Povežite se sa nama

DRUŠTVO

PO GLAVNOM GRADU: Željo moja Podgorice

Objavljeno prije

na

Svega ima u Podgorici: uređene ulice, na ulicama kafići; tržni centri, u jednom od njih bioskop; škole i vrtići, u dvorištima nekih od njih poneki uređen ćošak; pažljivi posmatrač, uz malo sreće, može na ulici vidjeti čak i gradski autobus. U glavnom gradu samo ne valja detaljnije gledati, jer slike koje onda stignu govore o nedostatku planiranja, neizgrađenoj infrastrukturi, glibu ispod šminke.

Grad, prije svega, čine njegovi ljudi. Od mjesta sa pedesetak hiljada nakon Drugog svjetskog rata, Podgorica je do 2011. porasla do grada sa blizu 186 hiljada stanovnika. Proces socijalističke industrijalizacije koja je decenijama ulivala radnike u Podgoricu, nakon devedesetih godina prošlog vijeka nastavljen je centralizacijom zbog koje je veliki broj ljudi, naročito sa sjevera Crne Gore, stigao u glavni grad, ne kako bi i gradu i njima bilo bolje, već kako bi preživjeli. Odlazeći podgorički gradonačelnik dr Miomir Mugoša dobra je slika gostoprimstva koje ih je dočekalo. Sudeći prema njegovim javnim nastupima veliko je pitanje da li je u stanju da riječi kao ,,Pljevljak”, ,,Beranac” ili ,,Rožajac” izgovori, a da ne zvuče pogrdno. Da bi neko mjesto bilo grad mora imati dovoljan broj ljudi koji ga vole. Tu stvar nije lako mjeriti, ali sva je prilika da Podgorica prije pati od nedostatka nego od viška ljubavi.

Ipak, gradi se grad. Puno je novih zgrada. Dijele se, ugrubo, na tri grupe. Staklene, neke u kojima su predstavništva velikih firmi i one koje su vlasnicima najvjerovatnije poslužile da properu nešto para, pa sad zvrje prazne. Drugu grupu čine takozvane napolitanke, rasute po svim krajevima Podgorice kao posljedica velikodušnosti gradskih vlasti u izdavanju građevinskih dozvola i želje povlaštenih firmi da na brzinu zarade velike pare. U glavnom gradu ima oko 13 hiljada praznih stanova. Najpovlašteniji među povlaštenima posadili su treću grupu zgrada – onu koja je nikla po parkovima. Parkovi i dječija igrališta padali su kao snoplje – u kvartu kod Mašinske škole – dok trepneš nikne zgrada. ,,Umjesto da grad krene dalje sa širenjem, jer ipak je Podgorica jedna livada, ruši se čitava koncepcija i prave se blokovi unutar blokova – zgrada na zgradu”, prokomentarisao je jedan građanin Podgorice.

Arhitekta Ljubo Stjepčević, predsjednik Komore arhitekata u Inženjerskoj komori Crne Gore krajem prošle godine u Dnevnim novinama je ocijenio da je najviše stradala Mirkova, ili Nova varoš, odnosno strogi centar grada: „Mi smo od Mirkove varoši napravili katastrofu. Potpuno smo promijenili izgled ovog dijela grada, a to je bilo jezgro koje se moralo sačuvati. Prvo smo sve džade popločali, pa smo onda dozvolili da se grade ona staklena čuda, koja ni na što ne liče. To nije ni neka moderna arhitektura, i nigdje se tako nešto ne gradi”. Stjepčević je više puta upozoravao da bi jači zemljotresi mogli pričiniti velike štete na novijim objektima. ,,Podgorica je deveti stepen seizmičke zone i to se uzima u obzir kada se radi projektna dokumentacija. Ali između onoga što je isprojektovano i onoga što se izvede postoji velika razlika. Znamo ko su danas investitori i na koji način se vrši nadzor nad objektima.”

Nedostatak planova i njihovo kršenje proizveli su grad u kojem neravnomjeran razvoj često može svjedočiti i jedna jedina ulica. Teško bi bilo odlučiti koji dio Hercegovačke je grđi – polovina koju je po svojoj mjeri uglancala i razne dozvole ispisala vlast pod budnim okom Miomira Mugoše ili njen drugi kraj koji je, zbog rupa po trotoaru, širokom katkad i preko metra, preporučivo prelaziti samo zadana.

Nema izbora, ni Nikoljdana, Dana Podgorice, kad Miomir Mugoša nije obećao kako će se pobrinuti za Staru Varoš. Na osnovu pjesama možda poneko može još da je zamisli, pod uslovom da ne prođe kroz ruglo u koje je pretvorena. Iako stručnjaci smatraju da je još moguće sačuvati neka jezgra najstarijeg dijela Podgorice, to ostaje za neka druga vremena i neku bolju vlast.

Mogao bi putnik namjernik, prije nego što bude izgrađeno gradsko pozorište na mjestu srušenog Kina Kultura da ode u bioskop u Delti i potom odluči da prošeta kraj Morače. Za taj poduhvat bilo bi preporučljivo da ponese gas masku. Izgradnja novog kolektora za prečišćavanje otpadnih voda još je jedan od poduhvata koji je već dvadesetak godina samo obećanje.

Nedavno je objavljeno kako su za ,,posao vijeka”, izgradnju kolektora, zainteresovane četiri firme. Gradnja treba da košta oko 50 miliona eura. Iz Glavnog grada ranije je saopšteno da bi projekat trebao da bude realizovan za 36 mjeseci, a potom je potrebno još dvije godine za probni rad i dokazivanje tehničkih parametara. Pozitivna Crna Gora pozvala je gradsku vlast da preispita odluku da kolektor smjesti u Botun i razmotri njegovo izmještanje na neki od nenaseljenih djelova grada.

Građani Crne Gore morali su potpisivati peticiju kako bi vlasti pristale da vide kako u zemlji nema dovoljno vrtića. Jedno od mjesta u kojem je taj problem najozbiljniji je Podgorica. Još 2011. Mugoša i kandidat za njegovog nasljednika Slavoljub Migo Stijepović obećavali su po jedan novi vrtić na lijevoj i desnoj obali Morače. Aha. Opšte je poznato da grupe u vrtićima ponekad imaju i do pedesetoro djece. Normalno je pola od toga. Monitorovi izvori objašnjavaju da vrtići dobijaju novi prostor tako što u učionice pretvaraju vešeraje i djelove holova. Analogno tome, problem nedostatka prostora u osnovnim školama rješava se tako što se u učionice pretvore biblioteke. U snovima su ostale škole zamišljane u Tološima i Bloku 14.

Druga gimnazija još jedna je neostvarena potreba građana Podgorice. Ni tu Mugoša nije bio bez ideje: ,,Na mjestu stare Mašinske škole može da se napravi nova i da se kroz adaptaciju napravi savremena gimnazija”.

Ne može se reći da stanovnici Podgorice nemaju na dohvat ruke nešto što je drugdje čist luksuz. Vožnja taksijem ovdje je najrasprostranjeniji oblik gradskog prevoza. Taksi je relativno jeftin, gradske vlasti ne moraju da se brinu oko autobuskih linija. Istovremeno, mnogi otpušteni radnici i ljudi, često sa završenim fakultetima, koji nijesu mogli da nađu posao izbjegavaju status nezaposlenih vozeći taksi. Gotovo genijalan potez, ako se ne računa da je, ipak, za veliki dio stanovnika vožnja taksijem prevelik izdatak, da bi autobusi prevozili neuporedivo veći broj putnika, pravili manje gužve i, ukoliko nije nepristojno reći, manje zagađivali okolinu. Jednom je Mugoša maštao čak i o tramvaju.

Istorijska je već postala priča o pet bazena u Podgorici. Ima jedan koji radi i po dva-tri mjeseca godišnje. Sportski centar čija se jedna polovina raspada i stadion koji nema jednu stranu podgorička su stvarnost.

Potrebe građana za uređenim gradom, ne potreba povlaštenih i njihovih investitora za ,,ugrađivanjem ” i brzom zaradom, posao su za novu, ne za ovu vlast. Ma koliko napadan bio, Mugoša nije sam godinama proizvodio Podgoricu bez plana i ikakvog reda, njegovo zamjenjivanje Migom nosilo bi iste stvari, samo rađene tiše.

Ako se koristi zdrav razum, neshvatljivo je da Podgorica sa klimom koju ima, nema botaničku baštu. Ali – kako se ugraditi u hortenzije?

Miloš BAKIĆ

Komentari

DRUŠTVO

POVEĆANJE PLATA I PROSVJETA: Nijesu na spisku prioriteta

Objavljeno prije

na

Objavio:

I pored obećanja nove vlade da će, nakon zdravstva, njima prvima biti povećana plata, prosvjetni radnici su strpani, kako kažu, u isti koš sa ostalima. O najavljenom povećanju koje će obuhvatiti sve zaposlene u Crnoj Gori malo znaju jer dijaloga sa Ministarstvom nema

 

Prosvjetni radnici koji su, pored zdravstvenih, već godinu i po u prvoj liniji borbe protiv korona virusa – ponovo se osjećaju izigranima. Prema podacima Monstata prosječna plata u zdravstvu je za 100 eura veća od one u prosvjeti, a za razliku od prosvjetara, zdravstveni radnici su dobili obećanje o povećanju plate za 12 odsto, pored onog od 17 odsto koje će od početka sljedeće godine, kako je najavljeno, sljedovati sve zaposlene u Crnoj Gori.

Povećanje koje je najavljeno za sve u Ministarstvu prosvjete, nauke, kulture i sporta pripisali su kao svoj uspjeh, pa su najavili da će zarade prosvjetnih radnika od 1. januara 2022. godine biti veće za 17 odsto. Iz resora Vesne Bratić poručuju da su od početka mandata pokazali i dokazali da su im na prvom mjestu djeca i prosvjetni radnici, što je misija i vizija koja mora biti primarna, posebno u resoru prosvjete.

„Jako smo nezadovoljni činjenicom da smo i pored obećanja ministra finansija i socijalnog staranja Milojka Spajića, datom na našem prvom zajedničkom sastanku u januaru mjesecu ove godine, da će prosvjetni radnici poslije zdravstvenih biti prva adresa sa kojom će razgovarati u vezi sa povećanjem njihovih zarada, ostali, da tako kažem, u košu sa ostalim zaposlenima u Crnoj Gori. Bez ulaganja u obrazovni sistem i plata prosvjetnim radnicima nema napretka društva u cjelini. Sve ozbiljne zemlje, sa uspješnim ekonomijama, najviše izdavajaju upravo za prosvjetu“, kaže za Monitor Nikolaj Knežević, potpredsjednik Sidikata prosvjete Crne Gore (SPCG).

Posebnu brigu o obrazovanju najavio je i premijer Zdravko Krivokapić u svom ekspozeu. I pored najava, posljednje povećanje postignuto je u socijalnom dijalogu i pregovorima sa prethodnom Vladom. Tada su se plate u prosvjeti uvećale za devet odsto 2020. i početkom januara 2021. dodatnih tri odsto. Trenutno se kreću malo iznad državnog prosjeka, po posljednjim podacima Monstata za avgust ove godine prosječna zarada u prosvjeti iznosi 553 eura.

„Nesumnjivo su zapošljeni u zdravstvu i prosvjeti ponijeli najveći teret odgovornosti od početka pandemije COVID-19 virusa. Iako su ti sektori pokazali da su u ovim kriznim situacijama u stanju da idu i preko sopstveih
granica, to se i dalje ne cijeni adekvatno, a posebno kad je riječ o zapošljenim u prosvjeti“, kaže za Monitor Snežana Kaluđerović, viša pravna savjetnica u Centru za građansko obrazovanje (CGO). Ona smatra da je neobjašnjivo što najavljeni talas povećanja zarada nije kao posebnu kategoriju prepoznao i zapošljene u prosvjeti i što pitanje njihovih zarada nije zasebno razmatrano od strane resornih ministarstava.

„S obzirom da nacrt Zakon o budžetu još nije ni podnešen Skupštini, prostor za ispravljanje ove greške postoji. Vjerujemo da bi to imalo stimulativan uticaj na prosvjetne radnike, koji  tokom pandemije, za razliku od zdravstvenih radnika, nisu imali dodatke na zaradu na račun povećanog
obima rada. CGO podsjeća da su nove okolnosti rada nastavnika pedagoški vrlo zahtjevne i da je količina nastavnog materijala ostala ista, dok je količina odgovornosti i obaveza nastavnika samo rasla“, kaže Kaluđerović.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POKRENUT POSTUPAK ZA VRAĆANJE CITADELE U BUDVI: Sporna privatizacija kulturnog dobra

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dajući nekoliko stanova u Tivtu, biznismen Branko Ćupić postao je vlasnik objekata od 684 m2 i parcela površine blizu tri hiljade kvadrata, vrijednog kulturno-istorijskog nasljeđa u Budvi

 

Skandalozna razmjena nepokretnosti između Ministarstva odbrane SRJ i privatne firme Imobilia sa Svetog Stefana, čiji je vlasnik kontroverzni biznismen Branko Ćupić, obavljena u decembru 1992. godine, ne prestaje da intrigira građane Budve, koji se ne mire sa tim da je jedan od značajnijih  spomenika kuture drevne Budve, na volšeban način trajno prešao u privatne ruke.

Sekretarijat za zaštitu imovine opštine Budva započeo je prije dvije godine postupak za poništenje Ugovora o razmjeni nepokretnosti u cilju zaštite prava i interesa Opštine Budva i države Crne Gore, obraćajući se instituciji Zaštitnika imovinsko pravnih interesa CG. Na dopise Sekretarijata, koje potpisuje Đorđe Zenović, odgovora nije bilo sve do nedavno, kada je iz Podgorice stigao dopis Zaštitnika, Bojane Ćorović, kojim se traži dostava kompletne dokumentacije o Citadeli i sudskom sporu vođenom od 1993. do 1998. u Osnovnom sudu u Kotoru.

Tvrđava Citadela uzdiže se nad Starim gradom, zahvata površinu od ukupno 2.650 kvadrata, odnosno 8 odsto površine stare Budve. Tu je izgrađeno više objekata ukupne površine 650 m2, dok je ostao slobodan prostor koji čine prolazi, terase, kule, stražare… Nakon zemljotresa slobodan prostor na Citadeli adaptiran je za pozorišne scene tada uspješnog budvanskog festivala Grad teatar.

Kupoprodaja Citadele između Ministarstva odbrane SRJ – VP Podgorica, kao vlasnika tvrđave i Branka Ćupića uznemirila je tada građane Budve. Iza ustupanja značajnog kuturnog dobra prebogatom biznismenu stajali su tada pojedini funkcioneri DPS-a, među kojima i Svetozar Marović. Ugovorom o razmjeni  Ministarstvo odbrane prenijelo je na preduzeće Imobilia tri nepokretnosti, objekat austrougarske kasarne korisne površine 615 m2, staru kulu od 56 kvadrata i suterenski prostor ispod velikog platoa od 12,50 kvadrata. To je ukupno 684,39 m2.

Zauzvrat, Imobilia je preuzela obavezu da Ministrastvu odbrane preda isto toliko, 680 m2 stambene površine na lokaciji Delfin u Tivtu, u stanovima koji tek treba da se sagrade. Građani su ogorčeni ovakvom razmjenom po kojoj je  kvadrat na budvanskoj Citadeli vrijedio isto koliko i kvadrat u nekoj stambenoj zgradi u Tivtu.

Pored toga, Ministarstvo odbrane ustupa Ćupiću na korišćenje cjelokupan neizgrađen prostor Citadele, za koji navode da predstavlja gradsko građevinsko zemljište, površine nešto manje od 3.000 kvadrata. U međuvremenu, kupac je korišćenje pretvorio u vlasništvo, te je u katastru nepokretnosti pod firmom Citadela d.o.o, uknjižen kao vlasnik cijelog prostora.

Dakle, za nekoliko stanova u Tivtu, biznismen Ćupić postao je vlasnik objekata od 684 m2 i parcela površine blizu tri hiljade kvadrata, vrijednog kulturno-istorijskog nasljeđa u Budvi.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ZNACI: Zbog ugrožavanja sigurnosti novinarke tri mjeseca zatvora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Božidar Filipović osuđen na tri mjeseca zatvora zbog ugrožavanja sigurnosti Milke Tadić-Mijović. Ovakve, preblage presude, ohrabruju nasilje nad novinarima.

 

Božidar Boško Filipović (56) osuđen je u srijedu na tri mjeseca zatvora zbog ugrožavanja sigurnosti direktorice Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore Milke Tadić-Mijović.

Tu odluku donijela je sutkinja Osnovnog suda u Kotoru Momirka Tešić, koja je Filipoviću produžila pritvor. U njenoj sudnici saslušani su svjedoci, a sutkinja je nakon više opomena, udaljila Filipovića iz sudnice. Tokom iznošenja završnih riječi, državna tužiteljka Anđa Radovanović tražila je da se produži pritvor Filipoviću.

Punomoćnik oštećene Tadić-Mijović, advokat Aleksandar Đurišić u završnim riječima ocijenio je da je dokaznim postupkom nesumnjivo utvrđeno činjenično stanje, odnosno dokazano da su ostvareni elementi bića krivičnog djela koje se optužnim predlogom Filipoviću stavlja na teret. On je istakao da dugogodišnja novinarka ne podnosi imovinsko-pravni zahtjev i da se pridružuje krivičnom gonjenju okrivljenog Filipovića.

Đurišić je istakao da, kada se radi o otežavajućim okolnostima, podržavaju završne riječi tužiteljke: ,,I smatramo da su dvije osnovne – njegovo (Filipovićevo) nepriznavanje djela i neiskreno odnos sa jedne strane, a sa druge povrat u konkretnoj pravnoj stvari, čak i specijalni, što se vidi iz izvoda kaznene evidencije”.

Branilac okrivljenog, advokatica Slavica Ilić, u završnim riječima tražila je ukidanje pritvora Filipoviću. Isto je tražio i okrivljeni.

Podsjetimo – sredinom avgusta Filipović je psovao i prijetio novinarki, na parkingu u Petrovcu kod supermarketa Voli. Novinari Vijesti lažu, pišu bez dokaza protiv škaljaraca i Mila Đukanovića, ispričala je detalje napada na nju Tadić – Mijović. Prijetnje su se ređale od toga da će izbušiti gume do toga da pojedine treba ubiti. Policija je ovoga puta brzo reagovala, pa je Filipovića uhapsila za manje od pola sata.

Filipović, bivši bokser koji je u policijskoj evidenciji označen kao bezbjednosno interesantno lice, ni u jednoj fazi postupka nije priznao krivicu, već je tvrdio da je pokušavao da novinarku zaštiti od verbalnog napada izvjesne osobe u trenutku dok se parkirala.

Njega je sud u Beogradu u julu 2018. osudio  na 11 mjeseci kućnog pritvora zbog prijetnji smrću predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću i bivšem ministru MUP-a Nebojši Stefanoviću. On je skinuo ,,nanogicu” i utočište našao u Crnoj Gori, gdje je ubrzo uhapšen nakon što je u jednom petrovačkom kafiću vitlao pištoljem i prijetio osoblju i gostima. Beogradski mediji su pisali da srpsko tužilaštvo i sud razmatraju da Crnoj Gori pošalju zahtjev za uvažavanje presude srpskih sudova, na osnovu koje će Filipović biti poslat u zatvor.

,,Kod specijalnog povrata vrlo je neuobičajeno da se dobije ista kazna kao i ranije, obično se dobija oštrija kazna u ovom slučaju najmanje dvostruko veća”, kaže za Monitor advokat Aleksandar Đurišić. ,,Ići će  žalba koju će na prvostepenu presudu, ne sumnjam u to, uložiti tužilaštvo. Vidjećemo  kakav će biti epilog pravosnažne presude”.

Ovakve,  preblage presude,  ohrabruju nasilje nad novinarima.

P.NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo