Izdvojeno
PERO ZUBAC, KNJIŽEVNIK, PREVODILAC, SCENARISTA: I te kiše, mostarske

A, onda, osmog oktobra 1965, dvadesetogodišnji pjesnik , na pisaćoj mašini posuđenoj od prijatelja i pjesnika Radeta Tomića u dahu kuca svih deset strana Mostarskih kiša. Iste večeri, a pošta je još radila, šalje jedini primjerak poeme Zvonimiru Golubu u zagrebački Telegram. „Da je pismo zalutalo, da ga je Zvonimir zaboravio, ne bi bilo te poeme“, sjeća se Zubac. Kopiju nije imao
”Pišete li još? ”, pitamo Pera Zubca, barda jugoslovenske i srpske književnosti tokom telefonskog susreta sa njim.On u novosadskom domu, mi ovdje u Crnoj Gori.” Sve rjedje” , odgovara. Tek ponekad kad treba, da tekstom podrži nekog mladog pisca ili kolegu.Uz smiješak podsjeća na predgovor književnice Vesne Golsvordi njegovoj knjizi Sestra moja samoća izdatoj prošle godine u Sarajevu. Golsvordi piše: ”Nadam se da nije tačno da je ovo poslednja knjiga pjesama Pera Zubca…”
Putuje manje. ” Godine su pritisle”, kaže. „Dolazio sam nekad na pjesnički festival Igre juga. Putovali smo svom Crnom Gorom Mika ( Antić) i ja, gostovali pod Starom maslinom, na Nikolinom dvoru, gradovima po Primorju, bili u Beranama, Kolašinu, Andrijevici…”
U 78- oj godini života, jedan od najvećih lirika ovih prostora tihuje i uživa u svojim unučicama, četrnaestogodišnjoj Mileni i osmogodišnjoj Mej. Danas su one u posjeti manastiru Bogoštica, sa roditeljima. O njima Zubac rado priča. Sjeća se kako je mlađa Mej poželjela da se okiti ordenom Republike Srbije kojim je Zubac odlikovan. ”Lijep je, ali je težak”, konstatovala je djevojčica.
Veliki pjesnik rodio se u Nevesinju 1945. Školovanje je počeo u gimnaziji u Lištici, a nastavio u Zrenjaninu u Drugoj eksperimentalnoj gimnaziji. I danas se sjeća izuzetnog školskog programa i profesora koji su mu predavali. ” Ta škola bila je eksperiment, tip klasične gimnazije. Profesor fiskulture morao je da bude državni prvak u nekom sportu. U prvoj godini bio je to Petko Radović, prvak države u boksu. Par njih izdvajalo se i izuzetnim muzičkim i literarnim darom.Sjećam se, čita mi profesor Trakla ( Georga) i Rilkea na njemačkom i direktno prevodi.Ili Hofmanstala…” Sticao je vrhunsko srednjoškolsko obrazovanje. Ne čudi što je kasnije, tokom studija, njegov profesor Sreten Marić, inače najbolji drug Antuna Branka Šimića, govorio: „ E moj janičaru, ne treba tebi nikakav fakultet…”
Prve pjesme Pero Zubac objavio je u sarajevskom studentskom listu Dani u rubrici Trenutak poezije i u novosadskim Poljima’. Mika Antić je prepoznao dar mladog pjesnika. Pisao je da je na veče poezije profesora i studenata Filozofskog fakulteta ” vredelo doći samo da se čuju pesme Pere Zubca…”
A onda, osmog oktobra 1965, dvadesetogodišnji pjesnik, na pisaćoj mašini posudjenoj od prijatelja i pjesnika Radeta Tomića u dahu kuca svih deset strana Mostarskih kiša.Iste večeri, a pošta je još radila, šalje jedini primjerak poeme Zvonimiru Golubu u zagrebački Telegram. „Da je pismo zalutalo, da ga je Zvonimir zaboravio, ne bi bilo te poeme, sjeća se Zubac danas. Kopiju nije imao.
Pjesma je zaživjela širom tadašnje Jugoslavije, ali i u SSSR-u. Mostarske kiše su u ruskom časopisu Robotnica štampane u tiražu od skoro 20 miliona. Prevedene su i na 18 jezika. ”Ušao je na teren i već u prvom minutu dao gol. Posle više nije morao da traži loptu,” govorio je Matija Bećković o Zubcu.
Uz Kiše se udvaralo, voljelo. Odrastalo. Govorene su na školskim priredbama, a onda su dobile mjesto u čitankama za srpski jezik. Po njima je Zubac, ma koliko da je poslije mnogo toga napisao, ostao upamćen. ” U početku mi je smetalo što me svi znaju samo po toj poemi i što to baca sjenku na sve drugo što sam napisao, ali kasnije sam shvatio da me ona učinila dobrodošlim gdje god da sam išao. Mislim da mi je mnogo više pomogla nego odmogla.Narod je odlučio”.
„Otkrio“ je pjesnik i da Svetlana iz pjesme nije postojala, da je to priča o Mirjani iz Mostara, Ljiljani iz Beograda, Veri iz Osijeka i Dragani Vajdić iz Novog Sada. Dragani koja će kasnije postati njegova supruga.” Sve platonske ljubavi”. Priča nam i da se u prva dva izdanja potkrala greška, pa je u stihu ” njene su usne bile pune kao zrele breskve, njegovom greškom ukucan stih ” njene su oči bile zrele…”. I da je sevdalinka opisana u Mostarskim kišama u stihu ”…i noćna pesma tekla lagano niz Donju mahalu, Ej Sulejmana othranila majka …” tek plod njegove mašte.
Biografi bilježe da je Zubac objavio 50 knjiga poezije, 20 knjiga pjesama za djecu, knjigu eseja, lirsku studiju o Lenki Dundjerski, tri knjige parodija na jugoslovensko pjesništvo…Na strane jezike prevedeno je 7 njegovih knjiga, po dvije na makedonski i albanski i po jedna na madjarski, italijanski i rumunski. Pjesme su mu prevedene na 20 svjetskih jezika. Nalaze se u 16 antologija jugoslovenskog i stranog pjesništva…Uredjivao je časopise, pisao libreta za balet i operu, napisao i realizovao preko 400 scenarija za dokumentarne, muzičke, zabavne, umjetničke i programe za djecu i omladinu, poput kultnog Muzičkog tobogana i Fora i fazona, uređivao popularne serije klasične muzike RTS-a Harmonija sfera…
” Imao sam sreću da me hrabre, pomažu mi i budu sa mnom najbolji…” priča Pero Zubac dok se sjeća velikog prijateljstva sa pjesnicima Miroslavom Mikom Antićem i Duškom Trifunovićem.” Mika je bio moj kosmički kišobran”, kaže Zubac. I mada se Mika bojao da spava u mraku, ili sam u sobi, pa je dok su zajedno putovali na pjesničke kolonije, Pero čekao da on zaspe kako bi ugasio svjetlo, danas kaže: ” Dok je Mika bio živ ničeg se bojao nisam”.
Pili su, ali nikad zajedno. Jedan je uvijek morao ostati trijezan, da se ne obrukaju.Tog dana, kada je Mika umro, popio je Zubac poslednje piće sa Vaskom Popom.Od tada ni pivo ne pije.” Izgubio sam partnera”.
Onih ratnih godina izbjegao je u Srbiju Duško Trifunović. I sa njim, do zadnjeg njegovog časa, Zubac je ostao prijatelj. Sjeća se da ga je sarajevski izbjegli pjesnik pitao za savjet gdje da se nastani. Odgovorio mu je, na njemu svojstven način: ” Ako je neko prvi pjesnik u Vojvodini, njemu će biti čast da bude drugi, ako ti dođeš…” Zubac se sjeća da je Trifunović skoro zaplakao na ove riječi.
Sjećanje na veliko prijateljstvo ostalo je zabilježeno na stranicama knjige’ Pisma D.T. na nebesku adresu’ kojom se Pero obraća njemu na ” onoj drugoj obali”. Baš kao što se i Mostaru vratio zbirkom pjesama Povratak Mostaru i stihovima ” … evo se detinjstvu vraćam, u krilo dana davnog, al’ ne zvoni zvon zlaćan, s tornja pravoslavnog…”
Nakon ratnih godina vratio se Mostaru da primi Šantićevu nagradu i da bar na dan ujedini podijeljeni grad. Na druženje sa Perom Zubcem, ličnošću dana, kako ga je nazvala bosanska dnevna štampa, došli su i oni ” njihovi” i ovi ” naši”. Gradimir Gojer, tada predsjednik pisaca BiH rekao je da je njegov dolazak u Mostar, a kasnije i u Sarajevo, značio više građanima ove republike od svih posjeta, svih političara, iz regiona i cijelog svijeta zajedno.”
A Raif Dizdrarević, bivši predsjesnik SFRJ, u izjavi za Oslobodjenje opisao je druženje u Sarajevu: ” Večerao sam sa Perom i Slavkom Pervanom. Perovim povratkom u Novi Sad, čarolija je završena”.
Lidija KOJAŠEVIĆ SOLDO
Komentari
FOKUS
MJESEC DO POPISA: Priprema, pozor, prebrojavanje

Više od 80 pitanja neći će se u upitnicima skoro 4.000 popisivača kada krenu na svoj posao. Sve je izvjesnije da će to biti 1. novembra. Kao i da će ih mnogi dočekati kao nezvane goste. Uz malo truda i dobre volje koja nije pokazana, sve je moglo biti mnogo bolje. Umjesto vjerskog i nacionalnog prebrojavanja mogli smo imati pravi popis
Kako se približava termin održavanje Popisa stanovništva, domaćinstava i stanova, sve JE više onih koji smatraju da ga treba – odložiti. Jedni predlažu na mjesec, drugi kažu do daljnjeg. Odnosno, dok se ne steknu uslovi, tenhički ali i politički, za njegovo nesmetano održavanje.
Iz Vlade insistiraju da se popis održi u terminu koji su oni zimus zacrtali svojom Uredbom. Dakle, od 1. do 15 novembra.
“Mislim da smo dovoljno uradili da ne postoji ni teoretska šansa da bilo kome na pamet padne da pokuša da omete ovaj proces”, rekao je ministar finansija Aleksandar Damjanović na sjednici Vlade sredinom septembra, priznajući da u Monstatu (državna statistika radi pod ingerencijom Ministarstva finasija) još nijesu završene sve pripremne radnje neophodne za nesmetano i tačno sprovođenje popisa.
Potom je i premijer Dritan Abazović, pritvrdio da do odlaganja popisa neće doći. “To se neće desiti. Ne pravimo od toga bauk. Od 1. do 15. novembra je popis i to je to.” Konačno i iz Monstata je saopšteno da trenutno nema zakonskih mogućnosti za odlaganje popisa.
Za neupućene, državni statističari su samo konstatovali da Crna Gora trenutno nema funkcionalnu zakonodavnu vlast (parlament) koja bi mogla da stavi van snage ili izmijeni prošle godine osvojeni Zakon o popisu. Istovremeno su potvrdili sumnje da oni za popis još nijesu spremni. Na zvaničnom sajtu Monstata, u dijelu koji se odnosi na predstojeći popis i danas (četvrtak 28. septembar), stoji informacija: “Završena je priprema upitnika, dok je u finalnoj fazi priprema metodoloških i organizacionih uputstava za realizaciju popisa”.
Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. septembra ili na www.novinarnica.net
Komentari
DRUŠTVO
TRIDESET I DVIJE GODINE OD NAPADA NA DUBROVNIK: Oprema sa Ćilipa kao podsjećanje na zločin

Ukradena aerodromska oprema, kako najavljuje premijer, doći će pred tužilaštvo. Zbog ratnih zločina tokom opsade Dubrovnika tužilaštvo u Crnoj Gori još nije pokrenulo nijedan krivični postupak
Predsjednik Vlade Dritan Abazović objavio je u utorak da je pronađena i evidentirana oprema koja je ukradena sa Aerodroma Ćilipi, tokom napada na Dubrovnik 1991-1992. Premijer-glasnik je obznanio da je oprema završila u tužilaštvu.
,,Nakon 30 godina, zahvaljujući rukovodstvu Aerodroma Crne Gore, prilikom popisa imovine ove državne kompanije, pronađena je i evidentirana oprema za koju se sumnja da je ukradena sa Aerodroma Ćilipi, tokom napada na Dubrovnik 1991-1992, najsramnije stranice crnogorske istorije koju je ispisalo tadašnje rukovodstvo”, napisao je Abazović na Fejsbuku. Dodao je da za razliku od prethodnih Vlada, ova ne bježi od prošlosti, već se sa njom suočava kako buduće generacije iste greške ne bi ponavljale.
Hrvatski mediji prenijeli su ovu izjavu uz podsjećanje da je ,,oprema koju su JNA i crnogorski rezervisti ukrali s Ćilipa jednim dijelom, kako se vjeruje, završila je u zračnoj luci Tivat, a većina u zračnim lukama u Beogradu, Nišu i Podgorici”. Ističu i da ,,vrijednost opreme koja je ukradena iz dubrovačke zračne luke, prema tvrdnjama nekadašnje uprave aerodroma Ćilipi iznosi 10 milijuna eura”.
Na Abazovićvo ,,otkriće” oglasila se bivša savjetnica direktora Aerodroma Biljana Knežević koja je objavila dokument kojim se podsjeća da je bivši direktor Ranko Bošković 2004. godine kolege u Hrvatskoj obavijestio da je oprema u Podgorici i Tivtu.
U dokumentu se navodi spisak sredstava od kojih su na aerodromu Tivat već tada neka bila rashodovana ili nisu bila u funkciji, dok su korišteni elevator, troje samohodnih stepenica, servisno i vatrogasno vozilo… Na aerodromu Podgorica sva sredstva sa Ćilipa, te 2004, bila su van funkcije ili su rashodovana.
Vlada i premijer o ovome kao da ništa ne znaju iako je ovo prvi pisani dokument kojim se priznaje da je dubrovački aerodrom opljačkan i da je dio opreme završio u Crnoj Gori. Značajan, jer je prethodna vlast, na čelu sa DPS-om, sve činjela da nametne kolektivnu amneziju na ovaj dio nečasne istorije u kojoj su njeni čelnici igrali vodeće uloge.
Epopeja o vraćanju imovine sa aerodroma Ćilipi traje duže od dvije decenije. Rukovodstvo dubrovačkog aerodroma je prvo od JAT-a, koji je bio vlasnik svih aerodroma u bivšoj Jugoslaviji, tražilo povrat svoje imovine. Kada je 2003. formirano preduzeće Aerodromi Crne Gore prepiska je nastavljena sa rukovodstvom kompanije koja gazduje aerodromima u Tivtu i Podgorici.
Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. septembra ili na www.novinarnica.net
Komentari
HORIZONTI
POSLIJE NAPADA NA POLICIJU I KRVOPROLIĆA NA KOSOVU: Teški izazovi za Beograd i Prištinu

Ni pet dana nakon krvavog oružanog sukoba u kosovskom selu Banjska, tik uz granicu sa Srbijom, nije jasnija pozadina i motivi pucnjave i krvoprolića Nakon uspostavljanja kontole, kosovska policija je u manastiru Svetog Arhiđakona Stefana pronašla ogromnu količinu naoružanja i opreme koje su paramilitarci ostavili pri povlačenju. Predsjednik Srbije Vučić je odbacio „insinuacije da iza incidenta stoji Srbija“ i rekao da se te uniforme i oružje „mogu svuda nabaviti“
U ranim jutarnjim satima u nedjelju 24. septembra u kosovskom selu Banjska, dobro naoružana paramilitarna jedinica je blokirala most sa dvoje oklopljenih vozila. Kada je stigla patrola kosovske policije da izvidi situaciju otvorena je vatra na njih. Policija je uzvratila vatru i pozvala pojačanje. Kasnije su paramilitarci upali u obližnji manastir Svetog Arhiđakona Stefana iz 14. vijeka odakle su nastavili sukob sa policijom do kasnijeg izvlačenja preko obližnjeg brda i šume i povukli se u Srbiju. Nakon što je policija ušla u manastir pronašla je ogromnu količinu naoružanja i opreme koje su paramilitarci ostavili pri povlačenju. Među zaplijenjenim oružjem su i ručni raketni bacači, granate, eksploziv i ostala oprema koja je dovoljna, prema riječima kosovske policije, za jedinicu od 100 ljudi.
Ni pet dana nakon krvavog oružanog sukoba u selu Banjska, tik uz granicu sa Srbijom, nije jasnija pozadina i motivi pucnjave i krvoprolića.
Prva reakcija srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića prošle nedjelje, nakon informacija o pogibiji jednog i ranjavanju dvojice kosovskih policajaca je za mnoge upućene bila u najmanju ruku čudnovata. Vučićev nastup nije pratila uobičajena teatralnost i samouvjerenost priznavši da je njegovoj administraciji trebalo „mnogo vremena da ispitamo šta se dogodilo, šta se zbivalo jutros, tokom popodneva“. Štaviše, predsjednik je odavao dojam da i dalje nema sve informacije na raspolaganju što je odmah protumačeno kao previd, slučajni ili namjerni, srbijanskih službi. Ipak u svom prvom obraćanju naciji Vučić je zadržao političku prisebnost i osudio ubistvo policajca uz standardnu generičnu konstataciju da je kosovski premijer Albin Kurti „glavni organizator haosa na Kosovu i Metohiji… koji želi rat i skukobe“ navevši broj od 62 akcije policije na pretežno srpskom sjeveru zemlje. Od toga su navodno 56 bile „etnički motivisane“. Međutim, indikativno je da Vučić nije optužio Kurtija za izazivanje krvoprolića na noć između subote i njedjelje. Vučić je dodao i da su „trojica Srba stradala sa KiM, dvojica od snajperske vatre sa velike udaljenosti, nepotrebno, dvojica su teško ranjena i pretpostavlja se da je četvrto lice stradalo“. Da je i četvrti napadač na policiju preminuo je bila novost je su do tada kosovske službe raspolagale informacijama da su trojica napadača likvidirani u razmjeni vatre. Četvrti je bio zapravo ranjen i kasnije izdahnuo u bolnici u Novom Pazaru u koju je, prema informacijama nezavisnih medija, dopremljeno 6 ranjenih iz istog sukoba. Vučić je opravdao i upad u manastir rekavši da je „naoružana grupa Srba došla do manastira Banjska jer su imali dvojicu povređenih mladića i da su želeli da im pruže pomoć“. Istakao je da crkva „ni na koji način nije bila umešana u incident“. Ubrzo nakon toga Vučićevi mediji u zemlji i regionu su počeli pričati o Srbima koji su se morali organizovati da bi se odupreli „teroru takozvane policije Kosova“.
Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. septembra ili na www.novinarnica.net
Komentari
-
Izdvojeno1 sedmica
PREGOVORI O FORMIRANJU VLADE: Evropa, kad?
-
FOKUS4 sedmice
FORMIRANJE I RASFORMIRANJE VLADE: Amfilohijevi, Vučićevi, Milovi, Kvintini
-
DRUŠTVO1 sedmica
HIRURG NIKOLA FATIĆ OPET OPTUŽEN: Istraga o navodnom uzimanju organa, Fatić se ne oglašava
-
Izdvojeno3 sedmice
RASKOL U CRNOGORSKOJ PRAVOSLAVNOJ CRKVI: Samo mitropolita ne fali
-
INTERVJU4 sedmice
DR VUK VUKSANOVIĆ, VIŠI ISTRAŽIVAČ U BEOGRADSKOM CENTRU ZA BEZBJEDNOSNU POLITIKU (BCBP): Teško je povjerovati da je smrt Prigožina nesrećan slučaj
-
Izdvojeno4 sedmice
KAKO ZAPOŠLJAVA EPCG: Produbljivanje dubine
-
FOKUS2 sedmice
NADMOĆ MAFIJE: Tunel usred mraka
-
DANAS, SJUTRA2 sedmice
Rupa pravde