Povežite se sa nama

OKO NAS

OSAM DECENIJA ULCINJSKE SOLANE: Jubilej bez berbe

Objavljeno prije

na

Da li će Solana opstati nakon što se već 11 godina u njoj sprovodi koncept ,,umirućeg holdinga”. Jedna po jedna važna funkcija te kompanije sistematski odumire da na kraju ne bi ostalo ništa, osim zemljište, koje bi trenutni vlasnici firme rado prodali. Oni ne žele ni da razmišljaju o budućnosti radnika i Ulcinja, još manje o staništima i koridorima ptica, a najmanje o tradiciji solarstva na ovom području.

Teško je zaista nabrajati šta se sve u tom periodu nije dešavalo da bi najstarije preduzeće u Ulcinju došlo na sami rub opstanka. U tome se i uspjelo uz svesrdnu podršku crnogorske vlade i nezavisnog pravosuđa.

Poslanik Socijalističke narodne partije Aleksandar Damjanović kaže da se u ovom slučaju radi o udruženom poduhvatu. ,,Nije neka šteta što Vlada odmara ovih vrelih avgustovskih dana, ali je šteta da Solana ne radi u danima kada je trebalo da stvara profit i to zbog udruženog poduhvata Vlade, stečajnog suda i Elektroprivrede Crne Gore”, kaže Damjanović.

On tvrdi da EPCG nije ispoštovala ni zaključke koje je prije mjesec dana o Solani donijela Skupština Crne Gore. Naime, crnogorski parlament je jednoglasno pozvao EPCG da ,,u najkraćem mogućem roku” uključi električnu energiju tom preduzeću kako bi se mogla ispumpati slatka voda, tj. kišnica sa bazena Solane i u njih upumpati morska voda. Prije svega da bi se očuvali bazeni i ekološka ravnoteža na tom prostoru veličine 15,2 miliona metara kvadratnih, u zaleđu Velike plaže. Usporedbe radi treba istaći da je dug za struju Solane iznosio tek 20.800 eura, dok je vrijednost te kompanije na jubilarnom 10. tenderu za prodaju procjenjena na 190 miliona eura!?

Sličan scenario je primijenjen i u slučaju Hotelsko-turističkog preduzeća Ulcinjska rivijera, koja je 2004. godine oćerana u stečaj zbog duga prema EPCG od 231 hiljadu eura. Iako je nakon toga veliki dio te kompanije prodat, Rivijera je pretekla i danas uspješno posluje. Naravno, da oni koji imaju viziju i dar pronicljivosti znaju da će se isto desiti i u slučaju Solane. Jer, duboki su njezini korijeni, a priroda je uvijek jača od raznih vrsta štetočina. Tu je i Evropska komisija koja pažljivo prati čitavu ovu blamažu.

Konačnu tačku na ove opskurne pokušaje preprodaje nacionalnog bogatstva uz veliki profit trebalo bi da stavi Prostorno-urbanistički plan opštine Ulcinj, čije se usvajanje očekuje krajem ove ili početkom naredne godine. Nacrtom tog dokumenta predviđeno je da Solana ostane fabrika soli i zelena oaza Ulcinja sa aspekta bogatstva ornitofaunom koje može dodatno prihodovati od naučnog, edukativnog, SPA turizma, biciklizma, šetnje i trčanja u prirodi i svih drugih ekološki prihvatljivih vidova turizma. Još ako se prihvati sugestija ekologa i ornitologa da i bazeni za kristalizaciju slanih kristala uđu u zaštićeno područje, onda za budućnost jedine crnogorske fabrike soli ne treba brinuti.

No, dvije javne rasprave pokazale su da se mora biti oprezan do kraja. Jer, ista rješenja su bila u Nacrtu Prostornog plana države iz 2007. godine, da bi u Prijedlogu tog dokumenta područje Solane i okoline prema rijeci Bojani (a koje je bilo u rangu spomenika prirode) naprasno postalo gradsko-građevinsko. Nakon snažnog pritiska civilnog sektora i medija, Skupština Crne Gore je u ljeto 2011. godine poništila tu odluku u dijelu koja se odnosila na Solanu. S obzirom na to da Prostorni plan Ulcinja radi Vlada Crne Gore, doza opreznosti je uvijek nužna kada su u pitanju prijedlozi krajnjih rješenja za taj prostor. Naročito zato što obrađivači Plana konstatuju da ,,Solana ne bi bila održiva ni da se proda sva proizvedena so”!?

Valjda zato je Vlada premijera Mila Đukanovića davno otpisala solare: Crna Gora so uvozi sa sjevera Afrike, iz Ukrajine, Tuzle… Računaju, izgleda, da je, pošto nije profitabilno da se proizvodi čista i zdrava ulcinjska so, bolje da se bogati uvozni lobi. Nevjerovatno zaista: sve besplatno (i voda i sunce i vjetar), ali je proizvodnja ulcinjskog bijelog zlata neodrživa!

Da su možda odgledali kratkometražni film Močvare u plamenu, koji su realizovali Centar za zaštitu i proučavanje ptica i Agencija za zaštitu životne sredine, mogli bi se na primjeru Sečoveljske solane u Sloveniji uvjeriti kako pravilno upravljanje ovakvim područjem i zaštitom ptica daje bogate plodove za državu u cjelini.

Možda bi tada pokazali više osjećaja za preostalih 49 solara koji su od 1. juna ove godine ostali bez posla. Red je podsjetiti da je prije dvije i po decenije u Solani bilo deset puta više zapošljenih. Mnogi su nakon divovske borbe u proteklih 11 godina poklekli, a konačno i oni koji su ih vodili kada su počeli slušati savjete pohlepnih političara. Onih koji ne saosjećaju sa ljudskom patnjom i koji ne znaju da su i ljudske suze i znoj i krv – slani!

Samo tri puta bez kristala

Zbog decenijskog napora da se uništi Solana kao privredni subjekt logično je što ove godine nema berbe soli, koja je, inače, uvijek počinjala sredinom avgusta. A slani kristali nijesu u Ulcinju prikupljani samo još dva puta u proteklih 80 godina: prvi put 1944. godine, u vrijeme Drugog svjetskog rata, i 1968. godine, zato što je na tom prostoru u periodu od 17. do 21. avgusta palo 444 mm kiše.

Mustafa CANKA

Komentari

Izdvojeno

VLADA I VIZNI REŽIM: Piši, briši

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon mjesec dana od incidenta na Zabjelu i sporne odluke Vlade da uvede vize za turske državljane, opet je ukinut  vizni režim za Tursku, dok su vize uvedene građanima Azerbejdžajna.  Vlada je ovu odluku obrazložila kao dio šireg paketa mjera usklađivanja vizne politike sa Evropskom unijom. Crna Gora je trenutno daleko od usklađenog viznog režima sa EU

 

 

Više od mjesec dana nakon incidenta na Zabjelu i ekspresnog uvođenja viza turskim državljanima, Vlada Crne Gore je odlučila da ukine vizni režim za Tursku.

Uvođenje viza uslijedio je u oktobru ove godine, nakon incidenta u kom su učestvovala tri strana državljanina i Podgoričanin.  Iako se kasnije ispostavilo da se nije radilo o turskim, nego o azerbejdžanskim državljanima,  osim uvođenja viza za sve sa turskim pasošem, imovina više turskih državljana tada se našla na meti huligana koji su, revoltirani incidentom na Zabjelu, palili i demolirali njihove radnje u više crnogorskih gradova. Organizovan je i lov na turske državljane.

Rezultat: od kraja oktobra do kraja novembra, prema podacima Ministarstva unutrašnjih poslova, gotovo devet hiljada Turaka napustilo je Crnu Goru. Turski državljani, prema podacima Centralne banke i Uprave za statistiku, predstavljaju najveće investitore u našoj zemlji, vlasnici su 20 odsto kompanija koje ovdje posluju i čine pet odsto turista koji posjećuju Crnu Goru.

Vlada je na istoj sjednici  na kojoj je ukinula raniju odluku za državljane Turske, uvela vize za građane Azerbejdžana.

Vlada je, većinom glasova, odlučila da se  turskim državljanima bezvizni boravak u Crnoj Gori sa 90 smanji na 30 dana. Iz Vlade smatraju da će na taj način prevenirati nelegalne migracije. Odlučeno je i da se, u slučaju procjene bezbjednosnih rizika, vizni režim može ponovo vratiti.

„Odluka predstavlja dio šireg paketa mjera usklađivanja vizne politike sa Evropskom unijom, a koji obuhvata i prilagođavanje vizne politike u odnosu na treće države, u ovom slučaju Azerbejdžan, koji će biti usklađen do 15. januara“, navodi se u saopštenju Vlade.

Međutim, ovom odlukom Crna Gora je i dalje daleko od usklađivanja sa viznom politikom Evropske unije. Vladu čekaju usklađivanje i velike izmjene Zakona o strancima. U Skupštinu je  Vlada sredinom decembra dostavila predlog zakona po kojem će stranci sa preduzećima u Crnoj Gori moći će da dobiju i produže boravak ako imaju firmu sa samo jednim radnikom koji ne mora imati crnogorsko državljanstvo, ali ako dokažu da godišnje plaćaju više od 5.000 eura poreza i doprinosa na zarade.

Taj iznos dažbina na godišnjem nivou dobije se na mjesečnu neto zaradu od 1.600 eura. Uslov za dobijanje boravka ostaje vlasništvo nad nekretninom od najmanje 200 hiljada eura, ali on neće važiti za državljane iz EU, Velike Britanije, Švajcarske, Norveške i Islanda. Oni koji su započeli proceduru produženja boravka po prethodnom zakonu, moći će po starim uslovima da dobiju nastavak boravka najduže do 12 mjeseci.

To su novine iz novih amandmana koje je Vlada dostavila Skupštini, nakon što je prethodno povukla tri amandmana koje je Skupštini dostavila u novembru. U amandmanima  iz novembra pisalo je da stranac mora imati dvoje zaposlenih crnogorskih državljana u firmi ako želi da na osnovu nje dobije ili produži pravo boravka, da za sve strance važi pravilo ostvarivanja boravka samo preko nekretnine vrednije od 200 hiljada eura, kao i da će se svi postupci dobijanja ili produženja boravka po sadašnjem zakonu nastaviti po tim propisima. Predstavnici stranih investitora i poslovnih udruženja stranaca reagovali su upozorenjima da je uslov od dva domaća radnika teško ostvarljiv.

U aktuelnom, važećem Zakonu o strancima uopšte nema uslova za dobijanje boravka preko vlasništva nad firmom koji se odnose na broj zaposlenih, njen promet i plaćanje dažbina. Iz MUP-a su ranije saopštavali da je značajan broj tih firmi fiktivan i da služi samo za dobijanje boravka. Takođe, u sadašnjem zakonu nema uslova koji se odnose na dobijanje prava boravka preko vlasništva nad nekretninama koji se odnose na njenu vrijednost. Iz Vlade i MUP-a ranije su saopštavali i da EU od njih traži da uvedu strože uslove za dobijanje prava boravka za strance koji nisu iz ove unije, kao i da u državama članicama postoje dodatni stroži uslovi koji se odnose na pravo ostvarivanja i produženja boravka na osnovu vlasništva nad firmama i nekretninama.

Vlada u obrazloženjima novih amandmana navodi da njima želi da precizira norme iz zakona, da spriječi zloupotrebe, kao i da stroži uslovi ne budu prevelika biznis barijera za strance koji se u Crnoj Gori stvarno bave biznisom i nemaju fiktivne firme koje služe samo za dobijanje boravka.

Predsjednik Fondacije Budućnost crnogorskog turizma i predsjednik Odbora za turizam Njemačko-crnogorskog poslovnog kluba Michael Bader podsjeća da se crnogorska privreda godinama suočava sa ozbiljnim deficitom radnika u gotovo svim sektorima, dok nedostatak kvalifikovanog kadra pogađa i domaće i strane poslodavce.

„Opravdano se pitamo ko će popuniti ta radna mjesta, naročito kada je riječ o specijalizovanim poslovima koje otvaraju strane firme – IT, konsalting, arhitektura, usluge na daljinu, finansijske tehnologije i drugi sektori znanja“, upitao je Bader.

Predstavnik predlagača izmjena Zakona iz MUP-a, vd direktora Direktorata za građanska stanja i lične isprave Dragan Dašić kazao je pred poslanicima da je cilj izmjena ispunjenje zahtjeva i direktiva EU. On je naveo da će danom ulaska Crne Gore u EU stranci koji u Crnoj Gori imaju registrovan boravak imati i određena prava u cijeloj uniji, zbog čega su iz EU bili veoma zainteresovani za izmjene ovog zakona, ali i upozoravali na veliki broj stranaca iz neevropskih država koji zatim kao migranti odlaze u države EU.

“U Hrvatskoj stranac, da bi dobio boravak na osnovu osnivanja firme, mora da ima najmanje tri radnika, od čega su dva hrvatski državljani, a ako ima više zaposlenih na jednog stranca mora da ima tri hrvatska državljanina. Kod nas će biti da mora da ima troje zaposlenih od kojih je najmanje jedan crnogorski državljanin. Odlučili smo se na ovo ograničenje jer stranci u zadnje dvije – tri godine zloupotrebljavaju ovu odredbu”, naveo je Dašić.

Izmjene zakona se pripremaju već četiri godine, bile su na javnoj raspravi u junu i julu 2023. godine, a posljednje dvije godine se norme usklađuju sa Evropskom unijom. Predlog je usklađen sa 12 direktiva EU, a njegovo usvajanje je neophodno za zatvaranje Poglavlja 24 – pravda, sloboda i bezbjednost i Poglavlja 2 – sloboda kretanja radnika. U Crnoj Gori boravi sto hiljada stranaca, od čega je 30 hiljada sa stalnim nastanjenjem – većinom iz bivših jugoslovenskih republika, i 70 hiljada sa privremenim nastanjenjem većinom iz Rusije, Srbije, Ukrajine, Turske,… Zaposleno je 40 hiljada stranaca.

 

I ruskim biznismenima prijeti novi zakon

Vd direktora Direktorata za građanska stanja i lične isprave Dragan Dašić  kazao je da privremeni boravak sada ima 19 hiljada Rusa, od čega 4.375 po osnovu osnivanja firmi.  Ustvrdio je da i „kod njih vjerovatno ima slučajeva fiktivnih firmi osnovanih samo zbog boravka“, kao i da vjeruje i da će mnogi izgubiti pravo boravka.

“Predlagali smo i da se u Zakon o privrednim društvima uvede norma da stranac može da osnuje firmu ako je prethodno regulisao pitanje boravka, jer na primjer građani Crne Gore ne mogu otići u Njemačku i osnovati firmu ni sa euro ni sa 50 hiljada eura. Tada sam to predlagao i prije dvije godine, ali kažu da to ne daju direktive EU”, naveo je Dašić.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

UBISTVO PODGORIČANINA U BARSELONI: Rat traje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Početkom nedjelje u Barseloni je ubijen muškarac za kojeg se vjeruje da je M.M. iz Podgorice, koji prema operativnim podacima bezbjednosnih službi slovi za pripadnika škaljarskog kriminalnog klana

 

 

Pripadnici dva zaraćena kotorska kriminalna klana još jednom su potvrdili da za njih ne postoje granice i prepreke kada odluče da zločinački naum sprovedu u djelo. Početkom nedjelje u Barseloni je ubijen muškarac za kojeg se vjeruje da je M.M. iz Podgorice, koji prema operativnim podacima bezbjednosnih službi slovi za pripadnika škaljarskog kriminalnog klana.

Izvori tvrde da je riječ o osobi koja je poznata i srpskim bezbjednosnim službama ali njegov identitet do zaključenja ovog broja Monitora nije zvanično potvrđen.

Da je u pitanju Podgoričanin blizak škaljarskom kriminalnom klanu objavio je i španski El caso, pozivajući se na svoje izvore.

„Žrtva je stranac iz Istočne Evrope, o kojem policija u ovom trenutku nije imala prethodnih saznanja niti kriminalni dosije u Španiji. Prema informacijama koje je dobio ElCaso.com , sumnja se da bi on mogao biti M.M, muškarac porijeklom iz Podgorice, Crna Gora, i da bi mogao imati veze s kriminalnim klanom Škaljari. Ove podatke je potrebno provjeriti, jer kriminalci ovog tipa sa sjedištem u Kataloniji često koriste više identiteta kako bi izbjegli policiju“, objavio je El caso.

Španski mediji navode i da prema policijskim izvorima sve ukazuje na to da se radilo o ubistvu povezanom s trgovinom drogom i međunarodnim organizovanim kriminalom.

„Žrtva je upucana tri puta u leđa i preminula je na mjestu događaja u ulici Doktor Fleming. Napadač je pobjegao, a katalonska policija pokrenula je veliku operaciju potrage, uključujući patrole na zemlji i policijski helikopter, ali ta akcija nije dovela do hapšenja. Prema policijskim izvorima u Crnoj Gori, čini se da je ovo novo poglavlje u ratu između dva međunarodna klana trgovine kokainom iz Kotora“, objavio je ovaj medij.

Pozivajući se na iskaze svjedoka zločina, mediji navode da je ubica bio maskiran, obučen u crno i da je pucao žrtvi u leđa nasred ulice.Dodaju da katalonska policija mjesecima upozorava na izrazito nasilne incidente između stranaca koji žive u Španiji, a koji su umiješani u krijumčare droge.

„Istragu o društvenom krugu žrtve će pomoći istražiteljima da razjasne mnogo toga, dok će u saradnji s crnogorskim vlastima, nastojati da utvrde ko je želio smrt ovog čovjeka. Ovo nije prvi put da  dva balkanska klana, Kavački i Škaljarski, rješavaju svoje sukobe vatrenim oružjem u Kataloniji, piše El caso.

U centru Barselone, podsjetimo, 15.jula, ubijen je Filip Knežević (36). Ubica je sačekao da Knežević uđe u ulaz zgrade u kojoj je živio, a zatim u njegovom pravcu ispalio najmanje osam hitaca od kojih su ga pogodila četiri. Knežević je povredama podlegao na licu mjesta, a španska policija i dalje traga za napadačem. U vrijeme ubistva, kako su tada objavili španski mediji, Knežević je kod sebe imao nekoliko lažnih dokumenta među kojima je bio i pasoš Hrvatske.

Knežević je slovio za visokorangiranog člana kavačkog kriminalnog klana. Prema navodima optužnice, Knežević je jedan od direktnih egzekutora škaljaraca Alana Kožara i Damira Hadžića na ostrvu Krf 23. jula 2020.

Nedugo nakon njegovog ubistva čelnik crnogorske policije, Lazar Šćepanović, naveo je da je taj zločin inicijalna kapisla za ubistva koja su uslijedila u crnogorskim gradovima.

Samo tri dana nakon ubistva Kneževića u Podgorici je ubijen Igor Nedović, koji je prema operativnim podacima policije bio blizak kavčkom kriminalnom klanu, a dva dana nakon tog zločina u glavnom gradu je ubijen Ivan Milačić, koji je slovio za pripadnika škaljarskog klana.

“Od sticanja nezavisnosti Crne Gore, ovo je najtragičnija godina po broju ubistava, kojih je samo za trećinu manje u odnosu na ratne devedesete godine, rečenica je koju je nedavno saopštio bivši ministar unutrašnjih poslova i funkcioner Građanskog pokreta URA Filip Adžić.

To potvrđuje i crna statistika ubijenih osoba.

“Ove godine desilo se 27 ubistava u Crnoj Gori, imajući u vidu javno dostupne podatke, a bojim se da možda ima i više. Tu govorim ne samo o obračunima kriminalnih struktura, nego o svim ubistvima koja su se desila u Crnoj Gori“, istakao je Adžić u saopštenju.

On je kazao da je 1993. ili 1994. godine bilo od 40 do 50 ubistava, a da od tog perioda do danas godišnje nije bilo zabilježeno ovoliko najtežih krivičnih djela.

“Kada je obračun kriminalnih struktura u pitanju, ove godine je stradalo devet državljana Crne Gore, sedam na teritoriji naše države, što je takođe ogromna brojka koja upozorava i govori da je situacija izmakla kontroli i da su, bez obzira koliko se napora ulagalo, brojke katastrofalne”, rekao je Adžić.

On je kazao da je prošle godine bilo sedam likvidacija u obračunima kriminalnih struktura, ali da je 90 odsto njih bilo rasvijetljeno.

“Kada je u pitanju ova godina, mi imamo oko 60 odsto nerasvijetljenih krivičnih djela. U ovih sedam obračuna imamo četiri stradala, za koja još uvijek ne znamo ko su počinioci tih krivičnih djela. To je jako loša statistika. Iako ne volim, i mnogo mi je teško, kada su u pitanju ljudski životi, da govorim o procentima, ali to je alarm koji mora sve dobro da nas trgne”, rekao je Adžić.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DEPONIJA U BAKOVIĆIMA, EKOLOŠKI PROBLEM KOLAŠINA: Između požara, propalih tendera i obećanja  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Višednevni požar na  deponiji mješovitog otpada u Bakovićima kod Kolašina ponovo je ogolio višedecenijski problem tog odlagališta, ali i ukazao na zamršen put ka konačnom rješenju, opterećenom propalim tenderima i kompleksnim ekološkim izazovima

 

 

Kolašinska deponija mješovitog otpada u Bakovićima gorjela je nekoliko dana minule sedmice. Požar je izazvao značajno zagađenje vazduha, koje, kako su rekli iz Opštine, može da ima štetne posljedice po zdravlje, posebno djece.

Deponija u Bakovićima, koja je formalno privremena od 1984. godine, do sada je gorjela  samo tokom ljetnjih mjeseci, a najnoviji požar, kažu u lokalnoj upravi, ukazuje na višestruke probleme tog odlagališta. Podsjećaju da su u toku procedure za rješavanje ovog neuređenog odlagališta. Rješenje, međutim, ne podrazumijeva zatvaranje, kako je minule decenije više puta obećavano, već, takozvani „landmining“ – iskopavanje postojećeg otpada, njegovo privremeno uklanjanje i vraćanje u novoformirane kasete koje ispunjavaju standarde sanitarnih deponija.

Komisija Sekretarijata za zaštitu životne sredine početkom sedmice dala je saglasnost na Elaborat procjene uticaja na životnu sredinu. Prethodno je dokument  dva, nakon javne rasprave, vraćan na doradu. Uskoro se, kako tvrde u lokalnoj upravi, očekuje raspisivanje tendera za sanaciju deponije u Bakovićima, koja će biti finansirana preko Ministarstva javnih radova.

Prilika da se 2024. godine završi taj posao propala je nakon što je tender, za koji se nakon žalbi ponuđača ispostavilo da je imao značajne propuste, poništen. Tender vrijedan 4,5 miliona eura sa PDV-om, oboren je u junu prošle godine, nakon što je usvojena žalba kompanije “Bemaks”. Ta kompanija se žalila na dio tenderske dokumentacije u kojem je od ponuđača “jasno i nedvosmisleno zahtijevano da koristi samo jednu vrstu materijala – trisoplast (materijal za hidroizolaciju) holandske firme “Trisoplast Mineral Liner”. U žalbi Bemaksa precizirano je da su u tenderskoj dokumentaciji, odnosno u idejnom rješenju, čak opisane performanse baš tog materijala, i na osnovu cijena procijenjena vrijednost dijela radova (1,57 miliona eura). Kako piše u žalbi, “Bemaks” je prethodno tražio pojašnjenja tenderske dokumentacije, ali ih je odgovor naručioca “dodatno uvjerio u svjesnu namjeru diskriminacije učesnika postupka javne nabavke”. Objašnjeno im je da glavni projekat treba izraditi “u svemu prema odobrenom Idejnom rješenju”.

U Elaboratu na koji je komisija kolašinskog Sekretarijata dala saglasnost, deponija u Bakovićima predstavlja neuređeno odlagalište otpada, na kojem se „odlaganje otpada obavlja nehigijenski, bez prethodnog razdvajanja ili reciklaže“. Površina deponije obuhvata oko pet hektara i podijeljena je na tri zone.

U dokumentu se podsjeća da se na tom prostoru obavlja i odlaganje građevinskog otpada, te je tokom godina teren evidentno degradiran. Potencijal prostora za prijem novih količina otpada na sanitarno bezbjedan način je mali, konstatuju obrađivači Elaborata. Tim dokumentom ponuđene su četiri metode za rješavanje brojnih izazova na toj lokaciji, a izabrana je varijanta “prekomponovanje otpada formiranjem kaseta”. Kako je objašnjeno, ona bi trebalo da se realizuje prema najsavremenijim ekološkim standardima, uz primjenu tzv. “land mining” metode – iskopavanja otpada, koje se obavlja nakon otplinjavanja.

Na prostoru od oko pet hektara trenutno se nalazi i do 150.000 kubnih metara mješovitog komunalnog i građevinskog otpada, koji je decenijama odlagan bez zaštitnih slojeva, drenaže i kontrole procjednih voda. Takav način eksploatacije doveo je do degradacije zemljišta, ugrožavanja biljnog i životinjskog svijeta i potencijalnog rizika po vodotok Tare, koja ima status rijeke prve kategorije. Stručnjaci ističu da prirodni kapacitet rijeke da „razblaži“ zagađenje više ne može biti jedina zaštita, posebno imajući u vidu strme padine deponije i neposredno slivanje voda ka rijeci.

Zbog nepovoljne konfiguracije terena, blizine Tare i ograničenog prostora, izmještanje deponije na drugu lokaciju ocijenjeno je kao neizvodljivo u realnom vremenu, dok su klasične varijante sanacije označene kao tehnički rizične i kratkoročne. Kao kompromis između zaštite životne sredine i realnih potreba opštine, izabran je  „landmining“ . U praksi, to znači da će se postojeći otpad prepakovati na vodonepropusnu podlogu, opremljenu zaštitnim folijama, drenažnim slojevima i sistemima za kontrolu procjednih voda. Kasete će biti formirane kaskadno, prilagođene padini terena, pri čemu će dno najniže kasete biti iznad nivoa velikih voda rijeke Tare. Time se, kako se navodi u Elaboratu, značajno smanjuje rizik od zagađenja površinskih i podzemnih voda.

Iako skuplje od ostalih razmatranih opcija, ovo rješenje je ocijenjeno kao najefikasnije upravo zbog zaštite osjetljivog ekosistema doline Tare. Projekat predviđa i izgradnju obaloutvrde prema rijeci, kao dodatnu barijeru između deponije i vodotoka, dok će se odlaganje otpada u prelaznom periodu odvijati isključivo u kontrolisanim uslovima, do uspostavljanja regionalnog sistema upravljanja otpadom.

U Elaboratu je ponovo istaknuta upotreba Trisoplast mineralne barijere, koja “treba da bude u skladu sa zvaničnim Trisoplast uputstvom proizvođača iz Holandije (Trisoplast Manual)”. Navedeno je da će ta barijera, nakon sabijanja, biti debljine devet centimetara. Moguće su, precizirano je, i druge debljine, ali proizvođač ne preporučuje tanji sloj od pet centimetara. Izabranom varijantom, kako je konstatovano u Elaboratu, uz ostale prednosti, oslobađaju se opštinske parcele ukupne površine 26.500 metara kvadratnih, koje su prema DUP-u predviđene za industrijsku zonu.

Ipak, uprkos obećanim benefitima, s obzirom na neposrednu blizinu rijeke Tare, obrađivači dokumenta ne isključuju mogućnost zagađenja vode i tokom i nakon radova.

“U fazi izvođenja radova postoji realna opasnost od zagađenja vode zbog neposredne blizine deponije vodotocima Tare i Plašnice. Mogući su prodori otpada u vodotok, naročito imajući u vidu da se deponija nalazi u blizini rijeke Tare, što povećava rizik od ispiranja zagađivača, poput teških metala, nitrata i bakterija”, piše u dokumentu.

Iz kolašinske Opštine objašnjavaju da će radovi u Bakovićima biti doprinos relizaciji dražavnog  plana upravljanja otpadom za period 2025–2029. godine, kojim je, između ostalog, predviđeno zatvaranje i sanacija svih nesanitarnih deponija do 2030. i smanjenje količine biorazgradivog otpada koji se odlaže na deponije. Kao ključna infrastrukturna novina predviđa se uspostavljanje četiri regionalna centra za upravljanje otpadom, u Podgorici, Nikšiću, Bijelom Polju i Baru, uz modernizaciju i širenje postojeće mreže za reciklažu i tretman otpada.

                                                                      Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo