Povežite se sa nama

MONITORING

Do gole kože

Objavljeno prije

na

Turistička prijestonica Crne Gore iz sezone u sezonu uživa status najpoželjnijeg mjesta na Jadranu za ljubitelje žestokog noćnog provoda. Raznovrsna ponuda koju pružaju brojne otvorene i zatvorene diskoteke, noćni klubovi i barovi duž promenade Lungo mare uz Slovensku plažu, otvoreni šankovi po ulicama i trgovima ispred Starog grada – pročulo se to nadaleko. Ova vrsta turističke ponude sa oznakom „made in Budva” poput cunamija širi se duž gradova Crnogorskog primorja, a prodrla je evo i do vrhova sjevera. Na Njegovuđi kod Žabljaka ovih su dana pred mladima i starima, pionirima i omladincima, zaigrale polugole go-go igračice. Oj, ha.

Prirodne ljepote Crne Gore nisu dovoljne da privuku potreban broj turista. Elita sa Zapada, dobrostojeći, slavni i bogati gosti, oni iz Vladine strategije turističkog razvoja Crne Gore, biraju neke druge turističke zemlje i uređenija mjesta za odmor, bez gužve, buke, jeftine ponude, uništenih prirodnih predjela i pejzaža.

Proklamovani visokokvalitetni turizam doživio je krah. Budva je zadržala poziciju meke masovnog turizma sa najvećim brojem ležajeva u privatnom smještaju i samo par hiljada u hotelima raznih kategorija.

U borbi za goste, kojih je sve manje, ne biraju se sredstva niti se ko osvrće na moralne i druge prepreke pa se mnogi okreću novim vidovima turističke ponude, takozvanom seks turizmu u kome Budva, po običaju, prednjači.

No ni mlade go-go igračice koje su godinama sinonim provoda u Budvi u barovima na gradskom šetalištu uz Slovensku obalu, koje uz jake svjetlosne efekte i zaglušujuću disko i folk muziku polugole i nauljene izvode erotski ples oko šipke, mameći lascivnim pokretima goste da sjednu i naruče piće, nisu više dovoljne da zadovolje narasle potrebe budvanske biznis elite. Prešlo se na viši nivo, na otvoreni striptiz „do gole kože” i stiglo do nove zvijezde budvanskog ljeta 2012, poznate beogradske striptizete Branke Blek Rouz, čija je „umjetnost” uzburkala političke strasti u gradu i zasjenila program posustalog pozorišnog festivala Grad teatar.

Zajedničko „prljavom plesu” na šetalištu, najposjećenijoj ulici u Budvi i striptizu čuvene madam Rouz je to što se ove aktivnosti odvijaju pod pokroviteljstvom vlasti, na lokacijama i u prostorijama kojima upravljaju javna preduzeća Vlade i Opštine, Morsko dobro i JP Mediteranski sportski centar.

Vlast nije gadljiva na novac stečen promovisanjem vulgarnosti najniže vrste, naprotiv, ona ove aktivnosti svojim činjenjem aktivno podstiče.

Vjerovatno nema takvog turističkog mjesta poput Budve, u kojem Opšina u svom objektu otvara striptiz lokal, a odbornici daju saglasnost na visinu mjesečne nadoknade.

Lokal površine 400 kvadrata izdat je pod zakup budvanskoj firmi L&L čiji su vlasnici Zoran Liješević i Marko Lazović, koji su angažovali poznatu striptizetu za izvođenje kabaretskog programa. Opštinski sportski centar, u kojem se odvija radnja, smješten je pored budvanske srednje škole, što je izazvalo burno negodovanje odbornika iz redova opozicionih stranaka.

„To je gola prostitucija, trgovina bijelim robljem i obavlja se u opštinskom objektu. To je nezapamćeno. Nedospustivo je da na 20 metara od škole radi kupleraj”, kazao je na sjednici SO Mijomir Pejović, šef odborničkog kluba SNP.

Direktor sportskog centra Ivan Ivanović za Monitor objašnjava kako nema moralne dileme zbog otvaranja noćnog bara sa navedenim sadržajima u prostorijama MSC. „Zakupac redovno izmiruje obaveze, održava lokal, djevojke koje izvode striptiz su uredno prijavljene. Mi nismo inspekcija da provjeravamo da li se tamo radi nešto što je nezakonito niti izdajemo dozvolu za rad. Što se digla tolika buka kada MSP treba da zaradi neki euro, a ne vide se drugi barovi po Budvi”, kazao je Ivanović.

Po mišljenju mnogih građana Budve lokalna je vlast ovim potezom dotakla samo dno u degradaciji grada bogate istorije, kulture i uzornog turističkog nasljeđa.

Striptiz u društvenom sportskom centru namijenjenom omladini, logičan je nastavak trenda uništavanja kulturnih, istorijskih, prirodnih i arhitektonskih vrijednosti Budve. Zemljište, na kojem su smješteni barovi sa go-go plesačicama, nalazi se u zoni morskog dobra, njime gazduje vladina Agencija Morsko dobro koja je u rukama SDP, koalicinog partnera vladajuće DPS.

Ni socijaldemokrate nemaju predrasuda prema eurima koji stižu iz kvarta budvanskih crvenih fenjera. Svuda u svijetu ovakva mjesta skrajnuta su daleko od očiju javnosti, samo se ovdje eksploatacija mladih žena na vulgaran i prostački način odvija na javnom prostoru u centru grada.

Morsko dobro godinama izdaje lokacije za bavljenje ovom vrstom djelatnosti uprkos protivljenju građana i lošoj reputaciji koju Budva dobija na međunarodnom turističkom tržištu. Na ime zakupa, na Slovenskoj plaži, za oko sedam objekata specijalne namjene, konstrukcije i dizajna, kojima dominiraju blještavi vještački Ajfelov toranj, Plavi i Crveni Trokadero, Ambijent, Majami, Rafael, Malteza i drugih, Morsko dobro naplati više od 200.000 eura godišnje.

Dozvole za rad ovih lokala izdaje opštinski Sekretarijat za privredu i svi se prema dokumentaciji vode kao kafe barovi u kojima se pružaju usluge pića i napitaka. Nema dozvole za izvođenje plesa oko šipki i sličnih aktivnosti po kojima su ovi lokali na glasu.

U lokalnoj upravi kažu da je za kontrolu njihovog rada nadležna turistička inspekcija Ministarstva turizma i održivog razvoja, a za sektor u kome se nalazi zona budvanskog seks turizma, zadužena je inspektorka Svetlana Šljivančanin.

Ona je za Monitor portvrdila da su svi kafe barovi, pa i noćni klub Mulen ruž, u prekršaju jer zakon ne poznaje termin – erotski ples oko šipke, pa nije ni mogla biti izdata dozvola za takvu vrstu rada. A zašto država ne reaguje, nije umjela baš da objasni.

O zabrani angažovanja go-go plesačica koje od 11 sati uveče pa do jedan sat iza ponoći neumornom i mučnom igrom uz nepodnošljivo bučnu muziku privlače veliki broj posjetilaca u lokalima u zoni Morskog dobra odlučuje, u konačnom, ministar Predrag Sekulić.

U opisu posla ministra turizma spada i obaveza donošenja Plana postavljanja objekata privremenog karaktera u zoni Morskog dobra, pa kako da zabrani ono što je pažljivo isplanirao. Nova konkurentna grana crnogorskog turizma, seks turizam, sve prisutniji i u zemljama u regionu, startuje u mandatu ministra Sekulića koji nesumnjivo budno prati nove trendove, posjećuje turističke sajmove širom planete i dobro zna da plavo more, drevne zidine i spomenici nisu jedino što turisti žele. Prikriveni i suptilni seks je ono što turisti traže, čuje se od strane upućenih DPS turističkih talenata.

I vlasnici kafe barova imaju svoju priču. Objašnjavaju da slični lokali postoje u svim većim turističkim centrima. Plesačice stižu mahom iz Beograda i Novog Sada sa tamošnjih splavova i barova i naglašavaju kako imaju problem da lijepe djevojke zadrže jer odlaze za Hrvatsku gdje su mnogo bolje plaćene. U Budvi za noć zarađuju od 30-40 eura dok se u hrvatskim klubovima može zaraditi od 80-100 eura za noć.

Među go-go djevojkama ima onih sa visokim obrazovanjem ali ima i udatih žena koje rade taj posao uz muževljevu saglasnost jer nemaju drugog posla ni sredstava za život, tvrde vlasnici koji odbacuju svaku mogućnost prostitucije i prinude u svojim lokalima, o čemu se u medijima sve češće govori.

U želji da privuku veći broj posjetilaca pojedini barovi priređuju takozvane tematske večeri i performanse – Parti u bijeloj odjeći, ples robota ili Pjena parti, kada plesačice izvode erotske plesove u oblacima vještačke pjene gotovo na samoj ulici, što privlači pažnju turista koji se u grupama tiskaju i fotografišu za uspomenu.

Borba za klijentelu u gustoj konkurenciji barova obavlja se izborom pjevača narodne muzike i atraktivnih hostesa i zečica. Barovi zapošljavaju najmanje 150 ljudi, sa sve personalom, obezbjeđenjem i plesačicama. Vode ih mahom lica bliska DPS-u.

Ovakvi ugostiteljski objekti skupa sa brojnim štandovima, kisocima, montažnim trgovinama i restoranima na budvanskom vašarištu predstavljaju izduvni ventil koalicije DPSDP, nadoknadu vlasnicima i njihovim porodicama za dati glas na izborima, što nije zanemarljivo na oko 11.900 Budvana sa pravom glasa. Privremeni objekti dobijaju izbore, to vlast zna i ne odriče ih se uprkos svemu, pa i plaćanju visoke cijene sveukupnog ruženja grada i propasti zacrtanog visokog turizma.

Pelcer iz Budve prenio se za sada u Sutomore na čijoj obali u lokalu simboličnog naziva Teatro, djevojka u donjem vešu izvodi svoju pozorišnu numeru.

Elita je rezervisana za Tivat i marinu Porto Montenegro koja se sve češće u medijima pominje kao meka jahting prostitucije. Skupocjene jahte, poznata imena iz svijeta estrade, ruski i engleski bogataši, postali su pravi magnet za mlade djevojke, neuspješne pjevačice, TV voditeljice, bivše ili sadašnje manekenke iz Beograda, Zagreba i Podgorice koje gostuju na specijalnim zabavama organizovanim na morskoj pučini. Seksi zabave na preskupim plovećim hotelima odlikuje visok nivo organizacije i zagarantovana diskrecija. Neke od djevojaka smještene su u luksuznim apartmanima naselja Porto Montenegro. U Tivtu se govori i o gej prostituciji u atraktivnoj marini izgrađenoj u zalivu Boke.

Tivat ide stazama propasti Budve. Od početne sluđenosti likovima svjetskog džet seta, preko betoniranja obale, totalne urbanizacije tivatskih sela, ostrva i uvala, gradnje stambenih blokova za tržište, do kulturološkog posrnuća koje neminovno uslijedi.

Branka PLAMENAC

ČEGA SE BOJE KRUPNE RIBE
A za kuma – zatvor

Komentari

Izdvojeno

SMANJENJE STAROSNE GRANICE ZA PENZIJU: Ni javnog interesa, ni smjene Katnića

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zakon o radu je izmijenjen bez javne rasprave, bez konsultacija sa socijalnim partnerima, finansijskih analiza, bez procjene štete po budžet…

 

Nakon što je početkom decembra poslije višemjesečnih peripetija nekako sklopljena  izvršna vlast, smjena glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića bio je prvi zahtjev Demokratskog fronta (DF). Čak su pokušali da izmjenama Zakona o državnom tužilaštvu ukinu SDT, ali taj dokument nije prošao Venecijansku komisiju, jer nije ispunjavao evropske standarde.

U srijedu su izglasane izmjene Zakona o radu koje su predložili Milan Knežević (DF) i Maja Vukićević (DF) kojim će građani biti obavezni da idu u penziju sa 66 godina, umjesto za 67, kako je to do sada bio slučaj.

Zakon je izglasan na brzinu, bez javne rasprave, bez konsultacija sa Socijalnim savjetom, niti drugim socijalnim partnerima. Vlada je odavno pokazala da je izvršno tijelo bez „izvršne moći“. Zato ne čudi što nijesu prstom mrdnuli. Sve to da bi se jedan čovjek poslao u penziju. Milivoje Katnić je, međutim, i dalje na funkciji, dok je, po riječima sindikalnih predstavnika, veliki broj ljudi prijevremeno ostao bez posla zbog izmjena Zakona o radu, a ostale su im kreditne i druge obaveze koje penzijom ne mogu da finansiraju.

Knežević je rekao da nije imao namjeru da izmjenama Zakona o radu ubrza odlazak Katnića u penziju, već da taj akt uskladi sa Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju kojim je već predviđeno da osiguranik stiče pravo na penziju sa 66 godina starosti i 15 godina radnog staža. On je naveo da desetine hiljada mladih čeka da se zaposli, što je bio još jedan motiv izmjena ovog zakona.

,,Da je ovaj zakon donešen protiv specijalnog državnog tužioca, Milivoja Katnića, on bi u ponedjeljak dobio rješenje o penziji, a to se nije desilo. Zakon o tužilaštvu jasno je normirao da Katniću treba Tužilački savjet da konstatuje prestanak mandata”, kazao je Knežević tokom skupštinske rasprave.

Iz Unije slobodnih sindikata i Akcije za ljudska prava tvrde da Zakon o radu i Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju (PIO) ne treba usklađivati, jer nijesu u koliziji. Zakon o PIO propisao je starosnu granicu za penziju od 66 navršenih godina, međutim, Zakon o radu je davao mogućnost radniku da nastavi da radi do 67 godine. Dakle, građaninu je data mogućnost da pođe u penziju godinu ranije, ali je imao izbor da to ne učini ukoliko se osjeća sposobnim da radi duže. Novim izmjenama zakona im je taj izbor ukinut.

Slaven Radunović (DF) je još tokom skupštinske rasprave u vezi sa radom tužilaštva, nedvosmisleno rekao da su „nadmudrili“ i „pobijedili“ Katnića i donijeli izmjene Zakona o radu zbog kojih će mu prestati mandat. On je rekao da će Katnić otići sa funkcije 12. juna, kada je prvobitno stupio na snagu Zakon o radu.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PROMJENE U JAVNOM SERVISU: Kocka je bačena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da će promjena vlasti konačno značiti i oslobađanje RTCG-a i stvaranje istinskog javnog servisa obećali su poslanici većine u Skupštini. Dosadašnji potezi ne ulivaju nadu da će se to stvarno i desiti

 

Sa promjenama u Radio-televiziji Crne Gore nova vlast nije žurila. Tek prošle subote je Skupština, sa 43 glasa za, imenovala nove članove Savjeta RTCG-a. Izabrani su Bojan Baća (Univerzitet Crne Gore), Žarko Mirković (CANU), Naod Zorić (predlog nacionalnih ustanova kulture i NVO), Filip Lazović (Unija poslodavaca), Veselin Drljević (NVO iz oblasti medija), Milica Špajak i Amina Murić (NVO koje se bave ljudskim pravima), Marijana Camović-Veličković (Unija slobodnih sindikata) i Predrag Marsenić (Crnogorski olimpijski i paraolimpijski komitet).

Za ovu sedmicu je najavljena konstitutivna sjednica, a predsjednik Skupštine Aleksa Bečić je u srijedu izvlačio žrijeb kojim je ispalo da mandat od pet godina u Savjetu imaju Marsenić, Drljević, Špajak i Lazović, od četiri godine Murić, Camović Veličković i Mirković, a na tri Bojan Baća i Naod Zorić.

Bečić je najavio da novi Savjet u roku od osam dana od imenovanja treba da započne postupak izbora novog generalnog direktora RTCG-a. Za izbor novog generalnog direktora Savjet raspisuje javni konkurs koji traje 15, a najduže mjesec dana, nakon čega postoji rok od 20 dana za žalbe. Tako da bi u avgustu RTCG trebao da ima novog direktora.

Aktuelnom generalnom direktoru  RTCG-a Božidaru Šundiću, koji je na toj poziciji od  novembra 2018, mandat je trebao da traje četiri godine. On je ranije najavio da menadžerski i urednički tim  neće podnijeti ostavke. Šundić nema zakonskog osnova da kao neki od njegovih prethodnika tuže RTCG – Branku Vojičiću isplaćeno 80.000, a Rade Vojvodić potraživao blizu 250.000 eura.

Prošlonedjeljna skupštinska rasprava o RTCG-u, prošla je bez opozicije, a vladajuće partije su jednoglasno obećale da ,,javni servis” više neće služiti vlasti već građanima.

Govorilo se nadahnuto:,,Uredništvo Radio-televizije Crne Gore konačno selimo iz Splendida i vraćamo u Bulevar revolucije”, kazao je Boris Bogdanović iz Demokrata. Poslanica SNP-a Milosava Paunović nazvala je RTCG štetočinama društva. Poslanica Pokreta za promjene (PzP) Branka Bošnjak pohvalila je obrazovni program TVCG-a, ali je rekla da je informativni program ,,javno zastiđe”. Božena Jelušić, iz URA, pomenula je rijetke svijetle trenutke u radu: ,,Govorim na primjer o emisiji Mehanizam. Znamo da smo imali jednu epizodu kada je javni servis krenuo boljim putem kad su na čelu bili Mićunović i Kadija. Kad je javni servis pokušao da odgovori zadacima na putu pridruživanja EU”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BURNA UVERTIRA UOČI DODJELE TRINAESTOJULSKE NAGRADE: Duhovi vremena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Četnici su gospoda, tvrdi Bećir Vuković koji je predložen za predsjednika žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade. Bili i ostali, a poslije njih gospode i nema, obrazlaže dalje. Izbor Vukovića samo oslikava gdje smo. I do sada je dodjela ovog priznanja često bila praćena raznim tenzijama i oslikavala je duh vremena

 

Predlog da na čelu žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade, najvišeg državnog priznanja u Crnoj Gori, bude Bećir Vuković, pjesnik koji veliča četnički pokret, izazvao je buru.

Administrativni odbor Skupštine je pored Vukovića za članove žirija predložio prof. dr Dragana Koprivicu, mr Isidoru Damjanović, prof. dr Miletu Marka Ivanovića, dr Milenu Burić, Gorana Batrićevića i Miomira Vojinovića.

Iz DPS-a je ocijenjeno da se radi o još jednom „ekspertu u negiranju antifašističkih temelja Crne Gore.“ SDP je kritiku usmjerio na URU: „Sramotno je što je URA, a i ostale nazovi građanske partije, za komisiju koja slavi 13. jul, Dan državnosti i Dan ustanka crnogorskog naroda protiv fašizma izabrala osobu kojoj je ‘Draža vođa trećeg srpskog ustanka'“.

Predsjednik Administrativnog odbora je Milutin Zogović iz DF-a, a članovi su Luiđ Škrelja (DPS), Radoš Zečević (DF), Vladan Raičević (DF), Dragan Vukić (SNP), Momo Koprivica (Demokrate), Vladan Martinović (Demokrate), Miloš Konatar (URA), Daliborka Pejović (DPS), Suzana Pribilović (DPS), Damir Šehović (SD), Kenana Strujić-Harbić (Bošnjačka stranka) i Raško Konjević (SDP).

Kako je Vuković bio član ovog žirija i prošle godine, iz URE su odgovorili da SDP-u tada to nije smetalo. Iz DPS-a su prošlogodišnju podršku Vukoviću, koji je predložen od strane DF-a, obrazložili kao pokušaj „zdravog dijaloga“ sa jedinim djelom opozicije koji je tada učestvovao u radu parlamenta.

I ovom prilikom potvrdila se praksa nove vlasti koja uporno zanemaruje manjine. O predlogu Bošnjačke stranke da Suljo Mustafić bude član žirija, Odbor nije ni raspravljao. Objasnili su da je bio sedmi na listi, a oni biraju šest članova.

Reagovali su i iz Saveza udruženja boraca NOR-a i antifašista Crne Gore. Oni  smatraju da je Vuković „negator antifašističkih tekovina Trinaestojulskog ustanka crnogorskog naroda, te da mu ne pripada mjesto predsjednika žirija za dodjelu ovog najvišeg državnog priznanja”. Jedan od dobitnika 13-julske nagrade Vukić Pulević izjavio je da je ovo riskantan potez, preko kojeg se ne smije olako preći. Adnan Čirgić, dekan Fakulteta za crnogorski jezik, koji je ovu nagradu dobio 2018. ironično je konstatovao: „Da se kojim slučajem 13-julska nagrada može dodjeljivati posthumno, nema sumnje da bi je ovaj žiri gotovo jednoglasno dodijelio Pavlu Đurišiću, za životno djelo.“

Za Vukovića su „četnici gospoda.“ Bili i ostali, piše Vuković na portalu Vidovdan 2018. godine i dodaje da poslije njih gospode i nema. Nakon promjene vlasti, Vuković veliča DF a kritikuje Vladu,  za URU, koja ga izglasa, tvrdi da je „Udbina Udba.“ Nije mu po volji ni novi premijer Zdravko Krivokapić jer je sve više protiv njemu omiljenog DF-a. Posebno ga je šokirala vijesti da je podržao osnivanje Monitora. Piše da je na Trgu bana Jelačića kada se pojavio prvi broj Monitora bilo opšte veselje. Premda: „Nije svakome bilo do slavlja. Neki ustaški tjednici uplašili su se konkurencije, jer je Monitor na samom startu daleko dobacio, i evo do danas ne podbacuje…“ U tom stilu objašnjava i današnju situaciju: „Zar nije kohabitacija crnogorskih partizana i crnogorskih ustaša protiv crnogorskih četnika, vrlo inspirativan uzor…“  A čovjek može biti izabran da odlučuje o najznačajnijoj državnoj nagradi za 2021. godinu – 76 ljeta nakon Drugog svjetskog rata.

I do sada je dodjela ovog priznanja često bila praćena raznim tenzijama i oslikavala je duh vremena.

Prošle godine, kada se pandemija zahuktavala, nagrada je dodijeljena Institutu za javno zdravlje, doktoru Ranku Lazovići i istoričaru Živku Andrijaševiću. Jedan od lidera DF-a Milan Knežević tvrdio je da je prekršen Zakon o državnim nagradama jer on predviđa da se u jednoj oblasti može dodijeliti samo jedna godišnja Trinaestojulska nagrada.

I 2018. u žiži je bio predsjednik žirija – slikar Ranko Todorović Todor koji nakon postavljenja izjavio da „dokazani neprijatelji Crne Gore ne mogu da dobiju Trinaestojulsku nagradu.“ Da podsjetimo da je tada, a umnogome i sada, potvrde o patriotizmu izdavao DPS.

Ipak, dešavalo se i da politički nepodobni dobiju nagradu. Tako je 2015. Trinaestojulsku dobio dramski pisac Ljubomir Đurković, koji u kritikama nije štedio prošlu vlast. I to u oštroj konkurenciji – te godine KAP je predložio tajkuna Veselina Pejovića. Objasnili su da bez njega ne bi bilo ni Kombinata.

Pojedini dobitnici ove nagrade prijetili su 2013. da će je vratiti. Te godine nagrada je dodijeljena politikologu Radulu Kneževiću, književniku Iliji Lakušiću i književniku Gojku Čelebiću, bivšem ministru kulture u Vladi Mila Đukanovića od 1993. do 1996. Kritičari su bili bijesni, tvrdeći da se najznačajnija državna nagrada dodjeljuje dvojici protivnika nezavisnosti Crne Gore Lakušiću i Čelebiću, te anonimnom zagrebačkom politologu. Književnik Andrej Nikolaidis je napustio žiri u kojem su, pored njega, bili predsjednik prof. dr Dragan K. Vukčević i članovi prof. dr Predrag Ivanović, prof. dr Dragan Koprivica i prof. dr Milenko Popović. Dodjeli nagrade nijesu prisustvovali tadašnji predsjednik Filip Vujanović, niti premijer Đukanović, a svoju obavezu dodjele priznanja eskivirao je predsjednik Skupštine Ranko Krivokapić. Nagradu je dobitnicima uručio tadašnji potpredsjednik Skupštine Suljo Mustafić.

Kakav nas još skandal očekuje tokom ovogodišnje dodjele, uskoro ćemo saznati.

Na brojne kritike Vuković nije odgovarao. Za Dan je izjavio da će svoje reći tek nakon dodjele nagrade.

A odluku o predlogu Administrativnog odbora o članovima ovogodišnjeg saziva žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade donijeće poslanici na zasijedanju koje je u toku.

 

Dobitnici

Prošle godine Trinaestojulsku nagradu su dobili Institut za javno zdravlje, ljekar Ranko Lazarević i istoričar Živko Andrijašević. Književni istoričar Dragan B. Perović, istoričar Božidar Šekularac i književnik Pavle Goranović nagrađeni su 2019, a 2018. slikar Krsto Andrijašević, violončelista Aleksa Asanović i filolog Adnan Čirgić.

  1. godine nagradu su dobili vajar Miodrag Šćepanović, prof. dr David Kalaj i dr Svetozar Savić; 2016 – prof. dr Igor Đurović, pisac Milorad Popović i kantautor Miladin Šobić; 2015 – književnik Ljubomir Đurković, univerzitetska profesorica Vesna Kilibarda i slikar Srđan Vukčević; 2014 – reditelj Gojko Kastratović, istoričar umjetnosti Aleksandar Čilikov i direktor Muzeja i galerija Podgorice Niko Martinović, te godine je nagradu za životno djelo, koja se može dodijeliti svake druge godine, dobio slikar Vojislav Vojo Stanić.

Godine 2012. nagrada je pripala kompaniji 13. jul Plantaže, ŽRK Budućnost i reditelju Branku Baletiću. Marina Abramović dobila je nagradu za životno djelo; 2011 – laureati su bili reditelj Slobodan Milatović, kompozitor Žarko Mirković i istoričar Šerbo Rastoder.

Miodrag Dado Đurić primio je Trinaestojulsku nagradu za životno djelo 2010, te godine godišnjim nagradama ovjenčani su slikar Luka Lagator, književnik Radoslav Rotković i VK Primorac. Rajko Todorović Todor nagrađen je 2009, zajedno sa timom arhitekata koji je izlagao na Venecijanskom bijenalu i izdavačkom kućom CID. Dobitnici 2007. bili su šahista Božidar Ivanović, dramski pisac Veljko Radović i pjesnik Mladen Lompar, a 2005. ljekar Pero Lompar, biolog Vukić Pulević i pisac Zuvdija Hodžić.

 

Biografija potencijalnog predsjednika žirija

Bećir Vuković, rođen je 1954. godine u Kolašinu. Studirao na Filološkom fakultetu u Beogradu, Opštu i jugoslovensku književnost.

Od 1980. do 2016. objavio je 16 knjiga poezije. Nagradu Risto Ratković, dobio je godinu dana nakon što se njom ovjenčao sada presuđeni ratni zločinac Radovana Karadžić, 1994. godine. Nagrada Marko Miljanov dodijeljena mu je 1989, Kočićevo pero 2010, Zlatno pero Rusije 2011…

Član je Udruženja književnika Srbije i Pokreta pjesnika Svijeta (Poetas del Mundo). Predsjednik je Društva srpskih književnika Crne Gore i Hercegovine i glavni i odgovorni urednik časopisa Srpki jug.

Na Vukovićevom zvaničnom sajtu istaknut je citat iz njegove poezije: lep je/ ni noć na njega ne može da padne/ lep je lep je.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo