HORIZONTI
POSLIJE DRAŽE MIHAILOVIĆA U SRBIJI REHABILITOVAN I NIKOLA KALABIĆ: Nove straže i patrole
Objavljeno prije
3 godinena
Objavio:
Monitor online
Četnički komandant i ratni zločinac pravosnažno je rehabilitiovan. Presuda Apelacionog suda u Beogradu, osim protesta SUBNOR-a koji ju je nazvao sramotom srpskog pravosuđa, prošla je tiho. Prema postojećoj dokumentaciji, brojni su i masovni zločini Nikole Kalabića i njegove garde po okupiranoj Srbiji
Apelacioni sud u Beogradu je 19. maja ove godine potvrdio ranije rješenje Višeg suda u Valjevu o rehabilitaciji Nikole Kalabića, nekadašnjeg komandanta Gorske garde Jugoslovenske vojske u otadžbini (JVuO). Zahtjev je 2012. godine podnijela Kalabićeva unuka Vesna Kalabić. Valjevski sud je „pravilno utvrdio da Kalabić nije sarađivao sa okupatorom i da je neosporno utvrđeno da ne postoji nijedan pisani dokument u kome se reguliše saradnja Kalabića sa nemačkom vojnom silom“ saopštio je Apelacioni sud. Sud je priznao postojanje „Sporazum o obustavi neprijateljstava i zajedničkoj borbi protiv komunista u 13 srezova Šumadije i Pomoravlja“, ali ga njemačka vojska odlukom od 25. decembra 1943. godine nije produžila „jer su ga četničke jedinice učestalo kršile“. Razgovori sa Njemcima o naoružavanju četnika za borbu protiv partizana pola godine kasnije i zajednička fotografija su „često osporavani u pogledu autentičnosti“ pa se Kalabićevi „taktički potezi ne mogu dovesti u pitanje generalno opredeljenje Jugoslovenske vojske u otadžbini, odnosno četničkog pokreta i Kalabića“ zaključio je Apelacioni. Time je ovaj četnički komandant i ratni zločinac pravosnažno rehabilitovan. Njegov komandant Dragoljub Draža Mihailović je dobio rehabilitaciju još 2015. Kalabićeva presuda je, osim protesta SUBNOR-a koji ju je nazvao sramotom srpskog pravosuđa, prošla tiho u moru političkog vrenja nakon ubistva djece u beogradskoj školi i ubistava u Mladenovcu.
Prema postojećoj dokumentaciji, brojni su i masovni zločini Kalabića i njegove garde po okupiranoj Srbiji.
Nikola Kalabić je sin zloglasnog oficira Milana Kalabića koji se „proslavio“ terorom nad protivnicima aneksije Crne Gore kao komandant žandarmerije u Nikšiću. Najpoznatiji slučaj je sadističko mučenje do smrti višestruko odlikovanog crnogorskog kraljevskog oficira Šćepana Mijuškovića i njegovog rođaka Stevana Mijuškovića 1924. godine. Njihova unakažena tijela Kalabić je bacio u jamu u namjeri da zataška zločin ali su pronađena nakon 72 dana. Konačno je osuđen 1930. na 18 godina ali je nakon nepune dvije godine pomilovan i kasnije je ušao u politiku. Likvidiran je od strane Njemaca za vrijeme okupacije.
Nikola se u ljeto 1941. godine pridružio Dražinim četnicima na Ravnoj gori i postao komandant 26. čete Gorske kraljeve garde. Krenuo je očevim sadističkim stopama izgovarajući se Dražinom naredbom za čišćenje Srbije od komunista. Sredinom 1943. godine bliski Dražin saradnik Lazar Trklja, obavještava Mihailovića da Kalabić koristi ratno stanje pod firmom borbe protiv komunista da „ubija naše najbolje i najnacionalnije ljude… nagon mladog Kalabića za ubijanjem porodična je osobina njegove familije i može nam samo naštetiti“. U novembru 1943. član Kalabićevog štaba se žali Draži u izvještaju da pijane Kalabićeve trupe pale kuće, da „50 odsto ljudi koje su poklali su nevine žrtve“ iako „podnose izveštaj da su krivci“. Kalabićeva vojska „zalazi po selima i kolje onaj nevini narod, i podnose izveštaj kako su u borbi naneli gubitke partizanima“. Kaže da se obični narod „više boji četnika nego Nemaca, Bugara i Arnauta“ jer za razliku od njih Kalabić toliko bije ljude da na kraju izdahnu od batinjanja. Navodi se „jedan od mnogih slučajeva“ gdje je „Kalabić lično prebio je u selu Ljubičevac tri (nevina) čoveka i jednu devojku koji su posle četiri dana pomrli… Znam da će Vam podneti izveštaj da su – ustvari krivi“. Kao posljedica takvog sadizma „narod psuje majku Kralju, Vama — Draži i svima redom, …ovakav rad Kalabića, veća je propaganda za partizane, nego što je i oni sami imaju“. Iz samih depeša Kalabića vidi se da on umjesto strijeljanja preferira „klanje“ svih koje smatra neprijateljima.
Najgori pokolj Kalabićeva garda je izvršila noći 20/21 decembra 1943. u selu Vranić nadomak Beograda. Četnici su upali u 14 kuća čiji pojedini stanovnici su sumnjičeni za održavanje veza sa partizanima. U krvavom orgijanju te noći je ubijeno 67 seljana i jedan četnik – Boško Joksić, koji je odbio da digne ruku na civile i djecu. Zaklano je 15 djece mlađe od 17 godina, među njima i jednogodišnji Ljubomir Pantić i petomjesečna Katarina Ilić. Ubijen je i solunski borac i nosilac Albanske spomenice iz Prvog svjetskog rata Joksim Pantić od 87 godina. Ubijeno je 35 žena od kojih su neke prije toga grupno silovane pred čitavim porodicama. Tri osobe su preživjele jer su dželati mislili da su ih ubili. Među njima je bila i teško ranjena osmogodišnja Darinka Ilić.
Kalabić je sa okupatorom imao promjenljiv odnos, shodno situaciji na terenu. U ratnom dnevniku njemačke komande od 1. juna 1943. stoji da je „pokušaj Kalabića, jednog od vođa pokreta Draže Mihailovića, da nam se približi, odbijen, a njegovi ljudi uhapšeni“ zbog nepovjerenja u četnike. Već 27. novembra Jevrem Simić i Nikola Kalabić potpisuju ugovor sa Vermahtom o saradnji i zajedničkoj borbi protiv partizana nakon čega Kalabić zabranjuje sve akcije protiv Njemaca pod prijetnjom smrti. Slijede surove akcije „čišćenja terena“. U januaru 1944. godine četnici učestvuju zajedno sa Bugarima i njemačkim oklopnim jedinicama u protjerivanju partizana iz Ivanjice, o čemu obavještava Dražu. U martu 1944. dolazi do novog nesporazuma sa Njemcima koji opet pokušavaju uhvatiti Kalabića ali usljed partizanskog proboja u Srbiju opet dolazi do saradnje i 24. aprila Kalabić šalje naredbu da se svi partizanski simpatizeri „kolju“. Kalabić se kasnije sa Njemcima preko Sandžaka povlači u Bosnu gdje Njemci nastavljaju da ga naoružavaju do kraja. Jugoslovenske vlasti u tajnoj operaciji hvataju Kalabića 5. decembra 1945. a kasnije objavljuju informaciju da je Kalabić izrazio želju da sarađuje u hvatanju đenerala Draže u zamjenu za imunitet. Komunisti pristaju, pa je Kalabić, prema tom narativu, preko svojih veza namamio Mihajlovića u klopku u martu 1946. Jedan dio istoričara i nacionalističke javnosti su odbacili te izvještaje kao propagandu i falsifikatima da bi se ocrnili lideri četničkog pokreta. Međutim, istoričari Kosta Nikolić i Bojan Dimitrijević negiraju revizioniste pozivajući se na „dokumentaciju Bezbedonosno informativne agencije (BIA) … da je verzija po kojoj je general Mihailović zarobljen uz pomoć Nikole Kalabića verodostojna“.
Sam datum, način smrti i mjesto pokopa Kalabića ne postoje u zvaničnim arhivama. Najvjerovatnija verzija je da je „diskretno likvidiran“ nakon hvatanja Draže, mada postoje i verzije da je dugo živio poslije rata pod tuđim identitetom, bilo u zemlji ili vani.
U Crnoj Gori do sada nije bilo komentara na rehabilitaciju Kalabića ni od političkih partija ni djelova Srpske crkve (SPC) koji baštine četničku ideologiju. Međutim, krajem aprila lokalna vlast u Nikšiću, čiji gradonačelnik Marko Kovačević je otvoreni simpatizer Ravnogoraca, je najavila da će jedna ulica dobiti ime po jednom drugom četniku – Blagoju Jovoviću. On je bio pripadnik JVuO i kasnije je emigrirao u Argentinu. Tamo je navodno 1957. organizovao atentat na ustaškog vođu Anta Pavelića i pogodio ga je sa dva metka. Nesporno je da je atentat izvršen i da je kasnije Pavelić pobjegao u Španiju gdje je krajem 1959. umro od posljedica ranjavanja. Svoju ulogu atentatora Blagoje je prvi put obznanio prilikom „poslednje posete svom rodnom gradu Danilovgradu i manastiru Ostrog, 1998,“ po riječima njegove kćerke Karine Jovović. Tada se susreo sa mitropolitom Amfilohijem „koji ga je i posavetovao da o tome i javno progovori. Eto, tada smo i mi saznali za njegov herojski čin i bili smo ponosni što je to uradio naš otac“. Kasnije je objavljenja i knjiga Dva metka za Pavelića na osnovu ispovijesti Jovovića.
Osim Jovovića i njegove četničke saradnice Mileve Gaćeše Pićan iz Argentine, ne postoji nijedan dokaza koji bi potkrijepio priču o atentatu. Jedino je nesporno da je Jovović bio četnik i da je živio u Argentini iza rata. Crnogorski istoričar Novak Adžić i profesorica dr Dubravka Stojanović sa Beogradskog univerziteta smatraju svjedočenje Jovovića jako upitnim u nedostatku drugih dokaza. Kćerka Pavelića, Višnja Pavelić je u intervjuu pred kraj života izjavila da iza atentata nisu bile jugoslovenske vlasti ni Srbi i kako smatra da su pokušaj ubistva njenog oca orkestrirali njegovi sunarodnici koji su željeli preuzeti kontrolu nad hrvatskom dijasporom.
Ulica u Zemunu nosi ime Jovovića od 2020, a ulice srbijanskih, hrvatskih i bosansko-hercegovačkih gradova već odavno „krase“ imena četničkih i ustaških zločinaca kao posljedica istorijskog revizionizma.
Beogradski Apelacioni sud je nedavnom presudom naveo da nalazi poslijeratne Državne komisije za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača o zločinima Kalabića „ne zadovoljavaju formalnu proceduru,… jer nije prethodio postupak u kom su izvođeni dokazi uz prisustvo optuženog i branioca“. Stoga je „iz navedenih razloga, prvostepeni sud pravilno zaključio da su navedene odluke Državne komisije bile motivisane političkim i ideološkim razlozima“ kaže Apelacioni sud. Koliko su Apelacioni sud vodili „politički i ideološki razlozi“ ostaje da ispita neka nova generacija u Srbiji.
Jovo MARTINOVIĆ
Komentari
HORIZONTI
TOMPSONI, MALE KNINDŽE I BALKANSKI BJESOVI: Grad Zagreb protiv kiča i šovinizma
Objavljeno prije
3 danana
7 Februara, 2026
Nakon što su reprezantivci Hrvatske osvojili medalju na evropskom prvenstvu, grad Zagreb je želio da im organizuje doček. Rukometni savez Hrvatske je insistirao da se po želji rukometaša dogovorenim izvođačima mora priključiti i Tompson. Gradonačelnik Zagreba Tomislav Tomašević je to odbio, jer Tompson i u pjesmama i u izjavama veliča ustaški pokret. Vlada Republike Hrvatske (RH) premijera Andreja Plenkovića je i formalno uskočila i preuzela doček. Tompson je pjevao
Osvajanje bronzane medalje hrvatske reprezentacije na Evropskom prvenstvu u rukometu je bio događaj koji je nesumnjivo obradovao domaću javnost ali i veliki dio sportske publike u nekadašnjoj Jugoslaviji. Međutim, politika u regionu ne želi nijednom propustiti priliku za korištenje sportskih uspjeha ex – YU reprezentacija za ličnu promociju i agende koje dijele građane i narode.
Nakon što je hrvatska rukometna reprezentacija ušla u polufinale Evropskog prvenstva Grad Zagreb je počeo pripreme za doček rukometaša u dogovoru s Hrvatskim rukometnim savezom (HRS). Dogovoreno je, pozivajući se na želje rukometaša, da se doček priredi u slučaju osvajanja bilo koje medalje što je i gradonačelnik Tomislav Tomašević ranije najavio. Kad je osvojena bronza, gradske vlasti i HRS su program dočeka “usaglasile do najsitnijih detalja, do razine minutaže svake pjesme” kasnije će objasniti Tomašević. Međutim, gradske vlasti su otkazale svoje učešće u dočeku predviđenom za 2. februar u 15 sati na trgu Bana Jelačića. Razlog je što su “rukometaši insistirali da se dogovorenim izvođačima mora priključiti i Marko Perković Tompson”. HRS je saopštio da je “želja svih igrača i stožera bila da Tompson pjeva na dočeku ,a da grad Zagreb to nije dozvolio”.
Gradska uprava je Tompsonu već ranije zabranila nastup zbog izvođenja pjesme Bojna Čavoglave na koncertu u zagrebačkoj Areni 27. decembra prošle godine. Sporna pjesma počinje s ustaškim pozdravom Za Dom spremni (ZDS). Gradska skupština Grada Zagreba je 11. novembra 2025. godine izglasala Zaključak kojim se gradonačelnik poziva na preduzimanje mjera protiv korištenja fašističkih i ustaških simbola, slogana i pokliča, uključujući ZDS na svim javnim površinama i događajima pod gradskom nadležnošću. Vlasti glavnog grada su naglasile da to vrijedi za sve izvođače, pa i Tompsona, koji je ta pravila već prekršio na pomenutom koncertu, i stoga “nismo mogli udovoljiti zahtjevu rukometnih reprezentativaca”.
Prošlog ljeta Tompson je nastupao na zagrebačkom hipodromu pred oko pola miliona ljudi koji su organizovano dolazili iz svih djelova Hrvatske a prisutni su bili mnogi zvaničnici i države i crkve. Tadašnji koncert je bio miks klerikalizma (s tobožnjim molitvama i religijskim digitalnim efektima) i nacionalističke retorike. Hrvatski ministar odbrane Ivan Anušić je kasnije rekao da je na Tompsonov poziv na Hipodromu “za Dom” on takođe odgovorio “spremni” i da “tu nema ništa sporno” jer Bojna Čavoglave “nema veze ni s ustaštvom, ni sa NDH”. Tompson je poznat i po dočeku hrvatske fudbalske reprezentacije nakon svjetskog srebra 2018. godine kada su mnogo sportisti čekali u redu za selfi sa njim.
Iako je sadašnja proslava u Zagrebu otkazana od grada, Vlada Republike Hrvatske (RH) premijera Andreja Plenkovića je i formalno uskočila i preuzela doček. Na Jelačića placu se okupilo oko 10 hiljada ljudi. Tompson je svoj program otpočeo s pjesmom Ako ne znaš što je bilo kojom se evociraju uspomene na Domovinski rat za nezavisnost. Iako stihovi pjesme nisu sporni (govore o odbrani Hrvatske 1991. godine), sama pojava ovog u crno obučenog ustašofilnog pjevača upitnih pjevačkih kvaliteta je izazvala pravu buru u odnosima između opozicionog Zagreba i sve desnije Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) premijera Plenkovića koja predvodi koalicionu vladu.
Intervenciju Vlade RH u preuzimanju dočeka Tomašević je nazvao “udar države na Grad Zagreb” i “kršenje Ustava, kršenje zakona, kršenje… ovlasti policije i kršenje nadležnosti lokalne autonomije”. Pitao se da li je normalno i po kojem zakonu, da policija ne dozvoljava komunalnim redarima da djeluju kad neko postavlja binu na javnu površinu za koju nema dozvolu. Prvi čovjek Zagreba je poručio da se radi o “nezapamćenom institucionalnom nasilju… premijera Plenkovića”. Uz opasku: “Da li je Hrvatska uopšte više pravna država”? Predsjednik države Zoran Milanović je poručio da je uplitanje Vlade u program dočeka “neustavan, nezakonit i piratski akt za čije donošenje nema baš nikakve pravne osnove”.
Perković (koji je, po riječima gradskih vlasti, pod kontrolom HDZ-a ) na dočeku rukometaša nije pjevao ni Bojnu Čavoglave ni dizao ruku “za Dom spreman”. Vlada je ranije javno rekla da je ZDS pozdrav neprihvatljiv i za osudu u kontekstu Drugog svjetskog rata ali kada je u kontekstu Domovinskog rata onda se treba imati određeno razumijevanje. Vlada nikada nije jasno objasnila kontekste i kada je ZDS (ne)poželjan. Neke ustaške pjesme tipa Jasenovac i Gradiška Stara kojima se otvoreno slavi klanje Srba u Drugom svjetskom ratu Perković je odavno izbacio iz svog repertoara.
Poznavaoci situacije kažu da je sve ovo bilo očekivano jer HDZ zna da je nepopularan u glavnom gradu i zato redovno koristi Tompsona u pokušajima destibilizacije gradskih vlasti. Na lokalnim izborima 18. maja prošle godine HDZ je doživio težak poraz ne plasiravši se u drugi krug 1. juna i osvojivši manje od 13 odsto glasova. Vlasti Zagreba su u oktobru prošle godine preimenovale četiri ulice koje su nosile imena osoba koje , iako nisu proglašene za ratne zločince, jesu bile povezane za režimom kvislinške NDH.
Desničarski blok u skupštini grada, preimenovanje je nazvao “jugoslavenskim, komunističkim zloduhom i nadahnutim nasrtajem na hrvatsko narodno pamćenje”. Vrijedi napomenuti: Zagreb je tokom Drugog svjetskog rata bio jedno od glavnih žarišta otpora nacizmu i ustaškom teroru. Preko 50 hiljada Zagrepčana ( tada svaki peti stanovnik) se borilo u partizanima ili kao ilegalci na okupiranoj teritoriji.
HDZ i njegovi sateliti pokušavaju naći žicu kojom bi se grad optužio za antidržavno i antinarodno djelovanje u nedostatku druge argumentacije. Posmatrači primjećuju da Plenković sve češće oponaša nacionalistički populizam vlasti Aleksandra Vučića u Srbiji kao pokrivalicu za probleme svoje Vlade i široko rasprostranjeno nezadovoljstvo zbog korupcije. Tomašević je nekoliko puta poručio da neće “povinuti glavu apsolutno nikome” i da je samo odgovoran građanima koji su ga birali.
Srbijanski režimski mediji su sa radošću dočekali nastup Perkovića u Zagrebu uz konstatacije da je Hrvatska i javno postala ustaška država. Istovremeno, Vučićevski mediji ne samo da žmure na zvanično veličanje fašizma i kriminala u Srbiji (i od države i od crkve) već neki daju lični doprinus sveopštem kiču i primitivizmu. Tako je za pravoslavni Božić žuta televizija Informer Dragana Vučićevića organizavala uživo na ekranima božićno “slavlje”. Među zvanicama su bili formalna predsjednica Narodne skupštine Ana Brnabić, osuđeni ratni zločinac Vojislav Šešelj, ministar unutrašnjih poslova Ivica Dačić, ministar informacija Boris Bratina, ministar za javna ulaganja Darko Glišić, i ministarka rada, boračkih i socijalnih pitanja “Zavetnica” Milica Đurđević-Stamenkovski. Na početku proslave se pojavio i predsjednik Srbije sa kojim se slikao glavni pjevač te večeri. Umjesto pjesama o Hristu i božićnoj tematici gledaoci su mogli slušati pjesme Vrati se vojvodo na Dinaru ponovo, Gledaj majko za četnika da me daš, Spavaj dete – četnici će tebe da osvete… . Kao krem na torti se zapjevalo i “Turkinja se pred džamijom klela, da je samo Srbina volela” uz obilatu svinjetinu i alkohol “slavljenika” i tobožnjih vjernika SPC-a. Pjevao im je Dragan Ašanin, osuđeni kriminalac koji je 1994. godine ubio djevojku od 18 godina i za to dobio 11 godina zatvora. Opozicija u Srbiji je primijetila da se četnički pjevač i kriminalac savršeno uklapa u profil ljudi sadašnjeg režima.
Malo prije hrvatske bronze u rukometu, srpska vaterpolo reprezentacija je osvojila evropsko zlato po četvrti put – što je svakako vrijedno pohvale. Osim prijema kod šefa režima i patrijarha ovoga puta država nije organizovala svečani doček vaterpolista ispred skupštine grada. Možda je procijenjeno da nije politički trenutak zbog ostataka Ćacilenda i sveopšte situacije u zemlji. Tokom ranijih dočeka srbijanskih sportista redovno su pjevane nacionalističke pjesme.
U Srbiji nema ni jedne opštinske ili druge vlasti koja će se javno suprotstaviti novom naletu desničarskog primitivizma i tzv. srpskog sveta. Vlast braće Vučić priprema i uklanjanje nepodobnih tužilaca i sudija koji se usuđuju raditi po zakonu i savjesti. I studenti u blokadi se sve više okreću nacionalnom diskursu i proslavama srbijanskih nacionalnih praznika.
Primjer grada Zagreba i njegovih građana je, na žalost, samo izuzetak u matrici koja proizvodi balkanske bjesove.
Jovo MARTINOVIĆ
Komentari
HORIZONTI
CRNA GORA I VIZE ZA AMERIKU: Loša diplomatija i oreol narkosa
Objavljeno prije
2 sedmicena
30 Januara, 2026
Konzularnim službenicima je naloženo da odbijaju zahtjeve za vize dok DoS ne sprovede novu procjenu procedura provjera. U društvu 75 zemalja, među kojima su mnoge problematične ili propale države (failed states) Afrike, Azije i Latino Amerike, našla se i Crna Gora zajedno sa svim njenim balkanskim susjedima i Makedonijom. Izuzetak je Srbija. Po podacima Stejt dipartmenta iz 2024, Crna Gora je lider u Evropi, ako se izuzme Rusija, po stopi odbijenih zahtjeva za američku B1/B2 vizu
Američki Stejt dipartment (DoS) je 14. januara objavio listu od 75 zemalja za čije državljane se obustavlja, tj. pauzira postupak za obradu useljeničkih viza za Sjedinjene Države (SAD). Naime, useljenici iz tih zemalja “koriste socijalnu pomoć američkog naroda u mjeri koja se smatra neprihvatljivom”. Ova obustava je na snazi dok SAD ne budu “osigurale da novi imigranti neće isisavati bogatstvo od američkog naroda.“ Konzularnim službenicima je naloženo, da u skladu sa važećim zakonima, odbijaju zahtjeve za vize dok DoS ne sprovede novu procjenu procedura provjera. U društvu 75 zemalja, među kojima su države Afrike, Azije i Latino Amerike, našla se i Crna Gora zajedno sa svim njenim balkanskim susjedima i Makedonijom.
Izuzetak je Srbija. Od ostalih “evropskih” država na listi su Rusija i Bjelorusija i pojedine države nekadašnjeg Sovjetskog Saveza.
Ovakva klasifikacija mnogima nije iznenađenje s obzirom da je prethodni režim Mila Đukanovića predano doprinosio lošem imidžu Crne Gore kao mafijaške i narko države čiju nezavisnost je najviše pogurala Putinova Rusija. Objavljene dekodirane Sky prepiske državnih narko operativaca su samo potvrdile oreol koji je Crna Gora već stekla pod “Šefom” kako su Đukanovića nazivali u komunikacijama.
Odlazeća američka ambasadorka Džudi Rajzing Rajnke se u intervjuu za RTCG dan poslije kratko osvrnula na suspenziju useljeničkih procedura uz isticanje “da je Crna Gora dobrodošla i želimo dobrodošlicu svim ljudima koji su kvalificirani za vizu”. Rajnke je u intervjuu ipak naglasila da “način na koji se CG kreće je vrlo optimističan” i da podržava želju crnogorskog naroda da uđe u Evropsku Uniju (EU).
Željko Perović, crnogorski diplomata koji je službovao u SAD-u kao konzul i kasnije ambasador pri Ujedinjenim Narodima (UN) u Njujorku, je u izjavi za Pobjedu rekao da riječ o administrativnoj mjeri američke strane. „ Međutim, kod nas…jedna ovako značajna odluka automatski dobija političku konotaciju, posebno jer se Crna Gora prvi put suočava sa ovakvim ograničenjem” ocjenjuje Perović. Upozorio je da “crnogorska diplomatija posljednjih godina zapostavila ključne centre moći” i da je “Crna Gora danas gotovo nevidljiva u Vašingtonu”. Odnosi sa Londonom, Berlinom, Parizom, a “naročito sa SAD- om, ozbiljno su zapostavljeni.
Brajan Lanza, bliski prijatelj i bivši šef tranzicionog tima američkog predsjednika Donalda Trampa u intervjuu za RTCG od 13. septembra prošle godine je upozorio na “slom diplomatskog djelovanja i propuštene prilike Ministarstva vanjskih poslova Crne Gore (MVP) i njene ambasade u Vašingtonu” uz naglo osipanje crnogorskog kokusa u Kongresu.
Iako domaći zvaničnici tvrde da suspenzija useljeničkih viza ne pogađa dobronamjerne putnike preko Atlantika uz naglasak ambasadorke Rajnke Crnogorcima da “želim vas ohrabriti da putujete u našu zemlju” situacija nije ružičasta ni sa turističkim posjetama Americi. Naime, po podacima Stejt dipartmenta iz 2024. godine Crna Gora je lider u Evropi, ako se izuzme Rusija, po stopi odbijenih zahtjeva za američku B1/B2 vizu. Te godine je odbijeno čak 36,48 odsto aplikanata. Druga je ruskom agresijom i terorom pogođena Ukrajina sa stopom od 33,45 odsto. Slijedi Albanija sa 33,47 odsto, Bjelorusija sa 28,79 odsto, Makedonija sa 28 odsto, Srbija 17.7 i BiH sa 11.64 odsto odbijenih.
Crna Gora je pri samom dnu kada je u pitanju trajanje američke turističke vize. Crnogorski državljani dobijaju vizu (oni kojima se odbobri) na 36 mjeseci (tri godine). Od Crne Gore je jedino gora Albanija. Državljani Srbije i BiH dobijaju vizu na 10 godina. Makedoncima viza važi 5 godina. Slovencima su vize za SAD ukinute još krajem 2007. godine ,a Hrvati mogu putovati u Ameriku bez vize od oktobra 2021.
Crnogorsko MVP za razliku od Srbije, nije vodilo aktivnu kampanju za ukidanje viza za Britaniju, Irsku i SAD kao i na jačanju međunarodnog imidža zemlje. Iz DoS-a nam je neformalno rečeno da je ukidanje viza, tj. Akcioni plan za stavljanje na bijelu listu (Visa Waiver Program) prije mnogo godina tražio zvaničnik pri samom vrhu bivšeg režima. Crnogorskoj vlasti su tada prezentirani kriteriji koje treba ispuniti za VWP tj. bezvizni režim. Crna Gora nije formirala akcioni tim u nadležnim institucijama niti je išta poduzela po tom pitanju. Nakon pola godine isti zvaničnik, koji se slovi blizak Kremlju, je opet informativno pitao da li se može očekivati i kada ukidanje viza. Dobio je isti odgovor kao i prvi put.
Da se i sadašnji režim turističkih posjeta masovno zlopotrebljava jasno je već nekoliko godina. Domaća štampa je naširoko pisala o utabanim kanalima “turističkih” odlazaka u Kaliforniju i Kolorado na rad na plantažama marihuane. U tim državama uzgajanje i prodaja kanabisa je legalizirana. Crnogorski “turisti” tamo rade na crno. Za naše uslove, visoki prihodi ne prijavljuju se ni američkim ni crnogorskim poreskim vlastima. Postoje brojni snimci na društvenim mrežama o atmosferi na tim farmama. Posljednjih godina je i popularan i “turistički” odlazak za vožnje teretnih kamiona i šlepera u SAD-u pa je polaganje za C i C1 vozačku kategoriju u Crnoj Gori doživjelo pravu ekspanziju. Dolaskom Tramp admnistracije mnogi Crnogorci su ekspresno vraćeni nazad zbog prekoračenja dozvoljenog boravka i jer su uhvaćeni da rade sa turističkom vizom.
Najviše su glas o svojoj zemlji diljem okeana pronijeli naši pomorci kao šverceri droge. U tome su zasjenili i tradicionalno poznate Albance dok su među jednako “jakim” narko Srbima, opet najpoznatiji oni “poreklom iz Crne Gore”. U Americi su crnogorski mornari došli na naslovne strane medija i udarnog saopštenja FBI-ja nakon rekordnog ulova od 20 tona kokaina na brodu MSC Gajan (Gayane) u Filadelfiji. Tovar je vrijedan 1,5 milijardi dolara ,a uhapšena su petorica Crnogoraca.
Kasnije je istim povodom uhapšen i bivši bokser Goran Gogić. Uhapšen je u Majamiju krajem oktobra 2022. . Suđenje u Njujorku nije završeno zbog spektakularnih opstrukcija procesa koje liče na akcioni film. Suđenje je već ranije odlagano jer je otkriven pokušaj podmićivanja jednog porotnika od strane trojice Albanaca. Gogić je imao mrežu firmi za nekretnine i ostale pokrivalice u Njemačkoj gdje je imao prebivalište. Po riječima jednog zapadnog diplomate, postoje za sada nevalidirane informacije da je Gogić u Crnoj Gori održavao odnose s čovjekom u vrhu sigurnosnog aparata, osobom od povjerenja samog vrha bivšeg režima.
Uvidom u dokumenta američkih sudova operacija isporuke kokaina na otvorenom moru na MSC Gajan je zahtijevala izuzetnu logistiku i garancije da se tolika količina droge isporuči operativcima koji do tada nisu predstavljali nikakva imena u narku biznisu. To znači da je iza njih stajao neko puno jači. U dokumentu američkog tužioca za istočni distrikt Njujorka od 9. januara ove godine se navodi da je pod istragom i Gogićev advokat iz advokatskog ureda Rubinštajn i Koroco zbog podmićivanja porotnika i opstrukcije pravde dok ga je jedan svjedok optužio da se bavi i zelenašenjem. Takođe se navodi da su pretresom pritvorske jedinice MDC u Njojorku u kojoj se nalazi Gogić pronađena strogo povjerljiva dokumenta koja on nikako nije smio imati u ćeliji već jedino na sudu u prisustvu advokata. Među stvarima nađenim pretresom ćelije je i fotografija sa kćerkom jednog od svjedoka saradnika koja je napravljena kada je imala 15 godina u Kolumbiji. Američki tužilac navodi da je pronađeni materijal dio “koordiniranih napora ka zastrašivanju svjedoka i opstrukciji pravde”. Dalje se navodi da je sedmicu pred nastavak suđenja Gogiću “osoba povezana s istočno-evropskom narko organizacijom posjetila dom svjedoka saradnika u Kolumbiji u kome živi sada punoljetnja njegova ćerka i da je dotični tražio razgovor s njenim ocem. Sadašnjeg svjedoka saradnika je kolumbijska vlada izručila SAD-u još 2022. što je poznato širokoj javnosti. Stoga traženje razgovora i raspitivanja je protumačeno kao prijetnja porodici i svjedoku saradniku pa su kolumbijske vlasti stavile ćerku pod posebnu zaštitu. Gogić je u ćeliji imao i telefon preko koga je nazvao drugog svjedoka saradnika (u istom zatvoru) i tražio da ga posjeti na njegovom spratu. Identitet trećeg svejdoka saradnika (državljanina Holandije) je otkriven dva dana pred suđenje Gogiću od strane lokalnih novina u Amsterdamu.
Ovakva logistika u spašavanju Gogića govori da je puno više od običnog narko operativca i da su u njegovo spašavanje od osude uključeni ogromni resursi koje posjeduju elementi državnog aparata ili transnacionalne kriminalne organizacije. Stoga, nije čudo da mnogi pomorci iz Crne Gore traže srpsko, bosansko i albansko državljanstvo da bi lakše dobijali vize za pomorce.
Crnoj Gori predstoji puno posla na boljem imidžu dok Specijalnom tužilaštvu (SDT) izgleda samo može pomoći zapadni pritisak, kao i do sada, da dođe do glave hobotnice koja je davila Crnu Goru tri decenije.
Jovo MARTINOVIĆ
Komentari
HORIZONTI
KREMALJSKA KAMPANJA PROTIV VASELJENSKE PATRIJARŠIJE: Crna Gora na meti ruskih dezinformacija
Objavljeno prije
4 sedmicena
16 Januara, 2026
Od pada Sovjetskog Saveza ne pamti se da je Rusija ovako otvoreno i nisko napadala titularnog poglavara istočne Crkve i uopšte kanonsko pravoslavlje koje nije pod kontrolom KGB-a i njemu srodnih službi i/ili kriminalnih kartela
Monitor je pred Novu godinu objavio da će se promjene od 24. oktobra u predsjedničkoj administraciji i strategiji Rusije prema inostranstvu brzo osjetiti i u Crnoj Gori. Predsjednik Vladimir Putin je tada imenovao Vadima Titova za šefa novog predsjedničkog direktorata za strateško partnerstvo i saradnju. Kontrola nad inostranim operacijama je prebačena na Titovljevog saradnika Sergeja Kirijenka koji se do tada u Putinovom timu bavio unutrašnjom politikom i nekim bivšim sovjetskim zemljama. Njihov tim smatra da je podrivanje Evropske Unije (EU) i stvaranje konstantne nestabilnosti u zemljama kandidatima jedan od strateških prioriteta. Fond Gorčakov, iza kojeg stoji šef diplomatije Sergej Lavrov, je još 3. juna najavio sa skupa u Trebinju da će Rusija 2026. posvetiti mnogo više pažnje Balkanu. Nije se dugo čekalo.
U ponedjeljak je ruska agencija TASS prenijela saopštenje ruske Vanjske obavještajne službe (SVR) kojim je ponovo javno pljuvana Majka crkva pravoslavlja – Vaseljenska patrijaršija. Dat je pompezan naslov – “Patrijarh Vartolomej namjerava dati autokefalnost crnogorskoj crkvi”. Press ured SVR-a tvrdi da vaseljenski patrijarh “namjerava dati autokefalnost nepriznatoj Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi (SPC) s ciljem da nanese udarac Srpskoj pravoslavnoj crkvi (SPC)”.
SVR-ova press služba naglašava da se “agresivni apetit” i “podmuklost” carigradskog patrijarha “širi na zemlje istočne Evrope”, mimo Ukrajine i Baltika. Kako bi krenuo u “obračun protiv posebno tvrdoglave SPC”, Vartolomej navodno namjerava dati autokefalnost nepriznatoj CPC”. SVR takođe tvrdi da se “u crkvenim krugovima primjećuje da Vartolomej doslovno razdire živo tijelo Crkve… (te) se ponaša poput lažnih proroka” . Na kraju obavještajci citiraju Hristova upozorenja o lažnim prorocima u ovčijoj koži koji su iznutra proždrljivi vuci, i primjenjuju ih na Vaseljenskog patrijarha. “Po njihovim plodovima ćete ih prepoznati” završava ruska služba – opet se pozivajući na Hrista.
Od pada Sovjetskog Saveza ne pamti se da je Rusija ovako otvoreno i nisko napala titularnog poglavara istočne Crkve i uopšte kanonsko pravoslavlje koje nije pod kontrolom KGB-a i njemu srodnih službi i/ili kriminalnih kartela.
Isti dan kad i saopštenje SVR-a, rusko propagandno glasilo RT je objavilo intervju, očigledno unaprijed pripremljen, sa protojerejem – stavroforom Veliborom Džomićem. Ovaj, sada glavni propagandni operativac srbijanskog patrijarha Porfirija Perića, kaže da se nada “da ima toliko kanonske svesti u Carigradu da posle svega ovoga što nam se desilo u Ukrajini i što se dešava, da se takvi potezi ni u snu ne sanjaju a kamoli preduzimaju”. On je poručio da svještenstvo, vjernici i episkopi SPC nikada na to neće pristati i da je SPC ima “punu kanonsku jurisdikciju na prostoru na kome se danas nalazi Crna Gora”. Džomić je neistinito naglasio i da “nikada nije postojala jurisdikcija Carigradske patrijaršije na prostoru Crne Gore”. Kroz povijest najveći dio Crne Gore je bio pod otomanskom upravom a time i pod crkvenom jurisdikcijom Carigrada, osim manjeg slobodnog dijela kojim su upravljali Petrovići i dijela primorja koji je bio pod Venecijom i Austrijom.
Ubrzo su ruske KGB-ovske tvrdnje prenijeli svi žuti srpski režimski mediji kao i “reakcije” Džomića na tobožnji “pakleni plan carigradskog antihrista” kako je u naslovu stavio Informer. Džomić je do avgusta 2021. bio na “službi” u cetinjskoj mitropoliji kada je dobio otpust i prešao u beogradsku centralu. Ostao je zapamćen kao osoba često viđana u društvu glavnih ljudi podzemlja i/ili udbaških uzdanica Đukanovićevog režima. Poznat je po zapaljivim izjavama kojima veliča velikosprske nacističke kvislinge iz rata i denuncira sadašnje sveštenike SPC-a koji nisu lojalni srpskom režimu i državnoj bezbjednosti. Sveštenik SPC-a u Austriji Mihailo Smiljanić je u aprilu 2023., nakon ad hominem napada Džomića na njegovu porodicu, Džomića indirektno nazvao “udbaškim ološem”.
Isti dan nakon SVR saopštenja, u kratkom vremenskom razmaku i vjerovatno već pripremljena, režimska Politika kreće u sumnjičenje mitropolita Joanikija Mićovića. Naslov je – “Joanikije mora da kaže ima li Fanar sagovornike u Mitropoliji crnogorsko – primorskoj (MCP)”. Fanar je četvrt Istanbula u kome je sjedište Vaseljenske patrijaršije.
Politika razvija KGB-udbaški narativ da “sekte koje predvode Miraš Dedeić ili Boris Bojović same po sebi nisu dovoljne da izazovu ozbiljan crkveni potres”. To je inače istina.
Ovaj, nekada ugledni list, dalje objašnjava da “suština problema leži u Crnoj Gori, i to unutar same SPC”. Naime, “decenijama u Mitropoliji postoje krugovi koji su … svesno ili podsvesno negovali ideju posebnosti (crnogorske mitropolije) koja lako može prerasti u autonomaštvo, a u pogodnom trenutku i u otvoreni crkveni separatizam”.
Zaključak je da “Vartolomej računa… prije svega na mogućnost da unutar SPC… u Crnoj Gori, postoje strukture koje bi u kritičnom trenutku mogle biti iskorišćene kao klin za razbijanje crkvenog jedinstva”. Stoga ovo režimsko glasilo šalje Joanikiju poruku svojih šefova iz državne bezbjednosti da “ćutanje više nije neutralna pozicija, javnost ima puno pravo da zatraži jasno i nedvosmisleno izjašnjenje mitropolita Joanikija”. Politika traži “ne deklarativnu” lojalnost – već konkretnu. Mitropolit Joanikije se mora “jasno izjasniti prema Fanaru, statusu patrijarha srpskog u Crnoj Gori i o tome da li unutar Mitropolije postoje” autonomaši ili separatisti.
Joanikiju se već neko vrijeme spočitava nelojalnost vladarskoj porodici Vučić. On je u februaru bio među šestoricom episkopa koji su uputili patrijarhu protestno pismo zbog pljuvačkih izjava kruševačkog episkopa Davida Perovića i kvazicrkvenih portala jer su studente nazivali “srpskim ustašama” i “neprijateljima srpskog naroda”. Jedini potpisnik pisma iz Srbije, vladika Justin Stefanović je sada pod istragom komisije čiji članovi su Džomić i novoproglašeni “mitropolit” i lojalista srpske Prve familije Metodije Ostojić.
Vaseljenska patrijaršija je dan poslije reagovala “izraživši svoju najdublju žalost zbog novoga ruskog napada…koji su, ovoga puta, pokrenule državne službe te zemlje”. Patrijaršija podsjeća da od 2018. godine, kada je dodijelila autokefalni status Crkvi Ukrajine, izbjegava komentare na “bezbroj sličnih napada koji su dolazili iz crkvenih ili političkih centara i pojedinaca u Rusiji”. “Scenariji iz mašte, lažne vijesti, uvrede i izmišljotine svih vrsta propagandista, ne obeshrabruju Vaseljensku patrijaršiju u svojoj službi i misiji“, zaključuje se u reakciji.
Ruska pravoslavna crkva (RPC) koju formalno vodi Kiril Gunđajev je nakon davanja autokefalije prekinula sve veze sa Vaseljenskom i Aleksandrijskom patrijaršijom i svim pomjesnim crkvama koje su priznale Ukrajinsku crkvu. Patrijarh Kiril je vrbovan od strane KGB-a još 60-tih godina kao sveštenik, što su pokazali na krakto otvorene arhive tajnih službi po raspadu SSSR-a. Kasnije je postao mitropolit zadužen za vanjske poslove RPC i kao takav je dobio od ruskih vlasti izuzeće od akciza na trgovinu cigaretama i alkoholom. Kad je umro patrijarh Aleksej II (agent Drozdov u KGB arhivama) Kiril je došao na njegovo mjesto. Po nekim podacima do sada je obrnuo preko 14 milijardi dolara samo u biznisu sa cigaretama i alkoholom. Poznat je po basnoslovnom luksuzu i raskalašnom životu.
RPC i SPC su javno podržale agresiju na Ukrajinu. Kiril je prošle godine rekao da se svima koji poginu u borbi protiv pravoslavne Ukrajine automatski brišu svi grijesi i da ih čeka nebesko blaženstvo. Srbijanski patrijarh je prilikom poklonjenja Putinu prošle godine u Kremlju izjavio da podržava sve stavove Rusije koji se tiču Kosova, Crne Gore i “uopšte cijelog srpskog naroda”.
Za očekivati je da će se sa približavanjem Crne Gore EU pojačavati djelovanje ruskih i srpskih agentura i kriminalnih kartela. Glavno breme će opet biti na FSB (bivši KGB ) kadru u SPC-u i đukanovićevskim strukturama bliskim Kremlju. Tu je i DNP, Botun, status srpskog jezika i sve drugo što treba.
Jovo MARTINOVIĆ
Komentari

SAUČESNIŠTVO ILI NEODGOVORNOST VLASTI: Uteče i Lidija
ZABUNA OKO NOVE UREDBE MINISTARSTVA JAVNE UPRAVE: Donijeli novu, a važi i stara
DOMAĆI SNIMCI, EPSTINOVI FAJLOVI I DRUGE PRIČE: Opasno oružje
Izdvajamo
-
DRUŠTVO4 sedmiceTURSKI NEBODERI NA JADRANSKOM SAJMU UJEDINILI ČETIRI VLADE: Stanovi na prvoj liniji do mora 9.000 eura po kvadratu
-
DRUŠTVO3 sedmicePONUDA MK GRUPE O GRADNJI NA SLOVENSKOJ PLAŽI NA ČEKANJU: Odluka vlade poslije izbora 2027. godine?
-
INTERVJU3 sedmiceDR DEJAN JOVIĆ, PROFESOR MEĐUNARODNIH ODNOSA I BEZBJEDNOSNIH STUDIJA-FAKULTETA POLITIČKIH ZNANOSTI SVEUČILIŠTA U ZAGREBU: Narcisoidni lideri svete se za eru demokratije
-
INTERVJU4 sedmiceALEKSANDAR DRAGIĆEVIĆ, EKOLOŠKI AKTIVISTA: Napredak je moguć samo ako se izvuku pouke
-
SVIJET4 sedmicePOSLIJE TRAMPOVOG UPADA U VENECUELU: Rusija u nedoumici
-
DRUŠTVO3 sedmiceMITROPOLIJA TRAŽI INSTITUT ZA RATNE ZLOČINE: Njihova istorija
-
Izdvojeno4 sedmiceNAJBOGATIJI CRNOGORCI: Zvanično i skriveno
-
Izdvojeno4 sedmiceSVIJET PO DONALDU TRAMPU: Bilo jednom na divljem zapadu
