Povežite se sa nama

DRUŠTVO

PODJELA U SSCG: A para nema

Objavljeno prije

na

Malo ko je ovih dana u poplavi vijesti o Savezu sindikata Crne Gore razumio ko koga smjenjuje i postavlja, ko je legalan, a ko nelegalan i kome se u cijeloj priči može vjerovati. Nije, reklo bi se, ni čudo, jer tu organizaciju decenijama javnost uglavnom prepoznaje kao produženu ruku vlasti i stecište mutnih poslova. Tekući sukob, iza kulisa poštovanja ili nepoštovanja Statuta, krije jednostavno pitanje: gdje su pare?

Stvari su se razvijale ovako: Skupština Saveza sindikata izglasala je nepovjerenje generalnom sekretaru Marku Nikčeviću. Odlučili su da vršilac dužnosti generalnog sekretara do vanrednog kongresa, koji je zakazan za 18. decembar bude Radomir Milić. Inicijativu za smjenu Nikčevića su podnijeli predstavnici 13 grana i četiri povjereništva. On je osumnjičen da je neovlašćeno mijenjao Statut i nenamjenski trošio novac iz Fonda solidarnosti.

Nekoliko dana kasnije, članovi Saveza sindikata, koji podržavaju generalnog sekretara Marka Nikčevića, za novog predsjednika Skupštine radničke asocijacije izabrali su Branka Vujisića. On je nakon Konstitutivne skupštine u Nikšiću kazao da skup na kojem su predstavnici 13 granskih sindikata izglasali nepovjerenje Nikčeviću, nije u skladu sa Statutom SSCG. Naglasio je da predsjednici nijesu članstvo, da u mnogim granama nijesu održani izbori i da su mnogi predsjednici tu iz ličnog interesa.

Senka Rastoder, predsjednica sindikalne organizacije zaposlenih u SSCG smatra da se zapravo vodi „stravična bitka” za lične privilegije. „Nije na sceni borba između dvije struje, većina se u stvari bori za svoje i usko grupne interese”, kazala je za Monitor.

Generalni sekretar SSCG Marko Nikčević, izabran na Kongresu u novembru prošle godine, angažovao je ravizorsku kuću Reviko prema čijem je izvještaju Savez u gubitku od dva milona eura. Na osnovu tog izvještaja, sindikalni funkcioneri okupljeni oko Nikčevića uputili su krivičnu prijavu Vrhovnom državnom tužilaštvu i Upravi policije.

Iako preciznih podataka nema, računa se da SSCG ima između 35 i 40 hiljada članova. Godišnji prihodi od članarine su oko 350 hiljada eura, od zakupa SSCG zarađuje oko 180 hiljada.

Prema ocjeni Senke Rastoder ozbiljni potresi u sindikatu počeli su kad se postavilo pitanje plaćanja članarine.

SSCG je pokrenuo inicijativu za pokretanje krivičnog postupka protiv šest sindikalnih organizacija – KAP-a, Elektoprenosa, Plantaža, Glavnog grada, Atlas banke i Crnogorske komercijalne banke – za nadoknadu štete u neutvrđenom iznosu zbog neuplaćivanja članarine. Ona iznosi jedan odsto primanja članova sindikata. Od tog iznosa 30 odsto treba da ide Savezu, 30 odsto granskom sindikatu, ostalo sindikalnoj organizaciji u preduzeću. Šest organizacija protiv kojih su podnešene prijave donosile su odluke da uplaćuju manje iznose ili da ne uplaćuju članarinu. To je, kažu u sindikalnoj centrali, u suprotnosti sa zakonom. Ali, neko, ,,preusmjeravajući” pare, može da dobije, recimo, stan.

„Po istom osnovu pripremamo još dvadesetak prijava, a poslije idemo dalje u utvrđivanje koje su organizacije kršile propise. Naša je procjena, na osnovu toga što nema dovoljno jasne evidencije, da je riječ o dvjesta do trista hiljada eura godišnje”, kaže za Monitor generalni sekretar SSCG Marko Nikčević.

Prema Monitorovim izvorima, veliki nesklad između troškova i prihoda u sindikatu tokom posljednjih osam godina i, paraleleno sa tim, veliki gubitak u poslovanju, prati i činjenica da se sindikat nije „snašao” u tržišnim uslovima pa su krediti namjenski podizani, a nenamjenski trošeni. Kao zalog je stavljana imovina pod hipoteku. U jednom od takvih poslova podignut je kredit od pola miliona eura, koji se i dalje otplaćuje, a stavljena je, kroz sumnjivu proceduru, hipoteka na dva sindikalna poslovna prostora u Podgorici.

Kao možda najveći „poslovni poduhvat” sindikata izdvaja se posao u kom je SSCG bio posrednik između radnika i vlade koja je riješila da „obešteti” žrtve tranzicije. Na osnovu spiskova napravljenih u sindikatu Vlada je tada odobrila isplatu 16, 5 miliona, sindikat je imao tehničku ulogu da po 1926 eura raspodijeli radnicima. Vlada je sindikatu od maja do avgusta 2007. uplatila taj novac i posao sindikata je trebao da bude samo da ga podijeli. Jedan dio tog novca je omah isplaćen, ali je pet miliona eura dijeljeno laganim tempom – do oktobra iduće godine. Bile su oročene po viđenju sa kamatom od jedan osto. Sindikat je po tom osnovu „zaradio” 50 hiljada eura, ali nema odgovora na pitanje s kojim pravom se SSCG bavio tom finansijskom transakcijom, niti zašto je novac, ako se to već radilo, oročen sa tako malom kamatom.

„Mi smatramo da je uzeto dvjesta hiljada na ime kamata ali da je samo 50 ušlo u Savez, jer nema toga ko je tada oročavao novac na manje od pet odsto”, kažu Monitorovi sagovornici.

Već tri godine radnici Autoprevoznog iz Nikšića štrajkuju jer ni dan-danas nijesu dobili te pare.

U sadašnjem vrhu sindikata objašnjavaju da nijesu uspjeli da presaberu u kojim se sve sudskim procesima kao stranka pojavljuje njihova organizacija. Desilo se da, nakon što je objavljeno da je urađen revizorski izvještaj, stigne žalba iz 30. septembra 2010. godine, iz koje se vidi da je Privredni sud dosudio Savezu 87 hiljada eura kao nadoknadu štete iz jednog posla sa Carinama. „Niko nije postupio po toj presudi, evidencije o njoj nije bilo u sindikatu i da nije bilo te žalbe mi nikad ne bi saznali za presudu. Gdje je nestala, – ne zna se, ali je jasno da je nekome bilo u interesu da se to ne naplati i da se zaštite Carine”, kaže Marko Nikčević.

Nepodijeljeno je mišljenje upućenih da je sve ono što se ovih dana otkriva o poslovanju sindikata tek vrh ledenog brijega. Većina naših sagovornika smatra da iza grupe koja je suprotstavljena Nikčeviću stoji vječiti sindikalac Danilo Popović. On je nedavno podnio ostavku na mjesto predsjednika Skupštine SSCG i sada u toj organizaciji nema funkcije, ali, smatraju mnogi – ima nasljednike.

Popović je i dalje predstavnik SSCG u Fondu za solidarnu stambenu izgradnju, a ta kuća, po svemu sudeći, izvor je ljubavi između bivšeg šefa i dijela sindikalaca. Šema je, kažu, napravljena tako da su u bogatim opštinama opštinska sindikalna povjereništva direktno komunicirala sa opštinama i Fondom za solidarnu izgradnju, mimo sindikalne centrale. Pripadnici Nikčevićeve struje tvrde da su na taj način stanove dobijali ljudi koji uopšte nijesu članovi sindikata.

Niko ne može da predvidi ishod bitke za prevlast u SSCG. ,,Oni kažu da je kod njih 13 od 23 granska sindikata, mi tvrdimo da ih ima osam ili devet. Od toga su na čelu četiri sindikata penzioneri: Krsto Pejović, predsjednik sindikata finansijskih institucija, Čeda Milinić, predsjednica sindikata turizma, Mićo Bulat, predsjednik sindikata saobraćaja i Mladen Bulić, predsjednik sindikata vojske”, tvrdi Marko Nikčević i naglašava: ,,Radomir Milić je na posljednjem Kongresu dobio četiri glasa i sad on smjenjuje mene koji sam dobio 114”.

Pripadnici druge grupacije, međutim, tvrde da 13 sindikata koji su protiv Nikčevića imaju 85 odsto članstva i da u istom procentu učestvuju u ukupnim sredstvima SSCG-a.

,,Samo će vrijeme pokazati šta će se desiti, vrlo je važno da se utvrdi pojedinačna odgovornost i da predmeti u tužilaštvu počnu da se obrađuju”, kaže Senka Rastoder. Ona tvrdi da ima informaciju da će 13 ,,pobunjenih” organizacija od 1. novembra prestati da uplaćuju sindikalnu članarinu Savezu.

Kako se god okrene, teško je povjerovati da će od čitave priče radnici imati neku korist. Eventualno se može očekivati da sukob u SSCG pokaže mehanizme pomoću kojih su se sindikalne vođe bogatile dok je radnike u Crnoj Gori jela tranzicija.

Miloš BAKIĆ

Komentari

DRUŠTVO

MMF O NAJAVAMA PROGRAMA EVROPA SAD 2: Visokorizično i inflatorno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok iz Vlade ponavljaju šta sve neće (zaduženja, povećanje PDV-a), nikako da saznamo šta namjeravaju uraditi kako bi, nakon obećanog povećanja minimalnih i prosječnih zarada, državne finansije ostale održive. To je razlog više da upozorenjima iz MMF-a posvetimo dužnu pažnju

 

Vladin program Evropa sad 2 i dalje je tajna. Ipak, klub onih koji upozoravaju na neželjene posljedice najavljenog povećanja zarada na račun smanjenja ili potpunog ukidanja doprinosa za penziono osiguranje, dobio je još jednog člana. Međunarodni monetarni fond (MMF).

Značajan dio nedavnog izvještaja MMF-a za Crnu Goru odnosi se na izborna obećanja pokreta Evropa sad Milojka Spajića „koja nijesu sadržana u prijedlogu budžeta za 2024. godinu ili u srednjoročnim projekcijama vlasti, uključuju i djelimično ili potpuno ukidanje penzijskih doprinosa“. Prije svega, iz MMF-a su u fokus svoje analize stavili najavljeno povećanje minimalne plate sa  sadašnjih 450 na 700 eura, i prosječne zarade  sa februarskih 820 na 1.000 eura mjesečno.

Ni analitičarima MMF-a nijesu poznati detalji „reforme“ koju Spajić i njegovi najbliži saradnici najavljuju za kraj ove ili početak naredne godine. Ali su i oni, poput većine ovdašnjih analitičara, došli do zaključka da se tajna najavljenog povećanja minimalne i prosječne zarade krije u prevođenju bruto u neto platu. Čime bi državna kasa ostala bez, još uvijek nepoznatog, dijela prihode koji je ove godine planiran na 560 miliona. „To bi dovelo do značajnog pogoršanja fiskalne pozicije (države Crne Gore – prim. Monitora)“, navodi se u Izvještaju. Uz konstataciju: „Povećanje plata takođe bi dovelo do veće inflacije“.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POLITIKA U LOKALU: Novi izbori, stari principi   

Objavljeno prije

na

Objavio:

Funkcionerske kampanje, prljavi obračuni na društvenim mrežama, kršenje koalicionih sporazuma, ostavke, krize, nepoštovanje ženskih kvota – samo su neki od detalja političke scene u lokalu. Sve u svemu – ništa novo. U odnosu na vrijeme DPS-a, razlika je tek – hiperpordukcija partija

 

Bliže se izbori u dvije crnogorske opštine, Budvi i Andrijevici. Izbori u Budvi održaće se 26. maja, a oni u Andrijevici  2. juna.  I bez izbora, Ulcinj je promijenio vlast. Dok u Šavniku izbori i dalje traju. Gotovo dvije godine.

Funkcionerske kampanje, prljavi obračuni na društvenim mrežama, kršenje koalicionih sporazuma, ostavke, krize, nepoštovanje ženskih kvota – samo su neki od detalja trenutne političke scene u lokalu. Sve u svemu – ništa novo. U odnosu na vrijeme DPS-a, razlika je tek – hiperpordukcija partija.

U Budvi će građani te primorske opštine moći da glasaju za devet lista. Analitičari ne očekuju da bi neka od izbornih lista sama mogla osvojiti vlast, koja će se u tom slučaju morati organizovati kroz postizborne koalicije.

Da pobjeda jedne liste ne garantuje stabilnost, u Budvi smo već imali prilike da vidimo. Iako je na prethodnim lokalnim izborima apsolutnu pobjedu u tom gradu odnio bivši Demokratski front, njihov mandat protekao je u svađama i konačnom raskolu, što je Budvu dovelo do hronične krize. Plus hapšenje bivšeg gradonačelnika Mila Božovića, koji je dugo ključna gradska pitanja rešavao iz Spuža.

Bivši DF ovog put ide u dvije kolone.  Na jednoj strani je široka koalicija nekadašnjih članica tog političkog saveza. Lista nosi naziv Za budućnost Budve – Budva otvoreni grad, a čine je – NSD, PzP, DNP, SNP, Ujedinjena Crna Gora, Prava Crna Gora, Slobodna Crna Gora i Demos.  S druge strane je Grupa građana Budva naš grad  koju predvodi aktuelni predsjednik Skupštine opštine Nikola Jovanović. Svađe dojučerašnjih saboraca, kako iz lokala izvještvaju mediji, nastavile su se u predizborno doba i pretvorile u prljavu kampanju u kojima se rivalima spočitava  seksualna orijentacija ili porijeklo.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SEZONSKI RADNICI U TURIZMU: Manjak ,,goriva” u motoru crnogorske privrede

Objavljeno prije

na

Objavio:

Priča o hroničnom manjku radnika u turizmu zatiče nas i pred ovogodišnju sezonu. Iako crnogorska ekonomija zavisi od turističke sezone, prosječna plata u turizmu iznosi 760 eura i niža je od prosječne na državnom nivou

 

I ove, kao i svake godine, očekuje se rekordna turistička sezona. A najave protiču uz upozorenja o hroničnom nedostatku radne snage.

I dalje nema zvaničnih podataka koliko nedostaje sezonaca. Umjesto toga imamo procjene koje govore da će ih nedostajati više nego prošle godine i da ta brojka prelazi 30.000.

Iz Zavoda za zapošljavanje najavljuju da će izdati oko 20.000 radnih dozvola za strance, a očekuje se da će strancima za sezonski rad u  turizmu biti izdato oko 5.000 dozvola. Iz MUP-a stižu informacije da je ovogodišnja kvota dozvola za privremeni boravak i rad stranaca 29.000, od čega je za sezonsko zapošljavanje planirano samo 2,5 hiljada dozvola.

Tokom prošle godine izdato je 2.710 sezonskih radnih dozvola. Najviše za državljanje Srbije 1.603, BiH 283, Kosova 234, Sjeverne Makedonije 152, a ispod sto za državljanje Turske, Rusije, Albanije, Indije, Meksika, Argentine.

Iako je broj nezaposlenih u Crnoj Gori krajem aprila bio preko 36.000, dovoljan da podmiri sve potrebe za radnom snagom, podsticaji za nezaposlene da rade sezonski se nijesu bitno promijenili u odnosu na prethodnu godinu.

Posebno za mlade, Hrvatska je atraktivnija za sezonske poslove u odnosu na Crnu Goru. U 2023. godini u Hrvatskoj je izdato 1.488 dozvola za boravak i rad crnogorskim državljanima, a u prava dva mjeseca 2024. godine 194 dozvole, navodi Forbes Crna Gora.

U Hrvatskoj kuvari/ce zarađuju od 1.400 do 2.500 eura, pica i roštilj majstori zarađuju oko 1.500 eura, pomoćni radnici u kuhinji od 1.000 do 1.300 eura, sobarice 1.200 eura, a zarada konobara/ca kreće se od 1.000 eura plus bakšiš.

Većina oglasa na sajtu Zavoda za zapošljavanje Crne Gore nema u opisu visinu plate. Oglasi u kojima se zainteresovanima daje uvid u platu govore od tome da su one niže od onih u Hrvatskoj. Tako u oglasima Zavoda za zapošljavanje sobaricama se nude plate od 450 do 600 eura, kuvarima od  450, 950 i 1.200, šankerima 600, perač suđa 600, noćni recepcionar 600, pomoćni radnik u kuhinji 1.000, pomoćna kuvari/ica od 700 do 850, poslastičarka 700…

Prema podacima Monstata plate u turizmu u prvom kvartalu ove godine su iznosile 760 eura i niže su od prosječne na državnom nivou koja iznosi 821 euro. Državni službenici, na primjer, imaju veće prosječne plate od turističkih djelatnika iako crnogorska ekonomija zavisi od turizma. Prema podacima Centralne banke, prošla turistička sezona je bila rekordna, ostvaren je prihod od 1,5 milijardi eura. Ukupno učešće turizma u bruto domaćem proizvodu Crne Gore je najveće u Evropi, prošle godine je iznosilo 22 odsto. Zato, turistički poslenici i ističu da je turizam motor crnogorske privrede, koji generiše saobraćaj, trgovinu, poljopriivredu i ostale usluge.

Pored većih zarada, sezonci iz Crne Gore i regiona više idu u Hrvatsku jer tamo sezona duže traje, pa su često angažovani šest i više mjeseci. Tokom mjeseci kada se ne radi, u Hrvatskoj država ovim radnicima plaća dio plate da bi se oni i sljedeće sezone vratili. O ovoj ideji i uvođenju kategorije ,,stalni sezonski radnik“ u Zakonu o radu govoreno je i prethodne godine.

Iz Privredne komore Crne Gore su istakli da  bi se uvođenjem ove kategorije ublažio problem nedostatka sezonskih radnika, jer bi se nezaposlene osobe motivisale da se prekvalifikuju i imaju sigurno stalno sezonsko zaposlenje i primanja tokom cijele godine u skladu sa pozitivnim iskustvima zemalja EU. Prema tom konceptu rješenje je da sezonski radnik radi pola godine, dok bi dio plate preostalih šest mjeseci plaćala država. U prevodu imali bi osiguranje, sigurnost radnog mjesta, mogli nešto da planiraju, da dignu kredit…

Nade da će ovo rješenje zaživjeti tokom ove sezone izjalovile su se, a ministarka rada i socijalnog staranja Naida Nišić najavila je da bi ovaj model mogao biti spreman za uvođenje tek sljedeće godine. Slijede analize, promjene Zakona o radu i drugih zakona, pa dokle se stigne.

Nedavno je iz Odbora Udruženja za turizam i ugostiteljstvo Privredne komore (PKCG) navedeno da je i pored rekordnih prihoda, prethodne sezone zabilježen rast troškova u dijelu zarada, nedostatka radne snage i nabavke, zbog čega poslovni rezultati nijesu bili na očekivanom nivou, ali da su turistički poslenici, uprkos svemu, zadovoljni.

Poslodavci svake godine i pored hroničnog manjka radnika apostrofiraju troškove zarada. Česta su i čuđenja kako i zašto niko neće da radi iako su plate koje oni nude ,,astronomske”. Novina je da su, uprkos svemu, zadovoljni i svojim profitom.

Zbog nemanja snijega, zimske turističke sezone skoro da nije bilo. U prvih par mjeseci zabilježena je manja posjeta nego protekle godine. Iz Ministarstva turizma tvrde da je razlog tome i veći odlazak Rusa i Ukrajinaca iz Crne Gore.

Predsjednik Odbora Udruženja za turizam i ugostiteljstvo Privredne komore (PKCG) Ranko Jovović najavaljuje da bi predstojeća ljetnja turistička sezona, prema bukingu i rezervacijama hotelskih kapaciteta, trebalo da nadmaši prošlogodišnju. Optimistična očekivanja, prema njegovim riječima, potvrđuju saobraćajne gužve i izletničke ture u predsezoni, kao i dobar buking hotelskih kapaciteta i najave za glavnu sezonu. Ova predviđana je potvrdila i dobra posjećenost za prvomajske praznike.

Da bi preduprijedili rizike, kao i protekle godine kada su na primorju pred sezonu podigli cijene usluga za 15 odsto, rast cijena ponavlja se i ove godine. Zvanični podaci govore da je u prvom kvartalu ove godine u odnosu na isti period prošle u segmentu smještaja i ishrane rast cijena bio 13,5 odsto. Kako se sezona približava rast će biti veći.

 

Šta sezonci traže

Hrvatski mediji su nedavno izvjestili da je prema podacima prikupljenim istraživanjem koje je MojPosao sproveo na temu sezonskog zapošljavanja, u kojem je učestvovalo više od 500 ispitanika, tri četvrtine Hrvata (76 odsto) je barem jednom tokom svoje karijere radilo u sezoni.

Prema istraživanju, najveće prednosti sezonskog posla su sticanje novih znanja i vještina (68 odsto ispitanika), upoznavanje novih ljudi (61 odsto). Tek na trećem mjestu je plata, koja je po pravilu osjetno viša nego u slučaju cjelogodišnjeg zaposlenja (54 odsto). Tu su još boravak na moru (45 odsto) te zanimljivost i atraktivnost posla (44 odsto), a svega šest odsto ljudi smatra da sezonski posao nema prednosti.

Kad je riječ o plati u prosjeku, očekivana mjesečna neto plata za sezonski posao iznosi 1307 eura, što je šest odsto više u odnosu na prošlu godinu.

Očekivanja govore da konobari u prosjeku očekuju mjesečnu platu od 1.408 eura, kuvari bi za svoj rad htjeli minimalno 1.482 eura, sobari mjesečno u prosjeku očekuju minimalno 1.145 eura, recepcionari smatraju da bi za svoj rad trebalo da dobiju minimalno 1.259 eura, prodavci u prosjeku očekuju platu od 1.105 eura, skladištari u sezoni očekuju 1.050 eura, a pomoćni radnik u kuhinji očekuje 1.322 eura.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo