Jednomjesečni prokop tunelčića je posledica trodecenijskog pokopa crnogorskog pravosuđa. Tunelčić je poruka projektanata, graditelja i korisnika velikog i mračnog tuNJela : „ Opasno je pokušavati razgoniti mrak“

Pažnju javnosti je proteklih dana zaokupila vijest da je, najvjerovatnije tokom avgusta, u tajnosti prokopan podzemni tunel profila1x1m u dužini oko tridesetak metara do podrumskog depoa Višeg suda u Podgorici (i blizu prostorije gdje se okrivljeni dovode i zadržavaju prije ulaska u sudnicu). U depou je smješteno 100.000 predmeta dokaznog materijala iz brojnih krivičnih postupaka, materijal sa suđenja, devet tona droge, 400 komada oružja, municija, eksplozivi… Nakon otkrivanja tunela, predsjednik Višeg suda u Podgorici, Boris Savić, je  kazao  da „gotovo ništa ne nedostaje“. Nedugo potom, ministar pravde Marko Kovač je saopštio  da nedostaje 19 komada vatrenog oružja iz raznih predmeta.

Javnost je od predstavnika izvršne vlasti obaviještena o rezultatima „vrlo efikasne istrage“ „isključivo domaćih organa“ u nastojanju da se identifikuju osobe koje su prokopale tunel. Motivi i ciljevi su nepoznati. Nepoznati su i naručioci i organizatori „posla“. Ne nazire se ni jedan konkretni korak ka utvrđenju bilo kog oblika odgovornosti unutar viših nivoa hijerarhije sudske ii drugih grana vlasti.

„Jednomjesečni“ tunelčić prokopan je upravo do unutrašnjosti zgrade u kojoj su smješteni najviši sudovi crnogorskog sudstva, građenog više od tri decenije kao dijela predugačkog, mračnog tuNJela zvanog crnogorsko pravosuđe. I to ne samo u njegovom najužem značenju (sudovi i tužilaštvo) već i „zaturenog“ dijela tog mrklog tunela zv. pravosuđe u širem značenju, koji obuhvata i Ustavni sud, advokaturu, sudske vještake… Koji su neopravdano zapostavljeni u kritičkom tretiranju.

Tunelčić je poruka projektanata, graditelja i korisnika velikog i mračnog tuNJela : „ Opasno je pokušavati razgoniti mrak“. To je saopšteno i međunarodnoj javnosti u vidu potpune opstrukcije preuzetih obaveza iz Poglavlja  23 i 24 za pristup EU, koje su direktno udarale na tuNJel i mrak u njemu. Kada su se, nakon smjene vlasti, pojavili pojedinci koji unose fenjere u tunjel poručuje im se tunelčićem da je opasno dirati u kapitalni objekat sistema mraka. Jer, takav tuneličić moguć je i ispod stolice, krevetića djeteta.Jednako je lako unijeti eksploziv ogromne razorne moći kao i odnijeti 19 komada oružja.

Jednomjesečni prokop tunelčića je posledica trodecenijskog pokopa crnogorskog pravosuđa. Sve raspoložive snage države i društva su posvećene identifikovanju izvođača, nalogodavaca, motiva i ciljeva kopanja tunelčića. Hoće li svanuti dan kada ćemo se suočiti sa urušavanem  dvije osnovne kule crnogorskog pravosuđa: sudstva i tužilaštva, od strane poznatih aktera tog višedecenijskog zločina?

Poznat  je  samokompromitujući odnos značajnog dijela predstavnika stručne javnosti koji uskraćuju medije i javnost za sopstvena saznanja konkretnih oblika urušavanja proklamovanih sloboda, prava i ciljeva pravosudnog sistema, jer ne žele da se zamjere nosiocima još uvijek stabilnog i vrlo moćnog mafiokratskog sistema. Malobrojni poznavaoci,  svjedoci-očevici urivanja pravosuđa nemaju medijsku pažnju niti priliku da utiču na promjenu vladajuće društvene svijesti i prakse kroz  sučeljavanje dokaza sa nosiocima pravosudnih funkcija o konkretnim skandaloznim slučajevima propasti sudstva, tužilaštva, advokature…

Smjena partitokrata na vlasti nije u protekle tri godine donijela ni jednu sistemsku promjenu ni u jednoj od tri grane vlasti. Ne postoji osmišljen i realizvoan ni jedan sistematski pristup  reformi ruine zvane pravosuđe. (Ostavljam po strani činjenicu da je najbolje kadrovsko rješenje u pravosuđu u protekle trideset-tri godine, izbor Glavnog specijalnog tužioca, izvršeno u neusklađenoj proceduri sa Venecijanskom komisijom, što implicira preispitivanje „copy paste“ metoda izgradnje institucija iz razvijenih građanskih sistema u balkanski ambijent.)

Budislav MINIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. septembra ili na www.novinarnica.net

Komentari

Parlamentarni prvaci, čelnici partija, riječju i potpisima pred hiljadama okupljenih građana na Trgu slobode, prije pet i po godina, garantovali su da će energiju i zahtjeve pokreta Odupri se pretočiti u konkretne učinke obračuna sa negativnim pojavama i njihovim nosiocima – u sve tri grane vlasti. Pet i po godina od objave snimka o najpoznatijoj koverti sistemske korupcije koja decenijama razjeda crnogorsko društvo i državu, „najefikasnije sudstvo u regionu“, još vijeća da li će suditi Glavnom liku sa snimka

Vijest 13. 08. 2023. godine: „Potvrđena optužnica protiv Stijepovića u aferi Koverta, vrati sjećanje na proteste Odupri se od prije pet i po godina, koji su sublimirali najjaču energiju crnogorskih građana (od uvođenja „višestranačja“) za promjene u državi i društvu, sa akcentom na pravosuđe.

Prisjetih se kako smo građansku energiju sa protesta Odupri se predali u ruke izabranima od građana „borcima protiv korumpirane vlasti, za promjene…“ i njihovim političkim partijama. Izabrani parlamentarni prvaci, među kojima i čelnici partija, riječju i potpisima pred hiljadama okupljenih građana na Trgu slobode, garantovali su da će energiju i zahtjeve Odupri se pretočiti u konkretne učinke obračuna sa negativnim pojavama i njihovim nosiocima – u sve tri grane vlasti. Zahtjevi su prvenstveno obuhvatali  prvenstveno korjenite promjene izbornog zakonodavstva, radi ozdravljenja zakonodavne i izvršne vlasti, i temeljne reforme u sudskoj grani vlasti i pravosuđu u cjelini, radi  dostizanja evropsklih standarda i  Ustavom proklamovanih ciljeva uspostavljanja vladavine prava izgradnjom nezavisnog sudstva slobodnih i nepristrasnih sudija i samostalnog tužilaštva.

Pet i po godina od objave snimka o najpoznatijoj koverti sistemske korupcije koja decenijama razjeda crnogorsko društvo i državu, „najefikasnije sudstvo u regionu“, kako ga je ponosno opisivala tadašnja čelnica sudstva, još vijeća da li će suditi glavnom liku sa snimka?! (Producentu snimka „ne gine“ procesuiranje, jer snimkom kompromitovani glavni politički centar, je to stavio u zadatak pravosuđu pod kontrolom).

Slavoljub Migo Stijepović, uzdanica DPS-a, bivši ministar, gradonačelnik Glavnog grada Crne Gore… i savjetnik predsjednika Crne Gore po preuzeću, naočigled crnogorske javnosti, Koverte 97 000  u svrhu kupovine glasova na parlamentarnim izborima, još nije sjeo na optuženičku klupu.  I to uprkos priznanju (tada svemoćnog) DPS – a da mu je producent snimka, Duško Knežević, „donirao novac“ i činjenici da je, čak, i DPS- ova „nezavisna“ Agencija za sprječavanje korupcije utvrdila je da je DPS prekršio zakon, izdala mu nalog da novac vrati u budžet i izrekla mu maksimalnu novčanu kaznu od 20.000 eura?! Ilustrativan je podatak je da unutar te partije, nije utvrđena ničija politička odgovornost za nemoral prikazan na snimku. .

U pogledu utvrđenja krivične odgovornosti, evo ne prestaje „pravosudni ringešpil“ u slučaju (ne)utvrđenja odgovornosti Slavoljuba – Miga Stijepovića.  Pri tome, (političko) Specijalno državno tužilaštvo ne optužuje za izbornu korupciju već se opredijelilo za obračun sa odbjeglim dugogodišnjim finansijerom DPS – a koji je, po ugledu na beogradskog kolegu biznismena, pokušao uporedo isfinansirati oba potencijalna (sukobljena) pobjednika parlamentarnih izbora. Korumpirani sistem (sve tri) vlasti ne dozvoljava takve udare na temelje mafiokratije. Optužnica je za pranje novca. Ali,  ne za višedecenjsko pranje novca istog finansijera kojim je kontinuirano finansirao mafiokratiju i Prvu familiju, već isključivo na pranje novca iz Koverte 97 000, nakon „razvoda“ Finansijera sa dominantnim mafiokratom. Optužnica koja, za razliku od Migove, nije sporna u pravosuđu, pored „odbjeglog biznismena“ Duška Kneževića, kao organizatora kriminalne grupe, obuhvata još šest osoba osumnjičenih za stvaranje kriminalne organizacije i pranje novca.

Obje ove dimenzije slučaja Koverta zaslužuju osvrt iz nekoliko uglova kao jedan u nizu primjera kako se i  poslije promjene vlasti na izborima, „navikavamo“ na od partitokrata-mafiokrata zarobljenu Crnu Goru.

Na papiru, Crna Gora, kao građanska, demokratska, ekološka i država socijalne pravde, zasnovana na vladavini prava (član 1 Ustava). U stvarnosti stanje je bitno drugačije.

Iako sve vlade, stare i nove vlasti, verbalno izražavaju podršku sudskoj nezavisnosti i nepristrasnosti, određene NVO, međunarodne organizacije i pravni eksperti u kontinuitetu ukazuju da politički pritisak, korupcija i nepotizam utiču na rad tužilaca i sudija. Iako formalno Tužilački savjet bira tužioce, a Sudski savjet sudije, postupak imenovanja sudija i tužilaca je u neprihvatljivoj mjeri i predugo politizovan. Na primjer, Grupa država za borbu protiv korupcije Savjeta Evrope (GRECO) konstatuje kao alarmantan  nedostatak napretka u sastavu i nazavisnosti Sudskog savjeta, tijela zaduženog za održavanje nezavisnosti i samostalnosti sudova.

Upravo percepcija da je pravosudni sistem podložan nepotizmu, korupciji i političkom uticaju dovela je do višegodišnjeg visokog stepena nepovjerenja građana u crnogorsko pravosuđe.

Slično je stanje  godinama i u Ustavnom sudu Crne Gore, kao posebnom sudu, izvan triju grana vlasti, koji odlučuje o ustavnosti zakona i štiti ljudska prava i slobode građana zajamčenih Ustavom. Kulminiralo je  dugom,  potpunom nefunkcionalnošću Ustavnog suda uslijed neizbora dovoljnog broja sudija da bi sud mogao u minimalnom kapacitetu odlučivati. Postupak izbora dijela sudija, čijim izborom je Sud profunkcionisao, primjer je političke trgovine između političkih partija unutar zakonodavne vlasti radi raspodjele političkog uticaja pod kojim tradicionalno taj sud funkcioniše.

Raskorak između Ustavom i zakonima proklamovanog i u stvarnosti primijenjenog,  nameće pitanje uzroka našeg „navikavanja“ na „novu/staru“ Crnu Goru i ovakvo pravosuđe.

Jedan od faktora je nepromjenjivost sistema. Smjene, bez promjena, nakon 2020. godine bjelodano pokazuju da je partitokratski sistem brana napretku države i društva i preporodu svih institucija, počev od pravosudnih. Sudstvo, kao treća grana vlasti, je i nakon smjene vlasti u istom ili gorem od stanja prije 2020.  Koncipirano, građeno i održavano pod uticajem partitokraskih, a u kasnijoj fazi mafiokratskih centara moći do 2020. godine,  ostaje netaknuto od partitokrata nove vlasti, zakletih na Trgu slobode protiv „koverti“. Očigledno, samo protiv koverti prethodne vlasti i samo verbalno. Ne protiv svojih. Posebno ne protiv sistema koji sada njima omogućava da na isti način vladaju bez obzira što uneređuju državu i održavaju pravosuđe u stanju iz vremena Koverte 97 000.

Posebno mi je inspirativna međunarodna zajednica, bez čije istinske podrške i pomoći  nema promjena i uspostavljanja  spasonosnih, vrijednosti razvijenih građanskih demokratija, uključujući dijeljenje pravde. Razumijem konkretne reakcije iskazane povodom politizacije u pravosuđu kao,  na primjeru Koverte,  kada je Interpol, na sjednici Komisije za kontrolu međunarodnih potjernica, 30.07.2020. godine, odlučio da povuče potjernicu protiv Duška Kneževića uz obrazloženje, pored ostalog, da “postoji preovlađujuća politička dimenzija slučaja”. No ne razumijem, niti nazirem ni jedan prihvatljiv argument za zalaganje Grupe država za borbu protiv korupcije Savjeta Evrope (GRECO) za „nezavisnost“ truline zvane sudstvo Crne Gore – direktnog produkta istih partitokrata čiji politički uticaj se prepoznaje u odbijanju međunarodnih subjekata da takvom sudstvu, i pravosuđu isporuče radi suđenja okrivljene u slučajevima Koverta, Državni udar i sl.

Već višegodišnji iskazani  visok stepen nepovjerenja građana u sudstvo i percepcija javnosti da je sudski sistem podložan nepotizmu, korupciji i političkom uticaju, upozorava na neophodni minimum ozbiljnosti u uređenju tako presudno važnog sistema, kakav je sudski. Nalaže maksimalno angažovanje ekspertskih i svih drugih neophodnih kapaciteta, domaćih i međunarodnih, za temeljitu reorganizaciju i jačanje stvarno nezavisnog sudstva sa slobodnim sudijama. Tek bi takav crnogorski sud dobio onaj sadržaj zapisan u Ustavu i zakonu i značenje i ugled suda razvijenih građanskih demokratija.

Građani, kao nosioci suvereniteta i formalno odlučujući faktor uređenja društva i države, posebna su i višeslojna tema i za neophodne reforme u sferi pravosuđa. Upravo stanje većinske svijesti, političke, vjerske, nacionalne i svake druge podijeljenosti, osiromašene većine u svakom pogledu, za posledicu ima izigravanje od strane pravosuđa (i ne samo pravosuđa) jasno demokratski iskazane volje građana na masovnim, mirnim protestima Odupri se u slučaju Koverta.

Sve to u trenutku kada se na rezultatima poslednjih parlamentarnih izbora pokušava konstituisati neophodna parlamentarna većina i „proevropska“ Vlada za ispunjenje najaktuelnijih zahtjeva za elementarno zaokruživanje funkcionalnosti pravosuđa. Bez strategije organizacione i kadrovske reforme i jačanja pravosuđa na osnovama Ustava, zakona, potvrđenih međunarodnih ugovora i opšteprihvaćenih pravila međunarodnog prava.

Teče dragocjeno vrijeme za odocnjele, nužne reforme pravosuđa. Teku i mnogi rokovi i prijete zastare u brojnim slučajevima koji stoje pred ovdašnjim pravosuđem.

Minimum 49 poslanika, od ukupno 81, predstavlja neophodnu većinu za promjene u pravosuđu. Sa DPS -om i satelitima da mijenjamo (njihovo) sudstvo i tužilaštvo koje su izgradili tokom višedecenijske vlasti? Ili sa činiocima DFa, na principima Moskve i Beograda u gradnji demokratskih institucija i nezavisnog sudstva, nakon što „otpriznamo“ Kosovo?

Možda novom energijom građanskog otpora.

Budislav MINIĆ

Komentari

Premijer koji je prvi put u („demokratskoj“) Crnoj Gori učinio javnim sjednice Vlade ,uskraćuje javnost za podatke koje nezakonitosti i na koji način su uklonjene u ponovnom postupku, u skladu sa razlozima koje je decidno naveo Upravni sud u obrazloženju svog ukidnog rješenja, o smjeni Zorana Brđanina  sa mjesta direktora UP

„U prethodne tri godine crnogorska javnost je navikla na neobaziranje vlastodržaca na zakone i druge pozitivno pravne norme. Zato  ne iznenađuje nepoštovanje sudske odluke kojom je poništeno rješenje o smjeni Brđanina”, saopštio je DPS. Toje ona partija čije „poštovanje zakona“ u desetostruko dužoj vladavini ilustruje podatak da su izgubljeni sporovi zbog nepoštovanja zakona u državi njihove vlasti, samo u periodu od 2012–2015. godine, koštali građane 71 milion eura.

Da nije u pitanju ljubomora? Da li je to DPS, u rješenju Vlade o prestanku mandata direktoru Uprave policije Zoranu Brđaninu, na predlog premijera Dritana Abazovića, prepoznao sopstveni sistem (ne)odgovornosti u vršenju izvršne vlasti?

Zanimljiva je ta promptna reakcija najprepoznatljivijih prekršilaca Ustava i zakona sopstvene države sa pozicije vlasti od svrgnuća jednopartizma. Podsjetih se  višedecenijskog “obaziranja” DPS-a na “zakone i sve druge pozitivnopravne norme” ne samo kršenjem već i njihovim bahatim “prekrajanjem”, protivno javnom interesu, radi prilagođavanja nezajažljivim potrebama tih bivših vlastodržaca, njihovih porodica i bliskih im struktura (legalnih i nelegalnih), “ostvarivanih” upravo na toj DPS -ovoj “doslednosti” u izgradnji  građanske, demokratske, ekološke i države socijalne pravde, zasnovane na vladavini prava. Kakvu su 30.08.2020. godine predali novim, vlastodršcima.

Ova zabrinutost „principijelnog“ DPS-a podsjeti me da je prethodna Zaštitinica imovinsko-pravnih interesa, Dragana  Đuranović, od strane činilaca „stare“ i „nove“ vlasti,  na tradicionalan način, izabrana za sutkinju Ustavnog suda i to nakon što je aktuelna Zaštitnica imovinsko-pravnih interesa Crne Gore, Bojana Ćirović u jednom intervju bila jasna: „Situacija koju sam zatekla i problemi koje sam naslijedila nijesu mi dozvolili da krenem od nule, već iz dubokog minusa. Zatekla sam nedomaćinski odnos prema državnoj kasi“.

Opet nedoumica. Da li je akt premijera Abazovića primjer novouspostavljenog domaćinskog odnosa nakon „osvježenja“ od 30.08.2020. godine ili se tu nešto drugo valja? Pokušavam da rastumačim da li je „slučaj Brđanin“ nastavak višedecenijske bahatosti neodgovorne vlasti. Ne želim da vjerujem da se premijer upravlja po onoj, meni omiljenog Broza: „Ne treba se držati zakona k'o pijan plota“. Nespojivo je sa procesom demontiranja prethodnog sistema koji je baštinio upravo tu praksu. A, opet, brine me što Premijer koji je prvi put u („demokratskoj“) Crnoj Gori učinio javnim sjednice Vlade uskraćuje javnost za podatke koje nezakonitosti i na koji način su uklonjene u ponovnom postupku, u skladu sa razlozima koje je decidno naveo Upravni sud u obrazloženju svog ukidnog rješenja o smjeni Brđanina.

Vjerujem ministru Adžiću kada kaže: „Odbor za bezbjednost nije razmatrao izvještaj o radu Uprave policije, iako mu je on predat još u decembru 2022. godine“. I Upravni sud je utvrdio da „nema dokaza da Odbor za bezbjednost i odbranu Skupštine Crne Gore nije prihvatio izvještaj direktora policije” niti za „zaključak Vijeća za nacionalnu bezbjednost“ u tom pravcu. Time je otpao jedan (od dva) zakonski razlog za razrješenje Direktora policije. Nema ni podatka da je Brđanin osuđen za krivično djelo koje ga čini nedostojnim za vršenje dužnosti direktora policije, da mu je izvršnim rješenjem izrečena disciplinska mjera prestanak radnog odnosa i slično nešto,  pa je otpao i drugi  zakonski razlog za razrješenje.

Abazović, uz sve,  kaže  kaže da ni u jednom momentu nije dovodio u pitanje intelektualni ili profesionalni kapacitet Brđanina.

Kod prethodnih činjenica i nepoznatih razloga u obrazloženju novog rješenja o prestanku mandata direktoru Uprave policije, ne želim da vjerujem da smo ih navikli na „nova vlast – stari sistem“. Nije valjda,  da se Premijer (i Vlada) na tako drzak način nadmeće sa „prethodnicima“ u nipodaštavanju suda i sudskih odluka i u nanošenju materijalne i nematerijalne štete državi i građanima.

Uslijed uskraćenih informacija, ne mogu da se, sa odgovarajućim stepenom odgovornosti, javno odredim prema ovom u javnosti vrlo aktuelnom slučaju. Bih da ne sličim akterima “agitpropa” po kojima je URA, sa snagom tri poslanika (od osamdeset-jednog, koliko čini najvišu vlast), i to u poslednje tri godine, ključni krivac za trodecenijsko stanje države i društva u Crnoj Gori, zaključno sa raspadom pravnog sistema. Opet, ne bih da odćutim eventualno stradanje profesionalca, kako sam i ja doživio u tom bezbjednosnom sektoru devedesetih godina, protivno pravnim i etičkim normama. Vođen nasušnom potrebom da se svim “novim” partitokratama stavi do znanja da više nema prolaza bahatom i neodgovornom bezakonju, zbog kojeg su pali “rodonačelnici” tog sistema vladanja Crnom Gorom. Da se izgrađuje sistem koji će isključivati ovu vrstu dilema.

Premijer se u konkretnom slučaju izričito stavio na raspolaganje sistemu:  spreman (sam) da podnesem odgovornost. To hoće li za svoje postupke podnositi odgovornost, ne treba da zavisi od njega i bilo kojeg premijera, već od nadležnih institucija. No, stanje naših “institucija” za utvrđivanje te vrste odgovornosti u sistemu razgrađivanom decenijama “pod dirigentskom palicom” autora saopštenja sa početka teksta i bez adekvatne reakcije “pobjednika parlamentarnih izbora 2020. godine”, ne daje nadu za optimizam.

Na građanima je da, konačno, shvate da odgovornost za (tradicionalno) stanje crnogorskih  institucija nije isključivo na vlastima, već (prvenstveno) na biračima koji su svedeni na glasače “političke elite” na vlasti i u opoziciji.

Od nas, od našeg interesovanja za društvene procese i sudbine pojedinaca u tim procesima, od naše posvećenosti i istrajnosti zavisi kakav sistem želimo i gradimo.

A svaki,  budući, i postojeći, predstavljaju sistem kakav zaslužujemo.

Budislav MINIĆ

Komentari