Povežite se sa nama

MONITORING

Do gole kože

Objavljeno prije

na

Turistička prijestonica Crne Gore iz sezone u sezonu uživa status najpoželjnijeg mjesta na Jadranu za ljubitelje žestokog noćnog provoda. Raznovrsna ponuda koju pružaju brojne otvorene i zatvorene diskoteke, noćni klubovi i barovi duž promenade Lungo mare uz Slovensku plažu, otvoreni šankovi po ulicama i trgovima ispred Starog grada – pročulo se to nadaleko. Ova vrsta turističke ponude sa oznakom „made in Budva” poput cunamija širi se duž gradova Crnogorskog primorja, a prodrla je evo i do vrhova sjevera. Na Njegovuđi kod Žabljaka ovih su dana pred mladima i starima, pionirima i omladincima, zaigrale polugole go-go igračice. Oj, ha.

Prirodne ljepote Crne Gore nisu dovoljne da privuku potreban broj turista. Elita sa Zapada, dobrostojeći, slavni i bogati gosti, oni iz Vladine strategije turističkog razvoja Crne Gore, biraju neke druge turističke zemlje i uređenija mjesta za odmor, bez gužve, buke, jeftine ponude, uništenih prirodnih predjela i pejzaža.

Proklamovani visokokvalitetni turizam doživio je krah. Budva je zadržala poziciju meke masovnog turizma sa najvećim brojem ležajeva u privatnom smještaju i samo par hiljada u hotelima raznih kategorija.

U borbi za goste, kojih je sve manje, ne biraju se sredstva niti se ko osvrće na moralne i druge prepreke pa se mnogi okreću novim vidovima turističke ponude, takozvanom seks turizmu u kome Budva, po običaju, prednjači.

No ni mlade go-go igračice koje su godinama sinonim provoda u Budvi u barovima na gradskom šetalištu uz Slovensku obalu, koje uz jake svjetlosne efekte i zaglušujuću disko i folk muziku polugole i nauljene izvode erotski ples oko šipke, mameći lascivnim pokretima goste da sjednu i naruče piće, nisu više dovoljne da zadovolje narasle potrebe budvanske biznis elite. Prešlo se na viši nivo, na otvoreni striptiz „do gole kože” i stiglo do nove zvijezde budvanskog ljeta 2012, poznate beogradske striptizete Branke Blek Rouz, čija je „umjetnost” uzburkala političke strasti u gradu i zasjenila program posustalog pozorišnog festivala Grad teatar.

Zajedničko „prljavom plesu” na šetalištu, najposjećenijoj ulici u Budvi i striptizu čuvene madam Rouz je to što se ove aktivnosti odvijaju pod pokroviteljstvom vlasti, na lokacijama i u prostorijama kojima upravljaju javna preduzeća Vlade i Opštine, Morsko dobro i JP Mediteranski sportski centar.

Vlast nije gadljiva na novac stečen promovisanjem vulgarnosti najniže vrste, naprotiv, ona ove aktivnosti svojim činjenjem aktivno podstiče.

Vjerovatno nema takvog turističkog mjesta poput Budve, u kojem Opšina u svom objektu otvara striptiz lokal, a odbornici daju saglasnost na visinu mjesečne nadoknade.

Lokal površine 400 kvadrata izdat je pod zakup budvanskoj firmi L&L čiji su vlasnici Zoran Liješević i Marko Lazović, koji su angažovali poznatu striptizetu za izvođenje kabaretskog programa. Opštinski sportski centar, u kojem se odvija radnja, smješten je pored budvanske srednje škole, što je izazvalo burno negodovanje odbornika iz redova opozicionih stranaka.

„To je gola prostitucija, trgovina bijelim robljem i obavlja se u opštinskom objektu. To je nezapamćeno. Nedospustivo je da na 20 metara od škole radi kupleraj”, kazao je na sjednici SO Mijomir Pejović, šef odborničkog kluba SNP.

Direktor sportskog centra Ivan Ivanović za Monitor objašnjava kako nema moralne dileme zbog otvaranja noćnog bara sa navedenim sadržajima u prostorijama MSC. „Zakupac redovno izmiruje obaveze, održava lokal, djevojke koje izvode striptiz su uredno prijavljene. Mi nismo inspekcija da provjeravamo da li se tamo radi nešto što je nezakonito niti izdajemo dozvolu za rad. Što se digla tolika buka kada MSP treba da zaradi neki euro, a ne vide se drugi barovi po Budvi”, kazao je Ivanović.

Po mišljenju mnogih građana Budve lokalna je vlast ovim potezom dotakla samo dno u degradaciji grada bogate istorije, kulture i uzornog turističkog nasljeđa.

Striptiz u društvenom sportskom centru namijenjenom omladini, logičan je nastavak trenda uništavanja kulturnih, istorijskih, prirodnih i arhitektonskih vrijednosti Budve. Zemljište, na kojem su smješteni barovi sa go-go plesačicama, nalazi se u zoni morskog dobra, njime gazduje vladina Agencija Morsko dobro koja je u rukama SDP, koalicinog partnera vladajuće DPS.

Ni socijaldemokrate nemaju predrasuda prema eurima koji stižu iz kvarta budvanskih crvenih fenjera. Svuda u svijetu ovakva mjesta skrajnuta su daleko od očiju javnosti, samo se ovdje eksploatacija mladih žena na vulgaran i prostački način odvija na javnom prostoru u centru grada.

Morsko dobro godinama izdaje lokacije za bavljenje ovom vrstom djelatnosti uprkos protivljenju građana i lošoj reputaciji koju Budva dobija na međunarodnom turističkom tržištu. Na ime zakupa, na Slovenskoj plaži, za oko sedam objekata specijalne namjene, konstrukcije i dizajna, kojima dominiraju blještavi vještački Ajfelov toranj, Plavi i Crveni Trokadero, Ambijent, Majami, Rafael, Malteza i drugih, Morsko dobro naplati više od 200.000 eura godišnje.

Dozvole za rad ovih lokala izdaje opštinski Sekretarijat za privredu i svi se prema dokumentaciji vode kao kafe barovi u kojima se pružaju usluge pića i napitaka. Nema dozvole za izvođenje plesa oko šipki i sličnih aktivnosti po kojima su ovi lokali na glasu.

U lokalnoj upravi kažu da je za kontrolu njihovog rada nadležna turistička inspekcija Ministarstva turizma i održivog razvoja, a za sektor u kome se nalazi zona budvanskog seks turizma, zadužena je inspektorka Svetlana Šljivančanin.

Ona je za Monitor portvrdila da su svi kafe barovi, pa i noćni klub Mulen ruž, u prekršaju jer zakon ne poznaje termin – erotski ples oko šipke, pa nije ni mogla biti izdata dozvola za takvu vrstu rada. A zašto država ne reaguje, nije umjela baš da objasni.

O zabrani angažovanja go-go plesačica koje od 11 sati uveče pa do jedan sat iza ponoći neumornom i mučnom igrom uz nepodnošljivo bučnu muziku privlače veliki broj posjetilaca u lokalima u zoni Morskog dobra odlučuje, u konačnom, ministar Predrag Sekulić.

U opisu posla ministra turizma spada i obaveza donošenja Plana postavljanja objekata privremenog karaktera u zoni Morskog dobra, pa kako da zabrani ono što je pažljivo isplanirao. Nova konkurentna grana crnogorskog turizma, seks turizam, sve prisutniji i u zemljama u regionu, startuje u mandatu ministra Sekulića koji nesumnjivo budno prati nove trendove, posjećuje turističke sajmove širom planete i dobro zna da plavo more, drevne zidine i spomenici nisu jedino što turisti žele. Prikriveni i suptilni seks je ono što turisti traže, čuje se od strane upućenih DPS turističkih talenata.

I vlasnici kafe barova imaju svoju priču. Objašnjavaju da slični lokali postoje u svim većim turističkim centrima. Plesačice stižu mahom iz Beograda i Novog Sada sa tamošnjih splavova i barova i naglašavaju kako imaju problem da lijepe djevojke zadrže jer odlaze za Hrvatsku gdje su mnogo bolje plaćene. U Budvi za noć zarađuju od 30-40 eura dok se u hrvatskim klubovima može zaraditi od 80-100 eura za noć.

Među go-go djevojkama ima onih sa visokim obrazovanjem ali ima i udatih žena koje rade taj posao uz muževljevu saglasnost jer nemaju drugog posla ni sredstava za život, tvrde vlasnici koji odbacuju svaku mogućnost prostitucije i prinude u svojim lokalima, o čemu se u medijima sve češće govori.

U želji da privuku veći broj posjetilaca pojedini barovi priređuju takozvane tematske večeri i performanse – Parti u bijeloj odjeći, ples robota ili Pjena parti, kada plesačice izvode erotske plesove u oblacima vještačke pjene gotovo na samoj ulici, što privlači pažnju turista koji se u grupama tiskaju i fotografišu za uspomenu.

Borba za klijentelu u gustoj konkurenciji barova obavlja se izborom pjevača narodne muzike i atraktivnih hostesa i zečica. Barovi zapošljavaju najmanje 150 ljudi, sa sve personalom, obezbjeđenjem i plesačicama. Vode ih mahom lica bliska DPS-u.

Ovakvi ugostiteljski objekti skupa sa brojnim štandovima, kisocima, montažnim trgovinama i restoranima na budvanskom vašarištu predstavljaju izduvni ventil koalicije DPSDP, nadoknadu vlasnicima i njihovim porodicama za dati glas na izborima, što nije zanemarljivo na oko 11.900 Budvana sa pravom glasa. Privremeni objekti dobijaju izbore, to vlast zna i ne odriče ih se uprkos svemu, pa i plaćanju visoke cijene sveukupnog ruženja grada i propasti zacrtanog visokog turizma.

Pelcer iz Budve prenio se za sada u Sutomore na čijoj obali u lokalu simboličnog naziva Teatro, djevojka u donjem vešu izvodi svoju pozorišnu numeru.

Elita je rezervisana za Tivat i marinu Porto Montenegro koja se sve češće u medijima pominje kao meka jahting prostitucije. Skupocjene jahte, poznata imena iz svijeta estrade, ruski i engleski bogataši, postali su pravi magnet za mlade djevojke, neuspješne pjevačice, TV voditeljice, bivše ili sadašnje manekenke iz Beograda, Zagreba i Podgorice koje gostuju na specijalnim zabavama organizovanim na morskoj pučini. Seksi zabave na preskupim plovećim hotelima odlikuje visok nivo organizacije i zagarantovana diskrecija. Neke od djevojaka smještene su u luksuznim apartmanima naselja Porto Montenegro. U Tivtu se govori i o gej prostituciji u atraktivnoj marini izgrađenoj u zalivu Boke.

Tivat ide stazama propasti Budve. Od početne sluđenosti likovima svjetskog džet seta, preko betoniranja obale, totalne urbanizacije tivatskih sela, ostrva i uvala, gradnje stambenih blokova za tržište, do kulturološkog posrnuća koje neminovno uslijedi.

Branka PLAMENAC

ČEGA SE BOJE KRUPNE RIBE
A za kuma – zatvor

Komentari

Izdvojeno

PRVI MAJ: Siti obećanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svaka treća firma u Crnoj Gori, njih preko15 hiljada, ima jednog ili nijednog radnika. Prihode veće od milion eura ima 110 ovih firmi, a rekorder je firma iz Podgorice koja je sa jednim zaposlenim ostvarila prihod od 156 miliona. Jedno je sigurno. Čak i ako se ostvare obećanja vlasti o boljem životu, radnika će biti – manje

 

KAP, Radoje Dakić, Titex, Fabrika celuloze Berane, Fabrika kože Polimka, Fabrika za proizvodnju guma Guminig, fabrike – Lenka, Prva petoljetka, Vunko, Vukman Krušćić, Obod, Košuta, Prvoborac, Marko Radović, 19. decembar, Gorica, Lenka, Solana Bajo Sekulić, Imako, Mladost, Velimir Jakić, Špiro Dacić, Trgopromet, Riviera, Kristal, Jugooceanija… samo je dio spiska propalih fabrika i kompanija u protekle tri decenije vladavine DPS-a.

Oporavka, što se industrije tiče, skoro i da nema. Prva fabrika napravljena u posljednjih pet godina u Crnoj Gori otvorena je u decembru 2022. u Tuzima i u njoj se pravi čips od domaćeg krompira. U aprilu prošle godine u Nikšiću je otvorena fabrika votke.

U Crnoj Gori je u prošloj godini, prema podacima Monstata, bilo 320,1 hiljadu aktivnog stanovništva, od kojih su 278,3 hiljade ili 86,9 odsto zaposlenih. Od ukupno aktivnog stanovništva, 41,8 hiljada ili 13,1 odsto je nezaposlenih.

Država je jedan od najvećih poslodavaca, zapošljava preko 50.000 radnika – u javnoj upravi 46,7 hiljada, a u lokalnoj 7,1 hiljada.

Ovog 1. maja, Unija slobodnih sindikata, umjesto tradicionalne šetnje organizovala je manifestaciju na Trgu nezavisnosti u Podgorici pod sloganom Dan otpora, ne odmora. Poručili su da zaposleni i ovaj Prvi maj dočekuju u nedostojanstvenim uslovima – rad na crno, neplaćeni prekovremeni sati, nemanje sedmičnog i godišnjeg odmora, nesigurnost ugovora o radu.

Kao primjer su naveli i da zaposleni u medijima, u trgovini i u bankarskom sektoru godinama unazad nijesu zaštićeni granskim kolektivnim ugovorima, a da je zanemarljiv broj kolektivnih ugovora na nivou poslodavca.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka trećeg maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

CRNA GORA I GENOCID U SREBRENICI: Rezolucija o nama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Upornost negatora genocida u Srebrenici svjedoči kako se i aktuelna priča o rezoluciji UN ne tiče samo onoga što se desilo u BiH u ljeto 1995. Jednako tako ona je usmjerena na pitanje naše budućnosti

 

Prijedlog Rezolicije UN o Međunarodnom danu sjećanja na genocid u Srebrenici nanovo je uzburkao duhove u regionu.

Podrška tom dokumentu je dug prema prošlosti i zalog za budućnost, cijeni većina sa prostora bivše SFR Jugoslavije.  BiH, Slovenija, Sjeverna Makedonija i Hrvatska našle su se među kosponzorima Rezolucije koju su Skupštini UN predožile Njemačka i Ruanda. Kosovo, koje nije član UN, takođe je podržalo usvajanje Rezolucije.

Srpski zvaničnici protive se Rezoluciji i vode kampanju protiv njenog usvajanja, insistirajući da se u Srebrenici nije dogodio genocid.  Intenzivno lobiraju protiv njenog usvajanja uz tvrdnju da je “usmjerena protiv srpskog naroda”, iako se u tekstu Rezolucije ne pominju ni jedan narod ili država. Insistira se na procesuiranju nekažnjenih zločinaca, osuđuje negiranje genocida i veličanje osuđenih zločinaca.

Crna Gora je  po običaju podijeljena. Nekako iz druge ruke,  prije nekoliko dana,  dobili smo dojavu  o tome kako će se držati zvanična Podgorica prilikom glasanja u UN. Tokom Spajićeve posjete Njemačkoj, Milan Nič,  jedan od njegovih sagovornika,  objavio je kako im je crnogorski premijer saopštio da će njegova Vlada podržati Rezoluciji, ali je neće kosponzorisati.

Još od aprila ovamo  brojni poredstavnici civilnog sektora tražili su od zvaničnika da se izjasne.  “Budući da se podrazumijeva da će Crna Gora glasati za Rezoluciju, smatramo da treba da učini i korak više i pridruži se grupi od trenutno 18 država svijeta koje su je kosponzorisale i koje razumiju važnost izgradnje mira”, navodi se u inicijativi tridesetak NVO upućenoj premijeru Milojku Spajiću sredinom aprila. Od tada se broj potpisnika višestruko uvećao (stotinjak udruženja i NVO i više od 300 pojedinaca). Pošto Vlada nije reagovala uslijedile su dodatne reakcije.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka trećeg maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ŠTA ČEKA SADAŠNJE I BUDUĆE PENZIONERE: Različite priče premijera i ministra finansija

Objavljeno prije

na

Objavio:

Odgovorno osmišljena, detaljno pripremljena i brižljivo provedena reforma sistema penzionog osiguranja nudi priliku. Otaljana na brzinu, bez zajedničkog promišljanja i pripreme, može donijeti katastrofu nepojmljivih razmjera. Za sada smo bliži lošijoj opciji

 

 

Priča o reformi (zapravo – korjenitoj izmjeni) postojećeg sistema penzionog osiguranja ponovo je top tema. Premijer Milojko Spajić našao je za potrebno da izađe pred kamere, što baš ne voli da radi, kako bi ubijedio javnost da penzije neće pobjeći. “Građani uopšte ne treba da strahuju za svoje penzije”, kazao je pokušavajući da primiri rastuću nervozu koju je, koji dan ranije, proizveo ministar finansija Novica Vuković.

Govoreći o korekciji postojećeg penzionog sistema (sistem međugeneracijske solidarnosti) ministar Vuković je u razgovoru za Glas Amerike najavio rješenje u kome će zaposleni upravljati “sa svojom bruto platom, odnosno sa svojim doprinosima i zaradom”, dok će se država brinuti da to bude urađeno “kroz zakonski okvir”. To ne zvuči kao korekcija nego temeljna izmjena i prelazak na sisteme kapitalizacionih fondova i individualnog penzijskog osiguranja.

I to nameće podugačak niz pitanja na koja se moraju ponuditi istiniti i detaljni odgovori. Koji će sadašnjim penzionerima, zaposlenima i onima koji se tek spremaju (školuju) za budući izlazak na tržište rada, pružiti čvrsta uvjerenja kako iz tog reformskog posla neće izaći finansijski oštećeni ili uskraćeni za neka od postojećih i Ustavom garantovanih prava. Trenutno to nije slučaj.

Najjednostavnije je to vidjeti poređenjem nedavnih izjava premijera i ministra finansija. Govoreći o budućoj reformi sistema penzionog osiguranja, koja kao prvi vidljivi efekat treba da donese obećano povećanje prosječne i minimalne (neto) zarade, ministar Vuković kaže “može se desiti jedino korekcija kada govorimo o doprinosima”. Na potpitanje novinara o kakvim korekcijama je riječ, lakonski odgovara kako je to “…nešto s čim je upoznata javnost”.

Prije nego što sebi zamjerite kako ste mogli propustiti tako važne informacije, evo šta na istu temu kaže premijer: “Javnost će biti blagovremeno obaviještena koliko će biti korigovani doprinosi za penzije”. Dakle, da li smo upoznati, ili ćemo to tek biti, sa zakonskim promjenama koje će i te kako uticati na našu finansijsku budućnost?

Premijer i ministar se, izgleda, slažu kako će osnovne smjernice o reformi sistema penzionog osiguranja dati vladina fiskalna strategija. Ali različito govore o tome kada ćemo biti u prilici da vidimo taj dokument. Fiskalnu strategiju vlada će usvojiti, najavljivao je Spajić krajem prošle godine, u prvom kvartalu (januar-mart) 2024. Onda se korigovao, obećavajući kako će fiskalna strategija biti usvojena u aprilu. Prošle nedjelje ministar finansija saopštava novi termin za usvajanje. –jun.

“Kroz fiskalnu strategiju, koju ćemo kao dokument predstaviti Skupštini na kraju drugog kvartala, predviđeni su normativi i zakonski okviri. Sve izmjene koje su planirane u ovoj godini će biti potkrijepljene i tu jasno definisane”, kazao je Vuković. Kao  dobru vijest, naglasio je da se o sadržini tog dokumenta, baš kao i o program Evropa sad 2, razgovaralo sa partnerima iz svijeta međunarodnih finansija.

“MMF nam je bio u gostima u februaru i imali smo dvije nedjelje intenzivnih razgovora o svim izazovima u Crnoj Gori i rješenjima koja (vlada) želi da ponudi građanima”, naveo je pokušavajući da razuvjeri sumnjičave: “Podsjetiću, kada je bila realizacija programa Evropa sad 1, takođe je postojala određena skepsa da taj program neće uspjeti…”.

Da se prisjetimo tih intenzivnih razgovora o rješenjima koje vlada želi da ponudi građanima. “Misija Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) nije vidjela program Evropa Sad 2 pa ne možemo detaljnije da ga komentarišemo”. Ovo je, na kraju posjete Podgorici, novinarima rekao  šef Misije MMF za Crnu Goru Srikant Seshadri. Prisutni zvaničnici Vlade i CBCG nijesu imali primjedbi, mada izrečeno baš i ne zvuči kao podrška bučno najavljivanoj Evropi sad 2 (premijer je nedavno pomenuo i Evropu sad 3).

Može biti da je ministar finansija napravio lapsus govoreći o podršci koje, suštinski, nema. Ali to nije bila jedina “nepreciznost” tokom njegovog intervjua u Vašingotonu. Na pitanje o inflaciji i njenim posljedicama “po džepove građana”, Vuković odgovora kako je “inflacija  u februaru bila na nivou 4,5 odsto i ona je u silazećem trendu”. Međutim, na opasku novinara “čini mi se da je u tom martu bio rast od 5,5 odsto”, ministar – promijeni temu. Nije, izgleda,  očekivao da će sa druge strane Atlantskog okeana insistirati na detaljima tipa da li inflacija u Crnoj Gori raste ili opada.

Problem je zašto vjerovati Vladi, kada je većina obećanog još obavijeno velom tajne i neizvijesnosti. Čak bi i obećanje da će fiskalna strategija, kao svojevrsna mapa puta najavljenih reformi, biti u Skupštini  krajem juna mogli posmatrati u poprilično problematičnom kontekstu.

Naime, prvo (proljećno) redovno zasjedanje parlamenta traje do kraja jula. A jesenje, drugo, počinje prvog radnog dana u oktobru. Poslanici  će biti u ozbiljnom cajtnotu ukoliko Vlada bude insistirala da se ponuđena reformska dokumenta i propisi, koji će u Skupštinu – valjda – stići krajem juna,  usvoje do ljetnjeg raspusta. U tom slučaju, skoro pa da neće biti vremena ni za formalnu javnu raspravu a kamo li za ozbiljnu i detaljnu analizu vladinih namjera.

Opet, ostavili  se sav  posao za jesen, u pitanje dolaze rokovi za ispunjenje obećanja koja su tadašnjim čelnicima pokreta Evropa sad donijela funkcije predsjednika države i premijera, a njihovom poslaničkom klubu poziciju najbrojnijeg u Skupštini.   To bi svakako bila manja šteta nego da se  ozbiljna pitanja rješavaju preko koljena.

Izvršne vlasti u Crnoj Gori nijesu jedine koje insistiraju na reformi postojećeg sistema penzionog osiguranja. Čitava Evropa govori o tome već par decenija. Kod nas je, međutim, malo teže pohvatati šta je stvarni naum vlasti.  Zajednički problem svih država sljedbenika penzionog osiguranja po sistemu međugeneracijske solidarnosti proizvod je smanjenog broja onih koji pune PIO kasu (natalitet, izmještanje industrije…) i produženje životnog vijeka penzionera. Države su prinuđene izdvajati sve veća sredstva kako bi nadomjestile manjak prikupljenog novca. Alternativa – da se buduće penzije umanje u odnosu na prosječne plate, ocijenjena je kao nepoštena prema onima koji su penziju  zaradili nekadašnjim izdvajanjima u fond. Pa tako i neprihvatljiva.

Njemačka vlada planira da za nekoliko procenata podigne stope doprinosa za penzijsko osiguranje i, istovremeno, obezbijedi velike količine novca koje bi država investirala u ime penzionih fondova. Tako bi oni, na ime očekivanih prinosa i dividendi, dobili dodatna sredstva za isplatu penzija.

Drugu priču imamo u Crnoj Gori. Vlast insistira na reformi penzionog sistema. Ali, kao osnovni motiv ne navodi smanjenje budžetskih davanja za namirenje troškova Fonda PIO. Ona, istina, od prošle godine i nijesu ekstremno velika. Ovdje se kao glavni razlog reforme navodi namjera da se povećaju plate. Ili se tako predstavlja javnosti.

Ispada da ćemo penzioni sistem unaprijediti tako što ćemo povećati dotacije Fondu PIO novcem koji se u državnu kasu sliva po nekom drugom osnovu (porezi, akcize…). Istovremeno ćemo smanjiti procenat doprinosa koji za penziono osiguranje plaćaju zaposleni i njihovi poslodavci.Sve to, kaže premijer, neće uticati na sadašnje penzije ili na one u doglednoj budućnosti.

Teško je zamisliti  održiv sistem koji bi  funkcionisao na taj način, bez stalnih dotacija (kredita) sa strane. Problemi se čine izgledni i sa aspekta javnih i iz perspektive ličnih finansija. U najgorem slučaju država bi se mogla naći pred bankrotom (svjež je primjer Grčke) dok bi penzioneri, prije budući nego sadašnji, umjesto očekivanih primanja za koje su decenijama izdvajali, treće doba mogli dočekati sa staračkim naknadama. To je  ljepši naziv za socijalnu pomoć.

Ima, ipak, afirmisanih društvenih analitičara koji ne odbacuju naznačenu ideju Milojka Spajića i Vlade. “Ako bi građani sami odlučivali đe će i što će činjeti sa svojim novcem, ako bi sami plaćali zdravstveno osiguranje, sami kreirali svoj penzioni fond, možda bi ovo društvo bilo pravednije i bogatije”, piše Ljubo Filipović. “Ako želimo da napredujemo, da budemo bogato društvo, treba da budemo spremni da preuzmemo svoju sudbinu u svoje ruke. Ako napravimo taj korak napravićemo od političara ne gospodare, nego sluge… Ali do toga je dug put i na tome treba raditi.”

Na tome treba raditi. Možda je to ključna teza priče o budućoj penzionoj reformi. Otaljana na brzinu, bez zajedničkog promišljanja i pripreme,  ona može donijeti katastrofu nepojmljivih razmjera. Odgovorno osmišljena, pažljivo pripremljena i brižljivo provedena – od neophodne finansijske infrastrukture do edukacije građana i kontrole svih aktera – nudi priliku.

Samo je još mnogo nepoznatih u tom rebusu.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo