Povežite se sa nama

RAZBIJENO OGLEDALO

Crkvena država

Objavljeno prije

na

Ne razumijem odnos države crnogorske prema Srpskoj pravoslavnoj crkvi u Crnoj Gori. Teži mi je za shvatanje od metafizičkih pitanja. No, prije nego me uhvati lakoća kritičkog prosuđivanja s krupnim ocjenama, pitam se nije li moja tačka gledanja pogrešna. Ostavljam po strani sve anegdote tzv. real-politike, kao i teze o „dilovima”, o političkim „tajminzima”, o taktikama, o skrivenim pozadinama itd. I kad bi sve to postojalo i bilo mi poznato, ne bi me odbilo od nakane da prvo preispitam svoje prosuđivanje o odnosu države i SPC.

Prosuđujem prvo da je politička elita koja je donijela državnu samostalnost Crnoj Gori došla do zaključka koga se i danas drži, a valjda će i ubuduće. Zaključila je da sud vremena više nije mogla izdržati državna zajednica sa Srbijom. Implicite, isti sud vremena kazao joj je da obnavljanje nije zaslužilo ni ono što je prethodilo toj zajednici – ni dvočlana niti višečlana jugoslovenska federacija. Sud vremena sudio je po regresivnoj logičkoj metodi i naložio zaključak da bi ponajmanje smisla i opravdanja imalo ponavljanje najveće nebuloze u crnogorskoj povjesnici – „prisajedinjenja” Crne Gore Srbiji. Pred nemilosrdnošću toga suda pala je i mogućnost obnove Kraljevine Crne Gore. Šta je preživjelo? Preživjela je independistička ideja u svom republikanskom obliku. I ta je ideja pobijedila na referendumu o državnoj samostalnosti Crne Gore.

 

Rojalistička ideja s dinastijom Petrovića povijesno je arhivirana 1918. godine. AVNOJ je odbacio svaku rojalističku ideju, a Crna Gora je prihvatila i u više navrata potvrdila to odbacivanje. No, politička elita Crne Gore vremenom je shvatila veličinu istorijskih zasluga dinastije Petrovića za nastanak moderne države crnogorske. Shvatila je i veličinu crnogorskoga ogrešenja o svoju potonju dinastiju. Ogrešenje se nije moglo ispraviti stvaranjem uslova za obnovu monarhističkog oblika vlasti, ali jeste simboličkim činom rehabilitacije. Tako smo postali savremenici pripreme i provođenja ideje da se na „mala vrata” provede velika rehabilitacija Petrovića. Ne čini se to kako priliči i sa stilom, no bolje je i tako no nikako!

Napokon, pravoslavlje je u Crnoj Gori 1920. godine na nasilan način promijenilo institucionalnog nosioca. Do danas taj nosilac neumorno falsifikuje sve što ima ikakve veze s prošlošću, sadašnjošću i budućnošću Crne Gore i Crnogoraca! Dva puta je u potonjih devedeset godina učinjen pokušaj da se ispravi duboka istorijska nepravda prema autokefalnoj Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi. Prvi put je 1945. godine u Nikšiću pravoslavno sveštenstvo deklarisalo stav o potrebi obnove autokefalne crkve. Neko je u začetku onemogućio tu ideju, a neko učinio da laička i stručna javnost Crne Gore do danas i ne znaju da se ona ikad dogodila! Drugi put pokušaj je bio relativno uspješan i devedesetih godina je obnovljena autokefalna Crnogorska crkva. Zašto „relativno uspješan”? Zato što pravog uspjeha i pravog ispravljanja istorijske nepravde ne može biti bez jasnoga i istinitog odnosa države crnogorske prema pitanju ko je u duhovnom, istorijskom, pa i pravnom smislu sukcesor nasilno ukinute stare Crnogorske crkve!

Država crnogorska faktički kao sukcesora priznaje Srpsku pravoslavnu crkvu. Država crnogorska prešutno je drži kao instituciju iznad svoga poreskog sistema. Država crnogorska tretira je kao instituciju iznad svoga pravnog sistema. Država crnogorska pušta je da bude država u državi. Država crnogorska sebi samoj ukida suverenitet na cijeloj svojoj teritoriji.

Šta čini državu? Teritorija, stanovništvo … i šta ono još?

Milenko A. PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

RAZBIJENO OGLEDALO

Poštena inteligencija

Objavljeno prije

na

Objavio:

I prije nego što je propao tzv. socijalizam neki su se sprduckali s izrazom ,,poštena inteligencija”. Poslije pogotovo. Više je razloga bilo toj ironičkoj frivolnosti. Najbenigniji razlog bio je u tome da su karakteristične legitimacijske i ideološke fraze i slogani prošloga društvenog sistema postali toliko izlizani od prekomjerne upotrebe, da su se mogli doimati još samo kao banalnosti, groteske i najordinarnije laži. Finije uši ih više nijesu mogle slušati ni podnosti. No, osveta sile zemljine teže uvijek pogađa one koji su postali preziratelji gravitaciju i onih koji su ih učili da se ona mora poštovati – makar i trapavim i klecavim hodom – pa su se u neobavezujućim mislima prepustili slobodnim igrama levitiranja. Mnogi koji se sprdao s parolom ,,fabrike radnicima – zemlja seljacima” ubrzo je propištao od blagodeti i pravde tzv. ,,tranzicije”. Mnogi koji je laprdao kako ,,su nas lagali” parolom o bratstvu i jedinstvu omastio je potočinu u pokušajima da smakne inovjernoga i drugonacionalnoga susjeda. Mnogi koji su su rugali očajničkom apelu, iščupanom iz strašnih iskustava naših uzajamnih sveopštih satiranja u Drugom svjetskom ratu, da se mir „čuva kao zenica oka”, vođeni slijepcima i prevarantima ubrzo su izgubili i zenice i oči i život. Jedino su našli mir. Vječni! Oni koje je podušivao teški smijeh na pomen „najvećeg sina naših naroda i narodnosti” doživjeli su da ih za Goleš planinu godinama i godinama zavode najopakiji kurvini sinovi! (više…)

Komentari

nastavi čitati

RAZBIJENO OGLEDALO

Šajlokova funta mesa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osudilo me za „mobing”. Presuda novosadskog suda kaže, a „patriotski” mediji po Srbiji i Crnoj Gori naveliko telale i poduplavaju da sam opaki počinilac kažnjivog djela „mobinga”. I bilo je odista toga „mobinga” u mom slučaju. I ima ga i sad. A viđećemo koliko će ga još biti. Ne vjerujem da će tako lako prestati, jer ne zavisi od mene. Nijesam ga ja činio, nego ga nada mnom čine! Čini ga država Srbija. Zlostavlja me svojom jurisprudencijom, javnim tužilaštvima i tzv. „medijima”. Zlostavlja me i onim službama i strukturama čije se djelovanje ne može direktno viđeti u javnosti, još manje dokazati. Zlostavljaju me i nekakve ad hoc izmišljene nevladine organizacije. Sveukupno, teški mi teror priređuju sve sami borci za slobode i ljudska prava. (više…)

Komentari

nastavi čitati

RAZBIJENO OGLEDALO

Konstrukcijska greška

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ko je prije neko veče gledao finalnu utakmicu Kupa Srbije u fudbalu mogao je lako shvatiti u čemu je bila konstrukcijska greška prve i druge Jugoslavije, pa i onoga što su prevarantski nazivali trećom Jugoslavijom. Ne mislim da pravim visokoparne analize fudbala ni da raspredam „sociološki” o odnosu fudbala i politike. Hoću da kažem samo nešto o „čistoj” politici, tj. o patologiji jedne „politike” koja drma južnoslovenskim prostorima od 1918. godine. I drmaće ta „politika”, bojim se, još zadugo. Utakmicu su u Beogradu igrali Partizan iz Beograd i Vojvodina iz Novoga Sada. Golema je konstrukcijska greška u svijesti o pravednosti što se takve utakmice moraju igrati u glavnom gradu. Konstrukcijska greška je što je ko zna kad ušutkan potonji čovjek koji se nije dao uvjeriti da je samorazumljivo da se utakmice finala igraju u Beogradu i kad učestvuje neki od beogradskih klubova. Naprosto, radi se o nesportskoj, tj. nepoštenoj favorizaciji klubova iz Beograda. Konstrukcijska greška svake države je kad se trpi i održava takva konstrukcijska greška. (više…)

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo