Teško je naći stručnjaka koji se protivi ideji formiranja razvojne banke.  Još teže onoga ko bez primjedbi podržava model za koji su se opredijelili Vlada i vladajuća većina, skrivajući potencijalne rizike svog nauma

Glasovima 42 poslanika vladajuće većine u Skupštini je i drugi put usvojen Zakon o razvojnoj banci, nakon što ga je predsjednik države, krajem avgusta, vratio parlamentu na ponovno izglasavanje. Jakov Milatović  sada je dužan da potpiše novi Zakon.

Prema usvojenom zakonu, osnivač razvojne banke biće Vlada, a banka će  preuzeti sve poslove, imovinu i zaposlene sadašnjeg Investiciono-razvojnog fonda (IRF). Fond će biti ugašen čim se banka upiše u Centralni registar privrednih subjekata, a njegova imovina, 90 miliona eura, postaće osnivački kapital nove banke.

Transformacijom IRF u razvojnu banku planira se primjena dodatnih podsticaja konkurentnosti crnogorske privrede kroz intenziviranje pristupa grantovima dostupnim kroz EU fondove, najavljivali su predlagači ovog Zakona iz poslaničkog kluba pokreta Evropa sad. “Jedna od ključnih prednosti transformacije IRF u razvojnu banku odnosi se na unapređenje modela finansiranja na bazi pristupa EU fondovima, s posebnim fokusom na kombinovane modele koji uključuju i značajne grant komponente”, navedeno je u obrazloženju prijedloga zakona uz očekivanje da će buduća državna banka više pomagati izvoznicima, proizvođačima i poljoprivrednicima.

Najavljuje se i, takođe izdašnija, podrška razvojnim regionalnim projektima. Prema usvojenom Zakonu, Vlada će izdavati garancije na cjelokupan iznos kredita plasiranog iz razvojne banke za projekte koji, prema ocjeni izvršne vlasti, budu doprinosili razvoju određenih područja i djelatnosti, ili će banci nadoknađivati eventualne gubitke. Po slovu novog Zakona, za razliku od komercijalnih banaka, razvojna banka ne posluje sa primarnim ciljem ostvarenja dobiti, a očekivani profit od poslovanja neće ići akcionaru (Vladi) već će se ulagati u dalji razvoj.

Ideja o osnivanju razvojne banke nije nova. Prethodni predlagači su se najčešće fokusirali na sada prihvaćeni model transfromacije IRF u razvojnu banku ali izvršne vlasti ni jednom nijesu zagrizle da uđu u realizaciju te ideje. Zanimljivo je da je prethodnu, nesupješnu, inicijativu za formiranje razvojne banke pokrenuo tadašnji poslanik Branko Radulović a da je ona odbijena od strane Vlade Zdravka Krivokapića.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 11. oktobra ili na www.novinarnica.net

Sadašnja predsjedavajuća ASCG je Milica Pejanović – Đurišić, dugogodišnji kadar DPS-a bivša ministarka odbrane i žena sa zavidnim stažom u visokoj diplomatiji. Aktivnosti ASCG se sprovode kroz tri centra od kojih je ključni Digitalni forenzički centar (DFC) osnovan 2018. godine sa velikim brojem do sada objavljenih publikacija na temu ruskog malignog uticaja, uglavnom iz ugla DPS-a

Prošle sedmice je 3. i 4. oktobra u Hotelu Splendid u Bečićima održan, četrnaesti po redu, Forum To Be Secure (2BS) (sa eng.- Biti bezbjedan) u organizaciji Atlantskog saveza Crne Gore (ASCG). Na portalu ove organizacije se navodi da je to vodeća bezbjednosno-politička konferencije u Jugoistočnoj Evropi. Ovogodišnja tema je – Svijet u neredu: Pretvaranje izazova u prilike uz fokus na reperkusije i bezbjednosne izazove na Zapadnom Balkanu.

Prisustvovalo je više od 400 učesnika, među kojima zvaničnici država i vlada, visoki predstavnici međunarodnih organizacija i diplomatskih misija i istaknuti stručnjaci za bezbjednost i međunarodne odnose. ASCG ističe da “posvećeno radi na promociji euro-atlantskih vrijednosti i medjunarodnoj bezbjednosti od kada je osnovan 2006. godine”. Iste godine ASCG primljen je u članstvo globalne Asocijacije atlantske povelje (ATA).

Sadašnja predsjedavajuća ASCG je Milica Pejanović – Đurišić, dugogodišnji kadar Demokratske partije socijalista (DPS), bivša ministarka odbrane, osoba sa  zavidnim stažom u visokoj diplomatiji. Aktivnosti ASCG se sprovode kroz tri centra od kojih je ključni Digitalni forenzički centar (DFC) osnovan 2018. godine sa velikim brojem do sada objavljenih publikacija na temu ruskog malignog uticaja, uglavnom iz ugla DPS-a. Navodno je DFC osnovan radi “borbe protiv dezinformisanja, lažnih vijesti i propagandnih kampanja koje imaju za cilj destabilizovanje demokratskih procesa u Crnoj Gori i na Zapadnom Balkanu”.

Osnivač 2BS foruma i DFC-a je Savo Kentera iz Budve. On je od 2008. godine do maja 2022. bio predsjednik crnogorskog Atlantskog saveza kada ga je manjinska vlada Dritana Abazovića (podržana u Skupštini od DPS-a) imenovala za direktora Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB). Nepunih pet mjeseci nakon postavljenja, i odmah po završetku 12-tog 2BS foruma u Bečićima, Kentara je smijenjen nakon što je DPS otkazao podršku Abazovićevu zbog potpisivanja Temeljnog sporazuma sa Srpskom crkvom (SPC). Pred smjenu Kentera je organizovao, ispostaviće se, farsičnu akciju ANB-a, navodno u saradnji sa međunarodnim partnerima i Specijalnim državnim tužilaštvom (SDT). Tada su uhapšena dvojica crnogorskih državljana, protjerano šest ruskih diplomata, i stavljena zabrana ulaska za 28 stranaca. Domaći državljani nikada nisu optuženi za špijunažu dok je samo jedan osumnjičen za nedozvoljeno držanje oružja i do sada nikakvog sudskog epiloga nije bilo. Kentera se tada pohvalio “profesionalnim radom” ANB-a u kojoj “ima mnogo kvalitetnih ljudi i… profesionalaca”, te da ne želi “da bilo ko misli da tamo rade kriminalci ili ljudi koji su povezani sa kriminalom”. Objavljene SKY prepiske ANB službenika su pokazale sasvim suprotno.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 11. oktobra ili na www.novinarnica.net

Zetska banovina, referendum, Kosovo, Emilo Labudović i Slobodan Milošević, Aleksandar Vučić i Milo Đukanović. Bila je to sedmica podsjećanja da sa politikama prošlosti nijesmo raskrstili

Sedmica nakon podgoričkih izbora protekla je u raspirivanju podjela i tenzija.  Kao neka vrsta „pregovora“, u susret onim zvaničnim. Otvorili su ih,  baš kao nekad, Aleksandar Vučić i Milo Đukanović.

Počelo je sa pojavljivanjem Đukanovića u izbornom štabu partije koju je decenijama  vodio, kako bi proslavio izborni rezultat DPS-a.  Đukanović se više ne sjeća da li je tom prilikom baš  pjevao „Jači smo od Srbije“ali dao je do znanja da nema ništa protiv te poetike. Njegov  postizborni muzički repertoar poslužio je, očekivano,  predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću, da danima u medijima lamentira nad Crnom Gorom. Na kraju je i došao.

“I jedan i drugi smo opsjednuti Srbijom. on je mrzi, ja je volim, i nemam nikakav problem s tim. Ja ću nastaviti da volim svoju zemlju, on može da nastavi da je mrzi. Istovremeno ću poštovati Crnu Goru i narod u njoj, šta god on pjevao, koliko god mrzio Srbiju, ona će ići naprijed”, prokomentarisao je najprije Vučić. Uz ocjenu da on i Đukanović  imaju “gotovo sve različito u svojim programima, planovima i idejama”, ali da imaju “jednu zajedničku opsesiju – Srbiju”.

Vučić je i u Hamburgu nastavio na istom fonu. Tamo je izjavio da je “Srbija glavna tema svih napada u Crnoj Gori i da će Podgorici odgovoriti na licu mjesta ono što zaslužuje”. Takođe, saopštio je “da u Podgorici ne znaju da naprave koaliciju”, što se vidjelo kao njegova poruka pred  podgoričke pregovore, koji će biti teški i neizvjesni.

Potom je i stigao u Crnu Goru,  gdje je u Tivtu kazao da je  Đukanović “političar prošlosti”, i da će ga “tamo i ostaviti”,  te da Srbija nema teritorijanih pretenzija ka Crnoj Gori.

“Je li Srbija uzela 14 odsto teritorije Crnoj Gori, je li glasala negdje za to da se Crnoj Gori oduzme 14 odsto teroitorije Crne Gore. Da li Srbija poštuje sve međunarodne norme, poštuje. Da li Crna Gora poštuje? Zašto ne poštuje Rezoluciju 1244. I nas na sve to vi stalno optužujete za teritorijalne pretenzije, što nas ne zanima. Sami ste donijeli odluku da odete od nas 2006. godine, mi smo rekli ‘u redu, vaša slobodna volja’. Jedino što nismo očekivali je da ćete poslije dvije godine da priznate nezavisnost Kosova”, kazao je, pri tom demantujući da se miješa u ovdašnje izbore i pregovore.   Kako je rekao nije ni imao pojma ko sve ovdje učestvuje u izborima koliko je bio zauzet.  „Imam prijatelje – to su Milan Knežević, Andrija Mandić, to su mi drugari koje poznajem decenijama… I to je sve”.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 11. oktobra ili na www.novinarnica.net