Povežite se sa nama

MONITORING

OSAM MILIONA DUGA ZA KONCESIJE NA ŠUME: Kum ispred svih

Objavljeno prije

na

Vlada je prošle sedmice usvojila Izvještaj o radu Uprave za šume za 2016. Iz tog se dokumenta jasno vidi da se nastavlja sve ono što u upravljanju šumama godinama ne valja: većina koncesionara ne plaća redovno naknade za sječu, šume se ne održavaju kako bi trebalo, za zaštitu od biljnih štetočina troši se malo novca, borba protiv požara uspješna je samo kad ima sreće pa oni i ne izbiju.

Prema knjigovodstvenoj evidenciji Uprava za šume je utvrdila da su ukupne obaveze svih koncesionara i pravnih lica po osnovu zaključenih ugovora o prodaji drveta u dubećem stanju, 31. decembra prošle godine iznosila 8.041.848 eura. I 17 centi.

Objašnjeno je da se taj dug odnosi na potraživanja koja datiraju još iz vremena funkcionisanja akcionarskih društava, koja su kasnije bila predmet likvidacije ili privatizacije kao što su AD Gornji Ibar Rožaje, DOO Vektra Jakić i slično. ,,Činjenica je da je dug u gore pomenutom iznosu evidentiran kod Uprave javnih prihoda i smatramo da ovo pitanje treba ozbiljno analizirati, potruditi se da se naplate potraživanja u svim predmetima u kojima je to moguće, a ona koja su nenaplativa, otpisati na zakonom dozvoljen način, kako bismo imali realno stanje istih”, smatraju u Upravi za šume. Nijesu objasnili šta ih sprečava da sami, makar ugrubo, izračunaju koji dio tog duga se odnosi na postojeće, a koji na firme koje više ne postoje.

Dug ,,poslovnih partnera” najveći je, očekivano, u opštini Pljevlja –

4.272.151 euro, slijede Rožaje sa 1.082.238. U ostalim opštinama dug je znatno manji – Nikšić 481.257, Kolašin 411.473, Podgorica 354.317, Žabljak 350.918, Plužine 333.174, Berane 286.152, Plav 268.460, Bijelo Polje 190.228, Andrijevica 9.460, Mojkovac 2.015 eura

Najveći gubitnici u ovom poslu su opštine jer se novac od naknade za dobijanje koncesija dijeli prema propisima tako da 70 odsto pripada lokalnim upravama, a 30 odsto državnom budžetu.

I kada je riječ o dugovima za prošlu godinu najgore su prošla Pljevlja. Od duga vrijednog 1.207.483 eura, plaćeno je 356.488. U Bijelom Polju zaduženje je iznosilo 560.929, plaćeno je 186.162 eura. U Rožajama je umjesto 885.984, plaćeno 627.406 eura. U Podgorici dug iznosi 154.169, u Mojkovcu 120.700, u Plavu 39.858 eura. Nije plaćeno ništa.

Razne se zanimljivosti mogu uočiti čitanjem Izvještaja. Ukupan dug za ugovorenu količinu drveta tokom 2016. na osnovu dugoročnih ugovora iznosio je 2.662.230 eura. Plaćeno je 1.255.380, neplaćeno 1.406 850 eura.

Kod jednogodišnjih ugovora situacija je bitno drugačija. Zaduženja su iznosila 1.969.920, naplaćeno je 2.757.953 eura. Upava je objasnila da nesklad u ciframa potiče otud što su platili ,,prethodne obaveze”. Pošto se Uprava za šume nije potrudila da prikaže šta je ko platio od ranijih dugova, a šta od tekućih, nije se lako snaći u ciframa koje su predočili javnosti.

Ipak, stvar je manje-više jasna: ljudima koji imaju jednogodišnje ugovore država može da priprijeti time da će, ako ne plate dugove, naredne godine ostati bez prava da sijeku drvo. Drugo su strateški partneri. Oni mogu šta hoće.

Ubjedljivo najviše drveta posjeklo je DOO Vektra Jakić biznismena Dragana Brkovića u Pljevljima. Tokom prošle godine ,,ugovorena bruto drvna masa” bila je 86.930 kubika. Za to su trebali da plate 888.808 eura. Posjekli su 41 odsto, odnosno 35.639 kubika, platili nijesu ništa.

U maju će se navršiti deset godina odkad je Vlada dala saglasnost za potpisivanje ugovora između Uprave za šume i kompanije Vektra Jakić DOO Pljevlja o davanju prava na korišćenje šuma u državnoj svojini i ustupanje poslova uzgoja šuma, izgradnje i održavanja šumskih saobraćajnica i poslova zaštite šuma u PJ Pljevlja na 30 godina. Prema tom ugovoru, koncesionar je dobio pravo na sječu 140.000 kubika godišnje. Iako javnosti nije poznato kako je došlo do smanjenja ugovrene sječe, na neki način je dobro barem to što ne sijeku koliko bi mogli.

Nikakvo iznenađenje, zbog prilika u kojima se živi u ovoj državi, ne bi bilo da su i odredbe prvobitnog ugovora u međuvremenu ispod žita izmijenjene, ali u njemu piše da država ima pravo da traži raskidanje ugovora sa koncesionarom ,,ukoliko koncesionar ne plati dvije uzastopne mjesečne rate koncesione naknade ili ako ukupno ne plati tri mjesečne rate koncesione naknade tokom jedne kalendarske godine”. Ne važi, jer kum nije dugme.

Još jedan razlog za raskid ugovora, kako je zapisano, jeste ,,bitna povreda” poslova koji se odnose na uzgoj i zaštitu šuma. U zaštitu šuma spada i zaštita od požara. O tome u ovogodišnjem Izvještaju Uprave za šume piše: ,,Koncesionar Vektra Jakić iz Pljevalja ima obavezu organizovanja zaštite šuma od požara. Dosadašnja iskustva pokazuju da koncesionar Vektra Jakić nije u potpunosti kadrovski ni tehnički osposobljen da izvršava navedene poslove, naročito kada je obim požara ogroman, kao tokom 2012”. U drugim godinama požari su , srećom, bili manji.

Nikad niko da se zna nije razmotrio mogućnost raskida ugovora sa Vektrom Jakić. Umjesto toga, iznova i iznova Brković obećava razna čudesa koja samo što se nijesu desila. Posljednja velika parada bila je uzimanje para iz kredita Abu Dabi razvojnog fonda. ,,U jednom od najmodernijih pogona za proizvodnju peleta u regionu radi 30 novoupošljenih radnika koji su tokom prethodnih mjeseci prošli obuku od strane predstavnika proizvođača opreme. Da je investicija realizovana iz kredita Abu Dabi razvojnog fonda realizivana po planu i da daje očekivane efekte, uvjerio se tokom posjete fabrici potpredsjednik Vlade Crne Gore Petar Ivanović”, brujali su mediji. Pelet se, tamo gdje su stvari uređene, pravi od piljevine koja ostaje kad se od drveta napravi nešto. Vektra Jakić je zasad osvojila proizvodnju drvne građe. Premda, mora se priznati, kad naglas sanjaju, izgledaju fascinantno.

Ni drugi poslovi oko šuma ne cvjetaju. Uprava u Izvještaju priznaje da je ,,zabrinjavajuće” što se, nekoliko godina unazad, obezbjeđuju samo sredstva za obnovu šuma, dok se druge vrste potrebnih radova zbog nedostatka novca u potpunosti zapostavljaju. Šumu treba njegovati.

Za zaštitu šuma od biljnih bolesti i štetočina tokom 2016. potrošeno je ukupno 7.875 eura. Taj podatak govori sam za sebe.

Preko trideset hiljada kubika označeno je kao ,,sanitar”, drvo koje je trebalo posjeći. Nije posječeno ništa.

,,Nesumnjivo je da najviše štete u šumama nastaje kao posljedica požara, a nakon toga štete koje nastaju kao posljedica nerealizacije planskih dokumenata. Ukoliko se ne vodi računa o mjerama koje zaštita preporučuje – pretjerano prosvetljavanje sastojina, neodgovarajuća obnova, uklanjanje stabala koja nisu iskoristila svoj proizvodni potencijal, zanemarivanje stabala budućnosti, ne vođenje računa o stabilnosti sastojina, zdravstvenom stanju i vitalnosti – neminovne su greške, koje vode u šumsko-uzgojne neuspjehe sa posljedicama populaciono-ekološke degradacije. Ove posljedice, kao i posljedice kod šteta od požara, ne mogu se sanirati za nekoliko decenija. Mogu se izbjeći samo održivim gazdovanjem šumama u skladu sa planski propisanim dokumentima”, piše u Izvještaju Uprave za šume.

Pošto održivog gazdovanja nema, ostaje nam da brojimo decenije tokom kojih posljedice neće moći da budu sanirane.

Miloš BAKIĆ

Komentari

Izdvojeno

ULOGA MILA ĐUKANOVIĆA U PROPASTI PRIMORKE: Potpisao bankarske garancije još neosnovanoj firmi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U martu 2019. godine Viši sud u Podgorici je potvrdio znatno reduciranu optužnicu SDT u predmetu Primorka Bar protiv šestočlane grupe koja se tereti za „zloupotrebu poslovanja u privredi, čime su oštetili budžet za 6,6 miliona eura“. Suđenje je počelo skoro godinu kasnije ali zbog pandemije nije održano gotovo nijedno ročište. U Naredbi za sprovođenje istrage je prvobitno bilo osumnjičeno 15 osoba

 

Pred kraj 2021. godine javnost je zapanjila sedmosatna drama i prijetnja Edina Begzića da će aktivirati eksploziv ispred poslovnice Nove ljubljanske banke (NLB) u Baru zbog tvrdnji da je banka ukrala novac radnicima nekadašnje Primorke DOO Bar, među kojima su bili i njegovi roditelji. Drama je okončana nakon što je Begzić u telefonskom razgovoru sa potpredsjednikom Vlade Dritanom Abazovićem iznio slučaj svojih roditelja i ostalih zaposlenih u nekadašnjoh barskoj firmi. Ispostavilo se da Begzić nije imao pravi eksploziv i oružje kojim je prijetio u ranije snimljenoj video poruci gdje je optužio „lopovsku banku da je uz pomoć države i njenih institucija (za vrijeme DPS-a) ukrala pare od poštenog i jadnog naroda i radnika firme Primorka iz Bara davne 2010. godine.“

Abazović je nakon tri dana, kao što je obećao Begziću, primio u svoj kabinet delegaciju bivših radnika i izjavio da su zahtjevi radnika „maksimalno opravdani i da imaju realne zahtjeve“. Obećao je i da će urgirati da tužilaštvo djeluje uz nadu da „neko novo Tužilaštvo neće čekati da zastari predmet i da će procesuirati sve one koji su učestvovali u očiglednim koruptivnim radnjama u slučaju privatizacije Primorke“.

Još u martu 2019. godine Viši sud u Podgorici je potvrdio znatno reduciranu optužnicu Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) u predmetu Primorka Bar protiv šestočlane grupe koja se tereti za „zloupotrebu poslovanja u privredi, čime su oštetili budžet za 6,6 miliona eura“. Optuženi su vlasnik firme Krisma Nebojša Bošković, koji je privatizovao Primorku, bivši direktor NLB Črtomir Mesarič, Biljana Bošković, predsjednik odbora direktora Primorke Svetozar Marković, direktor Melgonia-Primorke Vinko Marović i direktor Krisma motorsa Milenko Marković. Suđenje je počelo skoro godinu kasnije a zbog pandemije nije održano gotovo nijedno ročište. U Naredbi za sprovođenje istrage je prvobitno bilo osumnjičeno čak 15 osoba da su direktno oštetile budžet za 4 miliona i da su nezakonito prisvojile državnu imovinu vrijednu 15 miliona eura.

Mnogi optužuju Specijalno tužilaštvo da je tokom izviđaja i istrage pažljivo zaobišlo sve one koji su direktno povezani sa tadašnjim premijerom Milom Đukanovićem.

Još je 2014. godine opozicioni poslanik Mladen Bojanić (sadašnji ministar kapitalnih investicija) optužio  je Đukanovića u Skupštini da stoji iza davanja propalih državnih garancija sumnjivoj firmi sa Kipra, iza koje stoje sumnjive osobe od ranije poznate po uvođenju drugih firmi u stečaj.

Bojanić je pokazao dokumenta da je Melgonia-Primorka DOO Bar dobila bankarsku garanciju 1. aprila 2010. godine Vlade Crne Gore u iznosu od 4 miliona eura za ukupni kredit od 14,4 miliona eura koji je odobrila NLB Montenegro banka AD Podgorica. Garancija Vlade koja je iznosila 27,8 odsto ukupnog kredita odobrenog od NLB je bila naplativa na prvi poziv i bez prava protesta. Vlada nije obezbijedila nikakve kontragarancije od „investitora“ da zaštiti novac poreskih obveznika u slučaju nepovoljnog razvoja događaja.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štapanom izdanju Monitora od petka 14. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SMJENA MILENE POPOVIĆ – SAMARDŽIĆ: Kritika i kazna

Objavljeno prije

na

Objavio:

Epidemiološkinja je smijenjena jer je, kao i za vrijeme prošle vlasti, nastavila da kritikuje ono što je za kritiku. Kompromis sa koronom pred Novu nazvala je polumjerama. Ministarka ove nedjelje kaže da su takve ,,mjere” dale pozitivne rezultate. U praksi imamo rekordan broj oboljelih

 

Dok novi soj korona virusa prouzrokuje rekordna oboljenja, zdravstvenim vlastima je sve više stalo do toga da se javnosti pokažu kao bezgrešni.

,,Potpuno je evidento da su mjere koje smo imali pred Novu godinu dale odgovarajuće pozitivne rezultate”, kazala je, ove srijede, ministarka zdravlja Jelena Borovinić – Bojović.

Podsjetimo, pred Novu je napravljen kompromis pa nije ispoštovan zahtjev stuke – Instituta za javno zdravlje da se zatvore ugostiteljski objekti i zabrane sva okupljanja. To je pravdano time da i pored očekivanog cunamija omikrona mora nešto da se zaradi.

Kao i mnogo puta do sada, bez dlake na jeziku, o tome da se radi o polumjerama javno je progovorila Milena Popović – Samardžić. Upozorila je i na scenario kojem sada pristustvojemo: svaki dan rekordni broj zaraženih.

,,U Crnoj Gori postoje dva paralelna svijeta – jedan je u bolnicama a drugi u Vladinom savjetu koji prekraja mjere. Ako to rade, a da ne dođu u bolnice i da vide kako to izgleda”, istakla je Popović – Samardžić.

To iskakanje iz sveopšte samohvale zdravstvenih vlasti, izgleda  je morala da plati. Početkom godine smijenjena je sa mjesta načelnice Odjeljenja za imunoprofilaksu, pripremu i kontrolu putnika u međunarodnom saobraćaju u Institutu za javno zdravlje. Utješno, ostala je da radi kao epidemiološkinja u Institutu. Odluku je donio direktor IJZ Igor Galić.

Smjena je uslijedila nakon što je portal CdM pisao da je doktorka Doma zdravlja Budva radila sa pacijentima uprkos tome što je kovid pozitivna, a to je odobrila Popović – Samardžić. 

Ona je objasnila da izolaciju uvodi i prekida sanitarni inspektor na preporuku epidemiologa nadležnog za zdravstvenu ustanovu, ali i da ona sanitarnom inspektoru nije uputila zahtjev za prekid izolacije koleginice te da to ne spada u njenu nadležnost.

Popović za Monitor kaže da je predložila da se inovira zastarjeli protokol za pacijente inficirane omikron sojem virusa, a po uzoru na protokol Centra za zarazne bolesti SAD-a, prema kome se vrijeme izolacije smanjuje na 5 dana, uz obavezno nošenje maske narednih 5 dana. Istakla je da koleginica koja je radila isključivo sa kovid pozitivnim pacijentima, osmoga dana od svog inficiranja, bez ijednog simptoma bolesti i sa tri primljene doze vakcine, nije mogla predstavljati epidemiološki rizik ni po sebe ni po već inficirane pacijente.

Navodi, Popović – Samardžić i da su Francuska, Kanada, SAD i još neke zemlje napravile izuzetak od pravila izolacije za medicinsko osoblje koje nema ili ima blaže simptome. Ta vanredna mjera ima za cilj da ublaži nedostatak osoblja u bolnicama i drugim medicinskim ustanovama izazvan dosad neviđenim rasplamsavanjem epidemije.

I u Crnoj Gori je od ove srijede samoizolacija skraćena sa deset na sedam dana.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štapanom izdanju Monitora od petka 14. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SELEKTIVNA REAKCIJA AGENCIJE ZA ELEKTRONSKE MEDIJE: „Kabal“ diraju samo kada odgovara politici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Predstavnici AEM-a dugo su govorili da nemaju velike nadležnosti da reaguju prema televizijama koje crnogorski građani gledaju posredstvom kablovskih operatera, ali skorašnje promptne reakcije pokazuju da mogu – ukoliko hoće ili ako nekome tako odgovara

 

Otkad se u crnogorskim domovima rasprostranila upotreba kablovskih televizija, građani sve više uživaju u stranim zabavnim TV programima. Najviše u emisijama koje se proizvode u Srbiji. A baš preko takvih programa sve se češće  plasira seksistički sadržaj i govor mržnje upakovan u smijeh i zabavu.

Sve je kulminiralo rijaliti programima. S druge strane, pojavile su se emisije koje se gledaocima predstavljaju kao informativni program, ali se kroz njih crtaju mete različitim „izdajnicima“ određenih ideologija, politika i nacija. Pritom se brutalno vrijeđaju pojedinci i širi govor mržnje prema određenim skupinama ljudi, koje vežu ista uvjerenja ili pripadnost.

Agencija za elektronske medije (AEM) kod nas je nadležna za poštovanje programskih standarda i principa, koju u našim zakonima i podzakonskim aktima zabranjuju „podsticanje na mržnju, netrpeljivost i diskriminaciju“. Agencija ima nadležnost da reaguje prema svim televizijama koje svoj program emituju u Crnoj Gori posredstvom nacionalnih frekvencija ili kablovskih operatera.

Njihova valjana reakcija dugo je izostajala. Tek povremeno su sankcionisane televizije sa nacionalnom frekvencijom kod kojih bi uočili kršenje programskih principa. Ubjedljivo najviše prigovora imala je televizija Pink, koja je nacionalnu frekvenciju imala i u Crnoj Gori. Kažnjavana je uglavnom nakon prigovora pojedinaca koji su vrijeđani i blaćeni u tzv. informativnim programima ove televizije. Pink je u većini slučajeva sankcionisan samo opomenom.

Agencija je imala još ležerniji pristup kada je riječ o programima koji emituju kablovske televizije. Tadašnji čelnici AEM-a pravdali su se kako zakoni daju više slobode „kablovskim televizijama“. Dok su pojedini članovi Savjeta AEM-a objašnjavali kako Agencija ne smije izigravati cenzora.

„Kada govorimo o kablu, to je obilje slobodnih programa koji su pod nadzorom Agencije ali uz nešto što se zove slobodni segmenti njihovog izbora od strane kablovskih operatora. To, međutim, ne znači beskrajnu slobodu i to znači da u određenim momentima regulator može da ukaže na problematične sadržaje i da od kablovskih operatora traži njihovo skidanje sa programskih kataloga“, govorio je  bivši direktor Agencije Abaz Džafić.

Međutim, u par navrata je regulatorna institucija ipak reagovala. Posljednji put  prije nekoliko dana kada je na pola godine sa crnogorskih kablovskih televizija skinut dio programske šeme srbijanske televizije Happy. To je bio drugi put da AEM reaguje „u kablu“.

Osuđeni ratni zločinac i dokazani huškač Vojislav Šešelj u jutarnjem programu sankcionisane televizije iznio je niz mizoginih uvreda na račun Cetinja i Cetinjanki. Šovinizmu ratnog zločinca pridružio se voditelj, ujedno i glavni urednik TV Happy Milomir Marić. Prethodno je AEM privremeno zabranio emitovanje programa TV Pink i TV Happy zbog anticrnogorske propagande uoči lokalnih izbora u Nikšiću.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štapanom izdanju Monitora od petka 14. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo