Povežite se sa nama

DRUŠTVO

POLITIČKA DEBATA NA TV VIJESTI: Javni debakl minstra Gvozdenovića

Objavljeno prije

na

U svom prvom javnom nastupu na televiziji Vijesti i prvom učešću u političkoj debati na nekoj nezavisnoj TV stanici sa sagovornicima iz opozicionih partija, višegodišnji ministar planiranja i uređenja prostora, odnosno održivog razvoja i turizma, Branimir Gvozdenović, doživio je debakl.

Emisija Debata, postavljena u susret oktobarskim izborima, voditelja Petra Komnenića, od utorka, 04. oktobra, u kojoj su pored ministra koji je došao u ime Demokratske partije socijalista, gostovali Dritan Abazović, ispred koalicije Ključ, Dragan Krapović, zastupnik Demokrata i Draginja Vuksanović, predstavnica SDP-a, izazvala je, sa pravom, veliko interesovanje gledalaca.

„Zvijezda” debate koja se pretvorila u žučnu galamu i borbu učesnika za pravo glasa, bio je ministar Gvozdenović, koji je ubjedljivo poražen od svojih sagovornika, nespreman i nesposoban da pruži valjan odgovor na bilo koje postavljeno pitanje.

Spas od nezgodnih pitanja i argumentovane paljbe opozicionih prvaka, ministar je pokušavao naći u izazivanju konflikta, upadanja u riječ drugima i držanja ispraznih tirada na kakve je navikao prilikom gostovanja na javnom servisu, državne televizije. Bila je više nego očigledna namjera ministra Gvozdenovića da emisiju sabotira. „Došli ste sa taktikom da uzurpirate vrijeme ove emisije”, oštro je na njegove upadice reagovao Abazović.

Gvozdenović se pokazao kao klasični, bahati partijski jurišnik, čiji je govor prepun pripremljenih, naučenih fraza i floskula, informacija o započetim strategijama, opštim ciljevima, projektima, poput zvaničnih saopštenja kojima obično zasipa javnost.

Ni gel u zalizanoj kosi, ni elegantno odijelo i kravata, ministru sa gotovo dvodecenijskim stažom u Vladi Crne Gore, nisu pomogli da ostavi utisak ministarskog dostojanstva i spremnosti na pristojan, civilizovan razgovor sa onima koji imaju drugačije vizije gazdovanja prostorom.

U emisiji čija je tema bila Odnos prema prostoru i nacionalnim resursima, ministar, objektivno, nije imao nikakvih izgleda. Tokom njegovih mandata vrijedni prirodni resursi devastirani su do neprepoznatljivosti, posebno atraktivno priobalno područje, zazidano hiljadama stanova za tržište, uprkos brojnim državnim strategijama koje su predviđale drugačiji razvoj, gradnju elitnih hotela visoke kategorije. Gvozdenović je odgovoran za ekspanziju bespravne gradnje diljem Crne Gore, naročito na primorju. Lično je legalizovao divlje izgrađene hotele, zgrade i turistička naselja, potpisujući građevinske dozvole bez uporišta u zakonu.

Njegova je odgovornost i u tome što su atraktivne lokacije obalnog područja i nacionalnih parkova urbanizovane po nahođenju moćnog građevinskog lobija i tajkuna bliskih vrhu DPS-a.

Spomenik njegove vladavine su razorena Budva, Bečići, Petrovac, Boka, napušteni ili porušeni hoteli u Ulcinju, Perazića dolu, Kotoru, Herceg Novom…., i oko 100.000 bespravno izgrađenih objekata.

Početak emisije pripao je, očekivano, prilikama u urbanistički uništenoj Budvi i pitanjima ko snosi krivicu za „devastiranu i ruiniranu Budvu, najubjedljiviji dokaz pogubnog odnosa prema prostoru” i koja rješenja Vlada nudi za sanaciju najpoznatije turističke destinacije u Crnoj Gori.

Uslijedila je zanimljiva priča.

„Za Budvu imamo vrlo jednostavno rješenje, jasnu strategiju koja se sastoji od četiri elementa”, pohvalio se ministar idejama koje će ovoga puta, brzo i lako, od Budve napraviti visokokvalitetnu turističku destinaciju. Samo nije rekao ko ga je do sada u tome sprečavao.

Prva mjera u tom pravcu jeste izgradnja nove promenade ka Slovenskoj plaži, odvalio je Gvozdenović, što je izavalo podsmijeh ostalih u studiju, jer je na promenadi u saobraćajno uništenoj Budvi, baš insistirao. Promenada je zapravo šifra za urbanizaciju cijele Slovenske plaže čiji su prostor zauzeli moćni i uticajni DPS tajkuni, na kojoj su i sitni ministrovi interesi zastupljeni.

Sljedeća mjera je izgradnja Luke Budva, zatim i „refreš” planova, donošenje novog urbanističkog plana PUP-a, u skladu sa Prostornim planom obalnog prodručja, koji nudi neki novi kvalitet. Što bi bio peti planski dokument za Budvu u posljednjih osam godina.

Upitan „gdje je lična odgovornost za učinjeno u Budvi”, ministar je spremno odgovornost prebacio na druge. Budvu je, po njemu, devastirala lokalna uprava uz pomoć opozicije pa čak i samih građana.

„Za planske dokumente na lokalnom nivou odgovorna je lokalna samouprava”, izjavio je Gvozdenović, negirajući odgovornost Ministarstva. Iako je procedura donošenja i usvajanja planova zakonom jasno definisana, nijedan plan ne može biti usvojen u lokalnom parlamentu bez saglasnosti Ministarstva, što je uvijek ključni argument agitacije odbornika DPS-a za usvajanje.

„Licemjerno je od ministra da sada prebacuje odgovornost na lokalnu samoupravu”, replicirao je Krapović i naveo složenu organizaciju Ministarstva održivog razvoja u kome samo u Direktoratu za planiranje prostora postoji pet direkcija sa onoliko zaposlenih. Tu su zatim i tri odjeljenja sa sličnim i izmišljenim nadležnostima koja se tiču prostora, dva sekretara, od kojih jedan državni, te brojni kabinet ministra sa još brojnijim savjetnicima.

Visoki funkcioner vladajuće partije, član Predsjedništva i Glavnog odbora DPS-a, Branimir Gvozdenović suvereno upravlja najznačajnijim resursom u državi u tri ministarska mandata. Na raspolaganju mu je glomazni aparat duplog ministarskog resora uređenja prostora i turizma, crta šta hoće i kome hoće na obali mora, jezera i po planinama Crne Gore, ima svoje biroe za izradu državne i lokalne planske dokumentacije, ima svoje arhitekte, organizuje naručene konkurse, opštinama otima poslove izrade planova za atraktivne lokacije, ima uigranu ekipu kojoj Ministarstvo održivog razvoja služi kao poligon za obezbjeđenje poslova milionskih vrijednosti.

Ali ministar ne osjeća nikakvu odgovornost za katastrofalnu degradaciju prostora i uzurpaciju prirodnih resursa, na koju ukazuju eksperti, opozicija i nevladine organizacije.

Nova mantra ministra održivog razvoja i turizma je – inteziviranje razvoja hotelijerstva u Crnoj Gori.

„Ključna stvar jeste strategija otvaranja hotela. Samo ove godine otvorena su četiri hotela. Od 2012. godine 86 hotela je renovirano ili izgrađeno. Takoreći svake nedjelje imamo otvaranje hotela”, poentirao je Gvozdenović.

„Vlada laže sama sebe, to je prevara. Lažu da su otvorili 80 hotela. Ne možete nam više prodavati maglu. Gdje vam je hotel Jedro u Budvi (Zavala), sve je pokriveno stanovima”, replicirao je Dritan Abazović i pojasnio da hoteli o kojima ministar govori nisu veliki, klasični hoteli, nego je riječ o malim apart hotelima.

Zanimljiva je bila polemika između dojučerašnjih partnera u vlasti, u kojoj je ministar prigovarao poslanici Draginji Vuksanović zajedničko donošenje nekih spornih odluka.

Međutim, ona je navela da je u Crnoj Gori na sceni korupcija prilikom donošenja pravila igre u gazdovanju prostorom. Nacionalnu strategiju razvoja turizma označila je strategijom pohare, koja je uslijedila nakon osamostaljenja Crne Gore.

Pljačka prirodnih resursa išla je u dva pravca, prodajom neurbanizovanog zemljišta i zaključivanjem ugovora o dugoročnim zakupima na 90 godina, koji su zapravo simulacija za prodaju zemljišta. Mnoga pitanja vezana za urbanizaciju Buljarice, ulcinjske Solane, odgovornosti za lažne garancije prilikom privatizacije hotela AS, izgradnje solitera pored hotela Podgorica, ostala su bez pravog odgovora.

Kada su reflektori ugašeni, vidno nezadovoljan nastupom, ministar je demonstrativno bacio „bubicu” i napustio studio bez pozdrava i uobičajenog rukovanja sa učesnicima debate.

PLANOVI JAVNI, PROJEKTI PRIVATNI

Da su lični i interesi građevinskog lobija u Ministarstvu održivog razvoja daleko ispred javnih, pokazalo je iznuđeno priznanje ministra Gvozdenovića kako je u jednom dijelu izrade kontroverznog megalomanskog projekta Porto Skadar Lake u Nacionalnom parku Skadarasko jezero, učestvovala i službenica Ministarstva održivog razvoja, Dijana Vučinić, šefica Odjeljenja za razvojne projekte u urbanizmu i arhitekturi. Tako se našla u svojevrsnom sukobu interesa.

Arhitektonski biro Dvarp, čiji je vlasnik i osnivač Vučinićeva izradio je i idejni projekat hotelskog kompleksa na istoj lokaciji, ali za drugog investitora.

KRIVIČNE PRIJAVE NISU ODBAČENE

U skandaloznom TV nastupu ministar je obmanuo javnost po pitanju ishoda nekoliko krivičnih prijava koje su protiv njega podnijete Specijalnom tužilaštvu za organizovani kriminal i korupciju. Kazao je kako su sve prijave protiv njega uredno odbačene, što se pokazalo kao netačno. U odgovoru tužilaštva na zahtjev voditelja Komnenića, koji je uputio dan nakon emisije, navedeno je da su protiv ministra Gvozdenovića podnijete tri krivične prijave, od kojih je jedna odbačena dok su dvije u fazi izviđaja.

Branka PLAMENAC

Komentari

DRUŠTVO

DRAŠKO VUKOVIĆ, BIVŠI ČLAN KARTELA DARKA ŠARIĆA, PONOVO UHAPŠEN: Bjegunac koji se godinama slobodno šetao Crnom Gorom  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zagrebačka policija uhapsila je Draška Vukovića po Interpolovoj potjernici iz Argentnine, raspisanoj 2009. godine. Vuković je bio svjedok saradnik u postupku koji se vodio protiv grupe Darka Šarića i ostalih optuženih za šverc 5,7 tona kokaina. Vuković je 2016. godine platio 1.700 eura kazne jer je priznao da je lažnom izjavom istragu napada na novinara Tufika Softića iz 2007. skrenuo u pogrešnom pravcu, da bi ona bila završena zbog nedostatka dokaza

 

Gotovo trinaest godina nakon međunarodne akcije Balkanski ratnik, u kojoj su uhapšeni članovi narko klana Darka Šarića, ponovo se pominje ime Draška Vukovića. On je nedavno uhapšen u Zagrebu, jer se nalazi na Interpolovoj potjernici od 2009. godine. Za njim je potjernicu raspisala Argentina zbog pokušaja dilovanja gotovo pola tone kokaina u toj južnoameričkoj zemlji.

Vuković se šetao centrom Zagreba, kada su mu pripadnici hrvatske policije stavili lisice na ruke. Smješten je u ekstradicioni pritvor i čeka suđenje po tom zahtjevu za izručenje.

U Crnoj Gori je poznat otkad je pobjegao iz zatvora u Danskoj. On je sredinom februara 2007. godine uhapšen u Kopenhagenu sa 38 kilograma kokaina, vrijednog nekoliko miliona eura, zajedno s još dvojicom državljana Srbije, a svi su kod sebe imali hrvatske pasoše. Krajem marta 2007. godine uspio je pobjeći danskoj policiji tokom prebacivanja u zatvor. Vuković je pobjegao u sačekuši automobila u kojem je bio, a akciju su navodno organizovali njegovi saradnici iz narko kartela koji su napravili zasjedu policijskog vozila.

Draško Vuković je bio svjedok saradnik u drugostepenom postupku koji se vodio protiv grupe Darka Šarića i ostalih optuženih za šverc 5,7 tona kokaina iz Južne Amerike u Evropu. Uhapšeni su u velikoj akciji kodnog imena Balkanski ratnik. Svjedočio je o tome kako su švercovali velike količine kokaina, da je sarađivao s Draganom Dudićem Fricom i Anatazijem Martinićem, ali ne i Šarićem, iako je ranije dao iskaz u kojem je tvrdio da je Šarić bio neprikosnoveni vođa.

Vuković je 2016. godine platio 1.700 eura kazne jer je priznao da je lažnom izjavom istragu napada na novinara Tufika Softića iz 2007. skrenuo u pogrešnom pravcu, da bi ona zatim bila završena zbog nedostatka dokaza. Istraga pokušaja ubistva Softića je obustavljena jer policija i tužilaštvo za osam godina nijesu obezbijedili dokaze.

Policija je, na osnovu iskaza Vukovića, podnijela krivičnu prijavu protiv Dragana Labudovića, Ivana Asanovića i Vladana Labudovića 2014, sedam godina nakon napada na Softića. To je učinjeno samo na osnovu usmenog iskaza Vukovića, bez ijednog materijalnog dokaza, što su potvrdili spisi predmeta.

Vuković je prethodno, kako se navodi u spisima, samoinicijativno policiji dao informaciju da mu je Dragan Labudović, prilikom posjete Argentini, ispričao da je za isnoz od po 500 eura angažovao Berance Vladimira Labudovića i Ivana Asanovića da fizički napadnu Softića. To je, navodno, urađeno jer je novinar pisao o kriminalu u Beranama, dovodeći u vezu sa tim Dragana Labudovića. Te navode Vuković je ponovio i pred ODT Berane, nakon čega je otvorena istraga protiv njih pred Višim tužiocem u Bijelom Polju i naložene mjere tajnog nadzora. Te mjere, međutim, nijesu obezbijedile dokaze za krivičnu prijavu.

Vuković je naknadno pred višim tužiocem rekao da nikada nije dao te izjave, te da je njegov potpis falsifikovan. On je to objasnio navodima da je zapisnik potpisan latinicom, a da on piše samo ćirilicom.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 3. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SLUČAJ NAPADA NA PREDRAGA SPASOJEVIĆA: Opšta opasnost ili pokušaj ubistva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Tužilaštvo uhapšene za napad na Predraga Spasojevića, bivšeg načelnika Istražnog zatvora Spuž, terete za „izazivanje opšte opasnosti“  i „nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija“. Spasojević smatra da nadležno tužilaštvo nije uradilo svoj dio posla, i da se u konkretnom slučaju može raditi jedino o teškom ubistvu u pokušaju

 

Nekadašnji načelnik Istražnog zatvora Spuž Predrag Spasojević, na čiju je kuću prije dva mjeseca bačena bomba, poručio je da će svjedočiti u korist Željka Lakušića (34) i Filipa Popovića (21), uhapšenih u tom slučaju. On smatra da tužilaštvo nije na pravi način okvalifikivalo djela za koja tereti Lakušića i Popovića.

Iz tog tužilaštva Monitoru su odgovorili da je protiv Lakušića i Popovića podnijet optužni predlog zbog krivičnog djela  – „izazivanje opšte opasnosti“  i „nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija“.

,,Ako će odgovarati za izazivanje opšte opasnosti, odbijam da svjedočim protiv njih, svjedočiću u njihovu korist jer smatram da nijesu počinili to krivično djelo, i treba ih odmah osloboditi“, ogorčeno poručuje Spasojević.

Ističe da nadležno tužilaštvo nije uradilo svoj dio posla, i da se u konkretnom slučaju može raditi jedino o teškom ubistvu u pokušaju.

,,Šta bi bilo da je prva bomba eksplodirala ili druga? Da li bi to bilo ubistvo ili izazivanje opšte opasnosti kvalifikovano težom posljedicom. Zna se šta je bomba i da je njena namjena uništenje neprijateljske žive sile. Ako se djelo koje je počinjeno na moju štetu i pored toga kvalifikuje kao izazivanje opšte opasnosti, onda ne znam u kojoj zemlji živimo. Smatram da tužilaštvo nije uradilo svoj dio posla, jer ja ovu dvojicu koja se terete i protiv kojih je podignut optužni prijedlog u životu nijesam vidio. Motiv se nalazi u Istražnom zatvoru i isključivo je vezan za moj rad. Djelo je naručeno direktno iz Istražnog zatvora, ističe Spasojević.

On dodaje da su kazne za djelo koje se Lakušiću i Popoviću stavlja na teret male, te da samim tim sistem nije pokazao ozbiljnost da se suprostavi kriminalu i ozbiljno kazni  počinioce koji vrše  krivična djela na štetu policijskih službenika.

Bivši načelnik Istražnog zatvora, pojašnjava da je na jednoj od sjednica Vlade označen kao štićena ličnost nakon čega mu je dodijeljena policijska pratnja odnosno obezbjeđenje.

„Do kada će to trajati zavisi od procjene bezbjednosti koju će uraditi Agencija za nacionalnu bezbjednost“, kazao je Spasojević.

Spasojević je saopštio da je kao načelnik imao prijetnji od određenog broja pritvorenika, samo zbog toga što je radio svoj posao.

Osnovno državno tužilaštvo podiglo je optužni prijedlog protiv pritvorenika Marija Miloševića zbog napada na Spasojevića.  S druge strane i Milošević je podnio prijavu protiv Spasojevića, optužujuži ga za lažno prijavljivanje. I ovaj predmet se nalazi kod podgoričkog Osnovnog tužilaštva.

Prvog dana decembra na kapiju od porodične kuće Spasojevića aktivirana je bomba. Tom prilikom pričinjena je manja materijalna šteta. Motiv, makar zvanično, ni do danas nije utvrđen.

Uporedo sa sudskim postupcima čeka se i odluka Disciplinke komisije koja je pokrenula postupak protiv Spasojevića i to zbog toga jer je tokom gostovanja u televizijskoj emisiji neovlašćeno iznio određene podatke koji se tiču bezbjednosti u zatvoru, uz činjenicu da za određene medijske nastupe nije tražio, niti dobio saglasnost starješine organa.

„Povodom medijskih istupa službenika Predraga Spasojevića, donijeta je Odluka o pokretanju disciplinskog postupka protiv imenovanog zbog težih povreda službene dužnosti. Zakonom o državnim službenicima i namještenicima propisano je da disciplinksi postupak za težu povredu službene dužnosti protiv državnog službenika vodi i Disciplinska komisija. U skladu sa navedenim, odluka o pokretanju disciplinskog postupka protiv službenika Predraga Spasojevića, dostavljena je Disciplinksoj komisiji na dalje postupanje, saopštio je Monitoru pomoćnik direktora UIKS-a Nebojša Janković.

Na sve ovo Spasojević ponavlja da nije kriv i da će to dokazati.

Spasojević je gostujući u istoj televizijskoj emisiji kazao i da vrlo brzo očekuje predsjednika Crne Gore i DPS-a Mila Đukanovića „kod njega i da će mu spremiti ćeliju po svim standardima“.

Povodom te izjave, reagovali su iz DPS-a i Kabineta predsednika države, ističući da je Spasojević na krajnje neprimjeren način nasrnuo na najvišu državnu instituciju, na predsjednika Crne Gore, te da se mora pokrenuti odgovarajući postupak pred državnim organima.

Menadžmet Uprave za izvršenje krivičnih sankcija odmah se ogradio od svih njegovih izjava, posebno onih koje sadrže bilo koji politički segment, a koje nijesu spojive sa poslovima i radnim zadacima državnog službenika i namještenika UIKS-a, kako su saopštili

Spasojević je smijenjen samo dva dana kasnije.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SLUČAJ UBISTVA RADOMIRA ĐURIČKOVIĆA: Klanovi ratuju transkriptima

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na posljednjem ročištu u podgoričkom Višem sudu, kada je tužilaštvo predalo transkripte Skaj komunikacije, pala je sumnja na čitav slučaj, ali i advokaticu odbrane Nataliju Karadžić Perković i ključnog svjedoka Milorada Radulovića. Transkripti svjedoče kako pripadnici kavačkog klana pronalaze lažne svjedoke da bi se optuženi Mario Milošević proglasio nevinim

 

Ubistvo Cetinjanina Radomira Đuričkovića je među prvim likidacijama počinjenim u višegodišnjem sukobu dva zaraćena kotorska kriminalna klana. I pored činjenice da je za ovaj zločin, za razliku od više desetina sličnih slučajeva, došlo do podizanja optužnice, na posljednjem održanom ročištu u podgoričkom Višem sudu, pala je sumnja na čitav slučaj, ali i na same aktere događaja, počev od advokata odbrane do ključnog svjedoka Milorada Radulovića, na osnovu čijeg iskaza je tužlac u konačnom i zasnovao svoj optužni akt.

Sumnja je otvorena kada je tužilac Željko Tomković, s ciljem da dokaže umiješanost Podgoričanina Marija Miloševića u ovaj zločin, predao transkripte Skaj komunikacije, koji svjedoče kako pripadnici kavačkog klana pronalaze lažne svjedoke da bi se ovaj optuženi proglasio nevinim.

S druge strane i odbrana Miloševića je došla do transkripta komunikacije, ali suprotstavljenog škaljarskog klana, u kojima se govori o pokušaju da se namjeste dokazi koji će teretiti Miloševića za ubistvo. Tako je i počeo „rat“ komunikacija u ovom procesu.

Advokatica Miloševića Natalija Karadžić Perković 11. novembra prošle godine od suda zatražila je da se istraži ko je osoba koja pod šifrom ,,B20712“ putem Skaj aplikacije saopštava sagovorniku da će sve napraviti da njen klijent bude osuđen na 40 godina robije.

U toj komunikaciji između Miloša Đuričkovića i Milija Bajramovića preko Skaj komunikacije 6. marta 2020. godine se eksplicitno navodi: ,,Samo čekam suđenje da počne i kopam ga 40 godina samo ne spominji nikome“, ,,ma idu oni po 20 godina a mario 40“, ,,napraviću ja da je mario puca sve sam spremio ja“, „zabetoniraću ga“, ,,ma svi su zabetonirani“, ,,kraj je njima“, ,,neće ga kosti iznositi vidjećes“…

Postupajući tužilac Željko Tomković je nakon toga kontaktirao nadležne policijske organe od kojih je zatražio dostavljanje materijala koji se odnosi na optuženog Miloševića. Ali je dobio neočekivano. Sredinom decembra umjesto komunikacije Đuričkovića i Bajramovića dostavljene su mu komunikacije Marija Miloševića sa Slobodanom Kašćelanom iz perioda od početka decembra 2020. godine do sredine februara 2021. godine. U tim kominukacijama, a koje su javno objavljene, njih dvojica dogovaraju obezbjeđivanje lažnih svjedoka i lažnog alibija za Miloševića za dan kada je ubijen Đuričković. Tako Milošević saopštava Kašćelanu plan da pred sudom tvrdi da je u vrijeme ubistva Đuričkovića bio na Kosovu.

Ono što ovaj slučaj čini specifičnim je to da je, prema istoj komunikaciji, Milošević u čitavu priču oko sređivanja alibija uključio i svoju advokaticu Nataliju Karadžić Perković.

Iz prepiske proizilazi da je advokatica Karadžić Perković početkom februara 2021. godine išla u Prištinu gdje se susrela sa Miloševićevim kosovskim advokatom Arsimom Bilalijem, pripadnikom kavačkog klana Srđanom Juriševićem i lažnim svjedocima.

Poslovi za račun klijenta, sudeći prema komunikaciji, tu se ne završavaju. Advokatica preko Skaj aplikacije javlja da su lažni svjedoci i kolega advokata Bilalija prošli testiranje i da su spremni pred sudom da tvrde da su spornog dana bili sa Miloševićem. Na sugestiju advokatice Karadžić Perković, Milošević i Kašćelan obezbjeđuju i dokaze koji bi sudu potvdili da je večerao u jednom hotelu na Kosovu.

– Važno da se sve odradi perfektno, jer Viši sud može da traži službenim putem da se sve to provjeri – kaže u jednoj od poruka advokatica Karadžić Perković, koju su prenijeli mediji.

Reakcije na objavljene komunikacije, očekivano, bile su ekspresne, pa je tako Osnovno tužilaštvo saopštilo da će utvrđivati da li je u radnjama advokatice i drugih lica koja se pominju u Skaj komunikaciji vezano za dogovor oko obezbjeđivanja lažnog alibija Mariju Miloševiću, ostvareno obilježje nekog od krivičnih djela koja su u nadležnosti tog tužilaštva.

Skaj komunikacija dostavljena je i Advokatskoj komori Crne Gore na ocjenu da li je advokatica Karadžić Perković prilikom obavljanja predmetnih komunikacija postupala u skladu sa Zakonom o advokaturi, drugim zakonskim propisima, Kodeksom profesionalne etike advokata i Statutom Advokatske komore, odnosno da li ima osnova za pokretanje disciplinskog postupka protiv nje zbog teže povrede dužnosti advokata.

Advokatica Karadžić Perković na prošlom ročištu kažnjena je sa 1.000 eura jer se bez obrazloženja nije pojavila. Njen klijent Milošević nije prihvatio da ga po zamjeni brani advokat Srđan Lješković pa je sudija Veljko Radovanović odložio suđenje i sljedeće ročište zakazao za 23. januar.

Optužnica je u ovom predmetu nekoliko puta vraćana na dopunu istrage, a dokazi tužilaštva prihvaćeni su tek nakon nepune četiri godine od počinjenog zločina. Prvom optužnicom u kojoj je Milošević ,,samo“ bio zadužen za kupovinu automobila korišćenog u napadu, a hice ispalio Igor Mašanović, izmijenjena je nakon što je Milorad Radulović poslije tri i po godine od događaja, 12. marta 2020. godine, otišao u tužilaštvo i promijenio prvobitni iskaz koji je, sa nekim izmjenama, ponovio i pred sudom krajem oktobra prošle godine.

Radulović je pred sudom označio Miloševića za direktnog izvršioca ubistva Đuričkovića dok je Mašanović, kako je kazao, vozio automobil iz kojeg je pucano. Ustvrdio je da u autu nije vidio optuženog Vukana Vujačića, ali se na kraju suđenja ipak pridružio krivičnom gonjenju i protiv njega.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo