Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Kako gazda kaže

Objavljeno prije

13 godina

na

titeks

Dvije decenije unazad, tri najsnažnije organizacije u Crnoj Gori bile su: vladajuća partija – DPS, vladajuća crkva – SPC i vladajući sindikat – SSCG. Milo Đukanović i Momir Bulatović su neprikosnoveno upravljali državom. Amfilohije Radović je smatrao, čak i pod zaštitom Arkanovih tigrova, da mu pripada uloga vrhovnog arbitra za sva duhovna, moralna, državna, pa i finansijska posla u Crnoj Gori i okruženju. Ipak, samo je Danilo Popović, u ime organizacije koju je vodio, svakog mjeseca na raspolaganju imao članarinu koju je u sindikalnu kasu uplaćivalo više od 100 hiljada zapošljenih. Ili, približno dva od tri stanovnika Crne Gore koja su imala stalan posao. Poziciju tadašnjeg SSSCG dodatno je jačala činjenica da je to bila prva organizacija iz Crne Gore koja je izašla iz obruča međunarodnih sankcija i uspostavila saradnju sa sindikalnim udruženjima iz cijelog svijeta.

Štošta se, u međuvremenu, promijenilo. Približno 20 hiljada članova uplatilo je, u julu, na račune SSCG sindikalnu članarinu tešku nešto manje od 50 hiljada eura. Ali, to više nije dovoljno za narasle apetite sindikalne elite.

Zapošljeni u stručnim službama Saveza, njih 66-toro, primili su tek majsku platu (prosjek 370 eura). Oni od početka avgusta čekaju da „za najduže tri dana” čelnici Sindikata i Ministarstva inostranih poslova potpišu sporazum o iznajmljivanju poslovnog prostora koji SSCG posjeduje u beogradskom Domu sindikata. Kako vrijeme prolazi tako među zapošljenima u Sindikatu jača bojazan da bi dobar dio njih umjesto zaostalih zarada od uprave mogao dobiti – otkaz. Ali, o tome se javno nerado govori. S razlogom.

DISCIPLINA: „Svako istupanje u javnosti, mimo organa Saveza, biće sankcionisano”, upozorio je početkom ljeta, zvanično, zapošljene i funkcionere SSCG generalni sekretar Saveza Zoran Masoničić. Tu odluku, objasnio je Masoničić, donio je Izvršni odbor „u cilju sprječavanja plasiranja netačnih i nepotpunih informacija, te stvaranja negativne slike o SSCG u javnosti Crne Gore”.

Predočeni Zaključak je nedvosmislen: „Izvršni odbor SSCG zahtijeva da do održavanja Kongresa SSCG sve informacije, saopštenja za javnost i druge informacije po pitanju aktivnosti SSCG budu isključivo u nadležnosti Službe za informisanje SSCG, a po nalogu Generalnog sekretara Saveza”. I tačka.

A imalo bi se o čemu pričati. Možda je SSCG izgubio dvije trećine, ili svih 80 odsto nekadašnjeg članstva, ali to je i dalje organizacija sposobna da zaokupi pažnju javnosti. Iz ovog ili onog razloga.

Neko će, tako, naći da je jako zanimljivo kad dva od tri čovjeka koja su SSCG upravljala posljednjih 20 i nešto godina (Danilo Popović i Zoran Masoničić) medijima spočitaju odgovornost za to što se, navodno, ne zna „kako i kome su se dijelila sredstva Fonda solidarnosti, i gdje su kamate od 16,5 miliona eura” koje je Vlada iz državnog budžeta prebacila Sindikatu na ime isplate zaostalih otpremnina crnogorskim radnicima. I zapitaće se: da li su Popović i Masoničić obavijestili nadležne o tome da njih dvojica – aktuelni predsjednik Skupštine i generalni sekretar SSCG – ne znaju „ko je, kome, kako i po kojim kriterijumima” podijelio dio sindikalnih stanova (sporno je, izgleda, makar 18 stanova). Ako jesu, gdje je informacija o rezultatima zvanične provjere (istrage). A ako nijesu – zašto nijesu.

Uostalom, Monitor u svojoj dokumentaciji ima podatke o makar tri krivične prijave podnijete, pojedinačno, protiv svakog od tri predsjednika SSCG (Popović, Masoničić i Veselin Vujanović). Nemamo, međutim, nikakve podatke o sudbini tih prijava u tužilaštvu, iako su od njihovog podnošenja do danas prošli mjeseci, odnosno, godine.

MLADOST LUDOST: Drugi će, na primjer, biti zatečeni pojedinim detaljima o proljetos potpisanom, novom granskom ugovoru za zapošljene u turističkoj privredi. „U ovim uslovima, napravili smo dobar i održiv tekst koji je kvalitetna podloga za razvijanje odnosa poslodavac – radnik”, zaključila je potpisnica ugovora Čeda Milinić, predsjednica Granskog sindikata turizma i ugostiteljstva. I ne bi tu bilo ništa sporno da nije jednog neobičnog detalja: gospođa Milinić je već četiri godine – penzioner.

U kom svojstvu ona pregovara o međusobnim odnosima na relaciji radnici – poslodavci? Prema Zaključku Statutarne komisije SSCG, sindikalnim funkcionerima mandat prestaje nakon odlaska u penziju. Čeda Milinić, međutim, nije jedini penzioner na čelu nekog od 23 granska sindikata u okviru Saveza. Primjera radi, penzioner je, skoro već dvije godine, i Jovan Stanišić, aktuelni predsjednik Sindikata informativne, grafičke i izdavačke djelatnosti pri SSCG. Pa, nikome ništa.

A kada smo već kod granskih sindikata i njihovih predsjednika, zanimljivo je da Nadzorni odbor SSCG aktuelnom generalnom sekretaru Zoranu Masoničiću spočitava da, suprotno odredbama Statuta, plate predsjednicima pojedinih granskih sindikata isplaćuje iz kase Saveza. Statut, naime, propisuje da se lični dohodak predsjednicima granskih sindikata finansira prikupljenom članarinom članova tog sindikata. Uostalom, pod okriljem SSCG, uz račun Saveza, postoje još 43 posebna računa kojima samostalno gazduju 23 granska sindikata i 20 opštinskih podružnica Saveza. Dok na njima ima novca.

Tek prema podacima Nadzornog odbora, tokom prošle godine su makar tri predsjednika granskih sindikata primali platu iz kase Saveza. Riječ je o Vidaku Đuranoviću, predsjedniku Granskog sindikata tekstila i hemijske industrije; Draganu Mijanoviću, predsjedniku Granskog sindikata metalaca, i Ratku Vukčeviću, bivšem predsjedniku Granskog sindikata zdravstva i socijalne pomoći.

Ako treba pojasniti ove nelogičnosti, evo upečatljivog primjera. Vidak Đuranović, član Izvršnog odbora SSCG i predsjednik Granskog sindikata tekstila i hemijske industrije, radio je u Titeksu do januara 2006. godine. Tada je, uz otpremninu od sedam hiljada eura, napustio firmu ostavljajući dio svojih kolega u štrajku. Radnu knjižicu je prenio u SSCG, ali je ostao predsjednik Granskog sidnikata u kome čak ni članarinu ne plaća!

Da ponovimo – službenici stručnih službi SSCG primili su, i to poslije višednevnog štrajka glađu, majsku platu.

A oni što se, makar nezvanično, usude da prekrše Masoničićevu naredbu o pretkongresnoj šutnji, kažu kako najbolju ilustraciju stanja u SSCG daje činjenica da predsjednik Skupštine SSCG nije radnik nego – poslodavac. Naime, Danilo Popović, koji nakon povlačenja sa mjesta generalnog sekretara predsjedava Skupštinom SSCG, profesionalno je angažovan kao prvi čovjek Fonda za solidarnu i stambenu izgradnju. Tamo je, valjda, imenovan kao predstavnik Saveza, između ostalog i na osnovu nekih 1,5 miliona eura koje je Savez prebacio na račun Fonda još prije četiri-pet godina.

Zapošljeni u SSCG, međutim, nijesu uključeni u posljednju podjelu stanova koje je u Baru gradio Fond. Ni o tome ne smije da se priča. Da se šefovi ne naljute. Inače, slijede sankcije.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:
nastavi čitati

DRUŠTVO

KRIMINAL U SLUŽBI DRŽAVE I OBRNUTO: Belivuk i Miljković – državni vojnici oba oka u glavi

Objavljeno prije

1 dan

na

19 Aprila, 2024

Objavio:

Veljko Belivuk, Marko Miljkovići njihova kriminalna grupa se pred Specijalnim sudom u Beogradu terete , za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje. Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana, koji je  kasnije likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu

 

 

Skidanje zabrane ulaska u Crnu Goru dvojici elitnih beogradskih kriminalaca 28. decembra 2020. godine je nedavno koštalo slobode dvojicu možda najvažnijih menadžera bivšeg režima Demokratske partije socijalista (DPS). Veljko Belivuk, Marko Miljković i njihova kriminalna grupa se suočavaju sa ozbiljnim optužbama pred Specijalnim sudom u Beogradu. Terete se, za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje.

Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo (SDT) ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana. Radulović je kasnije takođe likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu. Ova ubistva su dotični komentirali preko SKY aplikacije. Belivuk i Miljković su na ove okolnosti prvi put saslušani u Beogradu krajem 2021. godine od strane tadašnjeg Glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića i njegovog zamjenika Saše Čađenovića. Obojica su sada u pritvoru. I Belivuk i Miljković su negirali djela tvrdeći da tada nisu bili u Crnoj Gori jer su imali zabranu ulaska u zemlju.

Međutim, oni su godinama imali podršku osoba iz vrha dva bratska režima – vučićevskog i đukanovićevskog. Suđenje Belivuku i Miljkoviću za ubistvo bivšeg karate reprezentativca Vlastimira Miloševića (upucanog i “overenog u glavu” 30. januara 2017. u centru Beograda) je ogolilo zarobljenost srpskog pravosuđa i države. Maskirani ubica se lagodno ponašao ne obazirući se ni na svjedoke ni na ulični video-nadzor. Terenski operativci srbijanske policije su prikupili obilje dokaza među kojima i tri uzorka DNK Belivuka – jedan na vratima zgrade gdje je živio pokojni Milošević, drugi na vozilu korišćenom za bjekstvo (po policijskoj pretpostavci), dok je navodno treći uzorak nađen na tijelu ubijenog. Zahvaljujući kamerama policija je rekonstruirala rutu kojom su se kretali likvidatori dok je snimak  bio dovoljnog kvaliteta da se odradi i antropološko vještačenje. Policija je Belivuku i Miljkoviću oduzela mobilne telefone prilikom hapšenja pet dana nakon ubistva.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PREMIJER OBEĆAVA JOŠ VEĆE PLATE: EU da nam zavidi

Objavljeno prije

1 dan

na

19 Aprila, 2024

Objavio:

U premijerovom obećanju o “mogućoj” plati većoj od EU prosjeka nema preciznijih rokova pa bi se moglo pokazati da smo mi, a ne Milojko Spajić nepopravljivi optimisti. Dok on to samo vješto koristi

 

Premijer Milojko Spajić ostaje nepopravljivi optimista. Ili je čovjek sa rijetko viđenim talentom da relativizuje činjenice. Uglavnom, umjesto ispunjenja prošlogodišnjih, predizbornih, obećanja dobili smo nova. Ljepša, bolja, veća. “Do vremena kad Crna Gora bude bila predložena za članicu Evropske unije, mogla bi da ima prosječnu zaradu veću od prosjeka EU”, prenijeli su mediji premijerovu izjavu datu pred Odborom za spoljne poslove Evropskog parlamenta.

Spajić je ovo rekao odgovarajući na pitanja evropskih poslanika. To mu, začudo, nije bilo “gubljenje vremena”. Dolazak u parlament u kome je izabran i gdje je dužan da, makar s vremena na vrijeme, podnosi račune – jeste. Ali, da se vratimo ljepšim temama: kako ćemo trošiti tih skoro 2.200 eura, koliko danas iznosi prosječna neto zarada u Evropskoj uniji? Čim ih zaradimo (uzajmimo) – mi ili država.

Jedni su na ove najave veselo trljali ruke, drugi zbunjeno slijegali ramenima, a traći pokušali racionalizovati premijerovo obećanje. Tražeći odgovor na pitanja kad i kako. I ko će to da plati. A ko da vrati (kredit).

Pomalo bajati podaci s kraja 2022. pokazuju da je prosječna zarada u privatnom sektoru bila za skoro 160 eura manja od prosječne (555 naspram 712 eura, koliko je tada iznosila prosječna neto zarada).  Pa kako smo onda dobacili do prosjeka?

Da je broj zaposlenih u javnom i privatnom sektoru jednak, a nije, to bi značilo da je zaposleni koji je platu primao iz državnog ili nekog od lokalnih budžeta, ili je zarađivao u nekom državnom (javnom) preduzeću, prije dvije godine, u prosjeku, primao zaradu za 300 eura veću od zaposlenog u privatnom sektoru. Pošto je odnos broja zaposlenih u javnom i privatnom sektoru ipak nešto drugačiji (više je zapošljenih u privatnim firmama), to znači da je razlika u zaradama jednih i drugih bila još veća. U korist tzv. budžetskih korisnika.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

AKO JE VESNA BRATIĆ IZABRANA U ZVANJE REDOVNE PROFESORICE UCG: Komisija po resavskom modelu

Objavljeno prije

1 dan

na

19 Aprila, 2024

Objavio:

Izbor su pratile brojne primjedbe i sumnje na nepravilnosti. Bratićeva protivkandidatkinja Tanja Bakić tvrdi da Vijeće Filološkog niti Senat nisu sankcinisali Komisiju za pisanje izvještaja o kandidatima, iako su dva člana predala potpuno identične tekstove

 

Senat Univerziteta Crne Gore je 15. marta ove godine izabrao dr Vesnu  Bratić u akademsko zvanje redovne profesorica iz oblasti Anglistika – Anglofona književnost i civilizacija i Engleski jezik na Filološkom fakultetu Univerziteta Crne Gore. Bratić je od kraja 2020. do kraja aprila 2022. bila ministarka prosvjete, nauke, kulture i sporta u 42. Vladi. Bratić nije bila jedina kandidatkinja, pored nje na konkursu za izbor u akademsko zvanje iz navedenih oblasti, koji je raspisan u junu prošle godine, prijavila se i dr Tanja Bakić.

Sam tok konkursa i izbor zanimljivi su zbog brojnih primjedbi i sumnje  na nepravilnosti koje su se dešavale tokom njegovog trajanja.

U septembru 2023. imenovana je Komisija za razmatranje konkursnog materijala i pisanje izvještaja u sastavu prof. dr Radojka Vukčevič sa Filološkog fakulteta u Beogradu, prof. dr Janko Andrijašević sa Filološkog fakulteta UCG i prof. dr Zoran Paunović sa Filološkog fakulteta u Beogradu. Nakon što je Andrijašević u oktobru iz zdravstvenih razloga odustao od rada u komisiji, za novog člana je imenovana prof. dr Vesna Lopičić sa Univerziteta u Nišu.

Krajem prošle godine u Biltenu UCG objavljeni su izvještaji o kandidatima članova Komisije. Sva tri člana Komisije pozitivno su ocijenili kandidatatkinju Bratić i dali preporuku da se Bratić izabere.

Prigovor na recenzije, u januaru ove godine, Vijeću Filozofskog fakulteta UCG, upućuje Tanja Bakić. Ona u njemu kao apsurd ocjenjuje da su dva člana komisije potpisala istovjetne recenzije. Dr Bakić tvrdi da su izvještaji prof. dr Zorana Paunovića i prof. dr Radojke Vukčević potpuno identični:  ,,Jedina razlika je u tome što je dr Paunović, redovni profesor Univerziteta u Beogradu, koji izvorno govori ekavicu, pokušao da ekavizira tekst profesorke Vukčević, izvorno napisan na ijekavici. Nažalost, u tome nije savim uspio, ostavivši znatan dio predatog teksta u ijekavici”, napisala je dr Bakić.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo