Protiv sekretara Sekretarijata za ruralni i održivi razvoj Opštine Bijelo Polje Armina Sijarića i službenice Danijele Lazarević, osnovno tužilaštvo podnijelo  je optužni predlog sudu u Bijelom Polju. Oni se sumnjiče da su zloupotrijebili službeni položaj u slučaju projekta eksploatacije tehničko-građevinskog kamena na lokaciji Poda. Koncesiju za to ležište dobila je  firma „Imperijal“ iz Bijelog Polja, čiji je vlasnik Vojislav Smolović, brat predsjednika Opštine

Optužnim predlogom Osnovnog državnog tužilaštva (ODT) u Bijelom Polju protiv dvoje službenika lokalne uprave, u sudsku fazu ušao je višegodišnji spor između mještana više bjelopoljskih sela i Opštine. Spor se  vodi oko planiranog kamenoloma na lokaciji Poda.

Protiv sekretara Sekretarijata za ruralni i održivi razvoj Opštine Bijelo Polje Armina Sijarića i službenice Danijele Lazarević, Osnovno državno tužilaštvo (ODT) u Bijelom Polju podnijelo je optužni predlog Osnovnom sudu u Bijelom Polju. Dvoje službenika lokalne uprave sumnjiče se da su zloupotrijebili službeni položaj u slučaju projekta eksploatacije tehničko-građevinskog kamena na lokaciji Poda. Koncesiju za to ležište dobila je  firma „Imperijal“ iz Bijelog Polja, čiji je vlasnik Vojislav Smolović, brat predsjednika Opštine Petra Smolovića.

Prema navodima iz optužnog predloga, osumnjičeni su u periodu od 26. februara do 12. jula 2024. godine, u namjeri da pribave korist privrednom društvu „Imperijal“, prekoračili granice svojih službenih ovlašćenja i bez zakonskog osnova sproveli postupak procjene uticaja na životnu sredinu, iako je za takve postupke nadležna Agencija za zaštitu životne sredine. Time su, kako se navodi, nanijeli štetu i teže povrijedili prava građana Mjesne zajednice (MZ)Lozna.

Cijeli slučaj počeo je 1. decembra 2020. godine, kada je „Imperijal“ zaključio ugovor o koncesiji za eksploataciju tehničko-građevinskog kamena na ležištu Poda sa tadašnjim Ministarstvom ekonomije. Ugovor je potpisan u vrijeme tehničke Vlade, a njime je kompaniji dato pravo eksploatacije na površini od 23,42 hektara. Prethodne administrativne poslove u dijelu lokalne uprave vodio je Sekretarijat za ruralni i održivi razvoj Opštine Bijelo Polje.

Mještani više bjelopoljskih sela već dugo tvrde, a to su poručivali i sa više protesta, da nijesu adekvatno uključeni u postupak i da su za projekat saznali naknadno. Tokom javnih rasprava, kako navode, proces nije bio transparentan, a primjedbe lokalne zajednice nijesu uzete u obzir.

„Poziv za javnu raspravu i tribinu o elaboratu o procjeni uticaja na životnu sredinu dostavljen je Mjesnoj zajednici na dan održavanja, odnosno dva sata nakon početka. Na taj način Opština Bijelo Polje je onemogućila zainteresovanu javnost – mještane da iznesu primjedbe na Elaborat i da zahtijevaju određena pojašnjenja od stručnjaka“, pisalo je u jednom od saopštenja mještana.

Nezadovoljstvo mještana Srđevca, Poda, Bioče i Lozne tokom 2023. godine preraslo je u proteste i blokade, uz tvrdnje da bi otvaranje kamenoloma ugrozilo egzistenciju lokalnog stanovništva, poljoprivrednu proizvodnju i izvorišta vode. Mještani su objašnjavali da je najbliža kuća oko 100 metara udaljena od kamenoloma, a ne kako piše u Elaboratu oko 300 metara. Podsjećali su nadležne da je riječ o području na kojem živi više od 2.000 stanovnika koji se pretežno bave poljoprivredom, te da bi projekat doveo do iseljavanja i gubitka egzistencije.

„Otvaranje kamenoloma bi povrijedilo pravo na privatni i porodični život, mnogima će biti ugrožena egzistencija i krenuće iseljavanje. Biće nam ugroženo pravo na zdravu, pitku vodu“, poručivano je sa protesta.

Sve to vrijeme iz kompanije „Imperijal“ odbacivali su optužbe  mještana, tvrdeći da su svi postupci sprovedeni u skladu sa zakonom i da projekat nema negativan uticaj na životnu sredinu kakav se opisuje u javnosti. Iz kompanije su saopštavali  da „na koncesionom području nema kuća, voda ili izvora koje pominju mještani“.

Slučaj je stigao pred pravosuđe nakon što su iz MZ i NVO Euromost podnijeli krivičnu prijavu ODT u Bijelom Polju, koje formira predmet i pokreće izviđaj. Sijarić i Lazarević su saslušani u svojstvu osumnjičenih i tada su tvrdili da su postupali zakonito i u skladu sa nadležnostima. U međuvremenu, Agencija za sprečavanje korupcije utvrdila je nepravilnosti u formiranju Komisije za ocjenu Elaborata o procjeni uticaja na životnu sredinu. Kako su objasnili, dio članova nije ispunjavao zakonom propisane uslove stručnosti i iskustva. To, ocijenili su iz Agencije,  dovodi u pitanje validnost sprovedenog postupka.

„Analizom dokumentacije koju je Sekretarijat dostavio Agenciji utvrđeno je da ne postoje dokazi o ispunjenju uslova za članstvo u Komisiji za tri člana Komisije… Zbog toga što određeni članovi Komisije nijesu ispunjavali uslove, otvara se prostor za sumnju u validnost ocjene Elaborata“,  piše u nalazu Agencije.

NVO Euromost podizanje optužnog predloga ocjenjuje kao važan korak “u borbi protiv ekološkog kriminala” i kažu  očekuju  dalje postupke u sličnim predmetima. Tvrde da su osumnjičeni službenici lokalne uprave „na isti način izdali rješenje o uticaju na životnu sredinu kompanijama DOO ‘Bemaks’ iz Podgorice za kamenolom Bioče i ‘Konstruktor’ iz Bijelog Polja za kamenolom Zminac, gdje opština Bijelo Polje nije bila nadležna za vođenje postupka, već Agencija za zaštitu životne sredine“.

„Očekujemo da će nadležna tužilaštva u Crnoj Gori podići optužnice i protiv lica u Zavodu za geološka istraživanja, koja su izdala tim firmama rješenja na osnovu nezakonitih rješenja Sekretarijata za ruralni i održivi razvoj Opštine Bijelo Polje. Naša organizacija je zatražila od Ministarstva energetike i rudarstva da naloži inspektorima za rudarstvo da zaustave radove kompanijama Bemaks i Konstruktor na Bioči i Zmincu kod Bijelog Polja, i da se pokrenu novi postupci kod Agencije za životnu sredinu uz učešće svih građana“, kažu u bjelopoljskoj NVO.

Iz Opštine Bijelo Polje tvrde, pak,  da su o optužnom predlogu saznali iz medija i da nijesu dobili zvanično obavještenje tokom postupka. Objašnjavaju i da je sudski vještak u predmetu utvrdio da je postupak procjene uticaja na životnu sredinu bio u nadležnosti lokalne uprave, a ne Agencije za zaštitu životne sredine, te da je procedura sprovedena zakonito.

„Sudski vještak, kojeg je angažovalo upravo bjelopoljsko tužilaštvo, u svom zvaničnom nalazu dao je za pravo Opštini. Sudski vještak je jasno i nedvosmisleno utvrdio da se postupak procjene uticaja na životnu sredinu u konkretnom slučaju sprovodi kod organa lokalne uprave, što je upravo ovaj Sekretarijat, a ne Agencija. Nakon detaljnog pregleda dokumentacije, vještak je eksplicitno konstatovao da je u potpunosti ispoštovana zakonska procedura“, tvrde u Opštini.

Ministarstvo rudarstva i Opština Bijelo Polje su, prema zaključku Zaštitnika ljudskih prava i sloboda, krajem januara ove godine povrijedili pravo građana na zdravu životnu sredinu i pravila javnog učešća u postupku dodjele koncesije za kamenolom na lokalitetu „Poda“. Ombudsman je utvrdio da lokalna zajednica MZ Lozna nije bila pravovremeno i adekvatno informisana o planiranoj eksploataciji, zbog čega su mještani za projekat saznali tek kada su mašine već izašle na teren. Postupak je ocijenjen kao netransparentan, jer građanima nije omogućeno da učestvuju u odlučivanju o projektu koji direktno utiče na njihov životni prostor.

                                                                                Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Nakon slučajeva betoniranja na Slovenskoj plaži, ostrvu Sv. Nikola, uništavanja Kamenova, koji su zabrinuli javnost, najnoviji skandal devastacije obale dolazi sa plaže Galija. Slike bagera i miksera na obali, na početku turističke sezone šokirale su građane. Najnoviji radovi na Galiji samo su nastavak katastrofalne urbanizacije započete prošle godine. Na Galiji su lani, uoči sezone, izvedeni radovi koji su iz korijena promijenili pejzaž tog dijela budvanske rivijere

Postoje države koje svoje najvrednije prirodne resurse čuvaju kao nacionalno blago i postoje one koje ih posmatraju kako nestaju. Crna Gora sve više liči na ove druge, bar kada je morsko dobro u pitanju. Na ljepoti Crnogorskog primorja izgrađena je čitava turistička industrija od koje žive građani, lokalne samouprave i puni se državni budžet. Zato bi zaštita obale morala biti pitanje od najvišeg državnog interesa. Nije tako. Iz mjeseca u mjesec svjedočimo bezobzirnom betoniranju prirodnih plaža, uvala, ostrva. Betonira se, gradi, nasipa ili mijenja prirodna konfiguracija prostora dok država ćuti a počinitelji, zakupci djelova obale, ostaju izvan domašaja zakona.

Nakon slučajeva betoniranja na Slovenskoj plaži, ostrvu Sv. Nikola, uništavanja Kamenova, koji su zabrinuli javnost, najnoviji skandal devastacije obale dolazi sa plaže Galija. Slike bagera i miksera na obali, na početku turističke sezone šokirale su građane.

Najnoviji radovi na Galiji, nastavak su  katastrofalne urbanizacije započete prošle godine. Na Galiji su lani, uoči turističke sezone, izvedeni radovi koji su iz korijena promijenili pejzaž tog dijela budvanske rivijere. Prostor je urbanizovan armirano-betonskim zahvatima, izgrađen je veliki ugostiteljski objekat, mnogi pomoćni objekti, probijeni pristupni putevi, parkinzi, posječena je zelena makija. Lokalitet je uništen do te mjere da ga mnogi posjetioci jedva prepoznaju.

Umjesto preispitivanja zakonitosti izvedenih radova, zabrane gradnje i raskida ugovora o zakupu, nakon godinu dana mašine su se vratile da dokrajče posao. Sa jednostavnom porukom: ako je prošlo jednom, proći će opet.

Radove izvodi podgorička firma Beach Doo, koja posjeduje ugovor za zakup plaže Galija i susjednih parcela u zoni morskog dobra, na rok od 25 godina. Riječ je o takozvanom investicionom ugovoru koji se zaključuje isključivo za neuređene dijelove obale, na kojima investitor može napraviti nova kupališta.

Nije međutim objašnjeno po kojem kriterijumu je prirodna plaža Galija postala dio investicionog projekta. Možda je jasnije o kakvom se poslu radi kada se zna da je ugovor o višegodišnjem zakupu plaže Galija zaključen prvog septembra 2020, dan nakon održanih izbora 30. avgusta 2020, kada je DPS izgubio vlast.

Tadašnji direktor Javnog preduzeća Morsko dobro Predrag Jelušić i Društvo Beach doo iz Podgorice, vlasnika Saše Kaluđerovića, zaključili su ugovor o zakupu plaže Galija sa važnošću do 2045. godine.

Nije u pitanju firma iza koje stoji neki turistički rizort ili ekskluzivni hotelski kompleks koji bi opravdao dugoročni ugovor. Niti je plaža Galija zapuštena krševita obala koju treba urediti. Ali iza potpisnika ugovora o zakupu stoje tadašnji najuticajniji funkcioneri DPS koji su birali ovu i slične atraktivne lokacije na primorju za članove svojih familija.

Na lokaciji Galija planirana su tri kupališta i na njima ugostiteljski objekti površine od 90 do 202 kvadrata sa terasama koje se prostiru i do 300 kvadrata. Predviđeni su i mnogi prateći objekti, toaleti, tuševi, kabine, ostave za mobilijar, parkinzi….

Na postojećim stijenama planirana je izgradnja pristaništa dužine 20 metara, za privez motornih vozila. Cijelom dužinom plaže dozvoljena je izgradnja obalnog zida i betonskog platoa iznad. Tu je i lukobran, parkinzi, objekti za zaštitu plaže od erozije…. Mnogo betona i na kopnu i na moru.

Poznata plaža Galija, koja je bila prirodni biser budvanske rivijere, postaje jedan sumanuti građevinski kompleks na obali mora.

U neposrednoj blizini ove plaže, na lokaciji Drobni pijesak, odvijala se tokom maja ove godine nesvakidašnja intervencija. Priordne odlike plaže Drobni pijesak, smještene u srcu Reževića, nisu se uklapale u željeni turistički ambijent zakupaca. Odlučili su da prirodi malo pripomognu.

Plaža kojom gazduju prekrivena je kamenim oblucima i šljunkom pa su pokušali da to isprave, da na Drobnom naprave kopiju ulcinjske Velike plaže, poznate po svom pješćanom žalu. Građevinskom mehanizacijom, bagerima i damperima vadili su sitan pijesak sa jednog dijela plaže i morske obale koji su zatim prebacivali i raspoređivali na svoj dio kupališta.

Slike koje su preplavile društvene mreže pokazivale su nevjerovatne scene prekopavanja plaže Drobni pijesak, koja se 2022. našla na listi britanskog Gardijana kao jedna od 40 najljepših plaža u Evropi. Pored toga Drobni pijesak kao lokalitet uživa institucionalnu zaštitu od 1994. godine, kada je rješenjem Republičkog zavoda za zaštitu spomenika kulture proglašen spomenikom kulture kao istorijsko i kulturno središte Paštrovića.

Vlasnik ugovora o zakupu plaže Drobni pijesak je firma Cinema plus koju su osnovali partneri Nemanja Đorđević iz Beograda, istaknuti član partije SPS, Lazar Mijač i Marko Vujačić iz Petrovca. Njima je ugovorom o zakupu omogućeno postavljanje većeg ugostiteljskog objekta na plaži sa nizom terasa i drugih objekata kojima su zauzeli veliki dio plažnog prostora. Na taj način i ova plaža postala je još jedan turističko-ugostiteljski kompleks umjesto jednostavno uređenog prirodnog kupališta.

U oba slučaja javašluka zakupaca na morskoj obali nadležni iz JP Morsko dobro reagovali su, po običaju, nakon objava šokantnih fotografija na društvenim mrežama.

Načelnik službe za kontrolu morskog dobra Srđan Radić u brojnim emisijama u kojima gostuje na TV stanicama redovno zapomaže kako JPMD i on lično nemaju inspekcijskih nadležnosti da zustave devastacije. To je posao opštinske komunalne inspekcije i građevinske inspekcije Ministarstva prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine. Njihovo je samo da „targetiraju” problem, naprave zapisnike i prebace odgovornost na druge. „Imamo istu moć da zaustavimo nelegalne radove kao i bilo koji prolaznik i građanin”, slikovito je objasnio Radić svoju ulogu u zaštiti morskog dobra.

Na pitanje zašto JPMD ne koristi najučinkovitiji mahanizam sa kojim raspolaže u zaštiti obale, raskid ugovora o zakupu sa onima koji nelegalno grade i na razne načine uništavaju prostor, naveo je brojne administrativne probleme tog procesa.

„Duga je procedura raskida investicionih ugovora, potrebno je vrijeme, predlozi idu na Upravni odbor,” kazao je Radić. Pa dok se sedam članova Upravnog odbora sastane, razmotre i eventualno odluče da sa neposlušnim zakupcem raskinu ugovor, svaki od njih na terenu završi šta je započeo.

Nema podataka da je neki dugoročni investicioni ugovor o zakupu morskog dobra raskinut iz bilo kojeg razloga. Na prstima jedne ruke mogu se izbrojati raskinuti kratkoročni ugovori zbog nepoštovanja uslova zakupa.

Država je osnovala preduzeće Morsko dobro „sa zadatkom da obezbijedi: zaštitu i unapređenje korišćenja morskog dobra, upravljanje morskim dobrom, zaključivanje ugovora o korišćenju morskog dobra, izgradnju i održavanje infrastrukturnih objekata za potrebe morskog dobra”.

Uglavnom, Morsko dobro ubira milionske prihode od izdavanja obale a kontrola nelegalne gradnje i zaštita prostora zavisi od rada opštinskih komunalnih službi. To je potpuno promašen koncept, po kojem oni koji imaju zavidna primanja od rentiranja prostora nemaju adekvatnu ili gotovo nikakvu odgovornost. Ni kontrolu morskog dobra ne obavljaju na odgovoran način jer reaguju tek nakon objava uzurpacija na društvenim mrežama i osuda javnosti.

Zato, najveća prijetnja crnogorskoj obali nisu bageri nego Vlada i JP Morsko dobro koji su prestali da je brane.

Branka PLAMENAC

Restoran Verige 65 obreo se i u dopunjenom Programu privremenih objekata ministra Slavena Radunovića. Čini se da nema te državne institucije koja ga može i smije ukloniti. Pa i pod uslovom da se područje Kotor izbriše sa Liste svjetske prirodne i kulturno-istorijske baštine

Uprava za zaštitu kulturnih dobara donijela je krajem aprila rješenje kojim se odbija kao neosnovan zahtjev Ministarstva prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine za davanje saglasnosti na Izmjene i dopune Programa privremenih objekata u zoni morskog dobra za period 2024-2028 godine.  Rješenje o odbijanju saglasnosti na Program privremenih objekata odnosi se na niz novih lokacija duž obala bokokotorskog zaliva u opštinama Kotor, Tivat i Herceg Novi, kao i na lokacijama opština Budva, Bar i Ulcinj, u zonama pod zaštitom ili u kontakt zonama kulturno istorijskih objekata.

U  februaru ove godine stupio je na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti prirodnog i kulturno-istorijskog područja Kotora kojim je uveden moratorijum na gradnju objekata na lokacijama u zalivu Boke, u zoni koja je upisana na listu područja od izuzetne univerzalne vrijednosti svjetske kulturne i prirodne baštine pod zaštitom UNESCO. No  Ministarstvo prostornog planiranja donosi odluke kojima prkosi usvojenim propisima.

Kao da to ministarstvo nije sastavni dio Vlade koja je donijela Lex specijalis za Kotor, a poslanici Skupštine na vanrednoj sjednici usvojili ovaj zakon kojim se zabranjuje svaka gradnja, pa i privremenih objekata na zaštićenom prostoru  ministar Slaven Radunović djeluje samostalno. Dok država jednom rukom uvodi posebne mjere zaštite da bi se zaustavila degradacija UNESCO područja, drugom otvara prostor za nove intervencije na obali. Time se podstiče  sumnja da se zaštita baštine formalno zagovara a suštinski potkopava.

Naročito u susret izbornoj godini u kojoj se zadovoljavaju apetiti velikog broja potencijalnih birača opcije na vlasti za posjedovanjem objekata na ekskluzivnim lokacijama.

Najnovijim izmjenama Programa ucrtan je veliki broj novih privremenih objekata na rivijerama Herceg Novog, Tivta i Kotora. Zadržane su i pojedine sporne lokacije  uprkos ranijim preporukama UNESCO i protivljenja lokalne uprave koje su od Uprave za zaštitu kulturnih dobara dobile negativno mišljenje sa zahtjevom za njihovo uklanjanje.

Najpoznatiji pivremeni objekat čiju gradnju od početka prate skandali, restoran Verige 65 postavljen na najatraktivnijem dijelu obale Bokokotorskog zaliva, na lokaciji Turski rt, na prolazu Verige, odolijeva svim zahtjevima o uklanjanju. Upozoravajućim izvještajima Centra za svjetsku baštinu  UNESCO/ICOMOS, stavovima lokalne uprave u Kotoru i Uprave za zaštitu kulturnih dobara koja traži skidanje objekta sa liste privremenih objekata.

Početkom februara 2025. Uprava za zaštitu kulturnih dobara na zahtjev Ministarstva prostornog planiranja dala je mišljenje na prethodne Izmjene i dopune Programa za period 2024-2028 godine. Unjemu je označila lokaciju 1.1 i parcele 68 i 69 K.O. Kostanjica, odnosno Vidikovac sa parkiralištem i pirvremenim ugostiteljskim objektom sa terasom koji „ima negativan uticaj na izrazitu univerzalnu vrijednost Prirodnog i kulturno-istorijskog područja Kotora, zbog čega je neophodno istu brisati iz Programa privremenih objekata.

Negativni uticaj ugostiteljskog objekta Verige 65 potvrdila je Reaktivna monitoring misija 2021 godine. Uz preporuku da se ograniči privremeno postojanje objekta na Turskom rtu te da mjere za uklanjanje objekta preduzmu Ministarstvo održivog razvoja i turizma, Ministarstvo kulture, Opština Kotor i Savjet za baštinu. Rok za uklanjanje restorana bio je septembar 2023.

Od tada su se mijenjale vlade i ministri  lokalne uprave u Kotoru i članovi Savjeta za baštinu, a restoran Verige 65, u vlasništvu firme Hefesta Doo iz Herceg Novog, odnosno Aleksandra Šćepanovića i njegove sestre, manekenke Jelene Šćepanović,  prijateljice  Mila Đukanovića, ostao je na istom mjestu.

Restoran Verige 65 obreo se i u dopunjenom Programu privremenih objekata ministra Radunovića i direktora JP Morsko dobro, Mladena Mikielja. Čini se da nema te državne institucije koja ga može ukloniti. Pa i pod uslovom da se područje Kotor izbriše sa Liste svjetske prirodne i kulturno-istorijske baštine.

Verige 65 u osnovi ima 190 kvadrata, sa terasom površine 260 m2 i parking prostorom na 1.250 m2. Podignut je zahvaljujući intervenciji tadašnjeg ministra Branimira Gvozdenovića koji je umjesto planiranog turističkog info punkta od 4 m2 odobrio da se na platou vidikovca na Turskom rtu ucrta ugostiteljski objekat armirano-betonske konstrukcije, koji ne opravdava kategoriju privremenosti. Idejni projekat izradio je  Goran Radović, nekadašnji dekan Arhitektonskog fakulteta. Saglasnost Uprave za zaštitu kulturnih dobara dala je tadašnja direktorica Anastasija Miranović. Aktuelna direktorica Petra Zdravković traži uklanjanje.

Misija Centra za svjetsku baštinu u slučaju kafe-restorana Verige 65 sugeriše Državi ugovornici „da bi mogućnost povratka lokacije u pređašnje stanje trebala da bude ključna karakteristika“.

U obrazloženju negativnog stava Uprave na izmjene Programa navedeno je da „uz zahtjev za davanje saglasnosti nije dostavljen tekstualni dio Programa u kojem bi bili definisani režimi zaštite i mjere za postavljanje i korišćenje privremenih objekata u granicama kulturnih dobara i njihovim zaštićenim okolinama, te isti nije mogao biti predmet razmatranja u okviru ovog postupka“.

Direktorica Zdravković upozorava: „U izvještaju Zajedničke savjetodavne misije UNESCO-ICOMOS o Prirodnom i kulturno-istorijskom području Kotora održane u februaru 2025. u kontekstu očuvanja imovine svjetske baštine, preporučeno je uvođenje moratorijuma na nove gradnje i izdavanje građevinskih dozvola, omogućavajući Državi članici vrijeme i priliku da razmisle o budućem pravcu područja svjetske baštine u širem području Kotora…, te da se preporučuje sveobuhvatno preispitivanje zakona, propisa, politike prostornog planiranja i alata“.

Misija preporučuje i da Država potpisnica opozove ovlašćenja JP Morsko dobro da izdaje dozvole/ovlašćenja za privremene objekte u priobalnoj zoni područja svjetske baštine i njene zaštićene okoline, dok se ne usvoji novi Menadžment plan.

U skladu sa navedenim preporukama Uprava za zaštitu kulturnih dobara zabranila je postavljanje više od 60 privremenih objekata u zoni bokokotorskog zaliva.

„Cijeneći navedene preporuke i sugestije Zajedničke savjetodavne miisije UNESCO/ICOMOS o Prirodnom i kulturno-istorijskom području Kotora, za Opštinu Kotor, Tivat i Herceg Novi, ne dozvoljava se postavljanje privremenih objekata na sljedećim lokacijama….Shodno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti prirodnog i kulturno-istorijskog područja Kotora do donošenja Menadžement plana i Studije zaštite kulturne baštine – ne dozvoljava se uvođenje navedenih lokacija u ovom aktu, kao ni lokacija koje je UZKD dala negativno mišljenje 5. februara 2025 godine.

Nakon ovakve odluke UZKD ispada da je  restoran Verige 65 nelegalan, te da se očekuje da nadležne inspekcije reaguju i uklone ga sa Turskog rta.

Zabranjeno je postavljanje niza privremenh objekata na obalama zaliva od plaže Trsteno pa do Herceg Novog koje je Ministarstvo Slavena Radunovića pokušalo da provuče u okviru oko 300 privremenih lokacija na zaštićenom području Boke.

Najviše spornih našlo se na tivatskoj rivijeri i u Dobroti. Tamo je izmjenama Programa pokušano ucrtavanje velikog broja ugostiteljskih objekata sa terasama. Odbijen je veliki broj plutajućih platformi na moru u zalivu, koje imaju funkciju plaža, na kojima se postavljaju ležaljke i suncobrani i plutajućih pontona za privez plovila. Sporne su i mnoge ribarske kućice uz uzgajališta školjki u Orahovcu i Stolivu, razni hangari, privatna parkirališta, reklamni panoi, dječja igrališta, šankovi, stanice za punjenje električnih vozila i mnogi drugih objekti.

Ovakva odluka UZKD spriječila je usvajanje Izmjena i dopuna Programa privremenih objekata za tri turističke opštine, Kotor, Tivat i Herceg Novi. Njima  će se primjenjivati osnovni program sa lokacijama koje su ušle na listu prije izmjena.

Branka PLAMENAC