HORIZONTI
POSLIJE DRAŽE MIHAILOVIĆA U SRBIJI REHABILITOVAN I NIKOLA KALABIĆ: Nove straže i patrole

Četnički komandant i ratni zločinac pravosnažno je rehabilitiovan. Presuda Apelacionog suda u Beogradu, osim protesta SUBNOR-a koji ju je nazvao sramotom srpskog pravosuđa, prošla je tiho. Prema postojećoj dokumentaciji, brojni su i masovni zločini Nikole Kalabića i njegove garde po okupiranoj Srbiji
Apelacioni sud u Beogradu je 19. maja ove godine potvrdio ranije rješenje Višeg suda u Valjevu o rehabilitaciji Nikole Kalabića, nekadašnjeg komandanta Gorske garde Jugoslovenske vojske u otadžbini (JVuO). Zahtjev je 2012. godine podnijela Kalabićeva unuka Vesna Kalabić. Valjevski sud je „pravilno utvrdio da Kalabić nije sarađivao sa okupatorom i da je neosporno utvrđeno da ne postoji nijedan pisani dokument u kome se reguliše saradnja Kalabića sa nemačkom vojnom silom“ saopštio je Apelacioni sud. Sud je priznao postojanje „Sporazum o obustavi neprijateljstava i zajedničkoj borbi protiv komunista u 13 srezova Šumadije i Pomoravlja“, ali ga njemačka vojska odlukom od 25. decembra 1943. godine nije produžila „jer su ga četničke jedinice učestalo kršile“. Razgovori sa Njemcima o naoružavanju četnika za borbu protiv partizana pola godine kasnije i zajednička fotografija su „često osporavani u pogledu autentičnosti“ pa se Kalabićevi „taktički potezi ne mogu dovesti u pitanje generalno opredeljenje Jugoslovenske vojske u otadžbini, odnosno četničkog pokreta i Kalabića“ zaključio je Apelacioni. Time je ovaj četnički komandant i ratni zločinac pravosnažno rehabilitovan. Njegov komandant Dragoljub Draža Mihailović je dobio rehabilitaciju još 2015. Kalabićeva presuda je, osim protesta SUBNOR-a koji ju je nazvao sramotom srpskog pravosuđa, prošla tiho u moru političkog vrenja nakon ubistva djece u beogradskoj školi i ubistava u Mladenovcu.
Prema postojećoj dokumentaciji, brojni su i masovni zločini Kalabića i njegove garde po okupiranoj Srbiji.
Nikola Kalabić je sin zloglasnog oficira Milana Kalabića koji se „proslavio“ terorom nad protivnicima aneksije Crne Gore kao komandant žandarmerije u Nikšiću. Najpoznatiji slučaj je sadističko mučenje do smrti višestruko odlikovanog crnogorskog kraljevskog oficira Šćepana Mijuškovića i njegovog rođaka Stevana Mijuškovića 1924. godine. Njihova unakažena tijela Kalabić je bacio u jamu u namjeri da zataška zločin ali su pronađena nakon 72 dana. Konačno je osuđen 1930. na 18 godina ali je nakon nepune dvije godine pomilovan i kasnije je ušao u politiku. Likvidiran je od strane Njemaca za vrijeme okupacije.
Jovo MARTINOVIĆ
Pričitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 26. maja ili na www.novinarnica.net
Komentari
HORIZONTI
EUROPOL, SKY I MI: Advokati u odbrani „državnih poslova

SKY, EncroChat i druge kodirane aplikacije su svojevremeno doživjele astronomsku popularnost među kriminalcima zbog navodne sigurnosti komunikacija. Kompanija koja je razvila SKY ECC je ponudila nagradu od 5 miliona dolara onome ko uspije razbiti njenu enkripciju. Međutim, u martu 2021., šefovi policija u nekoliko zemalja Zapadne Evrope su radosno objavili pad SKY-ja. Posljedice vidimo i kod kuće
Prije devet dana mediji su zabilježili neobičan, i do tada nezabilježen, protest nekoliko desetina advokata ispred Višeg suda u Podgorici. Oni su se okupili u znak protesta zbog odluka sudova vezanih za optužnice i pritvore koji se zasnivaju na famoznoj SKY ECC komunikaciji čije transkripte je crnogorskim vlastima dostavio Europol nakon što su evropske policije i američki FBI razbili njenu enkripciju. SKY, EncroChat i druge kodirane aplikacije su svojevremeno doživjele astronomsku popularnost među kriminalcima zbog navodne sigurnosti komunikacija. Kompanija koja je razvila SKY ECC je ponudila nagradu od 5 miliona dolara onome ko uspije razbiti njenu enkripciju. Međutim, u martu 2021. godine, šefovi policija u nekoliko zemalja Zapadne Evrope su radosno objavili pad SKY-ja. Osnivač kompanije je optužen u Sjedinjenim Američkim Državama za reketiranje i za omogućavanje „transnacionalnog uvoza i distribucije narkotika prodajom i servisiranjem šifrovanih komunikacionih uređaja“.
Na protestu advokata, predsjednik Advokatske komore Crne Gore Zdravko Begović je istakao da su oni „apsolutno nezadovoljni činjenicom da se već duži vremenski period takozvana SKY komunikacija“ od strane sudova „doživljava kao jedna vrsta dokaza“. Na osnovu toga se advokatski branjenici „već duže vremena nalaze u pritvoru“. Begović i okupljeni su „apsolutno uvjereni da takvi, nazovimo dokazi, ne mogu biti primjenjeni na osnovu našeg zakona“.
Drugi razlog okupljanja je i uzastopno odbijanje jemstva jer već „duži vremenski period“ se ne prihvataju advokatski prijedlozi za jemstvo, kaže Begović. Advokat Nikola Martinović je rekao da „svaki predmet za koji je neko od političara zainteresovan, ovaj sud ne dozvoljava jemstvo“ te da se „nude jemstva koja su po veličini, odnosno po kvalitetu mnogo veća nego jemstva koja se nude i prihvataju u Zapadnoj Evropi ili Americi i da ljudi i dalje ostaju i pritvoru“. Martinović je napomenuo da je skup „dijagnoza crnogorskog pravosuđa“. Osim toga, advokati su se žalili da transkripti prvo završe u medijima „čime se stvara pritisak javnosti na rad sudova“.
Skupu je bio prisutan znatan broj advokata promotera miloističke DPS Crne Gore od kojih neki brane utamničene policajce i heroje bivšeg režima koji se sumnjiče za najteža krivična djela – od fizičkog mučenja protivnika, veletrgovine narkoticima i kupovine glasova za račun odlazećeg šefa režima. U razgovoru za Monitor par advokata, koji su željeli ostati anonimni, su rekli da su im određene strukture nudile veliki novac da se pojave na protestu što su oni odbili. U posljednjih 30 godina nije bilo javnih protesta ni advokata ni pravnika na javna kršenja Ustava kada su hapšeni opozicioni poslanici bez skidanja imuniteta i „stavljani u zatvor zbog procesnih radnji“. Raniji sastav Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) kojim je rukovodio DPS-ov Milivoje Katnić se obilato koristio „dokazima“ protiv protivnika režima koji su nastali iznuđivanjem „priznanja“ kroz torturu i ucjene, nezakonita prisluškivanja (slučaj nekadašnjeg budvanskog gradonačelnika Dragana Krapovića) da bi onda ekspesno bili servirani u miloističkim medijima i time se stvarao dodatni „pritisak javnosti na rad sudova“. Protesti advokata su i tada izostali.
Uz nedavni protest je objavljeno je i saopštenje „advokata koji postupaju pred Višim sudom u Podgorici i SDT-om u predmetima u kojima se kao dokaz koristi materijal sa SKY ECC aplikacije“. Oni podvlače da je to „materijal operativnog karaktera“ shodno Ugovoru o strateškoj saradnji između CG i Europola, gdje je u propratnom aktu „izričito navedeno da se isti ne može koristiti u postupcima prema sudu ni u kojoj formi“. Dalje se pitaju „kako su, na osnovu čega,… za koja lica i krivična djela… koje postupke… izuzete komunikacije korisnika SKY aplikacije“ jer vjeruju da u tim radnjama „nijesu učetvovali crnogorski državni organi“ da „CG nije bila dio tog istražnog tima“, i najvažnije, da te radnje „ne prepoznaje naše procesno zakonodavstvo“. Na kraju se saopštenjem izražava zgražavanje prema „zaista navjerovatnoj tezi… da mi u međunarodnoj pravnoj saradnji ne možemo sumnjati ni preispitivati zakonitost radnji koje je preduzela strana država“ u ovom slučaju Francuska, Belgija i Holandija. Za vrijeme Milivoja Katnića bila je standardna praksa da se sumnja u dokaze do kojih bi došle zapadne države protiv čelnih ljudi DPS režima. Katnić je izjavljivao da bi američki istražitelji u Aferi Telekom trebali od njega učiti kako ne bi neopravdano optuživali članove crnogorske Prve familije koji su označeni nosiocima tog koruptivnog posla. Šef režima je na televiziji te dokaze nazvao „glupostima“ kojima se treba „smijati“.
Kako bi tek išla istraga da je „CG bila dio istražnog tima“, na šta je ukazalo advokatsko saopštenje, sa EU zemljama, nedavno je opisao američki časopis NewYorker u tekstu o kodiranim aplikacijama i njihovoj popularnosti među crnogorskim kriminalcima. NewYorker navodi da je „Europol crnogorskim tužiocima poslao prvi od mnogih obavještajnih paketa u kojima su detaljno opisani veliki zločini i korupcija u koje su umiješani najviši zvaničnici u državnim institucijama“. Sadržaj paketa bio je tajan, ali je, po navodima američkog lista, najmanje jedan izvor, „zabrinut da bi obavještajne podatke mogli zakopati korumpirani tužioci“ poslao novinarima. Strah je bio opravdan. „Specijalni tužilac Saša Čađenović (desna ruka Milivoja Katnića) je uhapšen prošlog decembra jer nije reagovao na obavještajne pakete Europola“.
Argumentaciju anti-SKY advokata, odbacilo je Ministarstvo pravde i SDT pozivajući se na institut međunarodne pravne pomoći i da se te kodirane aplikacije koriste i u sudskim postupcima u Zapadnoj Evropi kao valjani dokazi. SDT precizira da su navodi SKY transkripata potvrđeni mnogim drugim propratnim dokazima – pronađenom drogom, oružjem, audio i vizuelnim snimcima… U optužnici SDT-a protiv bivše šefice crnogorskog pravosuđa Vesne Medenice ( bliske prijateljice odlazećeg šefa države po njegovom priznanju) navodi se da je „komunikacija sa SKY ECC aplikacije sa kripto zaštitom i naredbe nadležnog pravosudnog organa Republike Francuske, po osnovu kojih je komunikacija SKY izuzeta, dostavljena po zamolnicama SDT-a, od strane Apelacionog suda u Parizu, na CD-ovima, koji su sastavni dio spisa predmeta“. Oni koji podržavaju korišćenje SKY komunikacije u dokaznom postupku, potenciraju javni interes i ukazuju da su zahvaljujući njoj razbijene mnoge organizovane kriminalne grupe diljem evropskog kontinenta. Argumenti protivnika SKY dokaza su isključivo proceduralne prirode kojima pokušavaju obesmisliti vidljive dokaze jezivih slika mučenja i prebijanja protivnika, organizacije pošiljki velikih količina droge kojima je prethodni režim finansirao namještanja izbora i kampanje protiv opozicije uz strahovito privatno bogaćenje glavnih aktera takvog „državnog posla“. Ako su neki policajci na kripto računima imali na desetine miliona eura, koje nisu mogli zaraditi od policjske plate, čudno je čuđenje pojedinih advokata da sudovi odbijaju milionske sume za jemstva njihovih branjenika. Takvim osumnjičenma desetak miliona eura jemstva ne predstavlja ništa.
U slučajevima EncroChat-a i SKY ECC-a, istražni organi Beneluksa i Francuske su vodili zajedničku istragu na svojim teritorijama i pribavili tzv. „uzgredne“ dokaze, odnosno „slučajne nalaze“ koji ukazuju na kriminalne aktivnosti u drugim zemljama i od strane državljana, u ovom slučaju, Srbije i Crne Gore. Crna Gora, za razliku od Srbije, u svome Zakonu o krivičnom postupku (ZKP) predviđa tzv. „slučajni nalaz” (član 157, stav 3) kada treće lice razgovara sa osobom koja je pod tajnim mjerama nazdora i onda se upeca i postane predmet istrage.
U domaćem pravosuđu ovakvi problemi prisluškivanja su rješavani ekspresno za vrijeme Medenice, samo ako su se znali pravi ljudi koji bi sredili mjere tajnog nadzora (MTN). Prema navodima optužnice SDT-a koja obuhvaća i Miloša Medenicu, sina nekada svemoćne majke pravosuđa stoji da je „u chat grupi NFS33A:3, u kojoj su članovi bili Raičević Nikola, okrivljeni Medenica Miloš…“, dana 04. 02. 2020. Raičević poslao poruku sadržine „na mjere sam godina mu dana bio”. Istog dana je Medenica poslao poruku „završiću ja da te maknu sa mjera brate, ako ti tel. prisluškuju to majka sve odobrava, ne mogu bez njenog odobrenja nikog da prisluškuju”.
Na žalost kriminalaca i njihovih branilaca, ovakve stvari nije bilo moguće „završiti“ kod Europola.
Jovo MARTINOVIĆ
Komentari
HORIZONTI
NJUJORK TAJMS – MRAČNE VEZE VUČIĆA I BELIVUKA: Europol pokvario poslove države i podzemlja

Najava teksta u Njujork tajmsu je došla, ne iz Njujorka, već od jednog od glavnih propagandista srbijanskog režima, vlasnika i urednika žutog Informera Dragana Vučićevića. Vučićević je na jednako žutoj TV Pink otkrio, izgleda preventivno, još jednu „antisrpsku zavjeru“. Novinar Njujork tajmsa Robert Vort je napisao da mu je rečeno još prije nego je stigao u Srbiju „da će mu pozivi biti praćeni, da će i sam biti praćen, možda čak i zaustavljen i ispitivan“
Na dan kada se desio masakr u školi „Vladislav Ribnikar“, osvanuo je i najavljivani tekst Njujork tajmsa o vezama srbijanskog predsjednika i podzemlja. Najava teksta je došla, ne iz Njujorka, već od jednog od glavnih propagandista srbijanskog režima, vlasnika i urednika žutog Informera Dragana Vučićevića. Vučićević je na jednako žutoj TV Pink otkrio, izgleda preventivno, još jednu antisrpsku zavjeru na kojoj rade „stručnjaci iz KRIK-a (Mreža za istraživanje kriminala i korupcije), (Stevan) Dojčinović i kompanija, (koji) spremaju već pet meseci tekst u kojem treba da povežu predsednika (Aleksandra) Vučića sa klanom Veljka Belivuka i da kažu kako je koljač Belivuk zapravo radio za državu“. Dan poslije se oglasio i KRIK-ov urednik Dojčinović koji je priznao da „nije da Vučićević baš sve laže“ i da je informacija „tačna“ uz pitanje da li je informaciju dobio „opet od kolega iz BIA-e (Bezbedonosno informativna agencija)“. I sam novinar Njujork tajmsa Robert Vort je napisao da mu je rečeno još prije nego je stigao u Srbiju „da će mu pozivi biti praćeni, da će i sam biti praćen, možda čak i zaustavljen i ispitivan“. Srpski novinari koji su ga upozorili i sami su „redovno maltretirani i zastrašivani od strane kriminalaca i srpske tajne službe BIA“ napisao je Vort u svom dugačkom tekstu.
Priča počinje u martu 2021. godine kada se na državnoj televiziji uživo pojavio šef režima u društvu premijerke i ministra unutrašnjih poslova. Predsjednik Vučić je, u svom teatralnom stilu „govoreći polako, često pauzirajući i zamišljeno zureći u sto ispred sebe“, kako piše Vort, saopštio da ima važno saopštenje o hapšenju kriminalne bande koja je izvršila višestruka ubistva uz ritualna mučenja i sakaćenja žrtava. Vođa bande Veljko Belivuk, zvani Velja Nevolja, je fudbalski huligan i trgovac kokainom i poznata ličnost u Beogradu. U prošlosti je optužen za ubistvo i niz drugih teških zločina, ali je iz zatvora brzo izlazio što je dodatno pojačavalo sumnje u njegove bliske odnose sa srpskom policijom i tajnim službama. Belivuk i njegovi ljudi su često viđeni u društvu moćnih ljudi, uključujući i predsjednikovog sina Danila Vučića. Regrutacija kriminalaca koji rade za državu, a koja zauzvrat žmuri na njihove poslove, je recept još iz socijalističkog doba, koji su kasnije režimi Slobodana Miloševića i njegovog tadašnjeg namještenika za Crnu Goru Mila Đukanovića, još bolje razradili i uspješno integrirali veliki broj teških kriminalaca u bezbjedonosne strukture države.
Belivuk je na saslušanju rekao, shodno spisima predmeta, da je njegova banda organizovana „za potrebe i po nalogu Aleksandra Vučića“. On je opisao neke od prljavih poslova koji su urađeni za vlast – zastrašivanja političkih protivnika i sprečavanja navijača da skandiraju protiv Vučića na fudbalskim utakmicama – što je po Njujork tajmsu „dragocjena usluga u zemlji u kojoj predsjednik može da se uzdigne ili da propadne zahvaljujući fudbalskom stadionu“. Belivuk je upozorio da će, „ako Vučić nastavi svoj postupak protiv njega“, imati još mnogo toga da kaže protiv njega. Belivuk je čak opisao i navodni sastanak sa predsjednikom Vučićem u privatnoj kući u Beogradu, dajući adresu ulice i broj stana i ime vlasnika. Tamo su se navodno sreli samo jednom, „jer, kako je rekao šef, da nas neko vidi ili nas snima, to ne bi bilo dobro za njega“ objašnjavao je Belivuk na sudu. Ove izjave je šef države oštro negirao i ponudio da se podvrgne detektoru laži. Vort piše da je ovaj slučaj „primorao cijelu Srbiju da se suoči sa obiljem posrednih dokaza da je Vučić dopustio kriminalcima da postanu virtuelna ruka države“.
Podrška koju su Belivuk i njegovi ljudi dobijali od službi bezbjednosti u protekloj deceniji „opsežno je dokumentirana sudskim svjedočenjima, prisluškivanim telefonskim razgovorima i fotografijama“ u koje je Njujork tajms imao uvid. Vort ističe da „tvrdnje da je sve to moglo da se odvija bez Vučićevog znanja, u Beogradu izazivaju smijeh“. Prije nego je Vučić postao predsjednik, bio je premijer, a prije deceniju je reorganizovao službe bezbjednosti. „Sada ima skoro potpunu kontrolu nad gotovo svim aspektima javnog života, od Parlamenta do sudova, policije itd.“ pa obični Srbi izbjegavaju da se zamjere svemoćnom predsjedniku koji po Ustavu ima samo ceremonijalna ovlašćenja.
Međutim, list ističe da je zapravo „hapšenje Belivuka i njegove bande možda jedna od rijetkih ključnih odluka posljednjih godina koju Vučić nije kontrolisao“. Slično kao i Crnoj Gori, najveći dio dokaza u predmetima organizovanog kriminala bliskom državnim strukturama dobijen je od tima evropskih policijskih službenika koji su nabasali na njih nakon što je razbijena enkripcija sada čuvene Sky-ECC telefonske aplikacije – omiljenog sredstva komunikacije trgovaca kokainom u kontejnerskim lukama Evrope.
Zvanično, presretnute poruke i razgovori su predati Srbiji od strane Europola nakon Belivukovog hapšenja, i čine osnovu optužnice. Međutim, po riječima Roberta Vorta, čini se da je Europol (ili jedan od partnera) dostavio informacije srbijanskim vlastima nekoliko mjeseci ranije i da je hapšenje policija uradila „nevoljno“. Vort napominje da je danima pred hapšenje, Belivuku i njegovom najbližem pomoćniku dozvoljeno je da napuste zemlju i odu u susjednu Crnu Goru, koja je „još jedno čvorište za trgovinu drogom“. Bivši ministar unutrašnjih poslova Nebojša Stefanović rekao je da je hapšenje omogućeno presrijetanjem poruka sa Sky-ECC. „U oktobru 2020. god. Vučić je, u jednoj od svojih izjava o nedjelima Belivukovog klana, rekao da već nedeljama sluša o brutalnim zločinima“, i tajanstveno dodao „nemoj da nam ceo grad govori o tome kako je neko nekome odrubio glavu preko Skajpa (Skype).“ Taj komentar Vučića je privukao pažnju Dojčinovića i njegove redakcije. Dojčinović vjeruje, u razgovoru za Njujork tajms, da je komentar o odrubljivanju glava (uz očigledno brkanje Skajp sa Skaj) možda bilo konačno upozorenje bandi. „Belivukova banda je bila korisna državi, ali su izmakli kontroli, postajali su previše brutalni“, rekao je Dojčinović dodavši da su klan „pratili i stranci, Evropljani su obavestili policiju o presretnutoj komunikaciji.“ Pod pretpostavkom da je Dojčinović u pravu, srpske vlasti nisu odlučile šta da rade sa Belivukom i njegovom bandom sve do oktobra 2020. godine. „Sudski dokumenti pokazuju da je srpska policija počela da vrši nadzor nad klanom početkom avgusta, šest mjeseci prije hapšenja. Ali „nisu spriječili klan da muči i ubija ljude“ zaključuje Vort. Rituali i detalji uklanjanja leševa i njihovo uništavanje su do sada dobro poznati široj javnosti.
Njujork tajms dalje navodi da Vučićeve veze sa kriminalcima idu i preko granica Srbije. Sjeverno Kosovo, sa svojim pretežno srpskim stanovništvom, nominalno je dio Kosova ali „u stvarnosti njim vladaju organizovane kriminalne grupe koje su percipirane kao saveznici Vučićeve stranke“ što mu daje važnu polugu pomoću koje, prema potrebi, podiže ili spušta tenzije u regionu. Potpredsjednik kosovske Srpske liste Milan Radoičić je na crnoj listi američkog Ministarstva finansija zbog veletrgovine drogom i oružjem, a optužen je za organizovanje ubistva lokalnog srpskog političara u sjevernoj Mitrovici koji je bio žestoki kritičar organizovanog kriminala i Vučićeve vlasti. Za predsjednika Srbije, Radoičić je „čovek koji brani srpski narod i ognjišta severnog Kosova“ dok je objavljivanje fotografije predsjednikovog brata Andreja sa drugom osobom sa američke crne liste, Zvonkom Veselinovićem, „pokušaj kriminalizacije“ njegove porodice. Vučić je rekao da „ne vidi problem“ u tome što se njegov brat sreo sa Veselinovićem 2-3 puta. Novinari Dojčinovićevog KRIK-a i međunarodnog OCCRP-ja su, još početkom 2019, došli do izvještaja srpske policije i bezbjedonosnih službi u kojima je Veselinović označen kao vođa grupe koja se bavi švercom droge, oružja i nafte, zelenašenjem i pranjem novca. Prije dva dana je i Evropski parlament usvojio rezoluciju u kojoj se izražava zabrinutost, zbog toga što na Kosovu „nastavljaju da djeluju kriminalne bande Milana Radoičića i Zvonka Veselinovića, koje su bliske sa vladajućim SNS-om (Srpska napredna stranka)“.
Predsjednik Srbije je optužio mračne sile da stoje iza nedavnih navoda o njemu i da ih se on „uopšte ne plaši“. Tokom gostovanja na režimskoj Happy TV Vučić je poručio autoru teksta da „nije fasciniran ispisanim budalaštinama“ dok je domaćim izdajnicima poručio da će se „boriti za svoju zemlju“, a „vi nastavite da lažete sa domaćim saradnicima kriminalaca“. Davanje izjave bivšeg predsjednika Srbije Borisa Tadića Njujork tajmsu je označio kao „sramotu, mulj najgore vrste“. Tekst je, po saznanjima predsjednika, naručen još prije pet mjeseci i rađen je u Srbiji, uz pomoć zapadnih sila, albanskih lobista i njihovih agenata.
Na nastup Vučića na Happy-ju su se nadovezali i „patrijotski mediji“ koji su „otkrili“ da je tekst organizovan i objavljen u vrijeme briselskih razgovora oko Kosova. Vlasnik Informera Vučićević je otkrio na twitter-u da se „najstrašnijim lažima napada predsednik po naređenju Amerikanaca“ „Meta (priče Njujork tajmsa) je „ne samo Vučić, meta je Srbija, meta smo svi mi“ zaključuje Vučićević.
Niti predsjednik niti njegovi ljudi nisu odgovorili ni na jednu argumentaciju iz Vortovog teksta koji je potkrijepljen „desetinama intervjua, dokumenata, sudskih transkripata i rigoroznom radu sa terena njihovog novinara“ – stoji u saopštenju njujorške redakcije od prije dva dana.
Jovo MARTINOVIĆ
Komentari
HORIZONTI
ZADUŽIVANJE MILOJKA SPAJIĆA OD 750 MILIONA, U SUSRET IZBORIMA: Posao za SDT ili politički pazar

Zaduženje je bio prvi potez Vlade Zdravka Krivokapića i njegovog ministra finansija Milojka Spajića koje je čekala opustošena državna kasa i nadolazeće obaveze servisiranja ranijih kredita koje su uzimale DPS-ove vlade. Za tekuću potrošnju i pogotovo plate nije bilo sredstava. Vlada i ministar finansija Aleksandar Damjanović javno su objavili da su Specijalnom državnom tužilaštvu (SDT) predali informaciju o tom često pominjanom zaduženju od 750 miliona eura
Posljednjeg dana aprila su Vlada i ministar finansija Aleksandar Damjanović javno objavili da su Specijalnom državnom tužilaštvu (SDT) predali informaciju o često pominjanom zaduženju od 750 miliona eura u decembru 2020. godine, kroz emisiju euro-obveznica na međunarodnom tržištu kapitala u Londonu. To zaduženje je bio prvi potez prve postDPS Vlade Zdravka Krivokapića i njegovog ministra finansija Milojka Spajića, koje je čekala opustošena državna kasa i nadolazeće obaveze servisiranja ranijih kredita koje su uzimale DPS-ove vlade. Za tekuću potrošnju i pogotovo plate nije bilo sredstava u „sprženoj zemlji“. Još prije nego je nova Vlada inaugurirana početkom decembra 2020, počeli su neformalni kontakti sa ino bankama i kreditnim institucijama preko Centralne banke i odlazećih zvaničnika Ministarstva finansija kojim je rukovodio Darko Radunović, tako da je emisija obveznica već bila spremna kad je nova Vlada položila zakletvu. Crna Gora se zadužila 750 miliona po veoma povoljnoj kamatnoj stopi od 2.875 odsto i rokom dospijeća u decembru 2027. Već krajem decembra 2020. godine je lider Socijaldemokrata (SD) Damir Šehović tražio kontrolno saslušanje ministra Spajića pred skupštinskim Odborom za ekonomiju, finansije i budžet navodeći da je javnost bila uskraćena za mnoge informacije oko emisije obveznica. Kontrolno saslušanje je održano 17. marta 2021. godine. Šehović je napao Krivokapićev kabinet da je „u 72. satu svog mandata bez ijednog jedinog podatka, bez ikakvih ozbiljnih analiza, bez znanja parlamenta, bez znanja javnosti zadužila brže i više od bilo koje Vlade za cijelih 890 miliona eura sa kamatama”. Napadima se pridružio i Demokratski front (DF) čiji Branko Radulović je optužio Vladu da je zaduženje uradila mimo rebalansa budžeta i da su pokazali da nisu ekspertska Vlada jer su time prekršeni Ustav i zakoni zemlje. Dejan Đurović je pitao na osnovu kojih tendera su izabrane posredničke banke i konsultantske kuće a lider Socijaldemokratske partije Raško Konjević pitao kad je sprovedena analiza tržišta sa bankama jer je Spajić postao ministar „u petak, a ovo je u ponedjeljak“. Kasnije se lider Pokreta za promjene (PZP) Nebojša Medojević profilirao kao najveći Spajićev kritičar i nekoliko puta pisao Glavnom specijalnom tužiocu (GST) Vladimiru Novoviću o svojim saznanjima glede emisije obveznica i navodnim raznim „ugradnjama“ i kriminalnim dilovima ministra Spajića. Spajić je sve optužbe negirao i rekao da bi odavno bio na Interpolovoj crvenoj potjernici da je nešto loše uradio.
Priča je pojačana pred predsjedničke izbore krajem februara ove godine kad je na javnoj sjednici Vlade sadašnji ministar finansija Aleksandar Damjanović iznio nove optužbe oko zaduženja. Nakon što je Spajić najavio samostalan nastup Pokreta Evropa sad (PES) za izbore zakazane 11. juna i nakon objave nekih istraživanja po kojima PES ima čak 44 odsto podrške, Vlada je konačno sastavila informaciju koja je u suštini ona ista iz februara i predala je SDT-u gdje je objedinjen Vladin fajl sa ranijim prijavama Nebojše Medojevića i NVO Montenegro International.
S druge strane, nedavno je SDP-ov Raško Konjević promijenio narativ i preko twittera se oglasio kako nema ništa sporno u tom zaduženju nakon što je pregledao dokumentaciju. Uz Konjevića staju i neki miloistički mediji i analitičari koji računaju na navodnu Spajićevu pragmatičnost i eventualno raspoloženje da sarađuje sa „reformiranim“ DPS-om poslije izbora.
Vlada, tj. Damjanović, u informaciji dostavljenoj SDT-u tvrdi nekoliko stvari. Prekršen je Zakon o budžetu za 2020. godinu i Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o budžetu za tu godinu nakon rebalansa, planirano pokriće deficita po osnovu pozajmica je bilo u iznosu circa 327 miliona za dodatne troškova budžeta i fiskalnu rezervu za 2021. godinu. Prekršen je Ustav jer „Skupština raspisuje javne zajmove i odlučuje o zaduživanju Crne Gore“. Ministar Damjanović je naveo da su angažirana „pravna lica u posredovanju i konsultantskim uslugama suprotno članovima 8, 9, 10, 13 i 14 Zakona o javnim nabavkama“. Damjanović je takođe dijelom ponovio i priču da diskont kupcima od 3.510 miliona (0.468 odsto od ukupne emisije) nije nigdje definisan i da su ta sredstva i troškovi kredita fiktivno sprovedeni kroz budžet. Ranije je, uz Medojevića, tvrdio da nigdje nije pominjan diskont što su negirala sama objavljena dokumenta. Tome treba dodati i ranije navode da se o zaduženju nije izjasnio Zaštitnik imovinsko pravnih interesa CG.
Na nove/stare informacije brzo je reagovao Spajić optuživši Damjanovića za „politički napad“ i „nerad i neznanje“ istakavši da to nije bio prvi put da Crna Gora izlazi na međunarodno tržište kapitala i da daje diskont ponovivši da je „diskont iznos koji kreditor zadržava da bi onome ko uzima kredit, smanjili kamatu”. Diskonti koji su ranije DPS Vlade davale su bili znatno veći. Spajić se takođe požalio da se predaju dokumenta tužilaštvu već dvije i po godine iako su ona već u prvom dijelu 2021. godine bila dostupna javnosti rješenjem samog ministra Spajića koji je sa njih skinuo oznaku tajnosti 2021. To nije bio slučaj sa ranijim DPS zaduženjima koja su i dalje zaključana.
Upoređujući navode Damjanovića koje je Vlada usvojila i poslala Vladimiru Novoviću sa dokumentacijom o eurobond emisiji kao i pažljivo čitanje spornih članova zakona i Ustava Crne Gore, odaje se utisak da ni u ovom slučaju nije moglo bez političkih kalkulacija koje se kose sa činjeničnim stanjem.
Istina je da je Zakonom o budžetu za 2020. i kasnijim rebalansom budžeta iz juna 2020. kroz Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o budžetu podignuta granica zaduživanja (član 5) sa 257 na 327 miliona eura. Nesporno je da je 750 miliona daleko veće od 327 miliona, ali u članu 6 rebalansa iz juna 2020. takođe stoji da mimo dozvoljenog zaduženja „u slučaju potrebe za finansiranjem dodatnih troškova budžeta za 2020., kao i za potrebe stvaranja fiskalne rezerve za finansiranje budžeta za 2021, Vlada CG se može, dodatno zadužiti na način kako je to predviđeno stavom 4 ovog člana“. U stavu 4 se navodi da se eventualno nedostajuća sredstva, mimo gore navedenog ograničenja, mogu obezbijediti „putem kreditnih aranžmana sa domaćim ili inostranim bankama, i/ili kroz emisiju obveznica na domaćem ili međunarodnom tržištu“ – upravo ono što je uradio Spajić uz pomoć odlazećeg DPS-ovog Ministarstva finansija. Kako je rebalans budžeta usvojen u Skupštini u formi zakona kojim je dozvoljeno i zaduženje mimo granice od 327 miliona „u slučaju potrebe“, time je postala bespredmetna optužba da je prekršen Ustav zemlje jer je navodno Skupština morala odobriti Spajićevo zaduženje.
Tvrdnje Damjanovića i poslanika DF-a da je prekršen Zakon o nabavkama CG oko izbora posrednika/pravnih savjetnika/konsultanata takođe ne stoje. Članom 14 pomenutog Zakona su definirana izuzeća, među ostalima i u slučaju „usluga koje se odnose na izdavanje, prodaju, kupovinu ili prijenos hartija od vrijednosti ili drugih finansijskih instrumenata, finansijske i pravne usluge i druge usluge u vezi sa hartijama od vrijednosti, odnosno drugim finansijskim instrumentima, u skladu sa zakonom kojim se uređuje tržište kapitala“. Istim članom, stav 8 su izuzeti „zajmovi, krediti i drugi finansijski derivati bez obzira da li su povezani sa izdavanjem, prodajom, kupovinom ili prijenosom hartija od vrijednosti i drugih finansijskih instrumenata“.
Ne stoje ni tvrdnje da nije ispoštovan Zakon o budžetu i fiskalnoj odgovornosti i da Zaštitnik imovinsko-pravnih interesa CG nije dao mišljenje na zaduženje u inostranstvu. Prema članu 61 Zakona, „Zaštitnik imovinsko-pravnih interesa CG, na zahtjev kreditora izdaje pravno mišljenje kojim potvrđuje da je ustavna i zakonska procedura zaduživanja ispoštovana“. Kreditori nisu tražili mišljenje jer su imali sertifikat britanske Uprave za finansijske poslove (Financial Conduct Authority – FCA). Naime, FCA je dala pozitivno mišljenje na Prospekt Vlade CG koji je prethodio emisiji što znači da je posao potpuno legalan na međunarodnom tržištu u Londonu i saglasan zakonima CG. Prospekt je formalni dokument koji se podnosi finansijskom regulatoru i koji javnosti pruža detalje o investicionoj ponudi – o dionicama, obveznicama ili zajedničkim fondovima. Prospekt pomaže investitorima u donošenju odluke o ulaganju jer sadrži niz relevantnih informacija o ulaganju ili vrijednosnom papiru.
SDT nije bio voljan za komentar ali je Monitor u neformalnoj komunikaciji sa osobama iz tužilaštva dobio identičnu informaciju da su prijave protiv Spajića „potpuno bespredmetne“. Kako se izborna kampanja bude zahuktavala za očekivati je da će se proširiti spektar optuživanja Spajića. Nezvanično se pominje da će brzo doći na red i raskid koncesije za put Meljine–Petijevići, koji je u ime Vlade u maju 2021. god. potpisao Spajić sa investitorom. Navodno, Ministarstvo finansija o tome ima puno više argumenata nego o eurobond emisiji.
Jovo MARTINOVIĆ
Komentari
-
SUSRETI3 sedmice
NATALIJA KOKA ĐUKANOVIĆ, ŽENA BOEM: Onaj trag, kad odete
-
ALTERVIZIJA3 sedmice
Deportacije
-
HORIZONTI2 sedmice
NJUJORK TAJMS – MRAČNE VEZE VUČIĆA I BELIVUKA: Europol pokvario poslove države i podzemlja
-
HORIZONTI3 sedmice
ZADUŽIVANJE MILOJKA SPAJIĆA OD 750 MILIONA, U SUSRET IZBORIMA: Posao za SDT ili politički pazar
-
FOKUS3 sedmice
VLADA DRITANA ABAZOVIĆA: Godina prođe, mandat nikad
-
FOKUS2 sedmice
POLA DRŽAVE NA BUDŽETU: Proizvodnja zavisnika od vlasti
-
Izdvojeno2 sedmice
SDT ISPITUJE ŽIVOTNI STIL CRNOGORSKIH FUNKCIONERA: Luksuz pod lupom
-
DRUŠTVO3 sedmice
SLUČAJ SKRBUŠA: Male hidroelektrane pred Specijalnim tužilaštvom