijanje IBAR-a je izvjesno i ne bi tu  trebalo da bude nikakvih iznenađenja. S jedne strane, proces evropske integracije je zasnovan na principu zasluga (merit-based) i u okviru njega Evropska komisija utvrđuje politiku uslovljavanja, definiše mjerila koja treba ispuniti, prati njihovu realizaciju i daje svoju (pr)ocjenu o postignutom napretku. Zbog toga bi trebalo da je od presudnog značaja izvještaj koji je Evropska komisija već izradila i njime dala zeleno svjetlo da pređemo u završnu fazu pregovora. S druge strane, proces je i politički, države imaju pravo veta i mogu da blokiraju kandidatkinju za članstvo bez obzira na rezultate. U ovoj fazi, nema najave blokiranja i zato očekujem da ćemo krajem juna i formalno imati čemu se da se radujemo.

MONITOR: Slažete li se sa onima koji smatraju da je usvajanje IBAR zakona pokazalo da se reforma jedne od najvažnjih oblasti svela na  štrikiranje zadataka?

MAROVIĆ: Uzimajući u obzir preostala prelazna mjerila, njih 31, koje je ova Vlada „preuzela“ od prethodnih i krenula u njihovo ispunjavanje, a zbog specifičnih političkih prilika u državi, do sada su se pokazali kao najzahtjevniji politički uslovi koji su se odnosili na imenovanja u pravosuđu, a za koja je potrebna 2/3 ili 3/5 većina u Skupštini. Kada je ovo postignuto u parlamentu, „prozor i šansa“, koji se ukazali zbog geopolitičke situacije, su se još više odrškrinuli, a skroz otvorili zbog izbora za Evropski parlament na kojim su države članice željele da se pohvale i određenim rezultatima na Zapadnom Balkanu. Otuda smo imali intenzivnu komunikaciju institucija sa Evropskom komisijom, brze reakcije sa obje strane, konstruktivnu saradnju koja je u svakom trenutku imala jasan cilj – IBAR. Naravno, bilo je i lakše doći do tog cilja utoliko što smo još  na nivou ispunjavanja tehničkih uslova i tek predstoji da se usvojeno i sprovede u praksi. Zbog brzine su  napravljeni određeni propusti, koji nisu beznačajni, a odnose na često neadekvatno uključivanje zainteresovane javnosti, zanemarivanje konstruktivnih predloga, usvajanje problematičnih rješenja i sveukupno utisak je  da ćemo vrlo brzo morati dodatno da unaprjeđujemo ove zakone. IBAR jeste tehnički izvještaj i on do sada u procesu pregovora nije ni postojao, već su postojala samo mjerila za otvaranje i zatvaranje poglavlja, pa je zbog toga Evropskoj komisiji i bilo lakše da zažmuri na određene propuste. Iz „IBAR epizode“ treba izvući pouke za dalji tok pregovora: zadržati posvećen odnos s obje strane, a otkloniti nedostatke, i tehničke i suštinske.

MONITOR:  Kako vidite odnose na relaciji ministar pravde Andrej Milović i premijer Milojko Spajić, te najavu Milovićevog razrešenja?

MAROVIČ: Loša je poruka koju premijer šalje predlogom za razrješenje ministra pravde nekoliko dana nakon što su usvojeni zakoni potrebni za IBAR, a koje je pripremilo  Ministarstvo pravde na čijem čelu je Milović. Iako je taj predlog očigledan rezultat političkih razmimoilaženja, trebalo je da se desi kada je Milović isključen iz PES-a, a ne sada kada bi premijer trebalo da bude zahvalan zbog ostvarenih rezultata. Isto tako, nejasan je i potez Milovića kojim on umjesto da podnese ostavku ako se ne slaže sa politikom premijera i Vlade, upućuje na svoje razrješenje. U oba slučaja je riječ o neodgovornim potezima nekoliko sedmica prije očekivanog dobijanja IBAR-a, čime pada u vodu priča da je IBAR iznad svega. Iako je, kao što sam već rekla, EK dala zeleno svjetlo za IBAR, ovakav razvoj događaja pokazuje da IBAR, ipak, nije iznad političkih razmirica i partijskih interesa. Sve češće turbulencije u PES-u, ali i između koalicionih partnera, nisu ohrabrujuće za političku situaciju u zemlji koja mora biti stabilna da bismo se mogli posvetiti reformama.

MONITOR:  Kako komentarišete odluku Vlade da zbog prihvaćenog amandmana u Skupštini, Milović ne prisustvuje sjednici parlamenta, odnosno Spajićevo obavezujuće uputstvo ministrima da o svakom amandmanskom djelovanju na IBAR zakone moraju obavijestiti najprije Vladu?

MAROVIĆ: Logično objašnjenje za „uputstvo“ da Vlada mora da da zeleno svjetlo za amandmane na IBAR zakone je to da je ona u komunikaciji sa Evropskom komisijom i da se nije željelo rizikovati s eventualnim odstupanjima. Međutim, ministar pravde predstavlja Vladu, zakoni su iz njegove nadležnosti i ne vidim šta je moglo da pođe „po zlu“ i zašto je Vlada morala da ga povlači „navrat- nanos“ iz Skupštine. Ukratko, na ovom primjeru smo konkretno vidjeli paradoks da Vlada ne vjeruje svom ministru i da ne vrednuje njegov rad.

MONITOR: Predsjednik države Jakov Milatović odbio je da potpiše dva IBAR zakona. Može li to uticati na proces dobijanja IBAR-a?

MAROVIĆ:Evropska komisija je dala pozitivnu procjenu ispunjenosti mjerila i prije nego što su svi potrebni zakoni za IBAR bili usvojeni u Skupštini. Smatram da se niko na političkom nivou u EU neće baviti formalnim stvarima, posebno što, iako su primjedbe Predsjednika opravdane, zakoni nakon drugog glasanja moraju biti potpisani.

MONITOR: Kako vidite konstataciju premijera o “koordinisanoj opstrukciji Andreja Milovića i Jakova Milatovića” evropskog puta CG?

MAROVIĆ: PES je u više navrata, otkad je u situaciji da vodi proces evropske integracije Crne Gore, stavljao do znanja da svi koji su protiv njih su protiv našeg evropskog puta, pa, čak, kao što je to često slučaj, kad taj neko štiti zakon. U stvari je riječ o čuvanju pozicije i političkim sukobljavanjima.

MONITOR: Kako komentarišete prisustvo predsjednika Parlamenta Andrije Mandića na Svesrpskom saboru u Beogradu?

MAROVIĆ: Andrija Mandić je bio na „saboru Srbije i Srpske“ . Nije mu tamo bilo mjesto kao predstavniku Crne Gore i samim tim to nije ni mogao biti, već ili kao običan posmatrač, što je nedopustivo budući da je predsjednik Skupštine Crne Gore, ili, što je izvjesnije, dužnik višegodišnjeg političkog saveznika i ideološkog vođe Aleksandra Vučića. Takva pozicija bi bila kompromitujuća i ponižavajuća za svakoga, osim za Andriju Mandića, koji tako ne poštuje sopstvenu državu i omalovažava jednu od najviših funkcija u njoj.

MONITOR: U otvorenom pismu premijeru, kritikovali ste njegov stav da “IBAR nije postojao prije PES-a”, kako ste kazali, ali i ocijenili da nam sa ovom parlamentarnom većinom IBAR ništa neće značiti?

MAROVIĆ: I prije i poslije političkih promjena u državi, svi koji su na bilo koji način učestvovali u procesu su se zalagali za određene olakšice, promjenu politike uslovljavanja i ispunjavanje mjerila po prioritetima, intenzivniji monitoring Evropske komisije… Premijer, reakcijom da niko prije 44. Vlade nije pominjao IBAR, kao da je želio da izbriše sve prethodne napore, umjesto da sopstveni uspjeh učini još većim isticanjem da se do njega došlo zajedničkim trudom i radom.

Crna Gora treba da uđe u EU kao građanska država u kojoj se jednako garantuju prava svima i teško mi je zamisliti da se to može desiti uz većinu u čijem su sastavu oni koji negiraju crnogorsku naciju i ne priznaju državu koju treba da predstavljaju u institucijama Unije. To je paradoks i utoliko je i čudna pozicija EU, koja se i sama suočava sa jačanjem desničarskih partija i populista, i koja godinama nije blagonaklono gledala na takvu koaliciju u Crnoj Gori, a sada je zove „evropskom“.

MONITOR:  Kako vidite ovdašnje reakcije na glas Vlade za usvajanje Rezolucije UN o Srebrenici, te Rezoluciju o Jasenovcu koja je u parlamentu?

MAROVIĆ: Reakcije su različite i bespotrebno ispolitizovane i one su skrenule pažnju sa suštine: ovdje se ne radi o većem ili manjem značaju rezolucija, ovdje je riječ o tome da je Rezolucija o Srebrenici bila na dnevnom redu GS UN-a, da smo se kao članica morali izjasniti, a da je naš stav o tom pitanju odavno utvrđen, zasnovan na presudama međunarodnih sudova i civilizacijskoj obavezi. Ponoviću: najmanje što možemo da učinimo za žrtve genocida u Srebrenici je da ih se sjetimo 11. jula, a Rezolucija je važna i zbog toga što se sam genocid u javnosti često negira. Rezolucija o Jasenovcu koja bi bila usvojena u Skupštini Crne Gore ne bi suštinski ništa promijenila, jer se 22. april već obilježava kao dan proboja zarobljenih iz jasenovačkog logora i komemoraciji svake godine prisustvuje državni vrh Hrvatske, a, takođe, u javnosti niko nikada ne negira Jasenovac. Rezolucijom o Jasenovcu možemo pogoršati odnose sa Hrvatskom koja je dobar susjed i pruža nam podršku na svim poljima u procesu demokratizacije, a pogrešan je i motiv usvajanja Rezolucije da bi određena politička grupacija ostala na vlasti i to je nepoštovanje samih žrtava.

MONITOR: Šta nas čeka poslije IBAR-a?

MAROVIĆ: Dobijanjem IBAR-a ne zatvaramo ni jedno pitanje i ni jednu oblast „na duže staze“, u smislu da smo napravili toliki iskorak i postigli velike rezultate i da se time ne moramo više baviti, a samim tim što i ona poglavlja koja su spremna za zatvaranje zatvaramo samo privremeno, predstoji nam ogroman posao na svim poljima. Najzahtjevniji će, opet, biti rad na vladavini prava, odnosno jačanju institucija, borbi protiv organizovanog kriminala i korupcije, neselektivnoj primjeni zakona u svim oblastima. Pregovori u poglavljima 23 i 24 će ubuduće biti usmjereni na ispunjavanje završnih mjerila, a koje ćemo dobiti u Zajedničkoj poziciji. Od presudne je važnosti da napravimo jasnu mapu puta, prioritete po godinama u trogodišnjem periodu, te da oko tih prioriteta gradimo konsenzus.

Glasanje za IBAR zakone je pokazalo da, iako vlast ne radi na toj sponi sa opozicijom, prvi put smo imali jasnu poruku opozicije da ne želi da blokira EU put. Da li je to bilo zbog „signala“ iz EU da ćemo IBAR dobiti bez obzira na sve, pa niko nije htio da političkim protivnicima pruži priliku da u njih upiru prstom, ili je rezultat, konačnog shvatanja da je EU cilj svih nas i da svi moramo učestvovati u njegovom ostvarivanju, ostaje da se vidi, ali je jasan putokaz u kom pravcu se mora ići.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo