Povežite se sa nama

INTERVJU

ŽELJKA SAVKOVIĆ, SINDIKAT ZDRAVSTVA USSCG: O nama niko ne vodi računa

Objavljeno prije

na

Željka Savković 28 godina radi kao medicinska sestra na Klinici za onkologiju u Kliničkom centru Crne Gore. Na ovonedjeljnim protestima zbog uvođenja kriznog poreza govorila je ispred Sindikata zdravstva Unije slobodnih sindikata. Poručila je: ,,Pozdravljam svoju majku i ne znam da li da joj se zahvalim što nas je učila da čitav život budemo pošteni ljudi i da trpimo. E, majko, ne mogu više da trpim!”. Savković za Monitor govori o položaju zaposlenih u Kliničkom centru.

– Kada sam prvi put došla kao učenica Medicinske škole na onkologiju da posjetim jednu pacijentkinju, pomislila sam da nikad ne bih radila na ovom odjeljenju. Tamo ima mojih kolega koje su tu skoro i po 40 godina. Svaki dan smo sa pacijentima, srodimo se pa ne možete da ostanete ravnodušni. Mnogi misle da mi vremenom oguglamo, ali nema toga. Prije protesta otvorila sam novine i vidjela da je umrla jedna naša pacijentkinja, mlada žena, 42 godine, pored nje još jedna. Toliko me to zaboljelo. Prije nego što sam otišla na bolovanje bila je odlično i nijesam mogla da vjerujem da je umrla.

MONITOR: Kakvo je Vaše iskustvo iz rada na onkologiji, s obzirom na to da je to jedna od klinika sa najtežim bolesnicima?
SAVKOVIĆ: Taj posao ne može da radi svako. To rade ljudi koji vole to da rade. Nebitne su tu plate i nije ovaj protest toliko zbog plata koliko zbog nečeg unutrašnjeg, jer ne vidite neko poštovanje, niko sa strane da kaže daj da se ovim ljudima pomogne. Dok smo bili na staroj klinici slabo je tu ko dolazio od predstavnika Ministarstva zdravstva, sve se svodilo na to – doktor, pacijent, medicinska sestra. Stalno je dežurala jedna medicinska sestra, uveče su se dešavali i smrtni slučajevi, a jedna sestra je sama sve to obavljala.

MONITOR: Prije skoro tri godine otvorena je nova klinika. Koliko su uslovi poboljšani?
SAVKOVIĆ: Bolesnom čovjeku neophodni su humani uslovi. U novoj klinici uslovi su odlični. Pacijenti ne oskudijevaju u bilo čemu, sve ono što im se pruža u svijetu pruža se i kod nas.

Žalosno je što je sve više mlađih bolesnika. Spustila se ta granica. Smatram da je to posljedica stresa i brzog življenja. Na odjeljenjima dežura po jedna sestra, a odjeljenje hemioterapije ima 25 pacijenata, odjeljenje radioterapije 24. U ovim uslovima jedna drugoj priteknu u pomoć a ranije je bila samo jedna sestra u staroj klinici, ni doktora ni portira, samo sestra.

Toliko ima psihologa, mladih ljudi koji su završili taj fakultet i ne rade. A na onkologiji nemamo psihologa. A potreban je. Sve ove godine psiholozi smo mi sestre, a ponekad i doktori. To je šok kada se saopšti nekome da ima rak, tu je potreban psiholog koji će da smiri pacijenta, da mu pomogne da prihvati bolest.

MONITOR: Radite rizičan posao za koji nemate nikakve beneficije.
SAVKOVIĆ: Mene i moje kolege iz dnevne bolnice tišti što radimo cijeli dan u zoni zračenja i za to imamo jedan sat radnog vremena kraće. Radimo sa citostaticima i za to nemamo nikakve beneficije, niti skraćeno radno vrijeme, niti neki dodatak na zaradu. Mi spremamo citostatike. A kako to izgleda može jedino znati onaj ko tamo radi. Praktično i mi se izlažemo dejstvu citostatika, ali niko ne obraća pažnju na to. Nama nikad nisu urađene analize, recimo laboratorijske, ili neki godišnji kontrolni pregled. O tome niko ne vodi računa. Kada je bio prošli štrajk u Kliničkom centru, rekli su da će se uraditi procjena rizika radnog mjesta na svim odeljenjima. I izdvojiće se oni koji rade na rizičnim i težim radnim mjestima. Ali dok se to uradi – odoh ja u penziju.

MONITOR: Kada se priča o zdravstvu uglavnom se govori o položaju ljekara. Sa kojim problemima se susreće srednji medicinski kadar i ostali zaposleni u Kliničkom centru?
SAVKOVIĆ: Imam platu 402 eura. Gledajući kakvih plata ima, treba da kažem da je moja plata dobra. Ali kao majka pomislim da sam nesposobna, nesposobna da zaradim dovoljno za život, ali ispada da je većina u Crnoj Gori nesposobna da zaradi za ono osnovno. U Kliničkom centru nema nikoga ko nema kredit. I kada se plate računi – malo ostaje. Sve mogu da shvatim, ali ne mogu da shvatim da u vešeraju Kliničkog centra rade žene na 50 stepeni! Bez ikakvog osvježenja peglaju, svuda para, nikakve beneficije nemaju. Takvih je priča koliko hoćete. Imate slučaj da medicinska sestra i muž rade u zdravstvu zajedno preko 60 godina, a nemaju riješeno stambeno pitanje i tako će otići i u penziju. Naša servirka otišla je u penziju i prima 128 eura, a sjećam se da je tokom krize devedesetih donosila pacijentima hranu od kuće.

Zdravstvo je palo ispod svakog nivoa. Doktorica koja radi 40 godina na onkologiji ima platu 640 eura. To je tužno. Troše se ljudi takvim radom, niko ne zna koliko to iziskuje napora i požrtvovanja, taj stalni kontakt sa bolesnicima. Ljudi i nijesu svjesni koliko je bitno da su zaposleni u zdravstvu zadovoljni, da rade od srca i po savjesti. Ljudi koji rade u zdravstvu su entuzijasti. Nije to samo kod nas na onkologiji, svuda je tako, tu su, kako mi kažemo teška odjeljenja – intenzivna njega, urgentni blok, tu je neonatologija, rentgen…

MONITOR: Često se govori o korupciji u zdravstvu. Koliko je ona zaista raširena?
SAVKOVIĆ: Pa, svi pričaju o korpuciji, mediji, pacijenti… Vjerovatno da korupcija postoji. Na to gledam kao zdravstveni radnik – ljudi nemaju hrabrosti da je prijave. Ako nešto ne prijaviš onda ne pričaj. Mislim i da je to više priča nego što korupcije ima. A ako ima korupcije njoj je sklon mali broj medicinskog osoblja, ali zbog toga su svi na udaru tih optužbi.

MONITOR: Tokom štrajka prije nekoliko godina bili ste suspendovani 21 dan sa posla. Da li ste nakon toga imali nekih problema zbog sindikalnog angažovanja?
SAVKOVIĆ: Nisam. I poslije ovog protesta ljudi su prilazili i otvoreno pričali o problemima. Niko mi, za sada, nije zamjerio. A i sve što sam rekla nisam rekla da bi nekom napakostila. Ja stojim iza svoga rada, ako ja radim nešto od srca, ljudski i pošteno – ne može meni tu niko ništa ni prigovoriti.

Dalje od naših plata

Na ovonedjeljnom sindikalnom protestu Željka Savković je govorila o nemaštini u kojoj živi većina crnogorskih građana i o stanju u zdravstvu. Pošto nijedan medij nije prenio njen govor, Monitor prenosi najzanimljivije djelove.

,,Šta danas može da poruči jedna medicinska sestra, jedan roditelj koji je danas ovdje kao vi? Gospodine Đukanoviću, na Klinici za onkologiju najlakše je bilo presjeći vrpcu. Da li znate da na toj klinici rade ljudi koji nemaju nikakvih beneficija ni zato što rade u zoni zračenja ni zato što rade sa citostaticima. Isto tako na rentgenu, dijalizi, intenzivnoj njezi itd. I oni rade, ne žale se, trpe sve uz osmijeh. Primaju bijedne plate, a od njih već treći dan niko nema centa.

Dalje od naših plata, gospodine Đukanoviću. Da li znate da su hodnici Klinike za onkologiju svaki dan puni. Crna Gora u malom je svaki dan tamo. Gospodine Đukanoviću, i nije nas briga da li je neko Musliman, da li Crnogorac, Srbin, Bošnjak. Tu smo oni, mi i njihova bolest. A njima su potrebne njihove plate za liječenje.

Dalje od njihovih plata, gospodine Đukanoviću. Da li ste svjesni da je karcinom bolest današnjice i da je skoro u svakom domu. Od stresa, praznih frižidera, nezdrave hrane i praznih novčanika, gospodine.

Dalje od naših i njihovih plata, gospodine Đukanoviću. Znate li da toliko malih i gladnih usta ne može zaspati praznih stomaka.

Četiri plate mojih kolega su kao jedna vaša, gospodine Đukanoviću. Dalje od njih! Ostavite plate radničke klase, ona vas je i dovela tu gdje ste sada. A gdje je sada radnička klasa? – Dalje od nje! Pripravnici naši rade za 50 eura. Omladina nam je ogrezla u drogi i alkoholu. Dane provode na internetu i Fejsbuku. Jadna im mladost.

Otvorite svoje novčanike vi koji ste na vlasti 20 godina i izvadićete Crnu Goru iz krize ako priložite svoje bogatstvo koje ste sa naših grbača zaradili. Možda vam oprostimo što ste nas doveli u ovu situaciju”.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

INTERVJU

DRAGOLJUB VUKOVIĆ, NOVINAR: Otvoren prostor za pregrupisavanja na političkoj sceni

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sasvim je izvjesno da Pokret Evropa sad nema kapaciteta da postane ozbiljna i demokratski ustrojena politička organizacija, što otvara prostor za moguća pregrupisavanja postojećih političkih aktera ali i, moguće, pojavljivanje nekih novih. Bez obzira na to kakvi će biti krajnji ishodi ovih procesa, izgledno je da oni sada neće voditi političkoj stabilizaciji i snaženju aktuelne izvršne vlasti. Ne bih se iznenadio da već naredne godine imamo vanredne parlamentarne izbore

 

 

MONITOR: Kako vidite izlazak iz PES-a predsjednika države Jakova Milatovića, i isključenje ministra pravde iz te partije Andreja Milovića?

VUKOVIĆ: Prvo što mi pada na pamet je komentar predsjednika te partije i aktuelnog premijera Milojka Spajića na pitanje novinara vezano za sjednicu Odbora za bezbjednost i odbranu Skupštine Crne Gore na kojoj je ministar Milović bio targetiran kao problematičan tip od strane šefa Specijalnog policijskog tima. Spajić je tada rekao da ono što se čulo na sjednici „priliči muškoj svalačionici iz IVa, IVb… razreda…“ Aktuelna dešavanja u njegovoj stranci su takođe uporediva sa nadgornjavanjem tinejdžera u svlačionici željnih dokazivanja i moći.

Pokret Evropa sad meni liči na grupu ljudi koja se okupila sticajem okolnosti i koju ne povezuje nikakva čvrsta ideološka armatura, osim želje za dokazivanjem i moći. Čim te armature nema, onda su diobe i odlasci dio neke političke normalnosti. Osim toga, već na početku su pokazali da nijesu odmakli od autoritarnih modela političkog organizovanja u kome se insistira na monolitnosti i lojalnostim, a ne na unutarpartijskom pluralizmu koji kroz argumentovanu debatu vodi do odluka većine koje poštuje partijska manjina. U autoritarnim partijama i neistomišljenike u svojim redovima doživljavaju kao neprijatelje koje treba eliminisati, tako da mi se čini da Evropa sad funkcioniše po tome modelu.

Milatovićevo istupanje vidim kao dio pragmatičnog otklona od Spajićeve i Vladine olako obećane brzine reformi i boljeg života i mapiranje, u zavjetrini funkcije predsjednika države, neke izvjesnije vlastite političke budućnosti.

Iza Milovićevog isključenja izgleda da takođe stoji pragmatizam, kojim partijsko vođstvo žrtvuje važnu figuru zarad produžetka partije i zaštite ’kralja’.

MONITOR: Kako se to  može odraziti na buduće političke procese i funkcionisanje vlasti?

VUKOVIĆ: Sasvim je izvjesno da Pokret Evropa sad nema kapaciteta da postane ozbiljna i demokratski ustrojena politička organizacija, što otvara prostor za moguća pregrupisavanja postojećih političkih aktera ali i, moguće, pojavljivanje nekih novih. Bez obzira na to kakvi će biti krajnji ishodi ovih procesa, izgledno je da oni sada neće voditi političkoj stabilizaciji i snaženju aktuelne izvršne vlasti. Ne bih se iznenadio da već naredne godine imamo vanredne parlamentarne izbore.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

TATJANA LAZAREVIĆ, UREDNICA PORTAL KOSSEV: Tope se posljednje ružičaste naočare Srba sa Kosova

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ciljano katastrofičnom” politikom iz Beograda , kosovskim vlastima se sve vrijeme, izgleda, obezbjeđuje alibi

 

MONITOR: Nedavno se navršilo 16 godina otkako je Skupština Kosova proglasila nezavisnost. Kada se govori o Kosovu, uvijek su u fokusu odnosi Albanaca i Srba. Mijenjale su se vlasti i u Beogradu i u Prištini, koliko i kako su se mijenjali međuetnički odnosi, i „zvanični“ i „nezvanični“?

LAZAREVIĆ: Odnosi srpskog i albanskog naroda su se dodatno zaoštrili unazad nekoliko godina. I jedni i drugi nastupaju sa pozicija samoviktimizacije i optuživanja druge strane za zlodela. Dijalog izostaje, a javni prostor je sa obe strane kontaminiran mržnjom, promocijom nasilja i propagande. Kod srpske zajednice dominira i strah, pride. Samoopredeljenje je podiglo očekivanja svom biračkom telu kada je u pitanju odnos prema Srbiji, Severu Kosova, kao i svojevrsnom istorijskom revizionizmu, i u taj balon su poslednju godinu dana uvukli i one koji su tradicionalno bili naklonjeniji drugim strankama – pre svega PDK, kao i LDK, i AAK. Ovakva situacija koincidira upravo sa promenom vlasti u Prištini. Dvadeset pet godina nakon konflikta, do pomirenja srpskog i albanskog naroda nije došlo, ali se život tokom godina normalizovao do nivoa izgrađene konstruktivne komunikacije, dijaloga i saradnje – bilo na pojedinačnom, ili lokalno-opštinskom nivou; ili čak, epizodno, i između samih pregovaračkih strana. Sa takvom je praksom prekinuto dolaskom Samoopredeljenja na vlast. Kako je za tango potrebno dvoje, zvanični Beograd prenaglašava već očigledne negativne efekte politike Samoopredeljenja po Srbe sa Kosova u meri izjednačavanja ‘kurtizacije’ Severa sa ‘okupacijom’, iako je sam Sever pod međunarodnom vojnom i administrativnom jurisdikcijom još od ‘99-sa čim se Srbija saglasila, kao i postepenim prenošenjem jurisdikcija na kosovske vlasti. Sever je de fakto militarizovan merama Prištine. Citiraću i utisak koji je vidjiv na severu – “ciljano katastrofičnom” politikom iz Beograda , kosovskim vlastima se sve vreme, izgleda, obezbeđuje alibi za postupke koje jedino iskreno ne odobravaju Srbi sa Kosova, ali i čija se volja ni za jednu stranu istinski ne računa.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BUDISLAV MINIĆ, ADVOKAT: Daleko od suštinskih promjena u pravosuđu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ne samo hvalisanje aktuelne vlasti već i hvalospjevi dobijeni od međunarodnih partnera koji su neskrivenim olakšanjem prokomentarisali prekid dugovremene blokade vrha pravosuđa, kazuje o dubini potonuća na koje smo bili svikli s vladama i nakon promjene vlasti

 

 

MONITOR: Ministarstvo evropskih poslova opet je saopštilo da očekuje završna mjerila za poglavlje 23, 24 u junu ove godine. Gdje je Crna Gora kada je u pitanju vladavina prava danas i koliko je realno da ispunimo zadatke koji se od nas traže u tom zahtjevnom poglavlju do ljeta da bi dobili završna mjerila?

MINIĆ: Crna Gora i danas, kao i u prethodnom periodu, simulacija demokratije i vladavine prava. Ona značajno zaostaje u zadovoljenju prije svega svojih potreba u oblasti uspostavljanja vladavine prava a onda i u ispunjenju zadataka na putu priključenja Evropskoj uniji. Taj značajan zaostatak dijelom je posljedica svjesne opstrukcije od strane dobitnika tranzicije koji su do 30. avgusta 2020. godine bili na vlasti i koncipirali pravni, obrazovni, kao i ukupni sistem u skladu sa svojim ličnim, grupnim i drugim partikularnim interesima, na štetu opštih, u sistemu rigidne partitokratije transformisane u mafiokratiju.

Ispunjenje zadataka u vezi sa dosadašnjim mjerilima za poglavlja 23 i 24 nije bilo pretjerano zahtjevno. Odnosilo se na ispunjenje nužnih pretpostavki za uspostavljanje osnova za izgradnju i otpočinjanje djelovanja pravosuđa u skladu sa evropskim standardima.  Međutim, ključni problem je predstavljalo odsustvo političke volje vladajućih struktura da se iskreno posvete tom cilju. Njegovo  ispunjenje je predstavljalo ozbiljnu prijetnju najvišim nosiocima vlasti i njima bliskim strukturama “ostvarenim” u vrijeme i na način koji zahtijevaju ozbiljna preispitivanja u pravičnim postupcima pred samostalnim i nezavisnim organima efikasnog pravosuđa, koncipiranog od kredibilnih i kompetentnih ljudi na svim nivoima.

Dosadašnje  (podsticajne) ocjene našeg napretka od strane međunarodnih partnera, pozitivnije su od iskustva nas praktičara u svakodnevnom suočavanju sa tim sistemom. Vjerujem da će  ubuduće najozbiljniji problem biti ljudski potencijal obrazovan u postojećem obrazovnom sistemu i sa radnim iskustvom i navikama dosadašnjeg pravosuđa.

MONITOR: Vlasti se za sada hvale izborom upražnjenih pozicija u vrhu pravosuđa. Koliko je dobro obavljen taj zadatak?

MINIĆ: Ne samo hvalisanje aktuelne vlasti već i hvalospjevi dobijeni od međunarodnih partnera koji su neskrivenim olakšanjem prokomentarisali prekid dugovremene blokade vrha pravosuđa, kazuje o dubini potonuća na koje smo bili svikli s Vladama i nakon promjene vlasti.

Sa iskustvom neposrednog očevica protivustavnog dijeljenja pravde i zastupanja imovinskopravnih interesa Crne Gore od strane dviju izabranih sutkinja Ustavnog suda Crne Gore kažem da je forma zadovoljena a suština, nažalost, nepromijenjena i opredijeljena dominacijom neodgovrne partitokratije.

MONITOR: Ministar pravde najavio je brojne izmjene zakona koje se tiču pravosuđa, od kojih su neke osporavane, kao i novi specijalni sud. Kako komentarišete te najave?

MINIĆ: Kao sve zbrzavane aktivnosti o stvarima za koje je neophodno najšire uključenje, inače našeg preskromnog potencijala, kompetentnih ljudi. Te izmjene se  kvalitetno mogu donijeti nakon svestranog stručnog sagledavanja stanja i mjera u skladu sa sveobuhvatno utvrđenim potrebama.

MONITOR: Doskorašnja zastupnica u Strazburu Valentina Pavličić podnijela je tužbu protiv Vlade zbog razrešenja. Kako komentarišete oluku Vlade da razriješi zastupnicu Pavličić prije odluke Ustavnog suda?

MINIĆ: Karakterističan volunatrizam od strane ove kao i prethodnih Vlada nakon “osvježenja”. Uz  ignorantski odnos prema neophodnim procedurama, i bez temeljinog  pristupa u oblasti razrješenja i imenovanja.

MONITOR: Ove sedmice uhapšen je jedan od suvlasnika kompanije Bemax i više drugih osoba zbog šverca cigareta. Kako vidite tu akciju SDT –a?

MINIĆ: Kao jedan u nizu primjera odlučnosti odgovornog nosioca pravosudne funkcije na čelu SDT-a  da radi svoj posao, uprkos odsustvu neophodnih kadrovskih, prostornih i ostalih uslova. To pokazuje  suštinsku razliku koja se postiže pravilnim izborom/smjenom GST-a.

Nadam se sličnoj promjeni i izborom VDT-a. No, moje strepnje su brojne i, bojim se, vrlo realne u pogledu mnogih  neophodnih faktora za uspješan ishod rada posvećenih nosilaca složenih, izazovnih i višestruko opasnih pravosudnih funkcija u ambijentu (kakav je crnogorski) decenijama kontaminirane države i društva.

MONITOR: Mnoge optužnice vezane za visoke funkcionere i organizovani kriminal još čekaju epilog. Koliko je pravosuđe u stanju da ih iznese?

MINIĆ: Nepoznat mi je kvalitet tih optužnih akata. Međutim, poznavajući sudski sistem plašim se da nije u pitanju moj pesimizam već realan strah za ishod i najkvalitetnijih optužnica pred netaknutim ostatkom sudstva koncipiranog od strane “ostvarenih” mafiokratskih struktura u svim trima granama vlasti. Nažalost, poznati su ponižavajući prostorni i ostali uslovi prvenstveno  za rad tužilaštva, ali i neodgovarajući kapaciteti i kriterijumi prijema i napredovanja u sudskoj vlasti. U  kontinitetu. Sve uz apsolutnu nedoraslost vladajuće i opozicione “političke elite” izazovima prijeko potrebne temeljite reforme sudstva i  uopšte  pravosuđa.

Zbog brojnih limitirajućih činjenica pesimista sam u pogledu skorije transformacije pravosuđa. Kontinuirane su  barijere promjenama u vidu nepromijenjene neodgovornosti svih vlasti tokom proteklih godina i decenija.

MONITOR: Uprkos obećanjima, SDT  još čeka podršku vezanu za prostorne i druge kapacitete. Šta to govori? 

MINIĆ: To svjedoči o nezrelom društvu. Nerealna su očekivanja laičke javnosti od pravosuđa u postojećim ljudskim i svim ostalim kapacitetima, tačnije ograničenjima. Zbog donosioca odluka koji su  nedorasli situaciji, odluke izostaju a nerijetko je bolje da se takve ne donose.  Partitokrate su jednako siromašnih stručnih kapaciteta,  a  njihove odluke su  vođene ličnim i partikularnim interesima, sa enormno naraslim kvazipopulizmom nakon “osvježenja” od 30.08.2020. godine. U odsustvu neophodne građanske svijesti u crnogorskom društvu,  oni se samo pod pritiskom spoljnih činilaca,  u vezi sa ispunjenjem uslova za pristupanje Evropskoj uniji , bave pravosuđem. I to u mjeri koja nije nastavak zastoja u tom procesu koji su svjesno napravile mafiokrate,  a  nakon njihove smjene nastavile partitokratske strukture zarobljene prizemnim ličnim i međupartijskim (i unutarpartijskim) obračunima.

Suvišno je ponavljati odsustvo neophodnog uticaja stručne javnosti u pravcu suštinskih promjena u pravosuđu i u državi i društvu u cjelini.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo