Posvećenost “crnogorskih” partitokrata izgradnji mafiokratskog sistema primarno je podrazumijevala fingiranje pravnog sistema unutar kojega je koncipirano pravosuđa kao neprobojni zaštitni bedem mafiokratije

Javnom scenom dominiraju aktuelna procesuiranja ka vrhu piramide mafiokratskog sistema, nastalog proteklih decenija tokom simuliranja demokratije u Crnoj Gori, navodno građanskoj državi socijalne pravde zasnovane na vladavini prava. Posvećenost “crnogorskih” partitokrata izgradnji mafiokratskog sistema primarno je podrazumijevala fingiranje pravnog sistema unutar kojega je koncipirano pravosuđe bilo neprobojni zaštitni bedem mafiokratije. Rezultati trodecenijske razgradnje i obesmišljavanja pravosuđa dobili su na značaju suludanjem partitokrata nove vlasti, bez predznaka “crnogorski”, nakon smjene uništitelja crnogorske države u dijelu sve tri grane vlasti. Kao dugogodišnjem svjedoku-očevicu neometanog funkcionisanja savršeno realizovanog projekta pravosuđa mafiokratije i posvećenosti znalački biranih odanih kadrova u sudstvu i tužilaštvu, zatečen sam aktuelnim događanjima i očekivanjima javnosti.

Neupitna je posvećenost Glavnog specijalnog tužioca tom preizazovnom i vrlo opasnom poslu ne samo za njega već i za njemu najbliže. To posebno cijenim zbog činjenice da taj čovjek predstavlja svijetli i rijetki, primjer izuzetnog pojedinca koji dolazi iz takvog pravosuđa. Vjerujem da će imati neophodnu podršku i od novoizabranog VDT-a. Ipak, ozbiljne rezerve u učinke GST-a i VDT-a ne napuštaju me  zbog toga što su u tom zahtjevnom poslu osuđeni na saradnike kadrirane od mafiokrata sa vrha piramide.

Građani i naši inopartneri očekuju da ova dvojica dobiju rat protiv organizovanog kriminala sa “vojskom” regrutovanom od mafiokrata tokom izgradnje mafiokratskog sistema?!  Ne znam kvalitet optužnica sastavljanih od tužilaštva u kojem do danas nema odgovornosti za frapantne nonsense kojima su izigravani najosnovniji pravni i etički postulati krivičnog progona za najteža djela. Ne napušta me rezervisanost u pogledu kvaliteta rada dugogodišnjih izvođača radova kojima je kompromitovano tužilaštvo u prethodnom periodu zaključno sa Baštovanom na čelu Specijalnog tužilaštva i Ćutologom na čelu Vrhovnog državnog tužilaštva Crne Gore.

Za razliku od dvije zvijezde na tužilačkom nebu u mraku crnogorskog pravosuđa, u sudstvu je mrkli mrak. Nakon (prinudnog) odlaska Sinonima za crnogorsko sudstvo sa njegovog čela 31. januara 2020. godine, još nema izbora novog predsjednika Vrhovnog suda iako je to neophodno za ispunjenje privremenih mjerila i dobijanje IBAR izvještaja na putu Crne Gore ka EU. U martu je propao i sedmi pokušaj izbora predsjednika Vrhovnog suda. Kontinuitet stanja u sudstvu odslikava činjenica da su izbor blokirale upravo sudije Vrhovnog suda, iako u znatno izmijenjenom sastavu od onog koji je 2019. godine jednoglasno podržao treći neustavni mandat Vesne Medenice na čelu sudstva. Radi poređenja sa izborom Glavnog specijalnog tužioca,  valja znati da je  kandidatkinja bila sutkinja Ana Vuković koja se, nakon afere SČ, ipak održala u sudstvu i, takođe, predstavlja primjer poželjnog izuzetka za proces nephodne hitne reorganizacije sudstva. Uprkos oslobađanju Vrhovnog suda od “prvih perjanica” Vesninog “sudstva”, kontinuitet poraznog stanja održava njen kadar koji nesmetano napreduje u hijerarhiji tog mraka od najvećeg nepovjerenja javnosti i najmanjeg interesovanja stručne javnosti za posao sudije, ikada.

U mraku tog tunela će se odlučivati o optužnicama, makar one bile najkvalitetnije, protiv najužeg tima Glavnog mafiokrate sistema.

Odsustvo svijesti o složenosti odocnjelog, neophodnog, hitnog a nezapočetog procesa temeljne reorganizacije sve tri grane vlasti, za posljedicu ima izrazito nerealna očekivanja javnosti. Za poznavaoce stanja i potreba u sudstvu poseban limitirajući faktor je (nedostatan) ljudski potencijal naročito za više sudske instance i naročito u aktuelnoj zatrpanosti predmetima uslijed manjka sudija.

Treba znati ključnu limitirajuču činjenicu: mafiokratiju nastalu na partitokratiji ne ruši partitokratija.Pravosuđe, posebno sudstvo, koncipirano od strane višestranačke partitokratije nije napredak u odnosu na pravosuđe (sudstvo) jednopartizma. Istinsku reformu takvog pravosuđa nikada neće sprovesti partitokrate ma koliko puta se smjenjivale na vlasti u sistemu partitokratije. Naročito ne u podijeljenom društvu, kakvim se crnogorsko sračunato održava decenijama.  To se ne postiže ni partijskim trgovinom koja je na sceni po pravilima partitokratije.

Besmisleno  je insistiranje na “nezavisnosti” tako koncipiranog sudstva – realne su šanse da se postupci protiv aktera očiglednog organizovanog kriminala okončaju trajnim oslobađanjem od krivičnog gonjenja po principu “ne bis in idem“.

Paritokrate nove vlasti, svojime činjenjem i nečinjenjem, vode ka tom ishodu.

Budislav MINIĆ

Komentari

Udruženje Pravozastupnik iz Podgorice godinama neposredno prati i dokumentuje primjenu ustavnih  proklamacija u praksi u oblasti građanskih prava i sloboda crnogorskog građanina.  Dokumentuje  kršenje tih prava, prvenstveno od strane sudske ali  ostale dvije grane vlasti.  Udruženje će na konkretnim slučajevima prezentovati kako u praksi izgleda primjena ustavnih normi i garancija osnaženih konvencijskim pravom i ustanovljenim standardima

U Crnoj Gori, kao “demokratskoj državi zasnovanoj na vladavini prava” (član 1 Ustava Crne Gore) “nosilac suverenosti je građanin” (koji ima crnogorsko državljanstvo) (član 2.1. Ustava Crne Gore).

Udruženje Pravozastupnik iz Podgorice godinama, u okviru svoje djelatnosti promocije i zaštite prava građanina, neposredno prati i dokumentuje primjenu svih  ustavnih  proklamacija u praksi u oblasti građanskih prava i sloboda crnogorskog građanina. Dokumentuje kršenje tih prava, prvenstveno od strane sudske ali i ostale dvije grane vlasti. Ovo posebno u vezi sa proklamacijom (član 6.1-3. Ustava) da “Crna Gora jemči i štiti prava i slobode građana”, koji su “nepovredivi” i “svako je obavezan da poštuje prava i obaveze drugih”. Pri tome: “Svako je obavezan da se pridržava Ustava i zakona” (član 10.2. Ustava). Pored Ustava Crne Gore, građanska prava i slobode štite potvrđeni i objavljeni međunarodni ugovori i opšteprihvaćena pravila međunarodnog prava koji, kao sastavni dio unutrašnjeg pravnog poretka, imaju primat nad domaćim zakonodavstvom i neposredno se primjenjuju kada odnose uređuju drukčije od unutrašnjeg zakonodavstva.  Crne Gore. ( Član 9 Ustava).

Kako u praksi izgleda primjena ustavnih normi i garancija osnaženih konvencijskim pravom i ustanovljenim standardima? Kako izgleda  realnost u kontekstu činjenica i dokaza o postupanju nadležnih državnih organa za primjenu i kontrolu primjene ustavnih normi u zaštiti  prava građana u konkretnim slučajevima? Da li iko ikada snosi bilo kakvu odgovornost –  disciplinsku, materijalnu, političku, krivičnu? Koliko je javnost vjerodostojno upoznata sa konkretnim slučajevima građansko – pravnog zlostavljanja građana od strane partitokratske i mafiokratske države u simulaciji demokratije protekle tri i po decenije? U kojoj mjeri je crnogorskom građaninu svojstvena solidarnost sa sugrađaninom žrtvom odnarođenog dijela državnog aparata u dugovremenoj  tranziciji crnogorskog društva i države u korist sprege vlasti i kriminala?

Udruženje Pravozastupnik će ponuditi javnosti odgovore prikazom praksi koje u kontinuitetu sprovode državni organi pod kontrolom partitokratskih struktura zloupotrebljavajući odsustvo efikasnog nadzora i odgovornosti u najpozvanijim organima Države za sprovođenje pravde. Konkretni slučajevi, koje Pravozastupnik namjerava prezentovati javnosti, treba da dokumentovano i poimenično prezentuju poraznu stvarnost potpunog odsustva odgovornosti ne samo neposrednih izvršilaca u državnim organima, već i nosilaca rukovodećih funkcija u državnom sistemu. I da prezentuju odsustvo adekvatnog reagovanja nadležnih državnih i društvenih struktura na kontinuirano nezakonito i protivustavno djelovanje vlasti. Uz odsustvo  svijesti i hrabrosti nosilaca suverenosti da se organizovano, javno i argmentovano suprostave kontinuiranom urušavanju države i društva i svojih prava i sloboda.

Konkretni slučajevi bezakonja i protivustavnosti u sudovima i drugim državnim organima sadržaće precizne i potpune podatke o akterima svake konkretne nezakonitosti na svim nivoima postupajućih organa u konkretnim postupcima.  Bez primisli da se unizi ugled suda i sudije,  već sa jedinim ciljem-  da se ukaže na neophodnost osmišljene reforme sudskog sistema i državne uprave radi podizanja njihove funkcionalnosti i povjerenja javnosti u njihov rad.

To je  složen i prilično dugotrajan proces. Podrazumijeva jasnu distinkciju između konkretnih subjekta u konkretnim organima koji na konkretnan način  uneređuju   funkcionisanje sudova i drugih državnih organa, od subjekata na čijim kompetencijama i kredibilnosti  treba da se temelji Ustavom proklamovani sistem i pravna sigurnost građanina.

Crnogorski mediji, elektronski prvenstveno,  ali i ostali, ne pokazuju dovoljno  interesovanja za istraživanje i prezentovanje konkretnih slučajeva višedecenijskih stradanja građana i porodica zbog nastojanja da odbrane svoja Ustavom i zakonima garantovana prava pred institucijama države – stradajući upravo od institucija ustanovljenih da bi štitile ta prava građanima. Zašto taj korektivni faktor nije spreman da pred licem javnosti suoči predstavnike građana  žrtava države i njenih organa u konkretnim slučajevima kršenja građanskih prava i sloboda sa akterima i nosiocima najodgovornijih funkcija u sudstvu i državnoj upravi kao najgrubljim kršiteljima prava i sloboda? Čiji interes je da javnost godinama i decenijama ne saznaje nedjela i imena aktera u kontiniranom uništavanju iznutra crnogorskog državnog sistema na primjerima  koji odražavaju dubinu truline tog sistema?

Na primjer, Ustav Crne Gore, članom 58, jemči pravo svojine. Niko ne može biti lišen ili ograničen prava svojine osim (kada to zahtijeva javni interes) uz pravičnu naknadu. Isto garantuje i član 1 Protokola 1 uz Evropsku konvenciju o građanskim pravima i osnovnim slobodama kao i standardi izgrađeni kroz praksu Evropskog suda za ljudska prava u primjeni te norme. Oni  kao sastavni dio unutrašnjeg pravnog poretka  imaju primat nad domaćim zakonodavstvom i neposredno se primjenjuju kada odnose uređuju drukčije od unutrašnjeg zakonodavstva (član 9 Ustava). Međutim, kada te norme najviših pravnih propisa (domaćih i međunarodnih) i standardi sudova (domaćih i međunarodnih) nijesu po volji političkih centara moći na vlasti u Glavnom gradu i u Crnoj Gori, Vrhovni sud će, za potrebe tih interesa u konkretnom sudskom postupku, prekršiti sve te norme,  propise i sve standarde. Izmijeniće  višedecenijsku sudsku praksu  SFRJ, SRJ, SCG i samostalne Crne Gore i, samo dvije godine nakon što je 2012, i sam ozvaničio takav stav, zauzeti 2014. godine suprotan stav po kojem će dvadesetdvogodišnji sudski postupak biti ekspresno okončan u slijedeće dvije godine pred sudovima svih nivoa.

Ustavni sud će, istom sudijskom etikom,  prekršiti sve norme Ustava, uključujući član 32 kojim se građanima garantuje pravo na pravično suđenje u razumnom roku, i verifikovati protivustavni ishod dvadesetčetvorogodišnjeg postupka. I taj sud kao i redovni sudovi će se kasnije “vratiti” na staru sudsku praksu, bez ikakve odgovornosti bilo kojeg sudije bilo kojeg suda i bez bitnijeg interesovanja javnosti. Ni nakon što je Organizacija KOD objavila taj slučaj u svojoj ediciji Čekajući pravdu.

Sutkinja Osnovnog suda u Podgorici i Zaštitnica imovinsko-pravnih interesa Crne Gore, koje su u istovjetnim predmetima sa istovjetnim protivustavnostima, u slučaju   istih nepokretnosti,  grubo kršile sve ustavne norme – izabrane su za sutkinje sadašnjeg sastava Ustavnog suda Crne Gore?!

Imovinu vlasnika, čiju uknjižbu niko nije sporio niti osporio, u interesu moćnika  na vlasti, bez uporišta u bilo kojoj normi bilo kojeg propisa i u bilo kojoj odluci bilo kojeg nadležnog organa, domaćeg ili međunarodnog, preknjižile su kriminalne strukture Uprave za nekretnine Crne Gore – Područna jedinica Podgorica nakon samo četiri mjeseca. Dvadesetak sudskih sporova, nekoliko upravno-sudskih  i upravnih postupka i (prespori) postupci po podnesenim krivičnim prijavama su posebno ilustrativna svjedočenja o sunovratu sudskog i pravnog sistema Crne Gore.

Svjedočanstva o kontinuitetu nakon “osvježenja” od 30.08.2020. godine posebno su poražavajuća u (ne)postupanju raznih ministara, državnih sekretara, direktora uprava, načelnika, upravnih inspektora…svih dosadašnjih Vlada., čiji prikaz slijedi. Sa  poimeničnim identifikovanjem učesnika.

Budislav MINIĆ

Komentari

Fokusiraćemo se i na Vrhovni i Ustavni sud.  Bavićemo se samo kršenjem najviših pravnih propisa, Ustava i potpisanih i objavljenih međunarodnih ugovora sa sudskom praksom u njihovoj primjeni, koji imaju primat nad našim zakonodavstvom

U prethodnom broju Monitora prezentovane su činjenice o apsurdu da su ključni akteri kontinuiranog urnisanja imovinsko-pravnih interesa Crne Gore Zaštitinik imovinsko-pravnih interesa i provizorijum od državnih “institucija”. U nastavku zaokružujemo prikaz truline sistema i  ključnom ulogom sudstva u tom bestidnom procesu. Fokusiraćemo se na Vrhovni i Ustavni sud.

Ustavni sud Crne Gore nije najviši sud u državi, kako se može čuti i od pravnika, već poseban sud izvan sve tri grane vlasti, uključujući sudsku, koji štiti Ustav i njime garantovane prava i slobode građanina (“na papiru”) na način da svako ima pravo na jednaku zaštitu svojih prava i sloboda.  U konkretnom slučaju, to je pravo građanina na imovinu, koje ne može biti ograničeno niti oduzeto osim u zakonitom postupku i uz naknadu. To garantuju i član 1 Protokola 1 uz Evropsku konvenciju o ljudskim pravima i osnovnim slobodama kao i opšteprihvaćena pravila međunarodnog prava, kao dio pravnog sistema Crne Gore koji imaju primat nad domaćim zakonodavstvom i neposredno se primjenjuju.

Slične garancije su postojale i u SFRJ o čemu je ustanovljena sudska praksa sa Savjetovanja najviših sudova 28. i 29.05.1986. godine, primjenjivana u Crnoj Gori i nakon osamostaljenja, a potvrđena i Pravnim stavom Građanskog odjeljenja Vrhovnog suda Crne Gore, zauzetim 27.06.2012.

Uslijedila je pobjeda DPS – ove Evropske Crne Gore na parlamentarnim izborima 2012. godine i novo prilagođavanje “pravičnog suđenja pred nezavisnim i nepristrasnim sudovima” svih nivoa i vrsta potrebama političkih i njima bliskih centara moći.

Slijedi prikaz u najkraćem, kako se to odvija u dvadesetak politizovanih postupaka Glavnog grada protiv jedne podgoričke porodice, kako Ustavni sud “štiti” Ustav uporedo sa “pravičnošću” sudstva, zaključno sa Vrhovnim sudom, u “dijeljenju pravde” primjenom prava i kako Zaštitinik “profesionalno i odgovorno” štiti imovinsko-pravne interese Crne Gore u konkretnim slučajevima.

Sa učvršćenjem vlasti DPS – ove Evropske Crne Gore na državnom i gradskom nivou, Građansko odjeljenje najvišeg suda u Crnoj Gori je  u apsolutno nepromijenjenim pravnim okolnostima, zauzelo 02.07.2014. godine suprotan pravni stav dotadašnjoj višedecenijskoj sudskoj praksi tog suda i sopstvenom pravnom stavu zauzetom samo dvije godine ranije?! Za potrebe političkih centara moći na vlasti u Državi i Glavnom gradu u sporu sa porodicom kojoj je bez naknade oduzeta imovina, novoustanovljenim pravnim stavom stavljeni su van snage Ustav Crne Gore, međunarodne konvencije i opšteprihvaćeni međunarodni standardi i “uvedena je zastara” kao brana pravu na naknadu. .

Jedan dvadesetdvogodišnji sudski postupak je ekspresno okončan pred redovnim sudovima svih nivoa u samo dvije sljedeće godine nakon prethodnih dvadesetdvije godine opstruiranja od postupajućih sudova i izbjegavanja primjene najviših nacionalnih i međunarodnih propisa i standarda. (Zanimljivo je propratiti napredovanje postupajućih sutkinja dokazanih u opstruiranju postupka.)

I Ustavni sud  je jednako “profesionalno i etično”, stao u zaštitu Ustava. On odbija  29.11.2017. godine ustavnu žalbu bivših vlasnika: „obzirom da je nastupila zastarjelost potraživanja“ iako, ponavljamo, član 58 Ustava jemči pravo svojine i garantuje da niko ne može biti lišen ili ograničen prava svojine, osim uz pravičnu naknadu, kao što to garantuju i međunarodni propisi i standardi koji,  po članu 9 Ustava Crne Gore, imaju primat nad zakonom na koji se pozivaju Ustavni i Vrhovni sud, i neposredno se primjenjuju čak i ako bi bilo mjesta primjeni te, pravnim stavom “instalirane”, zakonske norme za potrebe konkretnog postupka.

Obavljen je naručeni posao za potrebe političkih centara moći koji dominantno određuju sastav Suda  i promjene njegove prakse “za i protiv Ustava”. Pred Evropskim sudom za ljudska prava je iniciran postupak s ovim u vezi a već nakon nekoliko mjeseci Ustavni sud se vraća Ustavu i višedecenijskoj praksi i standardima koji isključuju zastarjelost potraživanja.

Iako se i redovni sudovi u drugim sudskim postupcima vraćaju ustavnim i međunarodnim normama i standardima, u dvadesetak aktuelnih sudskih i upravnih postupaka oštećene porodice kao stranke – to ne važi. Pred Vrhovnim sudom Crne Gore od aprila 2021. godine “stoji na čekanju” odluka po reviziji protiv očigledno nepravilnih i nezakonitih odluka nižestepenih sudova zasnovanih na skandaloznom Pravnom stavu Građanskog odjeljenja tog suda iz 2014. godine. Da li se prikloniti Ustavu, konvencijama i međunarodnim standardima, višedecenijskoj praksi nacionalnih i međunarodnih sudova, sudijskoj etici i integritetu slobodnog i nepristrasnog sudije najvišeg suda u Državi ili naručenom, protivustavnom i nemoralnom Pravnom stavu “najkompetentnijeg” odjeljenja tog najvišeg suda, pitanje je na koje odgovor treba da da odluka po reviziji izjavljenoj od nasljednika bivših vlasnika, preminulih tokom decenija odvijanja postupaka.

Svim postupajućim sudovima u preostalim sudskim postupcima protiv Crne Gore i/ili Glavnog grada Podgorica prezentovani su nepobitni dokazi o činjenicama od presudnog značaja za ishod svakog od tih postupaka. Svi ti dokazi su isprave državnih organa, valjane i falsifikovane, koje je (na insistiranje oštećene stranke) najčešće pribavljao i sudu prezentovao Zaštitnik imovinsko-pravnih interesa Crne Gore, posredstvom svojih zamjenika. Svim tim dokazima se utvrđuje: da za spornu imovinu nikada nikome od pet bivših suvlasnika nije isplaćena naknada na način kako što je to učinjeno u slučajevima nespornog zakonitog izuzimanja drugog dijela imovine istih suvlasnika; da je sudskim vještačenjima po dva sudska vještaka razobličen pokušaj administracije Glavnog grada da kopijom falsifikata fingira navodnu isplatu naknade za dio neplaćenih nepokretnosti; da je, nekoliko godina nakon dokaza da se radi o kopiji (nepostojećeg) falsifikata, administracija Glavnog grada ovjerila i u jednom od predmeta prezentovala sudu ovjerenu kopiju tog falsifikata “da odgovara originalu/izvorniku” iako je nesporno utvrđeno da original falsifikata – ne postoji; da je svaka uknjižba u Područnoj jedinici Uprave za katastar i državnu imovinu u Podgorici u korist Glavnog grada Podgorica, kao i njegovog pravnog prethodnika, bila protivpravna i bez neophodnog dokaza da je bivšim vlasnicima isplaćena naknada za oduzetu imovinu zaključno sa kriminalnom preknjižbom prava svojine jednog knjižnog vlasnika na Glavni grad, 2017. godine, protivno svim činjenicama i svim raspoloživim dokazima; da ne stoji ni jedan od navodnih osnova za upise prava svojine na oduzetim a neplaćenim djelovima nepokretnosti na koje se, pritiješnjena dokazima, pokušava pozivati Uprava za katastar i državnu imovinu; da upravni inspektor Ministarstva javne uprave Zapisnikom o vanrednom inspekcijskom pregledu utvrdi nezakonitost te uknjižbe i naloži otklanjanje pa, kada to organ za poslove katastra ne učini u ostavljenom roku, donese novo rješenje o otklanjanju nezakonitosti u novom roku i, kada se nadležni organ ogluši i o novo rješenje, inspektor “zatvori slučaj” i napusti radno mjesto a ministar ne udostojava oštećenog vlasnika odgovorom ni na jedan od osam njegovih zahtjeva i urgencija za pojašnjenje, i td.

Ove i brojne druge činjenice i dokazi o bezakonju su prezentovane premijerima, nadležnim ministrima finansija i javne uprave, direktoratima…41, 42. i 43. Vlade i obavljeno je više razgovora i sastanaka na tu temu u periodima do njihovih smjena, bez suštinske promjene konstatovanog protivpravnog stanja. Sve bitne činjenice i svi dokazi o njima na raspolaganju su svakom nivou nadležnih državnih organa, upravno-izvršnih i sudskih, i odgovornim rukovodiocima na svim nivoima i u posjedu zaštitnika imovinsko-pravnih interesa koji zastupaju Crnu Goru i Glavni grad Podgoricu u svim postupcima.

Iako je zakonodavstvom propisana konkretna kolektivna i pojedinačna odgovornost Države, državne uprave i sudstva za štetu koju građanima nanesu ti državni organi i pojedinci – nema utvrđenja ničije odgovornosti makar u dijelu naknade materijalne štete.

Javnost je više puta informisana o enormnim izdacima Države za isplate naknada po osnovu gubitaka sporova sa građanima. Nije preduzeta ni jedna mjera za utvrđenje odgovornosti vinovnika nezakonitosti, protivustavnosti i kršenja brojnih prava građana Crne Gore od strane Države u kojoj oni figuriraju kao “nosioci suvereniteta”.

Samo u slučaju štete koju čine sudovi, Uprava za katastar i državnu imovinu Crne Gore, Komisija za povraćaj i obeštećenje, Ministarstvo finansija, Ministarstvo javne uprave i odgovorni u njima u 41, 42. i 43. Vladi, uključujući sve zaštitnike imovinsko-pravnih interesa,  višestruko prelazi iznos štete za koju je procesuirana Vesna Bratić.

A ko će procesuirati Zaštitnika imovinsko-pravnih interesa iz vremena svih triju poslednjih Vlada što ne procesuira odgovorne u vladama i državnim organima i za štetu koju neposredno pričinjava “zastupanjem imovinsko-pravnih interesa” kojim se očigledno Državi nanosi šteta i imovini i njenim interesima, kao u ovdje izloženim primjerima?

Budislav MINIĆ

Komentari