Povežite se sa nama

DRUŠTVO

PRAVO I INTERNET: Nepoznata zemlja

Objavljeno prije

na

Ljudi u Crnoj Gori internet najčešće koriste kako bi pristupili nekoj od društvenih mreža. O tome na šta zapravo pristaju kad kliknu na ,,I agree” i registruju se na Fejsbuku, Guglu, Instagramu i sličnim servisima – malo znaju. Po tome se, doduše ne razlikuju previše od ostatka svijeta.

U 2016. godini, prema Monstatovom istraživanju o upotrebi informaciono-komunikacionih tehnologija u Crnoj Gori, 69,8 odsto domaćinstava ima pristup internetu kod kuće. Koriste ga najčešće za pristup društvenim mrežama – 79,7 procenata, za čitanje novina 76,4, a za telefoniranje – 75,2 odsto anketiranih.

Podaci sa sajta Internet world stats nešto su drugačiji. Kažu da smo prošle godine imali oko 388 hiljada internet korisnika odnosno da je veb servise koristilo oko 60 odsto stanovnika Crne Gore. Prema istom izvoru, Fejsbuk kod nas koristi 320 hiljada ljudi.

Većina njih najvjerovatnije je bar jednom vidjela status koji korisnike poziva da se zaštite kopiranjem, otprilike, sljedećeg sadržaja: ,,Danas u 10,00 sati stupio je na snagu zakon o Facebooku. IZJAVLJUJEM da je za upotrebu mojih ličnih podataka i fotografija u svakom trenutku potreban moj lični pristanak (BERNSKA KONVENCIJA). Svako ko čita, može iskopirati ovaj tekst i objaviti ga na svojoj FB stranici. To će ga staviti pod zaštitu zakona. Obavještavam FB administraciju da je od ovog trenutka strogo zabranjeno objavljivanje, presnimavanje, distribuiranje mojih ličnih podataka ili preuzimanje bilo kakve druge akcije protiv mene, a temeljem mog FB profila ili njegovih sadržaja. Sadržaj ovog profila je pod nevidljivom oznakom ‘Privatno’ i ne smije se narušavati. (UKC 1 1-308-1-103) i Rimski statut “. Tu je i prepadanje da će se smatrati da je onaj, ko ovakvu izjavu ne objavi na svom zidu, prećutno pristao i dozvolio korištenje ličnih podataka, fotografija i ostalih elemenata profila.

Upućeni odavno objašnjavaju kako je ova stvar – glupost. Zakon o Fejsbuku ne postoji. Bernska konvencija odnosi se na autorska prava. Možda je najkrupnija besmislica pominjanje Rimskog statuta u kojem je zapravo riječ o uređenju međunarodnog krivičnog suda.

U trenutku kad ste otvorili profil na Fejsbuku prihvatili ste njihove uslove korištenja. Vaše fotografije, na primjer, i dalje su vaše, samo ste toj kompaniji dali „neisključivu, prenosivu licencu za upotrebu bilo kakvog sadržaja koji objavite na servisu Facebook ili povezanim mjestima, s pravom podlicenciranja i bez naplate tantijema, važeću širom svijeta”. Sitna stvar.

Ta licenca prestaje da važi kad izbrišete sadržaj ili svoj nalog, osim u slučaju da ste ga podijelili s drugima, a oni ga nijesu izbrisali, piše u vašem ugovoru sa Fejsbukom. Ljudi najčešće ne znaju da su na bilo kakav ugovor pristali, a jesu, čim su se registrovali na nekoj od društvenih mreža. Fejsbuk precizira da pod riječju “upotreba” podrazumijeva: upotrebu, pokretanje, kopiranje, javno izvođenje ili prikazivanje, distribuciju, izmjenu, prevod i stvaranje izvedenih radova.

U Fejsbuku smatraju da ovo nije problem: „Kad na svom zidu objavljujete stvari kao što su fotografije i statusi, one nijesu u našem vlasništvu. No, pristankom na uslove, dajete nam pravo da vaš sadržaj koristimo, distribuiramo i dijelimo”.

Miloš Novović, doktorski istraživač na Univerzitetu u Oslu, stručnjak za pravo intelektualne svojine, za Monitor kaže: „Ovo objašnjenje je apsolutno nezadovoljavajuće. Problem nije u tome ko je vlasnik sadržaja – to niko ne dovodi u pitanje – već, upravo, šta onlajn servisi mogu raditi sa tim sadržajem. Zamislite, na primjer, da vam najbolji prijatelj traži da potpišete ugovor u kojem piše da on ima pravo da živi u vašem stanu, da ga iznajmi, da ga renovira, da ga pretvori u zoološki vrt – i onda vam kaže: ‘To je i dalje tvoj stan!’ Isti princip važi kada govorimo o digitalnom sadržaju – ako svako ima pravo da umnožava, mijenja i prodaje stvari koje kačimo na Internet, mi se odričemo kontrole nad sopstvenim sadržajem”.

O ovim temama se rijetko govori. Kad stignu na red, obično u prvi plan izbije zaštita privatnosti. Poznat je slučaj američke tinejdžerke koja je bila trudna i razgledala je sajtove sa opremom za bebe. Nekoliko dana kasnije njenim roditeljima koji nijesu znali da će dobiti unuče, poštom je stigao promotivni materijal prepun stvari namijenjenih novorođenčadima. Porodični razgovor koji je uslijedio, nije bio prijatan.

U sjeni zaštite privatnosti, zasad, ostaju problemi koje korištenje društvenih mreža može donijeti kada je riječ o autorskim pravima. Da bi neko mogao da iskopira ili objavi nečiju fotografiju, mora, u principu, pribaviti saglasnost autora, Bilo da je riječ o svjetski poznatom fotografu ili nekome ko je napravio fotografiju mobilnim telefonom. Bez takve saglasnosti upotreba autorskih djela kažnjiva je po zakonu. Ali svaki korisnik Fejsbuka dao je sva svoja prava vjerovatno ne sluteći da neko na tome može zaraditi.

Iako se korisnicima na prvi pogled ne čini kako stvari koje oni kače na društvene mreže mogu lako biti komercijalizovane, Novović tvrdi da je istina daleko od toga, te da su mogućnosti za zloupotrebe široke. „Gotovo svaka fotografija koju okačite predstavlja zlatni rudnik informacija o vama: šta je to što vam se dopada, na kom mjestu je napravljena, kako ste se osjećali kada ste je kačili, koji od vaših prijatelja su je pregledali, kako su reagovali . Uz to, vaš sadržaj može biti – i sve češće jeste – iskorišten kako bi vašim prijateljima reklamirao usluge i proizvode. Zamislite da ste okačili fotografiju na kojoj pijete kafu u poznatom podgoričkom restoranu. Ko kaže da Fejsbuk neće istu fotografiju pokazati vašim prijateljima ponovo, nakon tri mjeseca, uz naslov koji tvrdi da vi preporučujete taj restoran?”.

Fejsbukova istraživanja su pokazala da je tri puta izvjesnije da će korisnici biti zainteresovani za neki proizvod ukoliko ga njihovi prijatelji preporuče. Ekonomska logika je, kaže Novović, neumoljiva – na godišnjem nivou, govorimo o desetinama milijardi dolara dodatnog profita. „Mark Zakerberg nazvao je ideju da korisnici Fejsbuka počnu reklamirati tuđu robu svojim prijateljima – Svetim gralom marketinga. Upravo zato možete sve češće vidjeti da neki od vaših prijatelja preporučuju Telenor, CKB…”

Na pitanje kako korisnici društvenih mreža mogu da se zaštite odgovor je, u ovom trenutku, pesimističan – gotovo nikako – tvrdi Novović. Kako u ugovorima piše da su za sve sporove sa ovim kompanijama nadležni isključivo američki sudovi, i samo pokretanje spora u bilo kojoj državi izložilo bi korisnike dugačkom, nepredvidivom i skupom postupku, samo kako bi se dokazalo da lokalni sudovi imaju nadležnost.

Internet servisi već su u nekim slučajevima pokazali da ih ne brine pretjerano ako se zamjere bilo kom pojedinačnom korisniku. Oni znaju da ljudi neće prestati da koriste njihove usluge preko noći ma šta se desilo nekome na drugoj strani planete. I to nadmeno koriste.

Moguće rješenje, objašnjava Novović, leži u tome da nacionalna prava preciznije regulišu šta se može raditi sa korisničkim sadržajima. Nažalost, ni to ne može dati rezultate odmah. Kad je španska vlada propisala da Gugl mora plaćati novinama dio profita od vijesti prikazanim u rezultatima njihovih pretraga – Gugl je, prosto, ukinuo mogućnost da se određene novine pojave tokom pretrage. Na kraju su novinske kuće molile vlasti da ukinu zakon koji je naravljen kako bi ih štitio. Takva praksa, očigledno, mogla bi se promijeniti ako bi slične zakone donio veliki broj zemalja. U tom smislu, status kojim navodno štitimo svoja prava na Fejsbuku možda i nije tako glup. Možda će više ljudi početi da razmišlja o čitavoj priči.

Miloš BAKIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POVEĆANJE PLATA I PROSVJETA: Nijesu na spisku prioriteta

Objavljeno prije

na

Objavio:

I pored obećanja nove vlade da će, nakon zdravstva, njima prvima biti povećana plata, prosvjetni radnici su strpani, kako kažu, u isti koš sa ostalima. O najavljenom povećanju koje će obuhvatiti sve zaposlene u Crnoj Gori malo znaju jer dijaloga sa Ministarstvom nema

 

Prosvjetni radnici koji su, pored zdravstvenih, već godinu i po u prvoj liniji borbe protiv korona virusa – ponovo se osjećaju izigranima. Prema podacima Monstata prosječna plata u zdravstvu je za 100 eura veća od one u prosvjeti, a za razliku od prosvjetara, zdravstveni radnici su dobili obećanje o povećanju plate za 12 odsto, pored onog od 17 odsto koje će od početka sljedeće godine, kako je najavljeno, sljedovati sve zaposlene u Crnoj Gori.

Povećanje koje je najavljeno za sve u Ministarstvu prosvjete, nauke, kulture i sporta pripisali su kao svoj uspjeh, pa su najavili da će zarade prosvjetnih radnika od 1. januara 2022. godine biti veće za 17 odsto. Iz resora Vesne Bratić poručuju da su od početka mandata pokazali i dokazali da su im na prvom mjestu djeca i prosvjetni radnici, što je misija i vizija koja mora biti primarna, posebno u resoru prosvjete.

„Jako smo nezadovoljni činjenicom da smo i pored obećanja ministra finansija i socijalnog staranja Milojka Spajića, datom na našem prvom zajedničkom sastanku u januaru mjesecu ove godine, da će prosvjetni radnici poslije zdravstvenih biti prva adresa sa kojom će razgovarati u vezi sa povećanjem njihovih zarada, ostali, da tako kažem, u košu sa ostalim zaposlenima u Crnoj Gori. Bez ulaganja u obrazovni sistem i plata prosvjetnim radnicima nema napretka društva u cjelini. Sve ozbiljne zemlje, sa uspješnim ekonomijama, najviše izdavajaju upravo za prosvjetu“, kaže za Monitor Nikolaj Knežević, potpredsjednik Sidikata prosvjete Crne Gore (SPCG).

Posebnu brigu o obrazovanju najavio je i premijer Zdravko Krivokapić u svom ekspozeu. I pored najava, posljednje povećanje postignuto je u socijalnom dijalogu i pregovorima sa prethodnom Vladom. Tada su se plate u prosvjeti uvećale za devet odsto 2020. i početkom januara 2021. dodatnih tri odsto. Trenutno se kreću malo iznad državnog prosjeka, po posljednjim podacima Monstata za avgust ove godine prosječna zarada u prosvjeti iznosi 553 eura.

„Nesumnjivo su zapošljeni u zdravstvu i prosvjeti ponijeli najveći teret odgovornosti od početka pandemije COVID-19 virusa. Iako su ti sektori pokazali da su u ovim kriznim situacijama u stanju da idu i preko sopstveih
granica, to se i dalje ne cijeni adekvatno, a posebno kad je riječ o zapošljenim u prosvjeti“, kaže za Monitor Snežana Kaluđerović, viša pravna savjetnica u Centru za građansko obrazovanje (CGO). Ona smatra da je neobjašnjivo što najavljeni talas povećanja zarada nije kao posebnu kategoriju prepoznao i zapošljene u prosvjeti i što pitanje njihovih zarada nije zasebno razmatrano od strane resornih ministarstava.

„S obzirom da nacrt Zakon o budžetu još nije ni podnešen Skupštini, prostor za ispravljanje ove greške postoji. Vjerujemo da bi to imalo stimulativan uticaj na prosvjetne radnike, koji  tokom pandemije, za razliku od zdravstvenih radnika, nisu imali dodatke na zaradu na račun povećanog
obima rada. CGO podsjeća da su nove okolnosti rada nastavnika pedagoški vrlo zahtjevne i da je količina nastavnog materijala ostala ista, dok je količina odgovornosti i obaveza nastavnika samo rasla“, kaže Kaluđerović.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POKRENUT POSTUPAK ZA VRAĆANJE CITADELE U BUDVI: Sporna privatizacija kulturnog dobra

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dajući nekoliko stanova u Tivtu, biznismen Branko Ćupić postao je vlasnik objekata od 684 m2 i parcela površine blizu tri hiljade kvadrata, vrijednog kulturno-istorijskog nasljeđa u Budvi

 

Skandalozna razmjena nepokretnosti između Ministarstva odbrane SRJ i privatne firme Imobilia sa Svetog Stefana, čiji je vlasnik kontroverzni biznismen Branko Ćupić, obavljena u decembru 1992. godine, ne prestaje da intrigira građane Budve, koji se ne mire sa tim da je jedan od značajnijih  spomenika kuture drevne Budve, na volšeban način trajno prešao u privatne ruke.

Sekretarijat za zaštitu imovine opštine Budva započeo je prije dvije godine postupak za poništenje Ugovora o razmjeni nepokretnosti u cilju zaštite prava i interesa Opštine Budva i države Crne Gore, obraćajući se instituciji Zaštitnika imovinsko pravnih interesa CG. Na dopise Sekretarijata, koje potpisuje Đorđe Zenović, odgovora nije bilo sve do nedavno, kada je iz Podgorice stigao dopis Zaštitnika, Bojane Ćorović, kojim se traži dostava kompletne dokumentacije o Citadeli i sudskom sporu vođenom od 1993. do 1998. u Osnovnom sudu u Kotoru.

Tvrđava Citadela uzdiže se nad Starim gradom, zahvata površinu od ukupno 2.650 kvadrata, odnosno 8 odsto površine stare Budve. Tu je izgrađeno više objekata ukupne površine 650 m2, dok je ostao slobodan prostor koji čine prolazi, terase, kule, stražare… Nakon zemljotresa slobodan prostor na Citadeli adaptiran je za pozorišne scene tada uspješnog budvanskog festivala Grad teatar.

Kupoprodaja Citadele između Ministarstva odbrane SRJ – VP Podgorica, kao vlasnika tvrđave i Branka Ćupića uznemirila je tada građane Budve. Iza ustupanja značajnog kuturnog dobra prebogatom biznismenu stajali su tada pojedini funkcioneri DPS-a, među kojima i Svetozar Marović. Ugovorom o razmjeni  Ministarstvo odbrane prenijelo je na preduzeće Imobilia tri nepokretnosti, objekat austrougarske kasarne korisne površine 615 m2, staru kulu od 56 kvadrata i suterenski prostor ispod velikog platoa od 12,50 kvadrata. To je ukupno 684,39 m2.

Zauzvrat, Imobilia je preuzela obavezu da Ministrastvu odbrane preda isto toliko, 680 m2 stambene površine na lokaciji Delfin u Tivtu, u stanovima koji tek treba da se sagrade. Građani su ogorčeni ovakvom razmjenom po kojoj je  kvadrat na budvanskoj Citadeli vrijedio isto koliko i kvadrat u nekoj stambenoj zgradi u Tivtu.

Pored toga, Ministarstvo odbrane ustupa Ćupiću na korišćenje cjelokupan neizgrađen prostor Citadele, za koji navode da predstavlja gradsko građevinsko zemljište, površine nešto manje od 3.000 kvadrata. U međuvremenu, kupac je korišćenje pretvorio u vlasništvo, te je u katastru nepokretnosti pod firmom Citadela d.o.o, uknjižen kao vlasnik cijelog prostora.

Dakle, za nekoliko stanova u Tivtu, biznismen Ćupić postao je vlasnik objekata od 684 m2 i parcela površine blizu tri hiljade kvadrata, vrijednog kulturno-istorijskog nasljeđa u Budvi.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ZNACI: Zbog ugrožavanja sigurnosti novinarke tri mjeseca zatvora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Božidar Filipović osuđen na tri mjeseca zatvora zbog ugrožavanja sigurnosti Milke Tadić-Mijović. Ovakve, preblage presude, ohrabruju nasilje nad novinarima.

 

Božidar Boško Filipović (56) osuđen je u srijedu na tri mjeseca zatvora zbog ugrožavanja sigurnosti direktorice Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore Milke Tadić-Mijović.

Tu odluku donijela je sutkinja Osnovnog suda u Kotoru Momirka Tešić, koja je Filipoviću produžila pritvor. U njenoj sudnici saslušani su svjedoci, a sutkinja je nakon više opomena, udaljila Filipovića iz sudnice. Tokom iznošenja završnih riječi, državna tužiteljka Anđa Radovanović tražila je da se produži pritvor Filipoviću.

Punomoćnik oštećene Tadić-Mijović, advokat Aleksandar Đurišić u završnim riječima ocijenio je da je dokaznim postupkom nesumnjivo utvrđeno činjenično stanje, odnosno dokazano da su ostvareni elementi bića krivičnog djela koje se optužnim predlogom Filipoviću stavlja na teret. On je istakao da dugogodišnja novinarka ne podnosi imovinsko-pravni zahtjev i da se pridružuje krivičnom gonjenju okrivljenog Filipovića.

Đurišić je istakao da, kada se radi o otežavajućim okolnostima, podržavaju završne riječi tužiteljke: ,,I smatramo da su dvije osnovne – njegovo (Filipovićevo) nepriznavanje djela i neiskreno odnos sa jedne strane, a sa druge povrat u konkretnoj pravnoj stvari, čak i specijalni, što se vidi iz izvoda kaznene evidencije”.

Branilac okrivljenog, advokatica Slavica Ilić, u završnim riječima tražila je ukidanje pritvora Filipoviću. Isto je tražio i okrivljeni.

Podsjetimo – sredinom avgusta Filipović je psovao i prijetio novinarki, na parkingu u Petrovcu kod supermarketa Voli. Novinari Vijesti lažu, pišu bez dokaza protiv škaljaraca i Mila Đukanovića, ispričala je detalje napada na nju Tadić – Mijović. Prijetnje su se ređale od toga da će izbušiti gume do toga da pojedine treba ubiti. Policija je ovoga puta brzo reagovala, pa je Filipovića uhapsila za manje od pola sata.

Filipović, bivši bokser koji je u policijskoj evidenciji označen kao bezbjednosno interesantno lice, ni u jednoj fazi postupka nije priznao krivicu, već je tvrdio da je pokušavao da novinarku zaštiti od verbalnog napada izvjesne osobe u trenutku dok se parkirala.

Njega je sud u Beogradu u julu 2018. osudio  na 11 mjeseci kućnog pritvora zbog prijetnji smrću predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću i bivšem ministru MUP-a Nebojši Stefanoviću. On je skinuo ,,nanogicu” i utočište našao u Crnoj Gori, gdje je ubrzo uhapšen nakon što je u jednom petrovačkom kafiću vitlao pištoljem i prijetio osoblju i gostima. Beogradski mediji su pisali da srpsko tužilaštvo i sud razmatraju da Crnoj Gori pošalju zahtjev za uvažavanje presude srpskih sudova, na osnovu koje će Filipović biti poslat u zatvor.

,,Kod specijalnog povrata vrlo je neuobičajeno da se dobije ista kazna kao i ranije, obično se dobija oštrija kazna u ovom slučaju najmanje dvostruko veća”, kaže za Monitor advokat Aleksandar Đurišić. ,,Ići će  žalba koju će na prvostepenu presudu, ne sumnjam u to, uložiti tužilaštvo. Vidjećemo  kakav će biti epilog pravosnažne presude”.

Ovakve,  preblage presude,  ohrabruju nasilje nad novinarima.

P.NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo