Valovi zadovoljstva razlili su se Crnom Gorom – postignut je kompromis, izglasane izmjene izbornog zakona, ispunili smo prvi od sedam uslova za dobijanje datuma početka pregovora o pristupanju Evropskoj uniji. Do srećnog ishoda je došlo tako što su se predstavnici vlasti i tri opozicione partije dogovorile o tome kako će se zvati jezik koji će djeca učiti u školama. Da se zabilježi: crnogorski – srpski, bosanski, hrvatski. Lijepo – lijepo, lijepo, lijepo. Oko samog izbornog zakona zakonodavci su se trudili skoro četiri godine. Posao im je bio da to štivo usklade sa Ustavom i obogate ponekim demokratskim rješenjem. Sklad sa Ustavom prvenstveno je nedostajao u oblasti autentične zastupljenosti manjinskih naroda i prava na ,,afirmativnu akciju”. Završilo se tako da su predstavnici jednog od najbrojnijih manjinskih naroda uoči glasanja demonstrativno napustili parlament. Usvojeno je pravo žena da krase začelja izbornih lista, Rome niko nije pomenuo.
,,Ne može se očekivati da budemo zadovoljni kada nas šibaju po leđima. Nećemo, to nas boli”, kaže za Monitor Mehmet Bardhi, predsjednik Demokratskog saveza Albanaca. „U jednom ozbiljnom društvu koje pretenduje da bude demokratsko to bi trebalo da bude znak alarma”.
Predstavnici albanskih partija nezadovoljni su zato što nije ispunjen njihov zahtjev da političkim predstavnicima te manjine pripadne pet mandata. Prema novom rješenju, mogu računati na tri. Tokom pregovora, njihov zahtjev je ocijenjen maksimalističkim jer su do sada, za mandate iz posebne izborne jedinice za područja na kojima žive Albanci konkurisale i DPS i SDP.
,,To nije maksimalistički, to je realan zahtjev. Ako neko misli da su to građanske stranke, neka ulazi u parlament kao građanin, ne kao Albanac, neka se ne prse da zastupaju Albance. Pet odsto stanovništva nama daje pravo da imamo pet poslanika”, izričit je Bardhi. On objašnjava da sadašnje rješenje o posebnoj izbornoj jedinici za Albance važi od 1998. „kada je ova većina koja je sada na vlasti bila u škripcu i zavisila je od albanskih glasova”.
Priča o stečenim ili nestečenim pravima Albanaca, primjer je na kom se može valjano izučiti kako funkcioniše ova vlast. Kad su im trebali albanski glasovi smislili su posebnu izbornu jedinicu za područja gdje većinom žive Albanci. Propisi su, međutim, napisani tako da je uoči svakih izbora, u parlamentu donošena posebna odluka o izbornim jedinicama. U krajnjem – ako budeš dobar imaš izbornu jedinicu, ako ne budeš, nemaš.
Uočljivo je da premijer Igor Lukšić, koji je izazvao opšte simpatije voljom za dijalog, nije pronašao spremnosti ili vremena da se sastane sa predstavnicima albanskih partija. Makar da im kaže da su njihovi zahtjevi pretjerani. „Možda je bilo prostora za manevrisanje”, kaže Mehmed Bardhi.
Ni predstavnici opozicionih partija nijesu se pokazali osjetljivijim na probleme albanskih kolega. SNP je zaboravila da se, preko Predraga Bulatovića, zaricala kako neće glasati za zakon koji će biti neprihvatljiv za Albance. Ta partija bila je i protiv rješenja da dosadašnja pravila važe još za jedan ili dva izborna ciklusa. Obrazloženje je glasilo: Albanci su pominjali bojkot izbora a to bi značilo da će glasove u posebnoj izbornoj jedinici „pokupiti” DPS i SDP.
„Ovaj model je jednoobrazan i omogućava Albancima da imaju autentične predstavnike u parlamentu. Sa koliko će poslanika biti zastupljeni zavisiće i od njihovog nastupa na izborima. Posebna prava dobili su Hrvati zbog malog broja u ukupnom stanovništvu”, objašnjava poslanik SNP-a Neven Gošović.
„Insistirali smo da se napravi jedinstven model, a da se za Albance obezbijedi da postojeći koriste u jednom ili dva naredna izborna ciklusa. Podržavali smo, čak i glasali za ono što su Albanci tražili, ali na kraju smo za njih prihvatili isto što i za sebe”, kaže Kemal Purišić poslanik Bošnjačke stranke.
„Trgovali su i vlast i opozicija. Oni su odlučili šta treba da se radi sa Albancima. Ja mislim da je to loše za Crnu Goru”, zaključuje Bardhi.
Članovi radne grupe koja se bavila izbornim zakonom sa kojima je Monitor razgovarao smatraju da ima dobrih novih rješenja, ali i demokratskih izmjena oko kojih se nijesu mogli usaglasiti.
„Prvi demokratski iskorak u donesenom izbornom zakonu jesu rješenja koja pripadnicima svih manjinskih naroda i manjinskih nacionalnih zajednica, a ne samo Albancima, omogućavaju autentičnu zastupljenost u parlamentu. Drugi iskorak su povoljnosti u pogledu sticanja crnogorskog državljanstva za osobe upisane u birački spisak, bez obaveze pribavljanja otpusta iz državljanstva neke od bivših republika SFRJ. Treći iskorak, koji nije potpun, bi bio usklađivanje zakonodavnog okvira sa preporukama OEBS-a i Venecijanske komisije”, objašnjava poslanik SNP-a Neven Gošović.
U zakon su ugrađene neke od preporuka međunarodne zajednice: obezbijeđen je pluralizam u sastavu biračkih odbora i izbornih komisija na republičkom i lokalnom nivou, ojačan je profesionalizam u radu Državne izborne komisije, mandati će se ubuduće dodjeljivati isključivo po redosljedu kandidata na izbornoj listi. Predložena su rješenja koja obezbjeđuju da se u medijima, posebno u medijskim javnom servisima, omoguće jednaki uslovi za predstavljanje podnosilaca izbornih lista kao i razdvajanje djelovanja u ime vlade i političke stranke u političkoj kampanji. „Kako će se primjenjivati ostaje da vidimo”, kaže Gošović.
Jedna od preporuka koja nije prihvaćena je da se rok od 24 mjeseca prebivališta briše kao uslov za glasanje. Ostalo je u zakonu, jer takvo rješenje propisuje Ustav.
„Okolnosti pod kojima prestaje koalicija i status nezavisnih odbornika ostali su neuređeni iako su dešavanja u Podgorici, Ulcinju i Andrijevici ukazala na potrebu da se preporuke uvaže kako bi se izbjeglo izigravanje volje građana”, kaže Gošović.
Preporuka da se zabrani pritisak na službenike vlade nije prihvaćena jer je to pitanje uređeno krivičnim zakonikom. Znamo kako funkcioniše.
„Glasali smo sa dosta gorčine, iako ima i dobrih stvari”, objašnjava Kemal Purišić. „Zakon je samo djelimično usklađen sa Ustavom jer su propisane mjere afirmativne akcije samo na državnom, ne i na opštinskom nivou. Donijet je zaključak da će odmah započeti rad na donošenju zakona o izboru odbornika. Tvrdim da je priča kako opštinski nivo nije uređen zato jer je komplikovano, samo izgovor”, kaže Purišić.
U Bošnjačkoj stranci zadovoljni su što se popravila struktura u biračkim tijelima. Manjinske liste više ne moraju imati onoliko kandidata koliko se bira, za njihovo potvrđivanje potrebno je manje potpisa nego ranije.
Bez mnogo buke, izbornim zakonom je propisano da na izbornim listama bude trećina žena, ne i da svako treće ime na listama bude žensko. Novo pravilo da se redosljed sa izbornih lista mora poštovati zaoštriće konkurenciju u partijama te su, zapravo, pripadnicama manje zastupljenog pola garantovani repovi izbornih lista.
Prema rezultatima ovog popisa Roma u Crnoj Gori ima preko jedan odsto. Zakonopisci su, kažu, prodiskutovali jesu li oni manjinska nacionalna zajednica: „preovladao je stav” da nijesu. Praktično uzalud postoje, nema ih u preambuli crnogorskog Ustava. Možda i nije slučajno što Mehmet Bardhi zvuči tako uvjerljivo kad govori o pravoslavnoj ili slovenskoj većini.
„I pored svih usaglašenih kompromisnih rješenja izbori u Crnoj Gori imaće smisla samo ako se organizuju u demokratskim uslovima. Od slobodne atmosfere, demokratskog ambijenta i slobodnog izjašnjavanja smo još daleko”, zaključuje Neven Gošović.
Vaistinu.
Kosara BEGOVIĆ
DRUŠTVO3 sedmice
SUSRETI4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
FOKUS3 sedmice
FOKUS4 sedmice