Povežite se sa nama

DRUŠTVO

PODJELA U SSCG: A para nema

Objavljeno prije

na

Malo ko je ovih dana u poplavi vijesti o Savezu sindikata Crne Gore razumio ko koga smjenjuje i postavlja, ko je legalan, a ko nelegalan i kome se u cijeloj priči može vjerovati. Nije, reklo bi se, ni čudo, jer tu organizaciju decenijama javnost uglavnom prepoznaje kao produženu ruku vlasti i stecište mutnih poslova. Tekući sukob, iza kulisa poštovanja ili nepoštovanja Statuta, krije jednostavno pitanje: gdje su pare?

Stvari su se razvijale ovako: Skupština Saveza sindikata izglasala je nepovjerenje generalnom sekretaru Marku Nikčeviću. Odlučili su da vršilac dužnosti generalnog sekretara do vanrednog kongresa, koji je zakazan za 18. decembar bude Radomir Milić. Inicijativu za smjenu Nikčevića su podnijeli predstavnici 13 grana i četiri povjereništva. On je osumnjičen da je neovlašćeno mijenjao Statut i nenamjenski trošio novac iz Fonda solidarnosti.

Nekoliko dana kasnije, članovi Saveza sindikata, koji podržavaju generalnog sekretara Marka Nikčevića, za novog predsjednika Skupštine radničke asocijacije izabrali su Branka Vujisića. On je nakon Konstitutivne skupštine u Nikšiću kazao da skup na kojem su predstavnici 13 granskih sindikata izglasali nepovjerenje Nikčeviću, nije u skladu sa Statutom SSCG. Naglasio je da predsjednici nijesu članstvo, da u mnogim granama nijesu održani izbori i da su mnogi predsjednici tu iz ličnog interesa.

Senka Rastoder, predsjednica sindikalne organizacije zaposlenih u SSCG smatra da se zapravo vodi „stravična bitka” za lične privilegije. „Nije na sceni borba između dvije struje, većina se u stvari bori za svoje i usko grupne interese”, kazala je za Monitor.

Generalni sekretar SSCG Marko Nikčević, izabran na Kongresu u novembru prošle godine, angažovao je ravizorsku kuću Reviko prema čijem je izvještaju Savez u gubitku od dva milona eura. Na osnovu tog izvještaja, sindikalni funkcioneri okupljeni oko Nikčevića uputili su krivičnu prijavu Vrhovnom državnom tužilaštvu i Upravi policije.

Iako preciznih podataka nema, računa se da SSCG ima između 35 i 40 hiljada članova. Godišnji prihodi od članarine su oko 350 hiljada eura, od zakupa SSCG zarađuje oko 180 hiljada.

Prema ocjeni Senke Rastoder ozbiljni potresi u sindikatu počeli su kad se postavilo pitanje plaćanja članarine.

SSCG je pokrenuo inicijativu za pokretanje krivičnog postupka protiv šest sindikalnih organizacija – KAP-a, Elektoprenosa, Plantaža, Glavnog grada, Atlas banke i Crnogorske komercijalne banke – za nadoknadu štete u neutvrđenom iznosu zbog neuplaćivanja članarine. Ona iznosi jedan odsto primanja članova sindikata. Od tog iznosa 30 odsto treba da ide Savezu, 30 odsto granskom sindikatu, ostalo sindikalnoj organizaciji u preduzeću. Šest organizacija protiv kojih su podnešene prijave donosile su odluke da uplaćuju manje iznose ili da ne uplaćuju članarinu. To je, kažu u sindikalnoj centrali, u suprotnosti sa zakonom. Ali, neko, ,,preusmjeravajući” pare, može da dobije, recimo, stan.

„Po istom osnovu pripremamo još dvadesetak prijava, a poslije idemo dalje u utvrđivanje koje su organizacije kršile propise. Naša je procjena, na osnovu toga što nema dovoljno jasne evidencije, da je riječ o dvjesta do trista hiljada eura godišnje”, kaže za Monitor generalni sekretar SSCG Marko Nikčević.

Prema Monitorovim izvorima, veliki nesklad između troškova i prihoda u sindikatu tokom posljednjih osam godina i, paraleleno sa tim, veliki gubitak u poslovanju, prati i činjenica da se sindikat nije „snašao” u tržišnim uslovima pa su krediti namjenski podizani, a nenamjenski trošeni. Kao zalog je stavljana imovina pod hipoteku. U jednom od takvih poslova podignut je kredit od pola miliona eura, koji se i dalje otplaćuje, a stavljena je, kroz sumnjivu proceduru, hipoteka na dva sindikalna poslovna prostora u Podgorici.

Kao možda najveći „poslovni poduhvat” sindikata izdvaja se posao u kom je SSCG bio posrednik između radnika i vlade koja je riješila da „obešteti” žrtve tranzicije. Na osnovu spiskova napravljenih u sindikatu Vlada je tada odobrila isplatu 16, 5 miliona, sindikat je imao tehničku ulogu da po 1926 eura raspodijeli radnicima. Vlada je sindikatu od maja do avgusta 2007. uplatila taj novac i posao sindikata je trebao da bude samo da ga podijeli. Jedan dio tog novca je omah isplaćen, ali je pet miliona eura dijeljeno laganim tempom – do oktobra iduće godine. Bile su oročene po viđenju sa kamatom od jedan osto. Sindikat je po tom osnovu „zaradio” 50 hiljada eura, ali nema odgovora na pitanje s kojim pravom se SSCG bavio tom finansijskom transakcijom, niti zašto je novac, ako se to već radilo, oročen sa tako malom kamatom.

„Mi smatramo da je uzeto dvjesta hiljada na ime kamata ali da je samo 50 ušlo u Savez, jer nema toga ko je tada oročavao novac na manje od pet odsto”, kažu Monitorovi sagovornici.

Već tri godine radnici Autoprevoznog iz Nikšića štrajkuju jer ni dan-danas nijesu dobili te pare.

U sadašnjem vrhu sindikata objašnjavaju da nijesu uspjeli da presaberu u kojim se sve sudskim procesima kao stranka pojavljuje njihova organizacija. Desilo se da, nakon što je objavljeno da je urađen revizorski izvještaj, stigne žalba iz 30. septembra 2010. godine, iz koje se vidi da je Privredni sud dosudio Savezu 87 hiljada eura kao nadoknadu štete iz jednog posla sa Carinama. „Niko nije postupio po toj presudi, evidencije o njoj nije bilo u sindikatu i da nije bilo te žalbe mi nikad ne bi saznali za presudu. Gdje je nestala, – ne zna se, ali je jasno da je nekome bilo u interesu da se to ne naplati i da se zaštite Carine”, kaže Marko Nikčević.

Nepodijeljeno je mišljenje upućenih da je sve ono što se ovih dana otkriva o poslovanju sindikata tek vrh ledenog brijega. Većina naših sagovornika smatra da iza grupe koja je suprotstavljena Nikčeviću stoji vječiti sindikalac Danilo Popović. On je nedavno podnio ostavku na mjesto predsjednika Skupštine SSCG i sada u toj organizaciji nema funkcije, ali, smatraju mnogi – ima nasljednike.

Popović je i dalje predstavnik SSCG u Fondu za solidarnu stambenu izgradnju, a ta kuća, po svemu sudeći, izvor je ljubavi između bivšeg šefa i dijela sindikalaca. Šema je, kažu, napravljena tako da su u bogatim opštinama opštinska sindikalna povjereništva direktno komunicirala sa opštinama i Fondom za solidarnu izgradnju, mimo sindikalne centrale. Pripadnici Nikčevićeve struje tvrde da su na taj način stanove dobijali ljudi koji uopšte nijesu članovi sindikata.

Niko ne može da predvidi ishod bitke za prevlast u SSCG. ,,Oni kažu da je kod njih 13 od 23 granska sindikata, mi tvrdimo da ih ima osam ili devet. Od toga su na čelu četiri sindikata penzioneri: Krsto Pejović, predsjednik sindikata finansijskih institucija, Čeda Milinić, predsjednica sindikata turizma, Mićo Bulat, predsjednik sindikata saobraćaja i Mladen Bulić, predsjednik sindikata vojske”, tvrdi Marko Nikčević i naglašava: ,,Radomir Milić je na posljednjem Kongresu dobio četiri glasa i sad on smjenjuje mene koji sam dobio 114”.

Pripadnici druge grupacije, međutim, tvrde da 13 sindikata koji su protiv Nikčevića imaju 85 odsto članstva i da u istom procentu učestvuju u ukupnim sredstvima SSCG-a.

,,Samo će vrijeme pokazati šta će se desiti, vrlo je važno da se utvrdi pojedinačna odgovornost i da predmeti u tužilaštvu počnu da se obrađuju”, kaže Senka Rastoder. Ona tvrdi da ima informaciju da će 13 ,,pobunjenih” organizacija od 1. novembra prestati da uplaćuju sindikalnu članarinu Savezu.

Kako se god okrene, teško je povjerovati da će od čitave priče radnici imati neku korist. Eventualno se može očekivati da sukob u SSCG pokaže mehanizme pomoću kojih su se sindikalne vođe bogatile dok je radnike u Crnoj Gori jela tranzicija.

Miloš BAKIĆ

Komentari

DRUŠTVO

NOVA VLAST BIRA SAVJET RTCG PO ZAKONU DPS-A: Stari model za nove gazde

Objavljeno prije

na

Objavio:

Administrativni odbor utvrdio je listu kandidata za članove novog Savjeta RTCG, koje bi na sljedećoj sjednici trebala da izglasa Skupština Crne Gore. Predloženi su:

 

Demokratska partija socijalista (DPS) i dalje kontroliše Radio televiziju Crne Gore (RTCG). Ovo je ocjena Reportera bez granica (RSF), iznijeta u okviru svog godišnjeg Svjetskog indeksa slobode medija, prema kojem je Crna Gora i dalje najgore rangirana zemlja regiona. Oni upozoravaju na to da Javnom servisu i dalje nedostaje uravnoteženi, profesionalni odnos prema svim apsektima društva.

﮼Nova Vlada je obećala da će jačanje slobode medija i poboljšanje uslova za rad medija i novinara biti prioritet. Konkretno, saopštili su da će biti promijenjeni zakoni o medijima, sa ciljem uklanjanja kontroverznih odredbi prema kojima bi novinari mogli biti primorani da otkrivaju svoje izvore, ali i način izbora Savjeta RTCG, koji trenutno ne uspijeva da tu medijsku kuću zaštiti od političkog uticaja. Međutim, nakon ovih obećanja nijesu uslijedile nikakve zakonske izmjene ili bilo kakva poboljšanja u istragama nasilja nad novinarima”, ocjenjuje se u Svjetskom indeksu slobode medija.

Protekle sedmice utvrđena je lista kandidata za novi Savjet – gotovo osam mjeseci nakon parlamentarnih izbora i četiri mjeseca nakon formiranja Vlade. Administrativni odbor Skupštine Crne Gore utvrdio je da kandidati za članove Savjeta Radio Televizije Crne Gore budu: sociolog Bojan Baća, akademik i bivši direktor Muzičkog centra Žarko Mirković, slikar Naod Zorić, predstavnik Unije poslodavaca Filip Lazović, predsjednik Udruženja sportskih novinara Crne Gore Veselin Drljević, programska direktorka LGBT Forum Progres Milica Špajak, aktivistkinja Građanke alijanske Amina Murić, predsjednica Sindikata medija Marijana Camović Veličković i sportski direktor Crnogorskog olimpijskog komiteta Predrag Marsenić.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

HAPŠENJE VOĐE KAVAČKOG KLANA SLOBODANA KAŠĆELANA: Krenula ruka pravde

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nastavljamo dalje. Ovo je tek početak, kazao je vicepremijer Dritan Abazović. Umjesto hvalospjeva, valja podsjetiti da je u sedmogodišnjem ratu škaljarskog i kavačkog klana stradalo više od 50-ak osoba, a da ubice u većini slučajeva nijesu identifikovane

 

Ruka pravde je krenula. To je ocjena, za neše prilike,  spektakulatne akcije u kojoj je sinoć uhapšen Slobodana Kašćelan, koji slovi za vođu kavačkog kriminalnog klana. Za drugim šefom ove kriminalne grupe Radojem Zvicerom intenzivno se traga. Osim Kašćelana uhapšeni su još njegov tjelohranitelj Vladimir Vučković, Miloš Radonjić, Krsto Maroš, Darko Prelević i Zoran Kažić.

Kivičnom prijavom će biti obuhvaćeno najmanje deset osoba, jer se za nekima još traga. Njihovim hapšenje, vjeruje se, rasvijetljeno je najmanje jedno ubistvo od na desetine koliko ih se prethodnih godina dogodilo u krvavom ratu zbog droge koja je 2014. godine nestala u Valensiji.

Da ovo neće biti samo još jedno hapšenje u nizi bez efekta, uvjerava nas naš sagovornih iz bezbjednosnih struktura. Za sada su crnogorski istražitelji, tvrdi Monitorov sagovornik, uspjeli da prikupe dokaze koji ukazuju na sumnju da je ovaj klan odgovoran za nestanak i ubistvo jednog člana suprotstavljene kriminalne grupe (škaljarskog klana) kojom, prema operativnim podacima šefuju Jovan Vukotić i Milić – Minja Šaković.

,,Nastavljamo dalje. Ovo je tek početak. Ruka pravde je, neko može da kritikuje, ali ruka pravde je definitivno krenula. Ruka pravde do ovih ljudi nije dosad mogla da stigne”, kazao je vicepremijer zadužen za bezbjednosni sektor Dritan Abazović.

Da ,,kavčane” stigne ruka pravde crnogorskim istražiteljima pomogle su partnerske službe ali i Interpol.

,,Ovo je, po mom skromnom sudu, najveći uspjeh koji je crnogorska policija ostvarila u proteklih 10 godina. Radi se o kriminalcima koji nemaju državni značaj, nego koji imaju regionalni, da ne kažem evropski značaj”,  poručio je Abazović. Podijelio je: ,,Znate da je velika priča oko organizovanog kriminala, mi smo obećali da će to da bude prioritet Vlade, da će Vlada sve svoje aktivnosti usmjeriti u borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije, naročito protiv korupcije na visokom nivou, ovo je borba protiv organizovanog kriminala klasična, vjerujem da je niko nije očekivao i svi oni koji kritikuju Upravu policije i Sektor bezbjednosti treba da znaju da nas interesuju ovakve stvari. Abazović je ujedno čestitao pripadnicima policije na uspješno izvedenoj akciji, a isto je putem Tvitera uradio i ministar unutrašnjih poslova Sergej Sekulović.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

DOK NASILJE NA ULICAMA RASTE: Ko kontroliše policiju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iako su smijenjeni svi šefovi sektora u Upravi policije, nakon što je za direktora izabran Zoran Brđanin, ne čini se da nova vlast potpuno drži kontrolu nad tim dijelom bezbjednosnog sektora

 

Mnogi su se nadali da će se nasilje u javnom prostoru smiriti nakon što su završeni lokalni izbori u gradu pod Trebjesom ili „bitke za Nikšić“, kako je ovaj događaj nazvan u srbijanskim tabloidima. Međutim, podjele i tenzije ne jenjavaju.

Takozvane „patriotske“ i „komitske“ snage, koji smatraju da je ugrožena nezavisnost Crne Gore, gotovo svakodnevno nalaze razloge za protestna okupljanja ili demonstrativne organizovane vožnje po crnogorskim gradovima. Opozicione partije svojim saopštenjima ohrabruju ovakva okupljanja, blago zabašureno preuzimaju i zasluge za njih, a poruke podrške često stignu i od samog Đukanovića. Posljednji takav razlog su bile najavljene promjene u primjeni Zakona o državljanstvu.

Svoje razloge za proteste i javna okupljanja, a i za kontraproteste, nalaze i pristalice vlasti nezadovoljne odlukama Vlade. Prosrpske grupacije zamjeraju polciji što ima blaži odnos prema partitoskim snagama nego što je imala prethodna vlast prema demonstrantima. Oni se bune i zbog  najavljene smjene ministra pravde Vladimira Leposavića. Ovi protesti su dobili podršku dijela vladajuće koalicije okupljene oko Demokratskog fronta, ali i dobrog dijela srbijanskih tabloida.

U uskomešanoj atmosferi fizički je napadnuto više građana i novinara, ali i službenih lica. Dok se na protestima „patriota“ mogu čuti pjesme koje šire mržnju prema Srbima, kao što je Boj na Čavnoglave, na protestnim okupljanjima prosrpskih snaga mogu se čuti i vidjeti transparenti koji negiraju genocid u Srebrenici, čime valjda daju podršku Leposaviću i njegovoj izjavi koja je išla u tom pravcu.

Od Uprave policije se očekuje da vrati mir na crnogorske ulice i obezbijedi poštovanje zdravstvenih mjera. Ali primjetan je njen pasivniji odnos prema ovakvim događajima nego što je to bio tokom prethodne godine, koju su obilježili protesti. Iako su smijenjeni svi šefovi sektora u tom organu, nakon što je za direktora izabran Zoran Brđanin, ne čini se da nova vlast drži kontrolu nad tim dijelom bezbjednosnog sektora. Pitanje je da li je riječ o većem stepenu tolerancije prema pravu na slobodu okupljanja, čak i kad se ono zloupotrebljava, ili nova vlast ne želi da reakcijom policije izazove bijes građana kao što je tokom prošle godine učinila prethodna vlast.

Propusti policije naročito su bili uočljivi tokom blokade puta u Bogetićima, na saobraćajnici Podgorica – Nikšić, kada su u sukobu „patriota“ i policije povrijeđeni oficir Vojske Crne Gore (VCG) Rajko Čanjak, vojni doktor Dragan Martinović i službenik Uprave policije Jovan Bijelović. Dogodila se i neodgovorna  reakcija pripadnika Sektora za obezbjeđenje objekata i štićene ličnosti, koji je službenim automobilom prošao kroz blokadu, dok su na vozilu sjedjeli demonstranti. U vozilu se nalazila ćerka premijera Krivokapića i javnosti je saopšteno da je službenik policije tako reagovao jer je procijenio da je njen život u tom trenutku bio ugrožen. Na video snimcima, koji su dospjeli u javnost, nije vidljiv stepen ugroženosti koji bi opravdao takvu upotrebu sile. Sve se ovo dogodilo naočigled pripadnika policije koji su trebali da obezbjeđuju ovaj skup i spriječe narušavanje javnog reda i mira.

Izvršni direktor Centra za građanske slobode Boris Marić smatra da je ponašanje policije „očigledno u skladu sa odlukom da demokratski i tolerantan ptistup treba da bude osnova postupanja policije“. On za Monitor kaže da je to težak zadatak kada imamo forsiranje antagonizama prvenstveno od struktura bliskih Demokratskoj partiji socijalista i Demokratskom frontu.

„Ali ne samo njih. Danas su u kolu afirmacije šovinizma od tradicionalnih nacional-šovinista do nekadašnjih antiratnih predstavnika. Taj vid društvene nezrelosti novi je i vjerovatno jedan od najvećih izazova pred crnogorskim društvom. Policija je neki vid tampon zone i njen demokratski osjećaj ima ogroman značaj. Pitanje je koliko će policija uspjeti da izdrži stalni pritisak i ne učini neki represivniji korak. Sistem prekršajnih prijava očigledno ima efekta, ali odmah se u medijima jedne strane povela kampanja protiv primjene zakona, a isto se dešava kada su na udaru zakona predstavnici druge strane. Teško je crnogorskoj policiji kanalisati i procesuirati dva narativa spremna na svaki vid političkog perfomansa u koje spada i ciljano izazivanje incidenata“, pojašnjava Marić.

I Savjet za građansku kontrolu policije ocijenio je da priprema Uprave policije za ta okupljanja širom države nije bila adekvatna i da je izostala odgovarajuća prevencija i procjena situacije koja je dovela u opasnost kako građane tako i štićenu osobu (premijerovu kćerku). Kazali su da, na osnovu dostupnih podataka, nisu uvjereni da je UP osigurala plansku i organizovanu aktivnost. Međutim, iz tog tijela još nema stava o eventualnom prekoračenju ovlašćenja vozača Krivokapićeve ćerke.

I bivši predsjednik Savjeta za građansku kontrolu policije Aleksandar Saša Zeković smatra da rukovodioci Uprave policije nisu razjasnili odkud selektivno postupanje policije. On je za Monitor precizirao da je Uprava policije ostala dužna odgovore o postupanju službenika obezbjeđenja premijera Krivokapića na Bogetićima, o kažnjenim i procesuiranim građanima sa mitinga podrške ministru Leposaviću i sa okupljanja u Nikšiću kada je obilježena godišnjice bitke na Košarama.

„Prethodno rukovodstvo policije je bilo pod uticajem snažne negativne političke kampanje. Sadašnja vlast je toga svjesna i vidi se da uči iz tog iskustva. Odnos, svih u društvu, posebno sadašnje opozicije i medija, prema sadašnjem rukovodstvu policije je mnogo konstruktivniji, objektivniji i bez emocija što im olakšava djelovanje i dosljednu primjenu zakona. Percepcija javnosti, i tada i sada, o selektivnom postupanju najbolje se otklanja otvorenošću i blagovremenim podacima“, smatra Zeković.

Kaže da se nijesu dogodile opstrukcije policije prema novim vlastima iako je bilo onih, naročito među političarima, koji su tvrdili da će toga biti najviše u toj instituciji. Podsjetio je da je problem pretjerenog uticaja Vlade na policiju prepoznat u izvještajima nespornog političkog i međunarodnog značaja.

„To je i jasno usmjerenje novim vlastima da nastave sa reformama ali i da odustanu od ukidanja samostalnosti i ograničavanja operativne nezavisne Uprave policije“, ocjenjuje Zeković.

Iako u Ministarstvu unutrašnjih poslova postoje namjere da se donošenjem sistemskih zakona reformiše policija i taj aparat vrati tom resoru, više izvora Monitora tvrde da to neće biti moguće. Kažu i da pored opstrukcija starog režima, koji i dalje ima mehanizme u policiji, izostanak adekvatne reakcije policije ogleda se i u opstrukcijama novih starješina kada je riječ o procesuiranju pristalica nove vladajuće većine. Tako, nekadašnji direktor policije Veselin Veljović ohrabruje proteste „patriota“ šaljući poruku svojim nekadašnjim službenicima, dok nove starješine ne pokreću postupke protiv organizatora protestnih aktivnosti s druge strane političkog spektra. Drugačije modele ponašanja državnih službi, očito je, još će pričekati građani koji ne žele ni „komitsku“  Crnu Goru niti „srpski svet“. Već  svoju domovinu sa jakim demokratskim institucijama koje mogu zaštiti suigurnost i mir svih.

 

Boris Marić: Smijenjeni kadrovi DPS-a su opasnost po reforme

Boris Marić u smjenama načelnika policije vidi nadu u jačanje potencijala crnogorske policije. Smatra da je na čelo policije došao profesionalac (Brđanin) i da takvi potezi ohrabruju.

„Ovi početni potezi ohrabruju, ali to je samo osnova. Kako će se reforma crnogorske policije u do kraja profesionalnu, operativnu i efikasnu odvijati, ostaje da se vidi“, kaže Marić.

Smatra da smijenjeni rukovodeći kadar u policiji, blizak Demokratskoj partiji socijalista, predstavlja realnu opasnost po proces reformi. Pojašnjava da se tako složena služba ne može za kratko vrijeme pročistiti od negativnog uticaja „partijskih kadrova koji su i dalje pod kontrolom bivših šefova policije, a sada partijskih aktivista otvoreno“.

 

Građani i novinari žrtve atmosfere nasilja

Više desetina građana prijavilo je da je fizički napadnuto ili da je doživjelo neprijatnost tokom ili nakon protestnih skupova na crnogorskim ulicama. Mnogi od njih bili su samo slučajni prolaznici ili bezazleni posmatrači.

Stvorena je atmosfera nasilja u kojoj je napadnuto nekoliko novinara. U Nikšiću je prlikom proslave pobjede, povrijeđena novinarka Vijesti Jelena Jovanović. Tokom „patriotskog“ skupa u Bijelom Polju napadnut je novinar Televizije Vijesti Sead Sadiković. Ispred ulaza u zgradu u kojoj živi napadnut je glavni urednik Monitora Esad Kočan. Pravosudni postupci u ovim slučajevima još nijesu okončani. Nova vlast ima prilike da pokaže kako je  prekinula sa dosadašnjom praksom, tako što će, tamo gdje za to ima indicija, otkriti motive napada i naručioce. Bez toga sve je stara priča.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo