Osim što je oštećeni Darko Perović naglo zaboravio najbitnije detalje iz noći kada je došlo do pucnjave, zbog čega se sudi sinovcu predsjednika parlamenta Danilu Mandiću,  problem sa sjećanjem imali su svi svjedoci koji su saslušani na glavnom pretresu

Kolektivna parcijalna amnezija svjedoka, obilježila je početak suđenja Podgoričaninu Danilu Mandiću, sinovcu  šefa crnogorskog parlamenta Andrije Mandića. Optuženi Mandić nije želio da iznese svoju odbranu niti da odgovara na pitanja suda i tužilaštva, pa je tako javnost ostala uskraćena za odgovore o incidentu koji se dogodio u aprilu, kada je, prema navodima tužilaštva, iz skupštinskog „range rovera“ u centru Podgorice prvo blokirao put Darku Peroviću i Arisu Turkoviću, a potom u njih više puta pucao, nanoseći im lakše povrede.

Nije Danilo Mandić jedini koji je odlučio da ćuti na suđenju.  Oštećeni Perović je odbio da svjedoči objašnjavajući da se psihički ne osjeća dobro, zbog čega je sutkinja Ivana Becić na glavni pretres pozvala  vještaka psihijatrijske struke Željka Golubovića.  Perović je odbio pregled, odnosno vještačenje koje je trebalo da pokaže da li se zaista ne osjeća dobro ili je njegovo ponašanje sračunato kako bi pomogao optuženom Mandiću.

Sud je nakon toga novčanom kaznom u iznosu od 800 eura kaznio  Perovića, a spise predmeta dostavio osnovnom tužilaštvu radi utvrđivanja da li u njegovom ponašanju  ima elemenata krivičnog djela koje se goni po službenoj dužnosti. To ne bi bio jedini postupak protiv Perovića. Krivičnu prijavu  zaradio je i kada je na početku istrage tvrdio da je u policiji trpio prijetnje i ucjene da optuži Danila Mandića za ranjavanje. Uprava policije (UP) je nakon toga protiv njega podnijela krivičnu prijavu zbog lažnog prijavljivanja.

Perović je pred tužilaštvom tvrdio da Mandić nije osoba koja je pucala na njega, već da je hice u njegovom pravcu ispalio najniži od trojice mlađih muškaraca, starosti između 23 i 25 godina, koji su mu prethodno „blicali“ svjetlima dok je stajao na semaforu. Naveo je i da se ne pridružuje krivičnom gonjenju protiv Mandića, „jer nema zbog čega“, ali da se pridružuje gonjenju protiv osobe koja je pucala na njega, ukoliko bude identifikovana.

Perović nije jedini koji je naglo zaboravio za sud najbitnije detalje iz noći kada je došlo do pucnjave. To se desilo  svim svjedocima koji su saslušani na glavnom pretresu. Većina je do detalja ispričala što se dešavalo tog dana, sa kim su sjedeli i koliko dugo, ali kada se došlo do pitanja o pucnjavi , objašnjavali bi da su “rupe u sjećanju” nastale usljed prevelike konzumacije alkohola tog dana.

Ni drugi oštećeni , Aris Turković, se  tokom istrage ničeg nije sjećao. On nije pristupio glavnom pretresu, ali je 23. aprila pred tužilaštvom tvrdio da se ne sjeća nijednog detalja događaja od 19. aprila u zoru, kada je i ranjen, te da je povredu vidio tek kada se probudio kući, ali da ne zna kako je nastala.

Najmanje su se detalja kritičnog događaja sjećali oni koji su bili te noći u društvu sa optuženim Mandićem.

Aleksandar Boričić svjedočio da je te noći bio u lokalu zajedno sa Danilom Mandićem, Darkom Perovićem, Arisom Turkovićem i Zvezdanom Lekićem.

“To je veliki separe gdje ima više stolova, tu smo bili do kasno i pili smo. Taj dan sam od jutra počeo da pijem. Bilo je normalno druženje i nije bilo nikakvih problema.Nakon toga sam izašao iz lokala i otišao kući, upravljajući vozilom “reno megan”, kazao je i dodao da je u kumovskim odnosima sa optuženim Mandićem.

Kada mu je sutkinja predočila razlike u kazivanju kod ranijih izjava, Boričić je objasnio: “Prošlo je dosta vremena, a ja sam te večeri bio baš pijan. Separe je čudan, tu je više stolova i mogu ljudi sjediti odvojeno, pa djeluje kao da su svi zajedno. Zbog protoka vremena i stanja pijanstva nisam mogao da se sjetim s kim sam bio. Posle kritičnog događaja sam otišao kući u Zagorič, a sjutradan sam otišao na selo u Lijevu Rijeku. Telefon mi je ostao kod kuće i tih devet dana sam bio bez telefona”.

Na zaborav uslijed protoka vremena pozivali su se i svjedoci koji nijesu bili dio njihovog društva te noći, a koji su odmah po formiranju predmeta istražiteljima ispričali da su vidjeli proćelavog muškarca sa pištoljem.

Svjedok Stefan Kaljaj tvrdio je da je prošlo dosta vremena od događaja i da je mnogo toga zaboravio. Sutkinja ga je podsjetila je da kod tužiteljke vrlo detaljno opisao događaj i naveo da “lice koje je držalo pištolj  imalo na sebi bijelu majicu i crno đile, torbicu, bilo  krupnije, ćelavo i viši od ostalih lica. Pištolj koji je držalo bio je Kolt – i u to sam sto posto siguran, bijeli sa crnim detaljima. Lice sa pištoljem se okrenulo ka ostalim licima i nešto im je vikalo, a potom je ušlo u auto ‘range rover’.”

Kaljaj je kazao da ostaje pri svojoj izjavi kod tužiteljke, i  da se nakon što mu je sutkinja pročitala raniju izjavu” manje-više sjeća događaja”. Tvrdio je i da niko nije u međuvremenu uticao na njega niti mu prijetio.

Problem sa sjećanjem imao je i svjedok Uroš Radusinović koji se u trenutku incidenta nalazio u vozilu kojim je upravljao Dejan Marinković, dok je on bio suvozač.

“Ne mogu se sjetiti tačnog datuma. Ja i drug smo se kretali ulicom i zatekli dva zaustavljena vozila. Prvo smo mislili da su se sudarila, ali nije bilo nikoga. Uhvatili smo krug, prošli ponovo tuda i vidjeli gužvu od desetak ljudi. U tom trenutku čuli smo zvuk nalik pucnju, okrenuli se i vidjeli grupu ljudi – tri osobe na jednoj strani i tri na drugoj. Pozvali smo policiju“ , kazao je. Sutkinja Becić je i njega podsjetila na izjavu u tužilaštvu, kada je ispričao da je „jedno lice držalo pištolj u desnoj ruci, visine oko 180 cm, proćelavo i malo punije“. Na pitanje sutkinje zašto postoje razlike u iskazima, svjedok je odgovorio da je događaj bio zimus i da je zaboravio detalje.

“Ono što mi je ostalo u sjećanju jeste da proćelava osoba, odjevena u crno-bijeloj kombinaciji koju sam opisao, nije osoba koja je držala pištolj, već ona koja je nasrtala na lice koje je upucano”, kazao je ovaj svjedok koji je na kraju dodao je da “sve što je rekao kod tužiteljke tako  bilo”.

Sljedeće ročište zakazano je za 12. decembar kada je planiran nastavak saslušanja svjedoka među kojima i saslušanje predsjednika Skupštine Crne Gore Andrije Mandića, strica optuženog.

Protiv Mandića istragu je vodilo Više državno tužilaštvo ali je nakon ocjene dokaza utvrdilo da je taj slučaj za Osnovno državno tužilaštvo.

Kako je ranije saopšteno, u noći između 18. i 19. aprila 2025, oko 3.40, u centru Podgorice, na raskrsnici Bulevara Ivana Crnojevića i Ulice Marka Miljanova, dogodila se pucnjava u kojoj su ranjeni Darko Perović i Aris Turković.

Uprava policije saopštila je da je Danilo Mandić  službenim vozilom Skupštine, marke „range rover“, prepriječio put Peroviću i Turkoviću i ispalio više hitaca u njihovom pravcu, usljed čega su obojica zadobili povrede u predjelu nogu.

U početku je taj događaj kvalifikovan kao teško ubistvo u pokušaju i nedozvoljeno držanje i nošenje oružja i eksplozivnih materija.

Dan kasnije, odnosno 20. aprila, Mandić je, prema navodima Uprave policije i advokata, došao u Odjeljenje bezbjednosti Podgorica u pratnji branioca i bio lišen slobode po nalogu Višeg državnog tužilaštva.Njegov branilac, advokat Miroje Jovanović, tada je izjavio da je Mandić u policiju došao nakon što se „pojavila priča da je navodno učestvovao u incidentu“.

Viši sud u Podgorici je 21. aprila odredio Mandiću pritvor do 30 dana zbog opasnosti od bjekstva, uticaja na svjedoke i mogućeg ponavljanja djela. On se i dalje nalazi u pritvoru.

U međuvremenu je pokrenuto i pitanje službenog vozila Skupštine koje je Mandić vozio, odnosno „range rover” koji je Specijalno državno tužilaštvo (SDT)  ranije oduzelo od kriminalaca, a koji se nalazio u voznom parku Skupštine Crne Gore.

Ispitivalo se ko je Mandiću dao ključeve vozila, a Osnovno državno tužilaštvo (ODT) je krajem juna podnijelo poseban optužni predlog zbog krivičnog djela oduzimanje vozila, odnosno korišćenja službenog „range rovera“ Skupštine u noći ranjavanja. Nakon dostavljanja tog tužilačkog akta je odlučeno da će se protiv optuženog Mandića voditi jedinstven postupak.

Mandiću se  sada sudi zbog krivičnih djela teško djelo protiv opšte sigurnosti, laka tjelesna povreda, nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija ali i oduzimanje vozila.

Svetlana ĐOKIĆ

Ne postoji održivo rješenje koje bi spriječilo zasipanje, poniranje i eroziju Biogradskog jezera. Novi lokalni i međunarodni projekti pokušavaju da očuvaju ekosistem i prilagode ga klimatskim promjenama, ali budućnost jezera ostaje neizvjesna

Uprkos tome što su još od sredine  druge  polovine prošlog vijeka, pokretane brojne inicijative za spašavanje Biogradskog jezera, i dalje ne postoji jasno definisano rješenje za njegovo dugoročno očuvanje. Trenutno se realizuju dva projekta koja u fokusu imaju taj dio Nacionalnog parka Biogradska gora, međutim, nije se daleko odmaklo u konkretnim  idejama za konačnu sanaciju.

Iako su ranija geološka istraživanja i izrada karata područja, kao i prethodni projekti, dali polaznu osnovu za sanaciju Biogradskog jezera,  ne postoji saglasnost o tome koje tehničko rješenje treba primijeniti. Stručnjaci naglašavaju da je za ovako složen i osjetljiv postupak neophodno uključiti kompletnu domaću, ali i međunarodnu zajednicu, kako bi se pronašlo održivo rješenje za očuvanje jezera. Više puta je ponovljeno da je za održivo rješenje neophodno sagledati sve prirodne procese koji utiču na jezero i razviti pristup koji će biti u skladu sa očuvanjem zaštićenog područja.

To je konstatovano i u Planu upravljanja za Nacionalni park „Biogradska gora“ za 2021–2025. godinu. U tom dokumentu piše i da jezero gubi vodu kroz više ponora na njegovom sjevernom kraku.

„Sedamdesetih i osamdesetih godina dvadesetog vijeka vršena su geološka istraživanja i rađene geološke karte područja i predlagana su tehnička rješenja za sanaciju prirodnih procesa. Istraživanja rađena 1999.godine utvrdila su da postoji  mogućnost vađenja nanosa iz Biogradskog jezera bez posljedica po ekosistem. Tokom 2005. i 2007. godine urađena su dva projekta, koja su dala solidnu polaznu osnovu za dalju projektnu razradu i početak izvođenja radova na sanaciji Biogradskog jezera. Može se zaključiti da još uvijek ne postoji saglasnost o tome kakvo tehničko rješenje treba primijeniti u cilju sanacije Jezera, i za ovako zahtjevan, složen i osjetljiv postupak potrebno je da se uključi kompletna domaća, ali i međunarodna zajednica“, piše u Planu.

Jezero leži na takozvanoj „čeonoj moreni“ koja je široka svega 50 metara, podsjeća za Monitor nekadašnji direktor NP Biogradska gora Dragiša Dožić. Brana je, prema njegovim riječima, zbog podrivanja rijeke Jezerštice, svake godine kraća za oko tri metra.

Jezero se nalazi na nadmorskoj visini od 1.094 metra, a rijeka Jezerštica odvodi vodu iz jezera i progresivnom erozijom potkopava prirodnu branu, prijeteći da otvori protok prema donjem dijelu jezera. Ovaj proces godišnje napreduje i mogao bi dovesti do potpunog oticanja i nestanka Biogradskog jezera. Zbog manjka novca, problem se ranije rješavao fazno, a istraživački projekat za potrebe „sanacije jezera“ započeo je od zatvaranja ponora.

Prema Dožićevim riječima, hidrološka i inženjerijsko-geološka istraživanja podrazumijevala su zatvaranje ponora, kao jednog od destruktivnih procesa. Terenski radovi počeli su 1988. godine, a nakon 1997. godine stali zbog nedostatka novca. Krajem 1990. godine obavljeno je preliminarno mjerenje nanosa i parcijalno uzimanje uzoraka na djelovima gdje je nivo vode bio nizak. Potom su „Zeleni“, uz finansijsku podršku države, uradili projekat „Biogradsko jezero – idejno rješenje anti-erozione zaštite“. Taj predlog, kao ni kasnija studija Građevinskog fakulteta, nisu u dovoljnoj mjeri uzeli u obzir uticaj izvođenja radova na osjetljivi prašumski ekosistem. Procijenjeno je da bi značajan dio nanosa mogao završiti u Tari, koja je takođe zaštićeno područje.

Trenutno je u toku nekoliko projekata koji se odnose na Biogradsko jezero. U prilično nepreciznom saopštenju iz kolašinske lokalne uprave nedavno je najavljeno da će opština učestvovati u međunarodnom projektu „CityLake“, zajedno sa partnerima iz Italije, Estonije, Grčke, Španije, Moldavije, Portugala i Ukrajine. Projekat, koji traje 30 mjeseci i ima budžet od 750 hiljada eura, usmjeren je na zaštitu jezerskih ekosistema i unapređenje upravljanja vodnim resursima. Ipak, u saopštenju nije navedeno na koji način će Kolašin konkretno doprinositi realizaciji projekta, niti koje će aktivnosti biti sprovedene na lokalnom nivou.

Projekat „CityLake“ ima za cilj da unaprijedi saradnju između lokalnih vlasti, naučnih institucija, zajednice i turističkog sektora, kroz zajedničke modele zaštite jezera i vodenih resursa. Inspiraciju pronalazi u italijanskom gradu Borgomanero, poznatom po praksi „Ugovor o jezeru Cusio“, primjeru uspješnog upravljanja prirodnim resursima. U Kolašinu fokus bi, prema saopštenju Opštine, trebalo da bude na Biogradskom jezeru, jednom od najstarijih glečerskih jezera u Evropi i simbolu prirodnog bogatstva Crne Gore, te njegovoj zaštiti kroz održive oblike turizma i lokalnog razvoja.

Istovremeno, u toku je realizacija Projekta rehabilitacije Biogradskog jezera, koji je prije četiri godine započelo Ministarstvo ekologije, prostornog planiranja i urbanizma u saradnji sa JP „Nacionalni parkovi Crne Gore“, u okviru IPA programa „Podrška u pripremi projekata za sektor životne sredine i klimatskih akcija u Crnoj Gori“. Projekat ima za cilj da ispita razloge smanjenja nivoa vode u jezeru i da pripremi tehničku dokumentaciju za buduće radove na njegovoj zaštiti.

Na tom poslu  je angažovan multidisciplinarni tim lokalnih eksperata koji su, uz podršku rendžera NP Biogradska gora, sproveli terenska istraživanja i mjerili proticaj Biogradske rijeke. Aktivnosti uključuju prikupljanje i analizu postojećih podataka, procjenu stanja jezera i projektovanje istražnih radova. Tokom prve faze definisani su glavni problemi koje treba rješavati u cilju upravljanja prirodnim procesom nestanka jezera: zasipanje jezera erodovanim materijalom koji donose Biogradska rijeka i Lalev potok, poniranje jezerskih voda kroz serije ponora po dnu jezera i progresivna erozija u kanjonu Jezerštice.

Nakon završetka prve faze projekta, saopšteno je da intenzivni sušni periodi smanjuju nivo vode u Biogradskom jezeru, dok jake oluje i obilne padavine ubrzavaju eroziju i taloženje sedimenata, što dodatno zatrpava jezerski basen. Objašnjeno je i da vodostaj Biogradskog jezera varira u zavisnosti od hidrološkog ciklusa i priliva vode.

„Tokom druge faze projekta, koja još uvijek traje, izvedeni su detaljni istražni radovi (hidrološki – instalirano je pet hidroloških stanica u slivu Biogradskog jezera, hidrogeološki, geološki, geofizički i geodetski radovi) koji predstavljaju neophodnu podlogu za buduće projektovanje održivog rješenja koje bi pomoglo u usporavanju procesa nestajanja Biogradskog jezera“,   saopšteno je lani sa jednog od okruglih stolova posvećenih tom projektu.

Struka upozorava da lednička jezera u Crnoj Gori prirodno ulaze u završnu fazu svog ciklusa, što vodi ka postupnom zatvaranju jezerskih basena i njihovom eventualnom nestanku. Istovremeno ističu da „buduća sanaciona rješenja moraju biti usmjerena na promjenu prirodnih procesa u Biogradskoj gori, ali u punoj harmoniji sa prirodom, kako se ne bi ugrozilo zaštićeno područje“.

Biogradsko jezero, zajedno sa istoimenom prašumom, zaštićeno je područje od 1878. godine, tada nazvano „Knjažev zabran“ ili „Branik“. Moračka i rovačka plemena dali su knjazu Nikoli dio svojih posjeda podno najviših vrhova Bjelasice. Bilo je to samo šest godina nakon što je proglašen prvi nacionalni park u svijetu – Jelouston u SAD. „Biogradska gora“ postaje prvi nacionalni park u Crnoj Gori zvanično 1952. godine i do danas je jedan od aduta turističke ponude sjevera.

                                                                                                Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Teško je predvidjeti turbulencije koje čekaju Evropsku uniju, ali i kakva nas sve globalna prekomponovanja očekuju u ne tako dalekoj budućnosti

MONITOR: U Novom Sadu se 1. novembra okupilo više od sto hiljada ljudi. Komemorativni skup je protekao mirno. Ali, ima i onih koji smatraju da je trebalo da se pomenu i neki novi politički ciljevi, pa i zahtjevi. Da li je bilo prikladno i cjelishodno da se sa tog mesta traži ostavka Aleksandra Vučića?

POPOV: Ne, mislim da bi to bilo potpuno pogrešno. Ne samo zato što bi vlast imala argument za svoje tvrdnje da ljudima koji protestuju uopšte nisu bitne žrtve-16 naših sugrađana koje je ubila kriminalno koruptivna hobotnica koja je na vlasti. Trebalo je biti tog dana u 11,52  kod Železničke stanice u Novom Sadu, ili bilo gde na bulevarima koji su bili tesni da prime sve koji su došli da obeleže ovu tužnu godišnjicu, pa da se oseti duh tog događaja. Nisam mogao da zamislim da je moguća takva-kako bi rekli, gromoglasna tišina tako ogromnog broja ljudi pored koje bi se-da nije dronova koji su zujali iznad naših glava, mogla čuti muva kad proleti. U tom iskrenom pijetetu trebalo je videti suze na obrazima ljudi kada je Blokaderski hor nakon 16 minuta ćutnje otpevao “Cveta trešnja u planini” sa refrenom “sve je isto u mom kraju samo mene tamo nema”. Dakle, to je bio dan sećanja pun emocija, kao i prethodne večeri kada je Novi Sad dočekivao studente i građane iz svih krajeva Srbije. Posebno studente iz Novog Pazara koji su tokom 16 dana pešačenja prešli oko 400 kilometara i koji su dobili najveći aplauz i svi prisutni skandirali “Novi Pazar”, da bi se shvatilo da te večeri i sledećeg dana-1. novembra, nije bilo mesta nikakvim političkim porukama. Najveća poruka je zapravo bio taj skup.

MONITOR: Nedavno je usvojena do sada naoštrija Rezolucija EP o stanju u Srbiji. Dosadašnje nisu naišle na reakciju-bar djelimičnu podršku EK i Evropskog savjeta. Šta se, ovog puta, može očekivati?

POPOV: Sramotno je dosadašnje ponašanje čelnika EU koji su žmurili na sva nepočinstva ovog režima, samo radi kooperativnosti režima oko Kosova i iskopavanja litijuma. To je bilo posebno vidljivo u vreme vladavine Angele Merkel, kada je bila na snazi doktrina “stabilokratije” zarad mira u kući odnosno u regionu i isporučivanja svega što se od režima tražilo. Zbog toga je podrška ulaska Srbije u EU sa nekadašnjih 70 odsto u vreme Demokratske stranke na vlasti, sada spala na samo 30 odsto. Što se tiče odnosa EU prema Srbiji nakon usvojene Rezolucije, ne može se očekivati oštriji zaokret jer je EU trenutno okupirana unutrašnjim problemima i podelama, a sada je i Amerika više ne tretira kao partnera-nego kao nevažnog subjekta u trenutnim nadigravanjima sa Rusijom i Kinom. Naravno, ako bude političke volje i saglasnosti unutar EU, mogle bi uslediti sankcije u vidu uskraćivanja sredstava iz Plana rasta, i nastavak blokiranja otvaranja novih poglavlja. Naravno, ovde ne treba zaboraviti ni pomoć EU u rešavanju predstojeće energetske krize u vreme kada su SAD uvele sankcije NIS- u i kada nam je Rusija produžila ugovor o isporuci gasa samo do kraja godine, a nakon isteka tog ugovora sledi zabrana daljeg prijema ruskog gasa od strane EU.

MONITOR: Smatrate da Vučić više ne računa na Milorada Dodika, a vidimo da od njegovih skorašnjih posjeta Moskvi, Pekingu-i prije toga Majamiju, nema efekata. Na koga Vučić u regionalnom i međunarodnom okruženju može da se osloni?

POPOV: Kopirajući Dodika koji je za sebe napravio dil stoleća, Vučić će prvo pokušati da se ponovo umili Amerikancima, odnosno Trampu. Posle onog skandala u Majamiju, kada je pokušao da se prošvercuje na donatorsku večeru Republikanske stranke, Vučić je , po svemu sudeći, u velikoj nemilosti kod Trampa i njegove administracije, što se moglo videti iz više njenih poteza, a pre svega povlačenjem kandidature Marka Brnovića za ambasadora. Za kojeg se znalo da je veoma naklonjen sadašnjem režimu u Srbiji. Ni Ričard Grenel nije više na funkciji sa koje bi više mogao da približi Vučića i njegov režim Trampu i Vašingtonu generalno. Vučić pokušava kontrolu štete tako što će Narodna skupština usvojiti lex specialis o Generalštabu i tako omogući Kušneru- Trampovom zetu, da izgradi hotel “Tramp” u centru Beograda. Upitno je da li će to sve doprineti približavanju Vučića Trampu, jer je nakon skandala sa falsikovanim dokumentom o skidanju zaštite Generalštaba, Kušnerova firma izjavila da razmatra druge mogućnosti.

Režim se ne može osloniti ni na Rusiju, što je pokazao odnos prema gasnom aranžmanu, a Kinu zanimamo samo dok može da crpi naša rudna bogatstva po mizernoj nadoknadi, odnosno da kroz skupe kredite angažuje svoju operativu na infrastrukturnim projektima. Ostaje nam samo Evropa. Dakle, od četiri stolice, nama nije ostala ni šamlica iz Bele kuće.

MONITOR: Da li u mogućem odlasku Šmita vidite državni interes SAD i sadašnje administracije ili tek kapric Trampa lično da „napakosti“ Njemačkoj, najmoćnijoj zemlji EU, čiji izbor je bio Šmit?

POPOV: Kada je Tramp u pitanju sve varijante su u igri i ništa me ne bi iznenadilo. Ovde nije namera da se napakosti samo Nemačkoj, nego i Evropi u celini. Još joj samo fali da uz sve unutrašnje i globalne izazove i probleme ima nestabilnu BiH kao trn u zdravoj nozi.

MONITOR: Nije samo Srbija u neuzvjesnosti kako će održati osnovne funkcije snabdijevanja građanstva zbog SAD sankcija ruskim energetskim kompanijama. Tramp je odbio čak i molbe svog „velikog prijatelja“ Viktora Orbana. Može li ova sitauacija-u kojoj igraju samo Tramp i Putin, dovesti do promjena vlasti u pogođenim evropskim zemljama- kako već tvrde u Bugarskoj?

POPOV: Ovo stvara plodno tlo za dalje bujanje populizma i nacionalizma u EU posebno u zemljama koje su ranije pripadale sovjetskom bloku i dolaska na vlast ultradesnih političkih opcija. Teško je predvideti sve turbulencije koje čekaju Evropsku uniju, ali i kakva nas sve globalna prekomponovanja očekuju u ne tako dalekoj budućnosti.

MONITOR: Tramp je nesmiriv, istovremeno lično preuređuje Belu kuću i sprovodi svoj plan u 20 tačaka za Gazu, plaši Evropu, održava susrete sa drugim diktatorima-ignorišući Putina…Liberalnoj SAD nije lako. Pominje se da bi Barak Obama mogao više da se, i tim povodom, angažuje u američkoj javnosti. Kako Trampov političko-ekonomski  rašomon izgleda i da li je Obama neko ko može da probudi intimno nezadovoljne ljude u SAD?

POPOV: SAD se nalazi pred velikim iskušenjima sa ovakvim vođstvom i svaki glas razuma-poput Obaminog, je dobrodošao i potreban. Ali bojim se da će se stvari dalje pogoršavati posebno kada najvećom silom na svetu rukovodi neodgovoran čovek koji na Ameriku gleda kao na veliku igračku (veliki Vučić u velikoj zemlji). Ako do isteka mandata ne izazove velike nemire, ili možda nešto još gore u SAD, kladim se da će po isteku ovog mandata sve učiniti da protivustavno ide i na treći mandat. A to može biti kraj Amerike kakvu smo do sada poznavali.

Vučić se preračunao, studenti su pokazali neviđenu istrajnost uspijevajući da animiraju i građane

MONITOR: Iako se Vučić pred komemoraciju za 16-oro stadalih, neočekivano izvinio studentima i svim svojim oponentima, tog dana je uhapšen gradski odbornik Miša Bačulov, pod krajnje bizarnom sumnjom za podrivanje ustavnog poretka. A sada svjedočimo o nepriličnom i izazivačkom ponašanju stanovnika Ćacilenda dok Dijana Hrka,  majka žrtve, štrajkuje glađu. Čemu ovoliko kameleonstvo?

POPOV:  Da, stvari su eskalirale već dan nakon komemorativnog skupa u Novom Sadu kada su građani Beograda, Novog Sada i okolnih mesta pohrlili u Beograd da podrže Dijanu Hrka-majku Stefana koji je poginuo ispod nadstrešnice, koja je ispred Skupštine Srbije započela štrajk glađu do ispunjenja njena tri zahteva. Od kojih je prvi  odgovornost za  tragediju, koja podrazumeva i Vučićevu odgovornost. Tom prilikom je došlo do ozbiljnih incidenata koji su mogli da prerastu u sukob širih razmera, jer je teško kanalisati nagomilani bes građana zbog bezočnosti i bahatosti.

Kada je reč o kameleonstvu, to je modus vivendi ovog režima – laž, laž i samo laž. Dok se Vučić izvinjavao studentima, elektronski mediji pod kontrolom vlasti-a pre svega TV Informer i TV Pink, emitovali su najogavnije laži o građanima koji protestuju. To je njegov treći poziv na dijalog i drugo izvinjenje, koje je trajalo jedan dan. A zatim se svom silinom obrušio na političke neistomišljenike. On tako pokušava da kupi vreme računajući da će se, kao što je to u više navrata bio slučaj, protesti sami od sebe ugasiti i da će na kraju ceh platiti inženjeri koji su bili angažovani na rekonstrukciji železničke stanice u Novom Sadu i nekoliko ljudi nižeg ranga iz nadležnih ministarstava i-pojeo vuk magarca . Međutim, preračunao se u tome, jer su pre svega studenti pokazali neviđenu istrajnost uspevajući pritom da animiraju i građane angažovane kroz zborove, ali i druge cehove kao što su poljoprivrednici, koje je ojadila ova vlast.

Moguće da je s Dodikom u SAD dogovoreno da se povuče a da ne snosi dalje sankcije

MONITOR: Iako je- sa još 48-oro, skinut sa liste sankcija američkog OFAC, smatrate li da Milorad Dodik više nema političku budućnost. Može li  ostati „vladar iz sjenke“?

POPOV: Da bi se odgovorilo na ovo pitanje trebalo bi znati detalje dila koji je on postigao sa Trampovom administracijom, o čemu se može samo nagađati. Međutim, imajući u vidu upozorenje Marka Rubija iz marta ove godine da je Dodik glavni faktor destabilizacije BiH teško je verovati da je ta varijanta moguća. Pre će biti da je reč o aranžmanu sličnom onom koji je Holbruk postigao sa Karadžićem (koji je kasnije pogažen) da se povuče sa političke scene i da neće snositi dalje sankcije. Naravno pre toga će Dodik da odradi ono što je od njega Vašington tražio, odnosno da Skupština RS poništi sve zakone koji se odnose na vanustavno delovanje, usvojene od 2023., među kojima je i zakon zbog kojeg je Milorad Dodik osuđen. Imenovan je i v.d. predsednika RS. Pošto je Amerika podržala povlačenje Visokog predstavnika uz obrazloženje da tri konstitutivna naroda treba sami da se dogovaraju, u takvom aranžmanu sigurno je da nema mesta za Dodika ako uzmemo u obzir navedenu ocenu američkog državnog sekretara. Verovatno je to i deo dila koji je Cvijanovićka postigla tokom boravka u Vašingtonu. No, i tu treba imati rezervu, ako se ima u vidu nepredvidljivost Trampa, jer je nastup američkog predstavnika u Savetu bezbednosti izazvao šok. Na 30. godišnjicu od donošenja Dejtonskog sporazuma u najmanju ruku se očekivalo da se Dejtonski sporazum koriguje u smislu da se od BiH stvori funkcionalna država kao servis svih njenih građana i tako spreči stalno nadigravanje, odnosno nabacivanje lopte jednih drugima od strane predstavnika tri konstituciona naroda. Umesto toga, ovakvim “rešenjem” im se omogućuje da sada, bez upliva sa strane, nastave ovu igru uz puni blagoslov onoga koji je i iznedrio Dejtonski sporazum i tako nastave sa daljim rastakanjem ove države.

Nastasja RADOVIĆ