Povežite se sa nama

DRUŠTVO

PODJELA U SSCG: A para nema

Objavljeno prije

na

Malo ko je ovih dana u poplavi vijesti o Savezu sindikata Crne Gore razumio ko koga smjenjuje i postavlja, ko je legalan, a ko nelegalan i kome se u cijeloj priči može vjerovati. Nije, reklo bi se, ni čudo, jer tu organizaciju decenijama javnost uglavnom prepoznaje kao produženu ruku vlasti i stecište mutnih poslova. Tekući sukob, iza kulisa poštovanja ili nepoštovanja Statuta, krije jednostavno pitanje: gdje su pare?

Stvari su se razvijale ovako: Skupština Saveza sindikata izglasala je nepovjerenje generalnom sekretaru Marku Nikčeviću. Odlučili su da vršilac dužnosti generalnog sekretara do vanrednog kongresa, koji je zakazan za 18. decembar bude Radomir Milić. Inicijativu za smjenu Nikčevića su podnijeli predstavnici 13 grana i četiri povjereništva. On je osumnjičen da je neovlašćeno mijenjao Statut i nenamjenski trošio novac iz Fonda solidarnosti.

Nekoliko dana kasnije, članovi Saveza sindikata, koji podržavaju generalnog sekretara Marka Nikčevića, za novog predsjednika Skupštine radničke asocijacije izabrali su Branka Vujisića. On je nakon Konstitutivne skupštine u Nikšiću kazao da skup na kojem su predstavnici 13 granskih sindikata izglasali nepovjerenje Nikčeviću, nije u skladu sa Statutom SSCG. Naglasio je da predsjednici nijesu članstvo, da u mnogim granama nijesu održani izbori i da su mnogi predsjednici tu iz ličnog interesa.

Senka Rastoder, predsjednica sindikalne organizacije zaposlenih u SSCG smatra da se zapravo vodi „stravična bitka” za lične privilegije. „Nije na sceni borba između dvije struje, većina se u stvari bori za svoje i usko grupne interese”, kazala je za Monitor.

Generalni sekretar SSCG Marko Nikčević, izabran na Kongresu u novembru prošle godine, angažovao je ravizorsku kuću Reviko prema čijem je izvještaju Savez u gubitku od dva milona eura. Na osnovu tog izvještaja, sindikalni funkcioneri okupljeni oko Nikčevića uputili su krivičnu prijavu Vrhovnom državnom tužilaštvu i Upravi policije.

Iako preciznih podataka nema, računa se da SSCG ima između 35 i 40 hiljada članova. Godišnji prihodi od članarine su oko 350 hiljada eura, od zakupa SSCG zarađuje oko 180 hiljada.

Prema ocjeni Senke Rastoder ozbiljni potresi u sindikatu počeli su kad se postavilo pitanje plaćanja članarine.

SSCG je pokrenuo inicijativu za pokretanje krivičnog postupka protiv šest sindikalnih organizacija – KAP-a, Elektoprenosa, Plantaža, Glavnog grada, Atlas banke i Crnogorske komercijalne banke – za nadoknadu štete u neutvrđenom iznosu zbog neuplaćivanja članarine. Ona iznosi jedan odsto primanja članova sindikata. Od tog iznosa 30 odsto treba da ide Savezu, 30 odsto granskom sindikatu, ostalo sindikalnoj organizaciji u preduzeću. Šest organizacija protiv kojih su podnešene prijave donosile su odluke da uplaćuju manje iznose ili da ne uplaćuju članarinu. To je, kažu u sindikalnoj centrali, u suprotnosti sa zakonom. Ali, neko, ,,preusmjeravajući” pare, može da dobije, recimo, stan.

„Po istom osnovu pripremamo još dvadesetak prijava, a poslije idemo dalje u utvrđivanje koje su organizacije kršile propise. Naša je procjena, na osnovu toga što nema dovoljno jasne evidencije, da je riječ o dvjesta do trista hiljada eura godišnje”, kaže za Monitor generalni sekretar SSCG Marko Nikčević.

Prema Monitorovim izvorima, veliki nesklad između troškova i prihoda u sindikatu tokom posljednjih osam godina i, paraleleno sa tim, veliki gubitak u poslovanju, prati i činjenica da se sindikat nije „snašao” u tržišnim uslovima pa su krediti namjenski podizani, a nenamjenski trošeni. Kao zalog je stavljana imovina pod hipoteku. U jednom od takvih poslova podignut je kredit od pola miliona eura, koji se i dalje otplaćuje, a stavljena je, kroz sumnjivu proceduru, hipoteka na dva sindikalna poslovna prostora u Podgorici.

Kao možda najveći „poslovni poduhvat” sindikata izdvaja se posao u kom je SSCG bio posrednik između radnika i vlade koja je riješila da „obešteti” žrtve tranzicije. Na osnovu spiskova napravljenih u sindikatu Vlada je tada odobrila isplatu 16, 5 miliona, sindikat je imao tehničku ulogu da po 1926 eura raspodijeli radnicima. Vlada je sindikatu od maja do avgusta 2007. uplatila taj novac i posao sindikata je trebao da bude samo da ga podijeli. Jedan dio tog novca je omah isplaćen, ali je pet miliona eura dijeljeno laganim tempom – do oktobra iduće godine. Bile su oročene po viđenju sa kamatom od jedan osto. Sindikat je po tom osnovu „zaradio” 50 hiljada eura, ali nema odgovora na pitanje s kojim pravom se SSCG bavio tom finansijskom transakcijom, niti zašto je novac, ako se to već radilo, oročen sa tako malom kamatom.

„Mi smatramo da je uzeto dvjesta hiljada na ime kamata ali da je samo 50 ušlo u Savez, jer nema toga ko je tada oročavao novac na manje od pet odsto”, kažu Monitorovi sagovornici.

Već tri godine radnici Autoprevoznog iz Nikšića štrajkuju jer ni dan-danas nijesu dobili te pare.

U sadašnjem vrhu sindikata objašnjavaju da nijesu uspjeli da presaberu u kojim se sve sudskim procesima kao stranka pojavljuje njihova organizacija. Desilo se da, nakon što je objavljeno da je urađen revizorski izvještaj, stigne žalba iz 30. septembra 2010. godine, iz koje se vidi da je Privredni sud dosudio Savezu 87 hiljada eura kao nadoknadu štete iz jednog posla sa Carinama. „Niko nije postupio po toj presudi, evidencije o njoj nije bilo u sindikatu i da nije bilo te žalbe mi nikad ne bi saznali za presudu. Gdje je nestala, – ne zna se, ali je jasno da je nekome bilo u interesu da se to ne naplati i da se zaštite Carine”, kaže Marko Nikčević.

Nepodijeljeno je mišljenje upućenih da je sve ono što se ovih dana otkriva o poslovanju sindikata tek vrh ledenog brijega. Većina naših sagovornika smatra da iza grupe koja je suprotstavljena Nikčeviću stoji vječiti sindikalac Danilo Popović. On je nedavno podnio ostavku na mjesto predsjednika Skupštine SSCG i sada u toj organizaciji nema funkcije, ali, smatraju mnogi – ima nasljednike.

Popović je i dalje predstavnik SSCG u Fondu za solidarnu stambenu izgradnju, a ta kuća, po svemu sudeći, izvor je ljubavi između bivšeg šefa i dijela sindikalaca. Šema je, kažu, napravljena tako da su u bogatim opštinama opštinska sindikalna povjereništva direktno komunicirala sa opštinama i Fondom za solidarnu izgradnju, mimo sindikalne centrale. Pripadnici Nikčevićeve struje tvrde da su na taj način stanove dobijali ljudi koji uopšte nijesu članovi sindikata.

Niko ne može da predvidi ishod bitke za prevlast u SSCG. ,,Oni kažu da je kod njih 13 od 23 granska sindikata, mi tvrdimo da ih ima osam ili devet. Od toga su na čelu četiri sindikata penzioneri: Krsto Pejović, predsjednik sindikata finansijskih institucija, Čeda Milinić, predsjednica sindikata turizma, Mićo Bulat, predsjednik sindikata saobraćaja i Mladen Bulić, predsjednik sindikata vojske”, tvrdi Marko Nikčević i naglašava: ,,Radomir Milić je na posljednjem Kongresu dobio četiri glasa i sad on smjenjuje mene koji sam dobio 114”.

Pripadnici druge grupacije, međutim, tvrde da 13 sindikata koji su protiv Nikčevića imaju 85 odsto članstva i da u istom procentu učestvuju u ukupnim sredstvima SSCG-a.

,,Samo će vrijeme pokazati šta će se desiti, vrlo je važno da se utvrdi pojedinačna odgovornost i da predmeti u tužilaštvu počnu da se obrađuju”, kaže Senka Rastoder. Ona tvrdi da ima informaciju da će 13 ,,pobunjenih” organizacija od 1. novembra prestati da uplaćuju sindikalnu članarinu Savezu.

Kako se god okrene, teško je povjerovati da će od čitave priče radnici imati neku korist. Eventualno se može očekivati da sukob u SSCG pokaže mehanizme pomoću kojih su se sindikalne vođe bogatile dok je radnike u Crnoj Gori jela tranzicija.

Miloš BAKIĆ

Komentari

DRUŠTVO

POVEĆANJE PLATA I PROSVJETA: Nijesu na spisku prioriteta

Objavljeno prije

na

Objavio:

I pored obećanja nove vlade da će, nakon zdravstva, njima prvima biti povećana plata, prosvjetni radnici su strpani, kako kažu, u isti koš sa ostalima. O najavljenom povećanju koje će obuhvatiti sve zaposlene u Crnoj Gori malo znaju jer dijaloga sa Ministarstvom nema

 

Prosvjetni radnici koji su, pored zdravstvenih, već godinu i po u prvoj liniji borbe protiv korona virusa – ponovo se osjećaju izigranima. Prema podacima Monstata prosječna plata u zdravstvu je za 100 eura veća od one u prosvjeti, a za razliku od prosvjetara, zdravstveni radnici su dobili obećanje o povećanju plate za 12 odsto, pored onog od 17 odsto koje će od početka sljedeće godine, kako je najavljeno, sljedovati sve zaposlene u Crnoj Gori.

Povećanje koje je najavljeno za sve u Ministarstvu prosvjete, nauke, kulture i sporta pripisali su kao svoj uspjeh, pa su najavili da će zarade prosvjetnih radnika od 1. januara 2022. godine biti veće za 17 odsto. Iz resora Vesne Bratić poručuju da su od početka mandata pokazali i dokazali da su im na prvom mjestu djeca i prosvjetni radnici, što je misija i vizija koja mora biti primarna, posebno u resoru prosvjete.

„Jako smo nezadovoljni činjenicom da smo i pored obećanja ministra finansija i socijalnog staranja Milojka Spajića, datom na našem prvom zajedničkom sastanku u januaru mjesecu ove godine, da će prosvjetni radnici poslije zdravstvenih biti prva adresa sa kojom će razgovarati u vezi sa povećanjem njihovih zarada, ostali, da tako kažem, u košu sa ostalim zaposlenima u Crnoj Gori. Bez ulaganja u obrazovni sistem i plata prosvjetnim radnicima nema napretka društva u cjelini. Sve ozbiljne zemlje, sa uspješnim ekonomijama, najviše izdavajaju upravo za prosvjetu“, kaže za Monitor Nikolaj Knežević, potpredsjednik Sidikata prosvjete Crne Gore (SPCG).

Posebnu brigu o obrazovanju najavio je i premijer Zdravko Krivokapić u svom ekspozeu. I pored najava, posljednje povećanje postignuto je u socijalnom dijalogu i pregovorima sa prethodnom Vladom. Tada su se plate u prosvjeti uvećale za devet odsto 2020. i početkom januara 2021. dodatnih tri odsto. Trenutno se kreću malo iznad državnog prosjeka, po posljednjim podacima Monstata za avgust ove godine prosječna zarada u prosvjeti iznosi 553 eura.

„Nesumnjivo su zapošljeni u zdravstvu i prosvjeti ponijeli najveći teret odgovornosti od početka pandemije COVID-19 virusa. Iako su ti sektori pokazali da su u ovim kriznim situacijama u stanju da idu i preko sopstveih
granica, to se i dalje ne cijeni adekvatno, a posebno kad je riječ o zapošljenim u prosvjeti“, kaže za Monitor Snežana Kaluđerović, viša pravna savjetnica u Centru za građansko obrazovanje (CGO). Ona smatra da je neobjašnjivo što najavljeni talas povećanja zarada nije kao posebnu kategoriju prepoznao i zapošljene u prosvjeti i što pitanje njihovih zarada nije zasebno razmatrano od strane resornih ministarstava.

„S obzirom da nacrt Zakon o budžetu još nije ni podnešen Skupštini, prostor za ispravljanje ove greške postoji. Vjerujemo da bi to imalo stimulativan uticaj na prosvjetne radnike, koji  tokom pandemije, za razliku od zdravstvenih radnika, nisu imali dodatke na zaradu na račun povećanog
obima rada. CGO podsjeća da su nove okolnosti rada nastavnika pedagoški vrlo zahtjevne i da je količina nastavnog materijala ostala ista, dok je količina odgovornosti i obaveza nastavnika samo rasla“, kaže Kaluđerović.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POKRENUT POSTUPAK ZA VRAĆANJE CITADELE U BUDVI: Sporna privatizacija kulturnog dobra

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dajući nekoliko stanova u Tivtu, biznismen Branko Ćupić postao je vlasnik objekata od 684 m2 i parcela površine blizu tri hiljade kvadrata, vrijednog kulturno-istorijskog nasljeđa u Budvi

 

Skandalozna razmjena nepokretnosti između Ministarstva odbrane SRJ i privatne firme Imobilia sa Svetog Stefana, čiji je vlasnik kontroverzni biznismen Branko Ćupić, obavljena u decembru 1992. godine, ne prestaje da intrigira građane Budve, koji se ne mire sa tim da je jedan od značajnijih  spomenika kuture drevne Budve, na volšeban način trajno prešao u privatne ruke.

Sekretarijat za zaštitu imovine opštine Budva započeo je prije dvije godine postupak za poništenje Ugovora o razmjeni nepokretnosti u cilju zaštite prava i interesa Opštine Budva i države Crne Gore, obraćajući se instituciji Zaštitnika imovinsko pravnih interesa CG. Na dopise Sekretarijata, koje potpisuje Đorđe Zenović, odgovora nije bilo sve do nedavno, kada je iz Podgorice stigao dopis Zaštitnika, Bojane Ćorović, kojim se traži dostava kompletne dokumentacije o Citadeli i sudskom sporu vođenom od 1993. do 1998. u Osnovnom sudu u Kotoru.

Tvrđava Citadela uzdiže se nad Starim gradom, zahvata površinu od ukupno 2.650 kvadrata, odnosno 8 odsto površine stare Budve. Tu je izgrađeno više objekata ukupne površine 650 m2, dok je ostao slobodan prostor koji čine prolazi, terase, kule, stražare… Nakon zemljotresa slobodan prostor na Citadeli adaptiran je za pozorišne scene tada uspješnog budvanskog festivala Grad teatar.

Kupoprodaja Citadele između Ministarstva odbrane SRJ – VP Podgorica, kao vlasnika tvrđave i Branka Ćupića uznemirila je tada građane Budve. Iza ustupanja značajnog kuturnog dobra prebogatom biznismenu stajali su tada pojedini funkcioneri DPS-a, među kojima i Svetozar Marović. Ugovorom o razmjeni  Ministarstvo odbrane prenijelo je na preduzeće Imobilia tri nepokretnosti, objekat austrougarske kasarne korisne površine 615 m2, staru kulu od 56 kvadrata i suterenski prostor ispod velikog platoa od 12,50 kvadrata. To je ukupno 684,39 m2.

Zauzvrat, Imobilia je preuzela obavezu da Ministrastvu odbrane preda isto toliko, 680 m2 stambene površine na lokaciji Delfin u Tivtu, u stanovima koji tek treba da se sagrade. Građani su ogorčeni ovakvom razmjenom po kojoj je  kvadrat na budvanskoj Citadeli vrijedio isto koliko i kvadrat u nekoj stambenoj zgradi u Tivtu.

Pored toga, Ministarstvo odbrane ustupa Ćupiću na korišćenje cjelokupan neizgrađen prostor Citadele, za koji navode da predstavlja gradsko građevinsko zemljište, površine nešto manje od 3.000 kvadrata. U međuvremenu, kupac je korišćenje pretvorio u vlasništvo, te je u katastru nepokretnosti pod firmom Citadela d.o.o, uknjižen kao vlasnik cijelog prostora.

Dakle, za nekoliko stanova u Tivtu, biznismen Ćupić postao je vlasnik objekata od 684 m2 i parcela površine blizu tri hiljade kvadrata, vrijednog kulturno-istorijskog nasljeđa u Budvi.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ZNACI: Zbog ugrožavanja sigurnosti novinarke tri mjeseca zatvora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Božidar Filipović osuđen na tri mjeseca zatvora zbog ugrožavanja sigurnosti Milke Tadić-Mijović. Ovakve, preblage presude, ohrabruju nasilje nad novinarima.

 

Božidar Boško Filipović (56) osuđen je u srijedu na tri mjeseca zatvora zbog ugrožavanja sigurnosti direktorice Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore Milke Tadić-Mijović.

Tu odluku donijela je sutkinja Osnovnog suda u Kotoru Momirka Tešić, koja je Filipoviću produžila pritvor. U njenoj sudnici saslušani su svjedoci, a sutkinja je nakon više opomena, udaljila Filipovića iz sudnice. Tokom iznošenja završnih riječi, državna tužiteljka Anđa Radovanović tražila je da se produži pritvor Filipoviću.

Punomoćnik oštećene Tadić-Mijović, advokat Aleksandar Đurišić u završnim riječima ocijenio je da je dokaznim postupkom nesumnjivo utvrđeno činjenično stanje, odnosno dokazano da su ostvareni elementi bića krivičnog djela koje se optužnim predlogom Filipoviću stavlja na teret. On je istakao da dugogodišnja novinarka ne podnosi imovinsko-pravni zahtjev i da se pridružuje krivičnom gonjenju okrivljenog Filipovića.

Đurišić je istakao da, kada se radi o otežavajućim okolnostima, podržavaju završne riječi tužiteljke: ,,I smatramo da su dvije osnovne – njegovo (Filipovićevo) nepriznavanje djela i neiskreno odnos sa jedne strane, a sa druge povrat u konkretnoj pravnoj stvari, čak i specijalni, što se vidi iz izvoda kaznene evidencije”.

Branilac okrivljenog, advokatica Slavica Ilić, u završnim riječima tražila je ukidanje pritvora Filipoviću. Isto je tražio i okrivljeni.

Podsjetimo – sredinom avgusta Filipović je psovao i prijetio novinarki, na parkingu u Petrovcu kod supermarketa Voli. Novinari Vijesti lažu, pišu bez dokaza protiv škaljaraca i Mila Đukanovića, ispričala je detalje napada na nju Tadić – Mijović. Prijetnje su se ređale od toga da će izbušiti gume do toga da pojedine treba ubiti. Policija je ovoga puta brzo reagovala, pa je Filipovića uhapsila za manje od pola sata.

Filipović, bivši bokser koji je u policijskoj evidenciji označen kao bezbjednosno interesantno lice, ni u jednoj fazi postupka nije priznao krivicu, već je tvrdio da je pokušavao da novinarku zaštiti od verbalnog napada izvjesne osobe u trenutku dok se parkirala.

Njega je sud u Beogradu u julu 2018. osudio  na 11 mjeseci kućnog pritvora zbog prijetnji smrću predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću i bivšem ministru MUP-a Nebojši Stefanoviću. On je skinuo ,,nanogicu” i utočište našao u Crnoj Gori, gdje je ubrzo uhapšen nakon što je u jednom petrovačkom kafiću vitlao pištoljem i prijetio osoblju i gostima. Beogradski mediji su pisali da srpsko tužilaštvo i sud razmatraju da Crnoj Gori pošalju zahtjev za uvažavanje presude srpskih sudova, na osnovu koje će Filipović biti poslat u zatvor.

,,Kod specijalnog povrata vrlo je neuobičajeno da se dobije ista kazna kao i ranije, obično se dobija oštrija kazna u ovom slučaju najmanje dvostruko veća”, kaže za Monitor advokat Aleksandar Đurišić. ,,Ići će  žalba koju će na prvostepenu presudu, ne sumnjam u to, uložiti tužilaštvo. Vidjećemo  kakav će biti epilog pravosnažne presude”.

Ovakve,  preblage presude,  ohrabruju nasilje nad novinarima.

P.NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo