Povežite se sa nama

MONITORING

Milioni, nekretnine, usluge

Objavljeno prije

na

Mitropolit crnogorsko-primorski strahuje da bi se finansijska situacija za Srpsku pravoslavnu crkvu (SPC) u Crnoj Gori pogoršala ukoliko Vlada Srbije u svom resoru ne bude imala Ministarstvo vera. Amfilohije (Radović) je za TV Atlas kazao da je Ministarstvo vera Srbije novčano pomagalo izgradnju crkava, poput hramova u Podgorici i Baru, kao i rad Bogoslovije na Cetinju.

Odgovorio mu je episkop bački Irinej (Bulović). „Autor te teze i ne živi u državi o čijim institucijama iznosi krtičke primjedbe, a u državi u kojoj živi ne može ni da sanja ni o ‘vjerskoj komisiji’ iz Brozove ere”, rekao je Irinej i dodao da se ni u budućnosti „podrška Srbije neće ograničavati njenim današnjim granicama, ponajmanje će pak biti uskraćena Crkvi u Crnoj Gori, međunarodnoj priznatoj kao Montenegro, a u islamskom svijetu kao Karadag”.

Vlada Srbije je za SPC u cjelini 2012. budžetski opredjelila dinarski ekvivalent od oko 49,5 miliona eura. To je jedina tamošnjoj javnosti dostupna činjenica o crkvenim finansijama. Amfilohijeva Mitropolija crnogorsko-primorska (MCP) je jedna od 42 eparhije SPC. Ukoliko se novac koji srpska vlada isplaćuje SPC dijeli na ravne časti, što je manje vjerovatno, MCP bi ove godine po tom osnovu prihodovala oko 1,17 milion eura.

No, SPC u Crnoj Gori ima i Eparhiju budimljansko-nikšićku – eto novih približno 1,17 milion eura; plus dotacije za djelove eparhija Mileševske iz Prijepolja i Zahumsko-hercegovačke iz Trebinja, koje takođe imaju sveštenstvo, sakralne objekte i nekretnine na teritoriji Crne Gore.

Koliko, zaista, novca treba Amfilohiju, predsjedavajućem Episkopskog savjeta SPC u Crnoj Gori za finansiranje svoje vjerske zajednice? Godišnji obrt SPC u Crnoj Gori navodno se kreće od dva do dva i po miliona eura. To je, bez preciziranja porijekla novca, Amfilohije saopštio maja 2011. gostujući na TV Vijesti.

Posebno je naglasio ulogu Srbije u finansiranju Bogoslovije. Ali, čini se, za njen rad i ne trebaju astronomske svote. Ove godine je diplomiralo svega 15 redovnih i dvojica vanrednih bogoslova. Osim toga, pitomci Bogoslovije unaprijed plaćaju svoje školovanje – makar cijene možda bile i neekonomske, no žive po skromnim internatskim pravilima.

Da nije novca iz Srbije i poslovanja Manastira Ostroga, prihodi koji u svakodnevnom crkvenom životu ostavljaju parohijani SPC širom Crne Gore bili bi nedovoljni da pokriju rashode formacijski predimenzioniranog srpskog sveštenstva. Prema evidenciji MUP-a u Crnoj Gori, registrovano je najmanje 320 mirskih sveštenika, monaha ili monahinja SPC.

Koliko je poznato, SPC u Crnoj Gori nema propisan parohijal – godišnji novčani razrez koji bi njeni evidentirani vjernici izdvajali za lokalnu crkvenu opštinu. Paušalne naknade parohijskim sveštenicima SPC od krštenja, vjenčanja, opijela, parastosa, pomena, osvećenja vodice, siječenja slavskoga kolača itd. su nedovoljni za preživljavanje.

Prihodi SPC iz crnogorskog budžeta iz godine u godinu se smanjuju. Novac za pomoć vjerskim zajednicama u ukupnom iznosu 320.000 eura za 2009. i 280.000 eura za 2010. Generalni sekretarijat Vlade „na ime pomoći” dijelio je svima vjerskim zajednicama uključujući SPC, Crnogorsku pravoslavnu crkvu, Islamsku zajednicu i Rimokatoličku crkvu.

To je oštar kontrast u odnosu na primjere iz 1990-ih – kada su SPC i DPS bile strateški pertneri u najvećem broju ratnih i političkih ciljeva. Tadašnji premijer Milo Đukanović je aprila 1997, na vrhuncu tranzita ili šverca cigareta, prilikom obilaska gradilišta Sabornog hrama u Podgorici u pratnji nekoliko ministara, objavio da je Vlada samo za taj objekat u toj fazi izdvojila 2,1 milion njemačkih maraka!

Nekoliko kontroverznih osoba javno su istakli ktitorstvo ili organizacionu podršku u izgradnji ili rekonstrukciji crkava SPC-a. Preduzeće Mat company Darka i Duška Šarića, optuženih u odvojenim postupcima za organizovani kriminal i dilovanje droge, nagrađeno je Ordenom Svetog kralja Milutina za pomoć u izgradnji hrama Sv. Georgija u Pljevljima – drugog po veličini u Crnoj Gori.

Miodrag Daka Davidović, ktitor manastirskog kompleksa na Goliji, i Vojin Lazarević, najveći finansijer popravki na crkvi Sv. Nikole u Kotoru, 1990-ih su dovođeni u vezu sa švercom tzv. akciznih roba. Aleksandar Nikitović, rodom iz Bara, svojevremeno šef kabineta u Vladi Vojsilava Koštunice – osoba sa tijesnim vezama u tamošnjoj tajnoj službi i policiji – sada je član organizacionog odbora za izgradnju Sabornog hrama u Baru, itd.

Jedan od manjih, ali sada sigurnijih izvora prihoda SPC u Crnoj Gori je prodaja svijeća, koje stižu iz sremsko-karlovačke Fabrike sveća u posjedu Patrijaršije u Beogradu. Dio zarade ostvaruje se od prodaje ikona, crkvenih kalendara, krstova, brojanica, ili korvane – sitnijih priloga vjernika.

Poslovni poduhvat MCP-a koji je bio izložen tržišnoj konkurenciji je propao. MCP je početkom 2000-ih preuzela državno informativno-izdavačko preduzeće Kole u Nikšiću, no ubrzo je proglasila stečaj i na biro rada poslala dvadesetak zaposlenih. Šef Amfilohijevog kabineta, protojerej Radomir Nikčević, utužen je zbog toga što je u vrijeme dok je bio direktor navodno zloupotrijebio službeni položaj i nepravilnim obračunom zarada zaposlenima oštetio državu za oko 95.000 eura.

U novije vrijeme, brojne eparhije SPC su se okrenule proizvodnji i plasmanu vina kao manastirskih brendova, ili biznisu sa nekretninama: izdavanju zemljišta u zakup i naplaćivanju konačenja. Upravo bratstvo Manastira Ostrog, po blagoslovu Amfilohija, još od 1994. to radi. Između ostroškog Donjeg manastira i crkve Sv. Novomučenika Stanka nalazi se Konak Sv. Trojice. Otvoren je nekih osam-devet mjeseci godišnje: od početka Velikog posta (sedam neđelja prije Vaskrsa) do 4. decembra (praznika Vavedenja).

U zvaničnoj informaciji o smještaju u ostroškom konaku naglašava se obaveznost bukinga: „Zbog velikog broja gostiju i relativno malog kapaciteta objekta, poželjno je dvadesetak dana ranije pozvati i rezervisati mjesta za konačenje”.

Cijena spavanja po osobi je pet eura; uračunato je korišćenje ukupno dva kupatila, plus kafa ili čaj. U 29 soba je smješteno 210 kreveta. Konak je ove godine otvoren 26. februara i pod uslovom da do Vavedenja bude maksimalno popunjen, prihodovaće nešto manje od 300.000 eura.

Brojne turističke firme iz Srbije ili Republike Srpske organizuju obilaske hramova u Crnoj Gori, sa obaveznim konačištem u Manastiru Ostrog. Dobročinstvo, poklonička agencija SPC, prijevoz i konak na strunjačama, stolicama ili klupama, ili na otvorenom – dakle van Konaka Sv. Trojice, bez hrane, naplaćuje 34 eura po osobi. Obavještava da se razdaljina između Donjeg i Gornjeg manastira pješači, ali i da se „ta razdaljina može preći i taksijem koji košta dva eura po putniku u jednom pravcu”.

Kao posebna usluga, takođe u Manastiru Ostrog, sa troškovima koji nijesu uračunati u fiksnu cijenu aranžmana, nudi se i krštenja. Interesovanje je, prema službenim podacima, izuzetno; prihodi takođe. Svakoga dana u godini krštenja se obavljaju u 10, 12 i 14 sati. „Potrebno je samo da imate svog kuma, a sve ostalo nalazi se kod nas”, glasi reklama na sajtu Manastira Ostrog.

Ostroški iguman od 2001. do avgusta prošle godine je bio vikarni episkop dioklijski Jovan (Purić), rodom iz Valjeva, Srbija; on je sada episkop niški, naslijedio je na tamošnjoj katedri aktuelnog srpskog patrijarha Irineja (Gavrilovića).

U javnosti se kao novi iguman pominje arhimandrit Joil (Bulatović), bivši profesor hemije u danilovgradskoj gimnaziji i zvijezda snimaka na YouTubeu na kojima se obračunava sa teorijom evolucije i drugim čudima i pokorama. Na privatnom imanju svojih roditelja izgradio je Ćirilovac: ženski manastir u kojem je on nastojatelj.

Arhimandrit Joil uveo je brojne komercijalne inovacije koje ga navodno preporučuju za ostroškog igumana. Posjeta Ćirilovcu – u kojem se, kako je nezvanično razglašeno, već dešavaju svakojaka čudnovata iscjeljenja – postala je dio pokloničkih tura. Agencije naglašavaju da se transport od Kolašina do Ćirilovca naplaćuje ekstra – osam eura po osobi.

Međutim, iz MCP-a još nije saopšteno da li je imenovan novi nastojatelj Manastira Ostrog. Episkop Jovan je i dalje član odbora direktora Odigitrije, osnovane 2002. i u podgoričkom Privrednom sudu registrovane „za razvoj hodočasničkog turizma”. Osnivač preduzeća je MPC, Amfilohije je takođe član odbora direktora.

Izvršni direktor Odigitrije Slavko Krstajić, nije ujedno samo član Eparhijskog upravnog odbora MCP-a i njen koordinator Ekonomskog savjeta, već i direktor Fonda jedinstva pravoslavnih naroda za Srbiju i Crnu Goru, ovdašnje filijale Ruske pravoslavne crkve.

MCP takođe posjeduje hotel Podostrog u Budvi sa 56 soba. Cijena noćenja dostiže i 106 eura po osobi. Na teritoriji budvanske opštine iz MCP-a su najavljene i druge investicije: kod zaobilaznice dvije stambene zgrade, turističko-apartmansko naselje iznad Manastira Reževići i nekoliko zgrada na potezu Buljarica – Jaz.

Ponovljen je postupak pred Osnovnim sudom u Kotoru radi obeštećenja MCP-a od strane SO Budva zbog izuzeća oko 4.500 kvadrata zemlje kod crkve Svete Petke prilikom gradnje zaobilaznice oko grada. U prvostepenoj presudi je budvanska opština trebalo da isplati 2,6 miliona eura, dok je Vrhovni sud po žalbi utvrdio da bi visina naknade mogla iznositi 1, 2 milion eura.

U zatvorenom poslovnom krugu oko privatizacije hotela Avala u Budvi – jedne od prvih privatizacionih mućki – Budvanska rivijera je poravnanjem isplatila MCP sa 628.174 njemačkih maraka (Ugovor br. Rs. 700/00, Osnovni sud u Kotoru).

Objavljeno je da je MCP dobila građevinsku dozvolu za izgradnju poslovno-stambenog kompleksa u Podgorici. Gradiće se na pet spratova, sa prizemljem i međuspratom, dvije garaže, bruto površina 9.921 kvadrata.

Registracije

Na popisu prioritetnih aktivnosti Vlade za 2012. je i Prijedlog zakona o pravnom položaju vjerskih zajednica u Crnoj Gori koji, do trećeg kvartala tekuće godine, treba da napiše Sektor za odnose sa vjerskim zajednicama Ministarstva za ljudska i manjinska prava.

Službeno obrazloženje je da, zbog „vremenske i suštinske prevaziđenosti važećeg”, postoji potreba za izradu novog zakona „kojim će se pitanja odnosa države i vjerskih zajednica urediti u skladu sa evropskim standardima”.

Zakon iz 1977, kojim se za vjerske zajednice utvrđuje status pravnih lica – na taj način regulišu odnose sa državom, vlasti decenijama voluntaristički primjenjuju. Četiri eparhije SPC-a, koje djeluju u Crnoj Gori – dvije ovdje imaju sjedište (Cetinje i Nikšić) a druge dvije u inostranstvu (Trebinje – BiH, Prijepolje – Srbija), ignorišu postupak predviđen čl. 2 sa obavezom osnivača vjerske zajednice da se prijavi kod nadležnog organa lokalne uprave na čijoj teritoriji je sjedište vjerske zajednice, njenog organa ili organizacije.

Kada je obnovljena Crnogorska pravoslavna crkva postupila 2000. godine po zakonu, podnijela prijavu i dobila uredan status pravnog lica, pokrenuta je lavina blasfemičnih optužbi da je „osnovana u policijskoj stanici”.

U Registru vjerskih zajednica koji se vodi u nadležnom Ministarstvu unutrašnjih poslova i javne uprave, osim CPC, po istom zakonu je registrovano i 13 drugih vjerskih zajednica, uključujući Mešihat islamske zajednice u Crnoj Gori, te katoličku Barsku nadbiskupiju koja je najstarija vjerska zajednica – dobila je sadašnji status još 1089. godine.

Međutim, iz MCP-a tvrde da su „osnovani 1220. godine”. Sa stanovišta crnogorskih propisa i prakse, nezavisno od „komunističkog” Zakona o pravnom položaju vjerskih zajednica, uživaju status pravnog lica: posjeduju matični broj, šifru djelatnosti i poreski identifikacioni broj.

Kontroverzna legitimacija MCP-a da je, mimo Registra vjerskih zajednica, pravno lice, je rezultirala netransparentnim katastarskim upisima crnogorskih sakralnih objekata, zgrada, seoskih grobalja i zemljišta u ukupnoj površini od preko 12 miliona kvadratnih metara na nju ili druge entitete iz SPC-a. Najkrupnije intervencije u katastru su se odigrale u periodu kada su premijeri bili Filip Vujanović i Milo Đukanović,

Nekoliko dokumenata Vlade sa tumačenjima pravnog statusa MCP sada imaju faktički veću važnost od zakona koji se ne primjenjuje podjednako za sve. Svakako najznačajnije je tumačenje Đukanovićeve vlade iz 2010. u odgovoru na Upitnik Evropske komisije (Poglavlje 23 – Pravosuđe i osnovna prava).

Na pitanje „da li je moguće da Crna Gora prizna dvije (ili više) konfesija iste prirode, npr. dvije pravoslavne crkve?”, Đukanovićeva vlada je napisala da je „moguće da postoje dvije ili više vjerskih zajednica iste konfesije, a činom uredne registracije država priznaje njihovo postojanje”.

Vlada nije dovela u sumnju urednu registraciju SPC, jer je u istom dokumentu napisala: „U Crnoj Gori su registrovane i djeluju SPC, CPC, Islamska vjerska zajednica, Rimokatolička crkva, Hrišćanska adventistička crkva… “

Upravo pozivajući se na citirana vladina tumačenja, MCP tvrdi kako „nema obavezu da vrše radnje koje zakonom nijesu propisane” i da se to odnosi „i na druge eparhije” SPC.

MCP nije opozvala svoju registraciju u Registru crkava i vjerskih zajednica Ministarstva vjera Vlade Srbije – što je, prema tamošnjim zakonima, propisani uslov da neka srpska eparhija u inostranstvu bude finansirana.

Amfilohije je to najavio prije više od godinu dana, no potom je iz MCP objavljeno da se neće tražiti ispis. „Niko iz MCP-a nije podnio zahtjev za upis u Registar”, kazao je zimus protojerej Velibor Džomić i dodao da „nema nikakvog razloga da bilo ko iz MCP-a podnosi zahtjev za brisanje”.

No, niko i nije tvrdio da je MCP po svom zahtjevu upisana u Registar Vlade Srbije. O tome je i za MCP, kao podložnu eparhiju, odlučivao Arhijerejski sabor i Sinod SPC, odlukama AS br. 22/zap. 45 i br. 080-00-16/2006-01 iz 2006. godine.

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

POSLIJE IBAR-A: Ko će u vlast, ko niz vodu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministar pravde Andrej Milović, ukoliko parlamentarna većina usvoji  prijedlog premijera Milojka Spajića  za njegovo razrješenje, neće sa te pozicije otići zbog IBAR-a, ili loših zakonskih rješenja.  U središtu političkih trvenja u vlasti, kojih je sve više, nijesu  principi i reforme, već borba za moć

 

Tek što su u parlamentu usvojeni tzv IBAR zakoni, krenula su politička trvenja. Sedmica je otvorena konferencijom za štampu ministra pravde Andreja Milovića, na kojoj je on pozvao premijera Spajića da predloži Skupštini  da ga razriješi.

„Predsjedniče Vlade Spajiću, pozivam Vas da uputite prijedlog Skupštini za smjenu ministra pravde koji Vas je svugdje branio. Šta će reći plenum i kako će komentarisati moj dosadašnji rad – vidjećemo”, saopštio je Milović. U nastavku je obrazlagao kako je zbog IBAR-a ćutao kada je „mučki protivstatutarno“ isključen iz Pokreta Evropa sad, te ocijenio da je došlo vrijeme da Spajić i on svedu političke i institucionalno račune: „Prije negoli njegovo toksično okruženje, a onda i on povuče sve ka ponoru, kako PES koji je počeo da vuče ka ponoru, tako Vladu i cijelu Crnu Goru“.

Konferencija je uslijedila nakon što je Spajićeva Vlada donijela krajem sedmice odluku da jedan od IBAR zakona iz domena pravosuđa u parlamentu na završnoj sjednici  predstavlja Momo Koprivica, potrpedsjednik Vlade za politički sistem, a ne ministar pravde. Prethodno je Spajić uputio notu predsjedniku Parlamenta Andriji Mandiću da ministri ne mogu u Skupštini prihvatiti bez konsultacija sa Vladom amandmanske intervencije. Nakon što je Milović prihvatio jedan od amandmana, za koji kaže da je „čisto tehnički“, odlučeno je da ga zamijeni Koprivica, koji bi prema nezvaničnim izvorima, mogao biti novi ministar pravde.

Premijer je uzvratio prijedlogom Skupštini za razrješenje Milovića.  „Nakon što sam, kada su mi obaveze to dozvolile, ispratio današnji nastup ministra Andreja Milovića, moram priznati da sam sasvim siguran u ispravnost odluke da Skupštini predložim njegovo razrješenje“, ocijenio je Spajić odmah nakon konferencije, nakon čega je taj prijedlog uputio parlamentu.

“Sa tom odlukom, istini za volju, upoznao sam ga prije njegovog javnog istupa, što njegovu konferenciju za medije u konačnom čini običnom predstavom za javnost”, saopštio je.  „Preciznosti radi, Milovićevi raniji nastupi u javnosti, na koje sam mu vrlo jasno skretao pažnju, a na momente ih se i stidio, razlog su podnošenja prijedloga za njegovu smjenu, koji zbog rada na ispunjavanju evropske agende nije mogao biti podnijet ranije”.

Konačno, Spajić je optužio Milovića da je “stao rame uz rame sa predsjednikom Crne Gore  u pokušaju destabilizacije integriteta Vlade i time urušavanja evropskog puta Crne Gore”.  Spajić tvrdi : “Nije slučajnost da u trenutku kada su i Vlada i Skupština demonstrirale rezultate u poglavljima 23 i 24 i ispunile neophodne uslove za dobijanje IBAR-a, kreće koordinisana opstrukcija ministra Milovića i predsjednika Milatovića”.  Milatović je prethodno odbio da potpiše dva od 12 IBAR zakona koji su mu upućeni. Jedan se odnosi na zakon o RTCG, a drugi o sudskom savjetu. Civilni sektor smatra da su Milatovićevi razlozi za kritiku tih rešenja opravdani.

Tu su  i zamjerke stručne javnosti na cijeli set zakona koji su prethodne sedmice usvojeni u parlamentu, kako bi Crna Gora dobila IBAR krajem juna, te da će se kasnije „morati popravljati“. Ukazuje se kako su zakoni usvojeni na brzinu, bez dovoljno konsultacija, a i da su pojedini zakoni, poput onog o javnom servisu, kreirani kako bi politička klasa zadržala kontrolu nad RTCG.  Mreža za afirmaciju nevladinog sektora smatra i da su neka od rješenja Milovićevog resora lošija od onih u vriijeme DPS-a, te da se tim rješenjima sprema „svilen gajtan“ specijalnom tužiocu Vladimiru Novoviću. Milović je to demantovao, uz argument i da je Novović učestvovao u kreiranju rješenja.

„Čovjek koji je predložio zakone koji su gori od DPS-ovih, koji sadrže neuporedivo lošija rješenja od onoga što je prethodni režim usvojio zaslužuje da ode sa te funkcije”, ocijenila je  izvršna direktorica Mreže za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) Vanja Ćalović Marković.

Ministar pravde, ukoliko parlamentarna većina usvoji Spajićev predlog za njegovo razrešenje, neće sa te pozicije otići zbog IBAR-a, ili loših zakonskih rješenja.  U središtu političkih trvenja u vlasti, kojih je sve više, nijesu  principi i reforme, već borba za moć.

„Spajićeva politička kičma“, kako je Milović sam sebe nazivao svojevremeno, postao je neželjeni premijerov saradnik još ranije. „ Milović je u više navrata svojim djelovanjem bez prethodne konsultacije sa predsjednikom i članovima Vlade, narušio ukupan kontekst i ugled cijele Vlade i parlamentarne većine čijom je podrškom izabran na funkciju ministra pravde” obrazložio je to Spajić.  Milović je isključen iz PES-a nakon slučaja Čamgoz, odnosno nakon što je kao ministar pravde odbio da izruči kontroverznog turskog državljanina, uprkos odlukama sudova.

Dok se čeka odluka parlamenta o razrješenju Milovića, SNP je već najavio da će glasati za njegovo razrješenje. Iz ZBCG se nijesu oglašavali, ali je predsjednik parlamenta Andrija Mandić prokomentarisao „ da ga brine da u političkoj utakmici, političkom žaru, neko može prosto da ‘polomi stvari po kući’”. Mandić je pozvao sve da se uzdrže od političkih razmirica do dobijanja IBAR-a, a onda, kako je kazao „kažu jedni drugima šta žele“.

Biće toga još.  Nakon IBAR-a dolazi na red i pitanje rekonstrukcije Vlade, koju je premijer ranije ostavio za vrijeme “nakon IBAR-a”. Rekonstrukcija je Sporazumom definisana da se dogodi do kraja ove godine i podrazumjeva ulazak u Vladu DNP-a Milana Kneževića i NSD Andrije Mandića. U dokumentu stoji  će koaliciji  ZBCG, nakon rekonstrukcije pripasti pet mjesta u Vladi – potpredsjedničko mjesto za infrastrukturu, kao i resori saobraćaja, prosvjete, turizma i prostornog planiranja i urbanizma. NSD i DNP trenutno podržavaju Vladu bez učešća u njoj.

No, kako će Vlada izgledati nakon rekonstrukcije, sada je malo  teže izračunati, obzirom da su u međuvremenu, zbog sukoba oko bezbjednosnog sektora , podršku Vladi  Demokrate oročile do dobijanja IBAR-a, “kada će je preispitati”.  Nakon što je Vlada glasala za Rezoluciju UN o Srebrenici, Kneževićeva partija suspendovala je  podršku Vladi do ispunjenja više zahtjeva. Osim usvajanja Rezolucije o Jasenovcu, traže da dobiju detalje o najavljenom programu Evropa sad 2, srpski jezik, kao  da krivična djela iz oblasti organizovanog kriminala ne zastarijevaju…

Mediji sada pišu o nekoliko mogućih scenarija., po kojima bi Demokrate u Vladi zamijenila Bošnjačka stranka, uz ostanak dijela funkcionera Demokrata, Moma Koprivice i ministra turizma Vladimira Martinovića, koji navodno djeluju “suprotno stranačkom vrhu”. Ili da Demokrate ostanu u u Spajićevom kabinetu, ali da im se smanji “kvota” pozicija koje pokrivaju, ne računajući one Koprivice i Martinovića, i da ta mjesta dobije neko drugi.  U tom slučaju, kako pišu nezvanično Vijesti, Demokrate bi uskratile podršku Vladi.

Što se tiče navodnog scenarija o mogućem ulasku BS u vladu, stranka Ervina Ibrahimovića nije međutim od Spajića dobila formalnu ponudu za učešće u vlasti. Takođe, Knežević je u martu saopštio da neće pristati da  poslanici BS glasaju za razrješenje Mandića s funkcije šefa parlamenta i “dođu s nama u Vladu”.

Jedno je izvjesno: nakon defitinivne odluke o tome hoćemo li dobiti IBAR, u junu, političkih razmirica biti sve više.  I javno i iza kulisa.

 

Problemi i u Glavnom gradu

Kriza vlasti u Podgorici gotovo izvjesno okončaće se smjenom gradonačelnice Olivere Injac ili skraćenjem mandata parlamentu. Očekuje se da bi lokalni izbori mogli bti održani krajem septembra.

Predstavnici Pokreta Evropa sad (PES) i Pokreta za Podgoricu, koji je blizak predsjedniku Jakovu Milatoviću, ove sedmce su se  ponovo sastali, nakon što im je ostatak vladajuće koalicije preksinoć dao rok  da riješe nesuglasice, među kojima su i zahtjevi da dodatno podijele funkcije i novac za finansiranje rada klubova, ali je dogovor izostao.

Pokret za Podgoricu, koji je nastao nakon izlaska Jakova Milatovića iz PES-a ,  na sjednici krajem maja nije podržao izvještaj o radu gradonačelnice, koja dolazi iz vladajućeg PES-a.

Pokret za Podgoricu, kog čini pet bvših poslaniak PES-a, sa Građanskim pokretom (GP) URA i Pokretom za promjene (PzP) dogovorili su nakon raskola Milatovića i Spajića,  zajedničko djelovanje. Zajedno imaju 11 odbornika i najbrojnija su grupacija u gradskom parlamentu.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

AFERA TUNEL: Izgubljeni u mraku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok čekamo da istina konačno izađe iz tunela, ako tamo već nije trajno zatrpana i zabetonirana, predstavnici nove vlasti svu krivicu za sve evidentniji neuspjeh istrage prebacuju na svoje prethodnike. Ostaje samo kontinuitet neriješenih zločina koji su potresli Crnu Goru

Da je u administrativnom centru Podgorice, u kojem se nalaze najvažnije državne institucije, u tajnosti iskopano 30 metara tunela od stambene zgrade do depoa Višeg suda, saznali smo u septembru prošle godine. Činjenica da je, neopaženo, moguće iskopati tunel u zoni u kojoj se nalaze štićeni objekti poput Skupštine, Vlade, Ustavnog suda, Centralne banke, otvorilo je brojna pitanja o stanja u bezbjednosnom sektoru u Crnoj Gori.

Devet mjeseci kasnije sumnje su samo produbljene. Ove sedmice, Osnovni sud u Podgorici ukinuo je pritvor državljaninu Srbije Vladimiru Eriću, osumnjičenom da je učestvovao u kopanju tunela koji je vodio do depoa Višeg suda. Erić je bio u pritvoru od marta, kada je na osnovu međunarodne potjernice izručen iz Švedske. Iz suda je saopšteno da se Erićev DNK ne poklapa sa tragovima koji su pronađeni u tunelu.

,,Imajući u vidu navedene rezultate DNK vještačenja, dovedena je u pitanje osnovana sumnja da je okrivljeni izvršio krivična djela stavljena mu na teret, što za posljedicu mora imati ukidanje pritvora okrivljenom”, naveli su iz suda. Iz Osnovnog državnog tužilaštva su uložili žalbu Višem sudu na ovu odluku, te naveli da imaju dokaze i da je njihova istraga u završnoj fazi.

U sklopu istrage, do sada su bile uhapšene četiri osobe iz Podgorice – Katarina Baćović, Nikola Milačić, Ivica Piperović i Marijan Vuljaj, zbog sumnje da su povezani sa kopanjem tunela. Vrhovni sud u januaru ove godine odbio je da im produži pritvor, jer Osnovno tužilaštvo nije navelo za koje krivično djelo ih tereti, za koji period, niti su date činjenice na osnovu kojih se traži produženje pritvora.

Po saznanjima policije u kopanju tunela učestvovali su i državljani Srbije Veljko i Milan Marković, Dejan Jovanović i Vladimir Erić. Osim oslobođenog Erića, ostali osumnjičeni su i dalje nedostupni crnogorskim istražiteljima. Tokom dosadašnje istrage nije pronađen nijedan predmet iz dokaznog materijala koji je ukraden iz depoa Višeg suda.

Nakon što je Eriću ukinut pritvor, u javnosti se razvila debata o neadekvatnoj istrazi i jačanju nepovjerenja u institucije. Advokat Veselin Radulović izjavio je da nije jasno zašto predmet Tunel nije u rukama specijalnog tužilaštva, a direktorica MANS-a Vanja Ćalović-Marković da krađa predmeta iz depoa Višeg suda do danas nije kvalifikovana kao organizovani kriminal.

U tunelu nije bio Erićevog DNK-a, ali sigurno jeste tadašnjih čelnika Vlade. Neposredno po saznanju o tajno prokopanom tunelu, dok su sitražitelji još bili na licu mjesta, premijer Dritan Abazović je u pratnji ministara pravde i unutrašnjih poslova, Marka Kovača i Filipa Adžića, obišao mjesto zločina. ,,Organizovani kriminal funkcioniše tako što imaju involvirane ljude u svim institucijama. Mislim da je ovo pokušaj koordinirane akcije koja je osujećena”, saopštio je tada Abazović.

Bivši ministar pravde Kovač je naveo da se tim činom grubo narušava integritet suda te da je simptomatično da se slučaj dogodio u objektu u kom postoji video nadzor, kao i fizičko obezbjeđenje. Izjavio je da se paralelno sa otkrivanjem ,,kopača” – ,,preduzimaju  i aktivnosti na pronalaženju nalogodavaca tog kriminalnog poduhvata”. Tadašnji ministar unutrašnjih poslova Adžić je saopštio da je ,,slučaj riješen”. Policija i tužilaštvo su tvrdili da je što se tiče neposrednih izvođača sve jasno. Adžić je najavljivao da su blizu otkrivanja nalogodavaca i finansijera obijanja depoa kao i motiva za tu kriminalnu aktivnost. Optimista je bio i tadašnji vršioc dužnosti direktora Uprave policije Nikola Terzić. On je kazao da će nakon hapšenja osumnjičenih biti jasnije ko je finanisirao ovaj kriminalni poduhvat.

Nije prošlo ni mjesec dana od otkrivanja tunela, a mješalice kompanije Bemaks su ga, po nalogu Vlade, betonirale. Slične brzine u ostalim radnjama nije bilo. Nakon što je otkriven tunel, predsjednik Višeg suda Boris Savić je saopštio da ,,gotovo ništa ne nedostaje”. Uslijedio je višemjesečni popis dokaznog materijala pohranjenog u depoima Višeg suda, na osnovu kojeg se ispostavilo da ponešto ipak nedostaje.

Na spisku stvari koje nedostaju iz depoa Višeg suda našlo se 19 komada oružja – 13 pištolja, tri revolvera i tri puške. Od toga je iz pravosnažno okončanih predmeta: šest pištolja, tri pištolja-revolvera i dvije puške. Utvrđeno je i da u jednom od predmeta, između ostalog, nije pronađeno sedam mobilnih telefona, više SIM kartica, od kojih jedna inostranog operatera „GO phone”, ključ od vozila marke „Audi A8″, jedan pasoš, rješenje Poreske uprave o oslobađanju poreza na promet, te „bijela koverta ispisana hemijskom“. Popisom je utvrđeno i da nedostaje „manja količina“ droge.

Nijesu potvrđene sumnje tadašnjeg premijera Abazovića da je moguće da je ukradena i puška iz predmeta formiranog zbog ubistva direktora i glavnog i odgovornog urednika Dana Duška Jovanovića. Ne znamo, međutim, da li je ona kontaminirana kao dokaz za neke buduće forenzičke ili pravne radnje. Istrazi nijesu pomogle ni izjave zvaničnika da je cijelu akciju izvela jedna od najjačih kriminalnih grupa u Crnoj Gori, tzv. kavački klan.

Monitor je već pisao da je osumnjičena Katarina Baćović nevjenčana supruga Tonija Đokaja koji se nalazi u pritvoru zbog otmice T.J. Osim toga, njemu se sudi za pripadništvo kriminalnoj organizaciji odgovornoj za međunarodni šverc većih količina narkotika. Međutim, kriminalna organizacija kojoj pripada nevjenčani suprug osumnjičene Baćović, prema policijskoj evidenciji, ne pripada kriminalnom klanu koji su, na početku istrage, u svojim izjavama, kao naručioce posla označili čelni ljudi bezbjednosnog sektora.

Da je sve ostalo na nivou spekulacija, potvrđuju i izjave odlazećeg predsjednika Višeg suda Borisa Savića. On je, nakon saznanja da je tunel prokopan, izrazio sumnju da su cilj počinilaca bili dokazi koji se nalaze u depou, pošto su oni već izvještačeni i na osnovu njih su podignute optužnice ili izrečene presude. ,,Imamo pravo da sumnjamo da je, onaj ko je radio taj tunel, imao plan da dođe do prostorije za zadržavanje (optuženih)”, rekao je sudija Savić.

U depou se nalazi 100.000 predmeta dokaznog materijala iz brojnih krivičnih postupaka, materijal sa suđenja… U njemu je, prema ranijim saopštenjima, bilo i dvije tone kokaina i oko sedam tona marihuane. Savić sada smatra da je osnovna svrha bila oduzimanje opojne droge: ,,Mi imamo značajnu količinu opojnih droga u našem depou a svi znamo kakve su tržišne vrijednosti droge. Siguran sam da je meta bila upravo određena vrsta droge, zbog marihuane niko ne bi kopao tunel”, kazao je Savić.

On je za RTCG izjavio da je puno ljudi moralo da bude uključeno u kopanje tunela, ,,a čim je uključeno puno ljudi onda je velika vjerovatnoća da će kad-tad istina izaći na vidjelo”. I dok čekamo da istina konačno izađe iz tunela, ako tamo već nije trajno zatrpana i zabetonirana, predstavnici nove vlasti svu krivicu za sve evidentniji neuspjeh istrage prebacuju na svoje prethodnike. Ostaje samo kontinuitet neriješenih zločina koji su potresli Crnu Goru.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DPS FENOMENOLOGIJA: Između štitonoša i insajdera

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prijetnja Đukanoviću danas su oni sa kojima je gradio višedecenijski sistem nejednakih i privilegovanih. I koji su od tog sistema profitirali. Brane ga, ako treba i “radikalno”, mladi nasljednici koji nemaju teško breme prošlosti, ni prve milione. Ponašanje novih čelnika DPS  svjedoči da oni,  uprkos onom prividu neposrednih izbora, nijesu  izabrani  već – zaglavareni. Vođa je  i dalje vođa

 


Danijel Živković
, lider Demokratske partije socijalista zacementirao je ove sedmice mogućnost da ta stranka sa novim rukovodstvom krene putem reformi. U razgovoru za podgoričku Antenu M, Živković je poručio da će odgovor na eventualno hapšenje Đukanovića biti- “radikalan”.

“Ako postoji ta i takva namjera, i ako neko misli da će političkim uticajem ili instrumentalizacijom pravosuđa da pokrene i nastavi spiralu revanšizma ili da kroz iskazanu namjeru eventualno krene u takav naum, onda nemojte da imate dilemu da će odgovor biti radikalan. To znači da ćemo se organizovati dovoljno dobro da ćemo takve naume spriječiti”, saopštio je mladi Đukanovićev nasljednik.

I ranije se vidjelo da novo rukovodstvo DPS-a ne namjerava da napravi otklon od Đukanovićevog nasleđa i suštinski reformiše stranku. Jedan od nedavnih očiglednih znakova bio je i onaj kada je Živković  stao iza  Đukanovićevih opasnih poruka da  hapšenja bivšeg specijalnog tužioca Milivoja Katnića i nekadašnjeg visokog funkcionera bezbjednosnog sektora Zorana Lazovića mogu rezultirati osvetama.  Istih dana mlado rukovodstvo DPS-a stajalo je uz Đukanovića i na sahrani Nikšićanina Brana Mićunovića, sa kojim je višedecenijski vođa svojevremeno dijelio međunarodnu optužnicu za šverc cigareta. To je onaj zvanični dio. Nezvanično, dijelili su još toga.

Živkovićeve najnovije poruke govore ne samo da ova stranka pod novim rukovodstvom institucije poštuje samo ako ih kontroliše, već i da se zarad bespogovorne lojalnosti Đukanoviću, odriče i svoje evropske maske.

Sa Živkovićem se slažu i ostali u stranci. Potpredsjednik DPS-a Jevto Eraković saopštio da je Živkovićeva izjava primjerena i da je njom poslata poruka da “niko neće mirno posmatrati da se nešto dešava nezakonito, protivustavno i selektivno…, nego da želimo svim sredstvima da branimo ono što je u okvirima zakona i Ustava Crne Gore”.  Po Erakoviću je normalno da Đukanović bude izvan zakona. Nedodirljiv.  Po onoj, svi smo jednaki, samo su neki jednakiji.

Sve zajedno to svjedoči da novo vođstvo DPS- a, uprkos onom prividu neposrednih izbora, nije izabrano  već – zaglavareno. Vođa je  i dalje vođa.

Živkovićeva najava radikalnog odgovora na eventualno Đukanovićevo hapšenje  uslijedila je nakon prošlonedeljne objave hrvatskog Jutarnjeg lista  da bi Đukanović mogao biti lišen slobode “sljedećih dana”, i da su to saznali “iz dobro obaviještenih izvora u Podgorici bliskih tom nekadašnjem crnogorskom lideru”.

„Dakle, kako se priča po Podgorici, državno tužilaštvo, koje je sada pod kapom vladajuće prosrpske koalicije, to bombastično hapšenje priprema nakon što se navodno dogovorilo s nedavno iz Velike Britanije izručenim ‘biznismenom’ Duškom Kneževićem koji je navodno pristao da sarađuje i bude ‘zaštićeni svedok pokajnik'”, navodi Jutarnji list.

Duško Knežević saslušan je u tužilaštvu povodom afera Ničija kuća i Prvi milion, koje se vezuju za Đukanovića,  a za koje Knežević tvrdi da ima dokaze. On je, međutim, odbio da ih iznese „dok mu se ne pruže određene garancije“.

Analitičari ukazuju  da posljednje izjave iz DPS-a nesporno predstavljaju prijetnje i pritisak na tužilaštvo, i da imaju za cilj da “delegitimizuju” rad te institucije. Takođe, smatraju da je u pozadini zebnja Đukanovića od Kneževićevih insajderskih informacija koje bi mogao saopštiti tužilaštvu. Specijalani tužilac Vladimir Novović je tako bio tema kritika poslanika DPS- a  na ovonedjeljnoj sjednici o IBAR zakonima.

“Prisutan je  narativ o Skaj tužiocu (Novoviću), ‘političkim tasterima’ i slično. Ovim se podriva povjerenje javnosti ili bar dijela javnosti u rad ovog organa, s jasnom porukom da su otvoreni postupci nepravedni i da će i ovo proći. Time se šalju i poruke kojima će se podići moral u svojim redovima, odnosno da politička snaga i dalje stanuje u ‘njihovim’ redovima”, ocjenjuje Sergej Sekulović, analitičar i bivši ministar unutrašnjih poslova.  

Direktorica Akcija za ljudska prava Tea Gorjanc Prelević ocijenila je da je pozadina ovakvih izjava  uvijek ili pokušaj uticaja na tužilaštvo ili dodvoravanje onome kome se nudi zaštita. Ona smatra  da na tužilaštvo te prijetnje ne bi trebale da utiču. “Osim da se eventualno pripreme za procesuiranje svih tih najavljenih krivičnih djela ako ona budu izvršena”.

Većina vladajućih partija oštro je reagovla na poruke Živkovića, osim iz Nove srpske demokratije. Funkcioner te stranke Jovan Vučurović saopštio je da  ne vidi problem u tome i da „svi imaju pravo da brane svoje ljude“ . I od zakona valjda.

U svakom slučaju, zanimljiva je aktuelna  DPS fenomenologija.  Prijetnja Đukanoviću danas su oni sa kojima je gradio višedecenijski sistem nejednakih i privilegovanih. I koji su od tog sistema profitirali. A brane ga, ako treba i “radikalno”, oni koji iza sebe nemaju teško breme prošlosti, ni prve milione.

Neki od dugogodišnjih Đukanovićevih saboraca postaće i njegova politička konkurencija.  Bivši DPS premijer i dugogodišnji šef tajne policije u doba Đukanovića, Duško Marković bi u  narednih petnaestak dana, javili su mediji,  trebalo da objelodani program i osnivače partije koju osniva. Marković je nedavno podnio ostavku na članstvo u DPS-u.

Duško Marković se povezuje sa brojnim aferama prethodnog režima, između ostalog sa švercom cigareta i tzv. mojkovačkim kriminalnim klanom, što je on više puta negirao, tvrdeći da su te optužbe “najobičnija” glupost”. Markovićev kum Veselin Veljović, još jedan od stubova bivšeg režima čije se ime takođe vezivalo za mojkovački klan, uhapšen je u julu prošle godine. Tužilaštvo ga tereti ga da je povjerljivim informacijama pomagao šefu kriminalne organizacije Aleksandru Mrkiću da švercuje cigarete. Marković je bo na čelu tajne policije u vrijeme ubistva urednika Dana Duška Jovanovića.  Deceniju nakon ubistva saopštio je da je dok je bio na čelu tajne službe upozoravao MUP  da je Duško Jovanović  ugrožen.  Tadašnji urednik Dana Nikola Marković podnio je zbog te izjave krivičnu prijavu tražeći da se Duško Marković „ odrekne imuniteta i progovori o svemu što je kao načelnik Službe državne bezbjednosti znao, a što se tiče ubistva Duška Jovanovića, odnosno da nam kaže ko je to prijetio i od koga je bio ugrožen život tadašnjem glavnom i odgovornom uredniku lista Dan.“  Marković se nije odrekao imuniteta i do danas na tu temu više nije rekao ništa. Zbog afere  trgovinom ženama S. Č, SDP je 2003. godine odbio da podrži njegovo imenovanje za ministra policije.

Marković se danas predstavlja kao budući lider nove partije koji nikad nije bio “ničije oruđe – pojedinaca, interesnih grupa, medija, pa ni DPS-a”, kako je napisao na mreži X.

Programski manifest i osnivači Markovićeve partije, biće, kako se najavljuje, predstavljeni na konferenciji za medije u narednih desetak dana. Stranka će se navodno temeljiti na evropskim vrijednostima i građanskom konceptu društva, a inicijativni odbor partije broji oko 50 članova koji su predstavljeni kao  – “doktori nauka, profesori, ljekari, inženjeri, ugledni pravnici, ekonomisti”. Za sada se samo zna da je među njima bivša ministarka nauke u Markovićevoj vladi  Sanja Damjanović.

Novo rukovodstvo DPS-a sa posljednjim izjavama pomaže  da  Duško Marković, „crna kutija“ Đukanovićevog režima, nastupa kao nekakav reformista. Baš kao što su za Đukanovićev rejting i dobre rezultate DPS-a na izborima najzaslužnije nove vlasti.  Prema nedavnom istraživanju DAMAR-a Đukanović je treći najpopularniji političar (iako to zvanično nije)u Crnoj Gori, odmah nakon Jakova Milatovića i Milojka Spajića. Isto istraživanje pokazuje da bi u slučaju samostalnog nastupa partija na izborima PES imao  22,8 odsto glasova,a DPS – 21, 1 odsto. Na lokalnim izborima u Budvi DPS je osvojio sedam mandata, a u Andrijevici 11 mandata i najbolji pojedinačni rezultat, bolji nego na parlamentarnim izborima.

Srećne promjene.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo