Povežite se sa nama

MONITORING

Potop i posljedice

Objavljeno prije

na

U nedjelju će ekološka država Crna Gora doživjeti punoljetstvo. Rođena na Žabljaku, 20. septembra, 1991. godine, nimalo ne liči na onu iz Deklaracije o zaštiti prirode tada usvojene na svečanoj sjednici parlamenta. Spisak zločina protiv prirode u zvanično jedinoj ekološkoj državi na svijetu – podugačak je. A mogao bi se i proširiti. Trenutno je na tapetu plan – kako potopiti Moraču. PLAN BEZ PLANA: Na nedavnoj raspravi o Detaljnom planu prostorne namjene za višenamjenske akumulacije na Morači, koja je održana u Crnogorskoj akademiji nauka i umjetnosti, ređale su se primjedbe. Domaći stručnjaci su tvrdili da Plan djeluje nedovršeno.

Monitor je imao uvid u dokument Strateška procjena uticaja na životnu sredinu za Detaljni prostorni plan za hidroelektrane na rijeci Morači (SEA), koji je izradio norveški Direktorat za vodne resurse i energetiku, urađen po narudžbi Vlade Crne Gore. Izrada ovakvih strateških procjena uticaja na životnu sredinu je zakonska obaveza.

Kao prvi i veoma značajan problem – izrađivači studije navode to što su kao zadatak dobili da procijene uticaj na životnu sredinu četiri planirane hidroelektrane na Morači – Zlatica, Milunovići, Raslovići i Andrijevo. No, nakon što su prionuli na posao – u Crnoj Gori su promijenjene granice Detaljnog prostornog plana i u njega je ubačeo još 11 drugih akumulacija i brana u gornjem slivu Morače, a za mnoge od njih su vezane još i male hidroelektrane. Zato su strani eksperti odlučili da ,,obrade” i opciju koja je naknadno ,,uskočila” u plansku dokumentaciju.

No, procjenjivanje kako će sve te hidroelektrane uticati na ljude, biljke, životinje, pejzaž ili arhitekturu – nije im išlo lako. Jer, opet nije bilo podataka o neophodnim elementima – mape iz Detaljnog prostornog plana (DPP) su neprecizne i međusobno neusklađenje, nedostaju važni podaci o biodiverzitetu, hidrologiji, materijalnoj imovini, pijaćoj vodi. A predviđanja o prihodima iz turizma i upošljavanju ljudi u toj oblasti nakon izgradnje HE su – naduvana.

Prema dostupnim podacima napravljena je procjena – izgradnja HE na Morači imala bi posebno uticaja na infrastrukturu, floru i faunu, vodu, kulturnu baštinu i pejzaž.

Jasno se u SEA navodi da Detaljni plan ,,ne naglašava dovoljno značaj zaštite Emerald lokacija (zaštićena područja po standardima EU) u koja spadaju kanjon Mrtvice i Mala Rijeka, ali ni Skadarskog jezera”.

Stranci podsjećaju odgovorne u Crnoj Gori da su potpisali Espo Konvenciju, te da su obavezni da se konsultuju sa susjedima, u ovom slučaju Albanijom, jer bi projekat izgradnja HE na Morači mogao uticati na zajednički resurs – nivo Skadarskog jezera. To bi, naravno, izazvalo promjenu kod gniježđenja ptica na jezeru, promjene u staništima za
mriješćenje riba koje nastanjuju jezero, upozoravaju stručnjaci i pozivaju da počnu konsultacije sa nadležnima u Albaniji.

KULTURA I ISTORIJA: ,,Jedan od glavnih rizika je nesumnjivo vezan za Manastir Morača. Ovo je uzrokovano velikom međunarodnom vrijednošću koja je dodijeljena objektu”, stoji u SEA. O mikroklimi nemaju podataka pa ne znaju šta bi bilo sa freskama. Jasno je – Danilov most u blizini kanjona Mrtivice i Kaluđerski most u blizini Manastira Morača bili bi izgubljeni usljed plavljenja.

Upravo zbog plavljenja značajnih površina doline Morače koja podrazumijevaju stalni gubitak flore i faune i lokacija kulturne baštine strani konsultanti preporučuju da se detaljno snimi flora i fauna u područjima plavljenja, ali i da se uradi detaljno arheološko snimanje. ,,DPP nije precizan o tome kako će biti izvršeno evidentiranje ili očuvanje ovih objekata.”

Norvežani tvrde da je teško procijeniti kakav bi bio uticaj na životnu sredinu ako se pored četiri već planirane izgradi još 11 brana koje se pominju u DPP-u i obrazlažu da je ,,veoma malo informacija dato o ovim dodatnim branama”. Stoji i da ostaje pitanje ekonomičnosti takvog plana, jer su planirane znatne brane sa potencijalno malim slivovima.

,,Čini se da bi efekti u pogledu zauzimanja zemljišta i nekretnina koje bi bile pogođene bili veći nego što je to slučaj sa sadašnjom opcijom sa četiri HE, ali nijesu dati nikakvi detalji”. Autori studije takođe upozoravaju: ,,Bilo bi više negativnih efekata po floru i faunu, vodu i hidrologiju, i pejzaž, nego kod opcije sa četiri HE. Posebno, ozbiljnom uticaju bi bile izložene Emerald lokacije u kanjonu Mrtvice i Male Rijeke”.

Strani eksperti tvrde da je u Detaljnom prostornom planu nejasno zašto se te brane, zapravo, planiraju a ,,nije dokazana ekonomska održivost ovih 11 lokacija brana”.

Izrađivači procjene pored dvije verzije koje se razlikuju po broju brana – razmatraju i ,,opciju po kojoj se ništa ne radi”. Ipak, tvrde kako postoji jasna potreba da se ,,zadovolje buduće energetske potrebe”. Uz to – napominju i da postoje ,,dobro dokumentovani dokazi da je postojeća potrošnja energije u Crnoj Gori i rasipnička i neefikasna, te da se velike količine gube u sistemu. Pored toga, se predstojećim zatvaranjem KAP-a iznenada javlja veliki potencijalni višak električne energije koji će biti raspodijeljen za podmirivanje potrošnje”. Strani eksperti dalje tvrde da ,,stoga ima smisla učiniti prioritetnom rehabilitaciju postojećih elektrana u Pivi i Perućici, i termoelektrane u Pljevljima prije nego što se krene sa novim projektima kao što je Morača”. Preporučeno je da Crna Gora ponovno ocijeni svoju energetsku strategiju u svijetlu promjena vezanih za sudbinu KAP-a.

DRUGI KONCEPTI: U dokumentu tvrde i da je Vlada Crne Gore odlučna da se opcija sa četiri HE realizuje. Uz to upozoravaju da je dato tehničko rješenje staro više od 20 godina a da se za to vrijeme promijenila tehnologija probijanja tunela i betoniranja, tako da ono što se nekada smatralo ekonomski nepovoljnim rješenjem, više ne mora biti.

,,Nakon konsultacije sa potencijalnim izvođačima koji su zainteresovani da učestvuju na tenderu za projekat Morača, čini se da bi jeftinija alternativa bili neki drugi koncepti, kao opcija sa dvije brane (Andrijevo i Zlatica) kombinovane sa nizom dovodnih organa i tunela.”

Napominje se i da bi mogla biti razmotrena kombinacija farmi vjetrenjača na brdovitim krajevima Morače sa branama. ,,Tehnologija vjetro-turbina je značajno uznapredovala zadnjih godina i farma sa 10 vjetrenjača bi mogla zamijeniti jednu od manjih brana Raslovići ili Milunovići. Takođe postoji neiskorišćeni potencijal biomase koji je na raspolaganju u šumskoj
industriji. Znatne količine biomase se trenutno ne iskorišćavaju”, stoji u Strateškoj procjeni.

U ovom dokumentu se prepoznaju i rizične oblasti. ,,Potencijalna rizična oblast se proteže nizvodno od DPP u granicama doline rijeke Morače, uključujući grad Podgoricu i njegovo polu-urbano okruženje i poplavnu ravnicu koja okružuje Skadarsko jezero, koja se intenzivno razvija, i konačno samo jezero i njegov izliv u Jadransko more preko rijeke Bojane.”

Loše tehničko rješenje brane i rizik od javljanja zemljotresa koji bi doveli do rušenja brane predstavljaju faktor o kojem većina ljudi prirodno brine. Izgradnja kaskade brana u riječnom sistemu (kao što je predloženo na Morači) može izazvati zabrinutost zbog loma jedne, na primjer najviše brane što bi dovelo do lančane reakcije i odrazilo se nizvodno”, piše u Nacrtu finalnog izvještaja. ,,To je ono što generalno gledano zabrinjava Crnogorce, naročito s obzirom na to da se glavni grad Podgorica nalazi neposredno nizvodno od posljednje brane u kaskadi na Zlatici i bio bi ozbiljno pogođen poplavama u slučaju da se tako nešto desi”.

NADUVANE CIFRE: Za ekonomske benefite od HE na Morači u DPP-u su dati ,,sladunjavi” rezultati, tvrdio je na raspravi u CANU Božo Mihajlović. A strani konsultanti u njihovom dokumentu takođe naglašavaju kako su neke procjene u toj oblasti pretenciozne.

,,Procjene sugerišu da će između 50-75 ljudi biti zaposleno u oblasti u toku eksploatacije HE… Međutim, procjena iz Detaljnog prostornog plana da će više od 4.000 ljudi biti zapošljeno u sektoru turizma je veoma ambiciozan cilj i možda je potrebno dati realističniju procjenu”, stoji u SEA.

Norvežani napominju da je 2007. godine u čitavoj Crnoj Gori broj radnih mjesta u turizmu bio 11.307, I to uglavnom na obali. ,,SEA Konsultant stoga ne vidi kako može biti realizovan navod iz DPP-a u pogledu tako velikog broja poslova vezanih za turizam.”

Prema tvrdnjama Norvežana, u DPP-u ne piše kako će biti eksploatisane ni četiri glavne brane. Predlažu da Vlada objasni i svrhu 11 dodatnih brana i malih hidroelektrana u gornjem slivu. Takođe predlažu da crnogorske vlasti jasno odgovore na pitanje – da li će one biti izgrađene istovremeno kad i četiri glavne HE, da li su uradili ekonomsku procjenu njihove funkcije, da li će se posebno raditi procjena njihovog uticaja na životnu sredinu…

Rezultati su jasni – kada se uporede ciljevi Strateške procjene uticaja na životnu sredinu i Detaljni prostorni plan očigledno je da je više negativnih nego pozitivnih uticaja. A prije nego što odgovore stranim konsultantima ljudi iz Vlade dužni su da istinu kažu onima čiju bi zemlju potopili.

Marijana BOJANIĆ

Komentari

Izdvojeno

POSLIJE ZAPLIJENE BEZAKCIZNIH CIGARETA U LUCI BAR: Duvanski profit mijenja vlasnika

Objavljeno prije

na

Objavio:

Uprava prihoda i carina zaplijenila oko 145.000 paketa cigareta u magacinima Slobodne carinske zone. Šta sad?

 

„Sa velikim stepenom sigurno kažemo da je šverc cigareta preko Luke Bar klinički mrtav“. Tako je premijer Dritan Abazović opisao zaplijenu oko 145.000 paketa cigareta, u magacinima barske Slobodne carinske zone.

„Plan Vlade je da se nakon oduzimanja stvori zakonski okvir i mogućnost da se cigarete izvezu iz zemlje, prodaju, a novac upumpa u budžet”, pojasnio je Abazović koji je prisustvovao početku utovara neocarinjenih cigareta.

Uprava prihoda i carina ranije je naložila Carinarnici Bar da oduzme duvanske proizvode, vrijedne više desetina miliona eura, prethodno ne produživši rok za njihovo skladištenje u Slobodnoj carinskoj zoni. Cigarete su oduzete zbog isteka rokova za izmještanje iz skladišta.

Abazović ističe da je šverc bio najunosniji posao u Crnoj Gori. Tvrdi da je riječ o poslu koji je težak 500 miliona eura godišnje. Kaže da želi da vrati kredibilitet Upravi carina i Luci Bar, nakon čije podrške je država dosla u situaciju da bude vlasnik preko 100.000 paketa duvana.

„Ovo nikada nije bio državni posao. To je velika prevara koja se plasirala. Mi danas završavamo sa ovim procesom. Počinje proces transporta koji će trajati nekoliko dana. Kao što smo obećali, izborićemo se sa svim vidovima kriminala i mafije”, rekao je Abazović.

Premijer je najavio mogućnost da dug Fonda za zdravtsveno osiguranje od 60 miliona eura pokriju iz sredstava od prodaje zaplijenjenih cigareta.

Ministar finansija Aleksandar Damjanović kaže da je intencija da se nakon što se popiše roba koja je pronađena i koja će se izmjestiti, izveze iz Crne Gore. On smatra da Luka Bar i Slobodna zona, koje su bile pod ružnim imidžom, treba da dobiju novo lice. Tvrdi da zaplijenjene cigarete ne mogu biti plasirane na našem tržištu.

„Dolazimo do nivoa da je ostalo malo prostora za nelegano tržište. Prvo ćemo da nađemo mehanizme akciznog opterećenja, kako bi imalo smisla da se pod punim nadzorom države iznese iz Crne Gore. Na taj način ćemo prihodovati ozbiljna sredstva. Ukoliko bi se sadašnja zakonska opterećenja, koja su sada na tržištu, primijenila na ovu robu, koja je nižeg kvaliteta, ona ne bi imala neku ekonomsku prohodnost”, kazao je Damjanović.

Izvršna direktorica Mreže za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) Vanja Ćalović Marković smatra da je problem u tom planu to što dio tih cigareta uopšte ne može biti prodat. Pojasnila je da u švercu duvana postoje tri vrste cigareta koje se krijumčare.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PRAVOSUĐE, BANKE I ZLOUPOTREBA MOĆI: Falsifikatom do bogatstva?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sve više je povoda za sumnje u presude sudova pod komandom Vesne Medenice, tokom trajanja njene funkcije i nakon odlaska sa nje. I Dragan Senić tvrdi da je presudom zasnovanom na falsifikovanom dokumentu (mjenici AA 0889562) oštećen za ogroman novac. Pa traži reviziju i čeka odluku Tužilačkog savjeta

 

Širi se istraga o zloupotrebama nekadašnje predsjednice Vrhovnog suda i Vrhovne države tužiteljke Vesne Medenice. Više nije o riječ o dva već o četiri predmeta u kojima je, sumnja se, presuđeno tako što su sudije u postupku izvršile njeno naređenje. Ne mareći za činjenice i pravdu.

O načinu na koji je funkcionisalo pravosuđe pod komandom Medenice nedavno je, u Tužilaštvu, svjedočio sudija Osnovnog suda u Herceg Novom Jovan Stanković. Novinarka TV Vijesti Svetlana Đokić predočila nam je dio njegovog iskaza o tome kako je postupio nakon što je Medenica, tada već bivša predsjednica Vrhovnog suda, od njega naručila presudu vršeći, jezikom krivičnog prava, nezakonit uticaj.

„U tom trenutku sam se našao u veoma nezahvalnoj poziciji. Da sam odbio, zamjerio bih joj se, shvatio sam da mi može vrlo lako stvoriti goleme probleme u pravosuđu, a s druge strane otvorio bih prostor za dalje pritiske da se taj predmet što prije završi, a koji bi sigurno uslijedili čim se ona za njega zainteresovala”, objasnio je Stanković u svom iskazu. „I donio sam tu (traženu – prim. Monitora) odluku, smatrajući to u tom trenutku najjednostavnijim rješenjem, da sklonim taj predmet iz kancelarije, a što je najvažnije da skinem nju sa dnevnog reda”.

U zapisniku sa saslušanja zapisano je i opravdanje hercegnovskog sudije. On se, kaže, kaje a nezadovoljne stranke mogu da se – žale.

„Ja, kao i sve sudije parničari u Crnoj Gori, predmete često lomim preko koljena…  U tim uslovima se ponekad donose odluke sa jasnim falinkama samo da bi se predmet riješio”. Pravdajući svoje postupke sudija-svjedok saopštio je da nije mogao da se odupre pritisku Vesne Medenice, ali jeste drugima koji su dolazili iz Višeg ili Apelacionog suda. Sa tih adresa je „u najmanje dva navrata”, dobijao direktne naloge kako da postupi u određenim predmetima. Ali ih, kaže, nije izvršio.

Možemo samo da razmišljamo o tome koliko je sličnih presuda donijeto u crnogorskim sudnicama. Po predočenom modelu: predmet sklonim iz kancelarije, moćnika skinem s dnevnog reda. A možemo i da se zapitamo šta je sa onima kojima su takve presude, jednostavne i efikasne, nanijele nepravdu i, nerijetko, donijele velike egzistencijalne probleme. Posebno ako pretpostavimo, a za to već postoji jak osnov sumnje, da se niz presuda donijetih pod pritiskom onih koji mogu da naruče ili kupe pravdu protezao od najnižih do najviših sudskih instanci. Odnosno, od osnovih do Vrhovnog suda.

Iz arhiva sumnjivih slučajeva izdvojimo jedan. On je dio priče o švajcarskim kreditima koje je nekadašnja Hypo Alpe Adria Banka (HAAB) svojim klijentima isplaćivala u domaćoj valuti (eurima) a nominalno obračunava u švajcarskim francima. Da bi naknadno, na kursnim razlikama, ostvarila ogromnu razliku. Gurajući u probleme i bijedu nekoliko stotina svojih klijenata u Crnoj Gori. I hiljade njih u regionu.

„Poslovanje Hypo Alpe Adria Grupe u Jugoistočnoj Evropi najveći je kriminalni akt nakon Drugog svjetskog rata”, ocijenio je Kristijan Bohler, inspektor austrijske policije i vođa posebnog tima zaduženog za istraživanje afere Hypo u Beču.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREDSJEDNIK PRIVREDNOG SUDA – VOĐA ORGANIZOVANE KRIMINALNE GRUPE?: Od Vrhovnog suda do ZIKS-a

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iskustvo  uči da bi do pravosnažnog okončanja postupka protiv Blaža Jovanića i Vesne Medenice mogle proći godine. Crnogorsko pravosuđe još će se duže nositi sa posljedicama njihove vladavine. Ako dobije priliku da se oporavi

 

Nedugo za Vesnom Medenicom, nekadašnjom VDT i višestrukom predsjednicom Vrhovnog suda, u pritvorsku jedinicu spuškog zatvora (ZIKS, ili po novom, UIKS) stigao je predsjednik Privrednog suda Blažo Jovanić. Direktno iz kancelarije nakon što je, prema nezvaničnim informacijama, osumnjičen da je zloupotrijebio položaj i formirao kriminalnu organizaciju koja je, u makar desetak stečajnih postupaka, stranke oštetila za iznose koji se mjere milionima eura.

I površno upućeni u višedecenijska dešavanja u pravosuđu prepoznali su, u tom spletu okolnosti, još jedno preklapanje u biografijama dvojca koji je, godinama, vedrio i oblačio ovdašnjim sudnicama. I blisko sarađivao – formalno i, sumnja se, neformalno – na predmetima od zajedničkog interesa.

Kada je Blažo Jovanić, sa mjesta parničara i sudije Osnovnog suda u Podgorici, u aprilu 2014, neočekivano izabran za predsjednika Privrednog suda, preskačući uobičajenu dinamiku napredovanja u sudskoj hijerarhiji, analitičari nijesu imali dileme o uzrocima njegovog profesionalnog uzleta. Baš kao ni u ocjeni da je za tu odluku, operativno, najzaslužnija bila Vesna Medenica. Razlike su bile samo u interpretativnim finesama.

Jedni su  imenovanje Jovanića cijenili kao „pokušaj Medenice da zaštiti predmete koji se direktno tiču članova i poslova uže familije Đukanović“, dok su drugi bili direktniji, tvrdeći da je Jovanić „doveden na tu odgovornu funkciju direktno po nalogu Aca i Mila Đukanovića, a sve u cilju da se kontroliše prodaja imovine Kombinata aluminijuma u stečaju“.

Slijed događaja potvrdio je ova predviđanja. Ali i pokazao da se Jovanićeve ambicije nijesu zadržavala samo na zaštiti interesa  prve familije.

Pronevjera novca iz blagajne Vrhovnog suda, 2006. godine, dovela je Jovanića u fokus interesovanja javnosti. On je tada, kao šef  kabineta tadašnjeg predsjednika Vrhovnog suda Ratka Vukotića osumnjičen da je zloupotrijebio položaj i učestvovao u pronevjeri skoro 330 hiljada eura iz sudske kase.  Jovanić, tada već sudija Osnovnog suda, oslobođen je sumnji usljed nedostatka dokaza (ceh je platila blagajnica).

O kolopletu veza i uticaja svjedoči i epizoda iz poslovne biografije njegovog brata Bora Jovanića. On je, kao carinik, osuđen na godinu zatvora zbog primanja mita u vrijeme kada je Blažo već bio sudija Osnovnog suda. Nakon pola izdržane kazne pomilovao ga je tadašnji predsjednik Filip Vujanović. Na prijedlog Duška Markovića, ministra pravde iz tog doba. Javnost je, zahvaljujući NVO MANS, saznala da je Jovanić vraćen na posao u Upravu carina, suprotno svim zakonskim propisima. Podigla se prevelika prašina, Jovanić je napustio Upravu carina i novi posao našao kod Aca Đukanovića.

Kao sudija Osnovnog suda Blažo Jovanić je opravdao očekivanja svojih zaštitnika i promotera. Po tužbi Stanka Subotića osudio je Monitor. Kada je propao pokušaj da nas osudi za nanošenje duševnog bola kontroverznom tužiocu (čije je saslušanje odbio) Jovanić je Monitor proglasio krivim zato što, navodno, Subotićevo reagovanje nije objavljeno na zakonom propisan način.

Vijesti je osudio zbog prenošenja izjave poslanika Nebojše Medojevića koji je kritikovao (tadašnju) privatizaciju Željezare u Nikšiću i doveo u pitanje kredibilitet njenih novih vlasnika. Isti su, da pomenemo, kasnije pobjegli iz Nikšića ostavljajući dugove a odnoseći sa sobom svu vrjedniju pokretnu imovinu kompanije.

Konačno je dara prevršila mjeru, pa je Jovanić, kao sudija u postupku po tužbi kompanija Lutrija i Džek pot (Sava Grbović i Branislav Mićunović) protiv Daily Pressa (izdavač Vijesti) i MANS-a, izuzet zbog pristrasnosti. Tek nakon trećeg zahtjeva tuženih.

Prelazak na dužnost u Privredni sud, pozicionirao je Jovanića na skali uticaja. Kao što je višestruko uvećao štetu koju je on, sa nove pozicije, proizvodio ovdašnjoj privredi, ali i cijelom društvu.

Njegovim odlukama nepristrasnim sudijama su oduzimani predmeti, nepodobni su premještani sa sistemski važnih funkcija, a protiv nesalomivih su pokretani discilinski postupci s naumom da se, uz pomoć Medenice i njenog Sudskog savjeta, istjeraju iz sudnice.

Jovanić je mandat u Privrednom sudu započeo pomenutom aferom KAP. Kao stečajni sudija u postupku morao je biti u toku prodaje imovine bankrotirale firme. A ona je Veselinu Pejoviću i njegovom Unipromu prodata uz kršenje praktično svih postojećih pravila i procedura.

Stečajni upravnik Veselin Perišić prodao je imovinu koja nije pripadala KAP-u;  Kupac godinama nije platio „kupljeno“; Država i Opština Podgorica častile su ga, nakon potpisivanja kupoprodajnog ugovora, sa nekih 2,5 miliona kvadrata građevinskog zemljišta uz oproštene komunalije, uz sumnje da je taj aranžman ugovoren ranije, mimo znanja drugih potencijalnih kupaca; Stečajni upravnik je novom vlasniku iznajmljivao radnike i iz stečajne mase plaćao fizičko obezbjeđenje (stražare) prodate imovine, a stečaj je okončan tek krajem prošlog ljeta. Povjerioci su namirili manje od 10 odsto svojih (priznatih) potraživanja a Pejović je nekoliko mjeseci kasnije zaustavio proizvodnju u svojoj fabrici.

Nabrojati sve one koji su podnijeli krivične prijave zbog (ne)postupanja stečajnog sudije i upravnika zahtijevalo bi još jedan, makar ovoliki, pasus. Ne znamo, ipak, da li su i  za slučaj KAP  Jovanić i grupa njegovih saradnika privedeni u ponedjeljak. Čekamo zvanične informacije iz SDT-a.

Jovanić, uporedo sa poslom predsjednika Privrednog suda obavlja, ili je obavljao, posao stečajnog sudije u KAP-u, Boksitima, Radoju Dakiću, Vektri Boki, Brodogradilištu Bijela, Onogoštu, uz još nekoliko stotina stečajnih postupaka manje vrijednosti. Karakteristično za većinu njih  je da se radi o kompanijama koje su bile, ili su prešle, u vlasništvo nekog od ovdašnjih pobjednika tranzicije. I da su stečajni postupak u njima pratile sumnje i optužbe zbog brojnih, velikih, zloupotreba.

Veselin Pejović je, uz KAP, kupio i imovinu Boksita u stečaju ali i njihovu koncesiju za kopanje crvene rude. Opet uz brojne kontroverze.

Veselin Barović nije uspio u naumu da državno zemljište, 1,5 miliona kvadrata u zaleđu Velike plaže, urbanizuje i proda kao svoje vlasništvo. Iako je stečajni upravnik Žarko Ostojić (Jovanićev kum i kolega iz afere pljačka Vrhovnog suda) u više navrata oglašavao prodaju tog zemljišta. Znajući da ono ne pripada Solani.

Dragan Brković, vlasnik HTP Boka uhapšen je prošlog ljeta zbog sumnji da je novac dobijen prodajom imovine svog preduzeća u stečaju, umjesto povjeriocima, distribuirao sebi bliskim kompanijama iz nekadašnjeg sistema Vektra (bankrotirala i promijenila vlasnika). Prethodno je, uz pomoć Blaža Jovanića, godinama blokirao  uvođenje stečaja koji su tražile banke kojima je dugovao. Bivši radnici Boke godinama su upozoravali na zloupotrebe ali Jovanić i stečajni upravnik koga je imenovao (navodno, još jedan njegov kum)  nijesu imali sluha za njih. Dok se nije umiješalo SDT.

Kao što je i Vesna Medenica ostajala slijepa na njegove propuste i, moguće, nezakonite radnje.

Udruženje za zaštitu interesa manjinskih akcionara DKP-a (njih je bilo 3.600), nezadovoljno načinom na koji je proveden stečajni postupak u njihovom preduzeću, uložilo je u novembru 2015.  Privrednom sudu zahtjev za reviziju postupka. I ako je u pitanju postupak koji bi trebalo da se rješava po ubrzanoj proceduri, njihov zahtjev čamio je, skriven, sve do jula 2020. Tek tada, nakon skoro pet godina,  proslijeđen je na postupanje Vrhovnom sudu. Sporna imovina je do data trajno izgubljena. Reakcije Medenice nije bilo.

Na krivičnu prijavu koju su protiv Jovanića državnom tužilaštvu podnijeli predstavnici Udruženja još nije bilo zvanične reakcije.

Zanimljiva je i priča sa predmetom vezanim za odluku EPCG-a da od Aca Đukanovića i italijanske A2A kupi većinski paket akcija Rudnika uglja u Pljevljima. Jovanić je taj predmet oduzeo sudiji Nataši Bošković nakon što je ona, dva puta, donosila mjeru privremene zabrane sprječavajući da se taj posao pravno okonča dok se ne razriješe kontroverze koje su ga pratile. I krivične prijave dijela manjiskih akcionara EPCG-a ostale su bez reakcije tužilaštva ali i Sudskog savjeta.

Nabrajanje bi moglo potrajati. Ipak, tek treba da saznamo za šta, konkretno, SDT sumnjiči Jovanića i njegove saradnike. Onda treba napisati optužnicu koju, opet, mora da potvrdi nadležni sud. Odnosno, neko od Jovanićevih kolega – on je i dalje sudija i predsjednik Privrednog suda. Kad sve to prođe predviđenu proceduru predmet treba dovesti do pravosnažne presude.

Iskustvo uči (suđenja za aferu Telekom, Koverta (Slavoljub Stijepović), Carine (Miomir Mugoša) da bi do okončanja tog postupka mogle proći godine. Uz mogućnost da se predmet okonča plaćanjem odštete optuženim pa pravosnažno oslobođenim (Šarić, Kalići…).

Crnogorsko pravosuđe još će se duže nositi sa posljedicama vladavine Medenice, Jovanića i njima sličnih. Ako dobije priliku da se oporavi.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo