Povežite se sa nama

MONITORING

Povratak Marovića

Objavljeno prije

na

Imenovanje Svetozara Marovića i Dušanke Jeknić za predstavnike Vlade u Bordu direktora Hotelske grupe Budvanska rivijera iznenadilo je dobar dio javnosti. Novim kadrovanjem u Vladi potonulo je i ono malo nade da će mladi premijer Igor Lukšić donijeti promjene i obećane reforme, da će raskrstiti sa starim kadrovima, naročito sa onima za koje postoji sumnja da su umiješani u afere koje tresu društvo. Teško je poslije slučaja Budvanska rivijera povjerovati Lukšićevim riječima sa početka mandata, kako on „misli svojom glavom” negirajući tvrdnje opozicije kako će bivši premijer Milo Đukanović vladati iz sjenke.

Lansiranje Duške Jeknić na dvije visoke funkcije u prva tri mjeseca mandata Igora Lukšića teško da je rezultat Lukšićeve pameti. Znimljivo je kako su karijere Duške Jeknić i Svetozara Marovića u priličnoj mjeri obilježile prvih 100 dana njegovog kabineta.

Tek što je imenovan za premijera, krajem decembra prošle godine, glasovita Duška Jeknić postavljena je za šeficu predstavništva Nacionalne turističke organizacije u Ljubljani. Na tome se nije završilo. Tri mjeseca kasnije domogla se evo još jedne visoke pozicije – članstva u upravi jedne od najvećih hotelskih kuća u zemlji.

Prema odluci Lukšićeve Vlade, državne interese u mješovitom vlasništvu Budvanske rivijere, pored Jeknićeve, potpredsjednika DPS a, Svetozara Marovića zastupaće i predsjednik SO Podgorica, socijaldemokrata Raško Konjević.

Skupština akcionara budvanskog preduzeća potvrdila je, pored navedenih imena, jednogodišnji mandat dosadašnjem predstavniku Fonda PIO i Zavoda za zapošljavanje, Ratku Vukotiću bivšem predsjedniku Vrhovnog suda, kao i Vladanu Vujoviću koji zastupa Fond HLT.

Svih pet članova Borda direktora su honorarci koji upravljaju sa daljine, sa svojih redovnih radnih mjesta ili penzionerskih fotelja, uz nadoknadu u visini jednog prosječnog ličnog dohotka u Budvanskoj rivijeri koji iznosi od 500-600 eura. Predsjedniku Borda kojeg članovi treba da izaberu među sobom, pripada iznos dva prosječna lična dohotka.

POVRATAK U BUDVU: Povratak Marovića u Budvansku rivijeru dio je dogovora o njegovom povlačenju sa funkcije potpredsjednika Vlade iz koje je otišao u paketu sa tadašnjim premijerom Milom Đukanovićem. Marović je svoj odlazak uslovio povratkom u Budvansku rivijeru u kojoj je na funkciji predsjednika Odbora direktora proveo više od deset godina, u periodu prije obavljanja funkcije potpredsjednika Vlade. Zato Marovićeva podrška izboru Lukšića za premijera ovog puta nije izostala.

Kao što je poznato, Lukšić i Marović nisu održavali baš prijateljske relacije. Marović se protivio izboru Lukšića za premijera prilikom prve demisije Đukanovića, 2006. godine, kada je nađeno kompromisno rješenje u liku Željka Šturanovića, koji je tako postao šef prvog izabranog kabineta Vlade samostalne Crne Gore.

Lukšić to nije zaboravio, pa je vratio lopticu Maroviću, prvom čovjeku turističke prijestonice, u proljeće 2009., kada se kao ministar finansija, gostujući na TV Budva iščuđavao u kakvoj se teškoj finansijskoj situaciji nalazi Budva, navodeći da nekada najbogatija opština sada ima tretman najsiromašnije u Crnoj Gori, poput Šavnika naprimjer.

Od tog direktnog napada na čelnike Budve, Lukšić se nije više oglašavao po tom pitanju, niti je kao ministar finansija nešto poduzeo da se stanje u Budvi promijeni.

Nakon novembarske trgovine mandatima i foteljama po sporazumu Marović-Lukšić, nakratko je izgledalo da su svi zadovoljni postignutim.

Međutim, prve dane Lukšićevog kabineta obilježilo je spektakularno božićno hapšenje čelnika Budve i pokretanje afere Zavala. Pored gradonačelnika Rajka Kuljače slobode je lišen i potpredsjednik opštine Dragan Marović, brat Svetozara Marovića.

Jedan od glavnih učesnika u poslu gradnje apartmana na Zavali, koje je izvodila rusko-budvanska firma Zavala invest bio je Svetozar Marović, koji u postupku koji se vodi pred Vrhovnim državnim tužilaštvom nije osumnjičen, ali je saslušavan u svojstvu svjedoka.

Nedugo nakon hapšenja Marovićevog brata i najbližih mu saradnika, mediji su objavili kako Marović neće prihvatiti kandidaturu za izbor na bilo koju od čelnih funkcija u stranci na predstojećem kongresu Demokratske partije socijalista. To se međutim ne odnosi na njegove angažmane u privredi.

Da li će makar i oslabljenu partijsku moć Marović zamijeniti uticajem u Budvanskoj rivijeri, znaće se nakon majskog kongresa.

TIM ZA PRODAJU: Od pet članova upravljačkog tima Budvanske rivijere radna biografija tri predstavnika Vlade opterećena je aferama u kojima se pominju korupcija i organizovani kriminal.

Burna biografija Dušanke Jeknić, nalik liku heroine iz akcionih filmova kriminalističkog žanra, najbolja je preporuka za napredovanje.

Uprkos činjenici da se na optužnici Đuzepea Šelzija, tužioca iz Barija, našla među optuženima za krijumčarenje cigareta i pranje novca, gospođa Jeknić je u profesionalnom pogledu, od tada, samo napredovala u državnoj administraciji. Diplomatija je bila njeno odredište.

Funkciju šefice crnogorske misije u Milanu koju je napustila nakon podizanja optužnice u Italiji, zamijenila je foteljom u crnogorskoj ambasadi u Sloveniji.U Vladi premijera Lukšića evo postepeno zauzima visoke položaje u turizmu Crne Gore.

Za Ratka Vukotića vezuje se afera nestanka novca iz blagajne Vrhovnog suda kojim je predsjedavao, u kojoj nije bio među osumnjičenima.

Budvanska rivijera jedno je od najbogatijih crnogorskih turističkih preduzeća i jedna od malobrojnih hotelskih grupacija koja nije do kraja privatizovana. U njenom sastavu posluju TN Slovenska plaža, hoteli Palas, Aleksandar i Castel Lastva. U svojini Budvanske rivijere su hoteli Sveti Stefan i Miločer koji su u režimu dugogodišnjeg zakupa grčke Restis grupe.

Budvanska rivijera posjeduje izuzetno bogat zemljišni fond na atraktivnim lokacijama Budve, Bečića, Svetog Stefana i Petrovca. Riječ je o neizgrađenim parcelama koje se nalaze izvan hotelskih imanja, ukupno oko pola miliona kvadrata. To je pravi rudnik prirodnog i izgrađenog bogatstva u siromašnoj zemlji, koji stare partijske kadrove neodoljivo privlači.

Planom državnog Savjeta za privatizaciju predviđena je prodaja imovine budvanske firme koja uspješno posluje sa godišnjim prihodom od oko 16 miliona eura i dobiti oko 650 hiljada.

Vlada priprema strategiju razdvajanja Budvanske rivijere na dva samostalna preduzeća. Priprema se izdvajanje elitnih hotela Miločer i Sveti Stefan iz sastava Hotelske grupe i njihovo pripajanje vladinom preduzeću HTP Miločer koje posjeduje hotel Kraljičina plaža. Na taj način bi nad cijelim kompleksom Sveti Stefan i Miločer ingerencije ubuduće preuzela Vlada.

Cilj podjele hotela u dvije poslovne jedinice je stvaranje uslova za njihovu lakšu prodaju.Upravo je Ministarstvo finansija u vrijeme ministrovanja Igora Lukšića preduzelo konkretne akcije u tom pravcu. Od Ekonomskog fakulteta u Podgorici naručen je elaborat o načinu i modelima podjele budvanskih hotela i njihove privatizacije.

Ove najave Budvani tumače kao pripremu za podjelu teritorija po principu, Podgorici Sveti Stefan, primorcima hoteli Budve i Petrovca.

Svako od članova Borda direktora ima svoje interese i favorite u predstojećim unosnim aktivnostima.

Jedina dama među njima imaće ključnu ulogu kontrolnog faktora.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

POSLIJE IBAR-A: Ko će u vlast, ko niz vodu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministar pravde Andrej Milović, ukoliko parlamentarna većina usvoji  prijedlog premijera Milojka Spajića  za njegovo razrješenje, neće sa te pozicije otići zbog IBAR-a, ili loših zakonskih rješenja.  U središtu političkih trvenja u vlasti, kojih je sve više, nijesu  principi i reforme, već borba za moć

 

Tek što su u parlamentu usvojeni tzv IBAR zakoni, krenula su politička trvenja. Sedmica je otvorena konferencijom za štampu ministra pravde Andreja Milovića, na kojoj je on pozvao premijera Spajića da predloži Skupštini  da ga razriješi.

„Predsjedniče Vlade Spajiću, pozivam Vas da uputite prijedlog Skupštini za smjenu ministra pravde koji Vas je svugdje branio. Šta će reći plenum i kako će komentarisati moj dosadašnji rad – vidjećemo”, saopštio je Milović. U nastavku je obrazlagao kako je zbog IBAR-a ćutao kada je „mučki protivstatutarno“ isključen iz Pokreta Evropa sad, te ocijenio da je došlo vrijeme da Spajić i on svedu političke i institucionalno račune: „Prije negoli njegovo toksično okruženje, a onda i on povuče sve ka ponoru, kako PES koji je počeo da vuče ka ponoru, tako Vladu i cijelu Crnu Goru“.

Konferencija je uslijedila nakon što je Spajićeva Vlada donijela krajem sedmice odluku da jedan od IBAR zakona iz domena pravosuđa u parlamentu na završnoj sjednici  predstavlja Momo Koprivica, potrpedsjednik Vlade za politički sistem, a ne ministar pravde. Prethodno je Spajić uputio notu predsjedniku Parlamenta Andriji Mandiću da ministri ne mogu u Skupštini prihvatiti bez konsultacija sa Vladom amandmanske intervencije. Nakon što je Milović prihvatio jedan od amandmana, za koji kaže da je „čisto tehnički“, odlučeno je da ga zamijeni Koprivica, koji bi prema nezvaničnim izvorima, mogao biti novi ministar pravde.

Premijer je uzvratio prijedlogom Skupštini za razrješenje Milovića.  „Nakon što sam, kada su mi obaveze to dozvolile, ispratio današnji nastup ministra Andreja Milovića, moram priznati da sam sasvim siguran u ispravnost odluke da Skupštini predložim njegovo razrješenje“, ocijenio je Spajić odmah nakon konferencije, nakon čega je taj prijedlog uputio parlamentu.

“Sa tom odlukom, istini za volju, upoznao sam ga prije njegovog javnog istupa, što njegovu konferenciju za medije u konačnom čini običnom predstavom za javnost”, saopštio je.  „Preciznosti radi, Milovićevi raniji nastupi u javnosti, na koje sam mu vrlo jasno skretao pažnju, a na momente ih se i stidio, razlog su podnošenja prijedloga za njegovu smjenu, koji zbog rada na ispunjavanju evropske agende nije mogao biti podnijet ranije”.

Konačno, Spajić je optužio Milovića da je “stao rame uz rame sa predsjednikom Crne Gore  u pokušaju destabilizacije integriteta Vlade i time urušavanja evropskog puta Crne Gore”.  Spajić tvrdi : “Nije slučajnost da u trenutku kada su i Vlada i Skupština demonstrirale rezultate u poglavljima 23 i 24 i ispunile neophodne uslove za dobijanje IBAR-a, kreće koordinisana opstrukcija ministra Milovića i predsjednika Milatovića”.  Milatović je prethodno odbio da potpiše dva od 12 IBAR zakona koji su mu upućeni. Jedan se odnosi na zakon o RTCG, a drugi o sudskom savjetu. Civilni sektor smatra da su Milatovićevi razlozi za kritiku tih rešenja opravdani.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

AFERA TUNEL: Izgubljeni u mraku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok čekamo da istina konačno izađe iz tunela, ako tamo već nije trajno zatrpana i zabetonirana, predstavnici nove vlasti svu krivicu za sve evidentniji neuspjeh istrage prebacuju na svoje prethodnike. Ostaje samo kontinuitet neriješenih zločina koji su potresli Crnu Goru

 

Da je u administrativnom centru Podgorice, u kojem se nalaze najvažnije državne institucije, u tajnosti iskopano 30 metara tunela od stambene zgrade do depoa Višeg suda, saznali smo u septembru prošle godine. Činjenica da je, neopaženo, moguće iskopati tunel u zoni u kojoj se nalaze štićeni objekti poput Skupštine, Vlade, Ustavnog suda, Centralne banke, otvorilo je brojna pitanja o stanja u bezbjednosnom sektoru u Crnoj Gori.

Devet mjeseci kasnije sumnje su samo produbljene. Ove sedmice, Osnovni sud u Podgorici ukinuo je pritvor državljaninu Srbije Vladimiru Eriću, osumnjičenom da je učestvovao u kopanju tunela koji je vodio do depoa Višeg suda. Erić je bio u pritvoru od marta, kada je na osnovu međunarodne potjernice izručen iz Švedske. Iz suda je saopšteno da se Erićev DNK ne poklapa sa tragovima koji su pronađeni u tunelu.

,,Imajući u vidu navedene rezultate DNK vještačenja, dovedena je u pitanje osnovana sumnja da je okrivljeni izvršio krivična djela stavljena mu na teret, što za posljedicu mora imati ukidanje pritvora okrivljenom”, naveli su iz suda. Iz Osnovnog državnog tužilaštva su uložili žalbu Višem sudu na ovu odluku, te naveli da imaju dokaze i da je njihova istraga u završnoj fazi.

U sklopu istrage, do sada su bile uhapšene četiri osobe iz Podgorice – Katarina Baćović, Nikola Milačić, Ivica Piperović i Marijan Vuljaj, zbog sumnje da su povezani sa kopanjem tunela. Vrhovni sud u januaru ove godine odbio je da im produži pritvor, jer Osnovno tužilaštvo nije navelo za koje krivično djelo ih tereti, za koji period, niti su date činjenice na osnovu kojih se traži produženje pritvora.

Po saznanjima policije u kopanju tunela učestvovali su i državljani Srbije Veljko i Milan Marković, Dejan Jovanović i Vladimir Erić. Osim oslobođenog Erića, ostali osumnjičeni su i dalje nedostupni crnogorskim istražiteljima. Tokom dosadašnje istrage nije pronađen nijedan predmet iz dokaznog materijala koji je ukraden iz depoa Višeg suda.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DPS FENOMENOLOGIJA: Između štitonoša i insajdera

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prijetnja Đukanoviću danas su oni sa kojima je gradio višedecenijski sistem nejednakih i privilegovanih. I koji su od tog sistema profitirali. Brane ga, ako treba i “radikalno”, mladi nasljednici koji nemaju teško breme prošlosti, ni prve milione. Ponašanje novih čelnika DPS  svjedoči da oni,  uprkos onom prividu neposrednih izbora, nijesu  izabrani  već – zaglavareni. Vođa je  i dalje vođa

 


Danijel Živković
, lider Demokratske partije socijalista zacementirao je ove sedmice mogućnost da ta stranka sa novim rukovodstvom krene putem reformi. U razgovoru za podgoričku Antenu M, Živković je poručio da će odgovor na eventualno hapšenje Đukanovića biti- “radikalan”.

“Ako postoji ta i takva namjera, i ako neko misli da će političkim uticajem ili instrumentalizacijom pravosuđa da pokrene i nastavi spiralu revanšizma ili da kroz iskazanu namjeru eventualno krene u takav naum, onda nemojte da imate dilemu da će odgovor biti radikalan. To znači da ćemo se organizovati dovoljno dobro da ćemo takve naume spriječiti”, saopštio je mladi Đukanovićev nasljednik.

I ranije se vidjelo da novo rukovodstvo DPS-a ne namjerava da napravi otklon od Đukanovićevog nasleđa i suštinski reformiše stranku. Jedan od nedavnih očiglednih znakova bio je i onaj kada je Živković  stao iza  Đukanovićevih opasnih poruka da  hapšenja bivšeg specijalnog tužioca Milivoja Katnića i nekadašnjeg visokog funkcionera bezbjednosnog sektora Zorana Lazovića mogu rezultirati osvetama.  Istih dana mlado rukovodstvo DPS-a stajalo je uz Đukanovića i na sahrani Nikšićanina Brana Mićunovića, sa kojim je višedecenijski vođa svojevremeno dijelio međunarodnu optužnicu za šverc cigareta. To je onaj zvanični dio. Nezvanično, dijelili su još toga.

Živkovićeve najnovije poruke govore ne samo da ova stranka pod novim rukovodstvom institucije poštuje samo ako ih kontroliše, već i da se zarad bespogovorne lojalnosti Đukanoviću, odriče i svoje evropske maske.

Sa Živkovićem se slažu i ostali u stranci. Potpredsjednik DPS-a Jevto Eraković saopštio da je Živkovićeva izjava primjerena i da je njom poslata poruka da “niko neće mirno posmatrati da se nešto dešava nezakonito, protivustavno i selektivno…, nego da želimo svim sredstvima da branimo ono što je u okvirima zakona i Ustava Crne Gore”.  Po Erakoviću je normalno da Đukanović bude izvan zakona. Nedodirljiv.  Po onoj, svi smo jednaki, samo su neki jednakiji.

Sve zajedno to svjedoči da novo vođstvo DPS- a, uprkos onom prividu neposrednih izbora, nije izabrano  već – zaglavareno. Vođa je  i dalje vođa.

Živkovićeva najava radikalnog odgovora na eventualno Đukanovićevo hapšenje  uslijedila je nakon prošlonedeljne objave hrvatskog Jutarnjeg lista  da bi Đukanović mogao biti lišen slobode “sljedećih dana”, i da su to saznali “iz dobro obaviještenih izvora u Podgorici bliskih tom nekadašnjem crnogorskom lideru”.

„Dakle, kako se priča po Podgorici, državno tužilaštvo, koje je sada pod kapom vladajuće prosrpske koalicije, to bombastično hapšenje priprema nakon što se navodno dogovorilo s nedavno iz Velike Britanije izručenim ‘biznismenom’ Duškom Kneževićem koji je navodno pristao da sarađuje i bude ‘zaštićeni svedok pokajnik'”, navodi Jutarnji list.

Duško Knežević saslušan je u tužilaštvu povodom afera Ničija kuća i Prvi milion, koje se vezuju za Đukanovića,  a za koje Knežević tvrdi da ima dokaze. On je, međutim, odbio da ih iznese „dok mu se ne pruže određene garancije“.

Analitičari ukazuju  da posljednje izjave iz DPS-a nesporno predstavljaju prijetnje i pritisak na tužilaštvo, i da imaju za cilj da “delegitimizuju” rad te institucije. Takođe, smatraju da je u pozadini zebnja Đukanovića od Kneževićevih insajderskih informacija koje bi mogao saopštiti tužilaštvu. Specijalani tužilac Vladimir Novović je tako bio tema kritika poslanika DPS- a  na ovonedjeljnoj sjednici o IBAR zakonima.

“Prisutan je  narativ o Skaj tužiocu (Novoviću), ‘političkim tasterima’ i slično. Ovim se podriva povjerenje javnosti ili bar dijela javnosti u rad ovog organa, s jasnom porukom da su otvoreni postupci nepravedni i da će i ovo proći. Time se šalju i poruke kojima će se podići moral u svojim redovima, odnosno da politička snaga i dalje stanuje u ‘njihovim’ redovima”, ocjenjuje Sergej Sekulović, analitičar i bivši ministar unutrašnjih poslova.  

Direktorica Akcija za ljudska prava Tea Gorjanc Prelević ocijenila je da je pozadina ovakvih izjava  uvijek ili pokušaj uticaja na tužilaštvo ili dodvoravanje onome kome se nudi zaštita. Ona smatra  da na tužilaštvo te prijetnje ne bi trebale da utiču. “Osim da se eventualno pripreme za procesuiranje svih tih najavljenih krivičnih djela ako ona budu izvršena”.

Većina vladajućih partija oštro je reagovla na poruke Živkovića, osim iz Nove srpske demokratije. Funkcioner te stranke Jovan Vučurović saopštio je da  ne vidi problem u tome i da „svi imaju pravo da brane svoje ljude“ . I od zakona valjda.

U svakom slučaju, zanimljiva je aktuelna  DPS fenomenologija.  Prijetnja Đukanoviću danas su oni sa kojima je gradio višedecenijski sistem nejednakih i privilegovanih. I koji su od tog sistema profitirali. A brane ga, ako treba i “radikalno”, oni koji iza sebe nemaju teško breme prošlosti, ni prve milione.

Neki od dugogodišnjih Đukanovićevih saboraca postaće i njegova politička konkurencija.  Bivši DPS premijer i dugogodišnji šef tajne policije u doba Đukanovića, Duško Marković bi u  narednih petnaestak dana, javili su mediji,  trebalo da objelodani program i osnivače partije koju osniva. Marković je nedavno podnio ostavku na članstvo u DPS-u.

Duško Marković se povezuje sa brojnim aferama prethodnog režima, između ostalog sa švercom cigareta i tzv. mojkovačkim kriminalnim klanom, što je on više puta negirao, tvrdeći da su te optužbe “najobičnija” glupost”. Markovićev kum Veselin Veljović, još jedan od stubova bivšeg režima čije se ime takođe vezivalo za mojkovački klan, uhapšen je u julu prošle godine. Tužilaštvo ga tereti ga da je povjerljivim informacijama pomagao šefu kriminalne organizacije Aleksandru Mrkiću da švercuje cigarete. Marković je bo na čelu tajne policije u vrijeme ubistva urednika Dana Duška Jovanovića.  Deceniju nakon ubistva saopštio je da je dok je bio na čelu tajne službe upozoravao MUP  da je Duško Jovanović  ugrožen.  Tadašnji urednik Dana Nikola Marković podnio je zbog te izjave krivičnu prijavu tražeći da se Duško Marković „ odrekne imuniteta i progovori o svemu što je kao načelnik Službe državne bezbjednosti znao, a što se tiče ubistva Duška Jovanovića, odnosno da nam kaže ko je to prijetio i od koga je bio ugrožen život tadašnjem glavnom i odgovornom uredniku lista Dan.“  Marković se nije odrekao imuniteta i do danas na tu temu više nije rekao ništa. Zbog afere  trgovinom ženama S. Č, SDP je 2003. godine odbio da podrži njegovo imenovanje za ministra policije.

Marković se danas predstavlja kao budući lider nove partije koji nikad nije bio “ničije oruđe – pojedinaca, interesnih grupa, medija, pa ni DPS-a”, kako je napisao na mreži X.

Programski manifest i osnivači Markovićeve partije, biće, kako se najavljuje, predstavljeni na konferenciji za medije u narednih desetak dana. Stranka će se navodno temeljiti na evropskim vrijednostima i građanskom konceptu društva, a inicijativni odbor partije broji oko 50 članova koji su predstavljeni kao  – “doktori nauka, profesori, ljekari, inženjeri, ugledni pravnici, ekonomisti”. Za sada se samo zna da je među njima bivša ministarka nauke u Markovićevoj vladi  Sanja Damjanović.

Novo rukovodstvo DPS-a sa posljednjim izjavama pomaže  da  Duško Marković, „crna kutija“ Đukanovićevog režima, nastupa kao nekakav reformista. Baš kao što su za Đukanovićev rejting i dobre rezultate DPS-a na izborima najzaslužnije nove vlasti.  Prema nedavnom istraživanju DAMAR-a Đukanović je treći najpopularniji političar (iako to zvanično nije)u Crnoj Gori, odmah nakon Jakova Milatovića i Milojka Spajića. Isto istraživanje pokazuje da bi u slučaju samostalnog nastupa partija na izborima PES imao  22,8 odsto glasova,a DPS – 21, 1 odsto. Na lokalnim izborima u Budvi DPS je osvojio sedam mandata, a u Andrijevici 11 mandata i najbolji pojedinačni rezultat, bolji nego na parlamentarnim izborima.

Srećne promjene.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo