Povežite se sa nama

FOKUS

POSLIJE LOKALNIH IZBORA: Svi pobjednici u zemlji bezvlašća

Objavljeno prije

na

Crna Gora bi u postojećem v.d. stanju, uz pandemiju, ukrajinsku krizu i moguću globalnu nestašicu osnovnih životnih namirnica, mogla dočekati jesen. Pa ko preživi

 

Izbore u Ulcinju i Beranama obilježili su –  pobjednici. Svi su zadovoljni, dok se na državnom nivou nastavlja bezvlašće. Skupština ne zasijeda. Vlada se, na telefonskim sjednicama, međusobno preglasava ne mareći za zakonitost odluka i njihove posljedice. Nova parlamentarna većina  tihuje lagano gubeći podršku za svoj projekat.

Minuli lokalni izbori se  najviše i posmatraju u kontekstu aktuelnih pokušaja formiranja nove, manjinske vlade. Iz  Berana je  stigla poruka da su tamošnji glasači ,,nedvosmisleno” pokazali da su većinski protiv formiranja manjinske vlade. Na toj poruci su insistirale Demokrate, koalicija okupljena oko DF-a i predstavnici novoformirane partije (pokreta) okupljeni oko premijera i nekoliko ministara iz njegovog kabineta.

Odgovor je stigao sa juga. Izborni rezultati u Ulcinju pokazuju da su svi za evropsku vladu, poručio je mandatar Dritan Abazović. Previđajući da su Demokrate osvojile zavidan broj glasova (dva mandata), uz značajan rast podrške u odnosu na prethodne izbore.

Značajan deficit DPS-a u Beranama u  odnosu na prethodno prebrojavane glasove tzv. procrnogorskog bloka ukazuje na prazan prostor unutar te opcije koji nijesu  pokušali da iskoriste, recimo, URA i SDP. Prosto, nijesu učestvovali na prošlonedjeljnom glasanju. Tako posmatrano, uz Mila Đukanovića gubitnik je, jednako, i Aleksandar Vučić. Partije koje kod njega dolaze na poklonjenje i po pomoć nijesu prebacile natpolovičnu većinu. Zapravo, da su suverenistički glasovi završili kod nekoga drugog a ne kod DPS-a, DF možda ne bi ni bio u prilici da učestvuje u formiranju budućih vlasti. Pošto se njihovi odnosi sa Demokratama, SNP-om i ministarskom partijom Berane sad teško mogu opisati kao partnerski.

U izbornoj noći iz Berana je stigao glas da će SNP morati da bira između daljeg učešća u lokalnim vlastima i ulaska u manjinsku vladu. Ni tokom kampanje, partije srpske prepoznatljivosti nijesu tajile da im je evetualni neuspjeh SNP-a (Berane je jedno od najtvrđih uporišta te partije) važan skoro koliko i njihov rezultat. Iz DF-a su se istrčali i najavili kako neće ići sa SNP-om na lokalu, ako oni uđu u, ili makar podrže, manjinsku vladu.  Vladimir Joković  ih je podsjetio da je SNP dio vladajuće koalicije u još šest opština, i da bi izostanak saradnje u Beranama mogao dovesti do pada vlasti u Nikšiću, Mojkovcu i Herceg Novom.

Dodatnu snagu SNP-u dao je i dobar (odličan) izborni rezultat u Beranama gdje su, pored svih optužbi za izdaju narodne volje, ostali na sedam odbornika. To ih, uz DPS, čini najjačom partijom u beranskom parlamentu. Kad su se malo ohladili u DF-u su se sjetili da od buduće vlade, dođe li do njenog formiranja, zavisi sudbina njihovih  kadrova koje su rasporedili po dubini, u institucijama i državnim preduzećima.

U ponedjeljak se stalo na loptu. Iz lokalnog DF-a Monitoru su tada kazali da neće žuriti sa formiranjem vlasti u Beranama,. A iz SNP-a da treba sačekati da se slegnu strasti.

Do ponedjeljka biće poznati konačni rezultati i ulcinjskih izbora. DSP će biti u prilici da podvuče crtu. Ostanu li u prilici da, s nekadašnjim koalicionim partnerima, formiraju vlast u Ulcinju u  DPS-u  mogu ponoviti priču o izbornom uspjehu.

I bez toga,  DPS je i na prošlonedjeljnim izborima, kao i ranije u Nikšiću, na Cetinju, u Mojkovcu, Herceg Novom i Petnjici, pokazao kako  može da osvoji respektabilan broj glasova u svakoj lokalnoj sredini. Bez nekadašnje svemoći  sa pozicije državnih vlasti. Rasplet cetinjskih izbora je, više od drugih, pokazao i koliko je sadašnja  pozicija Đukanovićevog DPS-a teška (zasluženo). Ta partija više ni među svojima ne može naći partnere za diobu vlasti. Tako će, u principu, biti dok je Đukanović na čelu te partije.

No stvari se, zahvaljujući i globalnim procesima, mijanjaju. DPS je od kraja prošle godine i bezuslovnog pristanka da podrži svakoga ko će smijeniti Krivokapićevu Vladu, stigao do pozicije u kojoj – sam ili preko svojih političkih satelita – ucjenjuje mandatara. Briga o državi je naravno izgovor. Stvarni cilj Đukanovića i njegove partije jeste da spriječi Abazovićev naum da formira vladu koja bi načela utemeljene podjele na njihove i naše: izdajnike i patriote, Crnogorce i Srbe, istok i zapad… Dok su žive te podjele Đukanović i DPS će vidjeti šansu za sebe i navoditi građane  da zaborave kako su oni, čuvajući vlast, plivali u svakoj od tih voda.

U sličnoj, mada slabijoj, poziciji nalazi se i DF. Oni su, unutar tzv. srpskog bloka, nakon Nikšića i Herceg Novog izgubili i izbore u Beranama. Na Cetinju, u Ulcinju i Petnjici nijesu ni izlazili. Demokrate su u svim tim opštinama popravili svoj raniji rezultat. I pored utiska da je kod partije Alekse Bečića mnogo lakše primijetiti šta neće (DPS) nego šta su politički ciljevi za koje se zalažu.

DF-u na ruku ide naum DPS-a da koliko je god moguće zadrži postojeće podjele. Dok udomljeni funkcioneri DF-a ovih dana pozivaju sljedbenike da ,,ako su u prilici” svojim glasom podrže Vučića na predstojećim predsjedničkim i parlamentarnim izborima u Srbiji.

Razloga za preispitivanje pozicije imaju i zvaničnici manjinskih partija. Dok u Bošnjačkoj stranci mogu zaključit da su ostali na pozitivnoj nuli, pred liderima albanskih partija je ozbiljan test. Ponovo se prikloniti DPS-u, zanemarujući prethodna iskustva sa tom partijom ali i međusobne netrpeljivosti lidera i glasača dviju albanskih lista iz Ulcinja? Alternativa je  saradnja sa koalicijom okupljenom oko URA-e i, eventualno, Demokratama (koji su u Tuzima dio vladajuće većine). To, opet, kako kažu upućeni, nosi izazove političke i liče prirode.

Mnogo šta će zavisiti od (ne)izvjesnog formiranja manjinske vlade. Tu se, trenutno, koplja lome oko saradnje SNP-a, SD-a i SDP-a. Ukoliko dođe do kompromisa, sljedeća krizna tačka je konačna podjela resora i mjesto predsjednika Skupštine. Onda treba sazvati sjednicu parlamenta. Ako se riješi problem njegovog sazivanja. Abazović je optimista. Sad je sve jasno, rekao je nakon izbora u Ulcinju i Beranama.  Nema, međutim, dokaza – šta bi to moglo biti.

Za, otprilike, dva mjeseca slijedi nova tura lokalnih izbora. Uz Podgoricu, Bar, Bijelo Polje, Pljevlja, tada će se glasati i u Danilovgradu, Kolašinu, Plavu, Plužinama, Rožajama, Žabljaku i Šavniku. DF i Demokrate ponavljaju kako je to pravo vrijeme i za vanredne parlamentarne izbore. Bude li tako, Crna Gora bi u postojećem v.d. stanju, uz pandemiju, ukrajinsku krizu i moguću globalnu nestašicu osnovnih životnih namirnica, mogla dočekati jesen.

 

BERANE: Postizborna matematika

Izbori u Beranama su i formalno završeni, OIK je objavila podatke o broju glasova i osvojenim odborničkim mandatima, pa je moguće uporediti brojke sa prošlonedjeljnih i prethodnih izbora.

U raspodjeli mandata nije se promijenilo ništa u odnosu na podatke koje su tokom izborne večeri objavljivale političke partije: lista Da za Berane i Crnu Goru (DPS-SD-BS-LP) osvojila je devet mandata, SNP sedam, Za budućnost Berana (NSD, DNP, PzP i Radnička partija) šest, Demokrate šest, lista Berane sad četiri, Prava Crna Gora dva i Ujedinjena Crna Gora jedan mandat. DPS sa partnerima ostaje u opoziciji a o učešću SNP-a u budućoj beranskoj vlasti (matematički nijesu potrebni) tek će se vijećati. I to, izgleda, više u Podgorici nego u Beranama.

I osvojeni glasovi pričaju svoju priču. Koalicija Da za Berane i Crnu Goru u kojoj su osim DPS-a, Bošnjačka stranka, Socijaldemokrate i Liberalna partija dobila je 3.798 glasova.

To je skoro 1,5 hiljada glasova manje nego što je lista Odlučno za Crnu Goru – Milo Đukanović osvojila na parlamentarnim izborima u avgustu 2020. kada su ih podržala 5.275 glasača. U toj računici treba imati u vidu da su 2020. SD i Bošnjačka stranka nastupale samostalno i da su u Beranama imale 613, odnosno 479 glasova.

Na lokalnim izborima 2018. lista Berane pobjeđuje – Milo Đukanović – DPS – SD – BS dobila je 7.871 glas što znači da je za četiri godine koalicija predvođena DPS-om izgubila 4.073 glasa. Više od polovine.

Druga po broju osvojenih glasova je SNP. Njoj je je povjerenje poklonilo 2.821 glasač. Trista glasova manje (2.559 glasova) dobila je Lista Za budućnost Berana koju su činile Nova srpska demokratija, Demokratska narodna partija, Pokret za promjene i Radniča partija. Rezultate ovih partija nije moguće direktno porediti sa prethodnim izborima zato što su na parlamentarnim izborima nastupale zajedno u koaliciji Za budućnost Crne Gore, a na lokalnim 2018. u koaliciji Zdravo Berane.

Lista Za budućnost Crne Gore (koju su činili: DF, SNP, Prava, Ujedinjena CG, Radnička partija, Partija udruženih penzionera i invalida, Jugoslovenska komunistička partija) u Beranama je na parlamentarnim izborima imala 10.024 glasa. Dvije godine ranije lista za Zdravo Berane (SNP, DF, Srpska stranka ,,dr Milovan Živković” i Ujedinjena CG) dobila je 6.473 glasa.

Demokrate predvode listu onih za koje se može konstatovati da su na ovim izborima osvojili više glasova nego ranije, neočekivano mnogo glasova ili su prvi put stali pred birače i zadobili dovoljno povjerenja da uđu u lokalni parlament.

Demokrate su na izborima u Beranama osvojile 2.452 glasa. Ta partija je u ovom gradu na parlamentarnim izborima dobila 1.486 glasova, a na prethodnim lokalnim je imala 1.822. To znači da su sada dobili 966 glasova više nego na parlamentarnim izborima i 630 više nego na prošlim lokalnim.

Lista Berane sad, koju su podržali premijer Zdravko Krivokapić i ministri Milojko Spajić i Jakov Milatović, osvojila je 1.601 glas. Prava Crna Gora u Beranama je dobila 820, a Ujedinjena Crna Gora 688 glasova.

Još malo računa: SNP, lista Za budućnost Berana, Prava i Ujedinjena CG, članice nekadašnje koalicije Za budućnost Crne Gore zajedno su osvojile 6.888 glasova. Ta koalicija je u Beranama 2020. imala 10.024 glasa. To je 3.136 glasova manje. Čak i ako se od toga oduzmu svi glasovi koji su otišli listi Berane sad, i dalje je to 1.535 glasova manje nego prije dvije godine.

Tek će se tražiti odgovor zašto je ovonedjeljna izlaznost u Beranama bila znatno manja nego na prethodnim lokalnim i parlamentarnim izborima. Na glasanje je izašlo samo 64,02 odsto upisanih birača, što se u Beranama računa kao manja izlaznost i što je, snizivši vrijednost census, nekim partijama omogućilo da osvoje toliko mandata ili da uđu u lokalni parlament.

 

ULCINJ: Kome će „novi početak“

Prebrojavanje glasova će se u Ulcinju nastaviti i naredne sedmice, pošto je OIK prihvatila zahtjev koalicija koju su činili URA, Demokratska partija, SD, SDP i Albanska alternative (Za novi početak), da se ponovi glasanje na jednom biračkom mjestu na kojem su utvrđene brojne nepravilnosti.

Kako je na tom biračkom mjestu upisano 772 birača, od kojih je 27. marta glasalo njih 447, postoji mogućnost da taj predizborni savez dođe do 15. mandata, do kojeg im je u nedjelju nedostajalo svega dvadesetak glasova. Uz dva mandata Demokrata, to bi bilo dovoljno za većinu u ulcinjskom parlamentu koji broji 33 odbornika.

Upravo su rezultati sa tog biračkog mjesta posljednji pristigli u nedjelju, kada je već bilo uveliko u toku slavlje koalicije Za novi početak, a njen lider i vicepremijer Dritan Abazović proglasio pobjedu, te nosioca liste Omera Bajraktarija za budućeg gradonačelnika Ulcinja.

No, izvanredan rezultat Albanske koalicije (Demokratske unije Albanaca i Demokratskog saveza u Crnoj Gori) na tom biračkom mjestu, te ukupno na izborima, doveo ih je u fotofinišu do šestog mandata. To  bi uz šest mandata DPS-a i pet Nove demokratske snage Forca, bilo dovoljno za eventualno formiranje nove vlasti.

Portparol DPS-a Miloš Nikolić pohitao je da saopšti kako su ,,prirodni koalicioni partneri DPS-a u Ulcinju DUA-a i Forca”. Lider DUA-e Mehmed Zenka je poručio da je ta partija ,,spremna koliko danas da fromira koaliciju sa Forcom i DPS-om”.

Neformalni razgovori o njihovom eventualnom postizbornom savezu obavljeni su prije izbora, te i dan nakon izbora. Iz Force su, ipak, odbacili kritike Bajraktarija (URA) da su u kampanji ove tri izborne liste sinhronizovano nastupale, te da postoji njihov tajni sporazum.

Nakon što je stranka Genci Nimanbegua (Forca) ostvarila u nedjelju neočekivano loš izborni rezultat, sve su  opcije otvorene. Prije samo godinu dana Forca je napustila lokalnu vlast u Ulcinju, koju je predvodio DPS, nezadovoljna načinom na koji Đukanovićeva partija upravljala opštinom.

Još ako se ima u vidu animozitet velikog dijela birača Force prema DPS-u, a dobrim dijelom i prema DUA, onda na konstituisanje vlasti treba pričekati.

Na to će uticati i ishod pregovora oko formiranja manjinske Vlade. U Ulcinju vjeruju da bi ta vlada morala imati mnogo više razumijevanja i podrške za razvoj njihove opštine. Koja je, uprkos resursima kojima raspolaže, najnerazvijenija na Crnogorskom primorju i ima najnižu prosječnu zaradu u zemlji.

Ako se ne zna ko će biti buduća vlast u Ulcinju, jasno je šta se od nje očekuje. Infrastruktura, prije svega.

,,Bez efikasne lokalne uprave i infrastrukture nema preduslova da se krene u gradnju novih turističkih objekata, posebno na području Velike plaže”, kaže za Monitor Omer Barjaktari. ,,Bivše lokalne vlasti godinama nijesu bile u stanju da, na primjer, sprovedu tender za izradu vodovodne i kanalizacione mreže finansiran sredstvima njemačke KfW banke, kao što su uradile sve druge primorske opštine. I paradoksalno je da mi već plaćamo gotovo milionske godišnje rate na taj kredit od oko 20 miliona eura, koji nije ni iskorišćen.”

Nakon nedjelje moglo bi biti jasnije predstoji li Ulcinju novi početak ili opet iz početka.

Zoran RADULOVIĆ
Mustafa CANKA
Tufik SOFTIĆ 

Komentari

FOKUS

STANJE REDOVNO: Ne vide, ne čuju, tvituju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako o tuđem trošku idete na trke Formule 1u Abu Dabi, kao premijer  Abazović ili, poput predsjednika Đukanovića, novogodišnje praznike provedete u  u švajcarskom mondenskom odmaralištu Sent Moric, makar dijelom u državnom trošku, onda vam i naša svakodnevica može izgledati sasvim prihvatljivo.  Uprkos stvarnosti

 

Sve je u najboljem redu. „Ja ne znam šta se ovdje vanredno dešava”, predočio je, neki dan, premijer Dritan Abazović. ,,Volio bih da me neko ubijedi koji dio crnogorskog sistema ne funkcioniše ili ne pruža one usluge koje je pružao. Ako izuzmemo Ustavni sud…“.

Izjava je došla kao neka vrsta odgovora  na javne kritike  zapadnih partnera. Vrijedi ih ponoviti pošto se nešto slično rijetko može čuti u jeziku diplomatije.

„Od zemlje koja je bila najuspješnija na putu ka EU, Crna Gora sada postaje zemlja problem”, poručila je ministarka vanjskih poslova Slovenije Tanja Fajon. ,,Crna Gora ostaje rak rana EU”, dodala je uz poruku ,,obavezali smo se da ćemo dalje pomagati Crnoj Gori”. Slična upozorenja stigla su i sa one strane Atlantika. ,,Crna Gora je u veoma dubokoj krizi. Blizu je institucionalnog kolapsa kakvog skoro nisam vidio u bilo kojoj zemlji”, saopštio je specijalni izaslanik SAD-a za Zapadni Balkan Gabrijel Eskobar upozoravajući na  ,,mnogo mogućih posljedica” takvog stanja.

Abazović, kazao je, ne osjeća odgovornost . ,,Da kažem da ne osjećam odgovornost zvučaću arogantno, ali da osjećam ono što neki ljudi nameću – ne osjećam. Vlada je završila sve svoje obaveze. Da nisu srušili Vladu i ove obaveze iz evropske agende bile bi završene”, predočio je premijer pomalo zatečenim novinarima. ,,I zašto  bih osjećao odgovornost? Tehnička Vlada radi bolje nego ona koja je bila u punom mandatu”.

Sve je, dakle, u osjećajima. Odnosno, percepciji. Pa ako o tuđem trošku idete na trke Formule 1u Abu Dabi, kao premijer (,,hvala domaćinima što su mi ispunili jedan od dječačkih snova”) ili, poput predsjednika Mila Đukanovića, novogodišnje praznike provedete u luksuznom hotelu Kempinski u švajcarskom mondenskom odmaralištu Sent Moric, makar dijelom u državnom trošku (nije nas udostojio komentara), onda svakodnevica može izgledati sasvim prihvatljivo.  Uprkos stvarnosti.

Nedavno smo iz Instituta za javno zdravlje dobili informaciju – alarmantno upozorenje  – da je dvoje od petoro (40 odsto) djece predškolskog uzrasta u Crnoj Gori nevakcinisano. Ili, da se ograničimo samo na mandat aktuelne (odlazeće, tehničke) Vlade: u 2022. godini vakcinisano je tek svako deseto dijete (11 odsto) rođeno prethodne godine. Vakine su tu, propisi su jasni, nedostajala je snaga države, ako nas već ima toliko koji više vjerujemo Guglu i Tviteru nego ljekarima.

Bez najave, prošlog petka Vlada je odložila početak drugog polugođa školske 22/23. Zvanično, kako bi omogućila bolju zaradu turističkim poslenicima sa sjevera!? Nezvanično, problem je bilo to što tek kupljeno gorivo (mazut) nije dopremljen do školskih kotlarnica, pa bi đake prošlog ponedjeljka dočekale hladne učionice.

Samo je do najupornijih doprla vijest da je Jugopetrol,  tek početkom nedjelje,  distribuirao neophodno gorivo. Alibi je bio mnogo glasniji. ,,Ako nema grijanja u školama, obratite se onima koji su planirali prethodni budžet (za 2022. godinu – prim. Monitora) i koji su zakinuli stavku vezanu za grijanje u školama u Ministarstvu prosvjete”, saopštio je premijer krajem novembra. Isto smo mogli čuti i od njegovih ministara zdravlja i prosvjete Dragloslava Šćekića i Miomira Vojinovića.

Svi skupa zaboravljaju da je ova Vlada prvi rebalans prošlogodišnjeg budžeta radila još prošlog proljeća. I, da su registrovali manjak novca za grijanje škola, imali su vremena da reaguju.  Pride, direktor Uprave za katastar i državnu imovinu Koča Đurišić  je, krajem prošle godine, na listu razloga zbog kojih njegova Uprava kasni sa tenderom za nabavku mazuta dodao i pomalo zaboravljene sajber napade na dio Vladinih sajtova. Uglavnom, grijanje je zakasnilo.  Za to, po  prilici, nijesu krivi ni DPS ni Moskva ili Brisel.

Ova Vlada je, sjetimo se, i u septembru pomjerila početak školske godine za pet dana. Ministar Vojinović je tada objašnjavao kako će to ,,doprinijeti kvalitetnijoj pripremi za nove školske obaveze i produžetku, odnosno nastavku uspješne turističke sezone u našoj državi”. O kvalitetu obrazovanja ni ljetos ni sada nije bilo riječi.

Svako malo saznamo kako pacijenti u Crnoj Gori ne mogu doći do neophodnih ljekova. Na neočekivanoj muci našli su se onkološki pacijenti, dijabetičari, srčani bolesnici a nedostajalo je i antibiotika za djecu, terapija za HIV pacijente, liječene zavisnike… Čak su i iz KBC-a  pacijente ili njihovu rodbinu slali u  apoteke da kupe nedostajući lijek, gazu, vatu, ubruse  ili hidrogen. Umjesto izvinjenja premijer nudi – samohvalu. I nova obećanja. Vlada će, prvi put, formirati fond za liječenje rijetkih bolesti a u ovu godinu smo, opet prvi put, ušli bez prenesenih dugova Fonda za zdravstvo. Pa će, sve skupa, jednom biti bolje.

Borba protiv kriminala i korpupcije je na vrhu liste. Nesporno je da su rezultati 42. i 43. Vlade na tom planu neuporedivo bolji od DPS-ovih. Što nije bilo ni malo teško. Ali, prošle su dvije godine kako se Petar Ivanović, poslanik, nekadašnji ministar poljoprivrede i kreator afere Abu Dabi fond našao na naslovnim stranama. Prošlo je godinu dok mu nije skinut imunitet. Pa još godinu da saznamo kako istraga nije završena iako su rokovi za podizanje optužnice istekli. Treba saslušati još neke svjedoke. Produžen je rok za podizanje optužnice i u slučaju Plantaže. Iz sličnih razloga.

Krstovići, otac i ćerka, oslobođeni su optužbi za učešće u švercu kokaina koji je za ishod imao rekordnu zapljenu narkotika na teritoriji Crne Gore. Drugih optuženih nema. Kokain iz Volijevog magacina  zaplijenjen je bez optuženih.

Od svih švercera duvana o kojima pričamo decenijama uhapšen je – Abazovićev partijski saradnik i bivši  v.d. direktor Uprave prihoda i carina Rade Milošević. I par vozača kamiona sa ilegalnim teretom.  Dokumenta, navodno povjerljiva, koja je objavio Raško Konjević sugerišu da su u švercu učestvovali ili makar za njega znali još neki funkcioneri URA-e. Zaboravili smo, sve je prilika, aferu televizor ali i ljetošnje hapšenje ruskih špijuna. Od kako je Abazović  smijenio direktora ANB-a Sava Kenteru ni o toj  aferi nije progovorena ni riječ.

Maji Jovanović, vršiocu dužnosti VDT-a drugi, prema zakonu posljednji,  v.d. mandat ističe 5. februara. Pokušavajući da nađu način za njegovo produženje iz Vlade su inicirali izmjene Zakona. O njima će se raspravljati 4. februara. U minut do 12.  Kako sada stoje stvari, makar DF i DPS glasaće protiv. To znači da Jovanović neće dobiti novi mandat, pa će tužilaštvo dobiti novog v.d. starješinu za narednih šest mjeseci. Pa onda sve ispočetka.

Politički predvodnici su jednako uspješni  i na zadatku normalizacije odnosa u regionu. Nemamo ambasadora ni u jednoj od zemalja sa kojom se graničimo. Ministri Aleksandar Damjanović i Marko Kovač ,,unaprijedili” su odnose sa BiH nedavnim odlaskom na svečanost povodom neustavnog Dana Republike Srpske. Milan Knežević je najavio povlačenje odluke o priznanju Kosova (šta ako Aleksandar Vučić, u međuvremenu, taj problem skine sa dnevnog reda?). Svetozar Marović još čeka izručenje, samo što ga iz Podgorice, izgleda, više niko ne traži. Nema ni najavljene normalizacije platnog prometa između dvije države. Teško je banke nagovoriti da se odreknu višemilionskog prihoda koji je, ujedno, potpuno nepotreban trošak za privrednike iz Crne Gore i Srbije. Koji, u krajnjem, plate njihovi potrošači.

Politička normalnost u Crnoj Gori priča je za sebe.

Aktuelno je iščuđavanje nad prijedlogom Branke Bošnjak da se, nakon političke selekcije i eliminacije dijela kandidata za sudije Ustavnog suda, upražnjena mjesta popune nekom vrstom žrijeba/lutrije. ,,Srećne dobitnike”, predlaže Bošnjak, izvlačio bi neko od predstavnika međunarodne zajednice, kako bi se izbjegle sumnje u nepristrasnost. U javnosti je ideja dočekana sa nevjericom i podsmjehom. Mnogo većim nego što ga je izazvala nedavna izjava potpredsjednika Vlade Vladimira Jokovića prema kome aktuelnoj parlamentarnoj većini pripada i većina u Ustavnom sudu. Zapalo ih.

Oktobarski izboru u Šavniku još nijesu završeni. Glasaće se – ko zna kada. I to nije do Ustavnog suda. Vlada našim novcem ulazi u neke nedefinisane projekte u Nikšiću i Baru (EPCG je kupila imovinu Željezare, država kupuje akcije Luke). Najavljuje se, istovremeno, prodaja Budvanske rivijere. Abazović i njegovi ministri u tehničko mandatu ne shvataju da nemaju mandate za dugoročne projekcije bilo koje vrste.

Čekamo primopredaju vlasti u Podgorici i Pljevljima. Parlamentarna većina se zavadila i oko planiranih izmjena Zakona o lokalnoj samoupravi. Naum  je bio da Vlada uvede prinudnu upravu u tim opštinama kako bi razvlastila izborne gubitnike Ivana Vukovića i Rajka Kovačevića. Zapelo je, izgleda, oko imenovanja v.d. upravnika. Ili je riječ o tome što  dio vladajućih (Demokrate) priprema koaliciju sa Evropa sad, koji slovi za nezvaničnog pobjednika podgoričkih izbora, a to nekima ne odgovara pred dolazeće parlamentarne izbore.

Pošto su pregovori o formiranju vlade Miodraga Lekića propali, parlament bi, po slovu Ustava, trebalo da bude raspušten sredinom marta. Par dana pred prvi krug predsjedničkih izbora. Tako postaje upitna i ideja po kojoj bi predsjednica Skupštine Danijela Đurović mogla postati v.d. predsjednika države u slučaju da se predsjednički izbori zakomplikuju, a hoće ne bude li funkcionalnog Ustavnog suda,  pa ne budu završeni prije nego Đukanoviću istekne mandate (sredina maja).

Uostalom, još traje septembarska sjednica parlamenta na kojoj je DF inicirao smjenu predsjednice parlamenta. Pauza je u toku, evo četvrti mjesec.

Ima tu još sitnica koje bi se mogle pomenuti. Inflacija, Aerodromi, nacionalna avio-kompanija, auto-put, pohara rijeka i šuma, partijsko i porodično zapošljavanje, izostanak obećanih zakona o nelegalno stečenoj imovini, lustraciji, Vladi, Skupštini… Inače je sve u najboljem redu.  ,,Crna Gora pokreće svoj svemirski program”, obznanio je premijer na ovonedjeljnoj sjednici Vlade. Kao stvoreno za Tviter. Polijećemo.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

KROJENJE CRNOGORSKE POLITIKE: Model KVINTA, proljeće 2023

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sve strateške odluke i trase u novijoj crnogorskoj istoriji su morale biti donesene uz posredovanje i krojenje od strane Amerike, Evrope i Rusije i stoga ne čudi duboko usađeno vjerovanje u narodu da su promjene u Crnoj Gori moguće „tek kada stranci odluče to“ . Rat u Ukrajini promijenio dinamiku postupanja Kvinte (Amerika, Britanija, Francuska, Njemačka i Italija) koja je sada očigledno aktivnija, i vidljivo i nevidljivo, u regionalnim političkim procesima

 

Da su Crna Gora i Zapadni Balkan politički trusno područje koje nije baš sposobno brinuti o sebi,  odavno je poznato. Mimo perioda Titove Jugoslavije malo je bilo vremena kada neko sa strane nije morao uređivati odnose u našem dvorištu. Sve strateške odluke i trase u novijoj crnogorskoj istoriji su morale biti donesene uz posredovanje i krojenje od strane Amerike, Evrope i Rusije i stoga ne čudi duboko usađeno vjerovanje u narodu da su promjene u Crnoj Gori moguće „tek kada stranci odluče to“.

Uslovi, pitanje i prag od 55 odsto neophodne većine za referendum o nezavisnosti 2006. godine je postavila administracija EU usljed nemogućnosti lokalnih političkih aktera da se sami dogovore. Neka kasnija rješenja iz Ustava su takođe morala biti diktirana od strane EU ili njenih glavnih članica uz „mišljenja i asistencije“ Venecijanske komisije (VK). Upravo zahvaljujući „medijaciji“ briselske administracije i VK, donesene su procedure izbora čelnih ljudi pravosuđa koji su se sada pokazali potpuno jalovim i bez deblokirajućih mehanizama. I dok institucije zemlje klize u v.d. stanje ili disfunkcionalnost jedna za drugom, sve je jasnije da tešku političku i institucionalnu krizu nije moguće riješiti bez ponovne medijacije i „usluga“ međunarodnog faktora. Nedavno je slovenačka vanjska ministarka Tanja Fajon po drugi put bila u Podgorici u mjesec dana urgirajući da se što prije izaberu sudije Ustavnog suda bez kojeg ne može biti ni izbora. Prva posjeta je upriličena krajem decembra pred gregorijanski Božić zajedno sa njenin austrijskim kolegom grofom Aleksanderom Šalenbergom. Tada je poslato jasno upozorenje da bi nova vlada sa mandatarom Miodragom Lekićem izglasana na osnovu novog i široko osporavanog Zakona o predsjedniku, bila „korak unazad“. Tada je Lekić poručio da skupštinska većina „ne želi konfrontacije s međunarodnom zajednicom, ali ni pretvaranje države u eksperimentalnu laboratoriju protektoratskog tipa“.

Slovenija kao dio bivše Jugoslavije i Austrija, nekadašnji vladar više od polovine prostora bivše zemlje,  izabrane  su da prenesu poruke kao neko ko najbolje razumije crnogorske kompleksnosti i političke mahinacije. Tanja Fajon je ranije radila u Evropskoj komisiji (EK) kod komesara za proširenje i ima veliko iskustvo sa Zapadnim Balkanom. Za nekoliko dana, tačnije 23. januara, Fajon treba predati izvještaj vanjskim ministrima članica EU. Ona je tokom druge posjete upozorila da ukoliko se ne osposobi Ustavni sud, u sada šestom pokušaju, da „postoji velika prijetnja da EU zaustavi pristupne pregovore sa Crnom Gorom”. Može se pretpostviti da je Fajon upozorenjem ciljala više na crnogorsku javnost nego političare kojima je jasno da su pristupni pregovori odavno defakto zaustavljeni, kako zbog nesposobnosti i nevoljnosti crnogorskih pregovarača tako i zbog umora u Evropi. Prošle godine u junu se navršila decenija mlitavih pristupnih pregovora koje je otpočela vlast odlazećeg predsjednika Mila Đukanovića i njegove Demokratske partije socijalista (DPS). Tokom 10 godina pregovora DPS je od 33 poglavlja neophodnih za ulazak u EU uspio privremeno zatvoriti samo tri i time je Crna Gora osim formalnog liderstva u evrointegricijama postala i lider u najdužim jalovim pregovorima. Međutim, formalni prekid, tj. obustava pristupnih pregovora bi svakako loše odjeknuo u javnosti dok bi za ostale zemlje u regionu takva objava bila dodatno obezhrabrujuća.

Slovensko-austrijski dvojac je bio pristutan i na sastanku sa liderima Zapadnog Balkana na marginama Svjetskog ekonomskog foruma u Davosu, Švajscarska. Cilj je jačanje integracija prema EU kako je na twitteru objavio v.d. premijer Dritan Abazović rekavši da je „cijelom regionu potrebno više eurooptimizma“. Bosna i Hercegovina je takođe u unutarnjoj blokadi. Predsjednik RS Milorad Dodik postaje sve drskiji u izjavama. Otvoreno je podržao rusku agresiju na Ukrajinu i njeno komadanje uz davanje ordena ruskom diktatoru Vladimiru Putinu. Dodik ne skriva da mu je želja da i BiH nestane. Nedavni nacionalistički izgredi na fudbalskom turniru u Sarajevu i napadi na roditelje mladih igrača iz Srbije podgrijavaju nacionalističke strasti uprkos brzoj akciji policije i privođenju krivaca. Makedonija i Albanija nikako da počnu pristupne pregovore zbog blokade Bugarske. Makedonci odbijajaju da prihvate bugarsko tumačenje njihovog nacionalnog i jezičkog identiteta. Odnosi između Srbije i Kosova koje je i dalje u međunarodnom poluprotektoratu su posljednjih mjeseci doveli maltene do usijanja i samo je direktna intervencija Evropske komisije i zemalja Kvinte/Petorke spriječila otvorenu eskalaciju i sukobe.

Rat u Ukrajini promijenio je dinamiku postupanja Kvinte (Amerika, Britanija, Francuska, Njemačka i Italija) koja je sada očigledno aktivnija, i vidljivo i nevidljivo, u regionalnim političkim procesima. Pogotovo se vidi jači uticaj anglo-saksonskog dijela Petorke (Amerikanci i Britanci) i rastući angažman Francuske. Nekadašnja praksa Zapada da da primat stabilokratiji nad demokratijom u regionu je dovedena u pitanje. Trpljenje autokrata u Republici Srpskoj, Srbiji, Crnoj Gori i Albaniji samo da bi se dobila kratkoročna stabilnost se vremenom pokazala kontraproduktivnom jer su moćnici počeli da se ponašaju kao nedodirljiva božanstva.

Britanski interes u cilju obuzdavanja šverca cigareta i preko Luke Bar je već neko vrijeme jasno i javno definisan sa aktivnim angažmanom britanskih finansijskih i obavještajnih službi pri državnim organima u Podgorici. U utorak je objavljena informacija da je v.d. direktor Uprave prihoda i carina Vladan Bulatović imao sastanak sa ambasadorkom Karen Medoks i britanskim oficirom za vezu za privredni i finansijski kriminal. Glavni specijalni tužilac Vladimir Novović je pred gregorijanski Božić posjetio London službeno radi jačanja saradnje „u oblasti borbe protiv korupcije i teškog i organizovanog kriminala na Zapadnom Balkanu i u Evropi“. Interesantno je da se ta posjeta poklapa sa hapšenjem bivšeg direktora Uprave prihoda i carina Rada Miloševića.

Valja se podsjetiti da su Anglosaksonci takođe bili uključeni i u raniji izborni proces u Crnoj Gori koji je doveo do pada DPS vlasti na sličan način na koji je i Slobodan Milošević uklonjen u oktobru 2000. godine, ali uz mnogo manje buke. Bez pomoći britanskih i američkih organizacija i njihovih konsultanata ujedinjavanje tadašnje crnogorske opozicije bi bilo teško zamislivo. U vrijeme kada je sadašnji specijalni američki izazlanik za Balkan Gabrijel Eskobar bio otpravnik poslova američke ambasade u Beogradu kafići i restorani u relativnoj blizini ambasade bili su puni gostiju iz Demokratskog fronta (DF) koji su dolazili na konsultacije i instrukcije, uglavnom uz pomoć prevodilaca. Navodno su i zadnja vrata ambasade često primala posjetioce. Slične scene su nekad viđane u Budimpešti sa osobama Demokratske opozicije Srbije (DOS) koji su pripremani za savezne izbore u jesen 2000. godine. Kakva je bila euforija nakon izborne pobjede 30. avgusta 2020. godine je opisao Andrija Mandić, jedan od DF lidera, na sjednici skupštinskog Odbora za bezbijednost 28. oktobra rekavši da je  „nosilac naše liste (Zdravko Krivokapić) jedva dočekao da utrči u američku ambasadu i pita šta treba da radi“. Naknadna grabež za pozicijama u novoj vlasti i izvrdavanje pojedinih dogovora je kasnije dovela i do američkog stava da „za sada“ DF nije partner u procesima u Crnoj Gori.

Za razliku od prilično jedinstvenog stava Anglosaksonaca, emisari koji dolaze iz Brisela su različitijih boja ali možda i uticaja. Stavovi Berlina su puno puta na odstojanju od Vašingtona i Londona a nekad bliži Moskvi nego što se i misli.

Miroslav Lajčak je odigrao veliku ulogu kao izaslanik EU tokom crnogorskog referenduma 2006. godine za čiji uspjeh je od vanjskih faktora jedino Moskva bila decidno zainteresirana i uključena da pomogne režimu Đukanovića. Lajčak je bivši komunistički diplomac MGIMO akademije u Moskvi čija diplomska slika stoji tik do slike ruskog vanjskog ministra Sergeja Lavrova i smatra se da nije slučajno što je on imao presudnu ulogu da referendum prođe kako je planirano. Nebojša Medojević ga je nedavno nazvao „starim agentom KGB-a“ i plaćenikom Đukanovićevog kartela. Lajčak je bio i ministar inostranih poslova u vladi Roberta Fica kada je ubijen slovački novinar Jan Kučijak i njegova vjerenica. Fico je u nedavnom intervjuu za prestižni švajcarski list NZZ osudio sankcije prema Rusiji dok je pomoć u oružju za odbranu Ukrajine označio kao „javni ratni zločin“. Lajčak koji je i sada čest službeni gost u Crnoj Gori je ovu skandaloznu izjavu svog partijskog šefa odćutao. Tonino Picula kao izvjestilac Evropskog parlamenta za Crnu Goru je lijevi kadar i bivši hrvatski vanjski ministar. Njegova Socijaldemokratska partija kojoj pripada i predsjednik Zoran Milanović je  blokirala obuku ukrajinskih vojnika u Hrvatskoj. Picula je u svojim izjavama puno puta bio na liniji stavova DPS-a.

Ostaje da se vidi hoće li se Kvinta dogovoriti ili će svako na svoj način raditi na razrješenju krize u Crnoj Gori i krojenju njenog daljeg strateškog pravca. Tanja Fajon je tokom druge posjete Podgorici izjavila „od Crne Gore očekuje da isporuči rezultate“ i da povodom toga „ima dobar osjećaj“.

 

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

SVE NAŠE SLIJEPE ULICE: Ruka ruku mije

Objavljeno prije

na

Objavio:

Treba li da začudi što, makar sporadična, najava moguće koalicije ,,kriminalaca” i ,,kleronacionalista” nije upalila alarme u ovom društvu. Više ne. I za to je najzaslužniji premijer Dritan Abazović, koji je od tasa na vagi i istorijske šanse postao riječ bez političke težine

 

Propao je još jedan plan za razrješenje političke krize. ,,Rekao sam da će vlada biti ozbiljna ili je neće biti. Neće je biti”, saopštio je Miodrag Lekić. Nepunih šest dana nakon što mu je, odlukom parlamentarne većine (mnogi smatraju – neustavnom), povjeren mandat za sastav 44. Vlade. Idemo dalje, makar i ne znali đe put vodi.

Takav rasplet naslućivao se od početka lanjskog septembra, kada su koalicije okupljene oko DF-a, Demokrata i GP URA navodno obnovile većinu od 30. avgusta  ,,Postoji parlamentarna većina koja će za rezultat imati novu vladu”, najavljivao je lider DF Andrija Mandić nakon sastanka na kome je potpisan Politički sporazum parlamentarne većine – pobjednika izbora 2020.godine.

Slijedili su mukotrpni pregovori o podjeli ministarskih mjesta pa zaplet sa  čudnim zakašnjelim potpisima podrške koalicije Crno na bijelo koji je predsjedniku Milu Đukanoviću dao izgovor da Lekiću jesenas ne povjeri mandat za sastav Vlade. Četiri mjeseca kasnije, umjesto nove Vlade, stari-novi saveznici ponudili su još jednu potragu za krivcem.

,,Kolege iz URA-e, SNP-a i CIVIS-a saopštili su nam da nisu spremni da sa nama zakažu Skupštinu na kojoj bi se birala Vlada i novi predsjednik parlameta”, saopštio je Mandić. ,,Konstatujemo da nismo uspjeli da uradimo ono što smo počeli 1. septembra”. Milan Knežević je pokušao da tumači razloge zbog kojih su partije članice aktuelne Vlade (ona je ,,odlazeća” već bezmalo pola godine) odbile dogovor: ,,Izražavam sumnju da je neko ko je odbio deset resora a nema cenzus – ili uzeo pare, ili je ucijenjen od nekih krivičnih gonjenja, snimaka, šverca cigareta, droga…”.

SNP i URA  su odgovorile  saopštenjima u kojima navode da oni nijesu protiv formiranja Lekićeve vlade, ali ne žele da se to radi na brzinu, bez dogovorenih prinicipa i usaglašenih personalnih rješenja. ,,Neka nam neko kaže gdje je i kad napravljena neka vlada, a da prije toga nije pripremljen i potpisan koalicioni sporazum”, zapitali su se iz SNP-a (prethodna 42. Vlada Crne Gore – odgovor Monitora). Iz GP URA su saopštili kako su tražili da prije zakazivanja sjednice parlalmenta saznaju ,,ko su kandidati za ministre i ko je kandidat za predsjednika Skupštine”. Oni koalicione sporazume nijesu pominjali, makar da ne bi objašnjavali onu prevaru sa Vladinim glasanjem o Temeljnom ugovoru (13 je veće od 15).

I jedni i drugi su, kažu, spremni za nastavak pregovora iako ih ,,čudi brzina” kojom se pristupilo tom poslu. „Kakva je to muka, pa Vlada mora da se formira do 19. januara“, javno su se zapitali iz SNP-a. Umjesto odgovora, koalicioni partneri su ih počastili novim optužbama. Tako smo od Milana Kneževića čuli da su ,,najmanje trojica” lidera parlamentarne većine bili kod američke ambasadorke u Crnoj Gori Džudi Rajzing Rajnke koja je od njih ,,tražila da ne budu dio vlade Miodraga Lekića”. Jedan od lidera DF-a nije precizirao ko su ta najmanje trojica. Ko vjeruje, ko ne vjeruje – priča je otišla, kao sastavni dio već zahuktale predizborne kampanje.

Tek što je propao sastanak o formirnju Lekićeve vlade, Andrija Mandić je pred novinare izašao sa jasnom idejom: ,,Mislimo da predsjednica parlamenta Danijela Đurović i predsjednik države Đukanović treba u najskorije vrijeme da naprave dogovor da istog dana budu raspisani predsjednički i parlamentarni izbori. To je racionalno”.

Koji sat kasnije sa tim se, makar javno i načelno, složio i DPS. U saopštenju sa sjednice Glavnog odbora te partije (predsjedavao Milo Đukanović) stoji kako je  skraćenje mandata Skupštini i organizacija vanrednih parlamentarnih izbora ,,jedini demokratski izlaz iz dugotrajuće političke krize i jedini način da Crna Gora dobije odgovornu, stabilnu i evropsku vladu, kao preduslov za povratak na evropski put”.

U priču se uključio i mitropolit SPC-a Joanikije Mićović. ,,Vjernici kao punopravni i odgovorni građani ove zemlje treba da izađu na predstojeće izbore, kada god oni bili, i da slobodno po svojoj savjesti glasaju za koga hoće. Tako će najlakše izazvati dugo očekivane promjene na bolje u ovoj državi i doprinijeti napretku svoje djece”, poručio je Joanikije u svojoj Božićnoj poslanici. Time je, valjda, stavljena tačka na pobjedničku koaliciju koja je, ne valja zaboraviti, ustoličena u Manastiru Ostrog, pod patronatom tadašnjih čelnika MCP-a.  Ovozemaljska misija SPC-a u Crnoj Gori nije završena. Zapravo, nedavni pohodi ovdašnjih vlastodržaca sa državnog i lokalnog novoa u BiH i Srbiju ukazuju kako ona dobija na zamahu. Samo valja prerasporediti pješake.

Konačno je i mandatar Lekić preporučio izbore kao najbolje rješenje. Ukazujući, da trenutno nema uslova za njihovo regularno održavanje, pošto je Ustavni sud i dalje bez kvoruma i van funkcije. Isto važi i za predstojeće predsjedničke izbore pa se, ipak, čini kako je parlamentarna većina odlučna da oni budu raspisani već 19. januara (2. april se pominje kao mogući termin njihovog održavanja).

O posljedicama takve odluke nije nužno nagađati. Dovoljno se sjetiti da u Podgorici i Pljevljima, tri mjeseca nakon održavanja lokalnih izbora, još nije došlo do primopredaje vlasti pošto izborni proces formalno nije okončan.  Neće ni biti  bez Ustavnog suda. Glasanje za lokalni parlament u Šavniku nije ni završeno, jer se izvršna vlast, skupa sa pravosuđem, pokazala nesposobnom da spriječi (pred)izborne zloupotrebe u organizaciji dvije najjače političke grupacije na nivou države – DPS i DF.

Rok za prijevu kandidata za popunu upražnjenih mjesta u Ustavnom sudu tek je istekao. Više od 20 kandidata sada ulazi u skupštinsku proceduru pod uslovom da se postigne kompromis koji omogućava da dovoljan broj kandidata dobije podršku 54 poslanika, Ustavnu sud može oživjeti do kraja januara. Bude li se išlo na drugi krug glasanja i manju podršku (49 poslanika) onda od funkcionalnog Ustavnog suda nema ništa prije kraja februara ili početka marta. S tim što u igri više nije izbor samo jednog sudije, pošto će već u februaru Ustavni sud, po sili zakona, ostati i bez petog sudije (od njih sedam).

Nema naznaka da parlamentarne partije ulažu i minimum napora da prevaziđu problem kome su kumovale. Množe  se razlozi zbog kojih se, makar nekima od aktuelnih parlamentarnih partija, ne žuri sa iznalaženje kompromisa. Uz zajednički zazor od mogućeg neuspijeha na prijevremenim izborima, pošto se politička konkurencija u međuvremenu zaoštrila, pojavom Evrope sad ali i drugih pokreta/partije koje računaju na učešće u podjeli mandata.

Tako Glavni odbor DPS-a, uz priču o vanrednim izborima, servira i ocjenu ,,da je institucionalno djelovanje izgubilo smisao, s obzirom na to da se parlamentarna većina opredijelila za neustavno djelovanje i da ne odustaje od namjere sprovođenja ustavnog puča…”. Pošto bez DPS-a i partnera nije moguće odblokirati Ustavni sud, to bi se moglo pročitati i kao najava da put do stvaranja preduslova za vanredne parlamentarne izbore možda i neće biti kratak i jednostavan. Dok bi se predsjednički izbori mogli održati po obrascu lokalnih, gdje poraženi ne mora prihvatiti izborni poraz. Alternativa je i njihovo odlaganje.

,,U situaciji u kojoj je ustavni poredak u potpunosti urušen, odlučni smo da ne pružamo legitimitet takvim institucijama sistema i da podržimo svaki vid mirnog vaninstitucionalnog djelovanja”, poručeno je sa sjednice GO DPS-a. Bez riječi o vlastitom doprinosu ovom stanju. I ideji kako bi se urušeni ustavni poredak mogao povratiti u normalu, osim kroz institucije sistema. One koje su još  makar formalno, u funnkciji.

I do sada smo uočili da DF i DPS mogu uspješno sarađivati žestoko se napadjući. Postupci poput beogradskog hodočašća DF-ovih gradonačelnika i (ne)očekivano oštre reakcije aktuelne opozicije u crnogorskom parlamentu sastavni su dio predizborne kampanje. Sa jasnom željom da se njen fokus preusmjeri sa pitanja standarda i EU integracija na teme rata, vjere, nacije – gdje su karte odavno podijeljene i nema prostora za bilo kakva iznenađenja ili nove aktere.

Sada, ipak, stižu nagovještji novih vremena. Milan Knežević je dobio čast i obavezu da najavi moguću formalnu  saradnju DF-a i DPS.a. Za početak bez Đukanovića, ,,ako se (na čelu DPS – primjedba Monitora) pojave drugi ljudi poslije izbora”. Kad prođe prvi talas nevjerice valja promisliti: može li do juče nemoguće postati stvarnost čak i u slučaju da Đukanović zadrži svoje partijske (i državne?) funkcije. Jer, što bi u DF-u rekli, volja naroda je neprikosnovena. ,,Tim prije”, najavljuje Knežević, ,,što DPS i DF u ovom trenutku imaju dvije trećine”. Eto, makar deblokada Ustavnog suda ne bi bila problem.

Treba li da začudi što, makar sporadična, najave moguče koalicije ,,kriminalaca” i ,,kleronacionalista” nije upalila alarme u ovom društvu. Više ne. Za to je najzaslužniji premijer aktuelne, odlazeće, tehničke, manjinske… Vlade Dritan Abazović.

On i njegova URA su prije nešto više od dvije godine bili tas na vagi. Abazović je dobio priliku da započne istorijski proces izlaska Crne Gore iz okova  tridesetogodišnje vladavine DPS- a. Naravno to uključuje suočavanje sa učincima poltike jedinstvenog DPS –a.  Podrške izvana nije manjkalo. Naprotiv. DPS je prinuđen da prizna poraz a DF da podrži Vu kojoj ne učestvuje. I koja promoviše njemu suštinski suprotnu politiku: NATO, EU, Rusija, Kosovo…

Abazović je u startu, ulaskom u izvršnu vlast srušio model tzv. ekspertske vlade i najavio nastavak politike privilegovanih izuzetaka. Umjesto razgradnje sistema DPS vladavine. Onda je srušio  tu vladu i stavio se na čelo manjinske, umjesto da traži mogućnost osnivanja koncentracione vlade koja bi se posvetila smirivanju  tenzija  i stvaranju instititucionalnih pretpostavki za fer izbore. Potom je izigravajući dogovore sa (najjačim) partnerima proizveo da i ona izgubi povjerenje u parlamentu. Tako su, za godinu I po, potrošena dva modela za izlazak Crne Gore iz pat pozicije u kojoj su je držali DPS i DF (kao personifikacije politike podjela i isključivosti). Abazović je postao teg o vratu građanske/pristojne Crne Gore, preuzimajući najgore od oba ponuđena modela.

Onda je krenula očajnička borba za opstanak na vlasti. Uz punu svijest o tome da je šansa za promjene potrošena. Teško da će Dritan Abazović ikada dobiti ovakvu priliku.Važnije je međutim –  hoće li je dobiti Crna Gora?

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo