Povežite se sa nama

DRUŠTVO

POLITIČKA DEBATA NA TV VIJESTI: Javni debakl minstra Gvozdenovića

Objavljeno prije

na

U svom prvom javnom nastupu na televiziji Vijesti i prvom učešću u političkoj debati na nekoj nezavisnoj TV stanici sa sagovornicima iz opozicionih partija, višegodišnji ministar planiranja i uređenja prostora, odnosno održivog razvoja i turizma, Branimir Gvozdenović, doživio je debakl.

Emisija Debata, postavljena u susret oktobarskim izborima, voditelja Petra Komnenića, od utorka, 04. oktobra, u kojoj su pored ministra koji je došao u ime Demokratske partije socijalista, gostovali Dritan Abazović, ispred koalicije Ključ, Dragan Krapović, zastupnik Demokrata i Draginja Vuksanović, predstavnica SDP-a, izazvala je, sa pravom, veliko interesovanje gledalaca.

„Zvijezda” debate koja se pretvorila u žučnu galamu i borbu učesnika za pravo glasa, bio je ministar Gvozdenović, koji je ubjedljivo poražen od svojih sagovornika, nespreman i nesposoban da pruži valjan odgovor na bilo koje postavljeno pitanje.

Spas od nezgodnih pitanja i argumentovane paljbe opozicionih prvaka, ministar je pokušavao naći u izazivanju konflikta, upadanja u riječ drugima i držanja ispraznih tirada na kakve je navikao prilikom gostovanja na javnom servisu, državne televizije. Bila je više nego očigledna namjera ministra Gvozdenovića da emisiju sabotira. „Došli ste sa taktikom da uzurpirate vrijeme ove emisije”, oštro je na njegove upadice reagovao Abazović.

Gvozdenović se pokazao kao klasični, bahati partijski jurišnik, čiji je govor prepun pripremljenih, naučenih fraza i floskula, informacija o započetim strategijama, opštim ciljevima, projektima, poput zvaničnih saopštenja kojima obično zasipa javnost.

Ni gel u zalizanoj kosi, ni elegantno odijelo i kravata, ministru sa gotovo dvodecenijskim stažom u Vladi Crne Gore, nisu pomogli da ostavi utisak ministarskog dostojanstva i spremnosti na pristojan, civilizovan razgovor sa onima koji imaju drugačije vizije gazdovanja prostorom.

U emisiji čija je tema bila Odnos prema prostoru i nacionalnim resursima, ministar, objektivno, nije imao nikakvih izgleda. Tokom njegovih mandata vrijedni prirodni resursi devastirani su do neprepoznatljivosti, posebno atraktivno priobalno područje, zazidano hiljadama stanova za tržište, uprkos brojnim državnim strategijama koje su predviđale drugačiji razvoj, gradnju elitnih hotela visoke kategorije. Gvozdenović je odgovoran za ekspanziju bespravne gradnje diljem Crne Gore, naročito na primorju. Lično je legalizovao divlje izgrađene hotele, zgrade i turistička naselja, potpisujući građevinske dozvole bez uporišta u zakonu.

Njegova je odgovornost i u tome što su atraktivne lokacije obalnog područja i nacionalnih parkova urbanizovane po nahođenju moćnog građevinskog lobija i tajkuna bliskih vrhu DPS-a.

Spomenik njegove vladavine su razorena Budva, Bečići, Petrovac, Boka, napušteni ili porušeni hoteli u Ulcinju, Perazića dolu, Kotoru, Herceg Novom…., i oko 100.000 bespravno izgrađenih objekata.

Početak emisije pripao je, očekivano, prilikama u urbanistički uništenoj Budvi i pitanjima ko snosi krivicu za „devastiranu i ruiniranu Budvu, najubjedljiviji dokaz pogubnog odnosa prema prostoru” i koja rješenja Vlada nudi za sanaciju najpoznatije turističke destinacije u Crnoj Gori.

Uslijedila je zanimljiva priča.

„Za Budvu imamo vrlo jednostavno rješenje, jasnu strategiju koja se sastoji od četiri elementa”, pohvalio se ministar idejama koje će ovoga puta, brzo i lako, od Budve napraviti visokokvalitetnu turističku destinaciju. Samo nije rekao ko ga je do sada u tome sprečavao.

Prva mjera u tom pravcu jeste izgradnja nove promenade ka Slovenskoj plaži, odvalio je Gvozdenović, što je izavalo podsmijeh ostalih u studiju, jer je na promenadi u saobraćajno uništenoj Budvi, baš insistirao. Promenada je zapravo šifra za urbanizaciju cijele Slovenske plaže čiji su prostor zauzeli moćni i uticajni DPS tajkuni, na kojoj su i sitni ministrovi interesi zastupljeni.

Sljedeća mjera je izgradnja Luke Budva, zatim i „refreš” planova, donošenje novog urbanističkog plana PUP-a, u skladu sa Prostornim planom obalnog prodručja, koji nudi neki novi kvalitet. Što bi bio peti planski dokument za Budvu u posljednjih osam godina.

Upitan „gdje je lična odgovornost za učinjeno u Budvi”, ministar je spremno odgovornost prebacio na druge. Budvu je, po njemu, devastirala lokalna uprava uz pomoć opozicije pa čak i samih građana.

„Za planske dokumente na lokalnom nivou odgovorna je lokalna samouprava”, izjavio je Gvozdenović, negirajući odgovornost Ministarstva. Iako je procedura donošenja i usvajanja planova zakonom jasno definisana, nijedan plan ne može biti usvojen u lokalnom parlamentu bez saglasnosti Ministarstva, što je uvijek ključni argument agitacije odbornika DPS-a za usvajanje.

„Licemjerno je od ministra da sada prebacuje odgovornost na lokalnu samoupravu”, replicirao je Krapović i naveo složenu organizaciju Ministarstva održivog razvoja u kome samo u Direktoratu za planiranje prostora postoji pet direkcija sa onoliko zaposlenih. Tu su zatim i tri odjeljenja sa sličnim i izmišljenim nadležnostima koja se tiču prostora, dva sekretara, od kojih jedan državni, te brojni kabinet ministra sa još brojnijim savjetnicima.

Visoki funkcioner vladajuće partije, član Predsjedništva i Glavnog odbora DPS-a, Branimir Gvozdenović suvereno upravlja najznačajnijim resursom u državi u tri ministarska mandata. Na raspolaganju mu je glomazni aparat duplog ministarskog resora uređenja prostora i turizma, crta šta hoće i kome hoće na obali mora, jezera i po planinama Crne Gore, ima svoje biroe za izradu državne i lokalne planske dokumentacije, ima svoje arhitekte, organizuje naručene konkurse, opštinama otima poslove izrade planova za atraktivne lokacije, ima uigranu ekipu kojoj Ministarstvo održivog razvoja služi kao poligon za obezbjeđenje poslova milionskih vrijednosti.

Ali ministar ne osjeća nikakvu odgovornost za katastrofalnu degradaciju prostora i uzurpaciju prirodnih resursa, na koju ukazuju eksperti, opozicija i nevladine organizacije.

Nova mantra ministra održivog razvoja i turizma je – inteziviranje razvoja hotelijerstva u Crnoj Gori.

„Ključna stvar jeste strategija otvaranja hotela. Samo ove godine otvorena su četiri hotela. Od 2012. godine 86 hotela je renovirano ili izgrađeno. Takoreći svake nedjelje imamo otvaranje hotela”, poentirao je Gvozdenović.

„Vlada laže sama sebe, to je prevara. Lažu da su otvorili 80 hotela. Ne možete nam više prodavati maglu. Gdje vam je hotel Jedro u Budvi (Zavala), sve je pokriveno stanovima”, replicirao je Dritan Abazović i pojasnio da hoteli o kojima ministar govori nisu veliki, klasični hoteli, nego je riječ o malim apart hotelima.

Zanimljiva je bila polemika između dojučerašnjih partnera u vlasti, u kojoj je ministar prigovarao poslanici Draginji Vuksanović zajedničko donošenje nekih spornih odluka.

Međutim, ona je navela da je u Crnoj Gori na sceni korupcija prilikom donošenja pravila igre u gazdovanju prostorom. Nacionalnu strategiju razvoja turizma označila je strategijom pohare, koja je uslijedila nakon osamostaljenja Crne Gore.

Pljačka prirodnih resursa išla je u dva pravca, prodajom neurbanizovanog zemljišta i zaključivanjem ugovora o dugoročnim zakupima na 90 godina, koji su zapravo simulacija za prodaju zemljišta. Mnoga pitanja vezana za urbanizaciju Buljarice, ulcinjske Solane, odgovornosti za lažne garancije prilikom privatizacije hotela AS, izgradnje solitera pored hotela Podgorica, ostala su bez pravog odgovora.

Kada su reflektori ugašeni, vidno nezadovoljan nastupom, ministar je demonstrativno bacio „bubicu” i napustio studio bez pozdrava i uobičajenog rukovanja sa učesnicima debate.

PLANOVI JAVNI, PROJEKTI PRIVATNI

Da su lični i interesi građevinskog lobija u Ministarstvu održivog razvoja daleko ispred javnih, pokazalo je iznuđeno priznanje ministra Gvozdenovića kako je u jednom dijelu izrade kontroverznog megalomanskog projekta Porto Skadar Lake u Nacionalnom parku Skadarasko jezero, učestvovala i službenica Ministarstva održivog razvoja, Dijana Vučinić, šefica Odjeljenja za razvojne projekte u urbanizmu i arhitekturi. Tako se našla u svojevrsnom sukobu interesa.

Arhitektonski biro Dvarp, čiji je vlasnik i osnivač Vučinićeva izradio je i idejni projekat hotelskog kompleksa na istoj lokaciji, ali za drugog investitora.

KRIVIČNE PRIJAVE NISU ODBAČENE

U skandaloznom TV nastupu ministar je obmanuo javnost po pitanju ishoda nekoliko krivičnih prijava koje su protiv njega podnijete Specijalnom tužilaštvu za organizovani kriminal i korupciju. Kazao je kako su sve prijave protiv njega uredno odbačene, što se pokazalo kao netačno. U odgovoru tužilaštva na zahtjev voditelja Komnenića, koji je uputio dan nakon emisije, navedeno je da su protiv ministra Gvozdenovića podnijete tri krivične prijave, od kojih je jedna odbačena dok su dvije u fazi izviđaja.

Branka PLAMENAC

Komentari

DRUŠTVO

ZNACI: Stara fotografija, za nove poene

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zašto je poslanik Raško Konjević prećutao da je za fotografiju policajca Veselina Tabaša i Nasera Keljmendija saznao još u julu 2014. godine, kada je bio ministar unutrašnjih poslova. To proizilazi iz službene zabilješke u koju je Monitor imao uvid

 

Nakanadna pamet ili nešto drugo, tek nedavno se lider SDP-a Raško Konjević dosjetio da sa javnošću podijeli saznanja da se aktuleni prvi barski policajc Veselin Tabaš fotografisao sa Naserom Keljmendijem, osuđenim za mnogobrojna krivična djela. Konjević je krajem prošlog mjeseca pokazao ministru unutrašnjih poslova Sergeju Sekuloviću fotografiju Tabaša sa kontroverznim kosovskim biznismenom, tokom saslušanja ministra na sjednici Odbora za bezbjednost i odbranu. Konjević je poručio da je trebalo provjeriti do kraja Tabaša.

„Ako nije, sada je prilika da se provjere relacije između Keljmendija i novog načelnika CB Bar“, zaključio je.

Konjević je, međutim, iz njemu znanih razloga prećutao da je za tu fotografiju saznao još u julu 2014. godine kada je bio ministar unutrašnjih poslova. To proizilazi iz službene zabilješke koju smo imali na uvid, a koju je povodom sporne fotografije sačinio lično policajac Tabaš i adresirao na Ministarstvo unutrašnjih poslova.

„Fotografija na kojoj se nalazim ja sa licem Naserom Keljmendijem nastala je, koliko se mogu setiti, 2010. godine. Fotografiju je uslikao krim-tehničar CB Bar S.D. u službenim prostorijama OB Ulcinj u kancelariji za prepoznavanje lica“, dio je službene zabilješke.

Policajac Tabaš tada je objasnio da je to bila jedina slobodna kancelarija u koju je policija izvršila prepoznavanje Keljmendija.

U njoj je bilo još najmanje pet policajaca, čija imena je naveo. To su bili pripadnici barske ali i ulcinjske policije.

Zbog nedostatka mjesta, kako tvrdi, sjeo je pored Keljmendija, dok su ostale kolege bile u istoj prostoriji sa njima, o čemu mogu i oni svjedočiti.

Tabaš je detaljno pojasnio i da su tu proveli izvjesno vrijeme jer je u toku bio pretres stanova i hotela Kaza Grande u Ulcinju, koji je vlasništvo Keljmendija, zbog sumnje da je njegov sin Liridon falsifikovao lične isprave.

Sada, prvi barski policajac pojašnjava i zašto se fotografija našla na policijskom panou u njegovoj kancelariji.

„Fotografiju Keljmendija sam postavio da bi službenici policije znali kako on izgleda, kao i na uspomenu da smo privodili tako značajnog kriminalca. Sa Keljmendijem, kako prije, tako i kasnije, osim navedenog dana nisam imao bilo kakvu komunikaciju bilo ličnu ili telefonskim putem“, dio je službene zabilješke koju je Tabaš sačinio u julu 2014. godine.

Nakon detaljnih provjera, Unutrašnja kontrola je utvrdila da nije prekršno nijedno pravilo službe i da nema osnova za pokretanje disiplinskog postupka protiv Tabaša. O svemu je odmah obaviješten i sam Konjević koji je i tada bio ministar policije, zbog čega je nejasno zašto se baš sada prisjetio stare fotografije.

Službenik Uprave policije Veselin Tabaš je kroz svoj dosadašnji radni angažman iskazao visok stepen profesionalizma uz zapažene rezultate rada, koji su i opredijelili sadašanji menadžement Uprave policije da mu povjeri obavljanje veoma složenih i kompleksnih poslova i zadataka koji se odnose na radno mjesto načelnika Centra bezbjednosti Bar. To je saopšteno iz Uprave policije zbog, kako su naveli „bezuspješnog pokušaja diskreditacije Tabaša“ od strane Konjevića.

Svojim saopštenjem, potvrdili su da je Konjević za sve znao još ranije, tačnije da je tokom 2014. godine, nakon što je fotografija postala dostupna drugim licima u okviru Uprave policije, tadašnji menadžment Uprave policije preduzeo aktivnosti na utvrđivanju svih činjenica i okolnosti koje se odnose na postojanje potencijalne povezanosti službenika Tabaša i Keljmendija.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NAKON 3. MAJA – DANA SLOBODE MEDIJA: U službi države ili javnost

Objavljeno prije

na

Objavio:

Duže od deceniju datiraju prijedlozi da se poveća zakonska zaštita medijskih radnika i pooštre kazne za napade na novinare. Političke volje za njihovo usvajanje nije bilo. Da se nešto mora raditi na zapuštenom polju medijskih sloboda, dok ne bude kasno, za sada, na riječima, svjesni su iz nove vlasti

 

Tokom prošle godine zabilježeno je 16 – napada, hapšenja i prijetnji novinarima. Samo za dva mjeseca ove godine imamo četiri napada – Jelena Jovanović, Sead Sadiković, Esad Kočan i Nebojša Šofranac, i dvije prijetnje ekipama TV Vijesti i TV Budva.

Da se nešto mora raditi na zapuštenom polju medijskih sloboda, dok ne bude kasno, svjesni su i iz nove vlasti. Premijer Zdravko Krivokapić je nakon posljednjeg napada kazao da je zamolio ministarku zaduženu za medije Tamaru Srzentić „da što prije svakom novinaru da status službenog lica, mislim da to može mnogo štošta promijeniti”.

Premijer se pogrešno izrazio jer novinarima ne treba status, već dodatna zaštita i zakonom propisane odredbe da se napad i ometanje u vršenju posla od javnog interesa, kaznama tretiraju kao napad na službeno lice. Spin oko statusa službenog lica bivša vlast je često koristila da unese zabunu i da ne prihvati inicijative oko uvođenja oštrijih kazni za napade na novinare.

„Novinari i službena lica ne mogu da se poistovjete, jer razlozi za njihovu zaštitu nisu isti. Službena lica imaju ovlašćenja da primjenjuju zakon, koja novinari nemaju, ali novinari treba da dobiju pojačanu zaštitu, kao i službena lica, zato što rade posao od javnog interesa koji sa sobom nosi povećan rizik po bezbjednost i to treba jasno razgraničiti. Tako da mislim da se tu radi o terminološkom nerazumijevanju, nije to teško pravilno propisati“, kaže za Monitor Tea Gorjanc-Prelević.

Na Dan slobode medija ministar policije Sergej Sekulović je ispravio premijera i objasnio da će njegovo ministarstvo preložiti da se svaki napad na medijskog radnika tretira kao napad na službeno lice. To će se postići tako što će MUP pristupiti izmjenama i dopunama Zakona o javnom redu i miru, na osnovu kojih bi novinari, poput službenih lica bili zaštićeni u slučaju ometanja vršenja svog posla. Sekulović je najavio da će inicirati i izmjene Krivičnog zakonika: „Na ovaj način doprinijećemo većoj sigurnosti novinara, tako što će se pooštriti prekršajna i krivična odgovornost onih koji pokušaju da utiču na bilo koji način na rad novinara“.

Predlozi o pooštravanju kazni za napade na novinare datiraju iz 2008, tada su ih inicirali Pokret za promjene, Socijalistička narodna partija i MANS. Sve do sada nije bilo političke volje da se oni usvoje.

„Akcija za ljudska prava (HRA) je možda prva to 2010. godine i formulisala kao konkretne odredbe s obrazloženjem i zajedno sa Sindikatom medija se poslednjih godina zalagala da se to usvoji“, kaže Gorjanc-Prelević i navodi da ti prelozi mogu da se koriste kao polazište za najavljene izmjene.

HRA je prije 11 godina predložila da se u Krivičnom zakoniku uvede novi član Sprečavanje novinara u vršenju profesionalnih zadataka, sa zaprijećenim kaznama od tri mjeseca do tri godine zatvora, ako počinilac uvrijedi ili zlostavlja novinara ili mu nanese laku tjelesnu povredu ili prijeti oružjem, od tri mjeseca do pet godina, a ako je djelo učinjeno u grupi i na organizovan način od šest mjeseci do pet godina zatvora. Za Napad na novinara u vršenju profesionalnih zadataka, predložena je kazna do tri godine, u slučaju lake tjelesne povrede i prijetnje oružjem od tri mjeseca do pet godina i ako je napad izršen u grupi i organizovano od šest mjeseci do pet godina.

Pored dva nova člana, predložena je i dopuna člana Teško ubistvo sa odredbom da se zatvorom od najmanje 10 godina ili kaznom zatvora od 40 godina sankcioniše onaj – ko liši života novinara pri vršenju ili u vezi sa vršenjem profesionalnih zadataka. Predložene su i promjene kod člana Teška tjelesna povreda u kome bi se pored ostalih ranjivih grupa naveli i novinari.

U HRA su se prilikom izrade ovih predloga vodili praksom iz Hrvatske i Srbije koje zakonom imaju pojačanu zaštitu novinara. Navode da je u Srbiji  predviđena posebna zaštita jednog kruga ljudi koji obavljaju posao od javnog značaja koji nosi veći rizik za bezbjednost („zanimanja koja su od značaja za javno informisanje, zdravlje ljudi, obrazovanje, javni prevoz, pravnu i stručnu pomoć pred sudskim i drugim državnim organima”). Od  decembra 2019. godine je za „lišavanje života lica koje obavlja poslove od javnog značaja u vezi s poslovima koje obavlja“ kao oblik teškog ubistva, propisana mogućnost izricanja čak i doživotne kazne zatvora!

Tokom ove godine Udruženje sudija i tužilaca Srbije predložilo da se propiše novo krivično djelo „napad na novinare“ koje će se odnositi na sve radnje koje su trenutno propisane krivičnim djelom „napad na advokata“ koje već postoji u KZ Srbije: „U tom zakonu bi trebalo predvideti da se npr. po prijavi novinara postupa u najkraćem mogućem roku, ne dužem od dva časa, od strane policije u slučaju neposredne ugroženosti bezbednosti novinara i njegove imovine“.

U Hrvatskoj postoje krivična djela i to Prijetnja čiji teži oblik vrši onaj ko prijeti „službenoj ili odgovornoj osobi u vezi s njenim radom ili položajem ili prema novinaru u vezi s njegovim poslom…“ dok djelo povreda slobode mišljenja i izražavanja misli vrši onaj ko „novinaru protivpravno uskrati ili ograniči slobodu izvještavanja”.

HRA je nakon 2010, svoj predlog aktuelizovala i 2014. godine. Bezuspješno. Na skupu 2016. godine na kome su učestvovali vrhovni državni tužilac Ivica Stanković, tadašnji ministar policije Goran Danilović i Marijana Laković ispred Ministarsstva pravde ponovo je dostavljen prijedlog izmjena. „Ne znam zašto taj predlog nijesu prihvatile prošle vlade“, kaže Gorjanc-Prelević.

Najave nove vlasti da ih konačno usvoji ovako komentariše: „Poenta je da smo svi raspoloženi da pomognemo da se posle mnogo godina čekanja i propiše ta pojačana zaštita novinara. To bi bila važna i politička i pravna poruka države da su svi oblici prijetnji i drugog nasilja prema svakom novinaru nešto neprihvatljivo“.

Možda neki naredni Dan slobode medija dočekamo bez nasilja i sa  riješenim slučajevima napada. Pa da počnemo da pričamo i o drugim brojnim problemima, kao i o onom da više od pola novinara prima platu manju od državnog prosjeka.

 

Relativizovanje napada

Verbalni napad na sportskog novinara Nebojšu Šofranca nije naišao na jednoglasnu osudu vladajuće političke većine. A posebno se sa jasnom neosudom istaklo Ministarstvo prosvjete, nauke, kulture i sporta čiji je uposlenik vrijeđao novinara. Podsjetilo nas je to na manir bivše vlasti  selektivnog osuđivanja nasilja.

„Patriotski“ mediji svoju praksu nijesu mijenjali. Tako se Slavko Mandić, na svom Radiju Skali, a tekst prenose CDM i Analitika, ironično pita Što bi sa prebijanjem novinara Sadikovića i Kočana.

CDM prenosi Gradski radio na kome Šeki Radončić objašnjava da napad na Sadikovića u stvari i nije bilo već da je „riječ o još jednom pokušaju kompromitacije Crne Gore, crnogorskog društva i prije svega kompromitacije prethodne vlasti, kojoj se sada želi na svaki način pripisati navodni napad na Sadikovića“.

Portal Antena M objavljuje članak u kome Seada Sadikovića nazivaju huljom.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POSKUPILE OSNOVNE ŽIVOTNE NAMIRNICE: Novi nameti, teže i breme

Objavljeno prije

na

Objavio:

Najnovija poskupljenja osnovnih životnih namirnica u Crnoj Gori, za razliku od drugih država, nisu propraćena otporom građana. Dok  se posljedice krize sve snažnije osjećaju, reakcije države nema

 

Najnovija poskupljenja osnovnih životnih namirnica u Crnoj Gori, za razliku od drugih država, nisu propraćena buntom. Čak ni spontanim protestom, u skladu sa epidemiološkim mjerama. Tek je poneka stidljiva objava na društvenoj mreži Fejsbuk, u kojoj se građani pitaju kakve će sve načine još morati da izmisle kako bi pregrmili od prvog do prvog u mjesecu… I dok se posljedice krize sve snažnije osjećaju, reakcija države nema.

U posljednjih desetak dana, cijene najosnovnijih životnih potrepština – brašna i ulja u crnogorskim marketima uvećane su za 10 do 30 odsto. Poskupili su i so i šećer, takođe za oko 10 odsto. Tako će sada građani, na primjer, umjesto dosadašnjih euro, za ulje morati da izdvoje i do 1,50 eura, a za kilo brašna umjesto 40 centi, 45.

Glavni razlog za povećanje cijena, kako su objasnili iz pojedinih trgovačkih kompanija, leži u tome što su proizvođači i dobavljači namirnica koje se ne proizvode u Crnoj Gori povećali svoje cijene. Osim toga, poskupilo je i gorivo, odnosno transport. Najupečatljiviji učinak pandemije izazvane virusom COVID-19 ogleda se u tome što je, i pored povećanja cijena naftnih derivata, litar najjeftinijeg jestivog ulja trenutno skuplji od litra eurodizela, čija je cijena 1,13 eura.

I voće i povrće je poskupilo. Tako je na zelenoj pijaci TC Bazar u Podgorici za kilogram jabuka potrebno izdvojiti od 1,30 do 1,70 eura. Za avokado i čitavih osam.

Krastavac se može kupiti po cijeni od euro i po do dva i po, a paradajz od dva do dva i po. Crni luk košta od euro do euro i po, a krompir od 0,60 do 0,80 centi.

I cijene ribe su porasle. Kilogram pastrmke sada košta pet eura.

Poskupljenje namirnica očekuje se i u narednom periodu. To, za posljedicu, ima i poskupljenje druge hrane u kojoj se one nalaze, poput hljeba i drugog peciva, prerađevina, slatkiša,…

Predlogom budžeta za 2021. godinu najavljeno je povećanje akciza na duvanske i proizvode od šećera i kakaoa, kao i na sladolede, alkohol i gazirana pića. To je jedna od mjera poreske politike koja će sa primjenom početi 1. jula. Tako bi se, predloženim rješenjem, akcize na zaslađena pića i alkohol povećale sa 25 na 35 eura po hektolitru, 72 centa po kilogramu za slatkiše, a za duvanske proizvode sa 37 na 51 euro na hiljadu komada cigareta.

Iz Privredne komore Crne Gore (PKCG) upozoravaju da će taj predlog dovesti do rasta cijena, smanjenja prodaje, povećanja obima sive ekonomije a, u konačnom, i do smanjenja prihoda za državu. To je ocijenjeno na sastanku, održanom krajem aprila u prostorijama PKCG-e. ,,To je pokazala praksa iz prethodnih godina, sa istim scenarijem u dijelu akcizne politike. Sem toga, akcize će zbog porasta cijena uticati i na konkurentnost naše turističke destinacije”, kazala je tom prilikom potpredsjednica PKCG-e Nina Drakić.

Kad god krenu poskupljenja osnovnih životnih namirnica i bojazan od nestašice, nanovo se postavlja pitanje – zašto Crna Gora ne ulaže više u domaću proizvodnju?

Predstavnici kompanija iz oblasti koje će biti posebno pogođene planiranim povećanjem akciza, koji su prisustvovali pomenutom sastanku, kazali su da će podizanje akciza imati značajne negativne efekte na domaće proizvođače i da nije dobro mijenjati akciznu politiku usred poslovne godine. Naročito kada ekonomija treba da se oporavlja od posljedica pandemije.

Mikan Jauković iz Pivare Trebjesa, istakao je da će domaća privreda, umjesto da bude stabilizovana i oporavljena, biti dodatno hendikepirana ovakvim potezom. ,,Ukoliko Pivara Trebjesa bude pogođena ovim mjerama, neće moći da podstiče partnere u turizmu i ugostiteljstvu. Na ovaj način će se podstaći uvoz jeftinih piva. Jasno je da prilikom donošenja odluke o povećanju akciza nije sagledavan dugoročni aspekt  niti posljedice ove odluke. Povećanjem akciza za pivo na 35 eura po hektolitru Crna Gora će se izjednačiti sa Češkom, Belgijom, Italijom i Francuskom”.

Prema podacima Uprave za statistiku Monstat cijene prehrambenih proizvoda u maloprodajnim trgovačkim lancima za februar uvećale su se za 0,7 odsto u odnosu na januar ove godine, a za 1,5 odsto u odnosu na februar prošle godine. Ili preciznije, cijene voće u januaru bile su niže za 3,6 odsto, ulja i masti za 1,7 odsto, a hljeba i žitarica, kao i mlijeka i sira, za oko 0,4 odsto.

Neznatnu pomoć proizvođačima u krizi najavilo je Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede, kojim rukovodi Aleksandar Stijović, smanjenjem stope PDV-a na jaja, kao osnovne životne namirnice, sa 21 na 7 odsto. ,,Koliki je značaj ove inicijative, najbolje govori činjenica da se u Crnoj Gori godišnje proizvede  preko 100 miliona jaja, dok se dodatno uveze oko 40 miliona jaja. Smanjenje stope PDV-a će povećati obim domaće proizvodnje, kao i na konkurentnost ovog proizvoda na domaćem tržištu”, kazali su iz resora Stijovića.

Iz Ministarstva za ekonomski razvoj su optimistični. Odatle su za Radio Crna Gora saopštili da je poskupljenje prolazno. ,,Za sada nema ozbiljnijih poremećaja na tržištu. Radi se o prolaznom trendu, i uvjereni smo da će u doglednom periodu doći do nivelisanja cijena. Ako se pojavi potreba za intervencijom države, osnovni alat kojim raspolažemo je interventna nabavka roba u skladu sa Zakonom o interventnim nabavkama i njihovo puštanje na tržište kako bi se izbalansirale ponuda i potražnja i na taj način uticalo na nivo cijena”, kazali su iz sektora Jakova Milatovića.

Dok se svijet utrkuje da masovnom vakcinacijom izađe iz korona krize, novi izazov čeka neke ranjivije vlade i ekonomije. Takva je i crnogorska. Do adekvatnog odgovora države, građani će se, kao i obično, morati dovijati.

 

Troškovi za hranu najviši u posljednjih šest godina, autoritarne vlade popustljivije

txt. Globalne cijene prehrambenih namirnica najviše su u posljednjih šest godina, vođene skokom troškova svega, od soje do palminog ulja, a, djelimično, i zbog ranjivih lanaca snabdijevanja i loših vremenskih uslova.

Od početka godine u Sudanu su bijesnili protesti, dok su strepnje zbog obezbjeđivanja hrane doprinijele sukobima u Libanu i Tunisu. U Indiji su se poljoprivrednici pobunili protiv napora da obore cijene. Čak i bogate zemlje, poput Ujedinjenih Arapskih Emirata, razmatraju moguće ograničenje cijena nekih namirnica.

„Skokovi cijena destabilizuju, ne samo zato što dovode do velikih poteškoća u zajednicama i domaćinstvima, već i zato što se očekuje da će vlade nešto preduzeti po tom pitanju“, kaže za Bloomberg Wealth, specijalizovani portal za ekonomska pitanja, Hendrik Kalen, saradnik u Peterson Institutu za međunarodnu ekonomiju, istraživačkom centru sa sjedištem u Vašingtonu. „Implikacije će trajati duže, i nakon kraja pandemije”.

Kao što to uvijek biva, uticaj globalne ekonomske nepogode je nesrazmjeran. U bogatim zapadnim zemljama ogledaće se u zamjeni brenda proizvoda, a u najsiromašnijim – može da odlučuje između slanja djeteta u školu ili da radi. Zemlje u razvoju će, piše Bloomberg Wealth, najžešće osjetiti posljedice.

Kao najveći svjetski potrošač hleba po glavi stanovnika i najveći izvoznik brašna, Turska je posebno izložena protestima zbog povećanja cijeni namirnica. Zajedno sa padom lire, pritisak na predsjednika Redžepa Tajipa Erdogana raste, pa je on naložio istragu povećanja cijena hrane, kazavši da su ,,ulje, mahunarke, povrće i voće primarna briga”.

Slično je i u Brazilu.

U Indiji, najvećem svjetskom izvozniku pirinča i drugom po veličini proizvođaču pšenice, milioni ljudi nemaju pristup ni najosnovnijim prehrambenim namirnicama, a država ima i jednu od najviših stopa dječije neuhranjenosti.

„Autoritarne vlade imaju tendenciju da budu nešto popustljivije prema vrstama protesta oko ‘pitanja kuhinjskog stola’, nego kada je riječ o protestima protiv korupcije ili kriminala”, zaključuje Kalen.

Andrea JELIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo