Povežite se sa nama

Izdvojeno

SDT I ANB – KO SLUŠA A KO PRISLUŠKUJE: Nezakonito uhođenje ostaje tajna

Objavljeno prije

na

Dvije afere otkrivene tokom 2021. godine svjedoče da su građani, pa i oni koji važe za štićene ličnosti, nezakonito prisluškivani od strane ANB-a. Još, ipak, ne znamo koliko je ta praksa bila rasprostranjena i da li će svi krivci biti identifikovani i sankcionisani

 

Bivšem direktoru ANB-a Dejanu Peruničiću i bivšem agentu te službe Srđi Pavićeviću sudi se zbog nezakonitog praćenja (uhođenja) više osoba iz svijeta (tada opozicione) politike, nevladinog sektora i vjerskih organizacija, medija. Taj proces se odvija iza zatvorenih vrata i za sada nije moguće dobiti bilo kakve dodatne informacije o tom slučaju.

Zato je javnosti nepoznato kako optuženi objašnjavaju i(li) pravdaju postupke iz 2020. godine, koje je tužilaštvu prijavio advokat Dejan Vukšić, nakon što je imenovan za v.d. direktora ANB-a. A ni oštećeni u tom slučaju nemaju više detalja.

To potvrđuje novinar Petar Komnenić, autor emisije Načisto i jedan od onih koji su, po svoj prilici, praćeni po Peruničićevom usmenom nalogu. I još uvijek ne znaju ni zašto, ni kako, ni šta je urađeno sa materijalom koji su o njihovom kretanju, kontaktima i razgovorima prikupljali agenti ANB.

„Neposredno nakon formiranja predmeta od strane SDT-a, dobio sam poziv od specijalnog tužioca Veljka Rutovića da dođem i dam iskaz kao oštećeni u tom slučaju. To je sve trajalo tri minuta. Tužilac me pitao da li mi je šta poznato oko tog slučaja. Odgovorio sam da nije. Potom me je pitao da li se pridružujem krivičnom gonjenju, na šta sam odgovorio potvrdno“, kaže Komnenić.

On dodaje da ga je tužilac upoznao sa činjenicom da postoji dokazni materijal o tome da je praćen od strane službenika ANB-a, ali da nije imao uvid u te dokaze. „Kasnije sam saznao da je to bio fizički nadzor. Pratili su me i slikali u podgoričkim lokalima ali i prilikom posjete roditeljima“, pojasnio je Komnenić.

Od posjete tužiocu i iskaza u svojstvu oštećenog niko ga ni o čemu nije informisao. Iz Višeg suda ga nijesu pozivali, kaže Komnenić. „U sudskom postupku koji se vodi nemam pravnog zastupnika“.

Potražili smo odgovor na pitanje kako je i zašto postupak nezakonitog praćenja ličnosti iz političkog i društvenog života zatvoren za javnost, računajući tu i žrtve uhođenja agenata ANB-a.

„Odmah nakon početka glavnog pretresa u ime svog branjenika Peruničića, shodno odredbi člana 314 Zakona o krivičnom postupku, podnio sam sudu predlog za isključenje javnosti s glavnog pretresa uz obrazloženje da je to nužno uraditi budući da je moj branjenik bivši direktor ANB-a, pa bi pojedini djelovi njegovog iskaza mogli zadirati u službene tajne od značaja za bezbjednost pravnog poretka i bezbjednost države”, pojasnio nam je Zdravko Begović, advokat optuženog Peruničića.

Sud je, dodaje naš sagovornik, nakon izjašnjenja stranaka, a budući da ni tužilac kao ni odbrana drugookrivljenog nisu bili protiv tog predloga, donio rješenje kojim se „u konkretnoj krivičnopravnoj stvari potpuno isključuje javnost do okončanja glavnog pretresa”. Begović precizira: „Na takvo rješenje, po odredbama Zakonika o krivičnom postupku, može se izjaviti žalba samo nakon donošenja prvostepene presude”.

Peruničić je, u međuvremenu, postao glavnoosumnjičeni u još jednoj istrazi nezakonitog prisluškivanja.

Slučaj je otvoren u oktobru, kada je u kabinetu Glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića pronađen prislušni uređaj. Njega su, prema prikupljenim dokazima, do danas nepoznati službenici Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB) postavili prije četiri godine, po nalogu tadašnjeg direktora Agencije.

Ubrzo nakon što je objalodanjena ta afera, službenici Specijalnog policijskog odjeljenja priveli su Peruničića. Pohvale za brzo otkrivanje i privođenje vlasnika „bubica” iz Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) još se nijesu slegle, a bivši direktor ANB-a našao se na slobodi. Nakon što su Katnić i njegovi saradnici zaključili da nema ni potrebe ni razloga da se za Peruničića zatraži određivanje pritvora, pošto je na saslušanju priznao krivično djelo koje mu se stavlja na teret, odnosno, da je on naredio da se postavi prislušni uređaj u Katnićevom kabinetu.

„Priznao je i ono što ga nismo pitali”, ustvrdili su iz Specijalnog tužilaštva.

Preko nezvaničnih izvora uključenih u taj slučaj, saznali smo da je Peruničić u iskazu pred tužiocima SDT-a tvrdio da je on dao nalog za prisluškivanje Glavnog specijalnog tužioca kako bi Katnića zaštitio od potencijalnih prijetnji. Nakon što je, navodno, dobio operativna saznanja da mu je ugrožena bezbjednost. Tokom saslušanja Peruničić je bio kategoričan da prikupljeni snimici nijesu išli dalje od njega, odnosno, da niko drugi nije imao uvid u njihov sadržaj. Ipak, tužiocima nije želio da saopšti imena operativaca koji su postupali po njegovim naređenjima tokom te „patriotske misije”.

Iako su, izgleda, u SDT-u bili zadovoljni iskazom bivšeg direktora ANB-a, upućeni u (kontra)obavještajne aktivnosti i zainteresovana javnost ukazuju na ozbiljne nedosljednosti u ponuđenoj interpretaciji angažmana Agencije.

Neobično je, prije svega, kažu naši sagovornici, da se bezbjednost visokopozicioniranog državnog funkcionera (Glavni SDT) čuva tako što se tajno i nezakonito prisluškuju njegove radne prostorije (da li samo one?). Tim prije što priče o ugroženoj bezbjednosti čelnika SDT-a nijesu tajne ovdašnjoj javnosti.

Upravo je Milivoje Katnić, u više navrata, javnosti saopštio tvrdnje da su  pripadnici Specijalnog policijskog odjeljenja, hapšenjem članova i organizatora organizovanih kriminalnih grupa, spriječili planirane likvidacije Glavnog specijalnog tužioca, specijalnog tužioca Saše Čađenovića i više visokopozicioniranih službenika Uprave policije.

Indikativno je da Katnić, u svojim izjavama, nikada nije spomenuo da su im službenici ANB-a pružili bilo kakvu pomoć ili podršku u sprečavanju planiranih likvidacija tužilaca i policijskih funkcionera.

Da je takve pomoći bilo, taško da bi Glavni SDT „zaboravio” da to pomene, makar u jednoj od nekoliko prilika kada je govorio na tu temu, analiziraju naši sagovornici iz sektora bezbjednosti, insistirajući na anonimnosti. Sve da je Katnić eventualnu pomoć namjerno prećutao, toga se morao prisjetiti u momentu kada je otvorena istraga zbog otkrivenih prislušnih uređaja i, ubrzo nakon toga, naloženo hapšenje Dejana Peruničića, „čovjeka koji ga je na tajnovit način, poput najvećeg obožavaoca, slušao i čuvao više od četiri godine”.

Naši sagovornici, ali i logika, ukazuju da motive za postavljanje prislušnih uređaja u SDT-u treba tražiti na nekoj drugoj strani.

Na to ukazuju podaci do kojih smo došli u pripremi ovog teksta, prema kojima su, od formiranja SDT-a i imenovanja Milivoja Katnića za Glavnog specijalnog tužioca (2015), pripadnici Agencije za nacionalnu bezbjednost izvršili nekoliko kontraobavještajnih pregleda službenih prostorija koje SDT koristi u zgradi Vrhovnog državnog tužilaštva (VDT). Posljednji put prije dvije godine kada, takođe, nijesu pronašli ništa sumnjivo. „Previđajući” prislušnu opremu koju su, prethodno, instalirale njihove kolege. Ako ne baš i isti oni koji su je, potom, bezuspješno „tražili”.

Nakon što su do novih čelnika ANB i Uprave policije stigla operativna saznanja o prisluškivačima u SDT-u, obučeni operativci su bez većih problema pronašli „bubicu” u telefonskoj utičnici montiranoj na zidu koji se nalazi odmah do Katnićevog radnog stola.

Afera prisluškivanje javno je objelodanjena ubrzo nakon što je doskorašnji šef kontraobavještajne službe unutar ANB-a Luka Bulatović izvršio samoubistvo, ostavljajući poruku da „nije znao mnoge stvari koje je morao da zna”. Od tada se ispituje eventualna povezanost slučaja prisluškivanja SDT sa samoubistvom visokorangiranog službenika ANB.

Nema mnogo onih koji su spremni da private ponuđenu verziju događaja, po kojoj je Peruničić, sam, osmislio i organizovao operaciju prisluškivanja SDT-a, da bi  prikupljeni materijal sam pregledao i koristio… Među „skepticima” je i predsjednik skupštinskog Odbora za bezbjednost i odbranu Milan Knežević.

On je javno iskazao sumnju da Katnić, načinom na koji je formirao predmet protiv Peruničića, pokušava da zaštiti bivšeg premijera Duška Markovića i predsjednika države Mila Đukanovića. I da sve svede na priču o zloupotrebi položaja bivšeg direktora ANB-a. Knežević sumnja da su transkripti prisluškivanih razgovora završavali „kod kriminalaca i jednog broja visokih državnih funkcionera”.

Sličnog mišljenja je i potpredsjednik Vlade zadužen za Sektor bezbjednosti Dritan Abazović. I on kaže da Peruničić ne može biti jedini krivac za prisluškivanje glavnog specijalnog tužioca.

„Ima li građanina Crne Gore koji može da povjeruje u to da je jedan čovjek sve osmislio, prisluškivao samo iz nekog svog hira ili interesa, da te informacije nije dijelio, da nije dobijao naloge od nekoga da to koristi na neki nači… Ja u to ne vjerujem”, kaže Abazović obrazlažući da Peruničić treba da odgovara, ali da vjeruje kako on nije jedini krivac za otkrivenu zloupotrebu. „Mi treba da vidimo motive, to je ono što Specijalno tužilaštvo ne želi da vidi – motive. Ne ko je stavio prislušni aparat i gdje je završavao materijal, nego motive zašto je neko to uradio i zašto je neko naredio da se to uradi. I da li je neko to kasnije koristio politički ili na neki drugi način, suprotno zakonu. Ovo tužilaštvo u ovom kapacitetu, nema snagu ni volju da to iznese. To će čekati neke druge ljude”.

Na još jednu dimenziju otkrivene afere ukazao je Miodrag Laković, doskorašnji savjetnik za nacionalnu bezbjednost u kabinetu potpredsjednika Vlade. Prisluškivanje SDT-a, smatra on, ukazuje na mogućnost sistemske zloupotrebe ANB-a za, moguće, nezakonit nadzor rada i drugih državnih institucija i nosilaca državnih funkcija.

„To je pitanje svih pitanja u ovom slučaju. Da li je to sistemski rađeno? Direktor ANB-a nije mogao sam da postavlja uređaje, sam da ih koristi, već je morala da bude grupa lica koja je vršila tu aktivnost. Da li su ta lica izvan sistema, unutar sistema, da li su to sve službenici ANB-a ili neka druga lica… Nameću se mnoga pitanja na koja Tužilaštvo treba da da odgovor”, navodi Laković.

Samo što razvoj „afere prisluškivanje” u SDT-u ne obećava tražene odgovore. Već kidanje lanca odgovornosti nakon prve, i jedine, karike. One čija se odgovornost nije mogla prikriti i zaobići.

Dvije afere otkrivene tokom godine na izmaku, svjedoče da su građani, pa i oni koji važe za štićene ličnosti, prisluškivani nezakonito. Zahvaljujući i SDT-u, još ne znamo koliko je ta praksa bila rasprostranjena. I da li će svi krivci biti identifikovani i sankcionisani. U suprotnom, praksa nezakonitog prisluškivanja može biti nastavljena.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

FOKUS

DRŽAVNE FINANSIJE I PARTIJSKA POLITIKA: Hod po tankoj žici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Predloženi rebalans ima potrebnu podršku u parlamentu. Plate, penzije i socijalna davanja iz državne kase nijesu upitni do kraja godine. Onda bi na red mogle doći loše vijesti. Samo da se političari dogovore ko će biti glasnik

 

Crna Gora nije pred kolapsom, ohrabrio nas je ministar finansija Aleksandar Damjanović u srijedu veče, na kraju rasprave o (drugom) rebalansu budžeta za 2022. godinu. „Pokušavamo da obezbijedimo nesmetano funkcionisanje vitalnih sistema društva do kraja tekuće godine”. Valjda su to dobre vijesti.

Dan je počeo u drugačijem raspoloženju. Zdravstveni i obrazovni sistem mogli bi stati, a država ostati bez novca neophodnog za isplatu plata, penzija i socijalnih davanja, saopštili su iz Ministarstva finansija. „Ukoliko ne dođe do usvajanja rebalansa, uvećane isplate je vrlo teško obezbijediti preraspodjelom sredstava iz budžeta drugih potrošačkih jedinica, a da pritom ne dođe do narušavanja funkcionalnosti rada tih institucija i servisa koje one pružaju građanima”.

Upozorenje je pratio i popis finansijskih obaveza „koja proizilaze iz zakonskih rješenja usvojenih u prethodnom periodu”: za Fond zdravstva (38,6 miliona), Fond PIO (36 miliona), za uvećane zarade zaposlenima u zdravstvu i prosvjeti (28,5 miliona), bivšim korisnicama naknada po osnovu rođenja troje ili više djece (5,5 miiona), licima prepoznatim zakonom iz rudarske i metalske industrije (šest miliona), poslodavcima za zapošijavanje osoba sa invaliditetom (tri miliona), nezaposlenim licima (jedan milion)… Tokom rasprave shvatili smo da problem nijesu samo nova zakonska rješenja nego i loše računice onih koji su, u ime vlade Zdravka Krivokapića, pripremali ovogodišnji budžet.

Slijedio je niz „trulih kompromisa”. Izvršna vlast je podmitila poslanike tadašnje većine ponudom da svaki od njih, pojedinačno ili pod okriljem partije, uveća rashodnu stranu budžeta amandmanom koji bi državnu kasu koštao „do million eura”. Rečeno – učinjeno. Zakonodavna većina je, zauzvrat, prihvatila da tadašnjoj vladi, kao realno očekivane prihode, prizna i projekcije koje su se zasnivale na primjeni nepostojećih zakona. Neke od njih tadašnja vlada nije ni pripremila do usvajanja budžeta, a nijedan od njih do danas nije usvojen u parlamentu.

I, kada se sve sabere i oduzme, dolazimo do rebalansa. Nakon koga će očekivani državni prihodi tokom ove godine biti za tri miliona manji (uprkos inflaciji, poskupljenjima i jačanju fiskalne discipline), a rashodi skoro 200 miliona veći u odnosu na ono što je planirano krajem prošle godine (i pored golemih „ušteda” u kapitalnom budžetu).

Poslanicima su te informacije dobrodošle da nastave započetu predizbornu kampanju pred lokalne i, prije ili kasnije neizbježne, vanredne parlamentarne izbore. Tako je suština problema javnih finansija ostala zatrpana pričama koje su išle od bankrota države do biciklističkih staza u Podgorici. I međusobnih optužbi za stanje u kome se Crna Gora nalazi.

Neki su zvučali iskreno, bezmalo, nudeći izvinjenje za to što su, podrškom prošlogodišnjem prijedlogu Zakona o budžetu za 2022. doprinijeli aktuelnim, ali očekivanim, problemima.

„Ovo je posljedica i jednog nezrelog projekta Evropa sad”, konstatovao je poslanik PzP Branko Radulović. „Ja sam glasao za njega, a meni kaže Nebojša Medojević ‘kako možeš za njega da glasaš’ a ja mu kažem – kako moram. Moram da glasam jer je ovo opilo gladni dio građana”. Poslije se Radulović dopunio: „Morao sam da glasam jer bi me građani kršima gađali da nisam glasao za to. To je bila naša istina”, pa se, valjda za kaznu, preporučio za budućeg potpredsjednika vlade zaduženog za ekonomiju.

Drugi su o ponuđenom rebalansu sudili kroz prizmu dolazećih lokalnih izbora.

„Imamo jasne naznake da se budžet pokušava pretvoriti u rezervoar za finansiranje izborne kampanje, posebno za dvije najzastupljenije političke partije u 43. Vladi (GP URA i SNP – prim. Monitora) i to je ponavljanje prakse DPS-a”, upozorio je poslanik Demokrata Momo Koprivica, apostrofirajući povećanje budžetske rezerve i jednokratna socijalna davanja koja se iz nje isplaćuju. „Sredstva ne dobijaju svi, procjenjuje se na osnovu bliskosti sa određenim partijama. Sve se radi suprotno zakonu, dešava se zloupotreba u budžetskom sistemu. Mi ćemo zato predložiti amandman kojim će se zabraniti isplata sredstava fizičkim licima u toku izborne kampanje”, najavio je Koprivica. Zaboravljajući da je njegova partija, u dogovoru sa tadašnjim ministrom finansija Milojkom Spajićem, poprilično „kumovala” neplaniranom rastu budžetskih davanja. I to baš u oblasti socijale (dječji dodatak za sve mlađe od 18 godina, naknada majkama).

Iz DF-a su minimalizovali vlastitu odgovornost za faličan budžet i veličali ekonomska dostignuća svojih kadrova raspoređenih po dubini u energetskom sektoru. SD-ovci su ponavljali kako su oni odavno najavljivali pristigle ekonomske probleme, SNP potrdio da će, kao odgovorna partija, podržati ponuđeni rebalans (i ministra sa njihove kvote u vladi Dritana Abazovića).

Sve ih je zasjenio DPS. To poglavlje rasprave o rebalansu budžeta zaslužuje posebnu pažnju.

Danas imamo, obavijestio nas je predsjednik poslaničkog kluba DPS Danijel Živković „finansijski, ekonomski, obrazovno, bezbjednosno, politički, institucionalno, vrjednosno uništenu Crnu Goru”. Njegov kolega Jevto Eraković nadovezao se tvrdnjom: „Ukidanje doprinosa za zdravstveno osiguranje – pucanj je u crnogorsko zdravstvo”.

Sve to je, i još ponešto, na jezik ekonomije preveo poslanik i savjetnik predsjednika države Petar Ivanović: „Inflacija u Crnoj Gori je gotovo 15 odsto. Ugašen je KAP, gubitak EPCG grupe je skoro 100 miliona eura, Rudnik uglja je pred kolapsom. Turistička sezona je kratka i loša, neki investitori odlaze. Neki tuže državu. Fali novca za Fond PIO, zdravstveni sistem je pred kolapsom. Nezaposlenost povećana”.

U DPS-u, valjda, računaju da smo zaboravili: rekordnu inflaciju u Crnoj Gori (tada dio tzv. SRJ) imali smo u januaru 1994. godine. Otprilike:  5.578.000.000.000.000.000 odsto (5,578 triliona) ili, približno, oko 113 odsto na dan. KAP je bankrotirao 2013, koji mjesec nakon što je stečaj uveden na zahtjev Ministarstva finansija. Tadašnje DPS vlade predvodio je premijer Milo Đukanović. Prethodno su KAP, EPCG i Vlada CG mjesecima krali struju iz sistema evropske interkonekcije. Rudnik uglja je, dok su njim gazdovale DPS vlade i njihov strateški partneri A2A i Aco Đukanović, bio na čelu crne liste poreskih dužnika (2016). Onda su novcem Elektroprivrede otkupljene njihove akcije. Najveća nezaposlenost u Crnoj Gori bila je u julu 2010 – 32,7 odsto (DPS Vlada Igora Lukšića). Najgoru turističku sezonu u nezavisnoj Crnoj Gori organizovala je vlada Duška Markovića (2020). Škaljarski i kavački klan, i njihov niz smrti koji je odnio preko 60 života, nijesu produkt „većine od 30. avgusta”.

Poslanik Živković je zaboravio DPS Zakon o slobodi vjeroispovijesti i litije koje su, u istom momentu, na ulice crnogorskih gradova izvodile preko 100.000 ljudi. A Jevto Eraković početak pandemije koju su medicinski radnici, njegove tadašnje kolege, dočekale baz zaštitnih maski i rukavica. Dok nijesu stigle prve donacije…

Moglo bi se tako nabrajati u nedogled. O nekadašnjim dostignućima DPS vladavine svjedočiće, izgleda, Vesna Medenica, Blažo Jovanić, Veselin Vukotić, trenutni spuški stanari. … Pa, moguće, i Petar Ivanović (zloupotreba novca Abu Dabi fonda), nađe li se izvršna vlast spremna da pravosudni sistem osposobi, kadrovski i finansijski, da radi svoj posao i završi višegodišnje istrage i suđenja.

Posljedice navedenog vidljive su i u aktuelnom budžetu. Samo, možda, ne na prvi pogled. Biće, zato, da se poslanica DPS Aleksandra Vuković pomalo šali kad najavljuje: „Nakon pobjede građanske politike, krećemo u razvoj i ostvarenje ekonomskog plana na kojem smo mi u DPS-u radili ove dvije godine dok su oni prodavali zjale…”.

Ni taj humor ne smije da zavara. Ekonomski problemi Crne Gore su veliki. I sistemski. Na svaka četiri eura koja će potrošiti ove godine, država pozajmi jedan. Dijelom od same sebe (iz depozita formiranih prethodnim zaduženjem) a dijelom od domaćih i stranih kreditora. Štedi se samo na razvoju i budućnosti. Od 350 projekata iz ovogodišnjeg kapitalnog budžeta stvarno se realizuje njih manje od stotinu (85, kaže da je prebrojao poslanik SD Boris Mugoša). Većina ostalih nema ni osnovnu dokumentaciju. A sljedeće godine, ne dođe li do radikalnih rezova u potrošnji, državni izdaci biće još veći. Isto se ne može garantovati i za državne prihode.

Da ponovimo, za kraj, dobre vijesti. Predloženi rebalans ima potrebnu podršku u parlamentu. Plate, penzije i socijalna davanja iz državne kase nijesu upitni do kraja godine. Kao u svakom vicu, onda bi na red mogle doći loše vijesti. Samo da se političari dogovore ko će biti glasnik.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ĐUKANOVIĆ PREDLOŽIO ŽUGIĆA ZA TREĆI MANDAT GUVERNERA: Da je vječan

Objavljeno prije

na

Objavio:

Đukanovićev cilj nastavka kontrole bankarskog sektora je jasan, nepoznanica je da li će se u parlamentu sastaviti većina spremna da mu pomogne da taj cilj i ostvari.  Po cijenu još jednog moćnika u trećem mandatu

 

,,Dr Radoje Žugić, ministar finansija, na sjednici od 25. februara 2015, informisao je Vladu, da u ovom trenutku nije moguće obezbjediti ponudu koja će sadržati povoljnije uslove kreditiranja poljoprivrede u odnosu na ponudu Abu Dabi fonda za razvoj”, navodi se u dokumentu, koji Monitor prvi put objavljuje, a koji je Vlada uputila Investiciono razvojnom fondu (IRF) u martu 2015. Tu se citira i Žugićev stav o usaglašenom mišljenju dva ministarstva i IRF-a u vezi sa dva najozbiljnija  pitanja koja se tiču ovog ugovora – troškova valutnog rizika i rizika odobrenja, odnosno procedure kreditnog rizika.

Strah je, pokazalo se, bio  opravdan, pa je nakon četiri godine, u aprilu 2019, Specijalno državno tužilaštvo (SDT) pokrenulo izviđaj koji se odnosi na radnje prilikom raspodjele i trošenja 23 miliona dolara kredita iz ovog fonda. Prethodni ministar poljoprivrede Aleksandar Stijović je po dolasku na čelo tog resora dokumentovao da je novac u državu ušao mimo računa državnog trezora, i da u dokumentaciji nema garancije od 50 miliona koju  je država dala za taj kredit, u okviru Zakona o budžetu za 2015. godinu.

Javnost je tada saznala da je novac išao preko posebnog računa koji je nazvan ,,specijalnim” i koji je u Prvoj banci otvorio tadašnji ministar poljoiprivrede i aktuelni poslanik DPS-a Petar Ivanović. Skupština je na  zahtjev SDT-a Ivanoviću ukinula poslanički imunitet. U sklopu istrage saslušani su i bivši direktor fonda Zoran Vukčević, nekadašnji ministar poljoprivrede u prelaznoj Vladi 2016. godine i aktuleni državni sekretar u tom resoru Budimir Mugoša i procjenitelj Milan Adžić. Na saslušanju u SDT-u bili su i korisnici Abu Dabi kredita, među kojima i vlasnik kompanije Vektra Dragan Brković. Jedini koji nije saslušan je Žugić.

Specijalno tužilaštvo je tokom 2018. ispitivalo minuli rad guvernera CBCG povodom prijave o zloupotrebama novca za udruženja penzionera i naplaćivanja članarina u periodu od 2004. do 2010. kada je bio direktor Fonda PIO. Dok je bio na ovoj poziciji državni fond je učestvovao u transakcijama kojim je Prva banka, familije Đukanović, vraćala kredit Vladi Crne Gore. Ocjena da su transakcije između Prve banke u Vlade sumnjive bile su povod za sukob tadašnjeg guvernera CBCG Ljubiše Krgovića sa Milom Đukanovićem i njegovom DPS većinom. Ubrzo je spremljen novi Zakon o CBCG, Krgović je smijenjen, a zamijenio ga je Žugić.

On je prije toga ispekao zanat kao predsjednik Upravnog odbora Prve banke, i 2008. godine pomogao da se od Ministarstva finansija dobije zajam od 44 miliona evra za spas banke, nakon godina nezakonitih i neregularnih finansijskih aranžmana koji su obilježili njeno poslovanje od kada je Aco Đukanović postao njen najveći akcionar (vlasnik).

I tada je je reagovalo tužilaštvo pa je 2012. vođena  istraga protiv Žugića i ministra finansija Igora Lukšića zbog zloupotrebe ovlašćenja u vezi sa slučajem Prve banke. Kao i u ostalim slučajevima koji se tiču Đukanovića i njegove najbliže okoline, sve prijave su odbačene. Ili arhivirane, pod šifrom „istraga je u toku“.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NE NAZIRE SE KRAJ POLITIČKE KRIZE: Država na pauzi  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako će se razriješiti duboka politička kriza u kojoj se nalazi zemlja, niko ne zna. Institucije su ili u blokadi, ili na pauzi. Jedino predano rade političke partije, u susret lokalnim izborima 23. oktobra

 

Nakon burne prethodne sedmice, u kojoj se, makar u medijima, masovno razrješavalo s funkcija i tumačio Ustav – zatišje. I parlament, pred kojim je u narednom periodu glasanje o nekoliko inicijativa, od one za razrešenje predsjednika države, preko „zaboravljene“ inicijative za razrešenje predsjednice Skupštine, do zahtjeva Đukanovića za skraćenje mandata Skupštini – pauzira.

Predsjednica Skupštine Danijela Đurović rekla je da će se sjednica, na čijem je dnevnom redu njeno razrješenje, nastaviti nakon što to zatraže poslanici koji su tražili pauzu, i podsjetila da je potpredsjednica  Skupštine Branka Bošnjak dala pauzu na zahtjev Poslaničkog kluba Demokratskog fronta. Pauza, kako su izračunali neki od poslanika, traje duže od 624 sata.

Istovremeno, predsjednica Đurović je za kraj sedmice, petak 30. septembar,  zakazala vanrednu sjednicu na kojoj bi trebalo da se glasa o Đukanovićevom predlogu za skraćenje mandata Skupštini. Ukoliko bi taj predlog prošao, raspisali bi se vanredni parlamentarni izbori. Malo je vjerovatno, procjenjuju mediji i analitičari, da će u petak, kada ovaj broj Monitora bude na trafikama, parlament imati većinu za raspravu i glasanje o skraćenju mandata Skupštini, na zahtjev predsjednika države. Prema nezvaničnim informacijama, avgustovski pobjednici u parlamentu neće podržati dnevni red sjednice koju je inicirao predsjednik države.

Đukanović je 23. septembra predložio skraćenje mandata sadašnjeg skupštinskog saziva, nakon što je odbio predlog avgustovskih pobjednika da bude formirana nova vlada na čelu sa Miodragom Lekićem. „Glasaćemo i protiv dnevnog reda i protiv skraćenja mandata ako bude usvojen”, saopštile su Demokrate i ocijenile da bi ukoliko bi neko iz „stare nove većine” odlučio da glasa suprotno, potvrdio da je  u „dilu sa DPS i  Đukanovićem”.

Tim povodom oglasio se i premijer tehničke vlade Dritan Abazović, tokom  višednevne posjete SAD, u koju je pošao neposredno pred posljednji rok da se Đukanoviću dostavi ponuda o novoj vladi, nakon čega su potpisi URA na dogovor avgustovskih pobjednika stavljeni sa zakašnjenjem.

Za Glas Amerike Abazović je kazao da „misli da bi trebalo da u Skupštini izglasamo inicijativu o razrešenju predsjednika Mila Đukanovića, jer se time šalje važna politička poruka, a pitanje je za pravnike da li to može da se operacionalizuje zbog situacije sa Ustavnim sudom”.  Abazović je dodao da bi, i u slučaju da ne dođe do deblokade Ustavnog suda, koji je neophodan u proceduri razrešenja predsjednika, to bila „važna politička poruka”.

Abazović je iz Amerike poručio i da misli da je Đukanoviću došao kraj. „Đukanović više ne može da bude dio nikavog konstruktivnog dogovora u našem društvu i bilo bi dobro da to sam prihvati. Znam da je teško, ali posle puno decenija, mislim da je ovo kraj”, kazao je. Slično je govorio i prošle godine u ovo doba. Usput opet je optužio Demokrate da su Đukanoviću, glasanjem o nepovjerenju manjinskoj vladi, omogućile povratak na scenu. Po ko zna koji put, javno zaboravljajući da je upravo URA, uz Đukanovićevu podršku, srušila prvu avgustvsku vladu i formirala manjinsku.

Uglavnom, zbog duboke institucionalne krize u koju je zapala zemlja, sve se i svodi na političke poruke. Ustavni sud je u blokadi nakon što je nedavno penzionisan dugogodišnji sudija tog suda Miodrag Iličković. Civilni sektor odgovornost za blokadu vidi u partijskim trgovinama i neuspješnim dogovorima. Iz HRA su ranije podsjetili da su u posljednje dvije godine raspisana četiri konkursa za sudije, a da su članovi Ustavnog odbora i poslanici Demokrata, DF i URE u različitim periodima, barem jednom, odbijali da glasaju za bilo kog kandidata, dok su predstavnici opozicije – DPS, preko dva mjeseca bojkotovali rad Skupštine i skupštinskih tijela.

Đukanović je krajem prošle sedmice pozvao parlamentarnu većinu da hitno da svoj glas za izbor sudija Ustavnog suda. „Promjenljivoj parlamentarnoj većini koja prijeti da će me smijeniti ukazala se jedinstvena šansa. Nepokolebljivi borci protiv Crne Gore imaju jedinstvenu priliku, iako to ne bi željeli, da urade nešto za svoju državu. Da hitno daju svoj glas za izbor sudija Ustavnog suda i tako pokažu da stvarno misle da sam prekršio Ustav”, naveo je Đukanović. Đukanović svakako zna da nije stvar samo u tome deblokirati Ustavni sud, nego i učiniti ga nezavisnim i autonomnim od politike i moćnika. Tri decenije njegov DPS predano je radio na porobljavanju te institucije. I svake druge. A tek slobodan, Ustavni sud može procijeniti da li je Đukanović prekršio Ustav.

No, iako je Ustavni sud važna instanca i za održavanje lokalnih izbora, i jedini nadležan za konačno rješevanje izbornih sporova, političke partije uveliko učestvuju u predizbornoj utrci za lokalne izbore koji Crnu Goru očekuju 23. oktobra. Liste su predate, iako je bilo stručnih mišljenja da se izborni proces ne može održati bez Ustavnog suda. Takođe, lokalni izbori se održavaju po starim zakonima jer ni izborna reforma nije okončana. Zapravo, rad na dugo najavljivanoj reformi izbornog zakonodavstva nije ni započeo.

Da su izborne zloupotrebe nešto sa čime će se Crna Gora suočiti i tokom ovih lokalnih izbora, najavio je i ministar unutrašnjih poslova Filip Adžić.

Adžić je saopštio je da policija i tužilaštvo preispituju moguće zloupotrebe promjene prebivališta, u svrhu izbornog inžinjeringa. „Nakon analize prijava promjene prebivališta od strane Direktorata za upravne poslove državljanstvo i strance, uočeno je da u pojedinim opštinama gdje se održavaju lokalni izbori postoji povećan broj zahtjeva za prijavu promjene prebivališta od strane građana, saopštio je Adžić.

On je precizirao: „Upoređujući stanje sa prethodnom ili drugim godinama, u kojima nije bilo održavanja lokalnih izbora, uočava se drastičan porast, naročito u opštini Šavnik, što upućuje na sumnju da se vrše izborne zloupotrebe”. Zaista je sumnjivo da je u gradiću u kome je na posljednjim parlamentarnim izborima pravo glasa imalo nešto oko 1.500 glasača, ove godine u birački spisak pridodato više od 370 duša. Novodoseljenih.

Koliko će dugo trajati institucionalna i politička kriza, za sada nije jasno. Ni da li nas nakon oktobarskih lokalnih izbora, očekuju pravne vratolomije sa žalbama eventualno nezadovoljnih, ili vanredni parlamentarni izbori, po starim pravilima i sa blokiranim institucijama. U susret teškoj jeseni, žive su samo političke borbe.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo