Povežite se sa nama

RAZBIJENO OGLEDALO

Poštena inteligencija

Objavljeno prije

na

I prije nego što je propao tzv. socijalizam neki su se sprduckali s izrazom ,,poštena inteligencija”. Poslije pogotovo. Više je razloga bilo toj ironičkoj frivolnosti. Najbenigniji razlog bio je u tome da su karakteristične legitimacijske i ideološke fraze i slogani prošloga društvenog sistema postali toliko izlizani od prekomjerne upotrebe, da su se mogli doimati još samo kao banalnosti, groteske i najordinarnije laži. Finije uši ih više nijesu mogle slušati ni podnosti. No, osveta sile zemljine teže uvijek pogađa one koji su postali preziratelji gravitaciju i onih koji su ih učili da se ona mora poštovati – makar i trapavim i klecavim hodom – pa su se u neobavezujućim mislima prepustili slobodnim igrama levitiranja. Mnogi koji se sprdao s parolom ,,fabrike radnicima – zemlja seljacima” ubrzo je propištao od blagodeti i pravde tzv. ,,tranzicije”. Mnogi koji je laprdao kako ,,su nas lagali” parolom o bratstvu i jedinstvu omastio je potočinu u pokušajima da smakne inovjernoga i drugonacionalnoga susjeda. Mnogi koji su su rugali očajničkom apelu, iščupanom iz strašnih iskustava naših uzajamnih sveopštih satiranja u Drugom svjetskom ratu, da se mir „čuva kao zenica oka”, vođeni slijepcima i prevarantima ubrzo su izgubili i zenice i oči i život. Jedino su našli mir. Vječni! Oni koje je podušivao teški smijeh na pomen „najvećeg sina naših naroda i narodnosti” doživjeli su da ih za Goleš planinu godinama i godinama zavode najopakiji kurvini sinovi! „Poštena inteligencija” je posebna priča. Gručo Marks, veliki holivudski komičar, jedna izuzetno inteligentna i duhovita osoba, rekao je jednom: „Militaristička inteligencija je protivurječje u sebi”. Baš kao „okrugli kvadrat” ili „drveno željezo”. Izrazio je time i nešto što se vezuje za njegovog mnogo poznatijeg prezimenjaka Karla: Inteligencija kao društveni sloj je ambivalentna pojava u modernoj epohi. I nije to tek ideološka floskula kada se uz inteligenciju kači atribut “poštena”, jer može biti i vrlo nepoštene inteligencije! Hegel je svijet intelektualaca označio kao „duhovno životinjsko carstvo”. Ono „životinjsko” u svijetu intelektualaca je njihova spremnost da služe najneljudskijim svrhama, konformizam, strah i gotovost da se bude „otmenim lakejom” svake ovozemaljske sile i vlasti. Ono „duhovno” znači da je ponajviše u istom tom svijetu intelektualaca, sposobnom za svaku opačinu, ponajviše sadržana i očuvana sposobnost da se humanistički misli, stvara i djela. Zato inteligencija može biti i najljudskija i najneljudskija društvena kategorija. Može ići Zolinim, ali i Hajdegerovim putem.

Evo primjera. Jedini čovjek u Hrvatskoj koji je u Tuđmanovo vrijeme digao glas protiv uklanjanja „nepodobnih” knjiga iz javnih biblioteka bio je filozof Milan Kangrga. Namjestili su mu politički proces po tužbi nekakve ravnateljice Biblioteke s Korčule. A odakle bi drugo, kad je većini sterilnih intelektualaca ondašnje Jugoslavije bilo nepodnošljivo što je postojala svjetski ugledna filozofska Korčulanska ljetnja škola. Mrcvarili su Kangrgu po sudovima. I niko, aman baš niko od njegovih kolega filozofa, od univerzitetskih profesora, slobodnih i neslobodnih intelektualaca, bivših studenata iz 43 generacije zagrebačkih diplomaca filozofije koje je izveo nije digao javni glas protesta zbog neljudskog postupanja režima prema jednoj od najboljih glava novije hrvatske povijesti. Pardon, jedan od koga je Kangrga načinio univerzitetskog profesora procijedio je nekoj novinarki: ,,Pustite, matora budala ne zna šta priča”! Taj ,,humanista” je danas jedan od najvećih ,,boraca za ljudska prava” u regionu!

Ja sam dobro prošao. Ipak je desetak ljudi diglo glas protiv toga što me politički progone zbog crnogorskoga jezika. Nijesu ga digli oni od kojih sam načinio univerzitetske profesore.

Milenko A. PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati
Click to comment

Leave a Reply

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

RAZBIJENO OGLEDALO

Šajlokova funta mesa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osudilo me za „mobing”. Presuda novosadskog suda kaže, a „patriotski” mediji po Srbiji i Crnoj Gori naveliko telale i poduplavaju da sam opaki počinilac kažnjivog djela „mobinga”. I bilo je odista toga „mobinga” u mom slučaju. I ima ga i sad. A viđećemo koliko će ga još biti. Ne vjerujem da će tako lako prestati, jer ne zavisi od mene. Nijesam ga ja činio, nego ga nada mnom čine! Čini ga država Srbija. Zlostavlja me svojom jurisprudencijom, javnim tužilaštvima i tzv. „medijima”. Zlostavlja me i onim službama i strukturama čije se djelovanje ne može direktno viđeti u javnosti, još manje dokazati. Zlostavljaju me i nekakve ad hoc izmišljene nevladine organizacije. Sveukupno, teški mi teror priređuju sve sami borci za slobode i ljudska prava. (više…)

Komentari

nastavi čitati

RAZBIJENO OGLEDALO

Konstrukcijska greška

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ko je prije neko veče gledao finalnu utakmicu Kupa Srbije u fudbalu mogao je lako shvatiti u čemu je bila konstrukcijska greška prve i druge Jugoslavije, pa i onoga što su prevarantski nazivali trećom Jugoslavijom. Ne mislim da pravim visokoparne analize fudbala ni da raspredam „sociološki” o odnosu fudbala i politike. Hoću da kažem samo nešto o „čistoj” politici, tj. o patologiji jedne „politike” koja drma južnoslovenskim prostorima od 1918. godine. I drmaće ta „politika”, bojim se, još zadugo. Utakmicu su u Beogradu igrali Partizan iz Beograd i Vojvodina iz Novoga Sada. Golema je konstrukcijska greška u svijesti o pravednosti što se takve utakmice moraju igrati u glavnom gradu. Konstrukcijska greška je što je ko zna kad ušutkan potonji čovjek koji se nije dao uvjeriti da je samorazumljivo da se utakmice finala igraju u Beogradu i kad učestvuje neki od beogradskih klubova. Naprosto, radi se o nesportskoj, tj. nepoštenoj favorizaciji klubova iz Beograda. Konstrukcijska greška svake države je kad se trpi i održava takva konstrukcijska greška. (više…)

Komentari

nastavi čitati

RAZBIJENO OGLEDALO

Crkvena država

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ne razumijem odnos države crnogorske prema Srpskoj pravoslavnoj crkvi u Crnoj Gori. Teži mi je za shvatanje od metafizičkih pitanja. No, prije nego me uhvati lakoća kritičkog prosuđivanja s krupnim ocjenama, pitam se nije li moja tačka gledanja pogrešna. Ostavljam po strani sve anegdote tzv. real-politike, kao i teze o „dilovima”, o političkim „tajminzima”, o taktikama, o skrivenim pozadinama itd. I kad bi sve to postojalo i bilo mi poznato, ne bi me odbilo od nakane da prvo preispitam svoje prosuđivanje o odnosu države i SPC.

(više…)

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo