Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Trospratni kreveti u Kambodži

Objavljeno prije

na

Nijedan zatvor u svijetu nije hotel sa pet zvjezdica, ali u civilizovanim zemljama i prema onima koji se nađu iza rešeteka primjenjuju se standardi koji garantuju uslove dostojne čovjeka. Spuški i bjelopoljski zatvor još su daleko od toga. O tome svjedoče ne samo upozorenja Evropske komisije, nevladinih organizacija, nego i protesti zatvorenika. U prošlogodišnjem izvještaju Evropskog komiteta za sprječavanje mučenja i nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja i kažnjavanja (CPT) konstatovano je da se hitno mora obezbijediti dovoljno prostora u spuškoj pritvorskoj jedinici. Pretrpanost zatvora znači da oni žive u ponižavajućim i nečovječnim uslovima. Stanje u zatvorima govori da vlast za te opomene ne mari.

Uslove u spuškom zatvoru ovako nam je opisao Mustafa Radončić iz Bara, koji se poslije izdržane petnaestomjesečne kazne nedavno opet našao na slobodi:

,,Zatvor u Spužu je kazamat za ‘sitne ribe’. Ponekad je i po tridesetak ljudi smješteno u sobi od 28 kvadrata, a u njima se nalazi i po 15 kreveta na tri sprata. Zbog toga su prostorije na drugom spratu, od broja jedan do šest, prozvane Kambodža. Zatvorenici su izloženi posebnim tretmanima kada je u pitanju njihovo lično dostojanstvo. Po ustaljenom receptu moraju se povinovati beskrupuloznim pravilima koje donose pojedinci. Uprava postupa prema zatvorenicima po ličnim ubjeđenjima, na osnovu simpatija, prijateljstva, poznanstva”.

U drugim sobama, gdje su smješteni privilegovani zatvorenici,

priča je sasvim drugačija, tvrdi Radončić. ,,Tamo je manje ljudi na više prostora. Imaju sve za razliku od onih u Kambodži, gdje ponekad nemate ni ono što vam po zakonu pripada, kao što je redovno kupanje. Sobe u Kambodži su i ljeti i zimi pune buba, higijena je na najnižem mogućem stepenu, nema tople vode da operete suđe ili veš, pa od rodbine morate naručivati posteljinu i druge neophodne stvari”.

On se nakon izlaska iz zatvora obratio zaštitniku ljudskih prava i sloboda Šućku Bakoviću. Opisao mu je kako se sve tamo krše ljudska prava i slobode, odnosno ne poštuju prava predviđena zakonom i međunarodnim konvencijama, ali ni do danas od ombudsmana nije dobio odgovor.

Radončić se kao zatvorenik obraćao upravi ZIKS-a s molbom da se vjernicima islamske vjeroispovijesti obezbijedi hranu u skladu sa vjerskim običajima, ali ignorisali su, kako kaže, na brutalan način.

,,Hrana je često loša, naročito ručak – dobijate samo vodu, neku supu bez ičega, večera – viršle,viršle, konzerve”, tvrdi Radončić.

Proteklih dana slične priče objavljivali su i mediji.

Obratili smo se direktoru Zavoda za izvršavanje krivičnih sankcija Milanu Radoviću s molbom da prokomentariše navedene tvrdnje, ali sa te adrese nije nam, do zaključenja ovog broja stigao odgovor.

Njegov imenjak i prezimenjak Milan Radović, koordinator programa ljudskih prava u Inicijativi mladih za ljudska prava (YHIR), kaže za Monitor da je najveći problem crnogorskih zatvora to što su pretrpani.

,,U zatvorima je smješteno pedeset odsto više osuđenika nego što su njihovi kapaciteti. Situacija je u tom pogledu posebno zabrinjavajuća u bjelopoljskom zatvoru. Standard je devet kvadratnih metara po osuđeniku. Sada u nekim sobama jedna osuđena osoba ima svega dva kvadratna metra prostora kada se podijeli kvadratura prostorije i broj onih koji u njoj borave. Spavanje na trospratnim krevetima dovoljno govori o situaciji u našim zatvorima”, kaže Radović.

U bjelopoljskom zatvoru uglavnom boravi oko 160 zatvorenika, iako su mu kapaciteti predviđeni za duplo manji broj. Zbog toga zatvorenici spavaju i u prostoriji namijenjenoj za gledanje TV programa i dnevni boravak.

Prije dvije godine direktor ZIKS-a Milan Radović najavio je gradnju nove zatvorske zgrade u Bijelom Polju, ali još joj ni temeljac nije postavljen. Sadašnja je sagrađena prije Drugog svjetskog rata.

Ipak, ovdje nije sve tako crno. Jedan bivši zatvorenik (kaznu odslužio u julu) kaže da je čistoća na zavidnom nivou. ,,Da nije tako, ovo bi bio neviđeno leglo zaraze. Zatvorenici marljivo ribaju i čiste prostorije da se ne bi razboljeli”, kaže on.

U pretrpanim zatvorima krše se ljudska prava osuđenih, niži je nivo bezbjednosti, lošiji su zdravstveni i uslovi za rekreaciju i slobodno vrijeme, ali nezadovoljavajući su i uslovi za normalan rad zatvorskih službenika, objašnjava Radović.

Po mišljenju Radovića potrebno je hitno poboljšati zatvorske uslove. Prije svega treba razviti sistem alternativnih sankcija i tako značajno rasteretiti zatvore. ,,Neophodno je rekonstruisati i prilagoditi stare zgrade u Podgorici, Spužu i Bijelom Polju kako bi se u njima stvorili uslovi koji ispunjavaju minimum evropskih standarda”.

Priča o katastrofalnim uslovima u spuškom zatvoru nije nova. U aprilu 2004. godine oko 150 zatvorenika poluotvorenog odjeljenja za kratke kazne štrajkovalo je glađu. Tražili su da im se poboljšaju uslovi boravka i zdravstvena njega, ali žalili su se i na selektivni otpust.

,,Umjesto sedam dana, koliko sleduje radno angažovane zatvorenike, daju nam po dan, dva, tri… Onima, koji imaju veze omogućavaju puni otpust”, tvrdio je tada jedan od zatvorenika, dodajući da su veoma loši higijenski uslovi i zdravstvena njega.

Tadašnji načelnik Odjeljenja za kratke kazne Duško Bijelić potvrdio je da u ZIKS-u ima od 1600 do 1800 zatvorenika i samo jedan ljekar.

I prije dvije godine oko 600 pritvorenika u Istražnom zatvoru u Spužu štrajkovalo je glađu zbog loših uslova smještaja. Tada je u medijima objavljeno da u ćeliji od 25 kvadrata boravi i po 20 ljudi.

Bilo je tamo i raznih incidenata. U septembru 2005. godine, u Istražni zatvor upali su pripadnici Specijalne jedinice crnogorske policije. Tom prilikom povrijeđen je 31 pritvorenik. Istražni sudija Višeg suda Hamid Ganjola, koji je izdao nalog za pretres, izjavio je da su specijalci zloupotrijebili ovlašćenja. Epilog – samo su tri zatvorska službenika kažnjena odbijanjem 30 odsto od jedne mjesečne plate.

Prošlog ljeta zatvor u Spužu bio je toliko pretrpan da je više od hiljadu pravosnažno osuđenih na zatvorsku kaznu čekalo slobodno mjesto. U njemu je tada boravilo pet stotina osuđenika više nego što dozvoljavaju kapaciteti. Po evropskim standardima svaki zatvorenik treba da ima najmanje četiri kvadrata sopstvenog prostora ukoliko sobu dijeli sa drugim zatvorenicima. Oni u samici šest kvadrata. Po tom standardu, spuški zatvor je pretrpan 300 odsto.

Poseban problem je to što često sa osuđenicima za teška kriminalna djela borave i osuđeni za lakše saobraćajne ili neke druge prekršaje. U spuškom zatvoru kaznu izdržavaju i maloljetni prestupnici.

Prošle godine u spuškom zatvoru našao se i Milorad Mitrović, direktor NVO Breznica, zbog saopštenja za javnost. Bio je u tzv. zatvoru za „kratke kazne”.

„To nije zatvor, to je koncentracioni logor. U zatvorenom odjeljenju pedesetak ljudi u sobama i na hodniku obavlja sve svoje životne aktivnosti”, opisao je Mitrović zatvorske uslove u razgovoru za Monitor.

Pretprošle godine Inicijativa mladih za ljudska prava tražila je od Ministarstva pravde da smijeni kompletnu Upravu ZIKS-a, prije svega zbog kršenje prava na zaštitu od zlostavljanja i torture. Po mišljenju te NVO kršeno je i pravo na ispravnu hranu i vodu, što je potvrdila i Zdravstveno-sanitarna inspekcija.

Šućko Baković, zaštitnik ljudskih prava i sloboda, prošle godine obišao je spuški zatvor, pojeo zatvorski pasulj, i pohvalio ga pred TV kamerama. U međuvremenu do javnosti su često stizale vijesti o nehumanim uslovima u tom zdanju.

Nismo čuli da su ni on ni bilo ko drugi iz vlasti to makar javno osudili.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

DRUŠTVO

KONTROLA DRŽAVNIH PREDUZEĆA: Prepuštena sama sebi i partijama

Objavljeno prije

na

Objavio:

U nekim preduzećima pravilnici o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta mijenjani su više puta tokom jednog mjeseca. ,,Kada čitate uslove za obavljanje pojedinih poslova, bude jasno fingiranje i način zapošljavanja, kaže Marija Popović-Kalezić, izvršna direktorica CEGAS-a

 

 

Državna preduzeća prepuštena su samima sebi i država ni zakonski ni suštinski ne kontroliše ono što je državni udio, tj. vlasništvo, zaključak je istraživanja 177 državnih i opštinskih preduzeća koju je uradio Centar za građanske slobode (CEGAS).

CEGAS je u februaru uputio na adrese 177 državnih i opštinskih preduzeća zahtjeve za slobodan pristup informacijama, kojim su tražili da im se dostave podaci o broju zaposlenih, zaključno sa 31. decembrom 2023. godine. Pored toga, traženi su i pravilnici o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji, uslovima i načinu korišćenja službenih vozila, o uslovima i načinu zapošljavanja.

Sva ova pitanja odnose se na preko 20 hiljada zaposlenih koji rade u državnim i opštinskim preduzećima.

Od ukupnog broja preduzeća, 52 odsto njih nije odgovorilo na zahtjev za slobodan pristup informacijama. Ispostavilo se da javna preduzeća različito tumače i odnose se prema Zakonu o SPI, pa su neki objašnjavali da nijesu u zakonskoj obavezi da to urade, dok drugi uopšte nijesu odgovarali na zahtjev.

,,Ukidanjem Zakona o javnim preduzećima, i njihova ‘zavisnost’ od Zakona o privrednim društvima, pravno dozvoljava potpune praznine, kada je odgovornost javnih preduzeća u pitanju. Naše istraživanje je pokazalo koliki je broj onih koji su u zakonskom roku odgovorili na Zahtjev o slobodnom pristupu informacijama, gdje brojka svakako nije pohvalna, ali ne čudi u odnosu na zakonska rješenja. Neki su tražili ‘pravni interes CEGAS-a’, dok su drugi tajnim proglašavali i interna akta, koja bi očekivali na sajtu tih preduzeća (Rudnik uglja, Pljevlja)”, kaže za Monitor  Marija Popović-Kalezić, izvršna direktorica CEGAS-a.

Bilo je i presedana, pa su dokumenta lično dostavljana u kancelarije ove nevladine organizacije. Odgovor na  SPI za kompaniju Zeta Energy nepoznato lice bacilo je na sto zaposlene u organizaciji uz pitanja: ,,Čime se vi bavite, ko vam je direktor?”, pa još ,,Ne treba da se bavite ovim stvarima i ovim poslom, batalite ta posla, to je vaš način da iznuđujete novac”.

Zeta Energy je preduzeće čiji je 51 odsto vlasnik Elektroprivreda Crne Gore (EPCG). CEGAS je zbog ovog incidenta podnio prijavu protiv NN lica zbog zastrašivanja.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

HAPŠENJE IGORA KRSTOVIĆA: Jedna lasta ne čini proljeće

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zanimljivo je da su Krstoviću lisice na ruke stavljene u ponedjeljak u Budvi, gdje je prije samo par mjeseci,  u novembru prošle godine, bezuspješno tražen

 

Još jedan, kako to stoji u zvaničnom saopštenju Uprave policije, visokorangirani pripadnik organizovane kriminalne grupe našao se iza brave. Riječ je o 38.godišnjem Igoru Krstoviću. Zanimljivo je da su mu lisice na ruke stavljene u ponedjeljak u Budvi, gdje je prije samo par mjeseci, tačnije u novembru, bezuspješno tražen.

Više sreće su tada službenici policije imali u pronalasku i hapšenju njegovih sugrađana Saše Anđušića i Borisa Dobrovića. Akcija je tada izvedena po nalogu Specijalnog državnog tužilaštva, ali o njenim detaljima nije bilo zvaničnog saopštenja. Kratko je tada iz SDT-a saopšteno da “radi zaštite interesa postupka neće obavještavati javnost u ovom trenutku o mjerama i radnjama koje se preduzimaju, ali ćemo blagovremeno dati saopštenje čim se za to stvore uslovi”.

Više podataka se  nije moglo dobiti ni nakon hapšenja Krstovića. Dan nakon hapšenja Krstović je na saslušanju u Specijalnom državnom tužilaštvu negirao  krivicu. Da nije kriv ponovio je i u podgoričkom Višem sudu pred sudijom za istragu koji mu je odredio pritvor do 30 dana.

“Iznio je odbranu i negirao da je počinio krivična djela koja mu se stavljaju na teret”, kazao je Krstovićev advokat Danilo Mićović, koji nije želio da iznosi detalje sa saslušanja jer je, rekao je on, postupak tajan.

„I.K. se potraživao po potjernici NCB Interpola Podgorica zbog sumnje da je izvršio krivična djela stvaranje kriminalne organizacije i krivično djelo neovlašćena proizvodnja, držanje i stavljanje u promet opojnih droga i više krivičnih djela iz oblasti pranja novca, kao i krivično djelo nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija i krivično djelo izazivanje opšte opasnosti. Radi se o visokorangiranom pripadniku jedne kriminalne grupe koja je sprovodila kriminalne aktivnosti na teritoriji Crne Gore, saopšteno je iz policije u kasnim večernjim satima.

Iste večeri, poslije 22.30 stigla je pohvala od ministra unutrašnjih poslova Danila Šaranovića.

„Uspješno lociranje i hapšenje međunarodno traženog visokorangiranog člana kriminalnog klana, rezultat je izuzetne saradnje i profesionalnosti službenika Sektora za borbu protiv kriminala i Odjeljenja bezbjednosti Budva, uz podršku Specijalnog policijskog odjeljenja. Ovo hapšenje pokazuje visoku posvećenost i efikasnost naših službi u borbi protiv organizovanog kriminala, navodi se u saopštenju dostavljenom iz Šaranovićevog kabineta.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

KOLAPS ZIMSKE TURISTIČKE SEZONE: Uzdanje se u nebo i državnu kasu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ove godine nije bilo ni jednog skijaškog dana, pa su i prihodi  daleko od planiranih. Zbog toga će biti neophodna državna pomoć. Makar dok se ne postave sistemi za  vještačko osnježavanje koji, za sada, nijesu instalirani ni na jednom skijalištu

 

 

Državno  preduzeće Skijališta Crne Gore (SCG) je, tokom januara i februara, od prodaje usluga ostvarilo jedva preko pet odsto prihoda planiranih za taj period Finansijskim planom za 2024. godinu. Precizno: prihodovano je svega 45 od planiranih 880 hiljada eura. I od ugostiteljskih usluga prihodovali su tek nešto više od 50.000 eura, dok je planom bilo projektovano devet puta više. Prihoda od naplate parkinga nijesu imali, a minimalni su i prihodi od zakupa poslovnog inventara i opreme (iznajmljivanje skijaške opreme i sanki).

Izvršni direktor Đuro Milošević objašnjava kako na Ski centru Kolašin 1600, jedinom koji funkcionište u okviru tog preduzeća, nije  bilo ni jednog skijaškog dana. Sve to će imati, kaže, ozbiljne posljedice po poslovanje preduzeća, ali i „nametnuti kao prioritet ubrzanje procesa izgradnje sistema vještačkog osnježavanja“. Jedino tako, tvrdi Milošević,  izbjeći će se opasnost da se slična situacija ponovi narednih godina.

„Skijaška sezona, ako je možemo nazvati skijaška, primiče se kraju a Ski centar Kolašin 1600 nije imao ni jedan dan skijanja. Vremenski uslovi su bili takvi da nije bilo dovoljno padavina da se skijaške staze pripreme za skijanje, a na skijalištu  nema izgrađenog sistema za vještačko osnježavanje. Skijališta u regionu, koja su imala iste atmosferske uslove, a imaju izgrađene sisteme za vještačko osnježavanje, otvorili su sezonu skijanja sredinom decembra prošle godine i ona još traje“, navodi izvršni direktor SCG.

Prema njegovim riječima, posljedice ovakve sezone uveliko se osjećaju u SCG i cijeloj kolašinskoj turističkoj privredi. O tome je nedavno obavijestio i kolašinski lokalni parlament  koji je, na incijativu preko 200 Kolašinca, raspravljao  o mogućnosti da se planirani projekat zahvatanja vode sa rijeke Ljevaje odloži dok se ne ispitaju mogućnosti „jednostavnijeg i jeftinijeg“  snabdijevanja vodom dva planinska centra na Bjelasici.

„Posljedice će se osjetiti posebno početkom sledeće zimske sezone, koju će biti jako teško pripremiti i privući goste, nakon ovako loše reklame. Jedino izgradnjom sistema za vještačko osnježavanje, u svemu poštujući važeću plansku dokumentaciju, Skijališta CG mogu biti konkurentna sa skijalištima u regionu i imati garantovanu skijašku sezonu“, zaključuje Milošević.

On, za sada,  ne pominje neophodnost  državne pomoći na koju su u tom preduzeću navikli, kad god podbaci sezona ili kad se finansijski plan pokaže kao preambiciozan. Međutim,  njegovi saradnici su, nedavno, na sjednici Odbora udruženja turizma i ugostiteljstva Privredne komore Crne Gore, kazali da će pomoć države biti neophodna. Navodno, već su se obratili i resornom Ministarstvu, jer kako je rekla Tanja Vukić iz SCG, bez te pomoći neće dalje moći da funkcionišu. “Sada radimo na pripremi ljetnje turističke sezone i činimo sve što je do nas, ali nam je neophodna finansijska pomoć za ogromne gubitke koje smo pretrpjeli. Nadamo se da će Ministarstvo imati sluha i izaći nam u susret”, istakla je Vukić.

SCG su, gotovo od  osnivanja, dobijali pomoć države. Ona je u 2017. godini bila oko 120.000 eura, a naredne duplo više.  Blizu 660.000  bila je podrška SCG iz državne kase 2019. godne, a 2020. je premašila milion eura, koliko je bila i godinu kasnije.

Agencija za zaštitu konkurencije (AZK)  prošle godine, nakon ispitnog postupka, donijela je odluku da je taj vid podrške države preduzeću u skladu sa zakonom. Početkom 2021.  godine, AZK je resoru Ministarstvu ekonomskog razvoja i turizma naložila da ne daje pomoć SCG dok se ne okonča ispitni postupak. U okviru SCG su skijališta Kolašin 1600, Cmiljača, Žarski, Torine, Jelovica, planinski centar Komovi i Eco Adventure park Komovi.  Za sada radi samo kolašinsko skijalište u koje su uložene desetine miliona.

Prema podacima Uprave za kapitalne projekte, više od 66 miliona eura uloženo je u projekte na Bjelasici u cilju unapređenja turističke infrastrukture i ponude, a koji se finansiraju kroz kapitalni budžet. Riječ je o razvoju skijaških centara  Bjelasica i Komovi (Ski-centar Kolašin 1600, Ski-centar Žarski i Skijaški centar Cmiljača). Nedavno su iz Ministarstva turizma saopštili da je  u planu nastavak aktivnosti i radova na pomenutim ski centrima kako bi se oni konačno priveli namjeni. Dalji planovi za Ski centar Kolašin 1600 su završetak započetih ski-liftova, izgradnja osvjetljenja za dvije skijaške staze uz ski-liftove, čime će, tvrde u resornom Ministarstvu, Ski centar dobiti na kvalitetu dodatnom ponudom.

Ni jednog skijaškog dana nije bilo ni na ski centrima Vučje i Durmitor. Iz tih skijališta objašnjavaju  da su pretrpjeli ogromnu štetu tokom dosadašnjeg toka zimske turističke sezone. Marinko Purić, izvršni direktor Ski centra Durmitor kaže da je svima  jasno da je zimska turistička sezna propala i da od planiranih 90 skijaških dana nije bilo nijednog. “Nalazimo se jako teškoj finansijskoj situaciji, uložili smo sve napore i sva moguća sredstva, ali nam nedostatak sniježnog pokrivača nije išao na ruku. Naši gubici su nenadoknadivi”, kazao je on na sjednici Odbora udruženja turizma i ugostiteljstva PKCG.

Na tom skijalištu je napravljena akumulacija za vodu neophodnu za vještačko osnježavanje. Nezvanično se  pominje instaliranje sniježnih topova do sljedeće zime, ali se za sada ne zna ko će to da radi i da finansira.

Prema dokumentima koje je država, očigledno, zanemarila kad je odlučivala o ulaganjima u skijališta, vještački snijeg će biti neophodan na mnogim crnogorskim planinama. Prema zaključcima iz 2007. godine, samo četiri oblasti u sjevernom dijelu Crne Gore (Durmitor, Bjelasica, Sinjajevina i Maganik) imaju u sezoni više od 60 dana snijeg visine iznad 50 centimetara. Najveći broj dana (više od 90) sa visinom snijega iznad 30 centimetara ima Durmitor (na visini od 1.750 do 1.950 mnm), a 80 dana Maganik, Sinjajevina i Bjelasica (nadmorske visine od 1.650 do 1.850 metara).

Za potrebe izrade Master plana za razvoj zimskog turizma u Crnoj Gori urađena je modelska reanaliza zimskih sezona (2002.-2004.) koja je ukazala na rizike od velikih ulaganja u skijaški turizam. To modeliranje je urađeno pod pokroviteljstvom Hidrometeorološkog zavoda.

U Nacionalnoj strategiji za klimatske promjene iz 2015. godine  piše da su klimatske promjene najveća prepreka razvoju zimskog turizma u Crnoj Gori.U tom dokumetu piše da će se sniježne padavine do 2030. godine smanjiti za 25 odsto, a zatim i za 50 procenata. Strategija predlaže pomjeranje skijaških staza na visine iznad 1.800 metara i više ulaganja u sisteme za vještački snijeg.

                                                                   Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo