Povežite se sa nama

MONITORING

Povratak Marovića

Objavljeno prije

na

Imenovanje Svetozara Marovića i Dušanke Jeknić za predstavnike Vlade u Bordu direktora Hotelske grupe Budvanska rivijera iznenadilo je dobar dio javnosti. Novim kadrovanjem u Vladi potonulo je i ono malo nade da će mladi premijer Igor Lukšić donijeti promjene i obećane reforme, da će raskrstiti sa starim kadrovima, naročito sa onima za koje postoji sumnja da su umiješani u afere koje tresu društvo. Teško je poslije slučaja Budvanska rivijera povjerovati Lukšićevim riječima sa početka mandata, kako on „misli svojom glavom” negirajući tvrdnje opozicije kako će bivši premijer Milo Đukanović vladati iz sjenke.

Lansiranje Duške Jeknić na dvije visoke funkcije u prva tri mjeseca mandata Igora Lukšića teško da je rezultat Lukšićeve pameti. Znimljivo je kako su karijere Duške Jeknić i Svetozara Marovića u priličnoj mjeri obilježile prvih 100 dana njegovog kabineta.

Tek što je imenovan za premijera, krajem decembra prošle godine, glasovita Duška Jeknić postavljena je za šeficu predstavništva Nacionalne turističke organizacije u Ljubljani. Na tome se nije završilo. Tri mjeseca kasnije domogla se evo još jedne visoke pozicije – članstva u upravi jedne od najvećih hotelskih kuća u zemlji.

Prema odluci Lukšićeve Vlade, državne interese u mješovitom vlasništvu Budvanske rivijere, pored Jeknićeve, potpredsjednika DPS a, Svetozara Marovića zastupaće i predsjednik SO Podgorica, socijaldemokrata Raško Konjević.

Skupština akcionara budvanskog preduzeća potvrdila je, pored navedenih imena, jednogodišnji mandat dosadašnjem predstavniku Fonda PIO i Zavoda za zapošljavanje, Ratku Vukotiću bivšem predsjedniku Vrhovnog suda, kao i Vladanu Vujoviću koji zastupa Fond HLT.

Svih pet članova Borda direktora su honorarci koji upravljaju sa daljine, sa svojih redovnih radnih mjesta ili penzionerskih fotelja, uz nadoknadu u visini jednog prosječnog ličnog dohotka u Budvanskoj rivijeri koji iznosi od 500-600 eura. Predsjedniku Borda kojeg članovi treba da izaberu među sobom, pripada iznos dva prosječna lična dohotka.

POVRATAK U BUDVU: Povratak Marovića u Budvansku rivijeru dio je dogovora o njegovom povlačenju sa funkcije potpredsjednika Vlade iz koje je otišao u paketu sa tadašnjim premijerom Milom Đukanovićem. Marović je svoj odlazak uslovio povratkom u Budvansku rivijeru u kojoj je na funkciji predsjednika Odbora direktora proveo više od deset godina, u periodu prije obavljanja funkcije potpredsjednika Vlade. Zato Marovićeva podrška izboru Lukšića za premijera ovog puta nije izostala.

Kao što je poznato, Lukšić i Marović nisu održavali baš prijateljske relacije. Marović se protivio izboru Lukšića za premijera prilikom prve demisije Đukanovića, 2006. godine, kada je nađeno kompromisno rješenje u liku Željka Šturanovića, koji je tako postao šef prvog izabranog kabineta Vlade samostalne Crne Gore.

Lukšić to nije zaboravio, pa je vratio lopticu Maroviću, prvom čovjeku turističke prijestonice, u proljeće 2009., kada se kao ministar finansija, gostujući na TV Budva iščuđavao u kakvoj se teškoj finansijskoj situaciji nalazi Budva, navodeći da nekada najbogatija opština sada ima tretman najsiromašnije u Crnoj Gori, poput Šavnika naprimjer.

Od tog direktnog napada na čelnike Budve, Lukšić se nije više oglašavao po tom pitanju, niti je kao ministar finansija nešto poduzeo da se stanje u Budvi promijeni.

Nakon novembarske trgovine mandatima i foteljama po sporazumu Marović-Lukšić, nakratko je izgledalo da su svi zadovoljni postignutim.

Međutim, prve dane Lukšićevog kabineta obilježilo je spektakularno božićno hapšenje čelnika Budve i pokretanje afere Zavala. Pored gradonačelnika Rajka Kuljače slobode je lišen i potpredsjednik opštine Dragan Marović, brat Svetozara Marovića.

Jedan od glavnih učesnika u poslu gradnje apartmana na Zavali, koje je izvodila rusko-budvanska firma Zavala invest bio je Svetozar Marović, koji u postupku koji se vodi pred Vrhovnim državnim tužilaštvom nije osumnjičen, ali je saslušavan u svojstvu svjedoka.

Nedugo nakon hapšenja Marovićevog brata i najbližih mu saradnika, mediji su objavili kako Marović neće prihvatiti kandidaturu za izbor na bilo koju od čelnih funkcija u stranci na predstojećem kongresu Demokratske partije socijalista. To se međutim ne odnosi na njegove angažmane u privredi.

Da li će makar i oslabljenu partijsku moć Marović zamijeniti uticajem u Budvanskoj rivijeri, znaće se nakon majskog kongresa.

TIM ZA PRODAJU: Od pet članova upravljačkog tima Budvanske rivijere radna biografija tri predstavnika Vlade opterećena je aferama u kojima se pominju korupcija i organizovani kriminal.

Burna biografija Dušanke Jeknić, nalik liku heroine iz akcionih filmova kriminalističkog žanra, najbolja je preporuka za napredovanje.

Uprkos činjenici da se na optužnici Đuzepea Šelzija, tužioca iz Barija, našla među optuženima za krijumčarenje cigareta i pranje novca, gospođa Jeknić je u profesionalnom pogledu, od tada, samo napredovala u državnoj administraciji. Diplomatija je bila njeno odredište.

Funkciju šefice crnogorske misije u Milanu koju je napustila nakon podizanja optužnice u Italiji, zamijenila je foteljom u crnogorskoj ambasadi u Sloveniji.U Vladi premijera Lukšića evo postepeno zauzima visoke položaje u turizmu Crne Gore.

Za Ratka Vukotića vezuje se afera nestanka novca iz blagajne Vrhovnog suda kojim je predsjedavao, u kojoj nije bio među osumnjičenima.

Budvanska rivijera jedno je od najbogatijih crnogorskih turističkih preduzeća i jedna od malobrojnih hotelskih grupacija koja nije do kraja privatizovana. U njenom sastavu posluju TN Slovenska plaža, hoteli Palas, Aleksandar i Castel Lastva. U svojini Budvanske rivijere su hoteli Sveti Stefan i Miločer koji su u režimu dugogodišnjeg zakupa grčke Restis grupe.

Budvanska rivijera posjeduje izuzetno bogat zemljišni fond na atraktivnim lokacijama Budve, Bečića, Svetog Stefana i Petrovca. Riječ je o neizgrađenim parcelama koje se nalaze izvan hotelskih imanja, ukupno oko pola miliona kvadrata. To je pravi rudnik prirodnog i izgrađenog bogatstva u siromašnoj zemlji, koji stare partijske kadrove neodoljivo privlači.

Planom državnog Savjeta za privatizaciju predviđena je prodaja imovine budvanske firme koja uspješno posluje sa godišnjim prihodom od oko 16 miliona eura i dobiti oko 650 hiljada.

Vlada priprema strategiju razdvajanja Budvanske rivijere na dva samostalna preduzeća. Priprema se izdvajanje elitnih hotela Miločer i Sveti Stefan iz sastava Hotelske grupe i njihovo pripajanje vladinom preduzeću HTP Miločer koje posjeduje hotel Kraljičina plaža. Na taj način bi nad cijelim kompleksom Sveti Stefan i Miločer ingerencije ubuduće preuzela Vlada.

Cilj podjele hotela u dvije poslovne jedinice je stvaranje uslova za njihovu lakšu prodaju.Upravo je Ministarstvo finansija u vrijeme ministrovanja Igora Lukšića preduzelo konkretne akcije u tom pravcu. Od Ekonomskog fakulteta u Podgorici naručen je elaborat o načinu i modelima podjele budvanskih hotela i njihove privatizacije.

Ove najave Budvani tumače kao pripremu za podjelu teritorija po principu, Podgorici Sveti Stefan, primorcima hoteli Budve i Petrovca.

Svako od članova Borda direktora ima svoje interese i favorite u predstojećim unosnim aktivnostima.

Jedina dama među njima imaće ključnu ulogu kontrolnog faktora.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KRAĐA ŠLJUNKA: Građevinska mafija i dalje jača od države

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dvije godine od zabrane eksploatacije, građevinska mafija se dodatno obogatila, uništila rijeke, a ovog ljeta mještane i turiste zbog krađe šljunka iz Morače očekuju restirkcije vode na Primorju. Državne institucije su nesložne, korumpirane i nemoćne, pa se prijeti vojskom

 

Snimak bagera koji nesmetano kradu i odnose šljunak iz razorene Morače, prikazao je u utorak na TV Vijestima novinar i aktivista Vuk Vujisić. Iz Operativnog tima za borbu protiv nelegalne eksploatacije šljunka i Ministarstva ekologije dobili smo odgovore da oni pokušavaju da to zaustave ali da im loše ide, da je sve to naslijeđen problem iz doba DPS-a, te da građani prijave svaku ovakvu aktivnost…

Od decembra 2020. godine svaki oblik eksploatacije šljunka je zabranjen jer je ugroženo snabdijevanje Regionalnog vodovoda Bolje sestre. No i pored rješenja inspekcija o zabrani eksploatacije šljunka i naredbi o uklanjanju nelegalnih objekata sa državne imovine, građevinske kompanije su nastavile da kradu, a država da žmuri.

Kao rezultat, mamo još uništeniju Moraču, Cijevnu, Taru, Lim i ostale napadnute rijeke, uz dodatne milione koji su se slili na račune građevinskih firmi. Posljedice nerada institucija osjetiće u vidu restrikcija vode ovog ljeta mještani i turisti šest primorskih opština koje se snadbijevaju iz vodovoda Bolje sestre, najavili su iz Regionalnog vodovoda za crnogorsko primorje. Sa nekadašnjih 2.600 litara u sekundi izdašnost izvorišta je tokom posljednjih ljetnih sezona padala na 265 l/s, a ovog ljeta će se dodatno smanjiti.

Regionalni vodovod je građane koštao preko 100 miliona eura, a prema ranijoj računici Centra za zaštitu i proučavanje ptica, pored uništene rijeke i ekosistema, krađom šljunka samo iz Morače izvučeno je 138 miliona eura. Bivši ministar Aleksandar Stijović je kazao da je ta procjena niska, te da je šteta daleko veća. Premijer Dritan Abazović je ove nedjelje izjavio da je biznis u vezi sa nelegalnom eksploatacijom šljunka u posljednjih 10 do 15 godina bio vrijedan „blizu milijardu eura“.

Ogromne pare koje je građevinska mafija zaradila uništavanjem i krađom zajedničkog resursa donijele su joj i enormnu moć. Nakon što su nove vlasti u decembru 2020. godine zabranile  eksploataciju  šljunka, postalo je jasno da bageri koji izvlače milione iz rijeka neće stati sami od sebe. Godinu kasnije, tadašnji ministar poljoprivrede Aleksandar Stijović javno je progovorio o zvjerskom uništavanju rijeka. Javašluku poluga sistema čudio se i  tadašnji premijer Zdravko Krivokapić koji je ocijenio da policija ne radi svoj posao i da sa reagovanjem kasne po dva sata, namjerno, da bi kamioni prošli: „Zašto se neko od nekoga plaši? Plašite se od lopova? Kada je to bilo u Crnoj Gori?”. Tadašnji potpredsjednik Vlade  Dritan Abazović je izjavio da je „Vlada odlučna da se obračuna sa građevinskom mafijom“.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 27. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

TUŽILAŠTVO ISPITUJE NAVODNU KORUPCIJU U SUDSKOM SAVJETU: Penzije ili suspenzije?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon što je odluka o penzionisanju sutkinje Svetlane Vujanović poništena kao nezakonita, što je razljutilo resornog ministra, Sudski savjet je penzionisao jednu od donosilaca te odluke sudiju Hasniju Simonović. Ona je odgovorila tvrdnjama o mogućoj korupciji i zloupotrebama među članovima Savjeta

 

Sutkinja Vrhovnog suda Svetlana Vujanović prisilno je penzionisana u avgustu prethodne godine. Tada je odlukom Sudskog savjeta u penziju ispraćeno 23 crnogorskih sudija. Tužilački savjet je, prije gotovo godinu, na isti način smijenio glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića sa još deset njegovih kolega.

I Sudski i Tužilački savjet pozvali su se na Zakon o penzijskom osiguranju, koji propisuje sa koliko godina starosti i radnog staža funkcioner te grane vlasti može u penziju, i na zakone o sudu i tužilaštvima koji propisuje da ovim službenicima prestaje funkcija čim ispune uslove u penziju. Nova vlast je iskoristila ovaj mehanizam kako bi se obračunala sa dijelom tužilaca i sudija bliskih bivšem režimu, odnosno za dovođenje „svježe krvi“.

Međutim, odluke ovih tijela čekaju izjašnjenje Ustavnog suda, s obzirom na to da dio javnosti smatra da je riječ o diskriminatornom odnosu i pogrešnom tumačenju zakona o penzijskom osiguranju. Nezadovoljne sudije i tužioci u svoju odbranu kažu da je riječ o odredbama zakona koje propisuju beneficirani radni staž u pravosuđu, koji funkcioner tog resora mogu koristiti samo ukoliko to oni žele. Drugi sporni dio odluka je što žene, prema ovom tumačenju, u penziju idu sa navršenih 64 godine, kako kaže zakon, dok muškarci mogu da rade dvije godine duže. Ovo je, smatraju, diskriminatoran odnos prema ženama.

Zbog toga je Upravni, a potom i Vrhovni sud, presudio u korist Svetlane Vujanović, supruge bivšeg predsjendika Crne Gore Filipa Vujanovića, i naložio Sudskom savjetu da je vrati u Vrhovni sud. ,,Konačno sam uspjela u sporu i dokazala da je Sudski savjet donio nezakonite odluke kojima je meni i koleginicama oduzeo sudijske funkcije. Svi navodi moje tužbe prepisani su u presudi. Nažalost, Sudski savjet i neodgovorne sudije meni i mojim koleginicama oduzeli su 18 mjeseci prava na rad i obavljanje sudijske funkcije, ali naša pravna borba nije bila uzaludna”, kazala je Vujanović.

Ova odluka je otvorila Pandorinu kutiju u pravosudnom sektoru, zbog koje je u cijeli slučaj uvedeno i državno tužilaštvo.

Nakon što je Vijeće drugostepenog organa, Vrhovnog suda, potvrdilo odluku Upravnog suda da je Vujanović protivzakonito penzionisana, oglasio se ministar pravde u tehničkom mandatu Marko Kovač. On je obje presude nazvao „skandaloznim“, dok je optužio sutkinju Hasniju Simonović, članicu Vijeća koje je vratilo penzionisanu Vujanović u Vrhovni sud, za konflikt interesa.

,,Vrhovni sud Crne Gore je 14. decembra 2022. godine donio presudu odlučujući o zahtjevu za ispitivanje sudske odluke – presude Upravnog suda Crne Gore. U tom Vijeću, u svojstu sudije izvjestioca, odlučivala je i sutkinja Hasnija Simonović koja je direktno bila zainteresovana za donošenje ovakve presude jer po postojećem zakonu ona stiče uslove za prestanak sudijske funkcije u januaru 2023. godine. Po svim standardima a naročito poštujući načelo nepristrasnosti u radu sudija, sutkinja Simonović nije smjela da bude sudija izvjestilac u konkretnom slučaju, niti da u njemu odlučuje”, naveo je ministar Kovač.

Odlazećem ministru je veliki broj crnogorskih pravnika i relevantnih pravnih organizacija zamjerio na direktnom miješanju u rad pravosuđa. Kovač je, ispred Ministarstva pravde, takođe i član Sudskog savjeta. Ovakve izjave zamjerila mu je i predsjednica Udruženja sudija i bivša sutkinja Vrhovnog suda Hasnija Simonović. Nju je Sudski savjet, na prvoj narednoj sjednici, takođe poslao u penziju. Kovač je bio izuzet iz glasanja.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 27. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ĐUKANOVIĆEVA PUTOVANJA: Moj je život Švicarska

Objavljeno prije

na

Objavio:

Đukanovićevi luksuzni odmori i još skuplji satovi, poslovni u zemlji i inostranstvu, neobjašnjiva su misterija za javnost u Crnoj Gori. I dalje. Od zvaničnih primanja koje prijavljuje u imovinskom kartonu, Đukanović taj luksuz sebi ne bi mogao da priušti

 

 

Predsjednik Crne Gore i DPS-a Milo Đukanović je sa suprugom Lidijom i obezbjeđenjem novogodišnje praznike, od 30. decembra do 7. januara, proveo u  luksuznom hotelu Grand Hotel des Bains Kempinski u švajcarskom mondenskom odmaralištu Sent Moric.

Cijena prava sitnica. Na sajtu hotela navodi se da se za datume u kojima je boravio Đukanović, najjeftiniji smještaj mogao naći za oko 1.800 eura za noć u sobi od 25 kvadrata, dok apartmani počinju od 2.500 eura za noć do preko 13 hiljada eura za predsjednički apartman. Hotel nudi i ,,rezidencije” koje počinju od 5.000 eura za noć, a najskuplja opcija košta 20.000 eura.

Iz Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP) su saopštili da su troškovi po osnovu službenog putovanja njihova dva službenika, koji obezbjeđuju Đukanovića, iznosili preko 11 hiljada eura. Troškove obezbjeđenja štićenih ličnosti snosi država. ,,Od ukupnog iznosa, iznos od 8.931,42 eura se odnosi na hotelski smještaj, a troškovi za dnevnice su iznosili 2,209,20 eura”, navodi se u odgovorima MUP-a na pitanja Vijesti.

Portal A-plus je prvi objavio da je Đukanović bio u Sent Moricu i tada su naveli i da se vratio iznajmljenim privatnim avionom. A o tome da je na odmor otišao Vladinim avionom prvi je pisao Portal Press koji je objavio informaciju o letu u Bergamo, a tom portalu bliska NVO Lupa poslala je Specijalnom državnom tužilaštvu obavještenje ,,koje se može smatrati krivičnom prijavom” o ,,mogućem krivičnom djelu” u vezi sa letom Đukanovića.

Đukanovićevi luksuzni odmori i još skuplji satovi, poslovni u zemlji i inostranstvu, neobjašnjiva su misterija za javnost u Crnoj Gori. Od zvaničnih primanja koje prijavljuje u imovinskom kartonu, Đukanović taj luksuz sebi ne bi mogao da priušti. Njegova predsjednička plata iznosi oko 2.200 eura mjesečno, dok njegova supruga prima oko 900 eura.

Korišćenje državnih resursa se ne računa. Tako se Đukanović u Istanbulu 30. decembra sastao sa turskim predsjednikom Redžepom Tajipom Erdoganom. Istog dana, popodne, avion Vlade Crne Gore je poletio iz Istanbula, ali nije sletio u Podgoricu, već je oko 20.30 sletio u Bergamo, a nakon pola sata se uputio ka Podgorici gdje je sletio nešto poslije 22 časa.

Iz Vlade Crne Gore je Vijestima rečeno da Đukanović jeste tražio da avion leti rutom Podgorica-Istanbul-Bergamo-Podgorica i da je u zahtjevu navedeno da je tome razlog diplomatski susret. Kabinet predsjednika nije obavijestio javnost o tome sa kojim diplomatom ili stranim zvaničnikom se to Đukanović navodno sreo u Bergamu ili bilo gdje u Italiji, a kamoli Švajcarskoj.

Poznato je da Đukanović voli da uživa u novogodišnjim slavljima u inostranstvu. Tako je 2018. uoči novogodišnjih praznika Vladinim avionom letio u Amsterdam, bez ikakvog zvaničnog objašnjenja. Otputovao je 29. decembra u Amsterdam, državni avion se vratio u Podgoricu, da bi do istog grada državni avion letio i vratio se 8. januara 2019. godine. Nikad nije razjašnjeno da li je Đukanović bio do Amsterdama na par sati u razmaku od desetak dana, ili je ostao u Amsterdamu ili odatle otputovao dalje pa se državnim avionom vratio u Podgoricu nakon završetka odmora.

Đukanović je državni avion koristio i tokom novogodišnjih praznika 2019. za odlazak u Pariz, odakle je sa suprugom i prijateljima otputovao u Majami. Vratio se istim avionom iz Pariza desetak dana kasnije u Podgoricu, utvrdio je MANS u februaru 2020. godine.

Predsjednik je Agenciji za sprječavanje korupcije, objasnio da je u Parizu 29. decembra 2019. imao službene obaveze o kojima nije obavijestio javnost jer su ,,u pitanju sastanci sa odgovarajućim stepenom tajnosti”, nakon čega je o svom trošku otputovao redovnom linijom za Majami, saopštio je ASK u januaru 2021. Tada je, pozivajući se na rješenje Specijalnog državnog tužilaštva kojim je odbačena prijava MANS-a za zlopupotrebu službenog položaja, ASK utvrdio da Đukanović nije prekršio zakon.

Direktor Istraživačkog centra MANS-a, Dejan Milovac rekao je tada da SDT i ASK nisu drugim dokazima provjeravali tvrdnju Đukanovića da je u Parizu bio službeno a tajno, već da su samo konstatovali da je poštovana procedura odobravanja letova. Milovac je rekao da ASK nije cijenila to što je državni avion nakon službenih sastanaka u Parizu vraćen u Crnu Goru, te da je, nakon što se Đukanović vratio iz Majamija, ponovo poslat u Pariz po njega: ,,Sve i da se zaista radilo o službenom putu u Pariz, nesporno je Đukanovićeva odluka da novogodišnje praznike provede u SAD-u, dodatno koštala crnogorske građane u vidu naknadnih letova državnog aviona za Pariz”, rekao je Milovac.

Vijesti su tokom 2021. otkrile da je Đukanović od januara 2019. do decembra 2020. godine 19 puta letio tajno na razne evropske destinacije. Za te letove se ne znaju ni putnici ni razlozi. Bez javnog objašnjenja Đukanović je osam puta letio u Švajcarsku – sedam puta u Ženevu i jednom u Cirih. Mediji su nagađali da je jedina poznata okolnost koja povezuje Đukanovića sa Ženevom bila to što u njoj živi i njegov dugogodišnji prijatelj Stanko Cane Subotić.

A onda su tokom 2021. Pandora papiri, koje je objavio MANS, otkrili još jedan razlog tolikog Đukanovićevog interesovanja za Švajcarsku. MANS je utvrdio da je firma koja je upravljala trastovima koje su Đukanović i njegov sin Blažo formirali 2012. godine – i sakrili to vlasništvo preko pet država – poslovala na adresi u švajcarskom mjestu Nušatel. Ono se nalazi na stotinak kilometara od Ženeve, a u blizini više malih aerodroma oko Ženevskog jezera. Od 2017. godine, firma LJ Management, kod koje se nalazi dokumentacija o poslovanju trastova Đukanovića, preselila se na adresu u Ženevi. Iako su Đukanovići negirali da su imali bilo kakvu imovinu u osnovanim trastovima, MANS je utvrdio da su postojali najmanje do 2014. godine.

Direktorica MANS-a Vanja Ćalović Marković poručila je 2021. da crnogorska policija, tužilaštvo i tajne službe treba da u saradnji sa inostranim partnerima utvrde gdje se i s kim u Švajcarskoj tajno sastajao.

,,Činjenica je da je Đukanović više puta putovao u Ženevu državnim avionom, iako tamo nije imao nikakvih zvaničnih obaveza. Podaci iz Pandora papira pokazuju da se upravo u Švajcarskoj nalazila kompanija koja je upravljala skrivenim trastovima Mila Đukanovića i njegovog sina. Zbog toga bi tužilaštvo i policija, ali i obavještajna služba, trebalo da kroz međunarodnu saradnju utvrde gdje je išao predsjednik države dok je boravio u Švajcarskoj. Posebno je važno utvrditi koja lica su bila sa njim prilikom posjete Ženevi, jer upravo te osobe mogu biti takozvani proksiji, odnosno fiktivni vlasnici njegove imovine”, rekla je ona Vijestima.

Utvrđivanje za sada teče ovako – Agencija za sprečavanje korupcije (ASK) je u oktobru prošle godine utvrdila da Đukanović nije prekršio Zakon  o sprečavanju korupcije kada je davne 2010. putovao u Dubaji na poziv i o trošku biznismena Duška Kneževića.

Đukanović je priznao da je u glavni grad UAE putovao na privatnu zabavu u organizaciji Duška Kneževića optuženog biznismena i predsjednika Atlas grupe, koji je i sam više puta izjavio da je snosio troškove Đukanovićevog putovanja. ,,Đukanović je istakao da je na putovanje bio pozvan sa suprugom na privatno druženje, te da u konkretnom javna funkcija koju je obavijao u tom momentu ni na koji način nije bila povezana sa putovanjem”, navodi se u obrazloženju Đukanovićevog putovanja koje je objavio ASK.

Iako mu je Knežević 2010. plaćao putovanje, Đukanović je devet godina kasnije izjavio da Knežević nikada nije bio njegov prijatelj: ,,Imam vrlo pažljiv odnos prema prijateljima, imam vrlo strogu selekciju prijatelja i on nikada nije bio dio tog kruga”.

Agencija je, istovjetnu odluku donijela i kada je Đukanović takođe o Kneževićevom trošku putovao na njegovu zabavu u Sen Trope, u junu te iste 2010. godine. Knežević je izjavio da Đukanović u imovinskom kartonu za tu godinu nije prijavio prihod koji je od njega dobio u vidu poklona i koji je kako je precizno izračunao koštao, najmanje 22.763 eura –  za troškove puta i boravka u ljetovalištu San Trope.

Da bi sve bilo bar politički korektno, ASK je istovjetnu odluku donio i povodom sadašnjeg premijera, a tadašnjeg vicepremijera Dritana Abazovića. On je u decembru 2021. putovao takođe u Dubaji na poziv Muhameda Šajbanija, člana tamošnje vladarske porodice. Po tumačenju ASK-a u putovanjima o trošku trećih lica najviših državnih funkcionera nema elemenata korupcije.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo