Povežite se sa nama

MONITORING

Milioni, nekretnine, usluge

Objavljeno prije

na

Mitropolit crnogorsko-primorski strahuje da bi se finansijska situacija za Srpsku pravoslavnu crkvu (SPC) u Crnoj Gori pogoršala ukoliko Vlada Srbije u svom resoru ne bude imala Ministarstvo vera. Amfilohije (Radović) je za TV Atlas kazao da je Ministarstvo vera Srbije novčano pomagalo izgradnju crkava, poput hramova u Podgorici i Baru, kao i rad Bogoslovije na Cetinju.

Odgovorio mu je episkop bački Irinej (Bulović). „Autor te teze i ne živi u državi o čijim institucijama iznosi krtičke primjedbe, a u državi u kojoj živi ne može ni da sanja ni o ‘vjerskoj komisiji’ iz Brozove ere”, rekao je Irinej i dodao da se ni u budućnosti „podrška Srbije neće ograničavati njenim današnjim granicama, ponajmanje će pak biti uskraćena Crkvi u Crnoj Gori, međunarodnoj priznatoj kao Montenegro, a u islamskom svijetu kao Karadag”.

Vlada Srbije je za SPC u cjelini 2012. budžetski opredjelila dinarski ekvivalent od oko 49,5 miliona eura. To je jedina tamošnjoj javnosti dostupna činjenica o crkvenim finansijama. Amfilohijeva Mitropolija crnogorsko-primorska (MCP) je jedna od 42 eparhije SPC. Ukoliko se novac koji srpska vlada isplaćuje SPC dijeli na ravne časti, što je manje vjerovatno, MCP bi ove godine po tom osnovu prihodovala oko 1,17 milion eura.

No, SPC u Crnoj Gori ima i Eparhiju budimljansko-nikšićku – eto novih približno 1,17 milion eura; plus dotacije za djelove eparhija Mileševske iz Prijepolja i Zahumsko-hercegovačke iz Trebinja, koje takođe imaju sveštenstvo, sakralne objekte i nekretnine na teritoriji Crne Gore.

Koliko, zaista, novca treba Amfilohiju, predsjedavajućem Episkopskog savjeta SPC u Crnoj Gori za finansiranje svoje vjerske zajednice? Godišnji obrt SPC u Crnoj Gori navodno se kreće od dva do dva i po miliona eura. To je, bez preciziranja porijekla novca, Amfilohije saopštio maja 2011. gostujući na TV Vijesti.

Posebno je naglasio ulogu Srbije u finansiranju Bogoslovije. Ali, čini se, za njen rad i ne trebaju astronomske svote. Ove godine je diplomiralo svega 15 redovnih i dvojica vanrednih bogoslova. Osim toga, pitomci Bogoslovije unaprijed plaćaju svoje školovanje – makar cijene možda bile i neekonomske, no žive po skromnim internatskim pravilima.

Da nije novca iz Srbije i poslovanja Manastira Ostroga, prihodi koji u svakodnevnom crkvenom životu ostavljaju parohijani SPC širom Crne Gore bili bi nedovoljni da pokriju rashode formacijski predimenzioniranog srpskog sveštenstva. Prema evidenciji MUP-a u Crnoj Gori, registrovano je najmanje 320 mirskih sveštenika, monaha ili monahinja SPC.

Koliko je poznato, SPC u Crnoj Gori nema propisan parohijal – godišnji novčani razrez koji bi njeni evidentirani vjernici izdvajali za lokalnu crkvenu opštinu. Paušalne naknade parohijskim sveštenicima SPC od krštenja, vjenčanja, opijela, parastosa, pomena, osvećenja vodice, siječenja slavskoga kolača itd. su nedovoljni za preživljavanje.

Prihodi SPC iz crnogorskog budžeta iz godine u godinu se smanjuju. Novac za pomoć vjerskim zajednicama u ukupnom iznosu 320.000 eura za 2009. i 280.000 eura za 2010. Generalni sekretarijat Vlade „na ime pomoći” dijelio je svima vjerskim zajednicama uključujući SPC, Crnogorsku pravoslavnu crkvu, Islamsku zajednicu i Rimokatoličku crkvu.

To je oštar kontrast u odnosu na primjere iz 1990-ih – kada su SPC i DPS bile strateški pertneri u najvećem broju ratnih i političkih ciljeva. Tadašnji premijer Milo Đukanović je aprila 1997, na vrhuncu tranzita ili šverca cigareta, prilikom obilaska gradilišta Sabornog hrama u Podgorici u pratnji nekoliko ministara, objavio da je Vlada samo za taj objekat u toj fazi izdvojila 2,1 milion njemačkih maraka!

Nekoliko kontroverznih osoba javno su istakli ktitorstvo ili organizacionu podršku u izgradnji ili rekonstrukciji crkava SPC-a. Preduzeće Mat company Darka i Duška Šarića, optuženih u odvojenim postupcima za organizovani kriminal i dilovanje droge, nagrađeno je Ordenom Svetog kralja Milutina za pomoć u izgradnji hrama Sv. Georgija u Pljevljima – drugog po veličini u Crnoj Gori.

Miodrag Daka Davidović, ktitor manastirskog kompleksa na Goliji, i Vojin Lazarević, najveći finansijer popravki na crkvi Sv. Nikole u Kotoru, 1990-ih su dovođeni u vezu sa švercom tzv. akciznih roba. Aleksandar Nikitović, rodom iz Bara, svojevremeno šef kabineta u Vladi Vojsilava Koštunice – osoba sa tijesnim vezama u tamošnjoj tajnoj službi i policiji – sada je član organizacionog odbora za izgradnju Sabornog hrama u Baru, itd.

Jedan od manjih, ali sada sigurnijih izvora prihoda SPC u Crnoj Gori je prodaja svijeća, koje stižu iz sremsko-karlovačke Fabrike sveća u posjedu Patrijaršije u Beogradu. Dio zarade ostvaruje se od prodaje ikona, crkvenih kalendara, krstova, brojanica, ili korvane – sitnijih priloga vjernika.

Poslovni poduhvat MCP-a koji je bio izložen tržišnoj konkurenciji je propao. MCP je početkom 2000-ih preuzela državno informativno-izdavačko preduzeće Kole u Nikšiću, no ubrzo je proglasila stečaj i na biro rada poslala dvadesetak zaposlenih. Šef Amfilohijevog kabineta, protojerej Radomir Nikčević, utužen je zbog toga što je u vrijeme dok je bio direktor navodno zloupotrijebio službeni položaj i nepravilnim obračunom zarada zaposlenima oštetio državu za oko 95.000 eura.

U novije vrijeme, brojne eparhije SPC su se okrenule proizvodnji i plasmanu vina kao manastirskih brendova, ili biznisu sa nekretninama: izdavanju zemljišta u zakup i naplaćivanju konačenja. Upravo bratstvo Manastira Ostrog, po blagoslovu Amfilohija, još od 1994. to radi. Između ostroškog Donjeg manastira i crkve Sv. Novomučenika Stanka nalazi se Konak Sv. Trojice. Otvoren je nekih osam-devet mjeseci godišnje: od početka Velikog posta (sedam neđelja prije Vaskrsa) do 4. decembra (praznika Vavedenja).

U zvaničnoj informaciji o smještaju u ostroškom konaku naglašava se obaveznost bukinga: „Zbog velikog broja gostiju i relativno malog kapaciteta objekta, poželjno je dvadesetak dana ranije pozvati i rezervisati mjesta za konačenje”.

Cijena spavanja po osobi je pet eura; uračunato je korišćenje ukupno dva kupatila, plus kafa ili čaj. U 29 soba je smješteno 210 kreveta. Konak je ove godine otvoren 26. februara i pod uslovom da do Vavedenja bude maksimalno popunjen, prihodovaće nešto manje od 300.000 eura.

Brojne turističke firme iz Srbije ili Republike Srpske organizuju obilaske hramova u Crnoj Gori, sa obaveznim konačištem u Manastiru Ostrog. Dobročinstvo, poklonička agencija SPC, prijevoz i konak na strunjačama, stolicama ili klupama, ili na otvorenom – dakle van Konaka Sv. Trojice, bez hrane, naplaćuje 34 eura po osobi. Obavještava da se razdaljina između Donjeg i Gornjeg manastira pješači, ali i da se „ta razdaljina može preći i taksijem koji košta dva eura po putniku u jednom pravcu”.

Kao posebna usluga, takođe u Manastiru Ostrog, sa troškovima koji nijesu uračunati u fiksnu cijenu aranžmana, nudi se i krštenja. Interesovanje je, prema službenim podacima, izuzetno; prihodi takođe. Svakoga dana u godini krštenja se obavljaju u 10, 12 i 14 sati. „Potrebno je samo da imate svog kuma, a sve ostalo nalazi se kod nas”, glasi reklama na sajtu Manastira Ostrog.

Ostroški iguman od 2001. do avgusta prošle godine je bio vikarni episkop dioklijski Jovan (Purić), rodom iz Valjeva, Srbija; on je sada episkop niški, naslijedio je na tamošnjoj katedri aktuelnog srpskog patrijarha Irineja (Gavrilovića).

U javnosti se kao novi iguman pominje arhimandrit Joil (Bulatović), bivši profesor hemije u danilovgradskoj gimnaziji i zvijezda snimaka na YouTubeu na kojima se obračunava sa teorijom evolucije i drugim čudima i pokorama. Na privatnom imanju svojih roditelja izgradio je Ćirilovac: ženski manastir u kojem je on nastojatelj.

Arhimandrit Joil uveo je brojne komercijalne inovacije koje ga navodno preporučuju za ostroškog igumana. Posjeta Ćirilovcu – u kojem se, kako je nezvanično razglašeno, već dešavaju svakojaka čudnovata iscjeljenja – postala je dio pokloničkih tura. Agencije naglašavaju da se transport od Kolašina do Ćirilovca naplaćuje ekstra – osam eura po osobi.

Međutim, iz MCP-a još nije saopšteno da li je imenovan novi nastojatelj Manastira Ostrog. Episkop Jovan je i dalje član odbora direktora Odigitrije, osnovane 2002. i u podgoričkom Privrednom sudu registrovane „za razvoj hodočasničkog turizma”. Osnivač preduzeća je MPC, Amfilohije je takođe član odbora direktora.

Izvršni direktor Odigitrije Slavko Krstajić, nije ujedno samo član Eparhijskog upravnog odbora MCP-a i njen koordinator Ekonomskog savjeta, već i direktor Fonda jedinstva pravoslavnih naroda za Srbiju i Crnu Goru, ovdašnje filijale Ruske pravoslavne crkve.

MCP takođe posjeduje hotel Podostrog u Budvi sa 56 soba. Cijena noćenja dostiže i 106 eura po osobi. Na teritoriji budvanske opštine iz MCP-a su najavljene i druge investicije: kod zaobilaznice dvije stambene zgrade, turističko-apartmansko naselje iznad Manastira Reževići i nekoliko zgrada na potezu Buljarica – Jaz.

Ponovljen je postupak pred Osnovnim sudom u Kotoru radi obeštećenja MCP-a od strane SO Budva zbog izuzeća oko 4.500 kvadrata zemlje kod crkve Svete Petke prilikom gradnje zaobilaznice oko grada. U prvostepenoj presudi je budvanska opština trebalo da isplati 2,6 miliona eura, dok je Vrhovni sud po žalbi utvrdio da bi visina naknade mogla iznositi 1, 2 milion eura.

U zatvorenom poslovnom krugu oko privatizacije hotela Avala u Budvi – jedne od prvih privatizacionih mućki – Budvanska rivijera je poravnanjem isplatila MCP sa 628.174 njemačkih maraka (Ugovor br. Rs. 700/00, Osnovni sud u Kotoru).

Objavljeno je da je MCP dobila građevinsku dozvolu za izgradnju poslovno-stambenog kompleksa u Podgorici. Gradiće se na pet spratova, sa prizemljem i međuspratom, dvije garaže, bruto površina 9.921 kvadrata.

Registracije

Na popisu prioritetnih aktivnosti Vlade za 2012. je i Prijedlog zakona o pravnom položaju vjerskih zajednica u Crnoj Gori koji, do trećeg kvartala tekuće godine, treba da napiše Sektor za odnose sa vjerskim zajednicama Ministarstva za ljudska i manjinska prava.

Službeno obrazloženje je da, zbog „vremenske i suštinske prevaziđenosti važećeg”, postoji potreba za izradu novog zakona „kojim će se pitanja odnosa države i vjerskih zajednica urediti u skladu sa evropskim standardima”.

Zakon iz 1977, kojim se za vjerske zajednice utvrđuje status pravnih lica – na taj način regulišu odnose sa državom, vlasti decenijama voluntaristički primjenjuju. Četiri eparhije SPC-a, koje djeluju u Crnoj Gori – dvije ovdje imaju sjedište (Cetinje i Nikšić) a druge dvije u inostranstvu (Trebinje – BiH, Prijepolje – Srbija), ignorišu postupak predviđen čl. 2 sa obavezom osnivača vjerske zajednice da se prijavi kod nadležnog organa lokalne uprave na čijoj teritoriji je sjedište vjerske zajednice, njenog organa ili organizacije.

Kada je obnovljena Crnogorska pravoslavna crkva postupila 2000. godine po zakonu, podnijela prijavu i dobila uredan status pravnog lica, pokrenuta je lavina blasfemičnih optužbi da je „osnovana u policijskoj stanici”.

U Registru vjerskih zajednica koji se vodi u nadležnom Ministarstvu unutrašnjih poslova i javne uprave, osim CPC, po istom zakonu je registrovano i 13 drugih vjerskih zajednica, uključujući Mešihat islamske zajednice u Crnoj Gori, te katoličku Barsku nadbiskupiju koja je najstarija vjerska zajednica – dobila je sadašnji status još 1089. godine.

Međutim, iz MCP-a tvrde da su „osnovani 1220. godine”. Sa stanovišta crnogorskih propisa i prakse, nezavisno od „komunističkog” Zakona o pravnom položaju vjerskih zajednica, uživaju status pravnog lica: posjeduju matični broj, šifru djelatnosti i poreski identifikacioni broj.

Kontroverzna legitimacija MCP-a da je, mimo Registra vjerskih zajednica, pravno lice, je rezultirala netransparentnim katastarskim upisima crnogorskih sakralnih objekata, zgrada, seoskih grobalja i zemljišta u ukupnoj površini od preko 12 miliona kvadratnih metara na nju ili druge entitete iz SPC-a. Najkrupnije intervencije u katastru su se odigrale u periodu kada su premijeri bili Filip Vujanović i Milo Đukanović,

Nekoliko dokumenata Vlade sa tumačenjima pravnog statusa MCP sada imaju faktički veću važnost od zakona koji se ne primjenjuje podjednako za sve. Svakako najznačajnije je tumačenje Đukanovićeve vlade iz 2010. u odgovoru na Upitnik Evropske komisije (Poglavlje 23 – Pravosuđe i osnovna prava).

Na pitanje „da li je moguće da Crna Gora prizna dvije (ili više) konfesija iste prirode, npr. dvije pravoslavne crkve?”, Đukanovićeva vlada je napisala da je „moguće da postoje dvije ili više vjerskih zajednica iste konfesije, a činom uredne registracije država priznaje njihovo postojanje”.

Vlada nije dovela u sumnju urednu registraciju SPC, jer je u istom dokumentu napisala: „U Crnoj Gori su registrovane i djeluju SPC, CPC, Islamska vjerska zajednica, Rimokatolička crkva, Hrišćanska adventistička crkva… “

Upravo pozivajući se na citirana vladina tumačenja, MCP tvrdi kako „nema obavezu da vrše radnje koje zakonom nijesu propisane” i da se to odnosi „i na druge eparhije” SPC.

MCP nije opozvala svoju registraciju u Registru crkava i vjerskih zajednica Ministarstva vjera Vlade Srbije – što je, prema tamošnjim zakonima, propisani uslov da neka srpska eparhija u inostranstvu bude finansirana.

Amfilohije je to najavio prije više od godinu dana, no potom je iz MCP objavljeno da se neće tražiti ispis. „Niko iz MCP-a nije podnio zahtjev za upis u Registar”, kazao je zimus protojerej Velibor Džomić i dodao da „nema nikakvog razloga da bilo ko iz MCP-a podnosi zahtjev za brisanje”.

No, niko i nije tvrdio da je MCP po svom zahtjevu upisana u Registar Vlade Srbije. O tome je i za MCP, kao podložnu eparhiju, odlučivao Arhijerejski sabor i Sinod SPC, odlukama AS br. 22/zap. 45 i br. 080-00-16/2006-01 iz 2006. godine.

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

PREDSJEDNIK PRIVREDNOG SUDA – VOĐA ORGANIZOVANE KRIMINALNE GRUPE?: Od Vrhovnog suda do ZIKS-a

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iskustvo  uči da bi do pravosnažnog okončanja postupka protiv Blaža Jovanića i Vesne Medenice mogle proći godine. Crnogorsko pravosuđe još će se duže nositi sa posljedicama njihove vladavine. Ako dobije priliku da se oporavi

 

Nedugo za Vesnom Medenicom, nekadašnjom VDT i višestrukom predsjednicom Vrhovnog suda, u pritvorsku jedinicu spuškog zatvora (ZIKS, ili po novom, UIKS) stigao je predsjednik Privrednog suda Blažo Jovanić. Direktno iz kancelarije nakon što je, prema nezvaničnim informacijama, osumnjičen da je zloupotrijebio položaj i formirao kriminalnu organizaciju koja je, u makar desetak stečajnih postupaka, stranke oštetila za iznose koji se mjere milionima eura.

I površno upućeni u višedecenijska dešavanja u pravosuđu prepoznali su, u tom spletu okolnosti, još jedno preklapanje u biografijama dvojca koji je, godinama, vedrio i oblačio ovdašnjim sudnicama. I blisko sarađivao – formalno i, sumnja se, neformalno – na predmetima od zajedničkog interesa.

Kada je Blažo Jovanić, sa mjesta parničara i sudije Osnovnog suda u Podgorici, u aprilu 2014, neočekivano izabran za predsjednika Privrednog suda, preskačući uobičajenu dinamiku napredovanja u sudskoj hijerarhiji, analitičari nijesu imali dileme o uzrocima njegovog profesionalnog uzleta. Baš kao ni u ocjeni da je za tu odluku, operativno, najzaslužnija bila Vesna Medenica. Razlike su bile samo u interpretativnim finesama.

Jedni su  imenovanje Jovanića cijenili kao „pokušaj Medenice da zaštiti predmete koji se direktno tiču članova i poslova uže familije Đukanović“, dok su drugi bili direktniji, tvrdeći da je Jovanić „doveden na tu odgovornu funkciju direktno po nalogu Aca i Mila Đukanovića, a sve u cilju da se kontroliše prodaja imovine Kombinata aluminijuma u stečaju“.

Slijed događaja potvrdio je ova predviđanja. Ali i pokazao da se Jovanićeve ambicije nijesu zadržavala samo na zaštiti interesa  prve familije.

Pronevjera novca iz blagajne Vrhovnog suda, 2006. godine, dovela je Jovanića u fokus interesovanja javnosti. On je tada, kao šef  kabineta tadašnjeg predsjednika Vrhovnog suda Ratka Vukotića osumnjičen da je zloupotrijebio položaj i učestvovao u pronevjeri skoro 330 hiljada eura iz sudske kase.  Jovanić, tada već sudija Osnovnog suda, oslobođen je sumnji usljed nedostatka dokaza (ceh je platila blagajnica).

O kolopletu veza i uticaja svjedoči i epizoda iz poslovne biografije njegovog brata Bora Jovanića. On je, kao carinik, osuđen na godinu zatvora zbog primanja mita u vrijeme kada je Blažo već bio sudija Osnovnog suda. Nakon pola izdržane kazne pomilovao ga je tadašnji predsjednik Filip Vujanović. Na prijedlog Duška Markovića, ministra pravde iz tog doba. Javnost je, zahvaljujući NVO MANS, saznala da je Jovanić vraćen na posao u Upravu carina, suprotno svim zakonskim propisima. Podigla se prevelika prašina, Jovanić je napustio Upravu carina i novi posao našao kod Aca Đukanovića.

Kao sudija Osnovnog suda Blažo Jovanić je opravdao očekivanja svojih zaštitnika i promotera. Po tužbi Stanka Subotića osudio je Monitor. Kada je propao pokušaj da nas osudi za nanošenje duševnog bola kontroverznom tužiocu (čije je saslušanje odbio) Jovanić je Monitor proglasio krivim zato što, navodno, Subotićevo reagovanje nije objavljeno na zakonom propisan način.

Vijesti je osudio zbog prenošenja izjave poslanika Nebojše Medojevića koji je kritikovao (tadašnju) privatizaciju Željezare u Nikšiću i doveo u pitanje kredibilitet njenih novih vlasnika. Isti su, da pomenemo, kasnije pobjegli iz Nikšića ostavljajući dugove a odnoseći sa sobom svu vrjedniju pokretnu imovinu kompanije.

Konačno je dara prevršila mjeru, pa je Jovanić, kao sudija u postupku po tužbi kompanija Lutrija i Džek pot (Sava Grbović i Branislav Mićunović) protiv Daily Pressa (izdavač Vijesti) i MANS-a, izuzet zbog pristrasnosti. Tek nakon trećeg zahtjeva tuženih.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 13. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ŠTA JE ZATEKLA, A ŠTA OSTAVLJA BIVŠA VLADA: DPS je bio gori

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zaostavština Krivokapićeve Vlade može se, u polurečenici, opisati: protesti i sukobi na Cetinju povodom ustoličenja Joanikija Mićovića i program Evropa sad. Ostalo će se, manje-više, zaboraviti. Pošto je DPS ponovo na mjestu zločina

 

Vlada premijera Dritana Abazovića stupila je na dužnost. Bivši premijer Zdravko Krivokapić i „njegovi“ ministri otišli su u istoriju. Vrijeme je za svođenje računa i procjenu obećanja. Starih i novih.

„Crna Gora do sada nije imala bolju, kompetentniju i Vladu sa više znanja i umijeća nego što je trenutna”, ustvrdio je Krivokapić dok je bio boljeg raspoloženja, u vrijeme obilježavanja prve i posljednje godišnjice njegovog kabineta.

„Godinu i po trpjeli smo najgoru Vladu – ikad“, poručila je nakon razrješenja Krivokapićeve Vlade potpredsjednica DPS-a Sanja Damjanović. Zaboraviti apostole nećemo tako lako jer su nas vratili godina(ma) unazad – slijedi vrijeme odgovornosti“. Tu je bila i najava povratka DPS-a u vlast. Ili na mjesto zločina, prema interpretacijama druge strane.

Neki su pokušali da odvagaju. Predsjednik SNP-a i aktuelni ministar poljoprivrede Vladimir Joković pred smjenu Krivokapićeve Vlade je ocijenio: „Možda je ova Vlada najbolja, ali je premijer najgori u istoriji Crne Gore“. Drugi su ukazivali na specifičnost, ili apsurdnost političke situacije. „Potpredsednik najgore Vlade u istoriji Crne Gore, Dritan Abazović, sada bi trebalo kao premijer da popravi štetu koju je ta Vlada napravila. Pa to je genijalno!“, izjavio je pisac i politički analitičar Andrej Nikolaidis. Previđajući da šteta koju treba sanirati nije od juče.

Svaka od izrečenih teza  vodi do seta pitanja: šta je zaostavština Krivokapićeve Vlade? Trebaju li njihovi nasljednici da popravljaju štetu, nastave i unaprijede započeto, ili da se uhvate u koštac sa onim što prethodna Vlada nije htjela ili nije umjela da uradi? Konačno, mogu li se u partnerstvu sa DPS-om graditi stubovi na kojima će, prema obećanjima premijera Abazovića, počivati nova izvršna vlast – vladavina prava i ekonomski razvoj.

Momentu u kome je Duško Marković predao dužnost Zdravku Krivokapiću prethodili su sukobi pozicije i opozicije u parlamentu (izglasavanje Zakona o slobodi vjeroispovijesti). Bile su litije i kontralitije. Svježa sjećanja na policijsku brutalnost ispred parlamenta i po podgoričkim ulicama (jesen 2015.). Suđenje opozicionim prvacima (afere državni udar i prenje novca), afere iz arhive odbjeglog tajkuna Duška Kneževića. Ekonomska kriza bez presedana (pad BDP-a od 15,3 odsto u 2020.) uzrokovana pandemijom ali i hroničnom zapuštenošću onog dijela crnogorske privrede koji je u državnom vlasništvu. Nezaposlenost. Male plate (minimalac od 225 eura) i još manje penzije.

Predsjednica Vrhovnog suda bila je Vesna Medenica. Glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić. Upravom policije rukovodio je Veselin Veljović, a Agencijom za nacionalnu bezbjednost Dejan Peruničić. Niko od njih nije smijenjen – podnijeli su ostavke ili su penzionisani. Potom se troje od njih četvoro našlo na udaru zakona. Zašto nijesu svi, teže je objasniti. Baš kao i činjenicu da je Blažo Jovanić i dalje predsjednik Privrednog suda, Zoran Jelić senator Državne revizorske institucije, a Petar Ivanović, Branimir Gvozdenović, Predrag Bošković… poslanici najveće partije unutar novoformirane većine. Na kojoj treba da se temelje oni stubovi vladavine prava i ekonomskog razvoja. Pod patronatom Mila Đukanovića, predsjednika države i (opet) vladajuće partije.

Ako najavljena borba protiv korupcije i kriminala nije dala očekivane rezultate i zbog zatečenog stanja, bivša Vlada i parlamentarna većina dijele odgovornost za neusvajanje skoro stotinak predloženih zakona, koji su postali taoci njihovih međusobnih sukoba. Zbog čega su izostale ili su usporene mnoge od obećanih i neophodnih sistemskih reformi.

Bivšoj Vladi niko nije branio da u raspodjeli ministarskih i direktorskih funkcija bude senzibilnija kada su u pitanju manjinski narodi i regionalna (ne)zastupljenost. Tako bi im neki problemi bili bliži i jasniji, a možda bi izbjegli neke od zamki vjerske i nacionalne isključivosti koje je pred njih postavljala tadašnja opozicija. Zašto to nijesu uradili –  znaju oni. A mi možemo da naslutimo na osnovu sladostrašća sa kojim su, neki od njih, ulazili u tradicionalne crnogorsko-srpske sukobe, podstičući podjele i destabilizujući vlastite pozicije.

I Vlada i parlamentarna većina raspali su se nakon cetinjskog ustoličenja Joanikija Mićovića, sporeći se o elementarnom pitanju ravnopravnosti građana Crne Gore i vjerskih organizacija koje u njoj djeluju. Demonstrirajući da su po tom pitanju, u odnosu na bivše vlasti, samo druga strana iste batine. Nekima, u Vladi i oko nje, falilo je više policijske brutalnosti na Cetinju. Potom je početak povratka DPS-a na tek izgubljene pozicije bio samo stvar matematike.

Može da čudi što bivša Vlada, suprotno najavama, nije uspjela da normalizuje odnose sa zvaničnom Srbijom. Moguće da je narativ srpskog sveta za njih bio previše. A moguće da je počelo raslojavanje unutar srpske zajednice u Crnoj Gori, na bezuslovne pripadnike Vučićevog srpskog sveta i na, primarno, građane Crne Gore.

Još malo podsjećanja na stanje u kome je DPS ostavio Crnu Goru 2020. Koleginica Marija Mirjačić, krajem te godine, u Vijestima navodi „neke od problema“ koje čekaju resornog ministra u Krivokapićevoj Vladi: „Pitanje opstanka nacionalnog avioprevoznika Montenegro Airlinesa, definisanje dalje sudbine Aerodroma Crne Gore (ACG), aneks ugovora o novom roku za završetak radova na prvoj dionici auto-puta od Smokovca do Mateševa i zahtjevi kineskog CRBC-a za dodatna plaćanja, nerentabilno poslovanje Barske i Crnogorske plovidbe, ogromni poslovni gubici u četiri željeznička preduzeća…“. Prazna državna kasa bila je druga tema.

Šta imamo danas: Montenegro Airlines je u stečaju, a nova državna aviokompanija u problemima poslovanja u vrijeme globalne pandemije i ratne krize u Evropi. Umjesto jednog imamo dva problema. Aerodromi su, baš kao i državne energetske kompanija, (p)ostali sigurna baza za zapošljavanje članova vladajućih partija.

Gradnja prve dionice auto-puta bliži se kraju. Crnogorska plovidba je, prvi put nakon desetak godina, prošlu godinu završila uz dobit, sposobna da plati dospjelu ratu kredita za svoja dva broda. Tome je najviše doprinijela prošlogodišnja izmjena ugovora o najmu brodova, čime su raniji DPS prihodi višestruko uvećani. I Montekargo se pohvalio pozitivnim poslovanjem u prvom tromjesečju, nakon što su lani prepolovljeni gubici iz 2020. Oživjela je i Luka Bar. Makar u dijelu koji se ne dotiče carinskih skladišta sa lagerovanim cigaretama bez akciznih markica.

Negdje napredak nije vidljiv, ili ga nije ni bilo. Plantaže su primjer. Trenutno prodaju placeve u Donjoj Gorici i na Marezi da bi pregurali još mjesec-dva.

Prethodna Vlada je, zvanično, smanjila državni dug za nekih 240 miliona eura. Tačne podatke znaćemo, ipak, tek kada njihovi nasljednici steknu uvid u dospjele obaveze koje nijesu plaćene u roku.

Odričući se dijela budžetskih prihoda i odlukom o povećanju minimalne zarade, Krivokapićeva Vlada je u značajnoj mjeri povećala prihode zaposlenih u Crnoj Gori. Tako je dodatno podstakla nejednakost između onih koji primaju platu i armije penzionera i nezaposlenih. Zbog rastuće inflacije i globalnog talasa poskupljenja energenata i hrane, njihova kupovna moć danas je, vjerovatno, ista ili čak i nešto manja nego u posljednjim danima DPS vladavine. Kritičari ipak, treba da razmisle gdje bismo danas bili sa minimalnom zaradom od 225 i minimalnom penzijom od nepunih 120 eura. I kako je „najgora Vlada u istoriji“ za godinu uradila više za standard zaposlenih sa najnižim primanjima nego što je DPS za 10-15 godina.

No program Evropa sad nosi opasnost ekonomske neodrživosti. I gotovo izvjesnu potrebu za novim zaduženjima, najkasnije naredne godine. Ono će opet, poput većine prethodnih, otići u potrošnju. Manirom DPS prethodnika, Krivokapić i njegovi najbliži saradnici taj su problem prepoznali kao – tuđu brigu. Pandemija, rat u Ukrajini, globalna kriza, usporiće planirani rast ekonomije i ubrzati otkrivanje mogućih problema.

Legalizacija radnih mjesta, borba protiv ilegalnog tržišta duvanskih i naftnih proizvoda, rekordne zapljene kokaina, fiskalizacija… dio su poslova koje je prethodna Vlada započela u cilju suzbijanja sive ekonomije i borbe protiv organizovanog kriminala. Ti poslovi, ipak, nisu do kraja odrađeni kako valja.  Zato imamo kokainske tovare sa N.N. vlasnicima i nefiskalizovane advokate.

Zaustavljen je talas organizovanih ubistava na ulicama. A otvorena Pandorina kutija saradničke mreže kriminalnih klanova u pravosuđu, policiji a, čuje se, i među nekadašnjim zvaničnicima izvršne i zakonodavne vlasti. To nas, opet vraća na DPS i njegovo nasljeđe. Krivokapićevi nisu bili dobri. DPS je bio gori.

 

Proći će, prošao je

Prvi put u istoriji crnogorskog višepartizma, zvanične primopredaje dužnosti između bivšeg i sadašnjeg premijera nije bilo. Još jedan Krivokapićev korak unazad na račun obećanog povratka u normalnost. Taj gest možemo posmatrati kao kamenčić u mozaiku aktivnosti koje su omogućile povratak Đukanovićevog DPS-a na čelo novouspostavljene parlamentarne većine. Pošto su njihovi nasljednici, u mnogim segmentima (partijsko kadriranje, nepotizam, podobni i nepodobni, tajnost rada, kršenje procedura, servilnost prema novim/starim centrima moći…) previše podsjećali na DPS i satelite.  Samo bez iskustva i rutine koje su oni sticali tokom decenija vladavine.

„Sačekao sam jutros u Vladi novog premijera Zdravka Krivokapića“, saopštio je Duško Marković, bivši premijer nakon što je, u decembru 2020, predao dužnost. ,,Današnji susret i formalna primopredaja dužnosti potvrda su demokratskog sadržaja, zrelosti i odgovornosti koju baštini naša politika. Nadajmo se da će ova Vlada raditi u interesu Crne Gore i svih njenih građana”.

Slične poruke, minulih dana, čuli smo i od ministara finansija, ekonomskog razvoja, poljoprivrede, javne uprave… Ne i od bivšeg premijera.

„Primopredaja dužnosti predsjedniku Vlade kao protokolarni gest praktikuje se u uslovima nespornog legitimiteta“, poručio je  Krivokapić preko društvenih mreža. „Ne želim da simuliranjem redovnosti, pružam legitimitet očiglednom kršenju demokratskih i pravnih postulata. U kabinetu sam ostavio jasnu poruku o prolaznosti: Proći će!”

Prošao je, odgovorili su Krivokapiću njegovi politički oponenti ne prekidajući veselje.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OPASNE PRIJETNJE U NEMOĆNOJ DRŽAVI: Organizovana proizvodnja panike

Objavljeno prije

na

Objavio:

Povodom prijetnji da su u školama postavljene bombe, upućeni sagovornici Monitora tvrde da su kapaciteti Uprave policije i drugih nadležnih bezbjednosnih službi veoma slabi. Riječ je o sektoru koji je tek počeo da se razvija. Ukoliko su poruke poslate sa internet adresa drugih država, potrebna je međunarodna saradnja koja je veoma spora. Crna Gora se, tvrde naši izvori, najviše oslanja na organe Europola i Interpola

 

Prošlo je dvadesetak dana od prijetnji da će crnogorske škole biti dignute u vazduh. Javnost još nema odgovor da li ima napretka u istrazi i da li još čekamo podatke od Interpola. Minule srijede javnost je uznemirena nakon što je na mejlove 41 škole stigla dojava o postavljenoj bombi. Prijetnje o navodno postavljenim eksplozivnim napravama stigle su i na adrese opština Nikšić, Bar, Bijelo Polje, Berane, Kotor i Tivat. Djeca su evakuisana, roditelju su bili u strahu. Državni dužnosnici su o ovome govorili ležerno.

„Na teritoriji škole podmetnuto je mnogo bombi“, navodi se u anonimnoj monstruoznoj mejl poruci. „Uvijek smo sanjali o osveti. Uvijek smo sanjali o osveti. Mi ćemo se osvetiti, doći ćemo u školu. Sve ćemo pobiti. Niko neće ostati živ. Cijeli grad će krvariti“.

O lažnim dojavama o postavljenim bombama, zvanično se oglašavala jedino Uprava policije. Vlada i ministarstva se zvanično nijednom nisu oglasili. Iako je vladao strah, funkcioneri se nisu udostojili da sazovu pres konferenciju gdje bi građane uvjerili da su naša djeca bezbjedna, umjesto što su to saopštavali usputno.

Mandatar za sastav nove vlade i odlazeći koordinator svih službi bezbjednosti Dritan Abazović tvrdi da građani treba da se „osjećaju potpuno bezbjedno“ i da nema „nikakvog razloga za paniku“. On je sa novinarima razgovarao nakon konferencije povodom završetka obrazovnog programa „Škole za 21. vijek“ i projekta „Nastavnik za 21. vijek“. Kaže da je samo riječ o pokušaju unošenja tenzija i nemira kod građana.

„Nema rasula u sektoru bezbjednosti. Ništa se ni prošli put nije desilo, nadamo se da će i sad biti tako. Upućuju se zahtjevi drugim državama da izvrše kontrolu. Na njih se ne odgovara baš promptno…“ ističe Abazović.

Međutim, upućeni sagovornici Monitora pojašnjavaju da su kapaciteti Uprave policije i drugih nadležnih bezbjednosnih službi veoma slabi. Riječ je o sektoru koji je tek počeo da se razvija. Ukoliko su poruke poslate sa internet adresa drugih država potrebna je međunarodna saradnja koja je veoma spora. Crna Gora se, kažu naši izvori, najviše oslanja na organe Europola i Interpola. Tvrde da se neko profesionalno angažovao da sakrije tragove prijetnji. Neki domeni, sa kojih su slati mejlovi, kupljeni su u stranim zemljama, a plaćani su u kripto valutama.

Ministarstvo prosvjete obustavilo je nastavu u svim školama u Crnoj Gori zbog prijetećih anonimnih poruka. Međutim, na veb sajtu resora nema ni jednog saopštenja povodom ove situacije. Ni na sajtu Vlade nema saopštenja izvršne vlasti. Nisu se oglasili ni čelnici tih resora. Na sajtu Vlade preneseno je saopštenje policije.

Uprava policije je saopštila da su u toku aktivnosti na identifikaciji osobe koja je poslala dojave o bombama na mejl adrese škola i institucija, kako kroz intenzivne policijsko-tužilačke aktivnosti u zemlji, tako i putem međunarodne policijske saradnje. Tvrde da su pregledali objekte i prostore i da nisu pronađeni sumnjivi ili opasni predmeti. „Sa aspekta izvršenih kontrola, sprovedenih procedura i postupaka koje smo do sada realizovali, postoje svi preduslovi za nesmetano odvijanje nastavnog procesa u obrazovnim ustanovama“, zaključuje se u saopštenju policije.

Abazović kaže da ove prijetnje ne bi vezivao za izbor nove vlade, koji je zakazan za petak, 28. april, na Cetinju. „Da li su to strukture koje ne žele novu vladu? Moguće, ali ne bih to vezao za 43. vladu. Ti ljudi vjerovatno imaju određene agende, a one sigurno nisu progresivne i dobronamjerne“, dodao je Abazović.

Državni sekretar u Ministarstvu unutrašnjih poslova Zoran Miljanić, pak, kaže da se ne može isključiti da su prijetnje povezane sa formiranjem nove vlade. Ocijenio je da se ovakvim dojavama unosi nesigurnost i panika, i pokušava stvoriti iskrivljena slika o stanju bezbjednosti u Crnoj Gori. Navodi da je teško otkriti odakle dolaze prijetnje. „One  uglavnom dolaze iz inostranstva, kako iz regiona tako i zemalja Evrope i šire. Specijalizovane službe čine sve da dođu do pokazatelja i indicija ko bi se sve mogao baviti ovako prljavim poslovima“, rekao je on.

Predsjednik Crne Gore Milo Đukanović je pozvao nadležne institucije da hitno rasvijetle prijetnje, pronađu nalogodavce, organizatore i izvršioce. „Ne smijemo dozvoliti da obrazovanje trpi zbog onih koji namjeravaju izazivati vanredne situacije i destabilizovati državu uoči izbora nove vlade, na pragu turističke sezone“, kaže Đukanović.

Predavač nacionalne, regionalne i međunarodne bezbjednosti na Univerzitetu Donja Gorica Nikola Banićević za Monitor kaže da prijetnja aktiviranjem eksplozivne naprave ili više njih predstavlja bezbjednosni problem za svaki sistem nacionalne bezbjednosti, bez obzira što ona nije realizovana. Škole su, pojašnjava, posebno osjetljiva mjesta za ugrožavanje bezbjednosti, jer se radi o ugrožavanju života djece. „Birajući škole za potencijalna mjesta napada, napadači između ostalog žele postići psihološki efekat širenjem straha, panike i nesigurnosti. Radi se o želji za zastrašivanjem stanovništva korišćenjem prijetnji nasiljem ili vršenjem samog akta nasilja. Konačno, ideja je postići stanje pesimizma u društvu, čime se parališe svakodnevan život građana”, ističe Banićević.

On ukazuje da otklanjanje prijetnje ovog tipa zahtijeva sistematičan i združeni odgovor organa i službi u sistemu nacionalne bezbjednosti. „Od posebnog je značaja regionalna i međunarodna bezbjednosna saradnja, kako na bilateralnom nivou tako i kroz članstvo u regionalnim i međunarodnim bezbjednosnim organizacijama. Cilj svakog sistema nacionalne bezbjednost je da na bezbjednosne izazove, rizike i prijetnje pruži preventivan odgovor“, ističe Banićević.

On nasaglašava da posebna pažnja sistema nacionalne bezbjednosti treba da bude usmjerena na djecu, sa naglaskom na njihov boravak u školama, prostorima u kojima treba da budu bezbjedna i sigurna.

Zasad izgleda da zvaničnici aktivno ignorišu strah građana.

 

Vučić tvrdi da dojave šalju bezbjednosne službe

Avioni Er Srbije i dalje lete ka Moskvi dok je Rusija izložena oštrim međunarodnim sankcijama zbog invazije na Ukrajinu. Sa ovim letovima nižu se i lažne dojave o bombama u avionima. Takođe su zabilježene iste dojave za javne prostore, poput tržnih centara. Do sada ih je evidentirano ukupno četrnaest.

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić tvrdi da u lažnim dojavama o bombama u avionima za Moskvu učestvuju strane službe sa teritorije dvije zemlje. Tvrdi da je jedna zemlja Evropske unije, a druga je Ukrajina. Ukrajinske vlasti su negirali te navode.

Ministar unutrašnjih poslova Srbije Aleksandar Vulin ocijenio je da su dojave o bombama nastavak pritiska na Srbiju, njenu ekonomiju, ali i na Vučića da napusti politiku vojne neutralnosti i donošenja samostalnih odluka. Tvrdi da su posljednje dojave o navodnim bombama u tržnim centrima došle sa servera koji je lociran u Švajcarskoj.

„Naše službe efikasno detektuju odakle dolaze te dojave, uglavnom iz jednog centra jedne zemlјe u Evropskoj uniji i sa teritorije Ukrajine”, rekao je 21. aprila Vulin za Radio-televiziju Srbije.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo