Povežite se sa nama

OKO NAS

U KOLAŠINSKIM ŠUMAMA NASTAVLJENA SJEČA GOTOVO ISKORIJENJENOG JAVORA: Džever puni džepove šumokradica

Objavljeno prije

na

Džever, rijetka vrsta javora, gotovo je iskorijenjena iz kolašinskih šuma. Bespoštedna nelegalna sječa, bez kontrole, mnogima je donijela značajnu zaradu, ali i opustošila šume. Iako zvanični podaci iz preduzeća zaduženih za gazdovanje i čuvanje kolašinskih šuma to negiraju, prema onome što se nezvanično može čuti i dalje nije mali broj onih koji dobro zarađuje prodajući tzv. „džever javor”. Kako tvrdi jedan od Kolašinca, koji je dobro unovčio potragu za stablima specifične strukture, sječa tog drveta nije česta kao prije nekoliko godina, ali još se nalaze „kanali” kojima se na desetine kubika otprema na tržišta Evrope, Amerike i Japana. Minulih mjeseci nekoliko nakupaca, navodno, ponovo pokazuje interesovanje za otkup komada javorovog drveta, koja se u svijetu koriste za izradu muzičkih instrumenata i namještaja.

Sagovornik Monitora tvrdi da je na desetine njegovih sugrađana prije desetak godina bilo uključeno u taj posao. Otkup su organizovali nakupci, a malo kome nije bilo poznato kome da se obrati, ukoliko je imao zalihe posječenog drveta. Određeni period , kaže, bilo je zatišje, pa džever nije dobro prolazio, a od početka ljeta porasla je tražnja. Ne zna zbog čega je džever ponovo tražen, ali je svjestan da su sada značajno smanjene mogućnosti za dobru zaradu.

-Prije deset, pa i pet godina to je bila zaista visoka zarada. Postojalo je nekoliko nakupaca, koji su organizovali otkup, pa je na desetine Kolašinaca, ali i onih iz drugih sjevernih opština, na taj način značajno zarađivalo. To, naravno, i dalje traje, ali u manjoj mjeri. Iz dva razloga – mnogo je jača kontrola , ali i zbog toga što su stabla te vrste javora gotovo sva posječena. Prije nekoliko mjeseci više nakupaca opet me pitalo da li imam dževera i za koliko bih mogao spremiti određenu količinu, tvrdi on.

Šumarski stručnjaci tvrde da „džerev javor” nije posebna vrsta tog drveta, već deformacija ili „pozitivna” greška, koju uslovljavaju stanište i uslovi u kojima raste.

– Ta dževerasta struktura javlja se u nižim djelovima stabla planinskog javora , od korijena , pa dva tri metra u visinu. Prodaje se po komadu i „na kubik”. Cijena na evropskom tržištu je po kubiku od 800 eura, pa dalje, u zavisnosti od finoće drveta. Kod nas je ta cijena svakako niža. Mislim da sada potražnja za tom vrstom drveta nije kao ranije. Inače, koristi se za izradu „vratova” gudačkih instrumenata, ali i gitara, kaže inženjer šumarstva Miloš Vojinović.

Cijena kubika na crnom tržištu je 400 do 500 eura, u zavisnosti od kvaliteta.

Po narodnom vjerovanju džever ili rebrasti javor da bi imao specifičnu strukturu, koju uz vertikalno pružanje drvnih vlakana karakteriše i undulatorno (talasasto) u odnosu na pravac rasta, mora rasti na mjestima gdje ga „biju dva vjetra”. Osim ukrasnih karakteristika, džever javor ima i dodatna „akustička svojstva”, a stručnjaci tvrde da struktura njegovih vlakana , kao i veća „gustina” drvne mase omogućava duže trajanje zvuka i bolju rezonancu, zbog čega je vrlo cijenjen kod „graditelja” instrumenata. Međutim, teško da iko dok ne posiječe stablo može prepoznati da li je riječ o dževeru. Zbog toga je tokom minule dvije decenije posječeno na stotine stabala koja nemaju tu „deformaciju”. To je, tvrde u šumarskom preduzećima, neprocjenjiva šteta.

– Ogromna šteta već je napravljena. Ne samo kada je riječ o stablima s tom specifičnom strukturom, već i onima bez te „pozitivne greške”. Ljudi nažalost misle samo na trenutnu korist i zaradu i ne vode računa o pustoši koju iza sebe ostavljaju, kažu šumari.

Da su često i sjekli ili štetili i po deset stabala u potrazi za stablom traženih šara, tvrde i šumokradice. Vještiji, kažu, samo zasijecanjem mogu otkriti džever.

-Rijetko neko može da prepozna bez vađenja ivera koji je javor džever. Kora i list su isti kao kod ostalih. Kada se izvadi iver, po tome koliko su „gusta rebra” vidi se i koju će cijenu postići. Ima nekoliko vrsta i tog drveta, onaj sa „nabijenijim” rebrima je skuplji.

I botaničar Danijel Vincek tvrdi da su zbog potrage za dževerom stradala mnoga stabla. Prema njegovim riječima „deformacija” kod javora je rijetka, ali i teško vidljiva.

– Pošto su vrlo rijetki oni koji prepoznaju koji je javor džever bilo je mnogo sječe i zasijecanja „običnog” javora. To svakako treba sprječavati. Prije nekoliko godina u Nacionalom parku Biogradska gora otkrivena su obilježena stabla te vrste drveta, ali je policija spriječila njihovu sječu, kaže Vincek.

U kolašinskoj policiji tvrde da je trenutno zbog stroge kontrole gotovo iskorijenjena sječa javora. Podsjećaju da je prije nekoliko godina spriječeno nekoliko sječa „markiranih” stabala.

Prepoznavanje i sječa skupog javorovog drveta nije i garancija da će se trud i isplatiti. S obzirom na to da se koristi za izradu „finijih” predmeta, jasno je da se mora pažljivo i skladištiti , to jest obrađivati i sušiti. Vlasnici pilana često nemaju takve uslove ili nemaju dovoljno znanja o tome. I zbog toga je propalo mnogo drveta. Drvopređivači tvrde da je štetovano i mnogo već uskladištene drvne mase. Tako je prije šest godina jedan preduzimač morao da baci destine kubika tog drveta namijenjenog italijanskom tržištu, jer nije bilo dobro pripremljeno za prodaju.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

TRI DECENIJE OD PROGLAŠENJA EKOLOŠKE DRŽAVA: Građani prinuđeni da protestima brane prirodu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dan uoči obilježavanja 30. godina od proglašenja ekološke države, ekolozi su najavili protest. Smatraju da se nema što slaviti. I pored silnih obećanja nove vlasti, mještani su i dalje prinuđeni da protestima brane svoju životnu sredinu

 

U ponedjeljak 20. septembra obilježiće se 30 godina od proglašenja Crne Gore za ekološku državu. Biće svečano. A na terenu i nema mjesta za pretjerano slavlje. Veliki zagađivači Termoelektrana Pljevlja, Kombinat aluminijuma, Željezara, i dalje nesmetano truju vazduh i prirodu. A kao i prije promjene vlasti građani su prinuđeni da protestima brane životnu sredinu u kojoj žive.

Desetak mještana potkomovskih sela u Andrijevici su prošlog četvrtka uhapšeni nakon što su blokirali prolaz kamiona preduzeća Bojkomerc. Mještani su poručili da je dosta bilo pljačke njihovog bogatstva i traže od Vlade da što hitnije preispitaju koncesione ugovore i da zaustave svaku dalju sječu šume na tom prostoru.

,,Posebno tražimo da se zaustavi izvođenje bilo kakvih radnji u dijelu Bradavca gdje se nalaze izvori pitke vode s kojih se nekoliko sela napaja vodom. To je naš ultimatum, jer ako dozvolimo da se nastavi dalja sječa šume, onda će naša sela zbog pokretanja strmog terena nestati s lica zemlje”, poručio je mještanin Strado Babović.

I prije i poslije hapšenja, mještani zahtijevaju da se što prije, u cilju sprečavanja daljeg uništavanja šuma, vodoizvorišta i putne infraksture od strane koncesionara, iniciraju izmjene zakona o upravljanju državnim resursima.

Vladi se ne žuri, a važeći zakon je na strani koncesionara. Nakaradni zakoni i ugovori iselili su narod sa ovih prostora, kazao je na protestnom skupu održanom u nedjelju u Konjuhu Rašid Marković, koji je govorio u ime drvoprerađivača. ,,Evidentno je da je šumaska mafija potpomognuta svim institucijama i kapacitetima države. S prirodnim resursima nestaje narod sa sjevera i to je državni udar”, istakao je Marković.

Na protestu je drvoprerađivač iz Plava Edin Šarkinović objasnio: ,,Jedan kamion koncesionara preveze u prosjeku oko 40 kubika balvana. Ta drvena masa se prodaje za oko 4.000 eura i ta sirovina ide preko granice. Kada bi taj jedan kamion građe lokalni drvoprerađivači pretvorili u neku uglačanu dasku, imali bi prihod od 12.000 eura, a ako bi od tog drveta uradili patos imali bi 20.000 eura. Takođe, država bi preradom tog drveta uzela četiri puta veći prihod po osnovu PDV-a, u odnosu na ono što daje koncesionar. Uz to, određenim vidom poluprerade zaposlio bi se značajan broj radnika. Sve zajedno ukazuje da je po srijedi velika pljačka naroda i države”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KAKO SE FABRIKA PEŠKIRA NAŠLA U STEČAJNOJ MASI AUTOPREVOZNOG PREDUZEĆA SIMON VOJAŽ: Gume, kočnice, peškiri, dizalice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ispostavilo se da  fabriku peškira u bihorskom selu Savin bor nije gradio ni  turski bisnismen Ismail Arslan, kako se mislilo, niti predsjednik Opštinskog odbora DPS u Petnjici Mehmed Adrović, suvlasnik “Simon vojaža”, prije uvođenja stečaja.

 

Kada je nedavno objavljen oglas za prodaju beranske autoprevozne kompanije “Simon vojaž” kroz stečaj, saznalo se da je u stečajnu masu ušla, i da je zajedno sa cjelokupnom imovinom , na prodaju data i imovina u selu Savin Bor. Tada se i otkrilo da se radi o nesuđenoj fabrici peškira u tom bihorskom selu.

Tako se ispostavilo da ovu fabriku niti je gradio turski bisnismen Ismail Arslan, kako se mislilo, niti predsjednik Opštinskog odbora DPS u Petnjici Mehmed Adrović, koji je bio suvlasnik “Simon vojaža”, prije uvođenja stečaja.

Kada su stupili u štrajk polovinom 2020. godine, radnici “Simon vojaža” su javno pitali zašto je Adrović njihovim novcem pravio fabriku u svom rodnom selu. Tada to niko nije demantovao, a sada se ispostavilo da fabrikazaista  jeste građena novcem “Simon vojaža” i ušla je u stečajnu masu koja će se polovinom oktobra naći na javnoj licitaciji.

Kakvi su samo hvalospjevi ispjevani Ismailu Arslaniju, kome sada nama ni traga, i Mehmedu Adroviću te 2017. godine, neposredno pred lokalne izbore u Petnjici. Četrdesetdvogodišnji Arslani je predstavljen kao suvlasnik kompanije “Euro Bor” u okviru koje je trebalo da radi fabrika peškira i partner Mehmeda Adrovića.

Navodno je tih dana dopremio iz Turske prve metre sirovine za izradu bihorskog peškira koji će, kako je tvrdio „pokoriti“ region.

Arslanov partner u poslu, Mehmed Adrović tada je govorio da je optimizam turskog tekstilca opravdan, a da je njegov portfolio više nego impresivan.

Lokalni mediji pod kontrolom DPS-a potrudili su se i da objave po nešto iz njegove biografije, kao na primjer, da je rođen u Denizliju, turskom gradu poznatom po razvijenoj tekstilnoj industriji. Da je dvadeset godina u poslu sa tekstilom, kao i da je oženjen i da ima troje djece, “koja ga gledaju samo tokom praznika”.

“Moj put je manje-više sličan mnogim biznismenima. Počeo sam kao običan radnik, pekao sam zanat i znao sam svoje sposobnosti. Vrlo brzo sam otvorio fabriku u Denizliju gdje sam zapošljavao 200 radnika” – pričao je Arslani za portal Radio Petnjica.

Ostalo je zapisano i da su njegovi počeci vezani za ogromno tursko tržiše ali je, kako je ispričao, brzo uvidio mogućnosti internacionalnog poslovanja, pa je počeo da osvaja tržišta Francuske, Njemačke, Austrije, SAD, Balkana.

“Već dvije godine radim i za UN. Ne mogu reći o kojim konkretno instituciojama se radi jer je ugovorima to zabranjeno ali mogu reći da je riječ o veoma ozbiljnim poslovima” – tvrdio je Arslani.

Ovaj turski biznismen je ispričao da je sa prijateljem iz Izmira obišao Balkan. Rekao je da zna za Balkan sa istorijskog aspekta kao bitan “ali i to da je sada bitan i kao poželjno tržište”.

“Obišli smo sjever Crne Gore, imali smo puno sastanaka, od kojih su neki bili potpuni promašaji, a neki pun pogodak. Tako sam otkrio i Petnjicu kroz lik i djelo ozbiljnog privrednika Mehmeda Adrovića” – kazao je tada Arslani.

Mehmed mu je navodno u tri sata ujutru, kada su se sastali, rekao da “želi da učini nešto za ovaj narod i da vjeruje u uspjeh”.

“Njegove potrebe i ozbiljnost su se poklopile sa mojim razmišljanjem. Tako je sve krenulo” – pričao je Arslan.

 

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NOVO OBEĆANJE O BOLJEM GAZDOVANJU SPORTSKOM INFRASTRUKUROM KOLAŠINA: Država opet najavljuje pomoć  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Najvažniji  objekti kolašinske sportske  infrastrukture  primjer su nebrige i neuspješnih pokušaja Opštine da brine o njima. Ovih dana iz Vlade opet stižu  obećanja o drugačijem  gazdovanju Domom mladih i sportskom halom

 

Sportska hala i Dom mladih u Kolašinu izgrađeni su prije 20 godina, a nijedan od ta dva objekta nije potpuno stavljen u funkciju. Štaviše,  Dom mladih je već deceniju bez ikave namjene i skoro je ruina.  Prema onome što je nedavno, prilikom posjete Kolašinu,  izjavio ministar ekonomskog razvoja Jakov Milatović, slijedi obiman posao rješavanja i pravnih i infrastrukturnih problema.

Oba objekta se nalaze u tzv. Sportskoj zoni i oba su dio premabicioznih višedecenijskih planova o Kolašinu kao centru za pripreme vrhunskih sportista. Zajedničko im je i to što ni posle dvije decenije od kako su izgrađeni,  nemaju upotrebne dozvole. Dom mladih, prema podacima,  Uprave za katastar i državnu imovinu Crne Gore,   ni građevinsku.

Taj turistički objekat radio je  svega nekoliko godina i bio je dat na upravljanje privatniku, odnosno Košarkaškom klubu (KK) Gorštak.  Nakon toga, Opština,  čije tada bio vlasništvo, prepustila ga je vandalima i zubu vremena.  Iz objekta je   ukraden namještaj, električni aprati,  polomljena vrata i prozori, fasada uništena…

Gradnja sportske hale u neposrednoj blizini, počela je u  maju 1996. godine. Bio je to  kapitalni projekat podrške  ekonomskom i turističkom razvoju Kolašina. Stavljena je u funkciju 13. jula 2001. godine, a već deceniju kasnije započela je njena kompletna rekonstrukcija. Izgradnju tog objekta, preko tadašnje Direkcije javnih radova, finansirala je Vlada.  Opština je samo ustupila zemljište.   Iz državnog budžeta izdvojen je novac i za rekonstrukciju, koja je podrazumijevala zamjenu  parketa, grijanje na plin i modernizovane svlačionice. Međutim, sve do sada nije završena fasada. Za rekonstrukciju je potrošeno  više od million eura.

Oba objekta su sada vlasništvo države. Dio  imovine u Sportskoj zoni,  prije nekoliko godina,   Opština  je ustupila državi i tako kompenzovala dio pozamašnog poreskog duga.

U više navrata propali su pokušaji kolašinske lokalne vlasti da halom i Domom mladih  gazduje domaćinski.  Formirano je bilo i preduzeće koje je trebalo da  upravlja tiim objektima i ostalom sportskom infrastrukturom.  Međutim, jedinu korist od njega je imao direktor Srećko Medenica.  On je, tokom 2011.  godine bio direktor JP Sportski centar i za to primao zaradu, a u preduzeću niti je bilo više  zaposlenih niti je poznata čime se bavilo.

Hala je Opštini postala prevelik teret i zbog tuga za utrošenu struju od skoro 200.000 eura.   Nekoliko godina  tom objektu je bila isključena električna energija. Sportisti trenirali uz svjetlost šterika, a prostorije su zagrijavali ložeći peći na drva.

U međuvremenu je država navila formiranje novog preduzeća Centar  za pripreme sportista. Te planove sugrađanima je 2014. godine prenio tadašnji predsjednik Opštine Darko Brajušković.

„Imam uvjeravanja sa državnih adresa i da će smještajni kapaciteti u Domu mladih biti preuređeni i podignuti na veći nivo, daleko uslovniji za boravak. Sve to, računajući i nadavno završeni fudbalski teren i još neke infrastrukturne investicije, omogućiće Kolašinu da postane konkurentno mjesto za pripreme sportista, za šta je klimatski idealan”, saopštio je tada  Brajušković.

Projektom, kako je najvaljivano, trebalo je da bude  biće obuhvaćena pored dva objekta i zemljište od 30.000 matara kvadratnih.  Planovi se nikad nijesu obistinili, pa su i Opština i država još jednom pokazale da nijesu imale  volje da brine o vrijednom dijelu sportske infrastrukture.  U Kolašinu sada opet imaju velika očekivanja od države.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo