Povežite se sa nama

DANAS, SJUTRA

Početak njihovog kraja

Objavljeno prije

na

Konačno dobra vijest sa evropskih adresa. Iako i tamo i ovdje svi znaju da Crna Gora ne ispunjava kriterijume za evropsku porodicu, Savjet ministara joj je, uz stroge uslove, ipak odobrio da stane u red za višegodišnje pregovore o učlanjenju u Evropsku uniju. Crnogorska vlast je, očekivano, taj čin proglasila istorijskim. Najvažniji događaj poslije referenduma, hvali se premijer. Neće biti baš tako bezuslovno. Odluka iz Luksemburga biće istorijska samo onda kada se Crna Gora oslobodi autokratske vlasti i postane demokratska država.

To je, zapravo, i poruka Savjeta ministara. Njihova odluka nije podrška vlasti, nego upozorenje da se crnogorsko društvo mora urediti po savremenim standardima.

Vlast više neće moći da evropskim zvaničnicima priča bajke o Crnoj Gori. Nije tek tako Evropska komisija preporučila da se poglavlja 23 i 24 otvore prva i da pregovori o njima duže traju. Time je poseban značaj dala reformi pravosuđa i borbi protiv organizovanog kriminala i korupcije, koji su zarobili crnogorsko društvo. Ministar inostranih poslova Švedske Karl Bilt uoči sjednice Savjeta ministara bio je konkretan. Crna Gora ima daleko veće probleme sa organizovanim kriminalom nego ostale zemlje regiona. ,,Ona je u određenoj mjeri centar za pranje novca”. Drugi šamar crnogorskoj vlasti dat je odlukom evropskih zvaničnika da se organizovanim kriminalom u Crnoj Gori pozabavi i Europol.

Sve to dokazuje da se vlast neozbiljno ponijela prema nalozima EU. Njoj odgovara haos. Zbog toga PZP s pravom tvrdi da su početkom pregovora opozicija, nevladin sektor, slobodni mediji i građani koji žele da se Crna Gora iščupa iz kandži organizovanog kriminala dobili snažnog saveznika.

No, ne treba se zavaravati. Drugi nam ne mogu donijeti slobodu. Sloboda se ne poklanja. Evropski zvaničnici u izgradnji postdiktatorskog društva ne mogu i ne treba da zamijene crnogorske alternativne snage.

Strašno je što je danas opozicija razjedinjena, bez vizije i zajedničkog koncepta kako uspostaviti antimonopolski savez. Milićev SNP samo što ne piše molbu za prijem u DPS. Novu srpsku demokratiju više ne interesuje bojkot izbora. I građanski protesti su utihnuli. Pokret za promjene ostaje sve usamljeniji u pružanju otpora svemoćnoj vladajućoj koaliciji.

Ono što uradimo narednih godina dugoročno će obilježiti profil Crne Gore. Vlast će odluku o početku pregovora pokušati da iskoristi kao reklamu u kampanji za izbore. Ne smije joj se to dozvoliti. Početak pregovora treba da bude početak njenog kraja.

Izuzetno je značajno ono što je ovih dana otkrio izvjestilac Parlamentarne Skupštine Savjeta Evrope za Crnu Goru Žan Šarl Gardeto. Poslanici DPS-a čine sve da se više ne prati stanje u Crnoj Gori u vezi ispunjenosti obaveza koje proizilaze iz članstva u Savjetu Evrope. DPS nije uspio u naumu. U srijedu je Parlamentarna skupština Savjeta Evrope odlučila da Crna Gora i naredne dvije godine bude pod prismotrom.

Vlast nije naivna. Dok Crna Gora bude pod lupom institucija Evropske unije, raste šansa da izgradi normalne državne institucije. To je jedina nada da se Crna Gora izvuče iz zagrljaja korupcije i organizovanog kriminala. Da bude država utemeljena na vladavni prava. Da partijska knjižica ne bude najsigurnija preporuka za zaposlenje i ulaznica za napredovanje u karijeri sve do najvažnijih državnih funkcija.

U tom slučaju Vrhovnom državnom tužilaštvu ne bi padalo na pamet da ekspresno odbaci krivičnu prijavu MANSA koju je, zbog zloupotrebe službenog položaja na organizovan način, podnio protiv Mila Đukanovića, Igora Lukšića, Vujice Lazovića i menadžmenta EPCG. Prijava je potkrijepljena zvaničnim dokumentima EPCG koji pokazuju da se milioni eura od dokapitalizacije te kompanije drže u Prvoj banci, koja je u većinskom vlasništvu braće Đukanović. Ironijom sudbine, objavljeno je da je tužilaštvo odbacilo prijavu upravo na dan kada je obznanjena odluka iz Luksemburga kojom EU traži od Crne Gore rezultate u borbi protiv organizovanog kriminala. I procesuiranje krupnih riba.

Pregovori sa EU su prava prilika da od vlasti tražimo polaganje računa za dvodecenijska nedjela. Ako je ne iskoristimo odgovornost ne ide samo na adresu vođa režima. Za sve što nas snađe, bićemo krivi mi.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Sistem i nasilje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Potpuna istraga posljednjeg slučaja nasilja nad maloljetnikom, tek je jedan korak koji sistem mora preduzeti kako bi pokazao da je nasilje nedozvoljeno. Paralelno, nadležni moraju pokazati da sistem neće više štititi nasilnike u svojim redovima.  A oni su i dalje – tu

 

: Trojici mladih nasilnika, koji su nedavno pretukli maloljetnika u centru Podgorice, samo zbog toga što je nosio majicu koja im se nije dopala, određen je pritvor. To su saopštili nadležni, uz uvjeravanje da se sistem sa nasiljem nosi kako treba.

Teško je povjerovati da je tako, imajući u vidu  činjenicu da je jedan  od mladića kojima je određen pritvor, u februaru ove godine takođe pretukao petnaestogodišnjaka. Snimak tog nasilja objavljen je u medijima, uz informaciju da je mladić nasilnik  sin policijskog inspektora. Samo mjesec dana kasnije ponovio je nasilje, očito bez straha od sistema.

Ni to nije prvi put. Ovih dana u medijima je objavljen  još jedan snimak nasilja nad maloljetnikom. Incident se dogodio prije godinu dana u dvorištu jedne podgoričke osnovne škole.  Na snimku se vidi kako trojica mladića brutalno tuku maloljetnika. Ispostavilo se da su među nasilnicima, dvojica onih koji su u centru Podgorice ovih dana pretukli maloljetnika. Istovremeno, obojica su sinovi policijskih inspektora. Po hapšenju nije im određeno zadržavanje, zbog čega je reagovala javnost i civilne organizacije. Tek potom im je određen pritvor od 30 dana.

Akcija za ljudska prava i Udruženje roditelji  pozvali su nadležne da ispitaju slučaj i da li je bilo pritiska na tužilaštvo. „Imajući u vidu informaciju iz medija da su roditelji dvojice osumnjičenih za nasilničko ponašanje dugogodišnji službenici Uprave policije, tražimo da se ispita da li je nadležni tužilac bio pod pritiskom da osumnjičenog za teško nasilje ne zadrži 72 časa, kao što je u sličnim slučajevima uobičajeno”, saopštili su. „Imajući u vidu nedjelotvorne istrage policijske torture i blagonaklonost sistema prema nasilnicima, neophodno je pod lupom držati i ovaj slučaj, ne dopustiti da se zataška i da se dalje ugrozi bezbjednost još nekog djeteta”.

Ne osjećaju se samo maloljetni nasilnici sigurno u ovdašnjem sistemu. Gotovo istovremeno dok se u javnosti raspravljalo o ovim slučajevima nasilja, u više televizijskih emisija o bezbjednosti sudova u ime Uprave policije govorio je Nemanja Vujošević, kriminalistički inspektor optužen da je učestvovao u brutalnoj torturi prije dvije godine. I zbog toga je reagovala Akcija za ljudska prava, uputivši pismo ministru policije Filipu Adžiću i direktoru Uprave policije Zoranu Brđaninu.

Direktorica HRA Tea Gorjanc Prelević je  ukazala da je to što se ,,Vujošević, a vjerovatno i drugi optuženi, čak 10 mjeseci nakon pokretanja krivičnog postupka zbog krivičnog djela učinjenog na radu ili u vezi sa radom i dalje nalaze u službi, predstavlja direktno kršenje Zakona o unutrašnjim poslovima Crne Gore i međunarodnih standarda zabrane torture”.

Potpuna i nepristrasna istraga posljednjeg slučaja nasilja nad maloljetnikom, tek je jedan korak koji sistem mora preduzeti kako bi pokazao da je nasilje nedozvoljeno. Paralelno, nadležni moraju pokazati da sistem neće štititi nasilnike u svojim redovima kao do sada. Još ne znamo ko je tukao Mija Martinovića, i ostale tokom protesta 2016. godine. Ne znamo ko je brutalno zlostavljao Jovana Grujičića prije dvije godine pokušavajući da mu iznudi iskaz u slučaju Grand. Ti ljudi su i dalje u službi. Zaštićeni nasilnici koji našu djecu treba da  čuvaju od nasilja.

Ne ide.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Ko će to da plati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Oporezivanje onih od kojih se još nešto može uzeti djelovalo bi pravednije i, vjerovatno, bilo efikasnije da se Vlada potrudila da uradi nešto konkretno oko suzbijanja sive ekonomije i smanjenja vlastitih troškova. Ili da je, makar, našla za shodno da o svom naumu obavijesti one od kojih planira uzeti još novca

 

Ne treba biti vidovit da bi sa sigurnošću predvidjeli kako se u Crnoj Gori ne može računati na političku, pravnu, ekonomsku ili neku sličnu vrstu predvidivosti.

Kad se povećaju zarade u javnom zdravstvu – produže se termini zakazivanja i redovi pacijenata koji čekaju na zdravstvene usluge. Država izmiri dugove Fonda za zdravstvo – poveća se broj lijekova koji nedostaju u bolnicama i apotekama. Kad pada snijeg na sjeveru, djeca ne idu u školu (Pljevlja). Kiše na jugu povod je da nema vode za piće (Podgorica). Spremamo se za predsjedničke, a glasanje na lokalnim izborima u Šavniku još nije završeno. Ulazimo u treću godinu javne polemike o navodno nezakonitom državnom zaduženju s kraja 2020, a nadležni još ćute. Premijer objašnjava kako nam nikada nije bilo bolje, dok njegova vlada priprema naplatu kriznog poreza. Retroaktivno.

„Nema namjere za povećanje postojećih poreskih opterećenja, ali ima za intenziviranje saradnje i otvoreniji dijalog između Vlade i poslovne zajednice”, poručio je prošlog ljeta ministar finansija Aleksandar Damjanović. Novo, značajno povećanje zarada u javnom sektoru izgledalo je kao signal da su državne finansije „pod kontrolom”, i pored potrebe za novim zaduženjima. A da privreda, tzv. realni sektor koji dominantno puni državnu kasu, može da se posveti svom razvoju/opstanku.

Onda je, krajem februara, Vlada na javnu raspravu stavila nacrt zakona o solidarnom doprinosu koji predviđa da sve kompanije sa godišnjim prometom (prometom a ne profitom) većim od pet miliona ove i naredne godine plaćaju porez na ekstraprofit, u iznosu trećine dobiti koja je veća od četvorogodišnjeg prosjeka uvećanog za 20 odsto. Ovdašnje kompanije sada plaćaju porez na dobit od devet do 15 odsto.  Prema prvim nezvaničnim računicama, oko 300 preduzeća bi se moglo naći na popisu obveznika novog poreza.

Iz Vlade se baš i nijesu potrudili da ponude detaljnije podatke i tako podstaknu najavljenu javnu raspravu koja će se, vjerovatno slučajno, poklopiti sa kampanjom za predsjedničke izbore (izbori su 19. a rasprava završava 20. marta). Tako iz saopštenja Ministarstva finansija saznajemo da su, „i pored negativnih uslova poslovanja” prošle godine u Crnoj Gori „neki” privredni subjekti uvećali dobit, a da je rast profita primjetan „kod različitih djelatnosti”. Zato su u Vladi došli na ideju da kompanije „koje su tokom ekonomske krize stekle dodatnu dobit, zahvaljujući Vladinim mjerama u vidu brojnih podsticaja, sada pokažu solidarnost i da bi se teret krize ravnomjerno rasporedio i omogućilo Vladi da kreira nove pakete pomoći građanima”. Računica o iznosu koji bi državna kasa mogla prihodovati po osnovu novog poreza nije nam prezentovana. Pa nagađamo da li je napravljena.

Nema sumnje da bi oporezivanje onih od kojih se još nešto može uzeti djelovalo pravednije i, vjerovatno, bilo efikasnije da se Vlada potrudila da uradi nešto konkretno oko suzbijanja sive ekonomije i smanjenja vlastitih troškova. Ili da je, makar, našla za shodno da o svom naumu obavijesti one od kojih planira uzeti još novca. Nakon što je pred njih, podizanjem zarada u javnom sektoru, postavila još jedan ozbiljan poslovni izazov. I po cijenu da i taj trošak, u konačnom, obveznici novog poreza prebace na račun svojih potrošača (tu su banke, telekomunikacione kompanije, trgovački lanci i veledistributeri, energetski sektor…).

Tek čekamo odgovor privrede na najavu novog oporezivanja onih koji, u postojećim uslovima, ostvaruju profit. Da to nije lako svjedoči skoro 20.000 preduzeća koja su u blokadi, sa dugom od približno milijardu eura. Radnicima, državi i poslovnim partnerima. Od kojih će se makar neki naći na popisu obveznika solidarnog doprinosa.

Za sada, stigla je reakcija Američke privredne komore u Crnoj Gori. „Vanredni porez predstavlja nedopustivo opterećenje i svojevrsno kažnjavanje uspješnih”, poručili su. „Opravdano se nameće zaključak da se nedovoljno vodi računa o dalekosežnim posljedicama za poslovnu zajednicu i ekonomiju uopšte, a nametanje novih izdataka samo sankcioniše uspješne kompanije koje regularno vode tržišnu utakmicu”.

Očekujemo izjašnjenje privrednika „sa prve linije fronta”. Dok njihovi radnici strahuju da bi mogli postati uzgredna šteta solidarnog doprinosa.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Čudo neviđeno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na pismo Zdravka Krivokapića, da odlazi iz politike,  javnost nije baš burno reagovala.  Zamislite da nam oproštajno pismo napiše  predsjednik Đukanović. Uh. Ili da je  Krivokapić ovo pismo napisao dok je bio premijer

 

Bivši premijer Zdravko Krivokapić obavijestio je ove sedmice javnost da se povlači iz politike i vraća profesuri. Krivokapić je nedavno najavio osnivanje Demohrišćanske stranke, skupa sa Dejanom Vukšićem, direktorom ANB-a u vrijeme njegove Vlade.  Sada, međutim kaže da se povlači „jer u crnogorskoj politici preovlađuju laž i interesne sfere“. Dodatno, kazao je, nije međunarodno podoban jer „nije čovjek na koga se može uticati“.

U otvorenom pismu, Krivokapić je javnost podsjetio da su se  u njegovo doba  desile neke krucijalne promjene:  „Crkva je zakonski zaštićena, životni standard podignut na mnogo veći nivo…“. Zaboravio je samo da doda da se u njegovo doba partijska pripadnost DPS-u, kao ulaznica u državnu upravu, zamijenila pripadnošću Crkvi, tačnije Srpskoj pravoslavnoj crkvi, zbog čega u stvari i nije bilo krucijalnih promjena poslije avgusta 2020. No dobro sad.

Na Krivokapićevo pismo, javnost nije baš burno reagovala. Gotovo i da nije uopšte. Možda i zbog toga što se ovdje odlazi iz politike, ali ne sa funkcije. E to bi već bila vijest. Čudo neviđeno. Zamislite da nam  predsjednik Đukanović napiše takvo pismo. Uh. Ili da je recimo Krivokapić ovakvo pismo napisao dok je bio premijer. Tada je međutim govorio „neću napustiti funkciju dok me ne smijene“.  Nepisano pravilo crnogorskih vladara. Ostaju do zadnje.  A šta će, uvijek ima još nešto važno za zemlju da se uradi.

Premijer Abazović, recimo, mjesecima nakon što mu je oborena Vlada,   ima još brdo posla da uradi. Ne patiše. Borba protiv mafije, građevinske, šumarske, pa raznorazna vraćanja državnih kompanija u ruke naroda, svemirski program Crne Gore, popis… Ma idi. Doduše,  moguće da je smetnuo s uma da se u godini popisa ne mogu održati vanredni parlamentarni izbori, nakon kojih bi valjda konačno dobili vladu u punom mandatu.  No dobro, Abazović  se svakako ponaša kao da je premijer u punom mandatu. Niko ne može ni da primijeti da imamo tehničku Vladu.

Đukanović se još ne oglašava.  Njegovi javljaju da ćemo do ponedeljka saznati hoće li se on ili Ivan Vuković kandidovati za predsjednika Crne Gore. Vagaju. Nije lako.

A i gdje bi Đukanović nakon funkcije. U profesuru ne  može. A ni natrag u pripravnike. Dobro,  ima on neke of-šor silne firme po inostranstvu, ali i sam se skoro požali, da ne rade. Centa preko njih prenio nije.  Bog sami zna kako je dospio na onu Forbsovu listu najbogatijih vladara svijeta. A onda, opet, i sam zna, koliko mu je valjao imunitet državničke funkcije, u vrijeme međunarodne istrage šverca cigara.  A istraga ne fali.

A opet, ne bi valjalo da posle avgusta, izgubi i ove izbore. Kakve su mu šanse, znaćemo u ponedeljak. Čekamo pismo.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo