Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Kako gazda kaže

Objavljeno prije

na

Dvije decenije unazad, tri najsnažnije organizacije u Crnoj Gori bile su: vladajuća partija – DPS, vladajuća crkva – SPC i vladajući sindikat – SSCG. Milo Đukanović i Momir Bulatović su neprikosnoveno upravljali državom. Amfilohije Radović je smatrao, čak i pod zaštitom Arkanovih tigrova, da mu pripada uloga vrhovnog arbitra za sva duhovna, moralna, državna, pa i finansijska posla u Crnoj Gori i okruženju. Ipak, samo je Danilo Popović, u ime organizacije koju je vodio, svakog mjeseca na raspolaganju imao članarinu koju je u sindikalnu kasu uplaćivalo više od 100 hiljada zapošljenih. Ili, približno dva od tri stanovnika Crne Gore koja su imala stalan posao. Poziciju tadašnjeg SSSCG dodatno je jačala činjenica da je to bila prva organizacija iz Crne Gore koja je izašla iz obruča međunarodnih sankcija i uspostavila saradnju sa sindikalnim udruženjima iz cijelog svijeta.

Štošta se, u međuvremenu, promijenilo. Približno 20 hiljada članova uplatilo je, u julu, na račune SSCG sindikalnu članarinu tešku nešto manje od 50 hiljada eura. Ali, to više nije dovoljno za narasle apetite sindikalne elite.

Zapošljeni u stručnim službama Saveza, njih 66-toro, primili su tek majsku platu (prosjek 370 eura). Oni od početka avgusta čekaju da „za najduže tri dana” čelnici Sindikata i Ministarstva inostranih poslova potpišu sporazum o iznajmljivanju poslovnog prostora koji SSCG posjeduje u beogradskom Domu sindikata. Kako vrijeme prolazi tako među zapošljenima u Sindikatu jača bojazan da bi dobar dio njih umjesto zaostalih zarada od uprave mogao dobiti – otkaz. Ali, o tome se javno nerado govori. S razlogom.

DISCIPLINA: „Svako istupanje u javnosti, mimo organa Saveza, biće sankcionisano”, upozorio je početkom ljeta, zvanično, zapošljene i funkcionere SSCG generalni sekretar Saveza Zoran Masoničić. Tu odluku, objasnio je Masoničić, donio je Izvršni odbor „u cilju sprječavanja plasiranja netačnih i nepotpunih informacija, te stvaranja negativne slike o SSCG u javnosti Crne Gore”.

Predočeni Zaključak je nedvosmislen: „Izvršni odbor SSCG zahtijeva da do održavanja Kongresa SSCG sve informacije, saopštenja za javnost i druge informacije po pitanju aktivnosti SSCG budu isključivo u nadležnosti Službe za informisanje SSCG, a po nalogu Generalnog sekretara Saveza”. I tačka.

A imalo bi se o čemu pričati. Možda je SSCG izgubio dvije trećine, ili svih 80 odsto nekadašnjeg članstva, ali to je i dalje organizacija sposobna da zaokupi pažnju javnosti. Iz ovog ili onog razloga.

Neko će, tako, naći da je jako zanimljivo kad dva od tri čovjeka koja su SSCG upravljala posljednjih 20 i nešto godina (Danilo Popović i Zoran Masoničić) medijima spočitaju odgovornost za to što se, navodno, ne zna „kako i kome su se dijelila sredstva Fonda solidarnosti, i gdje su kamate od 16,5 miliona eura” koje je Vlada iz državnog budžeta prebacila Sindikatu na ime isplate zaostalih otpremnina crnogorskim radnicima. I zapitaće se: da li su Popović i Masoničić obavijestili nadležne o tome da njih dvojica – aktuelni predsjednik Skupštine i generalni sekretar SSCG – ne znaju „ko je, kome, kako i po kojim kriterijumima” podijelio dio sindikalnih stanova (sporno je, izgleda, makar 18 stanova). Ako jesu, gdje je informacija o rezultatima zvanične provjere (istrage). A ako nijesu – zašto nijesu.

Uostalom, Monitor u svojoj dokumentaciji ima podatke o makar tri krivične prijave podnijete, pojedinačno, protiv svakog od tri predsjednika SSCG (Popović, Masoničić i Veselin Vujanović). Nemamo, međutim, nikakve podatke o sudbini tih prijava u tužilaštvu, iako su od njihovog podnošenja do danas prošli mjeseci, odnosno, godine.

MLADOST LUDOST: Drugi će, na primjer, biti zatečeni pojedinim detaljima o proljetos potpisanom, novom granskom ugovoru za zapošljene u turističkoj privredi. „U ovim uslovima, napravili smo dobar i održiv tekst koji je kvalitetna podloga za razvijanje odnosa poslodavac – radnik”, zaključila je potpisnica ugovora Čeda Milinić, predsjednica Granskog sindikata turizma i ugostiteljstva. I ne bi tu bilo ništa sporno da nije jednog neobičnog detalja: gospođa Milinić je već četiri godine – penzioner.

U kom svojstvu ona pregovara o međusobnim odnosima na relaciji radnici – poslodavci? Prema Zaključku Statutarne komisije SSCG, sindikalnim funkcionerima mandat prestaje nakon odlaska u penziju. Čeda Milinić, međutim, nije jedini penzioner na čelu nekog od 23 granska sindikata u okviru Saveza. Primjera radi, penzioner je, skoro već dvije godine, i Jovan Stanišić, aktuelni predsjednik Sindikata informativne, grafičke i izdavačke djelatnosti pri SSCG. Pa, nikome ništa.

A kada smo već kod granskih sindikata i njihovih predsjednika, zanimljivo je da Nadzorni odbor SSCG aktuelnom generalnom sekretaru Zoranu Masoničiću spočitava da, suprotno odredbama Statuta, plate predsjednicima pojedinih granskih sindikata isplaćuje iz kase Saveza. Statut, naime, propisuje da se lični dohodak predsjednicima granskih sindikata finansira prikupljenom članarinom članova tog sindikata. Uostalom, pod okriljem SSCG, uz račun Saveza, postoje još 43 posebna računa kojima samostalno gazduju 23 granska sindikata i 20 opštinskih podružnica Saveza. Dok na njima ima novca.

Tek prema podacima Nadzornog odbora, tokom prošle godine su makar tri predsjednika granskih sindikata primali platu iz kase Saveza. Riječ je o Vidaku Đuranoviću, predsjedniku Granskog sindikata tekstila i hemijske industrije; Draganu Mijanoviću, predsjedniku Granskog sindikata metalaca, i Ratku Vukčeviću, bivšem predsjedniku Granskog sindikata zdravstva i socijalne pomoći.

Ako treba pojasniti ove nelogičnosti, evo upečatljivog primjera. Vidak Đuranović, član Izvršnog odbora SSCG i predsjednik Granskog sindikata tekstila i hemijske industrije, radio je u Titeksu do januara 2006. godine. Tada je, uz otpremninu od sedam hiljada eura, napustio firmu ostavljajući dio svojih kolega u štrajku. Radnu knjižicu je prenio u SSCG, ali je ostao predsjednik Granskog sidnikata u kome čak ni članarinu ne plaća!

Da ponovimo – službenici stručnih službi SSCG primili su, i to poslije višednevnog štrajka glađu, majsku platu.

A oni što se, makar nezvanično, usude da prekrše Masoničićevu naredbu o pretkongresnoj šutnji, kažu kako najbolju ilustraciju stanja u SSCG daje činjenica da predsjednik Skupštine SSCG nije radnik nego – poslodavac. Naime, Danilo Popović, koji nakon povlačenja sa mjesta generalnog sekretara predsjedava Skupštinom SSCG, profesionalno je angažovan kao prvi čovjek Fonda za solidarnu i stambenu izgradnju. Tamo je, valjda, imenovan kao predstavnik Saveza, između ostalog i na osnovu nekih 1,5 miliona eura koje je Savez prebacio na račun Fonda još prije četiri-pet godina.

Zapošljeni u SSCG, međutim, nijesu uključeni u posljednju podjelu stanova koje je u Baru gradio Fond. Ni o tome ne smije da se priča. Da se šefovi ne naljute. Inače, slijede sankcije.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

ZLATNO DRŽAVLJANSTVO I NOVA VLADA: Repriza

Objavljeno prije

na

Objavio:

Krivokapićeva Vlada odustala je od nastavka davanja ekonomskog državljanstva, na osnovu novčanog ulaganja. Tome je doprinijela i kontinuirana kritika, projekta bivših vlada, ekonomskog državljanstva od strane  Evropske komisije. Uvođenje zlatnog pasoša na osnovu vrijednosnih kriterijuma zvuči kao repriza

 

Premijer Zdravko Krivokapić nedavno je najavio da će značajne ličnosti koje imaju veze sa Crnom Gorom dobiti počasno državljanstvo. Prvi kojima će uručiti, kako je rekao, ,,zlatni pasoš” biće pjevač Željko Joksimović i teniser Novak Đoković.

Premijer nije precizirao na osnovu čega će se dijeliti pasoši, sem uopštene priče – o porijeklu starinom, dodirne veze sa Crnom Gorom i ,,vrijednosti koje zajednički dijelimo”.

Najava dolazi mjesec dana nakon protesta zbog izmjene Odluke o kriterijumima za sticanje crnogorskog državljanstva, nakon kojih je usvajanje ove odluke odloženo.

Otvaranje pitanja sticanja državljanstva otvorilo je brojne probleme koje je prošla vlast ostavila iza sebe. Pa je vrlo neoprezno što je premijer baš sada pokrenuo priču o ,,zlatnom državljanstvu”.

Crna Gora, za razliku od država regiona, ima restriktivne zakonske norme kada je u pitanju sticanje državljanstva. Tu silu zakona najbolje osjećaju desetine hiljada građana koji zbog rigoroznih pravila ne mogu da regulišu boravak u Crnoj Gori. Mnogima od njih džaba su i decenije provedene u Crnoj Gori. S druge strane brojni su oni koji imaju državljanstvo druge države a uredno glasaju u Crnoj Gori.

Iz dijaspore tvrde da se novim izmjenama njima čini nepravda, te da se na ovaj način eliminišu iz političkog života Crne Gore. Prije nedavnih izbora u Herceg Novom ispostavilo se da čak 1.973 birača u ovoj opštini imaju biračko pravo i u Srbiji.

Iz Ministarstva unutrašnjih poslova saopštili su da su počeli provjeru 8.000 građana koji se nalaze u biračkom spisku Srbije, Bosne i Hercegovine i Kosova zbog logične pretpostavke da pored crnogorskog imaju i državljanstvo neke od tih država. Saopšteno je i da će 2.108 biti upoznato sa činjenicom da su dobrovoljno stekli državljanstvo druge države, uz napomenu da će te osobe dobiti priliku da se izjasne koje državljanstvo žele da zadrže.

Još se ispituje i tvrdnja Srđana Perića, iz Organizacije KOD, da ministri pravde, ljudskih i manjinskih prava i finansija i socijalnog staranja, Vladimir Leposavić i Milojko Spajić, imaju dvojno prebivalište.

Izborno, politički i ekonomski bivša vlast je manipulisala dodjelom državljanstva. Zato najave premijera, bez jasnim kriterujuma ovako zveče.

Prethodne DPS vlade su od 2008. do 2020. godina dodijelile 390 počasnih državljanstava. Samo tokom prošle godine dodijeljeno je čak 115 počasnih državljanstava, od čega je preko trećine dodijelila odlazeća vlada u periodu nakon okončanja parlamentarnih izbora do dolaska nove Vlade. U prethodnom periodu, od 2008. do 2020,  netransparentno je dodijeljeno 390 počasnih državljanstava, pri čemu ni danas ne postoji javno dostupan zvanični registar tih lica.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

U SUSRET 29. GODIŠNJICI OD DEPORTACIJA I PENZIONISANJU VDT-A IVICE STANKOVIĆA: Šest godina od Strategije za istraživanje ratnih zločina, ni jedna jedina istraga

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vrhovni državni tužilac Ivica Stanković, simbolično, odlazi u penziju 25. maja. Uoči 29. godišnjice stravičnog zločina – deportacije bosanskohercegovačkih izbjeglica iz Crne Gore. Prije nego ode, Stanković mora da odgovori na pitanje zašto u proteklih šest godina primjene njegove Strategije za istraživanje ratnih zločina nije pokrenuta ni jedna jedina istraga

 

Vrhovni državni tužilac Ivica Stanković, simbolično, odlazi u penziju 25. maja. Uoči 29. godišnjice zločina nezapamćenog na ovim prostorima, a možda ni u svijetu. Deportacije bosanskohercegovačkih izbjeglica iz Crne Gore, koje su u njoj našle utočište bježeći od ratnih strahota u svojoj državi. Prije nego ode, Stanković mora da odgovori na pitanje zašto u proteklih šest godina primjene njegove Strategije za istraživanje ratnih zločina nije pokrenuta ni jedna jedina istraga.

Ivica Stanković je, kao vrhovni državni tužilac, 2015. godine donio Strategiju za istraživanje ratnih zločina. Tokom tog perioda, Specijalno državno tužilaštvo (SDT), koje je bilo nadležno za primjenu te strategije pod rukovodstvom Glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića, procesuiralo je samo jedan predmet, protiv okrivljenog Vlada Zmajevića zbog ubistva civila na Kosovu, i to ne na sopstvenu inicijativu, već mu ga je ustupilo Tužilaštvo za ratne zločine Republike Srbije.

,,Time nije pokazan proaktivan pristup kakav se od tužilaštva očekivao na osnovu Strategije”, smatraju iz Akcije za ljudska prava (HRA). Iz te NVO su pozvali Stankovića da, prije odlaska sa funkcije, odredi bilo koji datum za raspravu sa zainteresovanim stranama o primjeni Strategije o istraživanju ratnih zločina, jer je bio nadležan za nadzor nad njenom primjenom.

Usvajanju Strategije je, podsjećaju iz HRA, prethodio analitički izvještaj eksperta Evropske unije (EU) Mauricija Salustra, koji je u decembru 2014. godine kritikovao dotadašnje procesuiranje ratnih zločina u Crnoj Gori. Kako je istakao tom prilikom, državni tužioci nijednu istragu nijesu pokrenuli na sopstvenu inicijativu. Sem njega, i Evropska komisija (EK) je, više puta, u godišnjim izvještajima o Crnoj Gori isticala da tužilaštvo nije pokazalo odlučnu borbu protiv nekažnjivosti ratnih zločina, kao i da nije podizalo optužbe za komandnu odgovornost, saučesništvo ili pomaganje i podsticanje.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ZNACI: Na ovome svijetu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Premijer Krivokapić iz sedmice u sedmicu šalje opasne poruke. Koje se iako on preferira metafiziku,  mogu materijalizovati. Ove sedmice razdvojio je građane na “prijateljske” i neke druge

 

Milosrdni premijer Zdravko Krivokapić, u ovom prolaznom svijetu, nastavlja da diskriminiše, što progovori.

Prethodne sedmice nas je podučio da ne postoji samo materijalni, već i duhovni svijet, koji je važniji, te pojasnio da oni koji u njega vjeruju mogu da, u ime te vjere, krše zemaljske propise. Ove sedmice je nastavio da razdvaja građane.

Neki su građani, pojasnio je, prilikom susreta sa predsjednicom Republike Srpske, Željkom Cvijanović, „prijateljski“.

Krivokapić i predsjednica Republike Srpske Željka Cvijanović susreli su se kod naplatne rampe na putu Meljine – Petijevići, čime su ozvaničili ukidanje putarine na tom dijelu puta.

“Jedan namet manje za građane i sve naše turiste koji dolaze u Herceg Novi, a naročito građane prijateljske”, naveo je Krivokapić Koji su građani prijateljski, a koji manje prijateljski nije pojašnjavao.

Krivokapić iz sedmice u sedmicu šalje dvosmislene ili opasne poruke. Koje se iako preferira metafiziku, mogu materijalizovati. Posebno opasna je ona po kojoj je Ustav akt manje važan od Biblije i duhovnog svijeta.

Kada je prošle sedmice upitan da objasni zašto nadležni organi ne reaguju na kršenje zdravstvenih mjera kada ih krši Mitrpolija crnogorsko primorska, u vrijeme vjerskih okupljanja, Krivokapić je to ovako objasnio: “Ja mislim da se to ne može definisati zemaljskom pričom. To je u domenu metafizike. Ne znam kako vi to doživljavate ali ja to tako doživljavam”.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo