INTERVJU
PEĐA BJELAC, GLUMAC: Požrtvovanost i radost

Peđa Bjelac koji već dvadeset godina živi u Pragu, glumi u novom američkom filmu Ironclad – Battle for Blood, čije se scene ovih dana snimaju u njegovom rodnom gradu – Beogradu. Nakon velike slave koju je stekao ulogama u blokbasterima Hari Poter i vatreni pehar i Ljetopisi Narnije: Princ Kaspijan, Bjelac je glumio u filmu Draška Đurovića As pik – loša sudbina, koji je dobio specijalno priznanje na 26. Filmskom festivalu u Herceg Novom. Za Monitor Peđa Bjelac otkriva da se jako raduje As piku u bioskopima.
-Nadam se da će publika prepoznati dobru atmosferu na snimanju i da će zavoleti ovaj, za naše prostore unikatni postapokaliptički triler sa dobro protkanom melodramskom pričom. Jedva čekam bioskop – kaže Bjelac.
MONITOR: Iako ste jedan od rijetkih glumaca iz regiona koji je glumio u svjetskim blokbasterima, prošle godine su bile premijere dva filma – crnogorskog „As pik” i srpskog „Artiljero” u kojima ste imali zapažene uloge. Radujete li se ulogama na maternjem jeziku i druženju sa starim kolegama?
BJELAC: Tome se radujem najviše. Druženju sa kolegama, prijateljima, atmosferi koja nije uobičajena u surovo profesionalnim uslovima velikih stranih koprodukcija. Ali, uloge i glumački zadaci su svuda isti. Uloga u As piku me je posebno radovala, to je otac koji je na čudan način požrtvovan i dirljiv u pokušaju da sačuva kćerku. On je deo surovog i promenjenog vremena, ali ja sam u ulozi tražio motiv da istaknem vrednosti očuvanja tradicionalnog odnosa u porodici. Posebno mi je prijalo, u iznenađujuće modernoj Crnoj Gori, poštovanje i prijateljski odnos koji sam imao sa ekipom filma. Požrtvovanost i radost istovremeno, u stvaranju filma.
MONITOR: Ostvarenje Draška Đurovića „As pik” je film o osvetama i mržnjama prošlog vremena, koji posebno akcentuje pitanje bjekstva iz devedesetih. Film je okupio značajnu crnogorsku, regionalnu i svjetsku glumačku ekipu, kao što je Majkl Madsen. Kako je došlo do saradnje sa Đurovićem?
BJELAC: Draško Đurović i ja smo kolege sa beogradskog FDU, kako ja volim da kažem znamo se još iz bivšeg života. Draško i dalje pamti neke susrete i anegdote iz tog vremena. I naravno, obradovao me je poziv i izazov da glumim u crnogorskom filmu. Kada sam pročitao scenario, bez obzira što se uvek radujem pozivima da glumim na maternjem jeziku, As pik je probudio i dodatnu radoznalost zbog susreta sa crnogorskim filmskim stvaraocima. Posebno mi je prijao veliki broj mladih ljudi, od glumaca do filmskih radnika i potpuno nova energija, koja se oseća na svakom koraku u Crnoj Gori. Crne Gora me je najprijatnije iznenadila koliko je spremna da bude i svoja i savremena, a da sačuva ono najlepše iz tradicije i istorije.
MONITOR: Šta vas je privuklo ulozi u ovom filmu?
BJELAC: Draškov poziv, zanimljiva uloga, interesantna, provokativna priča, radoznalost rada u poznatoj, a novoj sredini, i ono posebno što sam dobio, a što u scenariju ne možete da vidite, jednog od najposvećenijih i najboljih partnera u direktnim scenama – Baneta Popovića, kao i posebnu saradnju sa Jelenom Simić i Momčilom Otaševićem, tada još uvek studentima FDU na Cetinju a danas već ozbiljnim mladim glumcima, koje je publika iskreno zavolela. Drašku često prijateljski sugerišem – njih dvoje stavi na novi plakat, oni su magnet za publiku. Ali najvažnije je da film krene što pre u bioskope. Jer As pik je pravi bioskopski film. Zbog čvrste radnje, ozbiljnih, iskusnih glumaca, i mladih na čija lica i talenat posebno tipujem.
MONITOR: Iz Beograda ste pošli prije dvadeset godina i preselili se u Prag. Kako je bilo praviti inostranu karijeru i kako ste dobili uloge u „Hariju Poteru” i ,,Ljetopisu Narnije”?
BJELAC: Raduje me da se i u našim produkcijama sve češće uloge dobijaju na audicijama. Neobično je važno da struka poseduje profesionalna udruženja, ali pored kastinga neobično su važne i preporuke. Prag je u postsocijalističkom periodu zbog kinematografske tradicije postao mesto koprodukcija. Svakako je pomoglo i moje dobro poznavanje engleskog jezika, kao i spremnost da ono što znam, pokažem i u drugačijim produkcionim uslovima. S jedne strane boljim i profesionalnijim, jer tamo je sve podređeno glumačkom zadatku, ali sa druge strane, sa manje odnosa partnerskog na setu, koji u našim, daleko siromašnijim uslovima, omogućava glumcu da bude zanimljiv i poseban.
MONITOR: Kako izgleda sarađivati sa svjetski poznatim glumcima i rediteljima?
BJELAC: Imao sam sreću da neki, od Jamesa MacAvoya, Roberta Pattisona, Matthew Macfadyena do legendarnog ser Michael Gambona, čije karijere idu u drugačijim smerovima, budu u filmovima koje smo skupa radili. Imao sam sreću da glumim sa poznatim i iskusnim engleskim pozorišnim glumcima, kao i sa holivudskim zvezdama. Naš posao je zavodljiv i komplikovan, i uvek me raduju i čude sličnosti u radu na filmskim zadacima. Najveća razlika je što je u ozbiljnim produkcijama glumac ,,čudo” i što nikada ne znam ko je na primer u sektoru snimanja i obrade zvuka. Oni su tamo zbog nas, nikad nas ne prekidaju, a naš zadatak je isključivo vezan za glumu.
MONITOR: Veliku slavu ste stekli tumačeći lik kardinala Frančeska Pikolominija u seriji ,,Bordžija”, a od septembra snimate krimi seriju za češku televiziju ,,Cirkus Bukovski” gdje igrate jednu od glavnih uloga.
BJELAC: Izuzetno volim filmove i serije iz epohe. I uvek mi je žao što ih na našim prostorima skoro i nema. Šetajući pre neki dan kišnim Kotorom, pomislio sam da bi bilo lepo da se neka od narednih sezona Bordžija snima i tamo. Ali ono čega mi nismo svesni, koliko se sve unapred planira i koliko oni nisu podložni improvizacijama u pretprodukcijskom radu. U dugogodišnjem radu na koprodukcijama, sada mogu da kažem da već imam prijatelje i poznanike koje iznova srećem, i kojima već mogu i da preporučim naše lokacije za buduće projekte. Dosta je i naših glumaca, vezanih za ove prostore a odraslih po Evropi, čijih uspeha odavde nismo ni svesni, i koji bi mogli pomoći u promociji naših kinematografija. Bordžija je serija za kablovske televizije širom Evrope, glumci su iz 15 država, producent je čuveni Tom Fontana, a pored ostalog, kao što kod nas sigurnost u radu znači pozorište, rad na serijama, kada potpišete dobar ugovor, znači da ćete raditi bar nekoliko sezona.
Za Cirkus Bukovski sam posebno vezan, pre svega zbog kvaliteta scenarija, jer nije mi se često desilo da uživam u svakoj rečenici napisanog teksta. Ono što mi je Prag pružio je ozbiljna karijera na češkom jeziku. Spremajući se za kasting, nisam znao da su me zvali samo da me vide i provere termine, a ulogu sam već dobio. Jedino nisam uspeo da ubedim Čehe da nisam iz Crne Gore!
Miroslav MINIĆ
Komentari
INTERVJU
DEJAN MILOVAC, MANS: Veting kao rješenje

Reforma crnogorskog pravosuđa ne može imati održive rezultate dok se do kraja ne raspetlja “hobotnica” Vesne Medenice i ispitaju sve šeme uticaja koji je ona nesporno imala na nosioce tužilačke i sudske funkcije u Crnoj Gori
MONITOR: Kako komentarišete objavljene prepiske izmedju direktorice ASK Jelene Perović i bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice?
MILOVAC: Mislim da je prepiska između Perović i Medenice pokazala kako je posljednjih decenija izgledao modus operandi crnogorskog pravosuđa, i sasvim sam siguran da tadašnja predsjednica cetinjskog Osnovnog suda nije bila jedina koja je na takav način tražila smjernice i nudila podršku bivšoj predsjednici Vrhovnog suda. Na stranu groteskni udvornički odnos koji je ispoljila Perović, komunikacija je pokazala koja količina moći i uticaja je bila u rukama Vesne Medenice i na koji način je ona manifestovana.
MANS je i ranije ukazivao da reforma crnogorskog pravosuđa ne može imati održive rezultate dok se do kraja ne raspetlja “hobotnica” Vesne Medenice i ispitaju sve šeme uticaja koji je ona nesporno imala na nosioce tužilačke i sudske funkcije u Crnoj Gori. Sve dok svaka od tih relacija ne bude detaljno ispitana, mi kao građani imamo pravo da sumnjamo da je pravosuđe i dalje u rukama onih koji se sumnjiče za saradnju sa kriminalnim klanovima. U ovom konkretnom slučaju MANS je već pozvao Specijalno državno tužilaštvo da formira predmet i ispita ne samo komunikaciju između Perović i Medenice, već prije svega kakve posljedice je ona imala na profesionalni integritet i odluke koje je Perović donosila u cetinjskom sudu, ali i kasnije sa mjesta direktorice Agencije za sprječavanje korupcije.
MONITOR:Da li vas iznenadjuje odnos Perović prema Medenici, koji bivša predsjednica Vrhovnog suda u porukama definiše „savjesnim“?
MILOVAC: Svjedočimo potpuno iskrivljenom sistemu vrijednosti koji je uspostavio prethodni režim na svim nivoima, pa i u pravosuđu. “Savjesno postupanje” u percepciji takozvanih vojnika bivše vlasti, kakva je Vesne Medenica, pretpostavlja gaženje procedura i zarobljavanje institucija i koncetraciju neograničene moći odlučivanja u rukama jedne osobe. Takav odnos prema integritetu nosilaca pravosudne funkcije je nešto što je “njegovano” i podsticano decenijama i sasvim moguće je postalo sastavni dio jedne potpuno izokrenute profesionalne etike.
Hijerarhija koja je postavljena na način da se lojalnost kultu ličnosti koji je Medenica uspostavila prepoznaje kao “savjesno postupanje”, najviše liči onima koje možemo da vidimo kada su u pitanju strukture organizovanog kriminala. Ovo je posebno problematično ako pretpostavimo da je takav odnos vrlo vjerovatno bio potka za donošenje odluka u sudskim predmetima u skladu sa interesima koji je nisu poklapali sa javnim interesom ili zakonom.
Nisam iznenađen odnosom i iz razloga što je dosadašnja profesionalna karijera davala prostor Vesni Medenici da utiče na izbor sudija, ima kompletan uvid u njihov rad i ocjenjivanje njihovog rada, kreirajući poziciju sa koje je od prvog dana mogla da oblikuje sudije prema onome što su bile njene potrebe i potrebe grupa koje je u pravosuđu neformalno zastupala. Zbog toga je svako “klimanje glavom” Jelene Perović bilo dočekano kao “savjesno”.
Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od prvog decembra ili na www.novinarnica.net
Komentari
INTERVJU
DR BRANKA BOŠNJAK PROFESORICA UCG I POTPREDSJEDNICA PZP-A: Temeljne reforme i dobra metla za obrazovni sistem

Javna uprava je postala prepuna uhljebljenih bahatih neznalica. Nije ovo od juče, radio je to i bivši DPS režim, ali sa mnogo više stila, senzitivnije, neupadljivije… Ovo sad je postalo brutalno, bestidno i ogoljeno do kraja
MONITOR: Nakon najnovije afere oko diplome pomoćnice direktora IJZ vi ste javno istupili i kazali da lažnih ima i u vrhu Vlade, te da su političke partije pune kadrova sa ovakvim znanjem. Da li je onda iluzorno očekivati da će biti političke volje da se sporne diplome provjere?
BOŠNJAK: Mi kao društvo moramo da se odlučimo da li hoćemo istinsko ozdravljenje i vraćanje pravim vrijednostima, želimo li društvo znanja, što javno propagiramo ili želimo degradaciju svih vrijednosti, koju upravo živimo.
Zato je važno da se aktuelizovao ovaj veliki problem, ali nažalost, to je samo jedan segment iz Pandorine kutije, jer mnogo je devijacija na ovom polju. Nama trebaju značajno veća ulaganja u nauku, revizija naučnih i nastavnih zvanja, nepristrasna reakreditacija studijskih programa, revizija licenci za visokoobrazovne ustanove, savremene laboratorije, dosljedna borba protiv plagijata, a preduslov svega ovoga je potpuna depolitizacija ovog sektora.
Optimista nijesam, jer živimo najbrutalniji iskaz partitokratije, a svjedok sam bila da mnogi politički lideri potpuno obesmišljavaju znanje i olako delegiraju za rukovodeće funkcije ljude bez znanja i iskustva, sa sumnjivo stečenim diplomama, jer oni prvenstveno cijene partijsku lojalnost. Koalicioni dogovori, umjesto da podrazumijevaju da stavimo na sto najbolje što imamo od kadrova i od njih napravimo najoptimalniji odabir, nažalost kažu da se niko nikome ne miješa u politička kadriranja koja su im pripala. Zato imamo ministre i predsjednike opština bez fakultetskog obrazovanja, ljude na pozicijama koji ne umiju ni napisani im tekst da pročitaju kako treba, zato su nam bordovi direktora i upravni odbori puni dojučerašnjih šofera, ljudi iz obezbjeđenja, kafe kuvarica, konduktera… Javna uprava je postala prepuna uhljebljenih bahatih neznalica. Nije ovo od juče, radio je to i bivši DPS režim, ali sa mnogo više stila, senzitivnije, neupadljivije… Ovo sada je postalo brutalno, bestidno i ogoljeno do kraja.
Mi smo malo društvo i nije problem ko je čiji, ako je sposoban, obrazovan i ako zna, ali problem je neznanje, koje onda iz kompleksa rađa umišljenost i bahatost, kao paravan, da bi se zamaskiralo neznanje i onda se proganja i mobinguje svako ko išta zna.
Dodatan problem je što Vladina komisija za politička namještenja, i ne provjerava CV predloženih kandidata no im se unaprijed vjeruje na riječ, a mnogi su zbog fotelje spremni da „nakite“ svoj CV raznim neistinama pa i onom da su završili fakultet. Predlažu se zakoni i sistematizacije, koje značajno smanjuju kriterijume za neka rukovodna mjesta, jer se sve šteluje za unaprijed odabrane pojedince.
Optimista nijesam po pitanju političke volje, ali jak pritisak javnosti može da pomjeri stvari i da krenemo ka ozdravljenju.
Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od prvog decembra ili na www.novinarnica.net
Komentari
INTERVJU
DR LINO VELJAK, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU: U ovom „tridesetgodišnjem ratu“ se već poodavno nalazimo

Ukoliko bi predsjednik Bajden uspio da pomoć Izraelu uslovi izraelskom obnovom prihvaćanja ideje dviju država, to bi predstavljalo izniman uspjeh. Ukoliko bi to uvjetovanje rezultiralo tek selektivnošću izraelskih vojnih operacija to bi bio nekakav uspjeh. No, bez temeljnih političkih promjena i u Izraelu i u njegovom arapsko-islamskom okruženju koncept dviju država ostaje privlačna i – do daljnjega, nedosežna utopija
MONITOR: Na obeležavanju godišnjice stradanja Vukovara glavnu riječ je imao gradonačelnik Ivan Penava, koji je upozorio sve koji ne respektuju njegovu, u mnogo čemu, proustašku scenografiju, da se ne priključuju događaju. U Srbiji je predizborna kampanja u koju je predsjednik Srbije, prvi put od svog dolaska na vlast, zatražio pomoć svog nekadašnjeg političkog mentora Vojislava Šešelja. Koliko su ovo tek praktički-politički aranžmani a koliko simbolički relevantni činovi?
VELJAK: Nisu to nikakvi simbolički činovi, pa ni pragmatični predizborni aranžmani, nego ih valja promatrati u kontekstu generalnog rasta desnice u Evropi i šire (rezultati izbora u Slovačkoj i Nizozemskoj, ali i u Argentini), koji ukazuju na realne dimenzije skretanja društvene svijesti u smjeru populizma i radikalne desnice. Ta je tendencija značajnim dijelom uzrokovana medijskom podrškom brutalizaciji javnog diskursa, a u našoj regiji nedvojbeno i pojačanim djelovanjem ruske agenture. Konkretno, u Hrvatskoj se zloćudan ruski utjecaj može dokazati analizom financijske baze Domovinskog pokreta (čiji je Penava predsjednik), koja je izravno povezana s oligarhijskom strukturom Putinove Rusije. Onima koji sumnjaju u ispravnost ove tvrdnje preporučujem da otkriju odgovor na pitanje: Tko kontrolira Fortenovu? Putinovim ljubiteljima neće biti jasno zbog čega ruske službe i oligarsi podržavaju obnovu ustaškog diskursa, kao što mnogima neće biti milo kad se suoče s dokazivim činjenicama koje govore o međusobnoj podršci četnika i ustaša (kako u Drugom svjetskom ratu, tako i danas, kada je to u cilju ostvarivanja političke moći i – što je najvažnije – financijskih interesa). Svađajući narode, oni jačaju svoje pozicije, a njihova međusobna solidarnost ne dolazi u pitanje. Dokaz je i pravo bratstvo i jedinstvo koje je vladalo u Hagu među optuženicima za najteže ratne zločine.
MONITOR: EU je u prvim danima posle napada Hamasa, snažno podržala pravo Izraela da se brani, čak je i redovna pomoć Palestincima bila, na kratko, obustavljena. Danas je stav Brisela izbalansiraniji. Neki su ponašanje EU administracije nazvali „ evropskim kompleksom Holokausta“. Koliko se tu radi o „kompleksu“ a koliko o, nesamostalnosti spoljne politike EU?
VELJAK: Ukoliko je riječ o Njemačkoj, kompleks Holokausta je od presudne važnosti. Ukoliko je pak riječ o EU, ključan je moment inzistiranje na potrebi evroatlantskog jedinstva, te se upravo time može objasniti relativna uravnoteženost njezinog stava.
Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od prvog decembra ili na www.novinarnica.net
Komentari
-
FOKUS3 sedmice
MINIMALNA PENZIJA = MINIMALNA PLATA: Đe iscijediti suvu drenovinu
-
FOKUS2 sedmice
UZVRAĆANJE UDARCA U AFERI DO KVON: Spajić optužio srpske vlasti za montiranje
-
FOKUS2 sedmice
MIĆUNOVIĆ I DAVIDOVIĆ NA AMERIČKOJ CRNOJ LISTI: Šta Vašington vidi a Podgorica ne vidi
-
DRUŠTVO3 sedmice
PLJEVLJA, BUDVA, ZETA…: Na tragu saoizacije ?
-
DRUŠTVO2 sedmice
ŠEŠELJ, CRNA GORA I ODJECI: Da se ne zaboravi
-
INTERVJU2 sedmice
MILOŠ VUKOVIĆ, IZVRŠNI DIREKTOR FIDELITY CONSULTINGA: Ne postoji program Evropa sad 2
-
DRUŠTVO3 sedmice
NAPADI NA ALEKSANDRU VUKOVIĆ-KUČ: Društvo u kojem se najlakše i najčešće vrijeđaju žene
-
INTERVJU3 sedmice
MIODRAG VUJOVIĆ, EKONOMSKI ANALITIČAR: Bojim se da smo zaigrali isuviše rizično