Povežite se sa nama

INTERVJU

ŽELJKA SAVKOVIĆ, SINDIKAT ZDRAVSTVA USSCG: O nama niko ne vodi računa

Objavljeno prije

na

Željka Savković 28 godina radi kao medicinska sestra na Klinici za onkologiju u Kliničkom centru Crne Gore. Na ovonedjeljnim protestima zbog uvođenja kriznog poreza govorila je ispred Sindikata zdravstva Unije slobodnih sindikata. Poručila je: ,,Pozdravljam svoju majku i ne znam da li da joj se zahvalim što nas je učila da čitav život budemo pošteni ljudi i da trpimo. E, majko, ne mogu više da trpim!”. Savković za Monitor govori o položaju zaposlenih u Kliničkom centru.

– Kada sam prvi put došla kao učenica Medicinske škole na onkologiju da posjetim jednu pacijentkinju, pomislila sam da nikad ne bih radila na ovom odjeljenju. Tamo ima mojih kolega koje su tu skoro i po 40 godina. Svaki dan smo sa pacijentima, srodimo se pa ne možete da ostanete ravnodušni. Mnogi misle da mi vremenom oguglamo, ali nema toga. Prije protesta otvorila sam novine i vidjela da je umrla jedna naša pacijentkinja, mlada žena, 42 godine, pored nje još jedna. Toliko me to zaboljelo. Prije nego što sam otišla na bolovanje bila je odlično i nijesam mogla da vjerujem da je umrla.

MONITOR: Kakvo je Vaše iskustvo iz rada na onkologiji, s obzirom na to da je to jedna od klinika sa najtežim bolesnicima?
SAVKOVIĆ: Taj posao ne može da radi svako. To rade ljudi koji vole to da rade. Nebitne su tu plate i nije ovaj protest toliko zbog plata koliko zbog nečeg unutrašnjeg, jer ne vidite neko poštovanje, niko sa strane da kaže daj da se ovim ljudima pomogne. Dok smo bili na staroj klinici slabo je tu ko dolazio od predstavnika Ministarstva zdravstva, sve se svodilo na to – doktor, pacijent, medicinska sestra. Stalno je dežurala jedna medicinska sestra, uveče su se dešavali i smrtni slučajevi, a jedna sestra je sama sve to obavljala.

MONITOR: Prije skoro tri godine otvorena je nova klinika. Koliko su uslovi poboljšani?
SAVKOVIĆ: Bolesnom čovjeku neophodni su humani uslovi. U novoj klinici uslovi su odlični. Pacijenti ne oskudijevaju u bilo čemu, sve ono što im se pruža u svijetu pruža se i kod nas.

Žalosno je što je sve više mlađih bolesnika. Spustila se ta granica. Smatram da je to posljedica stresa i brzog življenja. Na odjeljenjima dežura po jedna sestra, a odjeljenje hemioterapije ima 25 pacijenata, odjeljenje radioterapije 24. U ovim uslovima jedna drugoj priteknu u pomoć a ranije je bila samo jedna sestra u staroj klinici, ni doktora ni portira, samo sestra.

Toliko ima psihologa, mladih ljudi koji su završili taj fakultet i ne rade. A na onkologiji nemamo psihologa. A potreban je. Sve ove godine psiholozi smo mi sestre, a ponekad i doktori. To je šok kada se saopšti nekome da ima rak, tu je potreban psiholog koji će da smiri pacijenta, da mu pomogne da prihvati bolest.

MONITOR: Radite rizičan posao za koji nemate nikakve beneficije.
SAVKOVIĆ: Mene i moje kolege iz dnevne bolnice tišti što radimo cijeli dan u zoni zračenja i za to imamo jedan sat radnog vremena kraće. Radimo sa citostaticima i za to nemamo nikakve beneficije, niti skraćeno radno vrijeme, niti neki dodatak na zaradu. Mi spremamo citostatike. A kako to izgleda može jedino znati onaj ko tamo radi. Praktično i mi se izlažemo dejstvu citostatika, ali niko ne obraća pažnju na to. Nama nikad nisu urađene analize, recimo laboratorijske, ili neki godišnji kontrolni pregled. O tome niko ne vodi računa. Kada je bio prošli štrajk u Kliničkom centru, rekli su da će se uraditi procjena rizika radnog mjesta na svim odeljenjima. I izdvojiće se oni koji rade na rizičnim i težim radnim mjestima. Ali dok se to uradi – odoh ja u penziju.

MONITOR: Kada se priča o zdravstvu uglavnom se govori o položaju ljekara. Sa kojim problemima se susreće srednji medicinski kadar i ostali zaposleni u Kliničkom centru?
SAVKOVIĆ: Imam platu 402 eura. Gledajući kakvih plata ima, treba da kažem da je moja plata dobra. Ali kao majka pomislim da sam nesposobna, nesposobna da zaradim dovoljno za život, ali ispada da je većina u Crnoj Gori nesposobna da zaradi za ono osnovno. U Kliničkom centru nema nikoga ko nema kredit. I kada se plate računi – malo ostaje. Sve mogu da shvatim, ali ne mogu da shvatim da u vešeraju Kliničkog centra rade žene na 50 stepeni! Bez ikakvog osvježenja peglaju, svuda para, nikakve beneficije nemaju. Takvih je priča koliko hoćete. Imate slučaj da medicinska sestra i muž rade u zdravstvu zajedno preko 60 godina, a nemaju riješeno stambeno pitanje i tako će otići i u penziju. Naša servirka otišla je u penziju i prima 128 eura, a sjećam se da je tokom krize devedesetih donosila pacijentima hranu od kuće.

Zdravstvo je palo ispod svakog nivoa. Doktorica koja radi 40 godina na onkologiji ima platu 640 eura. To je tužno. Troše se ljudi takvim radom, niko ne zna koliko to iziskuje napora i požrtvovanja, taj stalni kontakt sa bolesnicima. Ljudi i nijesu svjesni koliko je bitno da su zaposleni u zdravstvu zadovoljni, da rade od srca i po savjesti. Ljudi koji rade u zdravstvu su entuzijasti. Nije to samo kod nas na onkologiji, svuda je tako, tu su, kako mi kažemo teška odjeljenja – intenzivna njega, urgentni blok, tu je neonatologija, rentgen…

MONITOR: Često se govori o korupciji u zdravstvu. Koliko je ona zaista raširena?
SAVKOVIĆ: Pa, svi pričaju o korpuciji, mediji, pacijenti… Vjerovatno da korupcija postoji. Na to gledam kao zdravstveni radnik – ljudi nemaju hrabrosti da je prijave. Ako nešto ne prijaviš onda ne pričaj. Mislim i da je to više priča nego što korupcije ima. A ako ima korupcije njoj je sklon mali broj medicinskog osoblja, ali zbog toga su svi na udaru tih optužbi.

MONITOR: Tokom štrajka prije nekoliko godina bili ste suspendovani 21 dan sa posla. Da li ste nakon toga imali nekih problema zbog sindikalnog angažovanja?
SAVKOVIĆ: Nisam. I poslije ovog protesta ljudi su prilazili i otvoreno pričali o problemima. Niko mi, za sada, nije zamjerio. A i sve što sam rekla nisam rekla da bi nekom napakostila. Ja stojim iza svoga rada, ako ja radim nešto od srca, ljudski i pošteno – ne može meni tu niko ništa ni prigovoriti.

Dalje od naših plata

Na ovonedjeljnom sindikalnom protestu Željka Savković je govorila o nemaštini u kojoj živi većina crnogorskih građana i o stanju u zdravstvu. Pošto nijedan medij nije prenio njen govor, Monitor prenosi najzanimljivije djelove.

,,Šta danas može da poruči jedna medicinska sestra, jedan roditelj koji je danas ovdje kao vi? Gospodine Đukanoviću, na Klinici za onkologiju najlakše je bilo presjeći vrpcu. Da li znate da na toj klinici rade ljudi koji nemaju nikakvih beneficija ni zato što rade u zoni zračenja ni zato što rade sa citostaticima. Isto tako na rentgenu, dijalizi, intenzivnoj njezi itd. I oni rade, ne žale se, trpe sve uz osmijeh. Primaju bijedne plate, a od njih već treći dan niko nema centa.

Dalje od naših plata, gospodine Đukanoviću. Da li znate da su hodnici Klinike za onkologiju svaki dan puni. Crna Gora u malom je svaki dan tamo. Gospodine Đukanoviću, i nije nas briga da li je neko Musliman, da li Crnogorac, Srbin, Bošnjak. Tu smo oni, mi i njihova bolest. A njima su potrebne njihove plate za liječenje.

Dalje od njihovih plata, gospodine Đukanoviću. Da li ste svjesni da je karcinom bolest današnjice i da je skoro u svakom domu. Od stresa, praznih frižidera, nezdrave hrane i praznih novčanika, gospodine.

Dalje od naših i njihovih plata, gospodine Đukanoviću. Znate li da toliko malih i gladnih usta ne može zaspati praznih stomaka.

Četiri plate mojih kolega su kao jedna vaša, gospodine Đukanoviću. Dalje od njih! Ostavite plate radničke klase, ona vas je i dovela tu gdje ste sada. A gdje je sada radnička klasa? – Dalje od nje! Pripravnici naši rade za 50 eura. Omladina nam je ogrezla u drogi i alkoholu. Dane provode na internetu i Fejsbuku. Jadna im mladost.

Otvorite svoje novčanike vi koji ste na vlasti 20 godina i izvadićete Crnu Goru iz krize ako priložite svoje bogatstvo koje ste sa naših grbača zaradili. Možda vam oprostimo što ste nas doveli u ovu situaciju”.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

INTERVJU

DRAGAN KOPRIVICA, IZVRŠNI DIREKTOR CDT: Kod nas se nije desila promjena, nego zamjena vlasti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vidimo da je anahroni dio ove vlasti preuzeo kontrolu nad mnogim procesima i da demokratija i njene vrijednosti nazaduju. Zato sve više ljudi razumije da će se teško desiti da eventualni povratak DPS-a može učiniti da u ovom segmentu bude gore, pa je i mantra o toj opasnosti sve manje učinkovita

 

 

„Za one koji pažljivije i bez pristrasnosti prate dešavanja na našoj političkoj sceni, možemo reći da prošlonedjeljna dešavanja u zgradi SO Budva nijesu iznenađenje. Budva predstavlja kontinuitet podrivanja demokratskih procesa na koje smo pripremani, odnosno drilovani kroz operacije Šavnik, Andrijevica, ali i one sa neustavnim odlaganjem izbora i sličnim poduhvatima“, kaže u razgovoru za Monitor Dragan Koprivica, izvršni direktor Centra za demokratsku tranziciju. „Cilj tih priprema je da nam nezamislive i neprihvatljive stvari postanu normalne i da svako kome se ne sviđa izborni rezultat može, pod firmom volje naroda, nasiljem spriječiti formiranje vlasti koje ne podrazumijeva da i oni dobiju svoje parče.

MONITOR: Da li se tako zaista brani ‘volja birača’ ili su u pitanju neki drugi, lakše mjerljivi interesi?

KOPRIVICA: U pitanju je neutaživa potreba za vlašću. I to je početak i kraj svih dilema. Samo što je za odbranu te vlasti volja naroda dobra zavjesa koja može, za manji broj ljudi, prikriti nečasne i nedemokratske namjere aktera.

Frazom ”branimo volju naroda” pokušavaju se pokriti kriminalne aktivnosti i nasilje kojima se žele blokirati demokratski procesi, a Budvu pretvoriti u Šavnik, koji je događaj bez presedana u zemljama koje su odmakle na putu pristupanja EU. Takav princip udario je temelje i pokušao normalizovati pristup da kad god se nekom ne sviđaju rezultati izbora ima legitimno pravo da nasiljem ostvaruje svoje partikularne interese.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 17. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ASIM MUJKIĆ, PROFESOR FAKULTETA POLITIČKIH NAUKA U SARAJEVU: Ono što je Medvedev Putinu, to je Vulin Vučiću

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ni jedna odluka Dodikovih predstavnika u institucijama BiH, ne može biti donijeta bez odobrenja Vučićevog režima

 

 

MONITOR: Iz Sarajeva je upućena i protestna nota Beogradu u vezi sa učešćem najviših funkcionera Srbije na proslavi Dana RS. Potpredsjednik Vlade  Srbije i senator RS, Aleksandar Vulin, stavio je ulogu RS u centar srpskog sveta. Koliko politika „a la Vulin“- a koliko ponašanje zvaničnog Sarajeva utiču na raspoloženje i političke stavove Srba u BiH?

MUJKIĆ: Kada otvoreno podržavate protivustavne aktivnosti u susjednoj zemlji vi činite otvoreni neprijateljski akt prema toj državi koji se nikakvom slatkorječivošću o poštovanju Dejtona i suvereniteta ne može prikriti. Ono što je Medvedev Putinu, to je Vulin Vučiću, dakle-glasnogovornik one stvarne politike, politike koju taj režim valja „ispod tezge“. Vulin je Vučićeva dvorska-ili bolje reći radikalska luda koja, kreveljeći se, govori sve kako jeste. Od njega se, po potrebi, Vučić može ograditi, može ga javno izgrditi, ali to političko dvoglasje postiže  cilj koji je vidno narušavanje sigurnosne situacije u cijelom regionu. Zvanično Sarajevo u ovom odnosu snaga, gdje preko satelitskog režima Milorada Dodika i njegovih ljudi u institucijama BiH nijedna odluka ne može biti donesena bez odobrenja Vučićevog režima, ima uglavnom inferiornu i reaktivnu poziciju. Te reakcije su najčešće infantilne.

MONITOR: Posle junskog Svesrpskog sabora i Deklaracije, Vučić kao da pokazuje još veću lojalnost Dodiku. Mimo sabora, proslava i deklaracija, koliko ih je povezala novootkrivena uzajamnost- posebno kada se radi o glasanju Srba iz RS na lokalnim izborima u Srbiji?

MUJKIĆ: Kriza u koju je zapao Vučićev režim u posljednju godinu ili dvije ga izbacuje na čistinu. On mora dodatno mobilizirati snage pa se tješnje, na obostranu korist, uvezuje s Dodikom. Platforma te združene mobilizacije krunisana je Deklaracijom Svesrpskog sabora- koja je u operativnoj dimenziji, u stvari mehanizam za očuvanje anahronog, autoritarnog radikalsko-nacionalističkog režima i s jedne i s druge strane Drine, a ogleda se u osiguravanju glasača kako u Srbiji, tako-kad zatreba i u Srebrenici, u osiguranju mitingaškog tijela, a pogotovo u osiguranju unosnih profita. Vučić je oličenje kontinuiteta radikalske politike i kao pravi izdanak te opcije-onda kada se nađe priklješten ili nadjačan, počinje da kuka i da drami, da se prikazuje kao žrtvom, da se sprema atentat na njega i može čak da nas zavara tom svojom prijetvornošću. Onda glumi nekog racionalnog političara hladne glave, poziva na dijalog. Ali koordinate njegovog političkog djelovanja dubinski su određene rečenicom, koju bilo ko normalan ne bi rekao ni u šali- ubiti sto Muslimana za jednog Srbina ili onim sramotnim lijepljenjem imena Ratko Mladić preko imena  Zorana Đinđića. To je kontinuitet krvavih režimskih ruku kojeg hrabri studenti širom Srbije ovih dana izvode na čistac.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 17. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ERIK GORDI, PROFESOR POLITIČKE I KULTURNE SOCIOLOGIJE, UNIVERZITETSKI KOLEDŽ-LONDON: Nova vlada SAD neće riješiti ni globalne sukobe, ni sukobe unutar sopstvene stranke

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pojavljuje se pitanje da li će UK pokušati ponovo da se približi Evropi u vrijeme kada SAD postaju manje pouzdane. Možda će biti značajna razlika između evropskog i američkog javnog mnjenja, jer u Evropi postoji veća simpatija prema Palestincima nego u SAD

 

 

MONITOR: Kako ocjenjujete spoljnu politiku laburističke vlade Kira Starmera? Šta bi danas-posebno poslije pada sirijskog režima Bašara al Asada, trebalo da znači stav premijera Starmera u razgovoru sa Mahmudom Abasom iz jula 2024-3, da priznanje države Palestine vidi u sklopu mirovnog procesa na Bliskom istoku?

GORDI: Bilo je razloga da se mnogo očekuje od Starmera na početku, s obzirom da se on afirmisao kao pravnik specijaliziran za ljudska prava, i njegov ministar inostranih poslova je sin imigranata iz Guyane. Njih su dvojica bila u stanju da pokažu razumevanje za teška iskustva civila, za neophodnost primene međunarodnog humanitarnog prava i za političke probleme koji dolaze zajedno s okupacijom teritorije. Kad je ova vlada tek bila izabrana izgledalo je kao da će od nje nečega od toga biti. Ali uglavnom su se povukli od tih početnih stavova u strahu da se ne zameraju SAD. Sad je pitanje da li će Starmer imati isto poštovanje prema Trampu kao što je imao prema Bajdenu. I i isto tako se pojavljuje pitanje da li će UK pokušati ponovo da se približi Evropi u vreme kada SAD postaju manje pouzdane. Možda će biti značajna razlika između evropskog i američkog javnog mnjenja, jer u Evropi postoji veća simpatija prema Palestincima nego u SAD-u.

MONITOR: Starmera i druge evropske lidere uznemirila je ofanziva „političkih direktiva“ Ilona Maska. Od UK Mask je tražio da iz zatvora pusti Tomija Robinsona, lidera krajnje desnice. Podržao je i njemačku ultra-desničarsku AFD, sve sa pozicije spoljnjeg savjetnika Donalda Trampa. Da li Mask nagovještava Trampovu politiku prema Evropi?

GORDI: Najbolje bi bilo zaboraviti malo na Maska. Radi se o osobi koja priziva sažaljenje, ideje su mu loše i vidi se da u društvu nije ni voljen ni poštovan. Sada izigrava vrhunac hubrisa, a to jedino može završiti u degutantnom poniženju. Neprijatno je gledati tu jeftinu dramu.

Iza njegove aktivnosti stoji stari projekt o ujedinjenju evropske pa onda svetske desnice. Drugi ljudi su to pokušavali, nikada nije išlo dobro. Prvo treba imati na umu da su možda svi desničari nacionalisti, ali za “svoje” nacije, pritom su šovinisti pa se međusobno ne podnose. Drugo, možda jesu desničari rasisti i sve što ljudi poput Trampa vole, ali uglavnom su i antiamerički.

MONITOR: Lideri konzervativaca Liz Trast i Boris Džonson bili su i na Republikanskoj konvenciji u julu… Nazire li se stav vladajućih Laburista prema novoj američkoj administraciji?

GORDI: Očigledno im ne ide lako. S jedne strane Tramp predstavlja čistu negaciju svih socijaldemokratskih vrednosti za koje se Laburistička stranka zalaže, pa čak i negaciju liberalnih vrednosti Starmerovog krila stranke. S druge strane, Britanija gaji istorijski bliske odnose sa SAD-om i ne bi bilo preterano reći da u određenoj meri zavisi od SAD-a u ekonomskoj i političkoj sferi. Britanski političari pokušavaju da nađu odmeren način da čuvaju taj odnos a da pritom ne gube sav integritet i svo samopoštovanje. Više je nego očigledno da će UK morati da popravi svoje odnose s Evropom. U nekom smislu pomaže to što ovih dana Trampov glasnogovornik Mask napada Starmera i druge britanske zvaničnike, i podržava domaće rasiste u Britaniji, jer to Starmeru daje slobodu da pravi veću distancu od američke politike.

MONITOR: Može li se očekivati da Tramp i njegova administracija-odmah na početku mandata, iskoriste krize vlasti u više evropskih zemalja- posebno u Francuskoj i Njemačkoj, i nametnu već nagoviještene carinske i druge restrikcije?  Šta će biti sa starim evro-atlantskim savezništvom?

GORDI: Ne znam šta će biti s carinskim merama. Razumno bi bilo očekivati nešto nekoherentno u kojemu se ideološko samopokazivanje meša s očiglednim izuzecima od carinske politike za političke podržavaoce i prijatelje.

Alijansa s Evropom svakako ne zauzima visoko mesto na spisku prioriteta dolazeće administracije. Ako gledate onu malu programsku dokumentaciju koju imaju, na primer “Projekat 2025,” videćete da oni gledaju na svet kao na plen koji treba biti podeljen između tri velike sile: SAD, Kine i Rusije. Nema tu mesta za saveznike u Evropi, naročito ne za saveznike koji bi mogli pružati nekakvu alternativu desničarskom fundamentalizmu.

MONITOR: Djeluje da se za Trampov povratak-bar verbalno, najbolje pripremio Mark Rute, generalni sekretar NATO. On je još prije Trampove pobjede rekao da se nje ne treba bojati. Kako se očekuje da SAD krenu da rješavaju pitanja globalnih ratnih žarišta, može li se očekivati da se promijeni stari kritički odnos Trampa prema NATO?

GORDI: Naravno da neće nova vlada SAD-a rešiti globalne sukobe! Neće rešiti ni sukobe unutar sopstvene stranke.

Na pitanje-da li se treba bojati, uglavnom čujem dve priče. Prva priča vam je već poznata, a to je da preti velika opasnost od administracije koju će voditi jedan potpuni ignoramus bez osnovnih vrednosti, koji prezire i demokratiju i fundamentalna načela civilizacije. Druga priča je da su sve te strepnje preterane, da nismo videli do sada nikakve dokaze da taj čovek može da izvede nešto sasvim obično a kamoli nešto ambiciozno-i da će se, uglavnom, nova administracija ponašati kao sve američke administracije do sada, samo u karikaturalnoj formi.

MONITOR: Emanuel Makron je rekao da bi Ukrajina trebalo da smanji svoja očekivanja u vezi sa teritorijalnim aspektom mirovnog rješenja. U vrijeme krize svoje Vlade, Olaf Šolc je telefonom razgovarao sa Vladimirom Putinom. Da li se EU priprema da ne ispusti kakav-takav uticaj na budućnost Ukrajine ali i Evrope?

GORDI: Više je verovatno da će se Evropa potruditi da podržava Ukrajinu i bez američke podrške. I, verovatno, Evropa ima kapacitet za takvu podršku. Ali to neće biti dovoljno da Ukrajina izvojuje pobedu u ratu, ako pod pobedom podrazumeva povratak cele teritorije i eliminaciju opasnosti od nove agresije s ruske strane. Ne može pobediti ni Rusija, ako imamo na umu da je njihov početni cilj bila promena režima u Ukrajini-i to u roku od tri dana. Politički pritisak od SAD-a će, verovatno, učiniti da zaraćene strane moraju da idu na pregovore. Naravno da ne mogu predvideti ishod takvih pregovora, ali najverovatnije će Rusija pristati da vrati neke teritorije u Ukrajini, a Ukrajina će vratiti Kursk.

MONITOR: EU snažno verbalno ali ne tako jasno u svojim aktivnostima, podržavaju integraciju Zapadnog Balkana u njihov prostor. Hoće li Tramp-kako neki polušaljivo komentarišu  –  i u svojoj politici prema ZB, najviše brinuti o svom, i krugu svojih rođaka i prijatelja, političkom  i materijalnom interesu?

GORDI: Rođaka malo ima u regionu, tu bi bila porodica njegove supruge u Sloveniji, pa možda neke sumnjive investicije njegovog zeta po Srbiji i Albaniji. Sve u svemu, nije lako pronaći neki materijalni interes u regionu koji bi mogao značajno uticati na politiku američke administracije. Jedino, kao što je bio slučaj kada je podržao državni udar u kosovskom parlamentu i iskoristio rezultirajuću kratkoročnu vladu da napravi neki spektakl sa šatro dogovorom između Kosova i Srbije, možda će se naći neki trenutak u kojemu neke države u regionu  budu korisne za propagandu. Inače će mu Balkan, srećom, ostati nebitan. Vara se režimska štampa u Srbiji koja misli da je njihova strana nešto dobila izborom Trampa.

MONITOR: Tramp se,-za sada, drži predizbornog obećanja da će carina na kinesku robu biti 60 posto.  Da li Tramp zbog svojih ekonomsko-političkih interesa ali i globalnog uticaja, ovim navodima samo ucjenjuje Si Đinpinga kojeg je, neuobičajeno, pozvao i na svoju inauguraciju?

GORDI: Greška bi bila računati da njegova predizborna obećanja znače bilo šta.

MONITOR: Koliko će pad Al Asada u Siriji i povlačenje Rusije (sem baza), uticati na sudbinu Bliskog istoka i posebno na palestinsko pitanje?

GORDI: Ne mogu predvideti budućnost, naravno, ali jasno je da je uticaj Rusije u regionu u padu, kao i da će Izrael da iskoristi situaciju da ojača svoju poziciju spram Sirije i Libana. Treba napomenuti da novonastala situacija dosta povećava i uticaj Turske u regionu. Teško je ići dalje od toga, pogotovo kada još uvek nisu konsolidirane nove vlasti u Siriji, pa još i ne znamo kakav će im biti politički karakter.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo