DRUŠTVO
Sprdnja po naški

Situacija je dramatična i mijenja se iz časa u čas. Kosa crta bije bitku sa crtom kojoj podršku daje crtica, s leđa ih napadaju kako zasebne, tako i združene snage tačke i zareza. Ratna industrija je u punom pogonu. Vlada, predsjedništva, glavni odbori, izvršni odbori čine sve kako bi osnažili svoje postrojbe. U pozadini, spremni čekaju navodnici, zagrade, zvjezdice; ko zna, možda i kakvo tajno oružje. Pravopisni znaci kojima ćemo razmeđiti službeni i jezike u službenoj upotrebi, a da pritom uvažimo da je jedan od jezika u službenoj upotrebi većinski, što, samim tim službeni – nije, već danima su glavna vijest u ovoj zemlji. DPS predlaže crnogorski/srpski, bosanski, hrvatski. Opozicija predlaže crnogorski – srpski, bosanski, hrvatski. Posljednji predlog je, javljaju pouzdani izvori, crnogorski; srpski, bosanski hrvatski. U međuvremenu je vlast odbila maternji. Jedna od varijanti bila je i crnogorski,srpski/maternji jezik i književnost.
Premijer Igor Lukšić i predstavnici opozicionih stranaka, osim albanskih, održali su više sastanaka na temu kako će se u Crnoj Gori zvati nastavni predmet zadužen za izučavanje maternjeg jezika i književnosti. Nijesu se dogovorili. Opšte je prihvaćeno mišljenje da se cijela stvar pretvara u sprdnju.
Da se ne zaboravi. Ime nastavnog predmeta važno je zato što od toga zavisi da li će Socijalistička narodna partija, Nova i Pokret za promjene u parlamentu podržati izmjene izbornog zakona. Za usvajanje tog propisa potrebna je dvotrećinska većina, inače bi DPS lako. Izborni zakon nam treba kao prvi od sedam uslova koje Crna Gora treba da ispuni kako bi dobila datum početka pregovora o pristupanju Evropskoj uniji.
Pregovori traju, parlament je u pripravnosti. Svaki dan pomalo popričaju, pa odu kući da čekaju rezultate pregovora.
,,U srijedu popodne smo sa premijerom Lukšićem postigli dogovor o političkom sporazumu, uključujući detalje o tome kako ćemo nadgledati njegovu primjenu. Nastavni predmet zvao bi se crnogorski – srpski, bosanski, hrvatski. Ostalo je bukvalno da potpišemo i da idemo u Skupštinu na glasanje o izbornom zakonu. Onda je Lukšić dobio telefonske instrukcije da ne pristane”, objašnjava u izjavi za Monitor lider Pokreta za promjene Nebojša Medojević. ,,Stiče se utisak – šta god da smo se dogovorili Milo i Ranko bi to minirali”.
Medojević smatra da ,,opasni virus dogovora” minira predsjednik DPS-a Milo Đukanović: ,,Đukanović zna da povjerenje između opozicije i premijera i konsenzus oko evropskih integracija za njega mogu da budu veoma opasni”.
Poslanik Nove Goran Danilović u parlamentu je ocijenio da insistiranje na tačkama, zapetama i kosim crtama govori da vlast zapravo ne želi dogovor. „Šta će nam izborni zakon ako moje dijete nije ravnopravno sa vašim… NOVA ne želi da vas nadigra oko jezika, mi želimo da spasimo dostojanstvo. Ovo je jedina zemlja u Evropi u kojoj najbrojniji jezik nije službeni”, rekao je Danilović.
Predstavnici partija na vlasti drže se omiljenog metoda da sve što im se ne dopada proglase neustavnim. Kao da postoji pravni stručnjak koji bi kvalifikovano mogao da objasni u čemu je razlika između službenog i jezika u službenoj upotrebi. Ustavom se, uostalom, ne može propisati sve, zakoni su štiva kojima se precizira ono što je Ustav propisao. Osnovni princip po kojem se kod nas to preciziranje odvija je gola sila nadglasavanja, a moguće je, kao u tekućem slučaju, pravljenje ludnice. Sve i da je Ustav Sveto pismo, sa ovakvim apostolima – neka je zdravo.
Tokom rasprave u parlamentu predstavnici opozicije više puta su pomenuli kako je dogovor sa premijerom Lukšićem moguć, ali da konce na kraju uvijek povuče predsjednik DPS-a Milo Đukanović.
,,Neko sjedi u nekoj hladovini, pije viski i vrši pritisak”, bio je slikovit Medojević.
Ko je imao živaca da u haosu oko kosih i položenih crta pažljivo čita šta je ko rekao, mogao je zapaziti da dogovor sa premijerom nije bio nemoguć. Samo ima iznad popa pop.
Kad je, na primjer, opozicija predložila da se nastavni predmet zove maternji jezik i književnost Lukšić je ocijenio da takvo rješenje ,,ima prednosti”, ali da treba provjeriti da li je takav model u skladu sa Ustavom. ,,Ako se uzme u cjelini kontekst koji naglašava okolnosti da je time predviđeno izučavanje crnogorskog jezika, što je i najtvrdokorniji dio opozicije prihvatio, da se kroz nastavni plan izučavaju i specifičnosti crnogorskog jezika, da ta ocjena treba, potpuno neutralna i oslobođena bilo kakvog nacionalnog predznaka, da potvrdi i znanje i službenog jezika, crnogorskog sa jedne strane i sa druge maternjeg, ukoliko nije crnogorski, zaista ima određene kvalitete”, analizirao je Lukšić.
Koliko sjutra je zasjelo Predsjedništvo njegove partije i premijer je uočio prednosti drugog rješenja: ,,Predlog Demokratske partije socijalista da se nastavni predmet zove crnogorski/srpski, bosanski, hrvatski jezik i književnost neutralna je opcija i u skladu sa Ustavom”. U skladu sa tim premijer Lukšić je informisao predsjednike SNP-a, Nove i PZP-a da je predsjedništvo DPS-a odbilo zajednički predlog tih partija da se nastavni predmet u školama nazove maternji jezik i književnost.
Ako se u cijeloj priči može uočiti nešto dobro, izgleda da niko ne spori rješenje prema kojem će se, kako je objasnio premijer, nastava dominantno oslanjati na dosadašnju nastavu maternjeg jezika i književnosti, pri čemu bi sadržaj bio dopunjen specifičnostima maternjih jezika.
Prema objašnjenju Nebojše Medojevića i posljednji dogovor je značio da će se nastavni program oslanjati na maternji koji je dosad važio u školama. ,,Koristili bi se prošlogodišnji udžbenici, a specifičnosti pojedinih jezika, uključujući i ‘Čirgićevu kodifikaciju’ izučavali bi se na malom broju časova. Bilo je predviđeno da potpisnici jednom u tri mjeseca provjere kako se sporazum implementira”.
Desetak dana od početka školske godine, djeca još ne znaju koji jezik uče, prazne su rubrike u kojima treba da piše ime jezika. Učiteljice se snalaze, uglavnom se oslanjajući na jezik koji se učio lani. Strogo im je zabranjeno da komuniciraju sa medijima. Kad je Đukanović, ondašnji premijer, sada predsjednik DPS-a postavio Slavoljuba Miga Stijepovića za ministra, izgledalo je da veću sprdnju sa prosvjetom i njoj pripadajućom djecom, nije moguće napraviti. Način kodifikacije jezika i način imenovanja nastavnog predmeta govore da ni nebo nije Đukanovićeva granica. Ono drugo znali smo i prije rasprave o jeziku: Lukšićev kabinet nije vlada već samo izvršno vijeće Partije i druga – Mila.
Kosara BEGOVIĆ
DVOSATNI SEMINAR
Šćahu kroza šumu
Nastavnici i profesori jezika i književnosti posljednjih mjeseci pohađali su seminar Crnogorski jezik u nastavi. Cilj dvosatnog seminara, u organizaciji Ministarstva prosvjete i sporta i Zavoda za školstvo, je da uputi buduće predavače crnogorskog jezika u novine koje su stupile na snagu novim pravopisom i da riješi nedoumice ukoliko ih ima. Kako su prvi seminari često bili na granici izvodljivosti zbog ogromnog broja pitanja, zbunjenosti i straha od novina budućih predavača, nadležni su odlučili da seminare organizuju po principu – da mi ispredajemo što imamo pa ako imate pitanja dostavite ih mejlom.
Na početku seminara je naglašeno da je potrebno objasniti učenicima u nastavi da su ,,standardizacijom crnogorskog jezika obuhvaćene jezičke osobine zajedničke na cijeloj crnogorskoj teritoriji, koje upotrebljavamo svi – bez obzira na nacionalnu pripadnost”.
Budućim predavačima crnogorskog jezika prvo je prezentiran Razvoj crnogorskog jezika: Dukljanski period, Zetski period, Period pisanog jezika, Period nekodifikovanog književnog jezika, Prelazni period i Vukovski period (od Prvog svjetskog rata do naših dana). Objašnjeno je da ,,kako je Vukov model jezika bio namijenjen prostoru čiji je Crna Gora bila samo neznatni dio, on je vremenom napuštao tipične crnogorske odlike”. Piše da je Vuk Karadžić 1818. konstatovao postojanje glasova ś i ź, ali da ih, s obzirom na ograničenu upotrebu, samo na crnogorskom prostoru, nije uvrstio u model standardnog jezika. Iz istih razloga 1839. odustaje i od upotrebe ć i đ kao produkata jekavske jotacije (đevojka, ćerati).
Nakon što su nastavnicima i profesorima prezentirana dva nova slova, objašnjeno je da je standardnojezičkom normom obuhvaćena jekavska jotacija, koja je do sada tretirana kao dijalekatska pojava. Te da su u upotrebi ravnopravni jotovani i nejotovani oblici: đed/djed, viđeti/vidjeti, ćerati/tjerati, śever/sjever, iźelica/izjelica. Navedeno je i da je ,,jekavska jotacija labijala b, p, m i v prisutna samo u pojedinim crnogorskim govorima. Stoga oblici kao što su obljesiti, blježati, pljesma, trpljeti, mljera, vljera, življeti, predstavljaju dijalektizme”. Umjesto njih koristiće se nejotovani oblici.
Komparacija pridjeva visok – viši – najviši i strog – stroži – najstroži, od sada će kao dubletsku varijantu imati i mogućnost visočiji – najvisočiji i strožiji – najstrožiji. Do sada je ovo bilo nepravilno.
Nastavnici su obaviješteni i o posebnoj alternaciji pod imenom umetnuto a. Uglavnom treba naučiti pravila da je dopušteno: kroza selo, uza stranu, niza stube, uza zid, kroza zube. Dopušteno je kroza šumu i kroz šumu, dok je u ostalim slučajevima, kao i do sada – kroz maglu, uz brdo…
Novina je i kod pomoćnog glagola htjeti, on se sada može koristiti i u varijanti šćeti; prezent: šćednem, šćedneš…; imperfekt: šćah, šćaše…; aorist: šćedoh, šćede, šćedosmo, šćedoste, šćedoše.
Iz ovog proizilazi potencijal imperfekta: hoćah/šćah viđeti… hoćahu/šćahu viđeti. Napomenuto je da se hoćah/šćah javlja u razgovornom stilu, pa da nije obavezan za ostale stilove crnogorskog jezika: naučni, književnoumjetnički…
Od novina još je objašnjeno da nisam, nisi nije odlika crnogorskog standardnog jezika te da se trebaju koristiti samo oblici nijesam, nijesi, nijesmo… Kod interpukcije je precizirano da se : i … nazivaju dvotačka i trotačka, a ne dvije tačke i tri tačke.
Nije rađena anketa koliko su budući predavači crnogorskog jezika nakon čitava dva sata obuke spremni da stručno i kvalitetno objasne djeci novine. Tek, svi će dobiti diplome da su se prekvalifikovali i za crnogorski jezik.
P. NIKOLIĆ
Komentari
DRUŠTVO
VRŠNJAČKO NASILJE U CRNOJ GORI U PORASTU: Djetinjstvo u strahu

Prema podacima UNICEF-a iz 2022. godine, mladih uzrasta od 13 do 15 godina koji su bili maltretirani bar jednom u posljednjih nekoliko mjeseci u Bosni i Hercegovini i Sloveniji ima oko 25 odsto, u Srbiji, Albaniji i Sjevernoj Makedoniji po 18 odsto, a u Hrvatskoj 22 odsto. Sličnih podataka za Crnu Goru – nema. Samo u toku 15 dana marta zabilježeno je čak pet slučajeva vršnjačkog nasilja
Samo od početka do sredine ovog marta zabilježeno je čak pet slučajeva vršnjačkog nasilja u Crnoj Gori, u kojima je učestovalo preko 20 tinejdžera. To su alarmantne brojke. Koliko se nasilja zapravo dešava, teško je znati – mnoge žrtve ne prijavljuju teror koji doživljavaju, u školama ili u onlajn prostoru, gdje se nasilje često prenosi.
Učenik osmog razreda podgoričke OŠ „21. maj” bio je žrtva napada koji se prije dvadesetak dana dogodio u blizini te škole. Brutalno ga je pretukla grupa đaka devetog razreda OŠ „Savo Pejanović”. Užasni snimak napada širio se društvenim mrežama. Dječak leži na travi, dok ga gomila šutira nogama.
Pokrenut je krivični postupak protiv četvorice četrnaestogodišnjaka zbog sumnje da su počinili djelo nasilničko ponašanje. Škola koja pohađaju namijenila im je vaspitnu mjeru – smanjenje ocjene iz vladanja.
Ovaj je dječak bio duže vremena izložen nasilju.
Početkom marta nikšićka policija podnijela je krivičnu prijavu protiv četiri osobe koje se sumnjiče za nasilničko ponašanje nad mladićem u holu Gimnazije „Stojan Cerović” u Nikšiću.
Zabilježen je i slučaj nasilja u OŠ „Lovćenski partizanski odred” na Cetinju
Prema podacima UNICEF-a iz 2022. godine, mladih uzrasta od 13 do 15 godina, koji su bili maltretirani bar jednom u posljednjih nekoliko mjeseci, u Bosni i Hercegovini i Sloveniji ima oko 25 odsto, u Srbiji, Albaniji i Sjevernoj Makedoniji po 18 odsto, a u Hrvatskoj 22 odsto.
Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. marta ili na www.novinarnica.net
Komentari
DRUŠTVO
RAMBO AMADEUS, NEPLANIRANO NASILJE: Čovječe, posrami se

Producentkinja TV emisije Dnevnica Lejla Kašić objavila je da je poznati muzičar Antonije Pušić seksualno uznemiravao i vrijeđao na snimanju posljednje epizode. Pusić se oglasio tek nekoliko dana kasnije i potvrdio priču Lejle Kašić. Cijeli slučaj stavio je u kontekst neshvaćenog buntovnika, žrtvu kulturnog modela u kojem živimo. Onda su gomile šovinista i seksista na društvenim mrežama vrijeđali i omalovažavali Lejlu Kašić. Podržale su je brojne NVO i građanski aktivisti
Seksualno uznemiravanje je, prema konvenciji Savjeta Evrope, svako neželjeno verbalno ili neverbalno, odnosno fizičko ponašanje seksualne prirode u svrhu, odnosno uz ishod povrede dostojanstva osobe, posebno kada se stvara zastrašujuća, neprijateljska, degradirajuća, ponižavajuća i uvredljiva atmosfera. U crnogorski Krivični zakonik tek treba da se uvede ovo krivično djelo.
U Crnoj Gori mnogi ne priznaju seksualno uznemiravanje kao vrstu nasilja nad (najčešće) ženom i dovođenje te osobe u ponižavajući položaj. U brojnim komentarima na ispad čuvenog muzičara Antonija Pusića, koji nastupa pod pseudonimom Rambo Amadeus, ta svijest je došla do punog izražaja.
„Šta treba, svaka cica kojoj si rekao da ti se sviđa njeno dupe i da bi je rado pojebao iz mesta, da skoči sa varijantom da je uznemiravaš….ma daj …pa onda smo svi manijaci i ajmo u zatvor….toliko mi ide na k….cela ova varijanta gde sve žene skaču da kamenuju nekog, a pri tome se žale da nema pravih muškaraca i zato su same, a pri tome imamo ekspanziju svih vrsta polova i trans budalaština“, navodi se u jednom od komentara.
Lejla Kašić, voditeljica i producentkinja TV emisije Dnevnica, objavila je da je Antonio Pusić, u toku snimanja, seksualno uznemiravao i omalovažavao. Nije htjela da govori o detaljima. Slučaj je prijavila policiji.
Pusić se oglasio tek nekoliko dana kasnije i potvrdio priču Lejle Kašić. Cijeli slučaj stavio je u kontekst neshvaćenog buntovnika, žrtve kulturnog modela u kojem živimo. U međuvremenu su gomile šovinista i seksista na društvenim mrežama razuzdano vrijeđali i omalovažavali Lejlu Kašić. Od toga da je sve zaslužila, do toga da namjerno diže paniku kako bi se proslavila preko popularnog muzičara iz Herceg Novog.
„Ona je ozbiljan bolesnik…ali kako da je kriviш jadnu kad niko živ ne zna za nju, a silno želi da postane poznata… Platiće ova Rambu nekoliko miliona i raznim valutama za ovo“, kazao je jedan od komentatora.
Rambo je u reagovanju ukazao da je sve skupa u stvari bila kulminacija njegove nervoze zbog koncepta emisije. Inače radi se o emisiji koja se odavno emituje i čiji koncept nije nikakva tajna. Na učestvovanje u Dnevnici Pušić je dragovoljno pristao. Lejlu Kašić, on je i u reagovanju, objavljenom na svom fb profilu, nazvao „ludačom“ i ustanovio „da treba da se liječi“. Odbio je da joj se izvini.
„Dotičnu gospođicu sam… sasvim neplanirano pipnuo ili pljesnuo po dupetu ili pak štipnuo, pojma nemam sad. To nema nikakve veze sa seksom, barem ne s moje strane. Htio sam da joj nekako dojavim da nemam više što, da me je satjerala u ponižavajući položaj. Nekakav zadnji pokušaj da odustane od grubog upada u intimu jedne porodice. Nesretno artikulisan kvazi-drugarski alarm. Seksističan možda, seksualan ne. Nije to niko vidio, nije se ni ona bunila, mogao bih da negiram, ali mrzi me da foliram. Nisam taj lik“, napisao je Rambo Amadeus.
Njegov odgovor pokrenuo je novi talas trolovsko-botovskog nasilja nad Lejlom Kašić, ali i nad svim ženama i muškarcima koje su stale u njenu odbranu. Mlada novinarka i aktivistkinja Jovana Damjanović napisala je autorski tekst Seksualno uznemiravanje nije udvaranje: Šta vas briga šta se tačno desilo. U tekstu je pokušala da odgovori na dva najčešća pitanja internet komentatora, zabrinutih za budućnost alfa muškarca – kako se udvarati a da ne popiješ prijavu i zašto žrtva ne kaže šta se tačno dogodilo.
„Ako ne znaš kako se udvarati a da se tvoje udvaranje ne završi prijavom onda nemoj da se udvaraš. Možda zvuči grubo, ali ukoliko ne primjećuješ da se u toku komunikacije neke stvari ne trebaju raditi ili izgovoriti, onda treba da radiš na sopstvenim komunikacionim vještinama. Ukoliko misliš da neko treba da trpi vulgarnosti ili prostakluk jer ti ne znaš kako drugačije, postaje vrlo jasno u kome je problem“, piše Damjanović.
Ubrzo nakon ovog teksta, internet nasilje se okrenulo ka njoj. Bilo je mnogo zlonamjernih, uvrjedljivih i seksističkih komentara. Ona za Monitor kaže da je očekivala sličnu reakciju, jer zna u kakvom društvu živimo, ali nije očekivala psovke i uvrede na ličnoj osnovi.
„Mislim da je dobro da se komunicira na ovu temu i dobro je da se priča o seksualnom uznemiravanju. Sa više muškaraca i žena na internetu, koji misle suprotno, ušla sam u raspravu oko ove teme i sigurna sam da su shvatili šta sam željela da kažem. Oni koji su samo vrijeđali, vjerujem da nijesu ni pročitali tekst, već samo naslov“, kaže Jovana Damjanović.
Lejla Kašić smatra da će i negativni komentari pomoći da se problem bolje mapira i pokazati koliko nam je emancipacija neophodna. Na komentare je reagovala i građanska aktivistkinja Bojana Jokić. „Nama je kao društvu ’ništa strašno’ da muškarac bez dozvole neprimjerno dodiruje ženu“, kazala je ona. „Čitam – ’izmislila je’, ’hoće slavu’ i još niz komentara slične sadržine i optužbi da je to samo i isključivo njena krivica i pitam se da li bi to isto pisali da je na Lejlinom mjestu bila njihova majka, sestra ili ćerka“, ukazuje Jokićeva.
Crnogorske organizacije koje se bave ženskim pravima izdale su zajedničko saopštenje povodom slučaja Lejle Kašić. One su posebno fokusirale saopštenje Antonija Pušića. Navode da pravdajući odbijanje izvinjenja žrtvi svog ponašanja time što je diskvalifikuje kao osobu ,,koja treba da se liječi”, ,,koja se prenemaže”, ,,koja koketira”, on opravdava nasilje prema ,,nedostojnima” i čini isto što su prije njega činili poznati nasilnici. Nebitno je jesu li nedostojni ,,ludaci”, ,,ženetine koje se prenemažu”, ,,pederi”… princip pravdanja nasilja – za koje nema opravdanja – ostaje isti.
„Simptomatično je i to da svoje nezadovoljstvo emisijom u kojoj je pristao da učestvuje, nije izrazio njenom uredniku – muškarcu, nego producentkinji – ženi i to na veoma čudan i apsolutno neprihvatljiv način“, istakle su nevladine organizacije.
Građanski aktivista Jovan Ulićević tvrdi da poznati muzičar pravda svoj postupak kao što svaki nasilnik pravda svoj. On je parafrazirao opravdanja koja je naveo Pušić u svom saopštenju. Bio sam nervozan, bio sam umoran, ne znam što mi je bilo, sistem je sjeban…„Mrzim ovaj sistem, kapitalizam je raspad, stoga, iskaliću se na ženi pored mene, jer se osjećam nemoćno da zaustavim nešto u čemu sam i sam učesnik. I opet, ona je kriva, što je ’luda’ i nije shvatila da mi treba podrška da malo neđe izdušim“, napisao je Ulićević na svom profilu.
Talas prijavljivanja slučajeva seksualnog uznemiravanja od strane moćnika odavno je krenuo u svijetu i u regionu. Kod nas je prva progovorila Lejla Kažić.
„Seksualno uznemiravanje ne smije biti normalna stvar. Ne smije imati opravdanje. Ne smije biti nešto na šta se ćuti i prema čemu smo ravnodušni. Može da se desi svima i to nije do nas. Do nas je da ne ćutimo na ovakve slučajeve, ne uplašimo se pred onima koji žele da iskoriste svoj položaj moći“, ističe Lejla Kašić.
Antonije Pušić, Rambo Amadeus, godinama je ambasador dobre volje u organizaciji UNICEF. Nakon što je Lejla Kašić o incidentu obavijestila ovu organizaciju, Pusićev angažman je suspendovan do daljnjeg. Ovo društvo tek treba da se suoči sa sobom i sa svojim nasilničkim potencijalima. Građanin Antonije Pušić ne bi smio propustiti priliku da pogleda ko je sve i na koji način stao u odbranu njegovog nasilničkog gesta. Da se čovjek prepadne. Ili, posrami.
Ivan ČAĐENOVIĆ
Komentari
DRUŠTVO
GRADONAČELNIK NIKŠIĆA NIJE KRIV ZA IZJAVE O ZLOČINU U SREBRENICI: Negiranje genocida na sudu prihvatljiv način

Viši sud u Podgorici oslobodio je gradonačelnika Nikšića Marka Kovačevića optužbi da je negiranjem genocida u Srebrenici širio mržnju. Krivični zakon Crne Gore zabranjuje negiranje ili relativizaciju genocida, ukoliko su ta krivična djela utvrđena pravosnažnom presudom međunarodnog krivičnog suda. To krivično djelo naziva se izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje, a zaprijećena je kazna od šest mjeseci do pet godina
Televizija Crne Gore prikazivala je u večeri 29. decembra 2021. godine bosanskohercegovački film Quo vadis, Aida. Riječ je kinematografskom ostvarenju Jasmile Žbanić, nominovanom za prestižnu američku nagradu – Oskar, a dobitnik je i više značajnih međunarodnih nagrada. Film obrađuje genocid u Srebrenici 1995. godine.
Iste večeri, pred prikazivanje filma, okupilo se nekoliko desetina, uglavnom, srednjovječnih muškaraca da protestuju protiv filma. Skup su, navodno, organizovali pripadnici pravoslavnih bratstava, koji svoje nacionalističke ideje i pokliče često kriju iza vjere i humanitarnog rada. Na glavnom ulazu u Radio-televiziju Crne Gore raširili su transparent – „Srebrenica nije genocid“. Riječi na transparentu obrazložio je i epski pjesnik Slavko Perošević, počasni član nikšićkog pravoslavnog bratstva Zavjetnici Tvrdoš. „Smatramo da zločin koji se dogodio u Srebrenici nikako ne može biti tretiran kao genocid… Može da se razmatra na nekim nivoima da li se u Srebrenici dogodio određeni zločin. Sigurno je da se i dogodio. Strijeljanje ratnih zarobljenika može da se tretira kao ratni zločin, ali nikako kao genocid“, kazao je tada on.
Krivični zakon Crne Gore zabranjuje negiranje ili relativizaciju genocida, ukoliko su ta krivična djela utvrđena pravosnažnom presudom međunarodnog krivičnog suda. To krivično djelo naziva se izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje, a zaprijećena je kazna od šest mjeseci do pet godina.
„Kazniće se i ko javno odobrava, negira postojanje ili značajno umanjuje težinu krivičnih djela genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina učinjenih protiv grupe ili člana grupe koja je određena na osnovu rase, boje kože, religije, porijekla, državne ili nacionalne pripadnosti, na način koji može dovesti do nasilja ili izazvati mržnju prema grupi lica ili članu takve grupe, ukoliko su ta krivična djela utvrđena pravosnažnom presudom suda u Crnoj Gori ili međunarodnog krivičnog suda“, navodi se u Krivičnom zakoniku Crne Gore.
Više državno tužilaštvo u Podgorici u ovom događaju tada je pokrenulo izviđaj, ali je donijelo odluku da nije počinjeno nijedno krivično djelo koje se goni po službenoj dužnosti. Oni su predmet proslijedili Upravi policije kako bi utvrdili da li u ovim radnjama ima prekršaja. Međutim, ni policija nije našla da je u radnjama ovih lica bilo nekih kršenja zakona.
Tužilaštvo je nastavilo da ignoriše širenje mržnje, koje se moglo čuti u pjesmama i vidjeti na transparentima koje su nosile ove grupe dok su demonstrirale na ulicama. Sve dok u Skupštini Crne Gore nije usvojena Rezolucija o Srebrenici.
Nakon toga je gradonačelnik Nikšića Marko Kovačević, član Glavnog odbora Demokratskog fronta (DF) i Nove srpske demokratije (NSD), koji je navodno blizak sa gorepomenutim pravoslavnim bratstvima, na jednoj srbijanskoj televiziji ponovio tezu da Srebrenica nije genocid. On je tada kazao da se u Skupštini vidjelo ko je izdajnik, da su Srbi napadnuti i da treba da se brane.
„Uostalom, mislim Kartaginu treba razoriti. Uostalom, mislim nije bio genocid u Srebrenici“, kazao je Kovačević.
Demokratska partija socijalista tada je podnijela krivičnu prijavu protiv Kovačevića. Više državno tužilaštvo u Podgorici je ovog puta podiglo optužni predlog protiv gradonačelnika Nikšića. Smatrali su da je javnim negiranjem genocida širio nacionalnu i vjersku mržnju.
„U predmetu formiranom u Višem državnom tužilaštvu u Podgorici, protiv M.K., zbog krivičnog djela – izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje, nakon sprovedenog postupka izviđaja tokom kojeg je isti saslušan u svojstvu osumnjičenog, na okolnosti povodom iznijetog stava o genocidu u Srebrenici, koji je iznio u emisiji Usijanje dana na TV Kurir, dana 18. 06. 2021. godine, te prikupljenih drugih neophodnih dokaza, ovo tužilaštvo je protiv M.K. podnijelo optužni predlog Višem sudu u Podgorici zbog navedenog krivičnog djela“, objasnila je tada rukovoditeljka tog tužilaštva Lepa Medenica.
Međutim, sud je utvrdio da tužilaštvo nije dokazalo da je način negiranja genocida bio takav da može dovesti do nasilja ili izazivanja mržnje prema grupi lica ili članu neke takve grupe. U obrazloženju presude sud se pozvao i na presudu evropskog suda u Strazburu u predmetu Perinček protiv Švajcarske. Tužilaštvo je prošle sedmice uložilo žalbu na ovakvu odluku.
Dio pravnika sa kojima je razgovarao novinar Monitora, smatraju da ovaj slučaj nije mogao biti primijenjen u ovom predmetu jer je Perinček u Švajcarskoj negirao genocid Otomanske imperije nad Jermenima 1915. godine. Iako je Švajcarski nacionalni savjet ovaj događaj priznao kao genocid, on nije kao takav priznat međunarodnom presudom. A genocid je zločin koji mora utvrditi sud, što je bio i razlog presude Evropskog suda protiv Švajcarske. S druge strane, međunarodni sud u Hagu je donio presudu da je u Srebrenici počinjen genocid.
Drugi pravnici smatraju da, kao i u ovoj međunarodnoj presudu, tužilac Višeg tužilaštva nije dokazao kako je izjava Kovačevića izazvala ili mogla da izazove javne nerede i nemire. To je Evropski sud i naveo u svojoj presudi u korist Perinčeka.
Neki pravnici apostrofiraju dvostruke standarde tužilaštva kada je riječ o negiranju genocida u Srebrenici. Bivši ministar pravde Vladimir Leposavić, pravoslavna bratstva ili, pojedini predstavnici Srpske pravoslavne crkve, nijesu izvedeni pred sud zbog izjava sličnih Kovačevićevoj. Jedina razlika je što je protiv Kovačevića krivičnu prijavu podnijela partija za čijeg zemana je postavljena većina tužilaca.
Uglavnom, negiranje genocida u Crnoj Gori je i dalje nekažnjivo. A gradonačelnik Kovačević je javnosti pozat i po pjevanju pjesme u kojoj „kukaju bule“.
Deset mjeseci zbog poziva na klanje Cetinjana
Posljednji izvještaj državnog tužilaštva (za 2021) kaže da je zbog krivičnog djela izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje prijavljeno 45 osoba. Najviše ih je gonjeno zbog govora mržnje na internetu.
Većinu prijava tužilaštvo je odbacilo. Tužioci su odlučili da ne gone 32 osobe. Većina optuženih je završila u zatvoru.
„Sud je protiv šest lica donio osuđujuće presude, od čega je protiv pet lica izrečena kazna zatvora i protiv jednog lica uslovna osuda; protiv 3 lica donijete su oslobađajuće presude“, navodi se u izvještaju.
Uvidom u nekoliko javno dostupnih presuda može se vidjeti da su ljudi većinom pozivali na nasilje prema određenoj nacionalnoj ili vjerskoj grupi. U jednoj presudi navodi se da je okrivljeni podsticao na nasilje i mržnju u ime religije. Za to krivično djelo dobio je 10 mjeseci zatvora.
„Na svom profilu koji je registrovan pod imenom ’S.M.’ objavio govor sadržine ’Ja sam spreman za Cetinje. Malo mi se grb iskrivio, ali dobro. Drma mi se, drma mi se na šubari cveće, ubićemo, zaklaćemo ko sa nama neće. Svi na Cetinje, aloo! Nema, nema zajebancije, evo kapa se pripremila, jedno dva- tri noža da ponesemo i boli nas uvo’, piše u presudi.
Ivan ČAĐENOVIĆ
Komentari
-
Izdvojeno3 sedmice
ANKETA: Favoriti i saputnici
-
FOKUS3 sedmice
PRVI PREDSJEDNIČKI IZBORI NAKON PADA DPS-a: Na čijoj je strani neizvjesnost
-
OKO NAS2 sedmice
ULCINJSKA PORT MILENA: Od simbola grada do septičke jame i nazad
-
FOKUS4 sedmice
ĐUKANOVIĆ I PREDSJEDNIČKI IZBORI: Nagovoren?
-
DRUŠTVO4 sedmice
18 GODINA NAKON UBISTVA INSPEKTORA SLAVOLJUBA ŠĆEKIĆA: Suđenje bez kraja
-
FOKUS1 sedmica
PRVI KRUG PREDSJEDNIČKIH IZBORA: Poraz ili pobjeda Đukanovićevog i Mandićevog partnerstva
-
INTERVJU3 sedmice
BETI LUČIĆ, GLUMICA: Nikog ne zanima mrtvo kazalište
-
ALTERVIZIJA4 sedmice
Veliki prelom