Povežite se sa nama

MONITORING

Do gole kože

Objavljeno prije

na

Turistička prijestonica Crne Gore iz sezone u sezonu uživa status najpoželjnijeg mjesta na Jadranu za ljubitelje žestokog noćnog provoda. Raznovrsna ponuda koju pružaju brojne otvorene i zatvorene diskoteke, noćni klubovi i barovi duž promenade Lungo mare uz Slovensku plažu, otvoreni šankovi po ulicama i trgovima ispred Starog grada – pročulo se to nadaleko. Ova vrsta turističke ponude sa oznakom „made in Budva” poput cunamija širi se duž gradova Crnogorskog primorja, a prodrla je evo i do vrhova sjevera. Na Njegovuđi kod Žabljaka ovih su dana pred mladima i starima, pionirima i omladincima, zaigrale polugole go-go igračice. Oj, ha.

Prirodne ljepote Crne Gore nisu dovoljne da privuku potreban broj turista. Elita sa Zapada, dobrostojeći, slavni i bogati gosti, oni iz Vladine strategije turističkog razvoja Crne Gore, biraju neke druge turističke zemlje i uređenija mjesta za odmor, bez gužve, buke, jeftine ponude, uništenih prirodnih predjela i pejzaža.

Proklamovani visokokvalitetni turizam doživio je krah. Budva je zadržala poziciju meke masovnog turizma sa najvećim brojem ležajeva u privatnom smještaju i samo par hiljada u hotelima raznih kategorija.

U borbi za goste, kojih je sve manje, ne biraju se sredstva niti se ko osvrće na moralne i druge prepreke pa se mnogi okreću novim vidovima turističke ponude, takozvanom seks turizmu u kome Budva, po običaju, prednjači.

No ni mlade go-go igračice koje su godinama sinonim provoda u Budvi u barovima na gradskom šetalištu uz Slovensku obalu, koje uz jake svjetlosne efekte i zaglušujuću disko i folk muziku polugole i nauljene izvode erotski ples oko šipke, mameći lascivnim pokretima goste da sjednu i naruče piće, nisu više dovoljne da zadovolje narasle potrebe budvanske biznis elite. Prešlo se na viši nivo, na otvoreni striptiz „do gole kože” i stiglo do nove zvijezde budvanskog ljeta 2012, poznate beogradske striptizete Branke Blek Rouz, čija je „umjetnost” uzburkala političke strasti u gradu i zasjenila program posustalog pozorišnog festivala Grad teatar.

Zajedničko „prljavom plesu” na šetalištu, najposjećenijoj ulici u Budvi i striptizu čuvene madam Rouz je to što se ove aktivnosti odvijaju pod pokroviteljstvom vlasti, na lokacijama i u prostorijama kojima upravljaju javna preduzeća Vlade i Opštine, Morsko dobro i JP Mediteranski sportski centar.

Vlast nije gadljiva na novac stečen promovisanjem vulgarnosti najniže vrste, naprotiv, ona ove aktivnosti svojim činjenjem aktivno podstiče.

Vjerovatno nema takvog turističkog mjesta poput Budve, u kojem Opšina u svom objektu otvara striptiz lokal, a odbornici daju saglasnost na visinu mjesečne nadoknade.

Lokal površine 400 kvadrata izdat je pod zakup budvanskoj firmi L&L čiji su vlasnici Zoran Liješević i Marko Lazović, koji su angažovali poznatu striptizetu za izvođenje kabaretskog programa. Opštinski sportski centar, u kojem se odvija radnja, smješten je pored budvanske srednje škole, što je izazvalo burno negodovanje odbornika iz redova opozicionih stranaka.

„To je gola prostitucija, trgovina bijelim robljem i obavlja se u opštinskom objektu. To je nezapamćeno. Nedospustivo je da na 20 metara od škole radi kupleraj”, kazao je na sjednici SO Mijomir Pejović, šef odborničkog kluba SNP.

Direktor sportskog centra Ivan Ivanović za Monitor objašnjava kako nema moralne dileme zbog otvaranja noćnog bara sa navedenim sadržajima u prostorijama MSC. „Zakupac redovno izmiruje obaveze, održava lokal, djevojke koje izvode striptiz su uredno prijavljene. Mi nismo inspekcija da provjeravamo da li se tamo radi nešto što je nezakonito niti izdajemo dozvolu za rad. Što se digla tolika buka kada MSP treba da zaradi neki euro, a ne vide se drugi barovi po Budvi”, kazao je Ivanović.

Po mišljenju mnogih građana Budve lokalna je vlast ovim potezom dotakla samo dno u degradaciji grada bogate istorije, kulture i uzornog turističkog nasljeđa.

Striptiz u društvenom sportskom centru namijenjenom omladini, logičan je nastavak trenda uništavanja kulturnih, istorijskih, prirodnih i arhitektonskih vrijednosti Budve. Zemljište, na kojem su smješteni barovi sa go-go plesačicama, nalazi se u zoni morskog dobra, njime gazduje vladina Agencija Morsko dobro koja je u rukama SDP, koalicinog partnera vladajuće DPS.

Ni socijaldemokrate nemaju predrasuda prema eurima koji stižu iz kvarta budvanskih crvenih fenjera. Svuda u svijetu ovakva mjesta skrajnuta su daleko od očiju javnosti, samo se ovdje eksploatacija mladih žena na vulgaran i prostački način odvija na javnom prostoru u centru grada.

Morsko dobro godinama izdaje lokacije za bavljenje ovom vrstom djelatnosti uprkos protivljenju građana i lošoj reputaciji koju Budva dobija na međunarodnom turističkom tržištu. Na ime zakupa, na Slovenskoj plaži, za oko sedam objekata specijalne namjene, konstrukcije i dizajna, kojima dominiraju blještavi vještački Ajfelov toranj, Plavi i Crveni Trokadero, Ambijent, Majami, Rafael, Malteza i drugih, Morsko dobro naplati više od 200.000 eura godišnje.

Dozvole za rad ovih lokala izdaje opštinski Sekretarijat za privredu i svi se prema dokumentaciji vode kao kafe barovi u kojima se pružaju usluge pića i napitaka. Nema dozvole za izvođenje plesa oko šipki i sličnih aktivnosti po kojima su ovi lokali na glasu.

U lokalnoj upravi kažu da je za kontrolu njihovog rada nadležna turistička inspekcija Ministarstva turizma i održivog razvoja, a za sektor u kome se nalazi zona budvanskog seks turizma, zadužena je inspektorka Svetlana Šljivančanin.

Ona je za Monitor portvrdila da su svi kafe barovi, pa i noćni klub Mulen ruž, u prekršaju jer zakon ne poznaje termin – erotski ples oko šipke, pa nije ni mogla biti izdata dozvola za takvu vrstu rada. A zašto država ne reaguje, nije umjela baš da objasni.

O zabrani angažovanja go-go plesačica koje od 11 sati uveče pa do jedan sat iza ponoći neumornom i mučnom igrom uz nepodnošljivo bučnu muziku privlače veliki broj posjetilaca u lokalima u zoni Morskog dobra odlučuje, u konačnom, ministar Predrag Sekulić.

U opisu posla ministra turizma spada i obaveza donošenja Plana postavljanja objekata privremenog karaktera u zoni Morskog dobra, pa kako da zabrani ono što je pažljivo isplanirao. Nova konkurentna grana crnogorskog turizma, seks turizam, sve prisutniji i u zemljama u regionu, startuje u mandatu ministra Sekulića koji nesumnjivo budno prati nove trendove, posjećuje turističke sajmove širom planete i dobro zna da plavo more, drevne zidine i spomenici nisu jedino što turisti žele. Prikriveni i suptilni seks je ono što turisti traže, čuje se od strane upućenih DPS turističkih talenata.

I vlasnici kafe barova imaju svoju priču. Objašnjavaju da slični lokali postoje u svim većim turističkim centrima. Plesačice stižu mahom iz Beograda i Novog Sada sa tamošnjih splavova i barova i naglašavaju kako imaju problem da lijepe djevojke zadrže jer odlaze za Hrvatsku gdje su mnogo bolje plaćene. U Budvi za noć zarađuju od 30-40 eura dok se u hrvatskim klubovima može zaraditi od 80-100 eura za noć.

Među go-go djevojkama ima onih sa visokim obrazovanjem ali ima i udatih žena koje rade taj posao uz muževljevu saglasnost jer nemaju drugog posla ni sredstava za život, tvrde vlasnici koji odbacuju svaku mogućnost prostitucije i prinude u svojim lokalima, o čemu se u medijima sve češće govori.

U želji da privuku veći broj posjetilaca pojedini barovi priređuju takozvane tematske večeri i performanse – Parti u bijeloj odjeći, ples robota ili Pjena parti, kada plesačice izvode erotske plesove u oblacima vještačke pjene gotovo na samoj ulici, što privlači pažnju turista koji se u grupama tiskaju i fotografišu za uspomenu.

Borba za klijentelu u gustoj konkurenciji barova obavlja se izborom pjevača narodne muzike i atraktivnih hostesa i zečica. Barovi zapošljavaju najmanje 150 ljudi, sa sve personalom, obezbjeđenjem i plesačicama. Vode ih mahom lica bliska DPS-u.

Ovakvi ugostiteljski objekti skupa sa brojnim štandovima, kisocima, montažnim trgovinama i restoranima na budvanskom vašarištu predstavljaju izduvni ventil koalicije DPSDP, nadoknadu vlasnicima i njihovim porodicama za dati glas na izborima, što nije zanemarljivo na oko 11.900 Budvana sa pravom glasa. Privremeni objekti dobijaju izbore, to vlast zna i ne odriče ih se uprkos svemu, pa i plaćanju visoke cijene sveukupnog ruženja grada i propasti zacrtanog visokog turizma.

Pelcer iz Budve prenio se za sada u Sutomore na čijoj obali u lokalu simboličnog naziva Teatro, djevojka u donjem vešu izvodi svoju pozorišnu numeru.

Elita je rezervisana za Tivat i marinu Porto Montenegro koja se sve češće u medijima pominje kao meka jahting prostitucije. Skupocjene jahte, poznata imena iz svijeta estrade, ruski i engleski bogataši, postali su pravi magnet za mlade djevojke, neuspješne pjevačice, TV voditeljice, bivše ili sadašnje manekenke iz Beograda, Zagreba i Podgorice koje gostuju na specijalnim zabavama organizovanim na morskoj pučini. Seksi zabave na preskupim plovećim hotelima odlikuje visok nivo organizacije i zagarantovana diskrecija. Neke od djevojaka smještene su u luksuznim apartmanima naselja Porto Montenegro. U Tivtu se govori i o gej prostituciji u atraktivnoj marini izgrađenoj u zalivu Boke.

Tivat ide stazama propasti Budve. Od početne sluđenosti likovima svjetskog džet seta, preko betoniranja obale, totalne urbanizacije tivatskih sela, ostrva i uvala, gradnje stambenih blokova za tržište, do kulturološkog posrnuća koje neminovno uslijedi.

Branka PLAMENAC

ČEGA SE BOJE KRUPNE RIBE
A za kuma – zatvor

Komentari

Izdvojeno

DODIK POSLIJE PUTINA OBIŠAO MANDIĆA: Open srpski svet

Objavljeno prije

na

Objavio:

Predsjednik parlamenta CG ugostio je predsjednika RS koji se prije nedjelju  vratio sa poklonjenja PutinuDodik je u Moskvi ponovio  punu podršku ruskoj agresiji na Ukrajinu.  Putinu poželio “sve pobjede koje može da ostvari i rekao : “ Sve Putinove pobjede i pobjede Rusije su i naše pobjede”. Obišao je i  Putinovog vazala  Lukašenka.   Umjesto zastave BiH, čiji je RS sastavni dio, Mandić je  postavio samo zastavu Dodikovog (po mnogima de facto privatnog) entiteta. Uslijedila je  nota Ministarstva vanjskih poslova BiH našem ministarstvu

 

 

Nedavna, tobože državna, posjeta Milorada Dodika, predsjednika bosansko-hercegovačkog entiteta Republika Srpska (RS), Crnoj Gori ozbiljno dovodi u pitanje javno deklarisane političke motive i ciljeve njegovog domaćina – predsjednika Skupštine Andrije Mandića. Bilo bi razumljivo da je Mandić primio predsjednika Skupštine RS ili Parlamentarne Skupštine BiH. Umjesto njih dolazi Dodik koji se samo prije nedjelju dana vratio sa poklonjenja diktatoru Vladimiru Putinu u Moskvi. Dodik je u izjavama ruskom RT-u i domaćim medijima, po ko zna koji put, dao punu podršku ruskoj agresiji na Ukrajinu rekavši da je Putinu “poželio sve pobjede koje može da ostvari i rekao da su sve Putinove pobjede i pobjede Rusije i naše pobjede”.

Dodik se osvrnuo i na  posjetu 19. januara Putinovom vazalu i diktatoru Aleksandru Lukašenku rekavši da je uspio “dogovoriti razne aranžmane bitne za RS”. Bjelorusija je, po Dodiku, “razvijena zemlja i nije omotana bodljikovom žicom kako to neki pokušavaju da predstave”. Ona je prijatelj RS-a. Takođe je rekao da vjeruje da će jednog dana doći do ujedinjenja srpskog naroda sa dvije strane Drine kao što je došlo do ujedinjenja dvije Njemačke. On već duže vrijeme ne krije da mu je rasturanje BiH, kako kaže mirnim sredstvima, jedan od glavnih političkih prioriteta.

Dodik, kao takav – ratnohuškački nacionalista i sa oreolom sponzora organizovanog kriminala i korupcije, u Crnoj Gori nije dočekan sa državničkim počastima niti su ga primili njegov kolega Jakov Milatović ni premijer Milojko SpajićVijestima je nezvanično saopšteno iz Vlade i Predsjedništva da Dodik nije ni tražio sastanak – vjerovatno znajući kakav bi odgovor bio. Kod Mandića je dobrodošao i učinio mu “veliku čast”. Iako je crnogorski predsjednik parlamenta kasnije izjavio da Crna Gora poštuje BiH kao državu, on je umjesto zastave Bosne i Hercegovine, čiji je RS sastavni dio, postavio samo zastavu Dodikovog (po mnogima de facto privatnog) entiteta zbog čega je uslijedila i nota Ministarstva vanjskih poslova BiH našem ministarstvu.

Dodik je Mandiću izrazio i brigu “da srpska nacionalna zajednica u Crnoj Gori bude adekvatno zastupljena” ali i da je tu da podrži stabilnost i razvoj Crne Gore kao i njeno EU članstvo. Koncept srpskog sveta je za Dodika “fenomenalna ideja” i ranije je govorio da je prirodno i da Crna Gora bio dio tog projekta.  Na kraju, Mandiću je predat, suprotno protokolima i rangu sagovornika, i Prijedlog sporazuma o uspostavljanju specijalnih paralelnih odnosa između RS i CG koji je Mandić na sebe preuzeo da proslijedi predsjedniku i premijeru.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

RAZREŠENJE DIREKTORA UP ZORANA BRĐANINA STIGLO PRED VLADU: Bajka o vladavini prava

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon više mjeseci ignorisanja od strane Vlade, inicijativa ministra policije Danila Šaranovića za smjenu direktora UP Zorana Brđanina, je  izgleda konačno na dnevnom redu izvršne vlasti.  Kakva će bit njena sudbina nije izvjesno. Za sada je sigurno tek da se iza priče o procedurama krije priča o kontroli bezbjednosnog sektora

 

 

Vlada Crne Gore će se konačno izjasniti o inicijativi za razrešenje direktora Uprave policije Zorana Brđanina, koju je krajem prošle godine uputio ministar policije Danilo Šaranović. Vlada bi, kako pišu Vijesti, to pitanje trebalo da otvori na sjednici u petak 29. decembra, kada ovaj broj Monitora bude na kioscima. Na sajtu Vlade, ipak, još nema najave o održavanju sjednice sa tom temom na dnevnom redu, niti se o tome govori u javnosti.

Razrešenje Brđanina jedno je od pitanja oko kog se spore Demokrate i Pokret Evropa sad, u okviru očigledne borbe za bezbjednosni sektor.  Odnosi PES-a i Demokrata, kojima je u izvršnoj vlasti pripao sektor bezbjednosti, zaoštreni su nakon sjednice Vlade početkom decembra prošle godine, na kojoj je ministar pravde Andrej Milović, izlazeći iz svoje nadležnostizatražio hitne smjene u tom sektoru.

Nakon više mjeseci ignorisanja inicijative Šaranovića, Vladina komisija za kadrovska i administrativna pitanja, kako pišu Vijesti, ove sedmice  proslijedila Vladi predlog  Šaranovića o razrješenju Brđanina.

Vlada je najprije tvrdila da nije dobila Šaranovićev predlog, a potom da je predlog odgođen dok Šaranović ne dostavi i predlog za određivanje vd direktora Uprave polcije. S druge strane, ministar policije je insistirao da se privremeni šef policije može predložiti tek kad to mjesto bude upražnjeno. Takođe, utvrdio je da odlaganjem ovog pitanja „neko čuva Brđanina“.

Šaranović je predlog uputio  krajem 2023. godine, nakon što je skupštinski Odbor za bezbjednost i odbranu dao negativno mišljenje na dva prošlogodišnja izvještja o radu UP. Izvještaji su razmatrani ubrzo pošto je Brđanin na poziciju direktora UP vraćen sudskom odlukom, 7. decembra prošle godine.

Brđanin je odbio da prisustvuje sjednici na kojoj su razmatrani njegovi izvještaji, uz obrazloženje da je jasno da „njegovo prisustvo nije potrebno, te da su partije već dale svoj sud o tim izvještajima“. Kako je saopštio, tim izvještajima, i njihovim neblagovremenim razmatranjem, se samo „fingira“ njegova zakonita smjena.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

100 GODINA ODĆUTANOG ZLOČINA NAD BOŠNJACIMA( MUSLIMANIMA) ŠAHOVIĆA: Može li Crna Gora pogledati sebi u oči

Objavljeno prije

na

Objavio:

Rezolucijom koju su u ime  Odbora za obilježavanje stogodišnjice genocida u Šahovićima potpisali Reis Islamske zajednice u Crnoj Gori Rifat Fejzić i  akademik  Šerbo Rastoder, traži se  da parlament osudi zločin, omogući obilježavanje 100 godina od masakra i podizanje spomen-obilježja stradalima. Zločin u Šahovićima, navodi se, treba unijeti u obrazovne i nastavne programe Traži se i da se pomenu osobe pravoslavne vjere koje su tada spasile jedan broj svojih susjeda muslimana

 

Početkom februara Skupštini Crne Gore i svim poslaničkim klubovima je poslat prijedlog rezolucije koji je uputio  Odbor za obilježavanje stogodišnjice genocida u Šahovićima (današnje Tomaševo) 1924. Potpisnici su predsjednik i potpredsjednik Odbora – Reis Islamske zajednice u Crnoj Gori Rifat Fejzić i istoričar i akademik  Šerbo Rastoder. Da bi formalno ušao u skupštinsku proceduru, neophodna su najmanje četiri potpisa poslanika.

U izjavi za Radio Slobodna Evropa (RSE) Rastoder je istakao da je Prijedlog rezolucije o genocidu, kako je zvanično nazvana, „pitanje časti sojske i čojske Crne Gore, njenog građanskog karaktera i multinacionalne politike“.

Rezolucijom se traži da parlament osudi zločin, omogući obilježavanje 100 godina od masakra i podizanje spomen-obilježja stradalima. Zločin u Šahovićima treba unijeti u obrazovne i nastavne programe kao “nedopustivu pojavu u civilizovanom društvu”. Traži se i da se posebno pomenu osobe pravoslavne vjere koje su tada spasile jedan broj svojih komšija muslimana od pogroma razularene mase koja je brojala oko dvije hiljade ljudi došlih uglavnom iz Polja, Mojkovca, ali i iz okolnih mjesta u Vraneškoj dolini.

U noći 9. na 10. novembar 1924. godina rulja  u kojoj su bili  i rezervni majori  Sekula  Bošković i Dimitrije Redžić, i  umirovljeni načelnik kolašinske žandarmerije Nikola Đilas (otac Milovana Đilasa) se spustila na Vranešku dolinu. U dužini od 19 kilometara takozvani „osvetnici“ su „popalili sve muslimanske kuće, popljačkali i pobili svakog koga su zatekli” –  kako reče jedan od učesnika pogroma generalu Danilu Jaukoviću 28. avgusta 1973. godine u Mojkovcu. General Jauković je tada okupio preživjeli aktere i svjedoke zločina, snimio sve na magnetofonskoj traci i kasnije objavio stenograme.

Ovaj zločin je direktno podstaknut i koordiniran od strane Beogradu potčinjenih vlasti i kasnije je zataškan bez ikakve istrage. Glavni inspirator je bio načelnik bjelopoljskog sreza Nikodim Cerović koji je naredio zaključavanje dvije žandarmerijske stanice u Šahovićima kako vlasti ne bi reagovale kad se rulja spusti u dolinu. Prije pokolja je sprovedena akcija razoružavanje muslimanskog stanovništva i uzet je 31 talac. Oni su navodno trebali biti sprovedeni u Bijelo Polje ali su predati rulji 250 metara  od žandarmerijske stanice. Njih 28 su odmah ubijeni, dvojica su platili veliki otkup i spasili glave, a 13-godišnjeg dječaka je spasio jedan pravoslavac koji je zamalo nastradao zbog toga.

Izgovor za ovakav teški zločin u mirnodopskim uslovima, je bila „osveta“ za ubistvo umirovljenog službenika Ministarstva unutrašnjih djela i lokalnog silnika Boška Boškovića odgovornog za veliki broj ratnih i poratnih zločina nad muslimanskim i crnogorskim stanovništvom koje je htjelo obnovu samostalne Crne Gore. Ubistvo je pripisano muslimanskim odmetnicima Jusufu Mehonjiću i Huseinu Boškoviću iako su oni tada bili u Albaniji.

Boško Bošković je, prema ogromnoj većini svjedoka i učesnika masakra, uključujući i navode Milovana Đilasa u engleskom izdanju Besudne zemlje (Njujork 1958.god.), likvidiran od strane crnogorskih komita Radoša i Draga Bulatovića, zbog brojnih ubistava i pohare Rovaca i drugih sela po sjeveru, koje je Bošković počinio sa srbijanskom žandarmerijom i vojskom. Predstavnicima tadašnjih beogradskih vlasti (na čijem čelu je bio premijer Nikola Pašić) je odgovarala ideja da su Boška Boškovića „ubili Turci“ kako bi se pokrenuli pogromi i iseljavanje bošnjačkog stanovništva iz Sandžaka. Srbijanska vlast je radila na stvaranju jaza između crnogorskog i bošnjačkog stanovništva kako bi lakše vladali prostorom koji je ušao u sastav Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca (SHS).

Broj pobijenih je ostao nepoznat iz razloga što nikakva istraga nije pokrenuta uprkos nekoliko interpelacija u Skupštini Kraljevine SHS gdje je nekoliko poslanika tražilo kažnjavanje zločina. Broj stradalih varira, zavisno od izvora, od stotinu do preko hiljadu.

Prijedlog rezolucije navodi da je „rezultat ovog zločina  bio: cjelokupno muslimansko stanovništvo sa ovog područja je pobijeno, opljačkano i protjerano“ pa stoga „rijetki primjeri spasavanja pojedinaca od strane pravoslavnih komšija ukazuje na potrebu afirmacije dobra u ljudima”. Prijedlog rezolucije podsjeća i na 2022.godine  donesenu Rezoluciju o genocidu u Pivi i Velici koja se odnosi na stradanje pravoslavnog stanovništva 1943. i 1944. od strane njemačkih SS jedinica potpomognutih  lokalnim balističkim,  ustaškim i četničkim jedinicama kada je stradalo više od hiljadu civila uključujući stare, žene i djecu.

Od poslanika se prvi javio lider Demokratske narodne partije (DNP) Milan Knežević rekavši na TV Adria da njegova partija neće podržati rezoluciju, „ne zato što žele da relativizuju ili dovedu u pitanje bilo koji zločin koji je napravljen nad muslimanskim stanovništvom, nego što smatraju to u ovom trenutku ne doprinosi ni pomirenju, ni putu ka EU“. Po Kneževiću bi onda trebalo donositi rezolucije od Vidovdana 1389. god., pa do 1912. i 1913., tj. “od onoga danka u krvi, do rušenja manastira, zločina nad pravoslavnim stanovništvom, do islamiziranja pravoslavnog stanovništva”. Smatra da će rezolucija biti test za Vladu premijera Milojka Spajića. Druge partije se još nisu izjasnile rekavši da će se opredijeliti kada rezolucija uđe u skupštinsku proceduru.

Potomci porodica iz Šahovića koji žive u Bosni i Hercegovini su takođe pisali Skupštini za zahtjevom da se 9. i 10. novembar uvrste u državni kalendar sjećanja na nevino ubijene, uz podizanje spomen-obilježja i održavanje komemoracije.

Profesor Rastoder je izjavio u medijima da potomci traže mogućnost da obiđu i urede groblja predaka kojih ima 34 u toj oblasti ali i „da nikome ne pada na pamet da traži nazad zemlju koja je uglavnom oteta i naseljena drugima ljudima“. Za sada,  kaže Rastoder nisu uspjeli od mještana otkupiti dio zemljišta na kome bi bio podignut spomenik.

U prepunoj sali Mjesne zajednice Tomaševo (nekadašnji Šahovići) je 18. februara održana tribina nazvana Prošlost Vraneša u 20. vijeku – tumačenja i zloupotrebe, u organizaciji Zavičajnog udruženja Vranešana. Tribinu je blagoslovio iguman Manastira Zlateš, otac Nikolaj Stamatović. Organizatori su istakli da je skup održan „da saopštimo istinu o događajima u Vranešu 1924. godine“ i pozvali na „detaljna naučna istraživanja“ o dešavanjima u Šahovićima. Sa skupa je poručeno da „osuđujemo sve zločine koji su se desili u prošlosti, posebno prema nejači, bez izuzetka“ ali da se da se ne „prihvata pravno-politička formulacija o genocidu u Vranešu i sve aktivnosti po tom pitanju koje se plasiraju u poslednje vrijeme“. Potpredsjednik udruženja, pisac i publicista Svetislav Šestović rekao je da su izazvani da se okupe jer „decenijama traju uvrede i nasrtaji na stanovništvo Vraneškog kraja i njihove pretke, od strane jedne grupacije bošnjačke vjeroispovijesti, čime se želi narušiti mir i suživot ovog naroda“. Optužio je za „pokušaje krivotvorenja istorije, da bi bacili ljagu na jedan narod“ i „da naše slavne pretke i nas njihove potomke proglase genocidnim narodom“. Prijedlog rezolucije je „raspirivanje nacionalne mržnje i  zato su, za nas Vranešane, zahtjevi odbora Bošnjaka neprihvatljivi“ – poručio je Šestović.

Publicista i istoričar Miloš Vojinović, kako prenosi list Dan, kazao je da nije istina da su muslimani protjerani iz tog kraja. „ Popisom iz 1931. godine u pavinopoljskoj opštini živjela su su 104 muslimana, a u opštini Šahovići 103 – što je dokaz da nije bilo riječi o genocidu“, rekao je Vojinović.  Dakle,  ukupno 207 muslimana. To je  92, 5  posto manje, nego što ih je popisano 1921. godine.   Na tom području 1921. godine  živjelo 2.755 muslimana – 1559 u Pavinom Polju i 1195 u Šahovićima.  Sa tribine u Vranešu,  Vojinović je pozvao Šerba  Rastodera na televizijski duel.

Ostaje da se vidi da li će Crna Gora imati hrabrosti da se suoči sa tamnim mrljama svoje prošlosti. Nesumnjivo je da su u zločinu, koji je organizovan za velikosrpske političke interese, učestvovali prije svega domicilni  Srbi i Crnogorci.  Zločin se desio na teritoriji Crne Gore. To obavezuje.  Na ovoj generaciji je da prekine ćutanje i pogleda istini u oči.

  Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo