Povežite se sa nama

MONITORING

Kupi bližnjega svoga

Objavljeno prije

na

O parama je riječ. Vlada Igora Lukšića nalazi se pred velikim izazovima. Izvrše li ono što očekuju mentori, premijer i njegovi saradnici rizikuju društveni ugled i političku budućnost. Ne izvrši li postavljene zadatke, Lukšić rizikuje naklonost moćnih i političku budućnost. Predosjećajući sve rizike izbora koje treba napraviti, u SDP-u Ranka Krivokapića ponovo su, gradeći politički alibi, zaigrali na kartu ,,mi ne bi tako, ali nas iz DPS-a ne pitaju”. Najvažnije je, ipak, ne zaboraviti – o parama je riječ.

Kao što su nas obavijestili italijanski mediji, A2A i moćnici koji stoje iza nje (sa obje strana Jadrana) očekuju skoro ispunjenje svojih zahtjeva. Treba povećati njihov vlasnički udio u Elektroprivredi Crne Gore, iz nje izmjestiti ogromne dugove Kombinata aluminijuma i omogućiti da se na adekvatan način naplati interes vezan za desetine miliona eura kojima su Italijani obezbijedili preživljavanje Prvoj banci braće Đukanović. Vlasnici KAP-a, istovremeno, zahtijevaju da se i njima ispuni davno obećano i obezbijedi izvor jeftine električne energije. Oni kao dokaz dobre volje od Lukšićeve Vlade očekuju da preuzme dobar dio dugova koje su firme Olega Deripaske navodno investirale u Kombinat aluminijuma. Navodno, pošto stotine miliona o kojima govore Deripaskini glasnogovornici iz Rusije i Crne Gore vide samo Sergej Šojgu, Milan Roćen i Milo Đukanović. Postoji osnovana sumnja da je makar jedan od trojice i interesno vezan za CEAC, kako se sada zove vlasnik KAP-a.

Na drugoj strani, Lukšićeva Vlada skoro šest mjeseci parlamentu duguje sprovođenje odluke o raskidu saradnje sa Deripaskom i njegovima. Kako vrijeme odmiče sve je jasnije da Vlada ne smije da uradi ono na šta je, na njen zahtjev, obavezala Skupština Crne Gore. Nepoznanica je samo da li se premijer i njegovi saradnici plaše zlih čudovišta iz Moskve ili Podgorice. Da to ne bude jedini problem, bliže se izbori pa je glasačima neophodno ponuditi koliko – toliko valjano obrazloženje za, sve je očiglednije, već ugovoreno rasparčavanje EPCG.

U najkraćem: Vlada i A2A će podijeliti EPCG na dva dijela. Jedan – Termoelektrana u Pljevljima i potraživanja prema KAP-u (oko 40 miliona eura) pripašće državi. Vlada će potom od A2A i Aca Đukanovića kupiti većinski paket akcija Rudnika uglja, jer bez njega nema posla u Pljevljima. Potom bi, sve to mogla unijeti kao svoj udio u novoj operaciji spašavanja Kombinata aluminijuma. Ne treba da čudi ukoliko i taj posao bude vođen po pricipima po kojima su Kombinat već spašavali: Vektra, Glenkor i CEAC. Jer, ne treba biti ekonomski genije pa shvatiti da je struja iz Pljevalja nepodnošljivo skupa za ovakav Kombinat.

„Ako želimo da zadržimo KAP, onda moramo obezbijediti održivu cijenu struje”, saopštio nam je Lukšić otkriće zbog koga bi mogao dobiti Nobelovu nagradu. A treba li nam Kombinat? Argumentovan odgovor na to pitanje još nijesmo čuli ni od premijera koji je u crnogorskim vladama ima desetak godina staža, ni od vladajuće partije. Potpredsjednik Vlade Vujica Lazović saopštava da bi Vlada stručan odgovor na pitanje šta je korist a šta šteta od KAP-a mogla imati do kraja godine. Moglo bi se ispostaviti da je to suviše kasno i za KAP i za EPCG a, možda, i za Crnu Goru. Naravno, sve to pod uslovom da se konačno obistini ono što najavljuje ministar Lazović.

Italijani će u ovoj ,,kompenzaciji” povećati svoj udio u EPCG na blizu 48 odsto akcijskog kapitala. U firmi će, nakon izdvajanja Termoelektrane, ostati HE Perućica i Piva. Postoje pretpostavke da bi ,,zeleno preduzeće”, kako je u trenucima pjesničke inspiracije premijer nazvao EPCG, a kojim bi mimo ekonomske logike upravljao A2A kao manjinski vlasnik, dobilo i ekskluzivno pravo gradnje budućih hidroelektrana. To bi mogla biti kolateralna šteta spašavanja Prve banke.

Računica čelnika A2A je jasna. Podjelom EPCG njima će pripasti udio u profitabilnijem dijelu kompanije. Jednako je važno što će upravljati crnogorskim hidropotencijalima i strujom dobijenom iz obnovljivih izvora. Baš to je ono što treba italijanskoj privredi.

Interes crnogorskih potrošača tu je, očigledno, u drugom planu. Nije problem što o nama brigu ne vode A2A. Problem je što i naša Vlada pokušava trgovati energetskom nezavisnošću Crne Gore za rad privatnih interesa grupice domaćih i stranih moćnika.

EPCG bez skupe struje iz Termoelektrane i obaveze da snabdijeva KAP i ostale neplatiše može biti jako profitabilno preduzeće. Međutim, bez Termoelektrane EPCG ne može svojim potrošačima garantovati uredno snabdijevanje. Računica je prosta – TE Pljevlja daje oko 40 odsto električne energije koja se proizvede pod okriljem EPCG. Za razliku od hidroelektrana ta proizvodnja, uglavnom, nije podložna velikim oscilacijama zbog spoljnih uticaja (suša). Na sajtu EPCG stoji: ,,Za elektroenergetski sistem Crne Gore, čijem stabilnom radu u znatnoj mjeri doprinosi, Termoelektrana Pljevlja predstavlja baznu elektranu koja najveći značaj ima u pokrivanju konstantnog dijagrama opterećenja”.

Sa termoelektranom u sistemu, EPCG je prinuđena da uveze 30 do 50 odsto struje koja se tokom godine potroši u Crnoj Gori. Bez nje, taj će procenat biti još veći, a deficit električne energije najizraženiji u vrijeme kada je struja na tržištu najskuplja. Zato i uvjeravanja koja se ovih dana čuju iz Regulatrone egencije za energetiku da podjela EPCG ne bi uticala na cijene i kvalitete snabdijevanja treba shvatiti samo kao dio predizborne kampanje.

U istom kontekstu i SDP se, navodno, suprotstavlja naumu sopstvene Vlade. Tako je manja članica vladajuće koalicije Skupštini dostavila Predlog zakona o zaštiti državnih interesa u Elektroprivredi. Zakonom bi se, kažu njegovi predlagači, garantovalo državno vlasništvo u EPCG od 55 odsto i spriječila podjela kompanije. Vlada taj Predlog ne prihvata pošto bi, po njihovom sudu, on mogao da ima ,,nesagledive štetne posljedice ne samo po ovu kompaniju nego i po državu Crnu Goru”. Već viđeno. Tako je SDP već branio KAP i Telekom (bezuspješno) odnosno odbranio Taru i Termoelektranu (za sada). I tada se, kao i sada, partija koja je u vladi 15 godina pretvarala u opozicionara nakon što bi javno mnjenje jasno stavilo do znanja da se ne slaže sa ekonomskom politikom vođenom za interese Mila Đukanovića i njegovih poslovnih partnera, prijatelja i rođaka.

SDP je, međutim, uvijek znala da povuče granicu preko koje ne treba ići. Tako su, u tišini, odustali od šest godina starog prijedloga da se Rudnik uglja u Pljevljima i Termoelektrana objedine pod okriljem EPCG. Milo je bio protiv. Tačka.

Sad, ako sjećanje dobro služi, Vujica Lazović je sa A2A potpisao ugovor prema kome ta kompanija ima pravo da za tri godine postane većinski vlasnik Elektroprivrede, ukoliko ispuni definisane kriterijume. Sada njegova partija predlaže zakon koji bi izigrao taj sporazum. Umjesto da ga raskine pošto A2A nije ostvarila ništa od obećanog. Ali, opet se ispriječila viša sila, odnosno Milo. Vlada zato traži novi set olakšica za partnera koji je zadužio cijelu Crnu Goru investirajući novac u propala bankarska posla braće Đukanović. I sva sporenja između DPS i SDP tiču se samo obima novih benefita za A2A. Suština – nepoštovanje ugovora i posljedice takvog ponašanja – ne dotiču se ni jednih ni drugih. Jer, o parama je riječ.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

EKONOMSKE TEME U SJENCI VISOKE POLITIKE: Život na čekanju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Elektroprivreda, Željezara, Aerodromi, nastavak auto-puta… Ljetnja sezona, javni dug, platni promet… Partijsko zapošljavanje i egzodus radne snage… Teme o kojima se ne govori

 

Aerodromi Crne Gore dočekali su, u srijedu, milionitog putnika u 2022. Dok je Petar Radulović, zamjenik izvršnog direktora Aerodroma, skupa sa vršiteljkom dužnosti izvršne direktorice Air Montenegro, putnici iz Istambula uručivao prigodan poklon (besplatnu avio kartu) Odbor direktora kompanije koja gazduje aerodormima u Podgorici i Tivtu donio je odluku o smjeni izvršnog direktora Gorana Jendreoskog. I imenovanju jednog od njegovih pomoćnika za v.d. direktora.

Tako je prestižni klub državnih institucija i preduzeća sa upravom u v.d. stanju dobio još jednog člana.

Da li zbog neočekivanog razrješenja direktora za koga je prije nepunih četrnaest mjeseci rečeno kako ga krasi ,,bogato radno iskustvo u vazduhoplovstvu” (obrazloženje za smjenu nijesmo čuli), tek i u Vladi su se sjetili da tender za izbor koncesionara koji bi trebalo da gazduje aerodromima u Tivtu i Podgorici nekoliko narednih decenija, još nije završen. Taj je posao započela, i trebala da ga privede kraju, još Vlada Duška Markovića, odnosno, resorno Ministarstvo saobraćaja kojim je tada upravljao Osman Nurković. Prije dvije godine, ili još ranije.

Postoje tri rješenja za nastalu situaciju, prosvijetlio nas je premijer Dritan Abazović objašnjavajući kako Vlada može prihvatiti ponudu i potpisati ugovor sa nekim od tadašnjih kandidata (iako su se uslovi u međuvremenu dramatično   promijenili), raspisati novi tender ili odustati od traženja koncesionara i Aerodrome zadržati pod državnom upravom. Premijer nije pomenuo ali ima i četvrto rješenje, čini se najvjerovatnije: da aktuelna Vlada taj posao, kao i mnoga druga proljetošnja obećanja, ostavi u amanet svojim nasljednicima.

Do tada će Aerodromi i država kao njihov vlasnik, očekivati od manadžmenta u v.d. stanju ,,ubrzanje započetih procesa modernizacije”. Iskustvo uči da bi se narečeni proces mogao svesti na nova zapošljavanja. U Aerodromima je od prethodnih izbora do početka ljeta zapošljeno 140 novih radnika.

Približno, to je nekih pet posto od ukupnog broja onih koji su posao u državnim preduzećima našli nakon posljednjih parlamentarnih izbora. Riječ je, računaju u medijima i Ministarstvu kapitalnih investicija, o nekih 2,6 hiljada novozapošljenih. Skoro četvrtina njih uhljebljena je u pljevaljskom Rudniku uglja (posljednji podaci govore o 646 novih radnika na određeno, neodređeno vrijeme i sa ugovorima o djelu). Negdje na pola tog posla, iz Pljevalja smo saznali da među novozaposlenima nema nijedan pripadnik manjina. Do danas, nema naznaka da je politika jednonacionalnog zapošljavanja bitnije promijenjena. Kao što se ne vidi da aktuelna Vlada pokušava uraditi išta drugačije oko partijske raspodjele plijena.

Da se vratimo Aerodromima i njihovom milionitom putniku. Poređenja radi, u ljeto 2019. oba su crnogorska aerodroma dočekala i darovala svog milionitog putnika. Tivat nešto ranije od Podgorice – 31. avgusta u odnosu na drugu polovinu septembra.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 5. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREDSJEDNIK PRELOMIO O NEUSTAVNOM ZAKONU O OPŠTINAMA: Na izbore – pa ko šta odnese

Objavljeno prije

na

Objavio:

I Ustavni sud je ocijenio neustavnim dopune Zakona o lokalnoj samoupravi, na osnovu kojih su odloženi izbori u 14 opština, ali nije obustavio radnje u vezi sa izborima i one koje su već završene. Zbog izazova koje ostavlja odluka suda, kojom se samo konstatuje da zakon nije u skladu sa Ustavom, izdvojili su mišljenje sudija Miodraga Iličkovića i Milorada Gogića

 

Dopune Zakona o lokalnoj samoupravi, kojima su redovni izbori u 14 opština odloženi za 23. oktobar (umjesto u maju), proglašene su neustavnim. Nova parlamentarna većina, sastavljena od Demokratske partije socijalista (DPS, Socijalističke narodne partije (SNP), Koalicije Crno na bijelo, Socijal-demokratske partije i manjinskih partija izglasala je odlaganje izbora na Dan Evrope (9. maja). Međutim, iako je postupak zahtijevao hitnost, Ustavni sud je odluku o neustavnosti zakonskih odredbi donio tek 28. jula – gotovo tri mjeseca nakon donošenja spornog zakona.

Pravno dejstvo i šteta od neustavnog zakona nastupili su odmah nakon što je predsjednik Crne Gore Milo Đukanović potpisao izmijenjeni zakon. On je akt jednom vratio Skupštini na ponovno izglasavanje, što mu omogućava Ustav, ali morao ga je potpisati nakon što je ponovo usvojen. Premijer Dritan Abazović pravdao je odlaganje izbora time što nemamo izglasan Ustavni sud i Sudski savjet, dok su opozicione stranke i civilno društvo upozoravali da se time krši Ustav i pravo građana da vlast biraju svakih četiri godine.

U opštinama koje su izbjegle izbore na proljeće, lokalnim parlamentima produženi su mandati. Aktuelne većine odbornika kasnije su ponovo izabrale predsjednike opština na drugi mandat, bez izbora. Do sada su ponovo izabrani predsjednik Opštine Žabljak Veselin Vukićević, Glavnog grada – Ivan Vuković, Bara – Dušan Raičević i Opštine Golubovci Tanja Stajović. Svi su iz Demokratske partije socijalista. Pravnici tvrde da su sva imenovanja sporna, jer proizilaze iz neustavnog zakona.

I Ustavni sud je ocijenio neustavnim dopune Zakona o lokalnoj samoupravi, na osnovu kojih su odloženi izbori u 14 opština, ali nije obustavio radnje u vezi sa izborima i one koje su već završene. Zbog izazova koje ostavlja odluka suda, kojom se samo konstatuje da zakon nije u skladu sa Ustavom, na sjednici ustavnosudske instance izdvojili su mišljenje sudije Miodraga Iličkovića i Milorada Gogića.

Iličković kaže da je dao i izdvojeno mišljenje jer je odluka nepotpuna i necjelovita, donijeta sa zakašnjenjem, zbog čega su nastupile mnoge štetne posljedice koje će biti vrlo teško otkloniti. Odluka, tvrdi, ostavlja brojne dileme.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 5. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

POSLODAVCI NA MUKAMA: Radnika nema, a neće ih ni biti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za Crnu Goru, budućnost je izvjesna. Domaće radne snage, i one iz regiona, biće sve manje, pa će se morati zapošljavati radnici iz dalekih zemalja

 

„Potrebne radnice“, „Traži se konobar“, „Zapošljavamo“ – skoro da nema ulice u Podgorici u kojoj na malim prodavnicama, radnjama ili kafićima ne vidite oglas za posao. Vlasnik kafića kaže za Monitor da je oglas za konobara objavio prije skoro dva mjeseca: „Da se bar ko javio da se interesuje. Niko. Ni jedan poziv nisam imao“. Njegov kolega odložio je otvaranje novog kafića za septembar jer su mu dvije ekipe radnika otišle da rade na primorje.

Iste nevolje i na primorju. „Radna snaga nas napušta. Digli smo plate da bi ih zadržali, da ne bi pošli u Hrvatsku i mi smo u velikom minusu, ne možemo da podmirimo troškove. Jedino što imamo su inspekcije koje su za nam za vratom“, žalio se medijima na početku sezone ugostitelj iz Petrovca.

Nevolje sa radnom snagom ponavljaju se tokom svake ljetnje turističke sezone. Ugostitelji kažu da se od pandemije samo pojačao. Ljudi su iz ugostiteljstva otišli u druge, sigurnije branše ili na druga mjesta gdje imaju bolje uslove.

Samo Budvi tokom sezone nedostaje oko 3.000 radnika, uglavnom  kuvara, konobara, čistačica, sobarica… Da bi privukli radnike neki od ugostitelja su ove sezone bili prinuđeni da povećaju plate – konobarima i sobaricama od 500 do 800 eura, kuvarima od 800 do 2.500… Aleksandar Jovanović iz Udruženja ugostitelja Budve izjavio je: „Ugostitelji su bili primorani da izdvajaju više za plate zaposlenima. Uz povećanje zarada na nivou države, došlo se u apsurdnu situaciju da kuvar ima zaradu kao ministar ili premijer“.

Iz Unije slobodnih sindikata upozoravaju da  problem nedostatka radne snage nije slučajan. „On ima utemeljenje i u činjenici da u određenim sektorima (turizam, građevinarstvo, trgovina…) poslodavci godinama ne stvaraju ambijent za dostojanstvene uslove rada što odvlači domaću radnu snagu od ovih poslova. Niske zarade, nesigurni (prekarni) ugovori o radu, prekovremeni rad koji je pravilo, a ne izuzetak, nemogućnost korišćenja godišnjeg odmora i druge povrede prava iz radnog odnosa, doprinosili su i dalje doprinose tome da naši građani i građanke ne žele da budu radno angažovani u tim sektorima“, kaže za Monitor Ivana Mihajlović, zamjenica generalnog sekretara Unije.

Ne nedostaje radnika samo u turizmu. Prema podacima Unije poslodavaca deficitarna zanimanja su ona trećeg i četrtog nivoa kvalifikacije iz sektora turizma i ugostiteljstva, saobraćaja, trgovine, građevinarstva, najčešće zanatska zanimanja i usluga:  konobari, kuvari, recepcioneri, točilaci pića, prodavci, higijeničari, sobarice, serviri, pomoćni građevinski radnici i druga srodna i pomoćna zanimanja iz navedenih oblasti. Među visokoškolskim zanimanjima kao deficitarna od strane privatnog sektora izdvajaju zanimanja iz oblasti informacionih tehnologija (IT).

Iz Privredne komore za Monitor su kazali da zbog sezonskog karaktera crnogorske privrede poslodavci u pojedinim oblastima imaju velike poteškoće da nađu odgovarajuću radnu snagu. Naglašavaju da je to posebno izraženo u sferi turizma, ugostiteljstva i građevinarstva, i rezultira većim zapošljavanjem strane radne snage, u odnosu na domaće radnike. Prema podacima Ministarstva rada, u utrošenim kvotama za zapošljavanje stranaca u 2021. godini, pretežno učešće (79,65 posto), imaju četiri grupe zanimanja: građevinarstvo, usluge smještaja i ishrane, ostale uslužne djelatnosti i trgovina. Takođe je stalna potražnja za stručnjacima iz oblasti informacionih tehnologija, gdje dolazi do izražaja ne samo pitanje ponude radne snage na tržištu rada iz ove oblasti odnosno kvantiteta, već i njenog kvaliteta. Deficitarni kadrovi u pojedinim opštinama su takođe doktori medicine, a u oblasti saobraćaja vozači teretnjaka, vozači autobusa, vozovođe…

„Uzroci navedene deficitarnosti odnosno neusklađenosti ponude i tražnje u Crnoj Gori su višestruki: obrazovna politika i kvalitet obrazovanja, politika zapošljavanja, migracije stanovništva ali i sistem vrijednosti i mentalitet crnogorskih građana pri čemu vrlo često, prema riječima poslodavaca, domaća radna snaga nije zainteresovana za rad u pojedinim sektorima odnosno na pojedinim od navedenih pozicija. Naročito posljednje rezultira zapošljavanjem strane radne snage, pa se u Crnoj Gori svake godine izda preko 20.000 radnih dozvola za strance“, kaže za Monitor Ana Marković, šefica sektora za obrazovanje i rad sa članstvom Unije poslodavaca.

Mladi nijesu spremni da rade slabo plaćene poslove. Godinama ankete govore da sve više njih razmišlja da napusti Crnu Goru – 33,4 odsto mladih želi da napusti Crnu Goru (istraživanje rađeno maja 2022), a 92 odsto mladih bi privremeno ili trajno napustilo Crnu Goru radi boljih poslovnih prilika (decembar 2021).

Posljednje istraživanje Instituta za strateške studije i projekcije koje je sprovedeno u 15 crnogorskih opština na uzorku od 1.818 mladih govori da je najveći broj mladih koji rade zaposlen u sektoru trgovine i usluga. Trećina ispitanih, odnosno 30,5 odsto, radi na poslu koji ne odgovara nivou stečenih kvalifikacija ni oblasti školovanja, odnosno studiranja. Najčešće prepreke koje su identifikovali su opšti nedostatak poslova, loši radni uslovi, potrebna partijska knjižica kao i potrebna veza, dok se 31,9 odsto mladih nije registrovalo u Zavodu za zapošljavanje, najčešće jer ne vide korist od registracije.

Mihajlović upozorava da se Crna Gora već suočava i da će se tek suočiti sa egzodusom radne snage. Iz Sindikata ističu da poslodavci ne preduzimaju ništa kako bi stvorili dostojanstvene uslove rada i zadržali radnu snagu.

Istraživanje koje je USSCG sprovela tokom 2021. godine uz podršku Međunarodne organizacije rada, pokazalo je da 38,2 odsto ispitanika razmišlja o odlasku iz Crne Gore u potrazi za boljim poslom, ali još uvijek nije preduzelo konkretne aktivnosti na tom planu. Dodatnih 11,1 odsto ispitanika je već preduzelo konkretne korake u vezi sa odlaskom.

„Kao najfrekventniji odgovor na pitanje koji je dominantan razlog za odlazak iz Crne Gore, 57,7 odsto ispitanika navelo je adekvatnu zaradu, a odmah nakon toga bolje uslove rada. Ovakvi i slični podaci iz drugih istraživanja trebalo bi da budu alarm kako za poslodavce, tako i za samu državu jer ćemo u suprotnom izgubiti najznačajniji resusr – ljude“.

Procjenjuje se da je Zapadni Balkan za nepunih 20 godina napustilo 4,4 miliona ljudi, što je jasan signal da moramo raditi u pravcu mobilizacije svih kreativnih potencijala, reformi obrazovnog sistema, podsticanju privatnog sektora i inovativnosti kako bi od naše zemlje i regiona napravili perspektivno mjesto za život i rad, ističu iz Privredne komore.

Preciznih podataka koliko je stanovnika posljednjih decenija napustilo Crnu Goru nema. I dok naši idu na Zapad, svake godine se uvećava broj onih koji posao traže u Crnoj Gori. Posljednji podaci Zavoda za zapošljavanje o deficitarnim kadrovima su iz 2019. Navodi se da je te godine najviše dozvola za strance se izdato u sektoru Usluge smještaja i ishrane – preko 6.000, zarim Građevinarstvo – 5.500, Ostale uslužne djelatnosti – 2.150 i Trgovina na veliko imalo preko hiljadu. Zapošljeni dolaze iz Srbije, Turske, BiH, Kine, Albanije, Rusije, Kosova, Makedonije.

I u komšiluku slične muke. U posljednje dvije decenije stanovništvo Srbije smanjeno je za 625.000 ljudi i radna snaga postala je oskudan resurs. Srbija već godinama na ovaj ili onaj način uvozi radnike, prije svega iz okolnih zemalja: Albanije, Makedonije, BiH, ali sve više se nalazi na mapi stanovnika udaljenih, egzotičnih i siromašnih država. Mediji su objavili da je tamošnja Vlada u procesu zaključivanja sporazuma sa Bangladešom, Vijetnamom i Gvatemalom kojim bi se olakšao dolazak radnika iz ovih zemalja u Srbiju.

Hrvatska, iz koje se masovno odlazi na rad u Njemačku i Irsku, se godinama suočava sa hroničnim nedostatkom radne snage. Procjenjuje se da Hrvatskoj kontinuirano nedostaje 60.000 radnika.

Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata, za DW je izjavio da se procjenjuje da je Hrvatsku napustilo do deset posto stanovnika: „Iako u Hrvatsku dolaze raditi ljudi iz Srbije, BiH, Sjeverne Makedonije i Kosova, i njih je sve manje s obzirom na to da je i njima, kao i Hrvatima, isplativije otići u razvijenije zapadnoeuropske zemlje. Sve više stranih radnika dolazi u Hrvatsku putem posredničkih agencija iz Nepala, Filipina, Bangladeša, Kine, Indije, Rusije, Koreje, čak i Tajlanda, Meksika…“.

U BiH, egzodus koji je započeo tokom rata, nikada nije ni prestao.

Problem nedostatka odgovarajuće radne snage karakteriše i privredu EU, pa je tako u ekonomskom istraživanju Evropske asocijacije komora – EUROCHAMBRES-a, 40 odsto poslodavaca u Evropi prijavilo poteškoće u pronalaženju zaposlenih sa potrebnim vještinama. Nedostatak kvalifikovanih radnika smatra se drugim glavnim izazovom za preduzetnike.

U Evropskoj uniji stopa nezaposlenosti je dostigla istorijski minimum i iznosila je u martu 2022. 6,2 odsto, a u eurozoni na 6,8 odsto aktivnog stanovništva prema podacima Eurostata. Među članicama EU, najviše stope nezaposlenosti u martu su imale Španija (13,5 odsto), Grčka (12,9 odsto) i Italija (8,3 odsto), dok su najnižu stopu nezaposlenosti imale Češka (2,3 odsto), Njemačka (2,9 odsto), Malta i Poljska (po tri odsto).

Iz Privredne komore kažu da se očekivanim padom društvenog bruto proizvoda i inflacije izazvane krizom zbog pandemije, ratom u Ukrajini i privrednom recesijom, očekuje pogoršanje stanja i u ovoj sferi.

Za Crnu Goru, budućnost je izvjesna. Poslodavci neće moći da ispraćaju radnike sa onom čuvenom – „Ako nećeš ti, ima ko će da radi“ (podrazumjeva se za male pare i nikakve uslove rada). Domaće radne snage, i one iz regiona, će biti sve manje, pa će se morati zapošljavati radnici iz dalekih zemalja.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo