Povežite se sa nama

DRUŠTVO

PO GLAVNOM GRADU: Željo moja Podgorice

Objavljeno prije

na

Svega ima u Podgorici: uređene ulice, na ulicama kafići; tržni centri, u jednom od njih bioskop; škole i vrtići, u dvorištima nekih od njih poneki uređen ćošak; pažljivi posmatrač, uz malo sreće, može na ulici vidjeti čak i gradski autobus. U glavnom gradu samo ne valja detaljnije gledati, jer slike koje onda stignu govore o nedostatku planiranja, neizgrađenoj infrastrukturi, glibu ispod šminke.

Grad, prije svega, čine njegovi ljudi. Od mjesta sa pedesetak hiljada nakon Drugog svjetskog rata, Podgorica je do 2011. porasla do grada sa blizu 186 hiljada stanovnika. Proces socijalističke industrijalizacije koja je decenijama ulivala radnike u Podgoricu, nakon devedesetih godina prošlog vijeka nastavljen je centralizacijom zbog koje je veliki broj ljudi, naročito sa sjevera Crne Gore, stigao u glavni grad, ne kako bi i gradu i njima bilo bolje, već kako bi preživjeli. Odlazeći podgorički gradonačelnik dr Miomir Mugoša dobra je slika gostoprimstva koje ih je dočekalo. Sudeći prema njegovim javnim nastupima veliko je pitanje da li je u stanju da riječi kao ,,Pljevljak”, ,,Beranac” ili ,,Rožajac” izgovori, a da ne zvuče pogrdno. Da bi neko mjesto bilo grad mora imati dovoljan broj ljudi koji ga vole. Tu stvar nije lako mjeriti, ali sva je prilika da Podgorica prije pati od nedostatka nego od viška ljubavi.

Ipak, gradi se grad. Puno je novih zgrada. Dijele se, ugrubo, na tri grupe. Staklene, neke u kojima su predstavništva velikih firmi i one koje su vlasnicima najvjerovatnije poslužile da properu nešto para, pa sad zvrje prazne. Drugu grupu čine takozvane napolitanke, rasute po svim krajevima Podgorice kao posljedica velikodušnosti gradskih vlasti u izdavanju građevinskih dozvola i želje povlaštenih firmi da na brzinu zarade velike pare. U glavnom gradu ima oko 13 hiljada praznih stanova. Najpovlašteniji među povlaštenima posadili su treću grupu zgrada – onu koja je nikla po parkovima. Parkovi i dječija igrališta padali su kao snoplje – u kvartu kod Mašinske škole – dok trepneš nikne zgrada. ,,Umjesto da grad krene dalje sa širenjem, jer ipak je Podgorica jedna livada, ruši se čitava koncepcija i prave se blokovi unutar blokova – zgrada na zgradu”, prokomentarisao je jedan građanin Podgorice.

Arhitekta Ljubo Stjepčević, predsjednik Komore arhitekata u Inženjerskoj komori Crne Gore krajem prošle godine u Dnevnim novinama je ocijenio da je najviše stradala Mirkova, ili Nova varoš, odnosno strogi centar grada: „Mi smo od Mirkove varoši napravili katastrofu. Potpuno smo promijenili izgled ovog dijela grada, a to je bilo jezgro koje se moralo sačuvati. Prvo smo sve džade popločali, pa smo onda dozvolili da se grade ona staklena čuda, koja ni na što ne liče. To nije ni neka moderna arhitektura, i nigdje se tako nešto ne gradi”. Stjepčević je više puta upozoravao da bi jači zemljotresi mogli pričiniti velike štete na novijim objektima. ,,Podgorica je deveti stepen seizmičke zone i to se uzima u obzir kada se radi projektna dokumentacija. Ali između onoga što je isprojektovano i onoga što se izvede postoji velika razlika. Znamo ko su danas investitori i na koji način se vrši nadzor nad objektima.”

Nedostatak planova i njihovo kršenje proizveli su grad u kojem neravnomjeran razvoj često može svjedočiti i jedna jedina ulica. Teško bi bilo odlučiti koji dio Hercegovačke je grđi – polovina koju je po svojoj mjeri uglancala i razne dozvole ispisala vlast pod budnim okom Miomira Mugoše ili njen drugi kraj koji je, zbog rupa po trotoaru, širokom katkad i preko metra, preporučivo prelaziti samo zadana.

Nema izbora, ni Nikoljdana, Dana Podgorice, kad Miomir Mugoša nije obećao kako će se pobrinuti za Staru Varoš. Na osnovu pjesama možda poneko može još da je zamisli, pod uslovom da ne prođe kroz ruglo u koje je pretvorena. Iako stručnjaci smatraju da je još moguće sačuvati neka jezgra najstarijeg dijela Podgorice, to ostaje za neka druga vremena i neku bolju vlast.

Mogao bi putnik namjernik, prije nego što bude izgrađeno gradsko pozorište na mjestu srušenog Kina Kultura da ode u bioskop u Delti i potom odluči da prošeta kraj Morače. Za taj poduhvat bilo bi preporučljivo da ponese gas masku. Izgradnja novog kolektora za prečišćavanje otpadnih voda još je jedan od poduhvata koji je već dvadesetak godina samo obećanje.

Nedavno je objavljeno kako su za ,,posao vijeka”, izgradnju kolektora, zainteresovane četiri firme. Gradnja treba da košta oko 50 miliona eura. Iz Glavnog grada ranije je saopšteno da bi projekat trebao da bude realizovan za 36 mjeseci, a potom je potrebno još dvije godine za probni rad i dokazivanje tehničkih parametara. Pozitivna Crna Gora pozvala je gradsku vlast da preispita odluku da kolektor smjesti u Botun i razmotri njegovo izmještanje na neki od nenaseljenih djelova grada.

Građani Crne Gore morali su potpisivati peticiju kako bi vlasti pristale da vide kako u zemlji nema dovoljno vrtića. Jedno od mjesta u kojem je taj problem najozbiljniji je Podgorica. Još 2011. Mugoša i kandidat za njegovog nasljednika Slavoljub Migo Stijepović obećavali su po jedan novi vrtić na lijevoj i desnoj obali Morače. Aha. Opšte je poznato da grupe u vrtićima ponekad imaju i do pedesetoro djece. Normalno je pola od toga. Monitorovi izvori objašnjavaju da vrtići dobijaju novi prostor tako što u učionice pretvaraju vešeraje i djelove holova. Analogno tome, problem nedostatka prostora u osnovnim školama rješava se tako što se u učionice pretvore biblioteke. U snovima su ostale škole zamišljane u Tološima i Bloku 14.

Druga gimnazija još jedna je neostvarena potreba građana Podgorice. Ni tu Mugoša nije bio bez ideje: ,,Na mjestu stare Mašinske škole može da se napravi nova i da se kroz adaptaciju napravi savremena gimnazija”.

Ne može se reći da stanovnici Podgorice nemaju na dohvat ruke nešto što je drugdje čist luksuz. Vožnja taksijem ovdje je najrasprostranjeniji oblik gradskog prevoza. Taksi je relativno jeftin, gradske vlasti ne moraju da se brinu oko autobuskih linija. Istovremeno, mnogi otpušteni radnici i ljudi, često sa završenim fakultetima, koji nijesu mogli da nađu posao izbjegavaju status nezaposlenih vozeći taksi. Gotovo genijalan potez, ako se ne računa da je, ipak, za veliki dio stanovnika vožnja taksijem prevelik izdatak, da bi autobusi prevozili neuporedivo veći broj putnika, pravili manje gužve i, ukoliko nije nepristojno reći, manje zagađivali okolinu. Jednom je Mugoša maštao čak i o tramvaju.

Istorijska je već postala priča o pet bazena u Podgorici. Ima jedan koji radi i po dva-tri mjeseca godišnje. Sportski centar čija se jedna polovina raspada i stadion koji nema jednu stranu podgorička su stvarnost.

Potrebe građana za uređenim gradom, ne potreba povlaštenih i njihovih investitora za ,,ugrađivanjem ” i brzom zaradom, posao su za novu, ne za ovu vlast. Ma koliko napadan bio, Mugoša nije sam godinama proizvodio Podgoricu bez plana i ikakvog reda, njegovo zamjenjivanje Migom nosilo bi iste stvari, samo rađene tiše.

Ako se koristi zdrav razum, neshvatljivo je da Podgorica sa klimom koju ima, nema botaničku baštu. Ali – kako se ugraditi u hortenzije?

Miloš BAKIĆ

Komentari

DRUŠTVO

ZA I PROTIV GRAĐEVINSKOG MORATORIJUMA U KOLAŠINU: Preča kasa od zaštite prostora

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Kolašinu nema većinske političke volje da se uvede polugodišnji moratorijum na gradnju. Zbog toga gradski centar  ostaje na milost ambicijama investitora, omogućenih DUP-om za koji je više puta ocijenjeno da ne garatuje očuvanje najvrednijeg prostora u Kolašinu

 

U najužem dijelu Kolašina biće moguća gradnja još najmanje 11 mjeseci, prema važećem, starom, Detaljnom urbanističkom planu (DUP) Centar za koji je sa više adresa, uključujući i Vladu i lokalnu samoupravu,  ocijenjeno da je loš. Vladajuća većina (Demokrate, Evropa sad, DF, SNP i URA) nije, sredinom marta, prihvatila predlog opozocionog Pokreta Zajedno gradimo Kolašin da se od Vlade zatraži  polugodišnja zabrana gradnje u centralnoj zoni grada.

Vlada je, prije nekoliko sedmica,  donijela odluku o izmjenama i dopunama DUP-a Centar,  ali nije stavila van snage taj dokument. Ocijenjeno je da važeći DUP, koji je na snazi već deceniju I po,  nije do sada donio mnogo koristi Kolašinu. Potom je Vlada posao izrade izmjene i dopuna važećeg DUP-a oročila na 11 mjeseci.

,,U narednom planskom dokumentu, sugerisano je, akcenat treba staviti na rekonstrukciju arhitektonski vrijednih objekata i izgradnju objekata od javnog interesa. Posebna pažnja izmjenama i dopunama DUP-a Centar, između ostalog, trebalo bi da bude posvećana uređenju javnih površina, glavnoj ulici, gradskim parkovima.

Da je 11 mjeseci za revidovanje aktuelnog DUP-a  previše smatra odbornik Pokreta Zajedno gradimo Kolašin Bojan Zeković. Njegov prijedlog o polugodišnjem moratorijumu na gradnju, izuzimajući radove na javnoj infrastrukturi,  podržale su i iz nedavno osnovane Incijative Zeleni Kolašina. DUP Centar, kaže Zeković, ,,direktno je suprotstavljen ciljevima i načelima planiranja i izgradnje definisanim Zakonom o planiranju prostora i izgradnji objekata”. Prema njegovim riječima, umjesto da štiti prostor, taj dokument ,,daje smjernice za njegovo uništenje i presudno je važno da se do donošenja izmjena i dopuna postojeće odredbe stave van snage”. Iz Inicijative Zeleni Kolašina, objašnjavaju da brinu, ,,na koji će način osjetljivi prostor u centru grada biti tretiran tokom perioda izrade izmjena i dopuna važećeg DUP-a”.

,,Sve i kada bi novi plan bio usvojen kroz 11 mjeseci, to je jako dug period u toku kog ambijent Kolašina, ukoliko se nastavi sa ovakvom izgradnjom,  može biti nepovratno narušen i uništen.  Tokom tog perioda ovaj prostor će nastaviti da se ubrzano mijenja. Ukratko, ne dobijamo ni vremena ni prostora za razmišljanje i strateško planiranje budućeg razvoja Kolašina”, ocjenjuju iz Incijative.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ZNACI: Stop inflaciji – do daljnjeg

Objavljeno prije

na

Objavio:

Istinsko poboljšanje možemo očekivati tek kada se posvetimo neophodnim privrednim i društvenim reformama. Pošto, koliko god da smanjite trgovačku maržu, ručak treba zaraditi

 

Makar smo u nečemu saglasni: lakše se diše otkako se šest trgovinskih lanaca (Aroma, Franca, Voli, HDL Laković, Mega promet i IDEA), na inicijativu Vlade, uključilo u akciju Stop inflaciji. Sada se u njihovim prodavnicama može trgovati barem po jedan artikal iz palete 25 proizvoda (uglavnom je riječ o osnovnim životnim namirnicama) uz ograničenu trgovačku maržu od pet odsto. Zvanično, akcija traje do kraja aprila mada se već najavljuje da će ona biti produžena do juna.

U medijima se pojavila računica da prosječno domaćinstvo, trgujući proizvode sa sniženom cijenom, mjesečno može uštedjeti od 15 do 40 eura.

Iz Vlade su iskoristili priliku da se pohvale. ,,Moglo je ranije, a moglo je da uopšte ne bude… Vlada je uradila sve što je mogla u datom momentu i ova akcija se samo nadovezuje na prethodne odluke”, kazao je ministar Goran  Đurović. Osvrnuo se i na prve primjedbe o broju i odabiru proizvoda uključenih u akciju. „Da smo stavili 35 bilo bi pitanje zašto nije 36. Ovo je za početak dobar potez, a u narednom periodu ćemo vidjeti kako će se kretati akcija, a možda ćemo u maju izmijeniti listu proizvoda”.

Vlasnici trgovinskih lanaca pohvalili su vlastitu kooperativnost i spremnost da pomognu borbu za kvalitetnije i jeftinije snabdijevanje građana. Još su ustvrdili da su cijene u njihovim radnjama niže nego bilo gdje u regionu te da ponegdje minimalna sniženja nakon ograničene marže ukazuju da ni do sada nijesu zloupotrebljavali pozicije ostvarujući ekstraprofit. Opet, cijene nekih proizvoda (uvozni sirevi, suhomesnati proizvodi) ukazuju da ranije zaračunate marže i nijesu bile tako male, pošto su neki od tih proizvoda od sredine nedjelje u radnjama jeftiniji i za 2-3 eura po kilogramu.

Očekivano, sindikati su pohvalili sniženja. „Pozdravljamo akciju Stop inflaciji za koju se nadamo da će biti prva ali ne i posljednja akcija nadležnih institucija na planu zaustavljanja i smanjenja negativnih efekata inflatornog trenda”, saopšteno je iz USSCG, uz podsjećanje da je Vlada mogla dati veći doprinos akciji obuzdavanja posljedica galopirajuće inflacije (oko 17 odsto na godišnjem nivou). „Pozivamo Vladu da se pridruži antiinflacionoj kampanji tako što će obnoviti Odluku o privremenom umanjenju akciza za promet bezolovnog benzina i gasnih ulja“, predložili su sindikalci.

Čula se i poneka primjedba. Od one da su se na sniženju našli manje kvalitetni i rjeđe traženi artikli, pa do odabira proizvoda među kojima su se našli i neki (čokolada, gazirani sokovi) za koje nas je Vlada, krajem prošle godine, povećavajući akcize ubjeđivala da nijesu zdravi pa većom cijenom želi uticati na njihovu potrošnju.

Postoje i sistemske zamjerke. Među ponuđenim proizvodima sa ograničenom maržom jedva da se može pronaći neki proizveden u Crnoj Gori (jaja, bijeli sir…?). Smanjujući marže, trgovci smanjuju buduću zaradu a izdaci ostaju veliki. Ili su sve veći. Država, istovremeno, ne olakšava njihovo poslovanje. Prije će biti da će zahvat iz tzv. realnog sektora u skoroj budućnosti postati veći. Pošto, prema nekim podacima, već danas  jedan od svaka tri zapošljena u Crnoj Gori radi u javnoj administraciji. Ministar finansija Aleksandar Damjanović kaže kako ne vidi problem u tome što su plate u državnoj administraciji jednake ili veće od onih u privatnom sektoru. Iako država odavno boluje od manjka para i viška zaposlenih, dok se realni sektor suočava sa ozbiljnim problemom manjka radne snage.

Otud sumnja da je i akcija Stop inflaciji, zapravo, dio promotivne i predizborne kampanje ograničenog dometa. Koji dan prije ili kasnije vratićemo se na staro. Pravo poboljšanje možemo očekivati tek kada se istinski posvetimo neophodnim privrednim i društvenim reformama. Koliko god da smanjite trgovačku maržu – ručak treba zaraditi.

Z. RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

VRŠNJAČKO NASILJE U CRNOJ GORI U PORASTU: Djetinjstvo u strahu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prema podacima UNICEF-a iz 2022. godine, mladih uzrasta od 13 do 15 godina koji su bili maltretirani bar jednom u posljednjih nekoliko mjeseci u Bosni i Hercegovini i Sloveniji ima oko 25 odsto, u Srbiji, Albaniji i Sjevernoj Makedoniji po 18 odsto, a u Hrvatskoj 22 odsto. Sličnih podataka za Crnu Goru – nema. Samo u toku 15 dana marta zabilježeno je čak pet slučajeva vršnjačkog nasilja

 

Samo od početka do sredine ovog marta zabilježeno je čak pet slučajeva vršnjačkog nasilja u Crnoj Gori, u kojima je učestovalo preko 20 tinejdžera. To su alarmantne brojke. Koliko se nasilja zapravo dešava, teško je znati – mnoge žrtve ne prijavljuju teror koji doživljavaju, u školama ili u onlajn prostoru, gdje se nasilje često prenosi.

Učenik osmog razreda podgoričke OŠ „21. maj” bio je žrtva napada koji se prije dvadesetak dana dogodio u blizini te škole. Brutalno ga je pretukla grupa đaka devetog razreda OŠ „Savo Pejanović”. Užasni snimak napada širio se društvenim mrežama. Dječak leži na travi, dok ga gomila šutira nogama.

Pokrenut je krivični postupak protiv četvorice četrnaestogodišnjaka zbog sumnje da su počinili djelo nasilničko ponašanje. Škola koja pohađaju namijenila im je vaspitnu mjeru – smanjenje ocjene iz vladanja.

Ovaj je dječak bio duže vremena izložen nasilju.

Početkom marta nikšićka policija podnijela je krivičnu prijavu protiv četiri osobe koje se sumnjiče za nasilničko ponašanje nad mladićem u holu Gimnazije „Stojan Cerović” u Nikšiću.

Zabilježen je i slučaj nasilja u OŠ „Lovćenski partizanski odred” na Cetinju

Prema podacima UNICEF-a iz 2022. godine, mladih uzrasta od 13 do 15 godina, koji su bili maltretirani bar jednom u posljednjih nekoliko mjeseci, u Bosni i Hercegovini i Sloveniji ima oko 25 odsto, u Srbiji, Albaniji i Sjevernoj Makedoniji po 18 odsto, a u Hrvatskoj 22 odsto.

U zemljama Evrope, po broju žrtava vršnjačkog nasilja prednjače Litvanija, Latvija, Rumunija, Moldavija, Bugarska…

Sličnih podataka za Crnu Goru – nema. Međutim, prema ranijim analizama, ova vrsta nasilja je u porastu.

Istraživanje NVO Juventas, sprovedeno 2018, pokazuje da je tada svako peto dijete doživjelo nasilje od vršnjaka. Prema tom istraživanju, koje je obuhvatilo 41 srednju i 75 osnovnih škola u 18 opština, gotovo polovina nastavnika srednjih škola te je školske godine potvrdila da su im se učenik ili učenica požalili da su žrtva nasilnog ponašanja.

UNICEF-ovo istraživanje iz 2021. godine pokazalo je da je gotovo svako treće dijete, odnosno, 28 odsto mladih uzrasta od 12 do 17 godina, u našoj zemlji bilo žrtva vršnjačkog nasilja.

„Ovo je zabrinjavajuće. Zahtijeva organizovanje hitne akcije, na čelu sa Vladom koja bi trebalo da preduzme odgovarajuće mjere zaštite djece od nasilja. Treba raditi na jačanju zakona koji imaju za cilj zaštitu djece. Važno je podizati svijest o ovom problemu”, kaže za Monitor psihološkinja Ivana Jokić.

Prema njenim riječima, brojni su razlozi zašto je nasilje u porastu. „Neki od njih su socio-ekonomske okolnosti porodice: siromaštvo, narušeno mentalno zdravlje, frustracije, nasilje u porodici… Djeca, žrtve nasilja u porodici ili vršnjačkoj grupi, često i sama postaju nasilnici. Nije dovoljno raditi samo sa djecom koja su pretrpjela nasilje, nego i sa onima koji pokazuju agresivno i nasilno ponašanje”, ističe Jokić.

Važno je znati i šta se sve podrazumijeva pod nasiljem. Ono može imati oblik prijetnji, tjelesnih povreda, ogovaranja, uzimanja ili uništavanja stvari. Može uključivati i neugodne komentare o djetetovoj porodici ili rodbini.

Jedan od nasilnika ponovio je krivično djelo u roku od samo nekoliko nedjelja. Prvo je sredinom februara ove godine pretukao petnaestogodišnjaka na prostoru nekadašnje kasarne Morača u Podgorici, a početkom marta, uz podršku nekoliko drugova nasilnika, još jednog tinejdžera, takođe u užem centru grada. Zasmetala im je majica sa obilježjima fudbalskog kluba Crvena zvezda. Tražili su mu da je skine, a nakon što je odbio – pretukli su ga palicama. Otac pretučenog dječaka saopštio je da neće odustati dok svi nasilnici ne dobiju zasluženu kaznu.

Zbog sve učestalijih slučajeva nasilja među djecom, članovi Udruženja Roditelji nedavno su organizovali protest na Trgu nezavisnosti u Podgorici. Zatražili su od nadležnih da zaštite djecu u Crnoj Gori od nasilja, pod parolom: Nećemo da živimo u strahu.

Iz Kriminalističke policije za suzbijanje nasilja u porodici i maloljetničke delinkvencije Odjeljenja bezbjednosti Podgorica najavili su da će biti pojačano prisustvo policije u dvorištima škola.

Krivični zakonik Crne Gore predviđa kazne zatvora od šest mjeseci do pet godina za one koji grubim vrijeđanjem, zlostavljanjem, vršenjem nasilja, izazivanjem tuče ili drskim ili bezobzirnim ponašanjem remete javni red i mir ili ugroze druge. Maloljetniku starijem od 14 godina se za učinjeno krivično djelo mogu izreći vaspitne mjere, kazna maloljetničkog zatvora ili druge mjere bezbjednosti. Ukoliko nasilnici imaju manje od 14 godina, slučajevi se obično prosljeđuju nadležnim socijalnim službama, koje treba da pruže podršku žrtvama, pružaju savjetovanja počiniocima nasilja i njihovim roditeljima, obavljaju nadzor njihovog ponašanja i ostale zaštitne mjere.

Škole, prema Zakonu o osnovnom obrazovanju i vaspitanju, mogu da, pored smanjenja vladanja, odrede i vaspitne mjere, poput pismenih opomena, ukora ili premještaja u drugo odjeljenje ili školu.

U istraživanju NVO Juventas iz 2018. kao jednu od najčešćih prepreka sa kojima se suočavaju prilikom rješavanja problema vršnjačkog nasilja, roditelji su naveli generalnu nezainteresovanost cjelokupnog sistema za ovaj problem. Najmanje vjeruju drugim roditeljim i centrima za socijalni rad. Niske ocjene socijalnim službama tada je dalo i nastavno osoblje.

U Lokalnom akcionom planu za prevenciju i borbu protiv vršnjačkog nasilja Opštine Herceg Novi za period od 2020. do 2022. godine konstatuju se problemi nedovoljne angažovanosti postojećih resursa na prevenciji nasilja, nizak stepen informisanosti djece, roditelja i ostalih aktera o prepoznavanju vršnjačkog nasilja i reagovanju u slučajevima nasilja, nedovoljna  saradnja…

UNICEF-ovo istraživanje Global Kids Online iz 2021. pokazalo je da se trećina mladih u dobi od 12 do 17 godina (32 odsto) lako naljuti i da često gubi živce.

Ivana Jokić upozorava da kazna sama po sebi nekada ne daje rezultat. „Sa djecom treba raditi od malena. Rješenje vidim u edukaciji, što djece, što roditelja, što nastavnika. Ne smijemo zatvarati oči pred problemom, a to je čest slučaj u našem društvu”.

Nastavnici bi, ističe ova psihološkinja, trebalo da upute dijete da dobije psihološku pomoć ukoliko primijete da mu nijesu dovoljno razvijene socijalne vještine.

Istraživanje NVO Juventas iz 2018. pokazalo je da se oko 10 odsto đaka osnovnih škola u Crnoj Gori osjećalo povrijeđeno, uplašeno ili postiđeno zbog sadržaja koji je njegov vršnjak podijelio na društvenim mrežama.

Aleksa Janković 10. maja 2011. godine oduzeo je sebi život skokom sa zgrade u Nišu u kojoj je živio. Tada je imao 14 godina. Osam mjeseci trpio je fizičko i psihičko zlostavljanje u školi. Vršnjaci su ga mučili, tukli, hvatali za vrat, udarali mu glavom u drvo. Proživio je potres mozga, nosio je gips, a dobio je i posttraumatski sindrom.

Njegovi roditelji su nadležnim službama i direktorki škole prijavljivali nasilje.  Niko nije reagovao.

Slučaj je, u sudskom postupku, završen – kažnjena je škola i direktorka.

Troje od sedam nasilnika koji su maltretirali Aleksu presudom Višeg suda za maloljetnike u Nišu pravosnažno su osuđeni na vaspitne mjere. U dnevniku su im, međutim, ostale petice iz vladanja.

Da se ovakva tragedija ne bi ponovila, osmišljen je Aleksin zakon, kojim se predviđa pooštravanje kaznenih mjera ne samo za nasilnike, već i nastavnike i roditelje. Na ovaj zakon, ili neki sličan, i dalje se čeka u Srbiji.

U Crnoj Gori ne postoji Strategija za prevenciju neprimjerenog ponašanja djece i mladih i maloljetničke delinkvencije. Nema dovoljno policijskih službenika edukovanih za rad sa maloljetnicima.

Andrea JELIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo