Povežite se sa nama

DRUŠTVO

PO GLAVNOM GRADU: Željo moja Podgorice

Objavljeno prije

na

Svega ima u Podgorici: uređene ulice, na ulicama kafići; tržni centri, u jednom od njih bioskop; škole i vrtići, u dvorištima nekih od njih poneki uređen ćošak; pažljivi posmatrač, uz malo sreće, može na ulici vidjeti čak i gradski autobus. U glavnom gradu samo ne valja detaljnije gledati, jer slike koje onda stignu govore o nedostatku planiranja, neizgrađenoj infrastrukturi, glibu ispod šminke.

Grad, prije svega, čine njegovi ljudi. Od mjesta sa pedesetak hiljada nakon Drugog svjetskog rata, Podgorica je do 2011. porasla do grada sa blizu 186 hiljada stanovnika. Proces socijalističke industrijalizacije koja je decenijama ulivala radnike u Podgoricu, nakon devedesetih godina prošlog vijeka nastavljen je centralizacijom zbog koje je veliki broj ljudi, naročito sa sjevera Crne Gore, stigao u glavni grad, ne kako bi i gradu i njima bilo bolje, već kako bi preživjeli. Odlazeći podgorički gradonačelnik dr Miomir Mugoša dobra je slika gostoprimstva koje ih je dočekalo. Sudeći prema njegovim javnim nastupima veliko je pitanje da li je u stanju da riječi kao ,,Pljevljak”, ,,Beranac” ili ,,Rožajac” izgovori, a da ne zvuče pogrdno. Da bi neko mjesto bilo grad mora imati dovoljan broj ljudi koji ga vole. Tu stvar nije lako mjeriti, ali sva je prilika da Podgorica prije pati od nedostatka nego od viška ljubavi.

Ipak, gradi se grad. Puno je novih zgrada. Dijele se, ugrubo, na tri grupe. Staklene, neke u kojima su predstavništva velikih firmi i one koje su vlasnicima najvjerovatnije poslužile da properu nešto para, pa sad zvrje prazne. Drugu grupu čine takozvane napolitanke, rasute po svim krajevima Podgorice kao posljedica velikodušnosti gradskih vlasti u izdavanju građevinskih dozvola i želje povlaštenih firmi da na brzinu zarade velike pare. U glavnom gradu ima oko 13 hiljada praznih stanova. Najpovlašteniji među povlaštenima posadili su treću grupu zgrada – onu koja je nikla po parkovima. Parkovi i dječija igrališta padali su kao snoplje – u kvartu kod Mašinske škole – dok trepneš nikne zgrada. ,,Umjesto da grad krene dalje sa širenjem, jer ipak je Podgorica jedna livada, ruši se čitava koncepcija i prave se blokovi unutar blokova – zgrada na zgradu”, prokomentarisao je jedan građanin Podgorice.

Arhitekta Ljubo Stjepčević, predsjednik Komore arhitekata u Inženjerskoj komori Crne Gore krajem prošle godine u Dnevnim novinama je ocijenio da je najviše stradala Mirkova, ili Nova varoš, odnosno strogi centar grada: „Mi smo od Mirkove varoši napravili katastrofu. Potpuno smo promijenili izgled ovog dijela grada, a to je bilo jezgro koje se moralo sačuvati. Prvo smo sve džade popločali, pa smo onda dozvolili da se grade ona staklena čuda, koja ni na što ne liče. To nije ni neka moderna arhitektura, i nigdje se tako nešto ne gradi”. Stjepčević je više puta upozoravao da bi jači zemljotresi mogli pričiniti velike štete na novijim objektima. ,,Podgorica je deveti stepen seizmičke zone i to se uzima u obzir kada se radi projektna dokumentacija. Ali između onoga što je isprojektovano i onoga što se izvede postoji velika razlika. Znamo ko su danas investitori i na koji način se vrši nadzor nad objektima.”

Nedostatak planova i njihovo kršenje proizveli su grad u kojem neravnomjeran razvoj često može svjedočiti i jedna jedina ulica. Teško bi bilo odlučiti koji dio Hercegovačke je grđi – polovina koju je po svojoj mjeri uglancala i razne dozvole ispisala vlast pod budnim okom Miomira Mugoše ili njen drugi kraj koji je, zbog rupa po trotoaru, širokom katkad i preko metra, preporučivo prelaziti samo zadana.

Nema izbora, ni Nikoljdana, Dana Podgorice, kad Miomir Mugoša nije obećao kako će se pobrinuti za Staru Varoš. Na osnovu pjesama možda poneko može još da je zamisli, pod uslovom da ne prođe kroz ruglo u koje je pretvorena. Iako stručnjaci smatraju da je još moguće sačuvati neka jezgra najstarijeg dijela Podgorice, to ostaje za neka druga vremena i neku bolju vlast.

Mogao bi putnik namjernik, prije nego što bude izgrađeno gradsko pozorište na mjestu srušenog Kina Kultura da ode u bioskop u Delti i potom odluči da prošeta kraj Morače. Za taj poduhvat bilo bi preporučljivo da ponese gas masku. Izgradnja novog kolektora za prečišćavanje otpadnih voda još je jedan od poduhvata koji je već dvadesetak godina samo obećanje.

Nedavno je objavljeno kako su za ,,posao vijeka”, izgradnju kolektora, zainteresovane četiri firme. Gradnja treba da košta oko 50 miliona eura. Iz Glavnog grada ranije je saopšteno da bi projekat trebao da bude realizovan za 36 mjeseci, a potom je potrebno još dvije godine za probni rad i dokazivanje tehničkih parametara. Pozitivna Crna Gora pozvala je gradsku vlast da preispita odluku da kolektor smjesti u Botun i razmotri njegovo izmještanje na neki od nenaseljenih djelova grada.

Građani Crne Gore morali su potpisivati peticiju kako bi vlasti pristale da vide kako u zemlji nema dovoljno vrtića. Jedno od mjesta u kojem je taj problem najozbiljniji je Podgorica. Još 2011. Mugoša i kandidat za njegovog nasljednika Slavoljub Migo Stijepović obećavali su po jedan novi vrtić na lijevoj i desnoj obali Morače. Aha. Opšte je poznato da grupe u vrtićima ponekad imaju i do pedesetoro djece. Normalno je pola od toga. Monitorovi izvori objašnjavaju da vrtići dobijaju novi prostor tako što u učionice pretvaraju vešeraje i djelove holova. Analogno tome, problem nedostatka prostora u osnovnim školama rješava se tako što se u učionice pretvore biblioteke. U snovima su ostale škole zamišljane u Tološima i Bloku 14.

Druga gimnazija još jedna je neostvarena potreba građana Podgorice. Ni tu Mugoša nije bio bez ideje: ,,Na mjestu stare Mašinske škole može da se napravi nova i da se kroz adaptaciju napravi savremena gimnazija”.

Ne može se reći da stanovnici Podgorice nemaju na dohvat ruke nešto što je drugdje čist luksuz. Vožnja taksijem ovdje je najrasprostranjeniji oblik gradskog prevoza. Taksi je relativno jeftin, gradske vlasti ne moraju da se brinu oko autobuskih linija. Istovremeno, mnogi otpušteni radnici i ljudi, često sa završenim fakultetima, koji nijesu mogli da nađu posao izbjegavaju status nezaposlenih vozeći taksi. Gotovo genijalan potez, ako se ne računa da je, ipak, za veliki dio stanovnika vožnja taksijem prevelik izdatak, da bi autobusi prevozili neuporedivo veći broj putnika, pravili manje gužve i, ukoliko nije nepristojno reći, manje zagađivali okolinu. Jednom je Mugoša maštao čak i o tramvaju.

Istorijska je već postala priča o pet bazena u Podgorici. Ima jedan koji radi i po dva-tri mjeseca godišnje. Sportski centar čija se jedna polovina raspada i stadion koji nema jednu stranu podgorička su stvarnost.

Potrebe građana za uređenim gradom, ne potreba povlaštenih i njihovih investitora za ,,ugrađivanjem ” i brzom zaradom, posao su za novu, ne za ovu vlast. Ma koliko napadan bio, Mugoša nije sam godinama proizvodio Podgoricu bez plana i ikakvog reda, njegovo zamjenjivanje Migom nosilo bi iste stvari, samo rađene tiše.

Ako se koristi zdrav razum, neshvatljivo je da Podgorica sa klimom koju ima, nema botaničku baštu. Ali – kako se ugraditi u hortenzije?

Miloš BAKIĆ

Komentari

DRUŠTVO

ZLATNO DRŽAVLJANSTVO I NOVA VLADA: Repriza

Objavljeno prije

na

Objavio:

Krivokapićeva Vlada odustala je od nastavka davanja ekonomskog državljanstva, na osnovu novčanog ulaganja. Tome je doprinijela i kontinuirana kritika, projekta bivših vlada, ekonomskog državljanstva od strane  Evropske komisije. Uvođenje zlatnog pasoša na osnovu vrijednosnih kriterijuma zvuči kao repriza

 

Premijer Zdravko Krivokapić nedavno je najavio da će značajne ličnosti koje imaju veze sa Crnom Gorom dobiti počasno državljanstvo. Prvi kojima će uručiti, kako je rekao, ,,zlatni pasoš” biće pjevač Željko Joksimović i teniser Novak Đoković.

Premijer nije precizirao na osnovu čega će se dijeliti pasoši, sem uopštene priče – o porijeklu starinom, dodirne veze sa Crnom Gorom i ,,vrijednosti koje zajednički dijelimo”.

Najava dolazi mjesec dana nakon protesta zbog izmjene Odluke o kriterijumima za sticanje crnogorskog državljanstva, nakon kojih je usvajanje ove odluke odloženo.

Otvaranje pitanja sticanja državljanstva otvorilo je brojne probleme koje je prošla vlast ostavila iza sebe. Pa je vrlo neoprezno što je premijer baš sada pokrenuo priču o ,,zlatnom državljanstvu”.

Crna Gora, za razliku od država regiona, ima restriktivne zakonske norme kada je u pitanju sticanje državljanstva. Tu silu zakona najbolje osjećaju desetine hiljada građana koji zbog rigoroznih pravila ne mogu da regulišu boravak u Crnoj Gori. Mnogima od njih džaba su i decenije provedene u Crnoj Gori. S druge strane brojni su oni koji imaju državljanstvo druge države a uredno glasaju u Crnoj Gori.

Iz dijaspore tvrde da se novim izmjenama njima čini nepravda, te da se na ovaj način eliminišu iz političkog života Crne Gore. Prije nedavnih izbora u Herceg Novom ispostavilo se da čak 1.973 birača u ovoj opštini imaju biračko pravo i u Srbiji.

Iz Ministarstva unutrašnjih poslova saopštili su da su počeli provjeru 8.000 građana koji se nalaze u biračkom spisku Srbije, Bosne i Hercegovine i Kosova zbog logične pretpostavke da pored crnogorskog imaju i državljanstvo neke od tih država. Saopšteno je i da će 2.108 biti upoznato sa činjenicom da su dobrovoljno stekli državljanstvo druge države, uz napomenu da će te osobe dobiti priliku da se izjasne koje državljanstvo žele da zadrže.

Još se ispituje i tvrdnja Srđana Perića, iz Organizacije KOD, da ministri pravde, ljudskih i manjinskih prava i finansija i socijalnog staranja, Vladimir Leposavić i Milojko Spajić, imaju dvojno prebivalište.

Izborno, politički i ekonomski bivša vlast je manipulisala dodjelom državljanstva. Zato najave premijera, bez jasnim kriterujuma ovako zveče.

Prethodne DPS vlade su od 2008. do 2020. godina dodijelile 390 počasnih državljanstava. Samo tokom prošle godine dodijeljeno je čak 115 počasnih državljanstava, od čega je preko trećine dodijelila odlazeća vlada u periodu nakon okončanja parlamentarnih izbora do dolaska nove Vlade. U prethodnom periodu, od 2008. do 2020,  netransparentno je dodijeljeno 390 počasnih državljanstava, pri čemu ni danas ne postoji javno dostupan zvanični registar tih lica.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

U SUSRET 29. GODIŠNJICI OD DEPORTACIJA I PENZIONISANJU VDT-A IVICE STANKOVIĆA: Šest godina od Strategije za istraživanje ratnih zločina, ni jedna jedina istraga

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vrhovni državni tužilac Ivica Stanković, simbolično, odlazi u penziju 25. maja. Uoči 29. godišnjice stravičnog zločina – deportacije bosanskohercegovačkih izbjeglica iz Crne Gore. Prije nego ode, Stanković mora da odgovori na pitanje zašto u proteklih šest godina primjene njegove Strategije za istraživanje ratnih zločina nije pokrenuta ni jedna jedina istraga

 

Vrhovni državni tužilac Ivica Stanković, simbolično, odlazi u penziju 25. maja. Uoči 29. godišnjice zločina nezapamćenog na ovim prostorima, a možda ni u svijetu. Deportacije bosanskohercegovačkih izbjeglica iz Crne Gore, koje su u njoj našle utočište bježeći od ratnih strahota u svojoj državi. Prije nego ode, Stanković mora da odgovori na pitanje zašto u proteklih šest godina primjene njegove Strategije za istraživanje ratnih zločina nije pokrenuta ni jedna jedina istraga.

Ivica Stanković je, kao vrhovni državni tužilac, 2015. godine donio Strategiju za istraživanje ratnih zločina. Tokom tog perioda, Specijalno državno tužilaštvo (SDT), koje je bilo nadležno za primjenu te strategije pod rukovodstvom Glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića, procesuiralo je samo jedan predmet, protiv okrivljenog Vlada Zmajevića zbog ubistva civila na Kosovu, i to ne na sopstvenu inicijativu, već mu ga je ustupilo Tužilaštvo za ratne zločine Republike Srbije.

,,Time nije pokazan proaktivan pristup kakav se od tužilaštva očekivao na osnovu Strategije”, smatraju iz Akcije za ljudska prava (HRA). Iz te NVO su pozvali Stankovića da, prije odlaska sa funkcije, odredi bilo koji datum za raspravu sa zainteresovanim stranama o primjeni Strategije o istraživanju ratnih zločina, jer je bio nadležan za nadzor nad njenom primjenom.

Usvajanju Strategije je, podsjećaju iz HRA, prethodio analitički izvještaj eksperta Evropske unije (EU) Mauricija Salustra, koji je u decembru 2014. godine kritikovao dotadašnje procesuiranje ratnih zločina u Crnoj Gori. Kako je istakao tom prilikom, državni tužioci nijednu istragu nijesu pokrenuli na sopstvenu inicijativu. Sem njega, i Evropska komisija (EK) je, više puta, u godišnjim izvještajima o Crnoj Gori isticala da tužilaštvo nije pokazalo odlučnu borbu protiv nekažnjivosti ratnih zločina, kao i da nije podizalo optužbe za komandnu odgovornost, saučesništvo ili pomaganje i podsticanje.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ZNACI: Na ovome svijetu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Premijer Krivokapić iz sedmice u sedmicu šalje opasne poruke. Koje se iako on preferira metafiziku,  mogu materijalizovati. Ove sedmice razdvojio je građane na “prijateljske” i neke druge

 

Milosrdni premijer Zdravko Krivokapić, u ovom prolaznom svijetu, nastavlja da diskriminiše, što progovori.

Prethodne sedmice nas je podučio da ne postoji samo materijalni, već i duhovni svijet, koji je važniji, te pojasnio da oni koji u njega vjeruju mogu da, u ime te vjere, krše zemaljske propise. Ove sedmice je nastavio da razdvaja građane.

Neki su građani, pojasnio je, prilikom susreta sa predsjednicom Republike Srpske, Željkom Cvijanović, „prijateljski“.

Krivokapić i predsjednica Republike Srpske Željka Cvijanović susreli su se kod naplatne rampe na putu Meljine – Petijevići, čime su ozvaničili ukidanje putarine na tom dijelu puta.

“Jedan namet manje za građane i sve naše turiste koji dolaze u Herceg Novi, a naročito građane prijateljske”, naveo je Krivokapić Koji su građani prijateljski, a koji manje prijateljski nije pojašnjavao.

Krivokapić iz sedmice u sedmicu šalje dvosmislene ili opasne poruke. Koje se iako preferira metafiziku, mogu materijalizovati. Posebno opasna je ona po kojoj je Ustav akt manje važan od Biblije i duhovnog svijeta.

Kada je prošle sedmice upitan da objasni zašto nadležni organi ne reaguju na kršenje zdravstvenih mjera kada ih krši Mitrpolija crnogorsko primorska, u vrijeme vjerskih okupljanja, Krivokapić je to ovako objasnio: “Ja mislim da se to ne može definisati zemaljskom pričom. To je u domenu metafizike. Ne znam kako vi to doživljavate ali ja to tako doživljavam”.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo