Povežite se sa nama

FOKUS

POSLIJE LOKALNIH IZBORA: Svi pobjednici u zemlji bezvlašća

Objavljeno prije

na

Crna Gora bi u postojećem v.d. stanju, uz pandemiju, ukrajinsku krizu i moguću globalnu nestašicu osnovnih životnih namirnica, mogla dočekati jesen. Pa ko preživi

 

Izbore u Ulcinju i Beranama obilježili su –  pobjednici. Svi su zadovoljni, dok se na državnom nivou nastavlja bezvlašće. Skupština ne zasijeda. Vlada se, na telefonskim sjednicama, međusobno preglasava ne mareći za zakonitost odluka i njihove posljedice. Nova parlamentarna većina  tihuje lagano gubeći podršku za svoj projekat.

Minuli lokalni izbori se  najviše i posmatraju u kontekstu aktuelnih pokušaja formiranja nove, manjinske vlade. Iz  Berana je  stigla poruka da su tamošnji glasači ,,nedvosmisleno” pokazali da su većinski protiv formiranja manjinske vlade. Na toj poruci su insistirale Demokrate, koalicija okupljena oko DF-a i predstavnici novoformirane partije (pokreta) okupljeni oko premijera i nekoliko ministara iz njegovog kabineta.

Odgovor je stigao sa juga. Izborni rezultati u Ulcinju pokazuju da su svi za evropsku vladu, poručio je mandatar Dritan Abazović. Previđajući da su Demokrate osvojile zavidan broj glasova (dva mandata), uz značajan rast podrške u odnosu na prethodne izbore.

Značajan deficit DPS-a u Beranama u  odnosu na prethodno prebrojavane glasove tzv. procrnogorskog bloka ukazuje na prazan prostor unutar te opcije koji nijesu  pokušali da iskoriste, recimo, URA i SDP. Prosto, nijesu učestvovali na prošlonedjeljnom glasanju. Tako posmatrano, uz Mila Đukanovića gubitnik je, jednako, i Aleksandar Vučić. Partije koje kod njega dolaze na poklonjenje i po pomoć nijesu prebacile natpolovičnu većinu. Zapravo, da su suverenistički glasovi završili kod nekoga drugog a ne kod DPS-a, DF možda ne bi ni bio u prilici da učestvuje u formiranju budućih vlasti. Pošto se njihovi odnosi sa Demokratama, SNP-om i ministarskom partijom Berane sad teško mogu opisati kao partnerski.

U izbornoj noći iz Berana je stigao glas da će SNP morati da bira između daljeg učešća u lokalnim vlastima i ulaska u manjinsku vladu. Ni tokom kampanje, partije srpske prepoznatljivosti nijesu tajile da im je evetualni neuspjeh SNP-a (Berane je jedno od najtvrđih uporišta te partije) važan skoro koliko i njihov rezultat. Iz DF-a su se istrčali i najavili kako neće ići sa SNP-om na lokalu, ako oni uđu u, ili makar podrže, manjinsku vladu.  Vladimir Joković  ih je podsjetio da je SNP dio vladajuće koalicije u još šest opština, i da bi izostanak saradnje u Beranama mogao dovesti do pada vlasti u Nikšiću, Mojkovcu i Herceg Novom.

Dodatnu snagu SNP-u dao je i dobar (odličan) izborni rezultat u Beranama gdje su, pored svih optužbi za izdaju narodne volje, ostali na sedam odbornika. To ih, uz DPS, čini najjačom partijom u beranskom parlamentu. Kad su se malo ohladili u DF-u su se sjetili da od buduće vlade, dođe li do njenog formiranja, zavisi sudbina njihovih  kadrova koje su rasporedili po dubini, u institucijama i državnim preduzećima.

U ponedjeljak se stalo na loptu. Iz lokalnog DF-a Monitoru su tada kazali da neće žuriti sa formiranjem vlasti u Beranama,. A iz SNP-a da treba sačekati da se slegnu strasti.

Do ponedjeljka biće poznati konačni rezultati i ulcinjskih izbora. DSP će biti u prilici da podvuče crtu. Ostanu li u prilici da, s nekadašnjim koalicionim partnerima, formiraju vlast u Ulcinju u  DPS-u  mogu ponoviti priču o izbornom uspjehu.

I bez toga,  DPS je i na prošlonedjeljnim izborima, kao i ranije u Nikšiću, na Cetinju, u Mojkovcu, Herceg Novom i Petnjici, pokazao kako  može da osvoji respektabilan broj glasova u svakoj lokalnoj sredini. Bez nekadašnje svemoći  sa pozicije državnih vlasti. Rasplet cetinjskih izbora je, više od drugih, pokazao i koliko je sadašnja  pozicija Đukanovićevog DPS-a teška (zasluženo). Ta partija više ni među svojima ne može naći partnere za diobu vlasti. Tako će, u principu, biti dok je Đukanović na čelu te partije.

No stvari se, zahvaljujući i globalnim procesima, mijanjaju. DPS je od kraja prošle godine i bezuslovnog pristanka da podrži svakoga ko će smijeniti Krivokapićevu Vladu, stigao do pozicije u kojoj – sam ili preko svojih političkih satelita – ucjenjuje mandatara. Briga o državi je naravno izgovor. Stvarni cilj Đukanovića i njegove partije jeste da spriječi Abazovićev naum da formira vladu koja bi načela utemeljene podjele na njihove i naše: izdajnike i patriote, Crnogorce i Srbe, istok i zapad… Dok su žive te podjele Đukanović i DPS će vidjeti šansu za sebe i navoditi građane  da zaborave kako su oni, čuvajući vlast, plivali u svakoj od tih voda.

U sličnoj, mada slabijoj, poziciji nalazi se i DF. Oni su, unutar tzv. srpskog bloka, nakon Nikšića i Herceg Novog izgubili i izbore u Beranama. Na Cetinju, u Ulcinju i Petnjici nijesu ni izlazili. Demokrate su u svim tim opštinama popravili svoj raniji rezultat. I pored utiska da je kod partije Alekse Bečića mnogo lakše primijetiti šta neće (DPS) nego šta su politički ciljevi za koje se zalažu.

DF-u na ruku ide naum DPS-a da koliko je god moguće zadrži postojeće podjele. Dok udomljeni funkcioneri DF-a ovih dana pozivaju sljedbenike da ,,ako su u prilici” svojim glasom podrže Vučića na predstojećim predsjedničkim i parlamentarnim izborima u Srbiji.

Razloga za preispitivanje pozicije imaju i zvaničnici manjinskih partija. Dok u Bošnjačkoj stranci mogu zaključit da su ostali na pozitivnoj nuli, pred liderima albanskih partija je ozbiljan test. Ponovo se prikloniti DPS-u, zanemarujući prethodna iskustva sa tom partijom ali i međusobne netrpeljivosti lidera i glasača dviju albanskih lista iz Ulcinja? Alternativa je  saradnja sa koalicijom okupljenom oko URA-e i, eventualno, Demokratama (koji su u Tuzima dio vladajuće većine). To, opet, kako kažu upućeni, nosi izazove političke i liče prirode.

Mnogo šta će zavisiti od (ne)izvjesnog formiranja manjinske vlade. Tu se, trenutno, koplja lome oko saradnje SNP-a, SD-a i SDP-a. Ukoliko dođe do kompromisa, sljedeća krizna tačka je konačna podjela resora i mjesto predsjednika Skupštine. Onda treba sazvati sjednicu parlamenta. Ako se riješi problem njegovog sazivanja. Abazović je optimista. Sad je sve jasno, rekao je nakon izbora u Ulcinju i Beranama.  Nema, međutim, dokaza – šta bi to moglo biti.

Za, otprilike, dva mjeseca slijedi nova tura lokalnih izbora. Uz Podgoricu, Bar, Bijelo Polje, Pljevlja, tada će se glasati i u Danilovgradu, Kolašinu, Plavu, Plužinama, Rožajama, Žabljaku i Šavniku. DF i Demokrate ponavljaju kako je to pravo vrijeme i za vanredne parlamentarne izbore. Bude li tako, Crna Gora bi u postojećem v.d. stanju, uz pandemiju, ukrajinsku krizu i moguću globalnu nestašicu osnovnih životnih namirnica, mogla dočekati jesen.

 

BERANE: Postizborna matematika

Izbori u Beranama su i formalno završeni, OIK je objavila podatke o broju glasova i osvojenim odborničkim mandatima, pa je moguće uporediti brojke sa prošlonedjeljnih i prethodnih izbora.

U raspodjeli mandata nije se promijenilo ništa u odnosu na podatke koje su tokom izborne večeri objavljivale političke partije: lista Da za Berane i Crnu Goru (DPS-SD-BS-LP) osvojila je devet mandata, SNP sedam, Za budućnost Berana (NSD, DNP, PzP i Radnička partija) šest, Demokrate šest, lista Berane sad četiri, Prava Crna Gora dva i Ujedinjena Crna Gora jedan mandat. DPS sa partnerima ostaje u opoziciji a o učešću SNP-a u budućoj beranskoj vlasti (matematički nijesu potrebni) tek će se vijećati. I to, izgleda, više u Podgorici nego u Beranama.

I osvojeni glasovi pričaju svoju priču. Koalicija Da za Berane i Crnu Goru u kojoj su osim DPS-a, Bošnjačka stranka, Socijaldemokrate i Liberalna partija dobila je 3.798 glasova.

To je skoro 1,5 hiljada glasova manje nego što je lista Odlučno za Crnu Goru – Milo Đukanović osvojila na parlamentarnim izborima u avgustu 2020. kada su ih podržala 5.275 glasača. U toj računici treba imati u vidu da su 2020. SD i Bošnjačka stranka nastupale samostalno i da su u Beranama imale 613, odnosno 479 glasova.

Na lokalnim izborima 2018. lista Berane pobjeđuje – Milo Đukanović – DPS – SD – BS dobila je 7.871 glas što znači da je za četiri godine koalicija predvođena DPS-om izgubila 4.073 glasa. Više od polovine.

Druga po broju osvojenih glasova je SNP. Njoj je je povjerenje poklonilo 2.821 glasač. Trista glasova manje (2.559 glasova) dobila je Lista Za budućnost Berana koju su činile Nova srpska demokratija, Demokratska narodna partija, Pokret za promjene i Radniča partija. Rezultate ovih partija nije moguće direktno porediti sa prethodnim izborima zato što su na parlamentarnim izborima nastupale zajedno u koaliciji Za budućnost Crne Gore, a na lokalnim 2018. u koaliciji Zdravo Berane.

Lista Za budućnost Crne Gore (koju su činili: DF, SNP, Prava, Ujedinjena CG, Radnička partija, Partija udruženih penzionera i invalida, Jugoslovenska komunistička partija) u Beranama je na parlamentarnim izborima imala 10.024 glasa. Dvije godine ranije lista za Zdravo Berane (SNP, DF, Srpska stranka ,,dr Milovan Živković” i Ujedinjena CG) dobila je 6.473 glasa.

Demokrate predvode listu onih za koje se može konstatovati da su na ovim izborima osvojili više glasova nego ranije, neočekivano mnogo glasova ili su prvi put stali pred birače i zadobili dovoljno povjerenja da uđu u lokalni parlament.

Demokrate su na izborima u Beranama osvojile 2.452 glasa. Ta partija je u ovom gradu na parlamentarnim izborima dobila 1.486 glasova, a na prethodnim lokalnim je imala 1.822. To znači da su sada dobili 966 glasova više nego na parlamentarnim izborima i 630 više nego na prošlim lokalnim.

Lista Berane sad, koju su podržali premijer Zdravko Krivokapić i ministri Milojko Spajić i Jakov Milatović, osvojila je 1.601 glas. Prava Crna Gora u Beranama je dobila 820, a Ujedinjena Crna Gora 688 glasova.

Još malo računa: SNP, lista Za budućnost Berana, Prava i Ujedinjena CG, članice nekadašnje koalicije Za budućnost Crne Gore zajedno su osvojile 6.888 glasova. Ta koalicija je u Beranama 2020. imala 10.024 glasa. To je 3.136 glasova manje. Čak i ako se od toga oduzmu svi glasovi koji su otišli listi Berane sad, i dalje je to 1.535 glasova manje nego prije dvije godine.

Tek će se tražiti odgovor zašto je ovonedjeljna izlaznost u Beranama bila znatno manja nego na prethodnim lokalnim i parlamentarnim izborima. Na glasanje je izašlo samo 64,02 odsto upisanih birača, što se u Beranama računa kao manja izlaznost i što je, snizivši vrijednost census, nekim partijama omogućilo da osvoje toliko mandata ili da uđu u lokalni parlament.

 

ULCINJ: Kome će „novi početak“

Prebrojavanje glasova će se u Ulcinju nastaviti i naredne sedmice, pošto je OIK prihvatila zahtjev koalicija koju su činili URA, Demokratska partija, SD, SDP i Albanska alternative (Za novi početak), da se ponovi glasanje na jednom biračkom mjestu na kojem su utvrđene brojne nepravilnosti.

Kako je na tom biračkom mjestu upisano 772 birača, od kojih je 27. marta glasalo njih 447, postoji mogućnost da taj predizborni savez dođe do 15. mandata, do kojeg im je u nedjelju nedostajalo svega dvadesetak glasova. Uz dva mandata Demokrata, to bi bilo dovoljno za većinu u ulcinjskom parlamentu koji broji 33 odbornika.

Upravo su rezultati sa tog biračkog mjesta posljednji pristigli u nedjelju, kada je već bilo uveliko u toku slavlje koalicije Za novi početak, a njen lider i vicepremijer Dritan Abazović proglasio pobjedu, te nosioca liste Omera Bajraktarija za budućeg gradonačelnika Ulcinja.

No, izvanredan rezultat Albanske koalicije (Demokratske unije Albanaca i Demokratskog saveza u Crnoj Gori) na tom biračkom mjestu, te ukupno na izborima, doveo ih je u fotofinišu do šestog mandata. To  bi uz šest mandata DPS-a i pet Nove demokratske snage Forca, bilo dovoljno za eventualno formiranje nove vlasti.

Portparol DPS-a Miloš Nikolić pohitao je da saopšti kako su ,,prirodni koalicioni partneri DPS-a u Ulcinju DUA-a i Forca”. Lider DUA-e Mehmed Zenka je poručio da je ta partija ,,spremna koliko danas da fromira koaliciju sa Forcom i DPS-om”.

Neformalni razgovori o njihovom eventualnom postizbornom savezu obavljeni su prije izbora, te i dan nakon izbora. Iz Force su, ipak, odbacili kritike Bajraktarija (URA) da su u kampanji ove tri izborne liste sinhronizovano nastupale, te da postoji njihov tajni sporazum.

Nakon što je stranka Genci Nimanbegua (Forca) ostvarila u nedjelju neočekivano loš izborni rezultat, sve su  opcije otvorene. Prije samo godinu dana Forca je napustila lokalnu vlast u Ulcinju, koju je predvodio DPS, nezadovoljna načinom na koji Đukanovićeva partija upravljala opštinom.

Još ako se ima u vidu animozitet velikog dijela birača Force prema DPS-u, a dobrim dijelom i prema DUA, onda na konstituisanje vlasti treba pričekati.

Na to će uticati i ishod pregovora oko formiranja manjinske Vlade. U Ulcinju vjeruju da bi ta vlada morala imati mnogo više razumijevanja i podrške za razvoj njihove opštine. Koja je, uprkos resursima kojima raspolaže, najnerazvijenija na Crnogorskom primorju i ima najnižu prosječnu zaradu u zemlji.

Ako se ne zna ko će biti buduća vlast u Ulcinju, jasno je šta se od nje očekuje. Infrastruktura, prije svega.

,,Bez efikasne lokalne uprave i infrastrukture nema preduslova da se krene u gradnju novih turističkih objekata, posebno na području Velike plaže”, kaže za Monitor Omer Barjaktari. ,,Bivše lokalne vlasti godinama nijesu bile u stanju da, na primjer, sprovedu tender za izradu vodovodne i kanalizacione mreže finansiran sredstvima njemačke KfW banke, kao što su uradile sve druge primorske opštine. I paradoksalno je da mi već plaćamo gotovo milionske godišnje rate na taj kredit od oko 20 miliona eura, koji nije ni iskorišćen.”

Nakon nedjelje moglo bi biti jasnije predstoji li Ulcinju novi početak ili opet iz početka.

Zoran RADULOVIĆ
Mustafa CANKA
Tufik SOFTIĆ 

Komentari

FOKUS

DRŽAVNE FINANSIJE I PARTIJSKA POLITIKA: Hod po tankoj žici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Predloženi rebalans ima potrebnu podršku u parlamentu. Plate, penzije i socijalna davanja iz državne kase nijesu upitni do kraja godine. Onda bi na red mogle doći loše vijesti. Samo da se političari dogovore ko će biti glasnik

 

Crna Gora nije pred kolapsom, ohrabrio nas je ministar finansija Aleksandar Damjanović u srijedu veče, na kraju rasprave o (drugom) rebalansu budžeta za 2022. godinu. „Pokušavamo da obezbijedimo nesmetano funkcionisanje vitalnih sistema društva do kraja tekuće godine”. Valjda su to dobre vijesti.

Dan je počeo u drugačijem raspoloženju. Zdravstveni i obrazovni sistem mogli bi stati, a država ostati bez novca neophodnog za isplatu plata, penzija i socijalnih davanja, saopštili su iz Ministarstva finansija. „Ukoliko ne dođe do usvajanja rebalansa, uvećane isplate je vrlo teško obezbijediti preraspodjelom sredstava iz budžeta drugih potrošačkih jedinica, a da pritom ne dođe do narušavanja funkcionalnosti rada tih institucija i servisa koje one pružaju građanima”.

Upozorenje je pratio i popis finansijskih obaveza „koja proizilaze iz zakonskih rješenja usvojenih u prethodnom periodu”: za Fond zdravstva (38,6 miliona), Fond PIO (36 miliona), za uvećane zarade zaposlenima u zdravstvu i prosvjeti (28,5 miliona), bivšim korisnicama naknada po osnovu rođenja troje ili više djece (5,5 miiona), licima prepoznatim zakonom iz rudarske i metalske industrije (šest miliona), poslodavcima za zapošijavanje osoba sa invaliditetom (tri miliona), nezaposlenim licima (jedan milion)… Tokom rasprave shvatili smo da problem nijesu samo nova zakonska rješenja nego i loše računice onih koji su, u ime vlade Zdravka Krivokapića, pripremali ovogodišnji budžet.

Slijedio je niz „trulih kompromisa”. Izvršna vlast je podmitila poslanike tadašnje većine ponudom da svaki od njih, pojedinačno ili pod okriljem partije, uveća rashodnu stranu budžeta amandmanom koji bi državnu kasu koštao „do million eura”. Rečeno – učinjeno. Zakonodavna većina je, zauzvrat, prihvatila da tadašnjoj vladi, kao realno očekivane prihode, prizna i projekcije koje su se zasnivale na primjeni nepostojećih zakona. Neke od njih tadašnja vlada nije ni pripremila do usvajanja budžeta, a nijedan od njih do danas nije usvojen u parlamentu.

I, kada se sve sabere i oduzme, dolazimo do rebalansa. Nakon koga će očekivani državni prihodi tokom ove godine biti za tri miliona manji (uprkos inflaciji, poskupljenjima i jačanju fiskalne discipline), a rashodi skoro 200 miliona veći u odnosu na ono što je planirano krajem prošle godine (i pored golemih „ušteda” u kapitalnom budžetu).

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

MANDATAR BEZ MANDATA: Il je vlada ili su izbori, il je nešto gore od oboje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon što je dodatno produbljena politička kriza, a zemlja upala u institucionalni bezdan, pa se ne zna čekaju li nas izbori ili nova vlada, svi okrivljuju sve za sabotiranje dogovora i kršenje Ustava. Ustav, na žalost, nije predvidio da zemljom upravljaju neodgovorne elite, spremne na sve zarad funkcija

 

Nakon maratonskih konsultacija avgustovske većine i konačnog dogovora da formiraju novu 44. vladu sa Miodragom Lekićem na čelu, rasplet političke krize se – ne nazire.

Predsjednik Crne Gore Milo Đukanović odbio je da prihvati ponudu 41 poslanika koja mu je verbalno, putem medija, saopštena po isteku zakonskog roka. Prethodno je Andrija Mandić, pismom, od njega zatražio da mandat za sastav nove vlade povjeri Lekiću. Dok su se lideri tzv. stare većine međusobno optuživali za neuspjeh pregovora,  Đukanović je u utorak, nakon što nikome nije povjerio mandat za sastav nove vlade, Skupštini dostavio predlog za skraćenje mandata i raspisivanje novih izbora. U obrazloženju je naveo da „nije stekao utisak da postoji jasna većina koja bi bila u stanju da formira vladu”, kao i to da se oni koji su predložili Miodraga Lekića nisu odazvali konsultacijama ni dostavili potpise kojima bi potvrdili postojanje neophodne podrške.

Predlog predsjednika za skraćenje mandata parlamentu stara parlamentarna većina već je javno odbila, tvrdeći da neće na sjednici glasati za to. Lider DF-a Andrija Mandić ocijenio je da je Đukanović na taj način izvršio „državni udar“.

Đukanović je tražio da se o inicijativi za skraćenje mandata parlamentu glasa 30. septembra. Avgustovski pobjednici prijete da će izazvati prijevremene predsjedničke izbore ukoliko Đukanović do tada ne povuče svoj predlog. Đukanović je saopštio da neće da prejudicira šta će uraditi ako Skupština Crne Gore ne skrati mandat 30. septembra, ali je naveo da će „njegov potez biti u skladu sa Ustavom“.

Ustav je ove sedmice najčešće korišćena riječ. Nakon što je dodatno produbljena politička kriza, a zemlja upala u institucionalni bezdan, pa se ne zna čekaju li nas izbori ili nova vlada, svi okrivljuju sve za kršenje Ustava i tumače ga po svojoj volji. Ustav, na žalost, nije predvidio da zemljom upravljaju neodgovorne elite, spremne na sve zarad funkcija i moći.

Poslanici stare parlamentarne sada tvrde da je predsjednik države prekršio Ustav jer nije ispoštovao odredbu koja ga obavezuje da pozove predstavnike svih parlamentarnih partija na konsultacije.

„Đukanović je napravio veliku grešku koja se slobodno može nazvati kršenjem Ustava, kada je sazvao konsultacije. On je, prenebregavajući ono što piše u članu 95 Ustava, pozvao samo dio predstavnika političkih partija zastupljenih u Skupštini… Pošto to nije urađeno kako treba, jedan od najlakših izlaza je da Đukanović ponovi proces, da u skladu sa Ustavom sazove konsultacije, i stvar će biti riješena. Da stvar bude smješnija i čudnija, čak nije pozvao ni Lekića, za kojeg zna da je kandidat za mandatara”, ocijenio je je šef Kluba poslanika Demokratskog fronta Slaven Radunović.

I dok traže Đukanovićeve ustavne i zakonske propuste, avgustovski pobjednici zaboravljaju da pomenu da su njihovi pregovori još trajali u vrijeme kada je Đukanović, u četvrtak, 15. septembar, zakazao konsultacije sa političkim partijama. U to doba niko nije ni pominjao da nijesu svi dobili pismeni poziv od Đukanovića, a više njih je saopštilo da znaju da je krajnji rok da dostave Đukanoviću ponudu i potpise 41 poslanika u ponedjeljak, 19. septembra. U ponedjeljak, ponude i potpisa – nije bilo u pismenoj formi. Lider DF-a Andrija Mandić obratio se Đukanoviću u ponedjeljak poslijepodne preko medija, saopštivši da su se dogovorili. Takođe, avgustovski pobjednici saopštili su da imaju „verbalnu podršku“ koalicije Crno na bijelo, da je dogovor postignut i da mogu da formiraju 44. vladu.

Pismena ponuda sa potpisima poslata je Đukanoviću dan nakon isteka propisanog roka, u utorak, 20. septembra. GP URA je prvobitno odbijala da njeni poslanici potpišu ponudu, tražeći kompletan dogovor o sastavu buduće vlade („ništa nije dogovorno dok sve ne bude dogovoreno“). Konačno, nakon što je ostatak avgustovskih pobjednika pristao na uslove URA-e, promjenili su mišljenje.

Lider URA-e, i aktuelni premijer tehničke vlade Dritan Abazović, je u vrijeme kada su avgustovski pobjednici trebali da dostave ponudu Đukanoviću, pošao u posjetu SAD-u, nakon što je održao konferenciju za štampu, gdje je iznio brojne optužbe na račun onih sa kojima pregovara  o eventualnoj budućoj vladi. U trenu kada je trebalo okončati političku krizu u zemlji, on je u SAD odveo deset saradnika o trošku budžeta, i predano radio na sopstvenom marketingu, od vožnje biciklom po njujorškim ulicama do gostovanja na tamošnjim televizijama. Ipak, eto, dao je verbalnu podršku za formiranje vlade na čelu sa Lekićem.

„Verbalno predložiti nekoga u 2022. godini, u trenutku kada u svijetu funkcionišu i elektronske sjednice, ostaviti prostor za bilo kakav manevar nekome kao što je Đukanović je prilično na svoju štetu. On koristi svaku pukotinu koju može“, ocijenio je pisac Đuro Radosavović, apostrofirajući dio odgovornosti za aktuelnu politčku krizu i na avgustovsku većinu.

Tokom maratonskih konsultacija avgustovskih pobjednika, takođe je postalo jasno da im je na prvom mjestu partijski interes i partijske kalkulacije, a ne dogovor u cilju prevazilaženja političke krize. Konsultacije su protekle u beskrajnim međusobnim optužbama, neozbiljnosti, i bez jasne volje da se do dogovora i dođe.

Zbog svega, Crna Gora je danas u dubokoj institucionalnoj krizi. Ne samo da nije jasno da li nas očekuju izbori ili će biti formirana nova vlada, nego se otvara i mogućnost novog institucionalnog vakuuma ukoliko poslanici ne prihvate Đukanovićevu inicijativu. A, moguće, i ukoliko je formalno prihvate (nemamo Ustavni sud).

Advokat Veselin Radulović ocijenio je da u slučaju da skupštinska većina ne podrži predsjednika države, kao što su najavili, nastaje još jedna pravna praznina.

„Podrazumijeva se da ako ne postoji dogovor oko formiranja Vlade i oko mandatara, Skupština donese odluku o skraćenju mandata. Međutim, naši političari ne rade uvijek ili veoma često ne rade ono što je logično, često ne rade ni ono što je u skladu sa Ustavom i zakonom, i od njih se uvijek može očekivati neka vrsta improvizacije koja je ili na granici kršenja Ustava ili čak i prelazi tu granicu”, kazao je on.

I bivši državni sekretar Andrej Milović smatra da ukoliko poslanici kao što su najavili, ne izglasaju skraćenje mandata Skupštini, nastaje nova pravna situacija: „U tom slučaju imamo pravni vakuum jer nemamo Ustavom definisanu situaciju šta se dešava kad se ne izglasa skraćenje mandata Skupštini, a Vlada je pala, što je još jedan dokaz da je Ustav pun praznina i da se mora mijenjati.“

Već se pominje pogućnost da skupštinska većina i bez Đukanovićeve inicijative izglasa izbor nove vlade na čelu sa Lekićem. U skladu sa Ustavom ili ne, ko te pita. Naknadno bi se, valjda, pronašlo odgovarajuće tumačenje.

Ustav, na žalost, više nema ko da tumači. Ustavni sud je odnedavno u blokadi, nakon što je penzionisan sudija Miodrag Iličković. Iz nevladinog sektora kažu da su za to krivi političari koji zbog različitih interesa odugovlače kompletiranje jedne od najvažnijih institucija u zemlji. Iz HRA su podsjetili da su u posljednje dvije godine raspisana četiri konkursa za sudije, a da su članovi Ustavnog odbora i poslanici Demokrata, DF-a i URA-e u različitim periodima, barem jednom, odbijali da glasaju za bilo kog kandidata, dok su predstavnici opozicije – DPS, preko dva mjeseca bojkotovali rad Skupštine i skupštinskih tijela.

Dvije godine od avgustovskih izbora, brojne druge institucije, a ne samo Ustavni sud, su u blokadi. A avgustovski pobjednici, umjesto da Đukanovića pošalju u političku istoriju, preuzeli su neke od mehanizama vladanja koje je stvorio. Zato danas njihove međusobne optužbe – ko je Đukanoviću odškrinuo vrata povratka na vlast – nijesu toliko bitne. Treba nam nova šansa.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

STARA VEĆINA I POTRAGA ZA MANDATAROM: Uđite momci, ne bojte se

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kad se sve sabere, teško je povjerovati da avgustovski pobjednici zaista traže  kompromis kako bi uspješno došli do okončanja pregovora i predloga za Đukanovića. Predsjednik je, sasvim sigurno, zadovoljan

 

Skoro dvije sedmice nakon što je lider Nove Andrija Mandić radosno građanima saopštio da se avgustovska većina saglasila kako bi formirala 44. vladu, i nakon nekoliko sastanaka te iste većine, konačnog dogovora – nema. Dok ovaj broj Monitora odlazi u štampu, u crnogorskom parlamentu traje jedan u nizu sastanaka avgustovskih pobjednika. Istovremeno, predsjednik države Milo Đukanović čeka predstavnike parlamentarnih partija da mu dođu sa ponudom. Vrijeme otkucava.

U posljednji čas, u srijedu 14. septembra, blizu ponoći, avgustovska većina uspjela je da se dogovori oko imena mandatara. Prethodno su održana četiri sastanka na kojima, izuzev potpisivanja sporazuma kojim je predviđen izbor nove vlade i skupštinske administracije, nije bio napravljen ozbiljniji korak ka rješavanju krize vlasti.

U srijedu, nakon što je Mandić predložio da mandatar bude bivši diplomata, nekadašnji lider DF-a i lider Demosa Miodrag Lekić, avgstovski pobjednici saopštili su da oko predloga da Lekić bude mandatar postoji „visoka saglasnost”, te da je on „nesporan”. No, ostale su sporne raspodjele funkcija i moći unutar vlade koju bi eventualno formirali, pa su se pregovori nastavili.

Prethodno, partije su za mandatare predlagale sopstvene lidere. Otprilike ovako: Mandić Mandića, Abazović Abazovića… Nakon deset dana pregovora, Abazović je saopštio da će on odustati od pozicije mandatara samo ukoliko na to mjesto „dođe neko bolji”, odnosno posvećeniji borbi protiv organizovanog kriminala, kako je saopštio. Nakon skoro dvije sedmice sjetio se ko bi to mogao biti. Kazao je da bi „volio da kao mandatarku vidi Vanju Ćalović Marković”, direktoricu MANS-a. Ne postoje potvrde da se s njom o tome zaista i razgovaralo. Otuda, pregovori od početka liče kao pokušaj da se vode reda radi, i ne završe uspješno. I stav Demokrata, koji ne traže ništa, ni poziciju mandatara ni predsjednika parlamenta, idu tome u prilog, iako tvrde da je to njihova žrtva, zarad pregovora i građana. Teško je povjerovati da su srušili Abazovićevu vladu, da bi potom nezainteresovano stajali sa strane.

Ta stranka je na četvrtom sastanku saopštila da im ne bi bilo sporno da za najvažnije funkcije budu predložene potpredsjednica parlamenta Branka Bošnjak i bivša ministarka zdravlja Jelena Borovinić Bojović, poručujući da im je neprihvatljivo da odlazeći premijer Abazović bude kandidat za mandatara. Opet, nema potvrde da se sa Bošnjak ili Borovinić Bojović o tome razgovaralo.

Da ne postoji ozbiljna volja da se pregovori uspješno okončaju, pokazao je i nastavak sastanka, u četvrtak ujutru. Nakon što su se avgustovski pobjednici konačno usaglasili da za mandatara ponude ime Miodraga Lekića, na pregovarački sto su stavljene nove teme za razmirice: ko će pokrivati koji resor i koju funkciju u vladi.

URA Dritana Abazovića je tražila kontrolni paket u Vladi, i bezbjednosti sektor. „Tražimo da pokrivamo sektor bezbjednosti i da sa SNP i manjinama imamo kontrolni paket, a to je jedno ministarstvo više u odnosu na ostale i da ministri koji su sada u Vladi ostanu”, kazao je lider URA-e i predsjednik akutelne vlade kojoj je izglasano nepovjerenje. Abazović faktički traži da se ne promijeni gotovo ništa. Da manjinska vlada koju je on kreirao, uz male korekcije, i eventualno novog premijera, nastavi da vrši vlast uz podršku onih koji su mu izglasali nepovjerenje – Demokrata i Fronta. Opet, nema potvrda da su manjinske partije pristale da budu dio ovog Abazovićevog paketa.

Demokrate su takav zahtjev URA-e ocijenile kao ucjenjivački. Predsjednik Demokrata Aleksa Bečić optužio je GP URA za ucjenjivanje i maksimalističke zahtjeve, napominjući da su ih stalno mijenjali i vraćali se korak unazad.

„Vidjećemo kako će ovo dalje teći, da li će neko gledati demokratske principe i građane. Mi ćemo i dalje biti maksimalno konstruktivni i da se nadamo da će razum prevladati i da će se prestati s politikom uslovljavanja”, saopštio je nakon sastanka Bečić, navodeći da bi izvršna vlast trebalo da bude konstituisana na osnovu snage svake partije u parlamentu.

„I DF traži sektor bezbjednosti”, saopštio je lider URA-e, kazavši da on smatra da  DF-u treba da pripadne čelno mjesto u Skupštini, koji su nakon avgusta pokrivale Demokrate.

Zahtjev Demokratskog fronta da preuzme bezbjednosni sektor, još jedan je u nizu nerealnih zahtjeva avgustovskih pobjednika tokom pregovora, imajući u vidu da Brisel i Vašington, odavno javno tvrde da DF ne vide kao partnere. Teško da bi takva vlada imala podršku međunarodne zajednice. Znaju to i u Demokratskom frontu.

U prilog tome da ne postoji ozbiljna volja da se pregovori i uspješno okončaju govori i detalj da na nastavak pregovora, odnosno na sastanak pred odlazak kod Đukanovića, na kom je trebalo konačno usaglasiti ponudu, nijesu došli ni lider URA-e, ni lider Demokrata. I taj sastanak je prekinut, pa nastavljen sat i po kasnije.

Nakon prekida, koji je objašnjen kao pauza, lider Ujedinjene Crne Gore Goran Danilović kazao je da su Demokrate odustale od sektora bezbjednosti. Tek iz te izjave javnost je saznala da su i Demokrate imale volju da preuzmu Službe. Danilović je objasnio da „ima preklapanja oko mjesta potpredsjednika vlade i da je zato data pauza”.

Tokom pauze, izvršni direktor URA-e Zoran Mikić kazao je da DF i Demokrate treba da kažu šta pripada koaliciji Crno na bijelo „kad im je odbijeno da vode sektor bezbjednosti i dobiju najviše funkcije u zemlji“.

Kad se pogledaju izjave, ispada da niko ili nema ništa protiv, ili se nije ni izjašnjavao o zahtjevu DF-a da vodi bezbjednosni sektor. To je još jedan čudan detalj pregovora.

Nije bilo izjašnjenja, makar ne javnih, ni na predlog lidera Prave Marka Milačića da poslanici stave 41 potpis da mandatar bude Miodrag Lekić i dostave to predsjedniku države. „Hajde da mu damo mandat i da ne radimo njegov posao, nego da on ponudi sastav vlade“, predložio je. I ništa.

Kad se sve sabere, teško je povjerovati da avgustovski pobjednici zaista traže  kompromis kako bi uspješno došli do okončanja pregovora i predloga za Đukanovića. Predsjednik je, sasvim sigurno, zadovoljan.

On je koji dan ranije, tokom posjete Pragu, ocijenio da „ne postoji raspoloženje u parlamentu da se oformi nova vlada”, te da je „realnije da se ide u organizaciju izbora da se dođe do odgovorne vlade”.

„Problem nekadašnje većine je što su njihovi odnosi opterećeni netrpeljivostima i omrazama, i to umnogome otežava dogovor“, prokomentarisao je pregovore direktor Televizije Nikšić Nikola Marković.

Ako se ne budu dogovorili, izvjesni su vanredni parlamentarni izbori, koji će uslijediti nakon skraćenja mandata parlamentu.

Istovremeno, na šta je podsjetio i Abazović, Đukanović može uprkos dogovoru „stare većine“ i nekome drugome dati mandat.

Šta god da se desi, sigurno je: dvije godine od pada DPS-a, Đukanović je još tu. Avgustovski pobjednici učinili su da se danas bolje osjeća nego 30. avgusta 2020.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo