Povežite se sa nama

MONITORING

Milioni, nekretnine, usluge

Objavljeno prije

na

Mitropolit crnogorsko-primorski strahuje da bi se finansijska situacija za Srpsku pravoslavnu crkvu (SPC) u Crnoj Gori pogoršala ukoliko Vlada Srbije u svom resoru ne bude imala Ministarstvo vera. Amfilohije (Radović) je za TV Atlas kazao da je Ministarstvo vera Srbije novčano pomagalo izgradnju crkava, poput hramova u Podgorici i Baru, kao i rad Bogoslovije na Cetinju.

Odgovorio mu je episkop bački Irinej (Bulović). „Autor te teze i ne živi u državi o čijim institucijama iznosi krtičke primjedbe, a u državi u kojoj živi ne može ni da sanja ni o ‘vjerskoj komisiji’ iz Brozove ere”, rekao je Irinej i dodao da se ni u budućnosti „podrška Srbije neće ograničavati njenim današnjim granicama, ponajmanje će pak biti uskraćena Crkvi u Crnoj Gori, međunarodnoj priznatoj kao Montenegro, a u islamskom svijetu kao Karadag”.

Vlada Srbije je za SPC u cjelini 2012. budžetski opredjelila dinarski ekvivalent od oko 49,5 miliona eura. To je jedina tamošnjoj javnosti dostupna činjenica o crkvenim finansijama. Amfilohijeva Mitropolija crnogorsko-primorska (MCP) je jedna od 42 eparhije SPC. Ukoliko se novac koji srpska vlada isplaćuje SPC dijeli na ravne časti, što je manje vjerovatno, MCP bi ove godine po tom osnovu prihodovala oko 1,17 milion eura.

No, SPC u Crnoj Gori ima i Eparhiju budimljansko-nikšićku – eto novih približno 1,17 milion eura; plus dotacije za djelove eparhija Mileševske iz Prijepolja i Zahumsko-hercegovačke iz Trebinja, koje takođe imaju sveštenstvo, sakralne objekte i nekretnine na teritoriji Crne Gore.

Koliko, zaista, novca treba Amfilohiju, predsjedavajućem Episkopskog savjeta SPC u Crnoj Gori za finansiranje svoje vjerske zajednice? Godišnji obrt SPC u Crnoj Gori navodno se kreće od dva do dva i po miliona eura. To je, bez preciziranja porijekla novca, Amfilohije saopštio maja 2011. gostujući na TV Vijesti.

Posebno je naglasio ulogu Srbije u finansiranju Bogoslovije. Ali, čini se, za njen rad i ne trebaju astronomske svote. Ove godine je diplomiralo svega 15 redovnih i dvojica vanrednih bogoslova. Osim toga, pitomci Bogoslovije unaprijed plaćaju svoje školovanje – makar cijene možda bile i neekonomske, no žive po skromnim internatskim pravilima.

Da nije novca iz Srbije i poslovanja Manastira Ostroga, prihodi koji u svakodnevnom crkvenom životu ostavljaju parohijani SPC širom Crne Gore bili bi nedovoljni da pokriju rashode formacijski predimenzioniranog srpskog sveštenstva. Prema evidenciji MUP-a u Crnoj Gori, registrovano je najmanje 320 mirskih sveštenika, monaha ili monahinja SPC.

Koliko je poznato, SPC u Crnoj Gori nema propisan parohijal – godišnji novčani razrez koji bi njeni evidentirani vjernici izdvajali za lokalnu crkvenu opštinu. Paušalne naknade parohijskim sveštenicima SPC od krštenja, vjenčanja, opijela, parastosa, pomena, osvećenja vodice, siječenja slavskoga kolača itd. su nedovoljni za preživljavanje.

Prihodi SPC iz crnogorskog budžeta iz godine u godinu se smanjuju. Novac za pomoć vjerskim zajednicama u ukupnom iznosu 320.000 eura za 2009. i 280.000 eura za 2010. Generalni sekretarijat Vlade „na ime pomoći” dijelio je svima vjerskim zajednicama uključujući SPC, Crnogorsku pravoslavnu crkvu, Islamsku zajednicu i Rimokatoličku crkvu.

To je oštar kontrast u odnosu na primjere iz 1990-ih – kada su SPC i DPS bile strateški pertneri u najvećem broju ratnih i političkih ciljeva. Tadašnji premijer Milo Đukanović je aprila 1997, na vrhuncu tranzita ili šverca cigareta, prilikom obilaska gradilišta Sabornog hrama u Podgorici u pratnji nekoliko ministara, objavio da je Vlada samo za taj objekat u toj fazi izdvojila 2,1 milion njemačkih maraka!

Nekoliko kontroverznih osoba javno su istakli ktitorstvo ili organizacionu podršku u izgradnji ili rekonstrukciji crkava SPC-a. Preduzeće Mat company Darka i Duška Šarića, optuženih u odvojenim postupcima za organizovani kriminal i dilovanje droge, nagrađeno je Ordenom Svetog kralja Milutina za pomoć u izgradnji hrama Sv. Georgija u Pljevljima – drugog po veličini u Crnoj Gori.

Miodrag Daka Davidović, ktitor manastirskog kompleksa na Goliji, i Vojin Lazarević, najveći finansijer popravki na crkvi Sv. Nikole u Kotoru, 1990-ih su dovođeni u vezu sa švercom tzv. akciznih roba. Aleksandar Nikitović, rodom iz Bara, svojevremeno šef kabineta u Vladi Vojsilava Koštunice – osoba sa tijesnim vezama u tamošnjoj tajnoj službi i policiji – sada je član organizacionog odbora za izgradnju Sabornog hrama u Baru, itd.

Jedan od manjih, ali sada sigurnijih izvora prihoda SPC u Crnoj Gori je prodaja svijeća, koje stižu iz sremsko-karlovačke Fabrike sveća u posjedu Patrijaršije u Beogradu. Dio zarade ostvaruje se od prodaje ikona, crkvenih kalendara, krstova, brojanica, ili korvane – sitnijih priloga vjernika.

Poslovni poduhvat MCP-a koji je bio izložen tržišnoj konkurenciji je propao. MCP je početkom 2000-ih preuzela državno informativno-izdavačko preduzeće Kole u Nikšiću, no ubrzo je proglasila stečaj i na biro rada poslala dvadesetak zaposlenih. Šef Amfilohijevog kabineta, protojerej Radomir Nikčević, utužen je zbog toga što je u vrijeme dok je bio direktor navodno zloupotrijebio službeni položaj i nepravilnim obračunom zarada zaposlenima oštetio državu za oko 95.000 eura.

U novije vrijeme, brojne eparhije SPC su se okrenule proizvodnji i plasmanu vina kao manastirskih brendova, ili biznisu sa nekretninama: izdavanju zemljišta u zakup i naplaćivanju konačenja. Upravo bratstvo Manastira Ostrog, po blagoslovu Amfilohija, još od 1994. to radi. Između ostroškog Donjeg manastira i crkve Sv. Novomučenika Stanka nalazi se Konak Sv. Trojice. Otvoren je nekih osam-devet mjeseci godišnje: od početka Velikog posta (sedam neđelja prije Vaskrsa) do 4. decembra (praznika Vavedenja).

U zvaničnoj informaciji o smještaju u ostroškom konaku naglašava se obaveznost bukinga: „Zbog velikog broja gostiju i relativno malog kapaciteta objekta, poželjno je dvadesetak dana ranije pozvati i rezervisati mjesta za konačenje”.

Cijena spavanja po osobi je pet eura; uračunato je korišćenje ukupno dva kupatila, plus kafa ili čaj. U 29 soba je smješteno 210 kreveta. Konak je ove godine otvoren 26. februara i pod uslovom da do Vavedenja bude maksimalno popunjen, prihodovaće nešto manje od 300.000 eura.

Brojne turističke firme iz Srbije ili Republike Srpske organizuju obilaske hramova u Crnoj Gori, sa obaveznim konačištem u Manastiru Ostrog. Dobročinstvo, poklonička agencija SPC, prijevoz i konak na strunjačama, stolicama ili klupama, ili na otvorenom – dakle van Konaka Sv. Trojice, bez hrane, naplaćuje 34 eura po osobi. Obavještava da se razdaljina između Donjeg i Gornjeg manastira pješači, ali i da se „ta razdaljina može preći i taksijem koji košta dva eura po putniku u jednom pravcu”.

Kao posebna usluga, takođe u Manastiru Ostrog, sa troškovima koji nijesu uračunati u fiksnu cijenu aranžmana, nudi se i krštenja. Interesovanje je, prema službenim podacima, izuzetno; prihodi takođe. Svakoga dana u godini krštenja se obavljaju u 10, 12 i 14 sati. „Potrebno je samo da imate svog kuma, a sve ostalo nalazi se kod nas”, glasi reklama na sajtu Manastira Ostrog.

Ostroški iguman od 2001. do avgusta prošle godine je bio vikarni episkop dioklijski Jovan (Purić), rodom iz Valjeva, Srbija; on je sada episkop niški, naslijedio je na tamošnjoj katedri aktuelnog srpskog patrijarha Irineja (Gavrilovića).

U javnosti se kao novi iguman pominje arhimandrit Joil (Bulatović), bivši profesor hemije u danilovgradskoj gimnaziji i zvijezda snimaka na YouTubeu na kojima se obračunava sa teorijom evolucije i drugim čudima i pokorama. Na privatnom imanju svojih roditelja izgradio je Ćirilovac: ženski manastir u kojem je on nastojatelj.

Arhimandrit Joil uveo je brojne komercijalne inovacije koje ga navodno preporučuju za ostroškog igumana. Posjeta Ćirilovcu – u kojem se, kako je nezvanično razglašeno, već dešavaju svakojaka čudnovata iscjeljenja – postala je dio pokloničkih tura. Agencije naglašavaju da se transport od Kolašina do Ćirilovca naplaćuje ekstra – osam eura po osobi.

Međutim, iz MCP-a još nije saopšteno da li je imenovan novi nastojatelj Manastira Ostrog. Episkop Jovan je i dalje član odbora direktora Odigitrije, osnovane 2002. i u podgoričkom Privrednom sudu registrovane „za razvoj hodočasničkog turizma”. Osnivač preduzeća je MPC, Amfilohije je takođe član odbora direktora.

Izvršni direktor Odigitrije Slavko Krstajić, nije ujedno samo član Eparhijskog upravnog odbora MCP-a i njen koordinator Ekonomskog savjeta, već i direktor Fonda jedinstva pravoslavnih naroda za Srbiju i Crnu Goru, ovdašnje filijale Ruske pravoslavne crkve.

MCP takođe posjeduje hotel Podostrog u Budvi sa 56 soba. Cijena noćenja dostiže i 106 eura po osobi. Na teritoriji budvanske opštine iz MCP-a su najavljene i druge investicije: kod zaobilaznice dvije stambene zgrade, turističko-apartmansko naselje iznad Manastira Reževići i nekoliko zgrada na potezu Buljarica – Jaz.

Ponovljen je postupak pred Osnovnim sudom u Kotoru radi obeštećenja MCP-a od strane SO Budva zbog izuzeća oko 4.500 kvadrata zemlje kod crkve Svete Petke prilikom gradnje zaobilaznice oko grada. U prvostepenoj presudi je budvanska opština trebalo da isplati 2,6 miliona eura, dok je Vrhovni sud po žalbi utvrdio da bi visina naknade mogla iznositi 1, 2 milion eura.

U zatvorenom poslovnom krugu oko privatizacije hotela Avala u Budvi – jedne od prvih privatizacionih mućki – Budvanska rivijera je poravnanjem isplatila MCP sa 628.174 njemačkih maraka (Ugovor br. Rs. 700/00, Osnovni sud u Kotoru).

Objavljeno je da je MCP dobila građevinsku dozvolu za izgradnju poslovno-stambenog kompleksa u Podgorici. Gradiće se na pet spratova, sa prizemljem i međuspratom, dvije garaže, bruto površina 9.921 kvadrata.

Registracije

Na popisu prioritetnih aktivnosti Vlade za 2012. je i Prijedlog zakona o pravnom položaju vjerskih zajednica u Crnoj Gori koji, do trećeg kvartala tekuće godine, treba da napiše Sektor za odnose sa vjerskim zajednicama Ministarstva za ljudska i manjinska prava.

Službeno obrazloženje je da, zbog „vremenske i suštinske prevaziđenosti važećeg”, postoji potreba za izradu novog zakona „kojim će se pitanja odnosa države i vjerskih zajednica urediti u skladu sa evropskim standardima”.

Zakon iz 1977, kojim se za vjerske zajednice utvrđuje status pravnih lica – na taj način regulišu odnose sa državom, vlasti decenijama voluntaristički primjenjuju. Četiri eparhije SPC-a, koje djeluju u Crnoj Gori – dvije ovdje imaju sjedište (Cetinje i Nikšić) a druge dvije u inostranstvu (Trebinje – BiH, Prijepolje – Srbija), ignorišu postupak predviđen čl. 2 sa obavezom osnivača vjerske zajednice da se prijavi kod nadležnog organa lokalne uprave na čijoj teritoriji je sjedište vjerske zajednice, njenog organa ili organizacije.

Kada je obnovljena Crnogorska pravoslavna crkva postupila 2000. godine po zakonu, podnijela prijavu i dobila uredan status pravnog lica, pokrenuta je lavina blasfemičnih optužbi da je „osnovana u policijskoj stanici”.

U Registru vjerskih zajednica koji se vodi u nadležnom Ministarstvu unutrašnjih poslova i javne uprave, osim CPC, po istom zakonu je registrovano i 13 drugih vjerskih zajednica, uključujući Mešihat islamske zajednice u Crnoj Gori, te katoličku Barsku nadbiskupiju koja je najstarija vjerska zajednica – dobila je sadašnji status još 1089. godine.

Međutim, iz MCP-a tvrde da su „osnovani 1220. godine”. Sa stanovišta crnogorskih propisa i prakse, nezavisno od „komunističkog” Zakona o pravnom položaju vjerskih zajednica, uživaju status pravnog lica: posjeduju matični broj, šifru djelatnosti i poreski identifikacioni broj.

Kontroverzna legitimacija MCP-a da je, mimo Registra vjerskih zajednica, pravno lice, je rezultirala netransparentnim katastarskim upisima crnogorskih sakralnih objekata, zgrada, seoskih grobalja i zemljišta u ukupnoj površini od preko 12 miliona kvadratnih metara na nju ili druge entitete iz SPC-a. Najkrupnije intervencije u katastru su se odigrale u periodu kada su premijeri bili Filip Vujanović i Milo Đukanović,

Nekoliko dokumenata Vlade sa tumačenjima pravnog statusa MCP sada imaju faktički veću važnost od zakona koji se ne primjenjuje podjednako za sve. Svakako najznačajnije je tumačenje Đukanovićeve vlade iz 2010. u odgovoru na Upitnik Evropske komisije (Poglavlje 23 – Pravosuđe i osnovna prava).

Na pitanje „da li je moguće da Crna Gora prizna dvije (ili više) konfesija iste prirode, npr. dvije pravoslavne crkve?”, Đukanovićeva vlada je napisala da je „moguće da postoje dvije ili više vjerskih zajednica iste konfesije, a činom uredne registracije država priznaje njihovo postojanje”.

Vlada nije dovela u sumnju urednu registraciju SPC, jer je u istom dokumentu napisala: „U Crnoj Gori su registrovane i djeluju SPC, CPC, Islamska vjerska zajednica, Rimokatolička crkva, Hrišćanska adventistička crkva… “

Upravo pozivajući se na citirana vladina tumačenja, MCP tvrdi kako „nema obavezu da vrše radnje koje zakonom nijesu propisane” i da se to odnosi „i na druge eparhije” SPC.

MCP nije opozvala svoju registraciju u Registru crkava i vjerskih zajednica Ministarstva vjera Vlade Srbije – što je, prema tamošnjim zakonima, propisani uslov da neka srpska eparhija u inostranstvu bude finansirana.

Amfilohije je to najavio prije više od godinu dana, no potom je iz MCP objavljeno da se neće tražiti ispis. „Niko iz MCP-a nije podnio zahtjev za upis u Registar”, kazao je zimus protojerej Velibor Džomić i dodao da „nema nikakvog razloga da bilo ko iz MCP-a podnosi zahtjev za brisanje”.

No, niko i nije tvrdio da je MCP po svom zahtjevu upisana u Registar Vlade Srbije. O tome je i za MCP, kao podložnu eparhiju, odlučivao Arhijerejski sabor i Sinod SPC, odlukama AS br. 22/zap. 45 i br. 080-00-16/2006-01 iz 2006. godine.

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

SELEKTIVNO PAMĆENJE 1999.: Vide se NATO bombe ali ne i Miloševićevi masovni zločini

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori  i Srbiji obilježen je početak NATO  udara  na SRJ.  Zvaničnici su pominjali žrtve, pale u odbrani SRJ.   Niko nije pomenuo albanske žrtve niti činjenicu da je rat na Kosovu bio četvrti Miloševićev rat devedesetih i da je njegov režim dugo 90-tih prizivao vojnu intervenciju sa strane svojim postupcima i ratnom politikom

 

U nedjelju 24. marta se navršilo 25 godina od intervencije NATO pakta protiv Miloševićeve krnje Jugoslavije koju su činile Srbija i Crna Gora. Do ove godine nijedna zvanična vlast u Crnoj Gori nije obilježavala godišnjice, niti je otvarala vrata kasarni u Danilovgradu , Maslinama i Podgorici, kako bi delegacije Nove srpske demokratije (NSD) i drugih sličnih stranaka položile vijence nastradalima tokom 78-dnevnog sukoba sa Alijansom. Vlada Milojka Spajića takođe nije organizovala zvanične ceremonije, akademije i skupove, ali je napravila malu promjenu. Ovaj put je lider NSD-a Andrija Mandić, sada u svojstvu predsjednika Skupštine Crne Gore, prošao kapiju kasarne u Danilovgradu i položio vijenac u prisustvu garde. Na vijencu je pisalo „Herojskim braniocima Crne Gore 1999. godine“ dok je u saopštenju kabineta navedeno da se predsjednik Mandić poklonio prvoj žrtvi NATO bombardovanja – vojniku Saši Stajiću, i da je ovo prvi put da visoki državni funkcioner Crne Gore odaje poštovanje nevinim žrtvama i herojima odbrane zemlje 1999. god. Vijenac sa malo drugačijim natpisom – „Herojima odbrane naše zemlje 1999. godine“ i bez pominjanja Crne Gore, je položen i u Maslinama. Ova put je to urađeno u „znak sjećanja na nevine žrtve i junake koji su prije 25 godina branili nebo, kopno i more Savezne Republike Jugoslavije“. Mandić je istakao  da se sa ponosom sjeća junaka koji su dali sve, uključujući i vlastiti život „u odbrani naše zajedničke zemlje“.

Vijence u obje kasarne je položio,  u odvojenoj ceremoniji, i ministar odbrane Dragan Krapović. Krapovićeva poruka je bila značajno drugačija od Mandićeve. Rekao je da je Crna Gora , premda kroz bol i patnju, pronašla put ka boljoj budućnosti. „Odbili smo da dozvolimo da nas mržnja i strah parališu, birajući umjesto toga put mira, i put saradnje“ rekao je Krapović uz naglasak da smo „postali kredibilna članica Sjevernoatlantske alijanse, uzimajući u svoje ruke kormilo sudbine“. Za njega je članstvo afirmacija odlučnosti da se gradi „društvo, utemeljeno na univerzalnim vrijednostima, multietničkom skladu, bezbjednosti, miru i prosperitetu za sve“.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KRIZE VLASTI OD LOKALA DO VRHA: Puca po dubini

Objavljeno prije

na

Objavio:

Podgorica, Budva, sukob u Vladi zbog bezbjednosnog sektora, optužbe na relaciji predsjednik države premijer. Na sve strane optužbe unutar vladajuće većine, koja je na vlast došla obećavajući političku stabilnost

 

 

Na sve strane optužbe unutar vladajuće većine, koja je na vlast došla obećavajući političku stabilnost.  Na državnom nivou Spajićev Pokret Evropa Sad (PES)  optužuje svog doskorašnjeg potpredsjednika i predsjednika CG Jakova Milatovića da radi protiv njih.  Sukob oko bezbjednosnog sektora zahladio je odnose između Demokrata i PES-a.  U Budvi se naširoko optužuju dva krila nekadašnjeg DF-a, pa DF i Demokrate. U Podgorici rascjep  PES-a ostavlja posljedice.

Da krenemo od posljednje vijesti. PES je nakon kritike Milatovića na račun ekonomskih reformi, optužio predsjednika države da radi protiv dojučerašnje partije, te da se udružio sa Građanskim pokretom URA i Pokretom za promjene (PzP) .

“Kampanja koju predsjednik države Jakov Milatović nastavlja da vodi protiv izvorne ideje svoje nekadašnje partije vidljivija je svakog dana”, saopštili su iz PES-a. “Nekadašnji zamjenik predsjednika PES-a se sada udružio sa Nebojšom Medojevićem, koji je najviše kritikovao program Evropa Sad 1 i sa Dritanom Abazovićem koji najviše osporava program Evropa Sad 2”.

Milatović je, navode dalje njegovi politički saborci, kritike  usmjerio “isključivo na formalno svoju partiju i 44. Vladu, čak i zbog imenovanja Predraga Drecuna koga je uključio u svoju kampanju i sa kojim je zajedno proslavljao izborne pobjede.”

Milatović je prethodno saopštio da smatra da je, bez dodatnih reformi u administraciji i obrazovanju, kao i smislenih razvojnih politika utemeljenih na sređenoj planskoj dokumentaciji i unaprijeđenom investicionom ambijentu, dugoročni održiv ekonomski razvoj, koji sa sobom donosi povećanje plata i penzija –  upitan.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

USVOJEN BUDŽET ZA 2024. GODINU: Više novca, manje koristi za proizvođače

Objavljeno prije

na

Objavio:

Poljoprivrednici kažu kako su subvencije po obrađenom hektaru poljoprivrednog zemljišta do 2020. godine pokrivale, uglavnom, kompletne troškove zasnivanja zasada – sjeme, đubrivo i gorivo. Danas ista davanja iz državne kase, iako su nominalno veća, ne pokrivaju ni polovinu tih troškova

 

 

Vlada je 14. marta usvojila agrobudžet za 2024. godinu. Konačno, kažu poljoprivrednici navodeći kako je samo jednom, 2001. godine, agrobudžet usvojen kasnije. U julu. Što je značajno doprinijelo da to, po ostvarenim rezultatima, za crnogorsku poljoprivredu bude najgora godina u ovom vijeku.

“Agrobudžet je donešen u zakonskom roku i nije bilo kašnjenja”, odgovara na primjedbe ministar poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Vladimir Joković. Ministar insistira da je u pitanju rekordan iznos izdvojen za mjere agrarne politike što bi, po njegovom mišljenju, “trebalo da dodatno unaprijedi ovaj sektor”.

“Ovim budžetom zadovoljni su samo ministri poljoprivrede i finansija”, kaže  za Monitor Budimir Mugoša, inženjer agronomije, proizvođač hrane, bivši ministar (2016.) i državni sekretar u Ministarstvu poljoprivrede. Agrobudžet je usvojen sa velikim zakašnjenjem, u martu umjesto u decembru, dok se predviđene premije i subvencije isplaćuju još kasnije, u novembru i decembru, obrazlaže Mugoša.

Prema njegovom mišljenju, problematičan je i rekordan iznos agrobudžeta. “Tu su uračunata i sredstva koja nijesu dio agrarne nego socijalne, zdravstvene  ili neke treće politike. Na primjer: staračke naknade, bezbjednost hrane i obavezna zdravstvena zaštita životinja, ispunjenje mjerila za zatvaranje pregovaračkog poglavlja 12, projekti razvoja ruralne i putne infrastrukture, program besplatne distribucije voća, povrća i mliječnih prizvoda u školama… Oni, suštinski, nijesu dio agrobudžeta. Ali s njima on izgleda veći…”, navodi Mugoša uz ocjenu da agrobudžet vlastima, sadašnjim i bivšim, služi kao alat za “najjeftinije legalno kupljeni glas u Crnoj Gori”.

Iz Vlade se zaklanjaju iza brojeva. Ukupno, ovogodišnji  agrobudžet iznosi 75 miliona. Iz državne kase opredijeljeno je 51,35 miliona eura (“to je pravi agrobudžet”, tvrde kritičari), donacije donose još 15,55 a krediti 8,15 miliona eura. Samo što se pokazalo kako njih nije tako lako “zaraditi” i iskoristiti.

Imamo primjer programa IPARD II kroz koji je iz budžeta EU 2015. izdvojeno 37 miliona za crnogorsku poljoprivredu. Uz uslov: šta se ne potroši u dogovorenom roku vraća se. Iako je trajanje programa dva puta produžavano, još nije opredijeljeno više od trećine dostupnog novca (14,3 miliona). “Crna Gora će do kraja godine prema projekcijama Ministarstva poljoprivrede, unutar IPARD II programa potrošiti oko 11,7 miliona eura, dok će ostatak vratiti u budžet EU”, saopštio je ministar Joković krajam januara u parlamentu. Sada kaže da će EU biti vraćen “minimalan dio sredstava”, iako program ističe ove godine. Direktor Direktorata za plaćanje u Ministarstvu poljoprivrede Marko Radonjić još je veći optimista, pa očekuje da će do kraja godine biti utrošena sva preostala sredstva.

Kad već pominjemo EU, tamo postoje računice koje kažu da primarna poljoprivredna proizvodnja na svaki euro subvencija njihovoj ekonomiji vraća tri puta više. Naš ministar poljoprivrede je iznio podatak da nam  poljoprivreda donosi  preko 600 miliona godišnje. Tu nije uračunat  kumulativni efekat kroz plasman domaće hrane i pića u hotelima, restoranima i drugim ugostiteljskim objektima. Po tome ispada kako, na svaki euro kojim poljoprivreda doprinese crnogorskoj ekonomiji, država kroz subvencije, podsticaje, staračke naknade i sva druga davanja, proizvođače pomogne sa osam centi (12 ako računamo donacije i kredite uključene u agrobudžet). Ili 3-4 puta manje od EU.

Može i ovako: mada poljoprivreda donosi više od 10 odsto društvenog proizvoda, crnogorski proizvođači hrane jedini su u regionu i zemljama EU koji državi plaćaju punu cijenu za gorivo koje pokreće njihovu mehanizaciju. Nije isključeno da tako, plaćajući akcizu na dizel gorivo, državi ne obezbijede najveći dio prihoda koji ona, kasnije, izdvaja za agrobudžet.

“Mislim da nema poljoprivrednika koji vjeruje da će akcize na gorivo biti vraćene za 2024. godinu jer od 2016. godine kada su poslednji put vraćene akcize, iako se svake godine obećava i najavljuje ista mjera”, ubijeđen je Mugoša. Naš sagovornik upozorava kako se, u potpunosti, ne može vjerovati ni onome što je zapisano u agrobudžetu. “Za livade i pašnjake prošle godine je obećano do 60, odnosno, 80 a isplaćeno – četiri eura”.

Jednako je nelogično da je PDV na mliječne proizvode veći od stope koja se naplaćuje na mlijeko. Time se,    zapravo, suprotno proklamovanim ciljevima, destimuliše prerada poljoprivrednih proizvoda. Potrošači se, faktički, primoravaju da kupuju i jedu uvezene proizvode.

Komentarišući ovogodišnji agrobudžet ratari ističu kako su subvencije po obrađenom hektaru poljoprivrednog zemljišta do 2020. godine pokrivale, uglavnom, kompletne troškove zasnivanja zasada – sjeme, đubrivo i gorivo. Danas ista davanja iz državne kase, iako su nominalno veća, ne pokrivaju ni polovinu tih troškova. Stočari se nadovezuju na priču. “Nekad sam sa 37 centi otkupne cijene mlijeka i premijom od devet centi mogao da zaradim. Sada, sa otkupnom cijenom od 48 centi i premijom od 20 poslujem sa gubitkom, pošto su troškovi rasli brže i više”, kaže jedan od sagovornika Monitora, vlasnik farme krava. Napominjući kako se u tom poslu “neće zadržati još dugo”. Nema računice.

Ministar Joković i te podatke komentariše iz druge perspektive: “Ovogodišnje premije uvećane su za gotovo sve pojedinačne stočarske kategorije. Tako je sada osnovna naknada za priplodne krave i junice, za one koji najmanje sedam mjeseci drže jedno i više grla te vrste, po grlu 100 eura, dok je prethodno bila 85. Na 150 eura je uvećana premija u sistemu držanja krava-tele…”. Ipak, već u susjednoj Srbiji premije su neuporedivo veće. Za kvalitetnu mliječnu kravu vlasnik od države dobija godišnju premiju veću od 360 eura (40.000 dinara). Farmeri traže da se ona poveća na makar 450 eura (55.000 dinara). U Srbiji su veće i premije po litru mlijeka. Pa, ko izdrži.

Listajući Agrobudžet za 2024. godinu lako je primijetiti da se neke stavke ponavljaju iz godine u godinu iako je riječ o jednokratnim troškovima. To znači da se posao ne završava. Tako opet – drugu, treću ili četvrtu godinu za redom – čitamo o kućama poljoprivrede u Beranama i Pljevljima, pogonu za zbrinjavanje životinjskih konsfikata (hrana isteklog roka trajanja, uginule životinje, nejestivi ostaci zaklanih životinja…) kome se još uvijek traži lokacija, izgradnji dvije ribarske luke na primorju (ulcinjska Porto Milena i Boka).

Iz agrobudžeta, na razočarenje zainteresovanih poljoprivrednika, isključene su makar tri mjere: podrška za preradu na gazdinstvu (mali pogoni za proizvodnju sira, džemova, sokova…); finansijska pomoć za nabavku junica tovnih rasa i podrška za nabavku traktora. Negdje je, nezvanično, razlog slabo interesovanje poljoprivrednika, a negdje zaključak da su pojedinci zloupotrebljavali taj vid pomoći. Pa su kažnjeni svi.

“Farmeri plaćaju nesposobnost države”, zaključuje Mugoša. Crna Gora je prošle godine uvezla hrane u vrijednosti 750 miliona eura. Deset ovogodišnjih agrobudžeta.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo