Povežite se sa nama

MONITORING

Pet ekoloških bombi

Objavljeno prije

na

Problemi sa ekologijom sve više isplivavaju na površinu kao onomad smeće iz Skadarskog jezera. Decenijama se ne rješava problem oticanja otpadnih voda u more, zagađenje u rijekama postalo je alarmantno, nekadašnje najveće mrestilište riba u južnom Jadranu – Port Milena postalo je smetlište, u NP Durmitor bespravno se gradi, siječe šuma i probija put dugačak 11 km da bi se lakše krčmilo šumsko blago, građani uzaludno protestuju na jednoj od mnogobrojnih divljih deponija u Crnoj Gori – izvorište u Beranselu gdje se nelegalno odlažu sve vrsta otpada, pa i medicinski otpad (infuzije, špricevi, kese pune krvi)… Pored novih naslijedili smo i pet ekoloških bombi koje su se crnile i kada je 1991. Crna Gora proglašena za ekološku državu. Kombinat aluminijuma Podgorica, Termoelektrana Pljevlja, Brodogradilište Bijela, Željezara Nikšić i flotacijsko jalovište olova i cinka Gradac (Rudnik Šuplja stijena) u Pjevljima su najkritičnije crne ekološke tačke na teritoriji prve ekološke države u svijetu. Na ovim lokacijama nalaze se ,,istorijska odlagališta industrijskog otpada”, kažu u Agenciji za zaštitu životne sredine.

Najdužu istoriju i najveći učinak u trovanju ljudi i prirode ima KAP. U okviru KAP-a postoji oko sedam miliona tona crvenog mulja (stacioniran u dva bazena) i 500.000 tona čvrstog industrijskog otpada. Računica Vlade i ruskih vlasnika KAP-a oko ulaganja u ekologiju nikako da se poklopi. A koliko su uspješna govori i podatak da je KAP bio i ostao najveći ekološki problem Crne Gore.

Zvaničnih analiza o štetnosti KAP-a po ljudsko zdravlje nema. Vlast je na nož dočekivala analize koje donose podatke o povećanju toksičnih materija u organizmu ljudi kao posljedice nedovoljnih mjera zaštite u KAP-u. Tek treba utvrditi vezu između učestalosti obolijevanja radnika KAP-a i stanovnika Zetske ravnice od kancera.

Glavni uzrok zagađenja u Nikšiću je Željezara, koja radi bez ekološke dozvole. Iako se često upozorava na porast broja oboljelih usljed zagađivanja, o tome nema validnih podataka.

Termoelektrana i Rudnik uglja u Pljevljima, poput KAP-a, zagadile su vodu, zemljište i vazduh. Pljevljaci, mještani Srpske u Zeti i Nikšićani udišu najzagađeniji vazduh u Crnoj Gori. U Pljevljima je u porastu broj oboljelih od bolesti respiratornih organa, posebno djece, raste i broj spontanih pobačaja i prijevremeno rođene djece.

Nadležni, ipak, skroz ne spavaju. Iz Ministarstva održivog razvoja i turizma je najavljeno da će im prioritet u ovoj godina biti sanacija crnih ekoloških tačaka u Crnoj Gori, pa čak i valorizacija zaštićenih područja. Ministar Predrag Sekulić je najavio da će Crna Gora uzeti kredit od Svjetske banke – ukupno 60 miliona dolara za sanaciju kritičnih ekoloških tačaka: Kombinata aluminijuma Podgorica, Željezare Nikšić, Termoelektrane i Gradca u Pljevljima i Brodogradilišta u Bijeloj. Radni tim Svjetske banke će tek u septembru završiti izvještaj o procjeni projekata Upravljanje industrijskim otpadom i čišćenje, koji podrazumijeva sanaciju pet crnih ekoloških tačaka i izgradnju nacionalne deponije za odlaganje opasnog otpada. Ministar Sekulić se nada da će kredit postati efektivan već početkom 2013. godine.

Početkom ove godine Vlada je, radi veće efikasnosti, objedinila institucije koje se bave zaštitom životne sredine i stavila ih pod nadležnost Agencije za zaštitu životne sredine. U ovoj Agenciji kažu za Monitor da je ,,prema procjenama nezavisnih stranih konsultantskih kompanija, za sanaciju crnih ekoloških tačaka potrebno oko 50 miliona eura, s tim što smo sada u fazi dobijanja finalnih izvještaja u kojima ćemo imati detaljne proračune konačnih iznosa”. U Agenciji ne znaju da li će kredit od Svjetske banke biti dovoljan za sanaciju: ,,Do konačne cifre doći ćemo kada dobijemo finalne izvještaje koji su u pripremi. Svakako, postoji mogućnost dobijanja dodatnih šest miliona eura granta, koji bi bio iskorišten za sanaciju crnih ekoloških tačaka”.

Aleksandar Perović, izvršni direktor Ekološkog pokreta Ozon, koji je kao predstavnik NVO član Upravnog odbora projekta Upravljanje industrijskim otpadom i čišćenje, kaže da će za uspješnu sanaciju pet crnih tačaka biti potrebna veća ulaganja.

,,Da bi Crna Gora, koja je sebi dala epitet ekološka država, ispunila standarde EU, a što će se morati uraditi ukoliko želimo postići da budemo dio ove međunarodne zajednice, biće potrebno mnogo više od 60 miliona dolara. Po nekim projekcijama, koje su na našu molbu dale diplomate zemalja koje su uspješno završile proces EU integracija, riječ je o preko dvije milijarde eura”, kaže Perović za Monitor.

Koliko je sanacija industrijski zagađene prirode složen problem svjedoči slučaj jalovišta u Mojkovcu. Sanacija jalovišta trajala je šest godina, od 2005. do 2011. godine. Radovi su obavljeni u četiri faze. Za sanaciju jalovišta utrošeno je 10.600.000 dolara. Češka Vlada je za sanaciju donirala 905.000, holandska Vlada 1.195.000 dolara, ostatak od 8. 505.000 dolara izdvojila je Vlada Crne Gore. Sanirano rudničko jalovište, površine od oko 19 hektara, biće pretvoreno u sportsko-rekreativnu zonu.

Biolog Vasilije Bušković uočava da su dominantni oblici zagađivanja vode i vazduha iz industrijskih kompleksa potisnuli u drugi plan uticaje koje oni imaju na biodiverzitet i prirodne resurse uopšte.

,,Kao ekološki i istovremeno društveni problem, gubitak, siromašenje kvantiteta i kvaliteta prirodnih resursa, koje iskorišćavaju navedeni industrijski kompleksi, nije dobio odgovarajuću pažnju. To potvrđuje davno uočenu pojavu da naša ‘prirodna osnova’ slabi, iščezava ili gubi svoj kvalitet. Izgleda da je i reakcija crnogorskog društva na tu i njoj slične pojave tako slaba da se one čak i ‘ne vide”’, kaže Bušković za Monitor.

Stručnjaci su odavno primijetili da načinom na koji se u Crnoj Gori eksploatišu prirodni neobnovljivi resursi trajno gube pojedini privredni sektori, devastira se životna sredina, degradira prostor. S takvim krčmljenjem prirodnih resursa, održivi razvoj ostaće samo kovanica u nazivu nadležnog Ministarstva.

No, boljitak bi nam moglo donijeti približavanje EU i obaveza veće brige za životnu sredinu. Zamjenik šefa Misije OEBS-a u Crnoj Gori Valdamer Figaj nedavno je poručio da će Crna Gora biti izmijenjena do neprepoznatljivosti kada u svoj sistem uvede evropsko zakonodavstvo iz oblasti životne sredine. On je kazao da će Crna Gora biti prinuđena da usvoji više od 200 novih propisa iz te oblasti.

Usvajanje propisa Crnoj Gori ni do sada nije bio problem. Škripi u primjeni. ,,Neefikasna i selektivna primjena zakona, ukoliko se suštinski posmatra, je najcrnja crna tačka u ekološkoj državi Crnoj Gori”, smatra Perović. ,,Zakoni koji se donose zbog puke forme a ne da ispune suštinu, nijesu potrebni nikome i veoma brzo će to shvatiti nadležne institucije, jer se više neće moći prikrivati neuspjesi”.

Crna Gora je već propustila brojne mogućnosti korišćenja bespovratnih evropskih fondova namijenjenih ekologiji, uglavnom zbog nedostatka kvalitetnih kadrova.

,,U oblasti zaštite prirode prisutna je pojava gubljenja institucionalnih kapaciteta (ukinut je Zavod za zaštitu prirode), posebno kadrova koji su u kapacitetu da rade na terenu i generišu relevantne ekološke informacije i podatke”, smatra Bušković.

Sa druge strane, uvećavaju se administrativni kapaciteti institucija u oblasti zaštite životne sredine, ali to ne prati izgradnja – osposobljavanje kompetentnih kadrova za učešće ne samo u pregovorima sa predstavnicima EU po raznim osnovama, već i za zastupanje Crne Gore u tijelima EU, kaže Bušković.

Postojeća praksa i njeno predstavljanje i zastupanje kod EU, prema njegovim riječima, ne obećavaju skoriji uspjeh i značajnije rezultate kojima bi bilo ko mogao izaći pred domaću i međunarodnu javnost.

I Perović smatra da će deficit stručnih kadrova biti jedan od problema u pregovorima, te da će od neprocjenjive vrijednosti biti pomoć zemalja regiona kao što su Hrvatska i Slovenija, čije iskustvo u pregovorima može biti putokaz za naše pregovaračke strukture.

Iskustvo Hrvatske govori da je ova država u fazi pregovora iz evropskih IPA fondova dobila 97 miliona eura za oblast životne sredine. Procjenjuje se da će do 2025. Hrvatsku primjena zakona iz ove oblasti koštati 10 milijardi eura.

Direktorica Agencije za zaštitu životne sredine Daliborka Pejović je na nedavnoj panel diskusiji o ekologiji upozorila da je Crna Gora daleko od evropske statistike koja predviđa izdvajanja od dva odsto iz budžeta države za oblast životne sredine. Posljednjim rebalansom država je za tu svrhu oprediljelila svega 0,13 odsto.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

Izdvojeno

SMANJENJE STAROSNE GRANICE ZA PENZIJU: Ni javnog interesa, ni smjene Katnića

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zakon o radu je izmijenjen bez javne rasprave, bez konsultacija sa socijalnim partnerima, finansijskih analiza, bez procjene štete po budžet…

 

Nakon što je početkom decembra poslije višemjesečnih peripetija nekako sklopljena  izvršna vlast, smjena glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića bio je prvi zahtjev Demokratskog fronta (DF). Čak su pokušali da izmjenama Zakona o državnom tužilaštvu ukinu SDT, ali taj dokument nije prošao Venecijansku komisiju, jer nije ispunjavao evropske standarde.

U srijedu su izglasane izmjene Zakona o radu koje su predložili Milan Knežević (DF) i Maja Vukićević (DF) kojim će građani biti obavezni da idu u penziju sa 66 godina, umjesto za 67, kako je to do sada bio slučaj.

Zakon je izglasan na brzinu, bez javne rasprave, bez konsultacija sa Socijalnim savjetom, niti drugim socijalnim partnerima. Vlada je odavno pokazala da je izvršno tijelo bez „izvršne moći“. Zato ne čudi što nijesu prstom mrdnuli. Sve to da bi se jedan čovjek poslao u penziju. Milivoje Katnić je, međutim, i dalje na funkciji, dok je, po riječima sindikalnih predstavnika, veliki broj ljudi prijevremeno ostao bez posla zbog izmjena Zakona o radu, a ostale su im kreditne i druge obaveze koje penzijom ne mogu da finansiraju.

Knežević je rekao da nije imao namjeru da izmjenama Zakona o radu ubrza odlazak Katnića u penziju, već da taj akt uskladi sa Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju kojim je već predviđeno da osiguranik stiče pravo na penziju sa 66 godina starosti i 15 godina radnog staža. On je naveo da desetine hiljada mladih čeka da se zaposli, što je bio još jedan motiv izmjena ovog zakona.

,,Da je ovaj zakon donešen protiv specijalnog državnog tužioca, Milivoja Katnića, on bi u ponedjeljak dobio rješenje o penziji, a to se nije desilo. Zakon o tužilaštvu jasno je normirao da Katniću treba Tužilački savjet da konstatuje prestanak mandata”, kazao je Knežević tokom skupštinske rasprave.

Iz Unije slobodnih sindikata i Akcije za ljudska prava tvrde da Zakon o radu i Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju (PIO) ne treba usklađivati, jer nijesu u koliziji. Zakon o PIO propisao je starosnu granicu za penziju od 66 navršenih godina, međutim, Zakon o radu je davao mogućnost radniku da nastavi da radi do 67 godine. Dakle, građaninu je data mogućnost da pođe u penziju godinu ranije, ali je imao izbor da to ne učini ukoliko se osjeća sposobnim da radi duže. Novim izmjenama zakona im je taj izbor ukinut.

Slaven Radunović (DF) je još tokom skupštinske rasprave u vezi sa radom tužilaštva, nedvosmisleno rekao da su „nadmudrili“ i „pobijedili“ Katnića i donijeli izmjene Zakona o radu zbog kojih će mu prestati mandat. On je rekao da će Katnić otići sa funkcije 12. juna, kada je prvobitno stupio na snagu Zakon o radu.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PROMJENE U JAVNOM SERVISU: Kocka je bačena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da će promjena vlasti konačno značiti i oslobađanje RTCG-a i stvaranje istinskog javnog servisa obećali su poslanici većine u Skupštini. Dosadašnji potezi ne ulivaju nadu da će se to stvarno i desiti

 

Sa promjenama u Radio-televiziji Crne Gore nova vlast nije žurila. Tek prošle subote je Skupština, sa 43 glasa za, imenovala nove članove Savjeta RTCG-a. Izabrani su Bojan Baća (Univerzitet Crne Gore), Žarko Mirković (CANU), Naod Zorić (predlog nacionalnih ustanova kulture i NVO), Filip Lazović (Unija poslodavaca), Veselin Drljević (NVO iz oblasti medija), Milica Špajak i Amina Murić (NVO koje se bave ljudskim pravima), Marijana Camović-Veličković (Unija slobodnih sindikata) i Predrag Marsenić (Crnogorski olimpijski i paraolimpijski komitet).

Za ovu sedmicu je najavljena konstitutivna sjednica, a predsjednik Skupštine Aleksa Bečić je u srijedu izvlačio žrijeb kojim je ispalo da mandat od pet godina u Savjetu imaju Marsenić, Drljević, Špajak i Lazović, od četiri godine Murić, Camović Veličković i Mirković, a na tri Bojan Baća i Naod Zorić.

Bečić je najavio da novi Savjet u roku od osam dana od imenovanja treba da započne postupak izbora novog generalnog direktora RTCG-a. Za izbor novog generalnog direktora Savjet raspisuje javni konkurs koji traje 15, a najduže mjesec dana, nakon čega postoji rok od 20 dana za žalbe. Tako da bi u avgustu RTCG trebao da ima novog direktora.

Aktuelnom generalnom direktoru  RTCG-a Božidaru Šundiću, koji je na toj poziciji od  novembra 2018, mandat je trebao da traje četiri godine. On je ranije najavio da menadžerski i urednički tim  neće podnijeti ostavke. Šundić nema zakonskog osnova da kao neki od njegovih prethodnika tuže RTCG – Branku Vojičiću isplaćeno 80.000, a Rade Vojvodić potraživao blizu 250.000 eura.

Prošlonedjeljna skupštinska rasprava o RTCG-u, prošla je bez opozicije, a vladajuće partije su jednoglasno obećale da ,,javni servis” više neće služiti vlasti već građanima.

Govorilo se nadahnuto:,,Uredništvo Radio-televizije Crne Gore konačno selimo iz Splendida i vraćamo u Bulevar revolucije”, kazao je Boris Bogdanović iz Demokrata. Poslanica SNP-a Milosava Paunović nazvala je RTCG štetočinama društva. Poslanica Pokreta za promjene (PzP) Branka Bošnjak pohvalila je obrazovni program TVCG-a, ali je rekla da je informativni program ,,javno zastiđe”. Božena Jelušić, iz URA, pomenula je rijetke svijetle trenutke u radu: ,,Govorim na primjer o emisiji Mehanizam. Znamo da smo imali jednu epizodu kada je javni servis krenuo boljim putem kad su na čelu bili Mićunović i Kadija. Kad je javni servis pokušao da odgovori zadacima na putu pridruživanja EU”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BURNA UVERTIRA UOČI DODJELE TRINAESTOJULSKE NAGRADE: Duhovi vremena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Četnici su gospoda, tvrdi Bećir Vuković koji je predložen za predsjednika žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade. Bili i ostali, a poslije njih gospode i nema, obrazlaže dalje. Izbor Vukovića samo oslikava gdje smo. I do sada je dodjela ovog priznanja često bila praćena raznim tenzijama i oslikavala je duh vremena

 

Predlog da na čelu žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade, najvišeg državnog priznanja u Crnoj Gori, bude Bećir Vuković, pjesnik koji veliča četnički pokret, izazvao je buru.

Administrativni odbor Skupštine je pored Vukovića za članove žirija predložio prof. dr Dragana Koprivicu, mr Isidoru Damjanović, prof. dr Miletu Marka Ivanovića, dr Milenu Burić, Gorana Batrićevića i Miomira Vojinovića.

Iz DPS-a je ocijenjeno da se radi o još jednom „ekspertu u negiranju antifašističkih temelja Crne Gore.“ SDP je kritiku usmjerio na URU: „Sramotno je što je URA, a i ostale nazovi građanske partije, za komisiju koja slavi 13. jul, Dan državnosti i Dan ustanka crnogorskog naroda protiv fašizma izabrala osobu kojoj je ‘Draža vođa trećeg srpskog ustanka'“.

Predsjednik Administrativnog odbora je Milutin Zogović iz DF-a, a članovi su Luiđ Škrelja (DPS), Radoš Zečević (DF), Vladan Raičević (DF), Dragan Vukić (SNP), Momo Koprivica (Demokrate), Vladan Martinović (Demokrate), Miloš Konatar (URA), Daliborka Pejović (DPS), Suzana Pribilović (DPS), Damir Šehović (SD), Kenana Strujić-Harbić (Bošnjačka stranka) i Raško Konjević (SDP).

Kako je Vuković bio član ovog žirija i prošle godine, iz URE su odgovorili da SDP-u tada to nije smetalo. Iz DPS-a su prošlogodišnju podršku Vukoviću, koji je predložen od strane DF-a, obrazložili kao pokušaj „zdravog dijaloga“ sa jedinim djelom opozicije koji je tada učestvovao u radu parlamenta.

I ovom prilikom potvrdila se praksa nove vlasti koja uporno zanemaruje manjine. O predlogu Bošnjačke stranke da Suljo Mustafić bude član žirija, Odbor nije ni raspravljao. Objasnili su da je bio sedmi na listi, a oni biraju šest članova.

Reagovali su i iz Saveza udruženja boraca NOR-a i antifašista Crne Gore. Oni  smatraju da je Vuković „negator antifašističkih tekovina Trinaestojulskog ustanka crnogorskog naroda, te da mu ne pripada mjesto predsjednika žirija za dodjelu ovog najvišeg državnog priznanja”. Jedan od dobitnika 13-julske nagrade Vukić Pulević izjavio je da je ovo riskantan potez, preko kojeg se ne smije olako preći. Adnan Čirgić, dekan Fakulteta za crnogorski jezik, koji je ovu nagradu dobio 2018. ironično je konstatovao: „Da se kojim slučajem 13-julska nagrada može dodjeljivati posthumno, nema sumnje da bi je ovaj žiri gotovo jednoglasno dodijelio Pavlu Đurišiću, za životno djelo.“

Za Vukovića su „četnici gospoda.“ Bili i ostali, piše Vuković na portalu Vidovdan 2018. godine i dodaje da poslije njih gospode i nema. Nakon promjene vlasti, Vuković veliča DF a kritikuje Vladu,  za URU, koja ga izglasa, tvrdi da je „Udbina Udba.“ Nije mu po volji ni novi premijer Zdravko Krivokapić jer je sve više protiv njemu omiljenog DF-a. Posebno ga je šokirala vijesti da je podržao osnivanje Monitora. Piše da je na Trgu bana Jelačića kada se pojavio prvi broj Monitora bilo opšte veselje. Premda: „Nije svakome bilo do slavlja. Neki ustaški tjednici uplašili su se konkurencije, jer je Monitor na samom startu daleko dobacio, i evo do danas ne podbacuje…“ U tom stilu objašnjava i današnju situaciju: „Zar nije kohabitacija crnogorskih partizana i crnogorskih ustaša protiv crnogorskih četnika, vrlo inspirativan uzor…“  A čovjek može biti izabran da odlučuje o najznačajnijoj državnoj nagradi za 2021. godinu – 76 ljeta nakon Drugog svjetskog rata.

I do sada je dodjela ovog priznanja često bila praćena raznim tenzijama i oslikavala je duh vremena.

Prošle godine, kada se pandemija zahuktavala, nagrada je dodijeljena Institutu za javno zdravlje, doktoru Ranku Lazovići i istoričaru Živku Andrijaševiću. Jedan od lidera DF-a Milan Knežević tvrdio je da je prekršen Zakon o državnim nagradama jer on predviđa da se u jednoj oblasti može dodijeliti samo jedna godišnja Trinaestojulska nagrada.

I 2018. u žiži je bio predsjednik žirija – slikar Ranko Todorović Todor koji nakon postavljenja izjavio da „dokazani neprijatelji Crne Gore ne mogu da dobiju Trinaestojulsku nagradu.“ Da podsjetimo da je tada, a umnogome i sada, potvrde o patriotizmu izdavao DPS.

Ipak, dešavalo se i da politički nepodobni dobiju nagradu. Tako je 2015. Trinaestojulsku dobio dramski pisac Ljubomir Đurković, koji u kritikama nije štedio prošlu vlast. I to u oštroj konkurenciji – te godine KAP je predložio tajkuna Veselina Pejovića. Objasnili su da bez njega ne bi bilo ni Kombinata.

Pojedini dobitnici ove nagrade prijetili su 2013. da će je vratiti. Te godine nagrada je dodijeljena politikologu Radulu Kneževiću, književniku Iliji Lakušiću i književniku Gojku Čelebiću, bivšem ministru kulture u Vladi Mila Đukanovića od 1993. do 1996. Kritičari su bili bijesni, tvrdeći da se najznačajnija državna nagrada dodjeljuje dvojici protivnika nezavisnosti Crne Gore Lakušiću i Čelebiću, te anonimnom zagrebačkom politologu. Književnik Andrej Nikolaidis je napustio žiri u kojem su, pored njega, bili predsjednik prof. dr Dragan K. Vukčević i članovi prof. dr Predrag Ivanović, prof. dr Dragan Koprivica i prof. dr Milenko Popović. Dodjeli nagrade nijesu prisustvovali tadašnji predsjednik Filip Vujanović, niti premijer Đukanović, a svoju obavezu dodjele priznanja eskivirao je predsjednik Skupštine Ranko Krivokapić. Nagradu je dobitnicima uručio tadašnji potpredsjednik Skupštine Suljo Mustafić.

Kakav nas još skandal očekuje tokom ovogodišnje dodjele, uskoro ćemo saznati.

Na brojne kritike Vuković nije odgovarao. Za Dan je izjavio da će svoje reći tek nakon dodjele nagrade.

A odluku o predlogu Administrativnog odbora o članovima ovogodišnjeg saziva žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade donijeće poslanici na zasijedanju koje je u toku.

 

Dobitnici

Prošle godine Trinaestojulsku nagradu su dobili Institut za javno zdravlje, ljekar Ranko Lazarević i istoričar Živko Andrijašević. Književni istoričar Dragan B. Perović, istoričar Božidar Šekularac i književnik Pavle Goranović nagrađeni su 2019, a 2018. slikar Krsto Andrijašević, violončelista Aleksa Asanović i filolog Adnan Čirgić.

  1. godine nagradu su dobili vajar Miodrag Šćepanović, prof. dr David Kalaj i dr Svetozar Savić; 2016 – prof. dr Igor Đurović, pisac Milorad Popović i kantautor Miladin Šobić; 2015 – književnik Ljubomir Đurković, univerzitetska profesorica Vesna Kilibarda i slikar Srđan Vukčević; 2014 – reditelj Gojko Kastratović, istoričar umjetnosti Aleksandar Čilikov i direktor Muzeja i galerija Podgorice Niko Martinović, te godine je nagradu za životno djelo, koja se može dodijeliti svake druge godine, dobio slikar Vojislav Vojo Stanić.

Godine 2012. nagrada je pripala kompaniji 13. jul Plantaže, ŽRK Budućnost i reditelju Branku Baletiću. Marina Abramović dobila je nagradu za životno djelo; 2011 – laureati su bili reditelj Slobodan Milatović, kompozitor Žarko Mirković i istoričar Šerbo Rastoder.

Miodrag Dado Đurić primio je Trinaestojulsku nagradu za životno djelo 2010, te godine godišnjim nagradama ovjenčani su slikar Luka Lagator, književnik Radoslav Rotković i VK Primorac. Rajko Todorović Todor nagrađen je 2009, zajedno sa timom arhitekata koji je izlagao na Venecijanskom bijenalu i izdavačkom kućom CID. Dobitnici 2007. bili su šahista Božidar Ivanović, dramski pisac Veljko Radović i pjesnik Mladen Lompar, a 2005. ljekar Pero Lompar, biolog Vukić Pulević i pisac Zuvdija Hodžić.

 

Biografija potencijalnog predsjednika žirija

Bećir Vuković, rođen je 1954. godine u Kolašinu. Studirao na Filološkom fakultetu u Beogradu, Opštu i jugoslovensku književnost.

Od 1980. do 2016. objavio je 16 knjiga poezije. Nagradu Risto Ratković, dobio je godinu dana nakon što se njom ovjenčao sada presuđeni ratni zločinac Radovana Karadžić, 1994. godine. Nagrada Marko Miljanov dodijeljena mu je 1989, Kočićevo pero 2010, Zlatno pero Rusije 2011…

Član je Udruženja književnika Srbije i Pokreta pjesnika Svijeta (Poetas del Mundo). Predsjednik je Društva srpskih književnika Crne Gore i Hercegovine i glavni i odgovorni urednik časopisa Srpki jug.

Na Vukovićevom zvaničnom sajtu istaknut je citat iz njegove poezije: lep je/ ni noć na njega ne može da padne/ lep je lep je.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo