INTERVJU
BOŽO PRELEVIĆ, ADVOKAT: Daleko je vladavina prava

U Srbiji kao da ne prestaje obračun s organizovanim kriminalom, paralelno s „razumnim sumnjama” u njegovu vjerodostojnost. Da li je to samo paravan za sve teže stanje u privredi i gori položaj građana ili posljedica uvjerenosti da prosperiteta nema bez odbacivanja balasta i vlastite prošlosti, razgovarali smo s iskusnim pravnikom i advokatom, a nekada i koministrom policije Božom Prelevićem.
MONITOR: Sve srpske vlade nakon 2000. obećavale su odsudnu borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala. Hapšenje Miroslava Miškovića podiglo je očekivanja javnosti na visok nivo. Čini li vam se da su očekivanja opravdana?
PRELEVIĆ: Borba protiv korupcije i kriminala, pored životnog standarda jedna je od osnovnih tema koja je služila i za obaranje Slobodana Miloševića. To je i suštinska tema svih zemalja u regionu. Kapacitet institucija i volja vladajuće stranke, kao i jako dobra organizovanost kriminalaca, posebno u periodu tranzicije predstavljali su glavne prepreke da ova borba bude uspešna. Ima tu nekih trzaja, nekih pomaka, ali to sve zajedno nedovoljno je da bi se moglo reći da na ovim prostorima postoji vladavina prava, slobodno tržište, pošteni izbori, slobodni mediji i dostupna pravda u odnosu na sve učesnike. Neko reče da je tranzicija isto što i pravljenje broda na otvorenom moru. U privatizaciji će preduzeća kupiti kompanije ili pojedinci koji imaju pare, a ko je imao pare devedesetih na ovim prostorima, to je poznato. Jadna privreda koju su oni trebali da unaprede. Naravno, ni vlasti se nisu snašle, oni još nude građanima, kao sopstveni uspeh, da su se negde zadužili na štetu građana ili da su prodali nekome koga su jedva našli, bilo šta što su im očevi napravili, te bi građani sad trebalo da budu srećni što će profit odlaziti u inostranstvo, a ne državi koja bi taj profit trebalo da ulaže u neke bolnice, škole i sl. Građani još nisu osetili u punoj meri sve blagodeti koje su političari brza oka njima učinili. Poslednjim demonstracijama u Sloveniji jedan od zahteva je bio i da se ukinu stranke kao multiplikovano generisanje korupcije, u nekim drugim delovima su se javili desničarski pokreti, što bi moglo značiti da arapsko proleće nije samo arapsko. Hapšenje Miškovića bacilo je građanima malo krvi i malo pravde, jer je uhapšen čovek koji je 20 godina bio saradnik skoro svih vlasti, koji je skoro satro srpsku privredu halapljivo grabeći sve što postoji, koji je formirao vlade i vladine uredbe i kreirao svoj interes u njima. Ja ne znam šta su očekivanja građana, koji su sve više taoci, a sve manje zaposleni. Malo tuđe krvi može nekog zadovoljiti samo do prvog, kad stižu računi.
MONITOR: Vladavina prava jedan je od osnovnih zahtjeva EU u budućim pregovorima koji se ovdje željno očekuju. Da li je moguće da se zatvore ta poglavlja a da se ne postavi pitanje odgovornosti za reformu pravosuđa koju je preduzela i krajnje neuspješno sprovela prethodna vlada?
PRELEVIĆ: Reforma pravosuđa imala je svoje dobre i loše strane. Na žalost, priča se samo o lošim. Problem reforme nije u reformatorima, nego u onima koji misle da znaju ko reformator može da bude. Tamo gde su druge države pravile timove najiskusnijih, mi smo imali pojedince spremne da poginu za eksperiment, spremne da uvrede kritičare i da se zaklone iza standarda EU. Onaj ko ne zna da odabere savetnike, od njihove mladosti, neiskustva i neznanja mora da strada. Na ovim prostorima se češće spominje onaj ko sme od onoga ko zna, samo onome ko mnogo zna treba savetnik, a onaj ko ništa ne zna uvek je sveznalica. Nova Vlada je pametno rešila da prvo iskusni ljudi procene šta je dobro, a šta loše, pa da menja loše. Nadam se da će tu pamet zadržati do kraja mandata.
MONITOR: Izjavljivali ste da bi se jedan od najkrupnijih slučajeva neriješenih ubistava, ubistvo gardista u Topčideru, mogao pomaći s mjesta ako bi bio ispitan Ratko Mladić, koji je više puta dovođen u vezu s ovim slučajem. Da li je vojno pravosuđe odgovorno za stagniranje u odnosu na ono što je otkrila komisija na čijem ste čelu bili ili je riječ o političkom interesu?
PRELEVIĆ: Što se tiče Topčidera, tu se radi o otuđenim centrima moći, nekakvim bezbednosnim službama koje su htele da poštede građane istine o Topčideru da se ne bi nervirali, a, bogami, i da ne bi postavljali pitanja. Prošle su mnoge vlade, utvrdilo se da je državna komisija rekla istinu, za razliku od mnogih drugih. E, tu se sad dešava srpski obrt. Ti mnogi drugi su napredovali, a članovi državne komisije su bili popljuvani. Da nije bilo političke volje tadašnje SCG, političke volje predsednika Tadića i predsednika Vujanovića, koji je, inače, jedan sjajan krivičar, kome se ne mogu prodati dva leša kao kusur, ništa se u državnoj Komisiji ne bi desilo. Dakle, postoje neki uticajni ljudi koji preživljavaju promene vlada, imaju svoje interese, budžete, medije i moć. Pametnom je dovoljno.
MONITOR: Formirana je i komisija koja će se baviti analizom dosadašnjih istraga za ubistva tri novinara a, možda, i za pogibiju radnika RTS u bombardovanju. Kako procjenjujete njen kapacitet i šanse da napravi pomak?
PRELEVIĆ: Svaka komisija koja treba da utvrdi istinu je dobra. Ne znam ko sve ove komisije sačinjava i ne verujem da oni lako mogu doći do odgovora zbog kojih su formirani, mada im iz sve snage držim pesnice u tom smislu. Neki od poginulih su bili moji prijatelji, odnosno poznanici. Negde su dokazi uništeni, a negde su veštaci uništili dokaze i nikome se ništa nije desilo.
MONITOR: Milan Beko je bio na saslušanju u policiji u svojstvu građanina. Novinarima je izjavio da je sve radio po zakonu kada je riječ o kupovini Luke Beograd, a njegova koleginica guvernerka Jorgovanka Tabaković tvrdi da je on dovoljno inteligentan da ne bi nikada „stao na trulu dasku”…
PRELEVIĆ: Što se tiče poslednjeg privođenja Milana Beka, mislim da je svaki napor da se utvrdi istina veoma značajan, kao i činjenica da nema nedodirljivih. To je važno saznanje u Srbiji. Sa druge strane, cela Srbija se trese u strahu da će biti pohapšena. Vlada mora pod hitno da pokrene proizvodnju ili da Srbima prikači nekakav uređaj koji bi drhtavicu pretvarao u struju, da se ne bi džaba tresli. Sa jedne strane je dobro što se uspostavlja vladavina prava, a sa druge strane je za privredu jako loše što više niko ništa ne sme da radi. Dakle, u svemu se mora pronaći mera. Nezaposlenost ubija Srbiju, a kao posledica najave hapšenja svih i svakog, i oni ljudi koji imaju pare, rađe ih iznose napolje. Ja lično mislim da je administracija Srbije najveća kriminalna organizacija u Srbiji i to ne zato što je ona samo korumpirana, nego zato što vi više u Srbiji ništa ne možete da uradite, jer je državna administracija u stručnom smislu usko grlo. Najbolji projekti Vlade Srbije su ugroženi, ne od kriminalaca, nego od nesposobne administracije.
Šutiranje ispod stola
MONITOR: U slučaju Šarić, izgleda, nije se daleko odmaklo, iako vicepremijer Vučić daje obećanja i rokove. Najvažnije je, čini se, što se tu malo odmiče u raspletu mreže organizovanog kriminala, sem što su ponovo u opticaju imena ljudi bliskih Ivici Dačiću. Stiče se utisak da se tako skivaju krupniji igrači od samog Šarića i njegovog ličnog klana?
PRELEVIĆ: U homogenoj Vladi, gde caruje drugarstvo, izgleda da ispod stola svi imaju modrice. Šutiranje ispod stola omiljena je igra u Srba, a to se obično radi uz pomoć medija, od kojih partijski štabovi prave artiljerijska oružja. Ne znam šta znači ta španska serija o tom Šariću i kako to da znate da je lociran, a ne hapsite ga i kako to da znate da je s njim bio šef kabineta, a nema procesa i kako to nam ne rekoste ko sve sa Šarićem nije bio? Postavlja se pitanje kome odgovara da se Šarić nađe i, ako svima odgovara da se Šarić nađe, kako to da ga ne nađoše? Ja ne mislim da je Šarić na vrhu piramide, niti mislim da su ti iznad njega bezazleni, niti mislim da je u Kolumbiji kupovao drogu u kiosku, tako da verujem da ćemo počekati dok njemu ne dosadi da beži. Ali do tada mogli bi da ga prebacujemo kroz medije ovom ili onom. Ne bi se do Šarića ni došlo da to nekom van naših zemalja nije smetalo. Našima je on bio dobar. To što je trovao, trovali bi se i bez Šarića, to što je zaradio, on je kao dobar privrednik, verujući vladama ovdašnjih zemalja ulagao, tako ga, na žalost, Amerikanci otkriše pre nego što je trebalo. Kad su nam Amerikanci rekli čime se on bavi, mi smo odmah rešili da on sa nama nema ništa, da ga nikad nismo videli, da nam ništa nije dao i da on nas očima da vidi ne može. Jednom rečju, mrzimo ga k'o Nemca. Ipak, mislim da bi s malo više ozbiljnosti i manje nadanja trebalo da kucamo na vrata Evrope.
Moralne nakaze
MONITOR: U martu će se navršiti deset godina od ubistva premijera Zorana Đinđića. Aktivni ste kao zastupnik u slučaju tužbe protiv pripadnika JSO za podizanje pobune u novembru 2001. Ima li dovoljno valjanih dokaza da se tužba koju su podigle Đinđićeva majka i sestra, a koja tu pobunu dovodi u neposredniju vezu sa ubistvom premijera, dokaže?
PRELEVIĆ: Sam tužilac kaže da pobuna JSO-a nema veze s ubistvom Zorana Đinđića. Izostanak bilo kog političkog aktera u ovom predmetu dovodi do zaključka da ne postoji politička pozadina. Dakle, jedna jedinica reši da dođe kod Sava Centra i da blokira saobraćaj i dobrovoljno se vrati nazad bez učešća političkih aktera. Da li je napala Vladu ili neku instituciju? Nije. Da li ih je neko oterao odatle? Nije. Da li su bili oni instrumenti u nečijim rukama? Neće da kažu. Ja u tom predmetu branim čoveka koji je tamo bio po naređenju, i to je nesporno. Nikada pre, ni posle toga, nije učestvovao u bilo kakvom krivičnom delu. Nikakvu vezu nema s politikom, niti s kriminalom i sve to je potpuno nesporno. Dakle, ja mislim da je sadašnji potpukovnik BIA-e čist kao suza, a drugi u ovom predmetu me potpuno ne interesuju. Ovaj predmet je kolateralna šteta zatrpavanja dokaza u slučaju Đinđić, jer se tu nije ni tražila politička pozadina, a da se tu tražila, i našla politička pozadina, onda Srbija ne bi, kao i Amerika posle Kenedija, sumnjala u nametnutu istinu. Neotkrivanje ubica Zorana Đinđića u potpunosti od članova njegove stranke pravi moralne nakaze i o njima ne treba trošiti reči.
Nastasja RADOVIĆ
Komentari
INTERVJU
DRAGAN KOPRIVICA, CENTAR ZA DEMOKRATSKU TRANZICIJU: Ovi izbori mogu biti prekretnica

Crnoj Gori je zaista potrebna nova generacija političara – ne nužno po godinama, nego po načinu razmišljanja, novoj političkoj kulturi. Prvi mjeseci parlamentarnog života daće nam odgovor i na ovo pitanje
MONITOR: Uskoro nas očekuju vanredni parlamentarni izbori. Ono što je drugačije svakako je veliki broj izbornih lista, te odlazak mnogih starih lica iz politike. Kakav će to uticaj imati na ove izbore?
KOPRIVICA: Ovi izbori mogu biti prekretnica na političkoj sceni.
Prvo, desila se tektonska promjena do sada postojećih taktika nastupa političkih subjekata na izborima. Mnogi ustaljeni instrumenti privlačenja birača više ne važe.
Drugo, na ovim izborima učestvuje veliki broj lista od kojih će vjerovatno, tek nešto više od polovine biti dio budućeg parlamenta. Dakle, mnogi politički subjekti koji su do sad tradicionalno imali politički uticaj, naročito u odmjeru snaga 41:40 poslanika/ca tu poziciju više neće imati.
Treće, od smjene DPS-a je prošlo gotovo tri godine i polako on prestaje biti glavni target kampanje. Otvoren je prostor za sučeljavanje (kakvih takvih) ideja i programa. Vidjećemo da li ova partija može povratiti i svoj koalicioni kapacitet ili će za to biti potrebno još vremena i unutrašnjih reformi ove partije.
Četvrto, na sceni su značajne personalne promjene većeg broja lista. Partije su očigledno shvatile da ono što je legat prethodnih 10 godina u politici i nije baš dobra ponuda sa kojom treba da izađu pred birače. Sa lista su nestala mnoga poznata imena i još poznatiji igrači.
Da li će ovo zaista dati neki bolji politički rezultat, ostaje da se vidi. Ovdje nije pitanje koliko neko ima godina već da li je spreman da mijenja ustaljene partitokratske obrasce djelovanja u politici. A Crnoj Gori je zaista potrebna nova generacija političara – ne nužno po godinama, nego po načinu razmišljanja, novoj političkoj kulturi. Prvi mjeseci parlamentarnog života daće nam odgovor i na ovo pitanje.
MONITOR: Bilježite li neke predizborne anomalije?
KOPRIVICA: Ova kampanja do sada ima manje nepravilnosti u odnosu na prethodne. Prije svega izborna administracije se ostavila ideje da radi međunarodne istrage i selektivno oduzima pravo glasa kome želi i posvetila se svom poslu. Simbolički ta se promjena najbolje može vidjeti na osnovu činjenice da je Državna izborna komisija kandidatu kome je prije nekoliko mjeseci zabranila učešće na predsjedničkim izborima sada dozvolila da bude nosilac liste na parlamentarnim. A da li su to uradili jer im se u tom periodu povećalo pravno znanje ili su možda dobili partijsku naredbu da to ne urade – manje je važno u ovom trenutku.
Atmosfera i odnosi između političkih protivnika su mnogo bolji. Verbalno nasilje, prijetnje, uvrede su svedene na minimum a javna debata među listama zaista liči na sučeljavanje političkih stavova.
Dogodio se i vidan zaokret u temama koje su nametnute u kampanji pa se mnogo više raspravlja o kvalitetu života ljudi nego o vjerama, nacijama i istoriji. Istina, u tom obećanom kvalitetu se nerijetko i pretjera pa kampanja ponekad više liči na maštanje o lijepom životu nego na realna politička obećanja.
Naša organizacija je sa izbornim listama potpisala Kodeks za fer i demokratsku izbornu kampanju s ciljem da nadomjestimo brojne manjkavosti našeg izbornog procesa i važećeg izbornog zakonodavstva, sa željom da izbori budu kvalitetniji i kompetitivniji, sa što većim povrenjem građana građanki.
Njime afirmišemo promociju nenasilja, sprečavanje vršenja pritiska na birače, sprečavanje zloupotrebe javnih resursa i funkcija, transparentno finansiranje kampanje, poštovanje slobode medija, sprečavanje širenja dezinformacija, odgovorno ponašanje na društvenim medijima, institucionalno rješavanje sporova, te prihvatanje slobodno izražene volje ljudi… Ili, ukratko rečeno, promovišemo neprikosnoveno pravo građana i građanki da glasaju slobodno.
Za sada nijesmo imali zvaničnih pritužbi lista na kršenje Kodeksa.
Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. juna ili na www.novinarnica.net
Komentari
INTERVJU
DR IGOR LJUTICA, PREDSJEDNIK SINDIKATA IZABRANIH DOKTORA: Borba za bolji položaj izabranih ljekara je i borba za zdravlje pacijenata

Izabrani doktori su usljed velikog pritiska prisiljeni da umjesto propisane norme, zbog nedostatka kadra, primaju i trostruko više pacijenata i time ugrožavaju ne samo svoje zdravlje već dolazi do opadanja kvaliteta usluge i povećanja rizika od ljekarske greške
MONITOR: Početkom maja osnovan je Sindikat izabranih doktora Crne Gore. Koliko imate članova, koji su glavni ciljevi?
LJUTICA: Glavni cilj Sindikat izabranih doktora Crne Gore (SIDCG) biće unapređenje primarne zdravstvene zaštite (PZZ) ne bi li svaki građanin dobio najkvalitetniju moguću zdravstvenu zaštitu. Da bismo bili u mogućnosti da to ostvarimo, moramo sačuvati ljekare u PZZ.
SIDCG je za samo nekoliko dana okupio preko 240 izabranih ljekara iz skoro svih domova zdravlja u Crnoj Gori. Sam kostur SIDCG čine Glavni odbor i 32 koordinatora iz svih domova zdravlja u Crnoj Gori koji su mahom specijalisti porodične i opšte medicine. Preko 80 odsto izabranih ljekara za odrasle se nalazi u SIDCG uz svakodnevni priliv novih članova.
MONITOR: Koji je razlog tolikog učlanjenja u sindikat?
LJUTICA: Tome je kumovalo veliko nezadovoljstvo ljekara nakon smanjenja zarada ukidanjem usluga i kapitacija kroz novi kolektivni granski ugovor koji su kolege sindikalci na štetu svojih kolega iz primarne zdravstvene zaštite (PZZ) potpisali sa Ministarstvom zdravlja. Osim činjenice da je izabranim ljekarima u toku mandata 43 Vlade umanjena zarada koja je uvećana tokom prethodne 42 Vlade, postoji veliko nezadovoljstvo usljed dodatnog opterećenja izabranih ljekara koji su već u sindromu izgaranja povećavanjem broja pacijenata od strane Fonda za zdravstvo CG.
MONITOR: Koliko je broj pacijenata povećan?
LJUTICA: Već imamo situaciju da su izabrani doktori usljed velikog pritiska prisiljeni da umjesto propisane norme, zbog nedostatka kadra, primaju i trostruko više pacijenata. Time ljekari ugrožavaju ne samo svoje zdravlje, već dolazi i do opadanja kvaliteta usluge i povećanja rizika od ljekarske greške. Dugi niz godina ljekari u PZZ kupuju socijalni mir radeći za tri ljekara. Svakodnevni pritisci na poslu koji su kulminirali već zaboravljenom borbom protiv Covida u prvim redovima nagrađeni su smanjenjem zarada u trenutku kada svima u zemlji prihodi rastu. Pet mjeseci smo ukazivali na nepravdu koja je počinjena prema izabranim doktorima umanjenjem zarada od 200 do 600 eura (u zavisnosti od broja pacijenata i obima posla). Ne da ništa nije ispravljeno već smo imali i imamo loš trend. U javnosti se objavljuju bruto plate sa prekovremenim radom ne bi li se građani okrenuli protiv ljekara. Takvo maligno postupanje, ne bi li se pokrilo svoje neznanje i načinjene greške, napraviće neprocjenjivu štetu zdravstvenom sistemu odlivom iz zemlje već desetkovanog kadra.
Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. juna ili na www.novinarnica.net
Komentari
INTERVJU
DR ALEKSEJ KIŠJUHAS, SOCIOLOG (FILOZOFSKI FAKULTET U NOVOM SADU) I KOLUMNISTA DANASA: Milošević je možda umro, ali miloševićizam živi

U čuvenom govoru na Gazimestanu 1989, Slobodan Milošević je govorio o ekonomskom prosperitetu – i najavio ratove. Da li se istorija zaista ponavlja, prvo kao tragedija, a zatim kao farsa, ostaje da se vidi
MONITOR: Kako Vama izgleda dinamika protesta „Srbija protiv nasilja“ . Da li je taj revolt zaista ušao i u frizerske salone i automehaničarske radnje, kako pišete u jednoj svojoj kolumni?
KIŠJUHAS: Mislim da su masovnost i građanski karakter ovih protesta iznenadili mnoge, pa i vlast i opozicione partije. Kada je reč o tom revoltu građana, obično se zazivaju nekakve analogije sa ekspres-loncem (koji je prekipio) ili sa kapima koje su prelile čašu. Međutim, smatram da je nešto drugo u pitanju. Večito pitanje političke teorije je zašto su konzervativci ili politička desnica toliko uspešni, odnosno atraktivni za tzv. „običnog čoveka“, tog mitološkog Petra Petrovića sa uplatnice? Odličan odgovor ponudio je američki psiholog Džonatan Hajt u „Psihologiji morala“.
Za njega, desno-konzervativni svetonazori su uspešni upravo zato što (stvarno ili fiktivno) počivaju na vrednostima porodice, dece, vere, zajednice, a što „okida“ duboko ukorenjene ili davno evoluirane strukture ljudskog uma. Uostalom, i predizborni slogan Vučića i njegove partije bio je „Za našu decu“. Na drugoj strani su levo-liberalni svetonazori koji insistiraju na mnogo apstraktnijim vrednostima poput jednakosti, slobode, ljudskih prava itd., i koje nemaju takvu moralnu snagu kao – naša deca. S tim u vezi, nakon dve užasne tragedije – deca su ta koja su postala ugrožena, pa i čitavo tkanje društvene zajednice, i upravo to je izvelo tolike građane na ulicu. Ta dva masakra su bili tzv. „crni labudovi“ (prema Nasimu Talebu) – neočekivani i nepredvidivi događaji s velikim ili nesagledivim posledicama. I upravo zato je i proteste neobično teško artikulisati. Ipak, čini mi se da se o nezadovoljstvu sada otvoreno govori, umesto šapuće.
MONITOR: Ivan Marović, jedan od predvodnika Narodnog pokreta Otpor, smatra da građansko-opozicioni protesti nemaju šansu na uspjeh ukoliko se ne pretvore u opštenarodni pokret. Da li je pokret neophodan i da li je, bez atrikulacije od strane opozicije, moguć?
KIŠJUHAS: Iskreno, ne znam šta je „opštenarodni pokret“, iako mi to zvuči ili vonja na poziv na novu sabornost. Otpor nikada nije bio „opštenarodni“ pokret, već organizacija hrabrih i talentovanih mladih ljudi. Upravo zato, ovi protesti nemaju šanse bez čvrste i dobre – organizacije. Protesti protiv nasilja se (s razlogom) ponose svojom relativnom spontanošću, i činjenicom da se na njih ljudi ne dovoze autobusima. Međutim, moja jeretička misao je sledeća: oni neće uspeti ako opozicija ne bude organizovala svoje simpatizere, pa čak i organizovala njihove dolaske autobusima. Građani su Petog oktobra (2000) i spontano, ali i krajnje organizovano dolazili u Beograd. Istinske revolucije nema bez sloma državnog aparata (prinude i sile), pa i bez otkazivanja poslušnosti od strane mnogih političkih i privrednih struktura.
Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. juna ili na www.novinarnica.net
Komentari
-
HORIZONTI3 sedmice
NJUJORK TAJMS – MRAČNE VEZE VUČIĆA I BELIVUKA: Europol pokvario poslove države i podzemlja
-
INTERVJU1 sedmica
DR MAIDA BURDŽOVIĆ, SPECIJALISTA PSIHIJATRIJE: Nebriga o mentalnom zdravlju došla na naplatu
-
Izdvojeno3 sedmice
SDT ISPITUJE ŽIVOTNI STIL CRNOGORSKIH FUNKCIONERA: Luksuz pod lupom
-
INTERVJU1 sedmica
DR SRĐAN PUHALO, SOCIJALNI PSIHOLOG IZ BANJA LUKE: Naš je problem što nas, najčešće, ujedinjuju tragedije
-
FOKUS3 sedmice
POLA DRŽAVE NA BUDŽETU: Proizvodnja zavisnika od vlasti
-
INTERVJU2 sedmice
MILOŠ BEŠIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR: Ništa neće biti kao prije
-
Izdvojeno1 sedmica
BEZ VOLJE ZA OBRAČUN SA FALSIFIKATORIMA: Lažnim diplomama do državnog posla
-
ALTERVIZIJA3 sedmice
Deportacije