Povežite se sa nama

OKO NAS

U KOLAŠINSKIM ŠUMAMA NASTAVLJENA SJEČA GOTOVO ISKORIJENJENOG JAVORA: Džever puni džepove šumokradica

Objavljeno prije

na

javor-Razno-821

Džever, rijetka vrsta javora, gotovo je iskorijenjena iz kolašinskih šuma. Bespoštedna nelegalna sječa, bez kontrole, mnogima je donijela značajnu zaradu, ali i opustošila šume. Iako zvanični podaci iz preduzeća zaduženih za gazdovanje i čuvanje kolašinskih šuma to negiraju, prema onome što se nezvanično može čuti i dalje nije mali broj onih koji dobro zarađuje prodajući tzv. „džever javor”. Kako tvrdi jedan od Kolašinca, koji je dobro unovčio potragu za stablima specifične strukture, sječa tog drveta nije česta kao prije nekoliko godina, ali još se nalaze „kanali” kojima se na desetine kubika otprema na tržišta Evrope, Amerike i Japana. Minulih mjeseci nekoliko nakupaca, navodno, ponovo pokazuje interesovanje za otkup komada javorovog drveta, koja se u svijetu koriste za izradu muzičkih instrumenata i namještaja.

Sagovornik Monitora tvrdi da je na desetine njegovih sugrađana prije desetak godina bilo uključeno u taj posao. Otkup su organizovali nakupci, a malo kome nije bilo poznato kome da se obrati, ukoliko je imao zalihe posječenog drveta. Određeni period , kaže, bilo je zatišje, pa džever nije dobro prolazio, a od početka ljeta porasla je tražnja. Ne zna zbog čega je džever ponovo tražen, ali je svjestan da su sada značajno smanjene mogućnosti za dobru zaradu.

-Prije deset, pa i pet godina to je bila zaista visoka zarada. Postojalo je nekoliko nakupaca, koji su organizovali otkup, pa je na desetine Kolašinaca, ali i onih iz drugih sjevernih opština, na taj način značajno zarađivalo. To, naravno, i dalje traje, ali u manjoj mjeri. Iz dva razloga – mnogo je jača kontrola , ali i zbog toga što su stabla te vrste javora gotovo sva posječena. Prije nekoliko mjeseci više nakupaca opet me pitalo da li imam dževera i za koliko bih mogao spremiti određenu količinu, tvrdi on.

Šumarski stručnjaci tvrde da „džerev javor” nije posebna vrsta tog drveta, već deformacija ili „pozitivna” greška, koju uslovljavaju stanište i uslovi u kojima raste.

– Ta dževerasta struktura javlja se u nižim djelovima stabla planinskog javora , od korijena , pa dva tri metra u visinu. Prodaje se po komadu i „na kubik”. Cijena na evropskom tržištu je po kubiku od 800 eura, pa dalje, u zavisnosti od finoće drveta. Kod nas je ta cijena svakako niža. Mislim da sada potražnja za tom vrstom drveta nije kao ranije. Inače, koristi se za izradu „vratova” gudačkih instrumenata, ali i gitara, kaže inženjer šumarstva Miloš Vojinović.

Cijena kubika na crnom tržištu je 400 do 500 eura, u zavisnosti od kvaliteta.

Po narodnom vjerovanju džever ili rebrasti javor da bi imao specifičnu strukturu, koju uz vertikalno pružanje drvnih vlakana karakteriše i undulatorno (talasasto) u odnosu na pravac rasta, mora rasti na mjestima gdje ga „biju dva vjetra”. Osim ukrasnih karakteristika, džever javor ima i dodatna „akustička svojstva”, a stručnjaci tvrde da struktura njegovih vlakana , kao i veća „gustina” drvne mase omogućava duže trajanje zvuka i bolju rezonancu, zbog čega je vrlo cijenjen kod „graditelja” instrumenata. Međutim, teško da iko dok ne posiječe stablo može prepoznati da li je riječ o dževeru. Zbog toga je tokom minule dvije decenije posječeno na stotine stabala koja nemaju tu „deformaciju”. To je, tvrde u šumarskom preduzećima, neprocjenjiva šteta.

– Ogromna šteta već je napravljena. Ne samo kada je riječ o stablima s tom specifičnom strukturom, već i onima bez te „pozitivne greške”. Ljudi nažalost misle samo na trenutnu korist i zaradu i ne vode računa o pustoši koju iza sebe ostavljaju, kažu šumari.

Da su često i sjekli ili štetili i po deset stabala u potrazi za stablom traženih šara, tvrde i šumokradice. Vještiji, kažu, samo zasijecanjem mogu otkriti džever.

-Rijetko neko može da prepozna bez vađenja ivera koji je javor džever. Kora i list su isti kao kod ostalih. Kada se izvadi iver, po tome koliko su „gusta rebra” vidi se i koju će cijenu postići. Ima nekoliko vrsta i tog drveta, onaj sa „nabijenijim” rebrima je skuplji.

I botaničar Danijel Vincek tvrdi da su zbog potrage za dževerom stradala mnoga stabla. Prema njegovim riječima „deformacija” kod javora je rijetka, ali i teško vidljiva.

– Pošto su vrlo rijetki oni koji prepoznaju koji je javor džever bilo je mnogo sječe i zasijecanja „običnog” javora. To svakako treba sprječavati. Prije nekoliko godina u Nacionalom parku Biogradska gora otkrivena su obilježena stabla te vrste drveta, ali je policija spriječila njihovu sječu, kaže Vincek.

U kolašinskoj policiji tvrde da je trenutno zbog stroge kontrole gotovo iskorijenjena sječa javora. Podsjećaju da je prije nekoliko godina spriječeno nekoliko sječa „markiranih” stabala.

Prepoznavanje i sječa skupog javorovog drveta nije i garancija da će se trud i isplatiti. S obzirom na to da se koristi za izradu „finijih” predmeta, jasno je da se mora pažljivo i skladištiti , to jest obrađivati i sušiti. Vlasnici pilana često nemaju takve uslove ili nemaju dovoljno znanja o tome. I zbog toga je propalo mnogo drveta. Drvopređivači tvrde da je štetovano i mnogo već uskladištene drvne mase. Tako je prije šest godina jedan preduzimač morao da baci destine kubika tog drveta namijenjenog italijanskom tržištu, jer nije bilo dobro pripremljeno za prodaju.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

ŠTA ĆE BITI SA ZAPOSLENIMA MONTENEGROERLAJNSA: Ni na nebu, ni na zemlji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade Crne Gore

 

Nova nacionalna avio-kompanija poletjeće do početka ljeta, najavio je izvršni direktor ToMontenegro Predrag Todorović. Ne zna se gdje će i koliko često ToMontenegro letjeti, na koje aerodrome će slijetati, koliko će imati zaposlenih.

Umjesto toga, član borda nove kompanije Pavle Tripković obavijestio nas je da on i njegove kolege žele raditi besplatno, ukoliko postoji takva zakonska mogućnost. Budu li ipak morali da primaju naknadu, novac će proslijediti u humanitarne svrhe, saopštio je Tripković odluku borda. I obrazložio: „I na ovaj način želimo da se solidarišemo sa radnicima Montenegroerlajnsa (MA)“.

Zgodno zvuči, ali ostaje  strah da se ne potvrdi ona stara – koliko para toliko i muzike. A radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade.

Montenegroerlajns, akcionarsko društvo u većinskom vlasništvu Crne Gore (država posjeduje više od 99,98 odsto akcijskog kapitala) zapošljava oko 350 radnika. Dobar dio njih svakodnevno dolazi na posao. I radi. Neko čuva zgrade, radionice, magacine. Neko posprema prostorije ili kuva kafu. Računovođe spremaju završni račun za 2020. godinu… Dok oni koji trenutno nemaju baš nikakvog posla – letačko osoblje, prije svih – čekaju da im isteknu teško stečene licence.

Svi su posljednju platu (septembarsku) primili 15. oktobra (bez letačkog dodatka koji čini između trećine i polovine mjesečne zarade kabinskog osoblja). Penziono i zdravstveno osiguranje nije im plaćeno od 2017.  Ipak, zaposleni MA ne nalaze se na popisu djelatnosti i kompanija čijim radnicima Vlada pomaže da prežive (i bukvalno) tokom epidemije korone, uplaćujući im mjesečni minimalac od 222 eura. Na njih se ne odnosi ni odluka o privremenoj obustavi otplate kredita za one kojima je plata smanjena više od 10 odsto, pošto zaposlenima u MA nije smanjena platu. Samo je ne primaju već pet mjeseci. I to se ne (do)tiče ni njihovog poslodavca (država, odnosno Vlada), ni stanodavca, ni kreditora (banaka).

Avioni MA ne lete od 25. decembra prošle godine, nakon što je postala izvjesna opasnost da neki od njih bude zaplijenjen zbog  dugova.  Dva dana ranije iz nove Vlade je saopšteno da je kompanija osuđena na propast, pošto ne postoji zakonska mogućnost da se nastavi neophodna finansijska pomoć države. Do najavljenog stečaja još nije došlo, iako je račun MA  blokiran za iznos od blizu 20 miliona eura.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ISPOVIJESTI IZ PORODILIŠTA: U porođajnim mukama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok su društvene mreže preplavljene ispovijestima porodilja koje najviše boli nehuman odnos medicinskog osoblja, u bolnicama žalbi skoro da i nema. Monitor je posjetio Kliniku za ginekologiju u KCCG, u kojoj je tokom prošle godine zabilježena samo jedna žalba na neljubaznost zdravstvenog radnika

 

„Imala sam rizičnu trudnoću i bilo je neophodno da budem prebačena u Klinički centar Crne Gore. Prevoz je bio loš i neuslovan. Vozila sam se starim kolima i potrebno je bilo da ležim i budem mirna u vozilu ali su kola bila stara. Kada sam stigla, porođaj je obavljen dobro, ali tretmanom kasnije nisam bila zadovoljna. Vidjela se razlika u odnosima prema različitim pacijentima”, priča za Monitor svoje iskustvo jedna Bjelopoljka.

Ispovjestima porodilja posljednjih nedjelje preplavljene su društvene mreže. „Oblači se da ti ne napravim treće!“; „Što si stisla noge, hoćeš da ti dođe Bred Pit pa da raširiš?“; „Au, ti kao da si stajala pored puta“; „Što kukaš, nijesi kukala dok si ga pravila“; „Spolja tako lijepa, a iznutra tako kvarna“… neki su od 300 komentara koje su primile administratorice Fejsbuk profila Vala, Ljeposava.

Ministarka zdravlja Jelena Borovinić-Bojović nedavno je odgovorila na pismo grupe građana koji su na društvenim mrežama podijelili svoja iskustva u oblasti ginekologije: „Iskustva u ginekologiji su užasavajuća, učinićemo sve da građankama obezbijedimo najoptimalnije uslove”, obećala je ministarka.

Na ova iskustva, pored ministarke, reagovala je i direktorka Kliničkog Centra Crne Gore Ljiljana Radulović. Najavili su da će na Klinici za ginekologiju i akušerstvo angažovati kliničkog psihologa i uputiti pacijente da se za neprimjereno postupanje medicinskog osoblja prijave zaštitniku prava pacijenata KCCG.

U petak smo posjetili Kliniku za ginekologiju i akušerstvo. Priatno smo izenađeni onim što smo zatekli – novom opremom, uslovima i higijenom.  Direktorica Klinike za ginekologiju i akušerstvo Vesna Čolaković za Monitor je objasnila da je taj dio KCCG renoviran od aprila do avgusta 2020. godine.

Zaštitnica prava pacijenata Alma Mutapšić nije krila iznenađenje iskustvima koja se ovih dana mogu pročitati na internetu. Kaže da ona objašnjava pacijentima da imaju pravo na prigovor. Čak i anonimno, ali  primjedbi skoro da nema.

Mutapšić za Monitor objašnjava da na svakoj klinici u sklopu KCCG obavljaju dobrovoljna i anonimna anketiranja koja sadrže pitanja koja se odnose na dužinu čekanja prijema u bolnici, informisanost o zdravstvenom stanju, informisanost o načinu i mogućnostima liječenja, odnosu ljekara i medicinskih sestara. U toku 2020. godine, od 7.851 pacijenta koji je primljen na Klinici za ginekologiju i akušerstvo, anketirano je 2.582. Žalilo se samo 92 pacijenta a samo jedna od njih se odnosila na neljubaznost zdravstvenih radnika.

U najnovijem izvještaju obrađenom u februaru, u koji je Monitor imao uvid, od 314 ispitanika samo troje su iskazale kritiku: primjedba na neudobnost ležaja, na neukusnu hranu i primjedba na nehigijenske uslove toaleta.

Jovana PETRIČEVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PODSTANARSTVO U CRNOJ GORI: Na rubu    

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori ne postoji registar podstanara. Zbog toga, subvencije koje daje država nemaju smisla niti mnogo efekta, a podstanari su prisiljeni da uglavnom iznajmljuju stanove bez ugovora. Dosadašnja stambena politika ne haje za ko zna koliko ljudi koji u strahu dočekuju jutro – hoće li biti izbačeni na ulicu ili od čega će platiti kiriju

 

„Od podstanarstva je teži samo zatvor, a o tome niko ne govori”, kaže jedan od članova NVO Udruženje podstanara Crne Gore – Moj Dom, novog udruženja, i jedinog te vrste u Crnoj Gori. Za svega par dana priključio mu se veliki broj članova.

,,Dvadeset dvije godine sam podstanar i 15 puta sam se selio. Država ne zna koliko ima podstanara, nema evidencije. Pokušano je da se 2014. godine situacija riješi Zakonom o sprečavanju nelegalnog poslovanja, ali – bezuspješno. Tada je izračunato da država, godišnje, na obračun srednje vrijednosti od samo 150 eura za stanarinu, gubi 3,5 miliona eura. Uglavnom je sve bez ugovora, a tako su svi na gubitku”, kaže za Monitor osnivač udruženja Dragan Živković.

Prema riječima Živkovića, hitno treba uspostaviti registar podstanara u Crnoj Gori. „On mora postojati. Mora se znati ko su podstanari u ovoj državi, jer jedino tako ona može prepoznati najugroženiju grupu i direktno joj pomoći. Samo na taj način će subvencije imati smisla i znatno više efekta. To je jedan od najprečih zadataka našeg udruženja. Nadamo se da ćemo naići na razumijevanje državnih organa. Do tada, držimo se koliko možemo i umijemo”.

„Podstanar sam sa suprugom u Herceg Novom 26 godina. Imamo dvoje djece. Radim u Ministarstvu unutrašnjih poslova. Dva puta su me odbijali kada sam konkurisao za projekat za stanove Hiljadu plus, iako sam ispunjavao sve uslove. Ne može da me zapadne stan od 45 metara kvadratnih po cijeni od hiljadu eura, i to još da ga vraćam dok sam živ. U međuvremenu, supruga je oboljela od karcinoma. Nemam riječi da opišem šta me snašlo i kakve se sve namještaljke čine pri dodjeli stanova po tom projektu”, iskustvo je još jednog od članova Udruženja Moj Dom.

Posljednji dostupni podaci o broju podstanara u Crnoj Gori su iz Popisa stanovništva, domaćinstava i stanova iz 2011. godine, rečeno je Monitoru iz Uprave za statistiku Monstat. Prema tim podacima, u Crnoj Gori ima 192.242 domaćinstava. Prosječno ima tri člana. Od ukupnog broja domaćinstava, 78,2 odsto ili 150.288 su vlasnici ili suvlasnici stana u kome žive, dok kod roditelja, djece ili drugih rođaka stanuje 5,7 odsto ili 10.980.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo